zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

vodstva pretpostavlja sljedbenike voñe koji su spremni za herojska ili natprosječna postignuća kadaslijede svojeg voñu, povezujući u tome sadašnjost s boljom budućnošću organizacije. [8]Transformacijski pristup vodstvu obilježava voñu kao osobu koja ima sposobnost izmijenitiosnovne stavove podreñenih kroz motiviranje da rade što je bolje moguće, kako bi povećao njihovupredanost organizaciji, istovremeno poštujući njihove osobne potrebe i osobni napredak. Karizma,vizija, razumijevanje i suosjećanje sa podreñenima i njihovim potrebama osnovne su karakteristiketransformacijskog voñu. Fokus transformacijskog voñe je na viziji budućnosti organizacije, razvijanjezajedničkih normi i vrijednosti. Transformacijsko vodstvo karakteristično je za poslovne organizacijekoje su u osnivanju ili fazi rasta, ali i kad je organizacija u fazi pokretanja novih životnih ciklusa.Interaktivni pristup vodstvu karakterističan je za voñu koji je sklon konsenzusu i participaciji. Iakoje interaktivni stil vodstva karakterističan za žene, postoje i muškarci koji participiraju ovakav načinvodstva. Naime, kvalitete voñenja koje se povezuju sa stilom voñenja muškarca jesu agresivnost iinicijativa. Čini se, kako su muškarci skloniji konkurenciji i individualizmu, te preferiraju rad uvertikalnim hijerarhijama. Žene s u sklonije interaktivnom ponašanju, unatoč tome što se podjednakokao i muškarci, koriste formalnom moći u interakciji s podreñenima.Uslužni pristup vodstvu temeljen je na pretpostavci kako posao postoji zbog razvoja zaposlenikapodjednako kao što zaposlenik postoji da bi obavio svoj zadatak. Voña djeluje na dvije razine. Jednarazina je razina koja je usmjerena na ostvarenje ciljeva i potreba svojih podreñenih, dok je drugarazina usmjerena na ostvarenje svrhe ili misije organizacije. Navedeni se stil vodstva uglavnomprimjenjuje u učećim organizacijama, zbog toga što potiče kreativnost zaposlenika, puno povjerenje iprirodne impulse za učenjem. Davanje ideje, moći, informacije, priznanja i nagrade za ostvarenjeciljeva su aktivnosti na koje je usmjeren uslužni voña.Interpersonalna komunikacijaKomunikacija je društveni, interdisciplinarni i socijalni oblik interakcije meñu ljudima. Ona obuhvaćakomponente za sporazumijevanje, koordiniranje i kooperaciju ljudskih aktivnosti. Komunikacija kaoproces meñu ljudima predmet je svakodnevnih istraživanja pošto se radi o jednom od elemenatasocijalnog procesa. Komunikaciju dijelimo prema raznim modelima, vrstama, pojmovima, oblicima ikarakteristikama. Najznačajnija komunikacijska kategorija je interpersonalna komunikacija.U osnovi razlikujemo dva oblika interpersonalne komunikacije, a to su verbalna i neverbalnakomunikacije. One su po važnosti jednake, a u odreñenim situacijama mogu se koristiti istovremeno.To znači da se komuniciranjem licem u lice istodobno koriste različiti izrazi lica, pokreti glave i tijela,te očiju. [12]Neverbalna komunikacijaNeverbalna komunikacija je najstariji oblik interpersonalnog komuniciranja meñu ljudima. Uključujeniz faktora kao što su vrijeme, prostor, razmaka meñu ljudima, vrsta odjeće, načina hoda, držanje,položaj tijela, odabir boja i gestikulacija odnosno govor tijela. Još jedan oblik neverbalnogkomuniciranja je kontakt izmeñu osoba, a njihova količina i intenzitet ovisi o kulturnom nasljeñu icivilizacijskom krugu iz kojeg osobe dolaze. Neverbalna interpersonalna komunikacija dijeli se navizualnu, taktičku, glasovnu i prostornu. Kod neverbalnog načina komunikacije važna su još dvafaktora: izraz lica sugovornika te vizualni kontakt. Pod izrazom lica podrazumijeva se osmjeh kojisignalizira otvorenost, toplinu i prijateljsko raspoloženje, a pod namrštenost se podrazumijevanezadovoljstvo i ljutnja. Kad osoba ili osobe putuju izvan sredine u kojoj žive svakako se morajuinformirati o podneblju i običajima zemlje u koju dolaze pošto neki kulturni krugovi različitodefiniraju i tumače izraze lica. Vizualni kontakt definira način, tijek i smjer poruke koja se želiodaslati, a postoje i oblici neverbalnog komuniciranja koji je potrebno izbjegavati.Osnova interpersonalne komunikacije je aktivno slušanje. Prosječni govornik ili komunikator izgovori125 riječi u minuti , a sposobnost prosječnog ljudskog mozga uspije preraditi cca 500 riječi u minuti.Dakle, mozak preradi informacije dvostruko brže, nego li ih govornik može izgovoriti . No slušanjenije isto što i govorenje, čuti je jedno, a razumjeti slušano sasvim drugo. Čuje se samo tjelesno, dok jerazumijevanje same informacije složeni proces. [14]Neverbalno komuniciranje dio je interpersonalne komunikacije u kojoj sa 50% u sadržaju porukesudjeluje izrazom lica, položajem i pokretima tijela, fizičkim kontaktom i gestama. Istovremeno sa93% sudjeluje u značenju i informacije licem u lice. [9]334M&S 8(2013)