zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

Gledište meñuljudskih odnosaStajalište meñuljudskih odnosa polazi od teze da je sukob prirodna pojava u svim skupinama iorganizacijama. Budući da su konflikti neizbježni, teoretičari ljudskih odnosa zagovaraju prihvaćanjekonflikata. Škola racionalizira postojanje sukoba: ne može ga se eliminirati te čak postoje slučajevikad sukob može pridonijeti radnom učinku skupine. Gledište ljudskih odnosa prevladavalo je u teorijisukoba od kasnih četrdesetih do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća.Interakcijski pogled na konflikteDanas se na sukob gleda s interakcijskog stajališta, ili možda preciznije rečeno s interakcijskeperspektive. Dok je pristup meñuljudskih odnosa prihvaćao konflikt, interakcijski pristup ohrabrujekonflikt s obrazloženjem da će harmonična, miroljubiva, tiha i kooperativna skupina po svoj prilicipostati statična, apatična i da neće reagirati na potrebu za promjenom i inovacijom. Stoga je glavnidoprinos interakcijskog pristupa ohrabrivanje voña i skupine da održavaju minimalnu razinukonflikata – dostatnu da se skupina održi živom, samokritičnom i kreativnom.Polazeći od interakcijskog gledišta, o kojem ćemo govoriti u ovom radu, postaje očigledno kako jeteza da je konflikt u svemu dobar ili u svemu loš, naivan i neprikladan. Je li konflikt dobar ili loš ovisio tipu konflikta. Posebice je potrebno razlikovati funkcionalne od disfunkcionalnih sukoba.FUNKCIONALNI I DISFUNKCIONALNI SUKOBIInterakcijsko gledište ne zagovara da su svi sukobi dobri, već prije svega, da neki konflikti podupiruciljeve skupine i poboljšavaju njezin radni učinak – to su funkcionalni, konstruktivni oblici sukoba.Takoñer postoje konflikti koji otežavaju skupni radni učinak – to su disfunkcionalni ili destruktivnioblici.Kako razlikovati da li je sukob funkcionalan ili disfunkcionalan? Razgraničenje izmeñufunkcionalnog i disfunkcionalnog sukoba nije ni jasno, niti precizno odreñeno. Ne postoji razinasukoba koja se u svim uvjetima može smatrati prihvatljivom ili neprihvatljivom. Tipovi i razneskupine sukoba koji stvaraju zdravo i pozitivno opredjeljenje prema ciljevima jedne skupine, mogu udrugoj skupini ili u istoj skupini, ali u neko drugo vrijeme, biti veoma disfunkcionalni. Važan jekriterij radni učinak skupine. Kako skupine postoje da bi ispunile cilj ili ciljeve, prije je učinak kojisukob ima na skupinu, a ne na pojedinca taj koji definira funkcionalnost. Učinak sukoba na pojedincai na skupinu rijetko je uzajamno isključiv, tako da načini na koje pojedinci percipiraju konflikt moguimati važan utjecaj na njihov učinak na skupinu. Meñutim, to ne mora biti slučaj, i kada to nije, našeće usmjerenje biti prema skupini. U vrednovanju učinaka sukoba na ponašanje skupine, kodrazmatranja njegovih funkcionalnih i disfunkcionalnih učinaka, irelevantno je da li su pojedinačnipripadnici skupine percipirali akciju kao dobru ili lošu. Pripadnik grupe može percipirati akciju kaodisfunkcionalnu samo zato što je s njegova stajališta ishod nezadovoljavajući. Meñutim za našu jeanalizu značajno da li sukob unapreñuje ciljeve skupine.PROTURJEČNOSTI SUKOBAAko su se neki sukobi pokazali korisnim za radni učinak skupine, zašto onda većina autora nastavljasukob smatrati nepoželjnim? Odgovor je da živimo u društvu koje je izgrañeno na tradicionalnimgledištima. Tolerancija sukoba je suprotna mnogim kulturama u razvijenim zemljama. U Sjevernoj suAmerici dom, škola i crkva općenito najutjecajnije institucije tijekom ranih godina kada su se stvaraliprvi stavovi o sukobima. Ove institucije najvećim dijelom imaju povijesno učvršćenje antikonfliktnevrijednosti te naglašavaju važnost slaganja s drugima.Dom ima povijesno utvrñen uzorak autoriteta kroz likove roditelja. Roditelji su znali što je pravo idjeca se pokoravaju. Sukob izmeñu djece ili roditelja i djece općenito se aktivno obeshrabrivao.Tradicionalni školski sustav u razvijenim zemljama odražavaju strukturu doma. Učitelji su imaliodgovore, a te se ne smije osporavati. Neslaganja se na svim razinama smatraju negativnim.Istraživanja su potvrdila ovo gledište: učenici su pokušali dati odgovore koje je nastavnik očekivao.Posljednja institucija od bitnog utjecaja – crkva – takoñer je podržavala antikonfliktne vrijednosti.M&S 8(2013) 321