zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

sigurnosne organizacije (eng. private military companies i private security companies), a u drugoj sukorporativne organizacije u potpori vojnom sektoru [16, str. 52-53]. Najtipičnije usluge kompanijaPMC ili PSC su: 1) Ofanzivne borbene operacije (povlačenje okidača) – PMC, 2) Usluge sigurnostinaoružanih kompanija u nestabilnim državama prema privatnim klijentima – PSC, 3) Uslugesigurnosti naoružanih kompanija u nestabilnim državama prema – javnim i meñunarodnim klijentimauključujući sporovoñenje zakona i policijske operacije – PMC, 4) Humanitarna zaštita, operacije ipodrška – PMC/PSC, 5) Vojno-obavještajne aktivnosti i savjetodavna funkcija – PMC, 6)Razminiranje – PSC, 7) Vojna i policijska obuka – PMC/PSC, 8) Logistika i snabdijevanje u vojnimoperacijama – PSC i 9) Talačke situacije kao savjetnici i operacije spašavanja – PMC/PSC [4, str. 45-46.].Nešto lakše je pojmovno odrediti drugu grupu organizacija, korporativne organizacije u potporivojnom sektoru. To su multidisciplinarne, pretežno internacionalne firme sa širokim spektromposlovnih usmjerenja koje se uz svoje primarne djelatnosti odlučuju na pružanje usluga vojnomsektoru iz razloga proširenja poslovanja i velikih zarada koje se nalaze u tom području. Mnoge takvefirme su nastale tijekom stvaranja i razvoja vojnoindustrijskog kompleksa u SAD-u te puno prijeskorašnje ekspanzije formiranja firmi iz prve grupe koje su većinom nastale nakon završetka Hladnograta. Navedimo tek primjere velikih korporacija poput L-3 Communications, Lockheed Martin iNorthrop Grumman Corporation, koje su našle svoje mjesto unutar privatne industrije sigurnosnogsektora nudeći resurse potrebne oružanim snagama i sigurnosnom sektoru [16, str. 54].Prema Deborah D. Avant glavne dilema na teorijskoj ravni jeste shvatanje tri suštinske dimenzijekontrole na privatnim sigurnosnim sistemom, a koja se reflektira kroz: funkcionalnu, društvenu ipolitičku dimenziju. Pojedni znanstvenici su zabrinuti za stepen funkcionalne kontrole ističućimogućnost da se subjekti koji se bave područjem sigurnosti teško mogu nositi s izazovima koje prednjih postavlja meñunarodna zajednica. Nešto drugačija perspektiva je kod autora koji naglašavajuproblem političke kontrole tj. da se može jednostavno ispolitizirati pitanje donošenja odluka o tome skojom sigurnosnom agencijom će se potpisati ugovor. Sa ovim shvatanjima korespondiraju shvatanjaprofesorice Deborah D. Avant ali naglašava ovim pogledima nedostaje odgovor na pitanje šta jezajedničko svim trima komponentama kontrole. Odgovor leži u tome da funkcionalna, društvena ipolitička dimenzija kontrole u interaktivnom i sinergijskom odnosu mogu uspješno da kontrolišu silu.Ova znanstvenica apostrofira znanstveni Novi institucionalizam ("new institutionalism") koji setemelji na sociološkim i ekonomskim premisama. Bitna odrednica uspješne sigurnosne kulture sudemokratske norme, standardi i zajedničke vrijednosti onih subjekata koji imaju kontrolu nad silom,kao i mogućnost sankcija nad njima. Snažne države su u mnogo povoljnijoj poziciji pri sklapanjuugovora s privatnim sigurnosnim agencijama. Jake i stabilne države, kao što su SAD-e mogu izbjećirizike koje sa sobom donosi privatizacija sigurnosti, dok je za slabe države unajmljivanje privatnihsigurnosnih agencija u stabiliziranju poretka i izgradnji države opasan rizik [2].POJAM, SADRŽAJ I STRUKTURA KONTROLE KAO FUNKCIJA SIGURNOSNOGMENADŽMENTA, SA POSEBNIM OSVRTOM NA PRIVATNU SIGURNOSTSigurnosni menadžment podrazumjeva „proces razvoja, implementacije, upravljanja i nadzorabezbjednosne strategije i aktivnosti organizacije [11, str. 269]. Kontrola je jedna od pet integralnihfaza menadžment procesa [3, str. 129]. U općem pogledu, kontrola obuhvata naročito posloveutvrñivanja razlike izmeñu postavljenih (planiranih) zadataka i stepena njihovog izvršenja. Kontola jeuporeñivanje ostvarenih rezultata sa planiranim i to: po kvaliteti, po rokovima, po količini (obimu) ipo troškovima. Utvrñivanje odnosa izmeñu planiranih zadataka i stepena njihovog ostvarenja čini ucilju preduzimanja mjera radi što potpunijeg, kvalitetnijeg, efikasnijeg i racionalnijeg realizovanjazadataka [14]. Savremeni menadžment potvrñuje njen značaj za uspješno funkciniranjeorganizaacijskih sistema, posebno sa aspekta za rano predupreñenje budućih neplaniranih izazova urealizaciji radnih planova. Kontrola je važna činjenica za voñenje posla, ona je signal predupreñenjamenadžmenta. Kontrola u suštini treba obezbjediti da se aktivnosti usklade sa planovima. Efikasnakontrola održava odstupanja u funkcioniranju odreñenih, dopuštenih granica.M&S 8(2013) 417