zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

Prema rezultatima istraživanja svakidašnjih opasnosti u osnovnim školama na primjeru grada Splitakoji istražuje Stanić, dolazilo je do požara (uglavnom su bili u okolišu zgrade ili školskom dvorištu) iplavljenja škola (zbog začepljenja, dotrajalosti ili neispravnosti odvoda), održivost školskih zgrada je ulošem stanju budući većina škola ima velike staklene površine koje nisu dovoljno sigurne (prozori,zidovi, pregrade), dotrajale prozorske okvire, vodovodne I električne instalacije te krovove kojiprokišnjavaju. Takovi nedostaci su opasni sami po sebi meñutim posebna opasnost prijeti djeciučenicima I zaposlenicima školskih ustanova.Isto istraživanje navodi da je sigurnost škole narušena i manjim incidentima poput nasilnih ulazaka iliispada pojedinaca (najčešće roditelja i problematičnih učenika) a sve zbog nezadovoljstva nekimpostupkom u školi ili zbog osobnih problema. Takva opasnost je svakim danom, na žalost, sverealnija.Potaknuti navedenim istraživanjem kao i vlastitim istraživanjem organizacije sigurnosti u osnovnimškolama u Gradu Varaždinu, smatramo da je vrlo važno staviti poveznicu izmeñu struke zaštitezdravlja i sigurnosti na radu i odgojno obrazovne djelatnosti budući škole obavljaju vrlo važnu ulogu uodgoju i često preodgoju pojedine djece te se iz tog razloga ne mogu kvalitetno baviti sigurnosti naradu.ZAKLJUČAKPostavljeni cilj istraživanja je ostvaren jer se došlo do aktualnih saznanja o problematici i modeluvoñenja zaštite na radu u osnovnoj školi jednog gradskog područja u Hrvatskoj. Izabrana znanstvenametoda ankete potvrdila se prikladnom za predmet istraživanja.Na osnovi rezultata istraživanja i potvrde postavljenih hipoteza može se donijeti sljedeći zaključak:Prva hipoteza (H1): Voñenje svih vidova zaštite (zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša,tjelesna i tehnička zaštita osobe i imovina) u ispitanoj školskoj ustanovi uspješno je te ne postojipotreba za zapošljavanjem stručnjaka zaštite.Hipoteza se odbacuje. Rezultati istraživanja pokazuju da je model voñenja dobar (a ne odličan iuspješan) budući škola nema riješena sva pitanja vezana uz zaštitu na radu kako joj i sam Zakonnalaže. Školska ustanova zapošljava 51 radnika, a nema zaposlenog stručnjaka za zaštitu na radu (većodreñene poslove koje propisuje Zakon odrañuje domar škole koji nije obrazovan za tu vrstu poslova),kao ni osnovan Odbor za zaštitu na radu.Druga hipoteza (H2): U ispitanoj školskoj ustanovi nema meñuvršnjačkog nasilja niti bilo kojegdrugog oblika nasilja, razina zaštite djece-učenika u istoj je zadovoljavajuća te ne postoji potreba zastručnjakom za integralnu zaštitu.Hipoteza se odbacuje. U ispitanoj školskoj ustanovi prema ocjeni odgovorne osobe (ravnatelja) postojimeñuvršnjačko nasilje, nasilje izmeñu učenika i učitelja, nasilje izmeñu učitelja i učenika, nasiljeizmeñu starijih i mlañih učenika i drugi oblici nasilja (fizičko, emocionalno, socijalno i ekonomskonasilje). Navedeno nasilje u ispitanoj školi promatrači (učitelji, suradnici u nastavi i ostalo školskoosoblje) često ali ne i uvijek zaustavljaju.Vrlo je važno da društvo u cjelini poduzme korake protiv nasilnog ponašanja u školi jer nasilnoponašanje danas predstavlja jedan od velikih problema koji se, nažalost često marginalizira, aemocionalni ožiljci od ovog zlostavljanja ili uznemiravanja mogu trajati čitav život.Budući u školi ima svih oblika meñuvršnjačkog i ostalog nasilja, odgovorna osoba (ravnatelj)zaključio je da bi trebalo zaposliti stručnjaka za integralnu zaštitu. On bi osim brige za nadzor ikontrolu sustava tehničke zaštite, predstavljao osobu od autoriteta koja bi psihološki vrlo dobroutjecala na učenike na način da ga respektiraju, a samim time ne vrše nasilje u prostorima škole. Istotako ravatelj smatra da bi stručnjak za integralnu zaštitu preuzeo mjesto djece- učenika na porti te bi ihi na taj način štitio. Takoñer bi obilazio sve prostore škole, školsko dvorište i igralište te brinuo onjihovoj sigurnosti od strane trećih osoba.M&S 8(2013) 569