zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

UVODNI DIODemokratizacija zemalja bivšeg socijalističkog bloka, gdje su više decenija pripadale (eksjugoslavenske republike) Makedonija i Bosna i Hercegovina, stvorila je uvjete za sprovoñenje novesigurnosne paradigme, sigurnosne kulture i sigurnosnog vrijednosnog sistema. Početak ovogdemokratskog procesa su bile ustavne reforme koje su omogućile uspostavljanje novog modelaorganizacijske vlasti (napuštanje sistema jedne vlasti), razvijanje političkog pluralizma,preduzetništva, ljudskih sloboda i prava. Konsitucionalna reforma je zahvatila i isključivo moćne irepresivne policijsko - sigurnosne institucije. Ali i pored toga, u prvim godinama nakonosamostaljenja i stjecanja neovisnosti novih država (izgrañene na temeljima još prisutnog mirisavojnih i konfliktnih situacija), postojala je samo prividna demokratska reforma sigurnosnog sistema.Instaliranje starih struktura u nove organizacijske jedinice odreñenih ministarstva ove oblasti (nekečak sa latentnim karakterom) imalo je utjecaj na tempo reformskog kursa, naročito u pravcu njegovogusporavanja i kočenja. Iz današnje perspektive, može se govoriti o dva ključna proizvoda demokratskereforme sigurnosnog sektora: a) diferencijacija sigurnosnog sistema na javni i privatni sigurnosnipodsistem, odnosno privatizacija odreñenih segmenata sigurnosti i b) demokratska kontrola nadfunkcioniranjem sigurnosnog sistema u cijelini.Iako možda neočekivano, ali ubrzo, privatna sigurnost je postala realnost sa značajnim ovlašćenjimakoja imaju policijski karakter 1 , što je objektivna osnova za uspostavljanje demokratske kontrole.Paralelno novom sigurnosnom konceptu, postavljene su osnove demokratske kontrole nad istimshvaćene kao, jedna od funkcija sigurnosnog menadžmenta i kao garancija za harmonizacijom isprovoñenjem evropskih standarda u ovoj oblasti. Ambijent u kojem se treba graditi novi sigurnosnikoncept u pomenutim novonstalim državama nije išao u korist reformskih procesa. Tačke otpora sereflektuju kroz sljedeće povajve: etabliran partijski uticaj, nizak nivo obrazovanja, nedovoljna praksa inivo profesionalizacije. Pritom, politička volja za kontrolom javnog sektora bila je i još ima primat uodnosu na privatnu sigurnost. Postojeće disproporcije u ovom pogledu upućuju na sumnju da privatnesigurnosne agencije funkcioniraju po "svojim” pravilima i za interese koji najčešće pobuñujuodreñene sumnje u zakonitost. Prava opasnost se ogleda u mogućnosti privatnih sigurnosnihpodsistema da kroz aktivitet povrede osnovne ljudske slobode i prava. Treba se imati u vidu činjenicada najnovija ovlašćenja koja kroz zakonska rješenja dobijaju pripadnici privatne sigurnosti imajuodreñene sličnosti sa policijskim ovlaštenjima. Neovisno od tendencije razvitka demokratske kontroleprivatne sigurnosti, nepobitan fakt je da ona formalno postoji u Republici Makedoniji i Bosni iHercegovini. Kontrola privatne sigurnosti je u interesu postizanja sigurnosnog standarda. Danas seefikasnost sigurnosnog sistema mjeri, pored sigurnosnih učinaka i stepenom demokrastkog nadzora tj.da li se sigurnosni standard postiže poštivanjem osnovih ljudskih sloboda i prava. Takoñer, nosiociprivatne sigurnosti, njeni kontrolori i izvršioci, treba da odgovore demokratskim zahtjevima teorije iprakse.Privatnu industriju sigurnosnog sektora predstavljaju privatne organizacije i korporacije, koje su, kaooperativni elementi industrije, specijalizirane za izvršenje zadaća u obrambenom i sigurnosnompodručju do nedugo rezerviranih za institucije države. Njihovom pojavom otvorila se kompeticija upodručju koje je do nedavno predstavljalo monopol državnih institucija [16, str. 52]. Kao protivnik uasimetričnim sukobima pojavljuju se mali, nevidljivi, fleksibilni neprijatelji koji traže meke mete, aglavna obrana protiv njih je jačanje fizičke zaštite potencijalnih meta. To zahtijeva visoku taktičkuekspertizu, vatrenu moć, manevar, mobilnost i visok stupanj tolerancije na kolateralnu žrtvu. Kaopandan opasnim nedržavnim igračima uključuju se privatne kompanije. Neke od tih kompanija susigurnosne, neke su vojne, a neke su nekada vojne, a nekada sigurnosne [4, str.29-30.].U kontekstupromatranja industrije govorimo o dvije grupe organizacija: u prvoj grupi su tzv. privatne vojne i1 I u razvoju privatne sigurnosti može se navesti nekoliko faza. Na samom početku, agencije za obezbjeñenje licai imovine bile su prepoznatljive kao organizacije sa kriminalnim predznakom, čiji su pripadnici mnogo čestobili uključeni u reket, naplaćivanje dugova, ucjene i druge oblike nezakonitog ponašanja. Slijedeća etapapredstavlja evidentna politizacija privatne sigurnosti (svaka partija ima svoju agenciju za obezbjeñenje) iposljedna i još prisutna tendencija je internacionalizacija privatne sigurnosti, njeno približavanje do policijskedjelatnosti (policizacija lica za obezbjeñenje, osobito preko novih ovlašćenja koja su čisto policijskog karaktera).Detektivska djelatnost je još nerazvijena i po svojoj aktualnosti u mnogome zaostaje u odnosu na djelatnostiobezbjeñenja lica i imovine.416M&S 8(2013)