zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

vladajuće strukture tamo gdje njihove aktivnosti pozitivnog karaktera nemaju uspjeha kao što jeprimjerice uključivanje lokalnih zajednica u provoñenje strategije održivog razvoja i s druge stranenevladine organizacije mogu biti kritičari i kontrolori vladajućih struktura i poslovnog sektora usituacijama kada ti sektori uzrokuju društvene i ekološke štete.U posljednjih pedesetak godina, što je relativno kratko razdoblje u razvoju čovječanstva, dogodile suse velike i nagle promjene posebice što se tiče porasta broja stanovništva, porasta broja proizvedenih ipotrošenih dobara i usluga te do sada nezabilježenog porasta količine ugljičnog dioksida u atmosferikao i izumrlih biljnih i životinjskih vrsta. Stoga takva situacija i nalaže neizbježno, sinergijskodjelovanje svih prethodno navedenih dionika.PODUZEĆA I ODRŽIVI RAZVOJU odnosu na početak 20-tog stoljeća uloga države u ekonomskim zbivanjima postala je složenija, pasu se tako od 1960. godine mnoge tradicionalne regulative ukinule, a pojavile su se nove koje seodnose na zdravstvenu zaštitu, radne uvjete, jednakost pri zapošljavanju, sigurnost posla, zaštitupotrošača i zaštitu okoliša.[12] Zakonska zaštita u području zaštite okoliša posljednjih godina sve višejača, a mediji, civilne udruge, banke i investicijske kuće te obrazovne institucije i osiguravajućadruštva sve više traže odgovorniji odnos poduzeća prema okolišu.Budući su neka poduzeća prihvatila suvremene trendove i promijenjenu ulogu u društvenom životu, adruga su nastavila poslovati po tradicionalnim principima, teorija je razvila tri pristupa ponašanjaposlovnog sektora u odnosu na okoliš i društvo. Prvi je tzv. paradigma antizelenog stanja (engl.business as usual) koja podrazumijeva poduzeća koja u svojoj strategiji razvoja pokazuju otvorenoneprijateljstvo prema zaštiti prirode jer smatraju da troškovi zaštite okoliša predstavljaju smetnjugospodarskom rastu i profitu.[15] Drugi pristup, prema Šimleši u radu „Podržava li biznis održivirazvoj“ naziva se „paradigma zelenog pranja“ (engl. business as (un)usual) kojeg karakteriziraprihvaćanje koncepta održivog razvoja, ali se praksa uglavnom svodi na parcijalne projekte, dok setreći pristup naziva paradigma zelenog znanja (engl. business as unusual). Ova paradigma uključujepoduzeća koja su se vizionarski posvetila poštivanju načela održivog razvoja, brinući se o zaštitiokoliša, ljudskih prava i zdravlja ljudi.[15]Od početaka jačanja ekološke svijesti do danas poduzeća, osobito multinacionalne kompanije, sesmatraju jednim od značajnijih „krivaca“ za pojavu ekoloških, a često i društvenih problema.Nerješavanje ekoloških problema u budućnosti može usporiti gospodarski napredak pa je važno dapoduzeća, osobito ona velika, spoznaju svoju ulogu u zaštiti okoliša. Velika poduzeća imaju posebnoznačajan utjecaj iz sljedećih razloga:[13]• Imaju najveći tehnološki i proizvodni potencijal,• Svojim obujmom proizvodnje imaju najviše utjecaja na okoliš,• Vlade ih ne mogu djelotvorno prisiliti na zaštitu okoliša odnosno ekološki interes im se nemože prisilno nametnuti jer imaju dovoljno „obrambenog potencijala“ koji mogu upotrijebiti uslučaju konflikta s ekonomskim interesom,• Imaju najviši udio odgovornosti prema javnosti.S obzirom da poduzeća troše značajne količine sirovina i energenata te emitiraju štetne plinove istvaraju velike količine otpada smatra se da ona moraju postati značajni dionik održivog razvoja iinicijator promjena u suvremenom svijetu. Briga za okoliš i društvenu zajednicu postaje, krozpovećanu efikasnost, produktivnost, niže troškove prilagoñavanja propisima i nove marketinškestrategije, izvor konkurentske prednosti poduzeća i dugoročnog opstanka na tržištu.Uloga menadžera u provoñenju načela održivog razvojaIzazov koji se postavlja pred poduzeća odnosno njihov menadžment je kako postići poslovni uspjeh iistovremeno poštivati ekonomske, društvene i ekološke zahtjeve. Suvremeni menadžeri postaju sveviše svjesni da savjesnim i pro-aktivnim djelovanjem kojem je cilj redukcija negativnih utjecaja naokoliš mogu ostvariti pozitivne učinke na poslovanje. Poduzeća koja aktivno sudjeluju u rješavanjuekoloških, društvenih i etičkih problema smatraju se društveno odgovornim poduzećima. Temeljnirazlozi usvajanja strategije poslovanja temeljene na društvenoj odgovornosti mogu se ogledati usljedećem:[9]26M&S 8(2013)