zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

Faza III. – PonašanjeU trećoj fazi sukoba pripadnik skupine polazi u akciju koja drugoj strani, odnosno osobi otežavapostizanje ciljeva ili sprječava unapreñenje njezinih interesa. Akcija mora biti namjerna, odnosnomora biti poznato nastojanje da se drugog dovede u stanje frustracije. Na ovom je raskrižju sukobkrenuo na otvoreno.Otvoreni konflikti pokrivaju cijeli spektar ponašanja, i to od suptilnih, neizravnih i veomakontroliranih oblika ometanja, do izravnih, agresivnih, nasilnih i nekontroliranih borbi. Na donjojrazini spektra, ovo otvoreno ponašanje može ilustrirati učenik koji je u razredu podigao ruku kako bipostavio pitanje u vezi onoga što je nastavnik rekao. Na visokoj razini spektra dolaze na um štrajkovi,pobune i ratovi. U ovoj se fazi takoñer inicira većina postupaka za ponašanje u sukobu: utakmica,suradnja, izbjegavanje, izglañenje spora i kompromis.Faza IV. – IshodiIgra izmeñu otvorenog sukoba i ponašanja usmjerenih na rukovanje sukobom ima svoje posljedice.Rezultati pokazuju da to može biti funkcionalno – tako da je sukob imao za ishod poboljšanje radnogučinka skupine. Protivno tome, radni se učinak skupine može smanjiti te je onda ishod disfunkcionalan[4].Kako sukob može povećati radni učinak skupine? Teško je vizualno predstaviti situaciju gdje otvorenai nasilna agresija može biti funkcionalna. Ali postoji cijeli niz slučajeva gdje je moguće zamisliti kakobi niske ili usmjerene razine sukoba mogle poboljšati učinkovitost skupine. Budući da je često teškozamisliti slučajeve u kojima bi sukobi mogli biti konstruktivni, razmotrit ćemo neke primjere i onda seosvrnuti na znanstvene dokaze.Sukob je konstruktivan kad poboljšava kakvoću odluka, stimulira kreativnost i inovaciju, ohrabrujezanimanje i znatiželju meñu pripadnicima skupine, predstavlja medij kroz koji se problemi mogu„proventilirati“ i tako smanjiti napetost, te kad unapreñuje okružje samoprocjene i promjene.Istraživanja pokazuju da sukob poboljšava kakvoću odlučivanja dopuštajući odmjeravanje svihstajališta, posebice onih koja su neuobičajena ili koja drže manjine, kad su u pitanju važne odluke.Sukob je lijek za „skupno mišljenje“. Ne dopušta skupini da stavlja „pečat i potpis“ na odluke kojemogu biti utemeljene na slabim pretpostavkama, neodgovarajućem tretmanu relevantnih alternativa idrugim slabostima. Sukob ne dopušta status quo i stoga potiče stvaranje novih ideja, pomiče ponovnopotvrñivanje skupnih ciljeva i aktivnosti te povećava vjerojatnost da će skupina reagirati na promjenu.Znanstvena istraživanja u različitim okružjima potvrñuju funkcionalnost sukoba. 1Destruktivne posljedice sukoba na radni učinak skupine ili organizacije općenito su dobro poznate.Prihvatljiv sažetak bi mogao tvrditi: nekontrolirano suprotstavljanje pobuñuje nezadovoljstvo kojedjeluje na razvrgnuće zajedničkih veza te konačno dovodi do razbijanja skupine. Naravno, postojiveoma opsežna literatura za dokumentiranje kako disfunkcionalne različitosti sukoba mogu smanjitiskupnu učinkovitost. Meñu najnepoželjnije posljedice spadaju blokiranje komunikacije, smanjenjeskupne kohezije i podvrgavanje ciljeva skupine unutarnjoj borbi meñu pripadnicima skupine. Ukrajnjem slučaju, sukob može dovesti do zastoja u funkcioniranju skupine i potencijalno zaprijetitinjezinu opstanku.Ova nas rasprava ponovno vraća na temu što je funkcionalno, a što disfunkcionalno. Istraživanjesukoba tek treba identificirati situacije u kojima će po svoj prilici sukob biti više konstruktivan negodestruktivan. Meñutim, razlike izmeñu funkcionalnog i disfunkcionalnog sukoba za nas su tolikovažne da bismo mogli krenuti dalje od bitnih dokaza i predložiti barem dvije hipoteze. Prva jehipoteza da krajnja razina sukoba, kao što je to otvorena borba ili nasilje, jest rijetko, ako ikada,funkcionalna. Funkcionalni sukob vjerojatno najčešće karakterizira niska do umjerena razina suptilne ikontrolne oporbe. Druga je hipoteza da bi tip skupne aktivnosti trebao biti drugi čimbenik uodreñivanju funkcionalnosti. Za pretpostaviti je da što je aktivnost skupine kreativnija i manjeprogramirana, to je veća vjerojatnost da će unutarnji sukob biti konstruktivan. Skupine od kojih se1 Usporedba šest glavnih odluka tijekom administracije četiriju predsjednika SAD-a pokazala je da sukobsmanjuje mogućnost da bi skupno mišljenje moglo nadjačati političke odluke. Usporedba je pokazala da jeslaganje meñu predsjedničkim savjetnicima bilo povezano sa slabim odlukama, dok je atmosfera konstruktivnogsukoba i kritičkog mišljenja okruživala dobro utemeljene odluke.M&S 8(2013) 323