zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

Neadekvatna osobna primanja; Neadekvatna materijalna sredstva; Neadekvatan radni prostor; Malamogućnost napredovanja; Oskudna komunikacija s nadreñenima; Nedostatan broj djelatnika; Lošaorganizacija posla; Svakodnevne nepredviñene situacije; Administrativni poslovi; Preopterećenje sposlom. Predstavljaju faktor koji opisuje voñenje i sigurnost u bolnicama.Ocjenjivanje rizika stresa povezanog s radom uključuje odgovaranje na temeljna pitanja: Postoji liproblem? Može li stres pri radu djelovati na zdravlje vaših radnika? Kako se može riješiti problemstresa? Svrha tih pitanja je prepoznati metode ili okolnosti rada koji mogu uzrokovati značajneneuravnoteženosti nesrazmjere zahtjeva i mogućnosti. U slučaju prisutnosti negativnog stresa, nanjihovu značajnost ukazuju povezanosti izmeñu tih nesrazmjera uravnoteženosti i znakova stresa upojedinih zaposlenika i radnih skupina. Kako bi se rezultati pojedinih zaposlenika mogli ocijeniti narazini osobe i/ili skupine potrebno je tu procjenu provesti mjernim instrumentom odgovarajućeuporabne vrijednosti. Kada je jednom prepoznat i ocijenjen, može se poduzeti korake da se stres priradu smanji na razini pojedine skupine koja dijeli iste stresore.Stresom pri radu može se učinkovito upravljati primjenom pristupa upravljanja rizikom kao što seuspješno čini s drugim velikim zdravstvenim i sigurnosnim problemima. Strategije organizacijskerazine za upravljanje postojećim stresom pri radu usredotočuju se na borbu pobijanja rizika pri izvoru.Pristup upravljanju rizikom ocjenjuje moguće rizike u radnom okolišu koji mogu uzrokovatipojedinačne postojeće štetnosti, opasnosti i napore koji mogu štetno djelovati na zaposlenike.Opasnost se u kontekstu medicine rada, odnosno zaštite zdravlja na radu, definira kao dogañaj ilisituacija koja može prouzročiti štetu. Šteta se odnosi na tjelesno ili psihološko pogoršanje zdravlja.Istraživanje provedeno meñu liječnicima u Irskoj 2004. godine ukazuje da 56% svoj posao ocjenjujekao izrazito stresan, a nezadovoljstvo na radu navodi 79% liječnika. Najčešći navedeni stresori su:hitna stanja, dežurstva, donošenje odluka nakon noćnog dežurstva, rutinski medicinski rad i malamogućnost napredovanja. Čak 68% ih razmišlja o napuštanju struke i to polovica vrlo ozbiljno [5]. UFinskoj je istraživanje bolovanja u bolničkih liječnika kroz dvije godine pokazalo da loš timski rad naposlu ima veći utjecaj na visoku stopu bolovanja od preopterećenosti poslom ili male kontrole u poslu[34]. S druge strane zadovoljstvo na poslu i dobri meñuljudski odnosi mogu imati zaštitno djelovanjena utjecaje stresa [4, 29]. Poslovi s visokim intelektualnim i tjelesnim naporima i zahtjevima u kojimapojedinac ne može odlučivati o ishodima smatraju se poslovima s visokom razinom stresa uzdravstvenog osoblja [4].Brojna istraživanja provedena u populaciji medicinskih sestara pokazale su povezanost odreñenihbolesti sa stresom na radu kao što su emocionalna iscrpljenost [15, 30], fizička iscrpljenost [36] i bol udonjem dijelu leña [6]. Niska razina odlučivanja i visoki zahtjevi, karakteristični za sestrinskuprofesiju, mogu biti povezani s povećanim rizikom za pojavu koronarne bolesti [3] i te mentalnihporemećaja [1]. Meñu kineskim medicinskim sestrama najčešći uzroci stresa su neravnoteža izmeñuuloženog i dobivenog, loša slika sestrinstva u društvu, te organizacijski problemi [37]. U zemljama utranziciji je povećan broj medicinskih sestara koje napuštaju svoje radno mjesto [14].Prema European Working Conditions Surveys (EWCS) [38], koja se provodi u zemljama EuropskeUnije i čiji se rezultati objavljuju od 2002. godine, obuhvaćeni su radno vrijeme, organizacija posla,plaće, zdravstveni rizici vezani za radno mjesto i njihove posljedice na zdravlje, te mogućnostusavršavanja radnika. Razvidno je da problem procjene stresa proizašlog iz uvjeta i načina rada ostajeotvoreno. U medicini rada, kao preventivnoj struci, čini se cijeli niz nastojanja u svrhu objektivizacijeprocjene i mjerenja psihičkih naprezanja pri radu. Specifičnosti psihičkih naprezanja ovise oosobinama pojedinca, ali i o uvjetima i načinu rada koji se razlikuju unutar pojedinih djelatnosti te jeprimjenjivost tzv. općih metoda procjene stresa upitna.Poslodavci moraju primjenjivati politiku upravljanja zdravljem radnika koja se odnosi na stres priradu. U tu svrhu moraju omogućiti provoñenje mjera prevencije i otklanjanja stresa odgovarajućimpostupcima, prije svega organiziranjem uvjeta i načina rada. Takva se ureñenja moraju odnositi napostupke ocjene rizika, na pravodobno reagiranje i rehabilitaciju.38M&S 8(2013)