zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

desilo. FED je snizio eskontne i kamatne stope, ali loše su vijesti stizale sa svih strana. LehmanBrothers je proglasio bankrot, Indymac banka je kolabirala, Bear Stearns je preuzet od strane JPMorgan Chase-a , Merril Lynch je prodan Bank of America-u, a Fannie Mae i Freddie Mac sustavljene pod nadzor vlade. Rejting agencije koje su trebale za investitore procijeniti koliki je rizik utim vrijednosnim papirima plaćane su upravo od strane tvrtki čije je proizvode trebalo procijeniti.Imajući u vidu da djelatnosti rejting agencija nisu bile regulirane te da je postojao očit sukob interesadogodilo se da su ocjene rejting agencija bile preoptimistične i neobjektivne što se odrazilo i na(ne)informiranost investitora/ulagača. Činjenica je da je svjetskoj financijskoj krizi bitno pridonjelonesnalaženje prosječnog grañana u financijskim transakcijama, lakoumnost i kratkovidnost svih kojisu ulagali kao i gramzivost tzv.“insidera“. Kada govorimo o odgovornosti zajmoprimaca za krizu,trebali bi spomenuti razmišljanja onih ljudi koji su kupovali kuće. Mnogi od njih su se upustili uekstremno riskantnu igru kupući kuće koje si nisu mogli priuštiti. Mogli su otplaćivati samonetradicionalne kredite poput onih s fiksnom kamatom samo prve dvije godine ili kredite za koje suneko vrijeme plaćali samo kamatu što im je omogućilo niske početne kamatne stope i minimalnetroškove bez učešća za kredit kupovine kuće. Njihova nada bila je u povećanju vrijednosti kuće koja biim kasnije omogućila refinanciranje s nižim kamatama i uzimanje vrijednosti nekretnine za trošenjenegdje drugdje. Meñutim, umjesto stalnog rasta vrijednosti nekretnina, cijene su rapidno pale.Ovdje se želim ukratko zadržati na inertnosti Amerikanaca da unaprijede regulacijski sustav koji biovakve pojave spriječili. Naime, rejting agencije kao i nedefiniran pojam „varljivo i nepravednohipotekarno kreditiranje“ bitno je utjecao na ovakav razvoj dogañaja. Pitanjem transparentnostiposlovanja i ostalim etičkim pitanjima vezanih uz odnose s investitorima počelo se učestalo bavitinakon što se desio skandal s Enronom i nekih drugih kompanija koje su davale javnosti neispravneinformacije. No, ključni razlozi zašto se država nije aktivnije miješala u politiku i poslovanjefinancijskog sektora je neoliberalni stav da će tržište samo odgovoriti i formirati odgovornostikompanije, pri čemu je država servis korporaciji. Meñutim država je morala pomoći financijskomsektoru stavljajući porezne obveznike u nezavidnu situaciju da spašavaju neodgovornost izvršnihdirektora. Čak i nakon što se sve dogodilo upravo je država pomogla financijskom sektoru bez da jenapravila njegovu korjenitu reformu. [13] Očito je da su mogućnosti ulaganja koja su se razvila ufinancijskom sektoru bez moguće kontrole stalnih vrijednosti koje ima jedno društvo pretovrile temogućnosti u Damoklov mač.Razrada modela na primjeruUlagači nisu imali razloga posumnjati u izvještaje rejting- agencija dok se kolaps nije već dogodio.Rizičnost ulaganja se procjenjuje posebno pomoću tzv. FICO klasifikacije- koja predstavlja ocjenukreditne sposobnosti zajmoprimaca te razne druge metodologije. Meñutim rejting- agencije koje sutrebale ocjeniti rizičnost ulaganja bile su slabo ili nikako zainteresirane da doista budu objektivne izjednostavnog razloga što su ih plaćali ljudi iz tvrtke čije su poslovanje rejting-agencije trebaleocijeniti. Umjesto da primjene nepristrane standarde ocjenjivanja (čemu uostalom, i služe) rejtingagencijesu se više bavile mišlju da li će i iduće godine poslovati s navedenim tvrtkama. Radi se oklasičnom sukobu interesa. Nepotrebno je isticati da je šteta kada je jednom počinjena utjecala i nasame rejting-agencije. No činjenica je da su, ipak žrtve bili investitori koji su na temelju njihvoihizvješća (s pouzdanjem) investirali. Na ovaj način se kriza prelila na sve kompanije u realnom sektorudok je financijski sektor pretrpio ogromne gubitke.Pitanja koja su si menadžeri rejting-agencija i bankarskog sektora trebali postavljati u okviruSMART(ers) modela i u okviru modela dobro postavljenih ishoda, a u svjetlu teorije o interesnimdionicima u korporaciji jasna su. Predloženi modeli izneseni u uvodu daju takoñer dobar temelj zaprosudbu. Ključno nije pitanje kakva su pitanja postavljali nego da li su ih uopće postavljali. Iz nekogje razloga izostala reakcija i šire javnosti, mada su aktivisti prosvjedovali. Očito je da ne postojikonsenzus o tome da li su pitanja etike u poslovanju i društveno odgovornog poslovanja ključne zadanašnje društvo.Država se nije miješala u poslovanje financijskog sektora smatrajući da to nije potrebno. Dapače,provedeno je niz reformi prije krize koji su išle za tim da se financijski sektor deregulira. [14]Financijskim gubicima investitora pomoglo je što je tzv. uptick rule ukinuto 2007. Radi se o pravilukoje je bilo na snazi od 1938. godine prema kojem kod kupnje bez pokrića, dionicu je moguće prodatisamo po višoj cijeni od prethodne kupovne cijene ili barem istoj cijeni, ako je ona viša od zadnjerazličite cijene. Alternativno pravilo uvedeno je tek u drugom mjesecu 2010. godine. Ako234M&S 8(2013)