zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

ili to zaposlenici ili članovi političke organizacije. Stoga je važno da menadžeri imaju jasan stav osvim pitanjima vezanim uz poslovanje, da se njihov stav djelomično formira kroz interakciju szaposlenicima te da oni svoje stavove potkrepljuju i dokazuju i vlastitim primjerom kako bi doista bilivjerodostojni kao osobe i uzori.Način na koji voñe koriste svoju moć je temeljno etičko pitanje. Oni mogu koristiti svoju moć nadobrobit organizacije na koju imaju utjecaj ili pak tu svoju moć iskoristiti za stjecanje vlastite dobiti,samopromocije i sredstva za unaprijeñivanje vlastite karijere. Ova dva moguća opredjeljenja čine bitnurazliku izmeñu dobrih i loših voña ako pritom procjenjujemo etičku komponentu. Vodstvo kao takvopretpostavlja odgovornost za organizaciju sa svim njezinim elementima pa stoga voña koji jezainteresiran samo za svoje probitke nije dobar voña. Isto tako, svojim postupanjem i djelovanjemvodstvo korporacije bitno uteče na samu sigurnost organizacije. Naime, ako neki poslovni potez budeneetičan u svojoj srži to će utjecati na spremnost investitora da ulažu u takvu korporaciju iz razloga štoje poznato da dobri potezi vode povećavanju vrijednosti kompanije na tržištu, dok loši potezi redovitodonose gubitke. To je vezano prvenstveno uz praćenje korporativnog sektora od strane medija i njihovutjecaj na javno mnijenje koje ima ogroman utjecaj na vrijednost korporacijskih vrijednosnih papira naburzi. Isto tako u bilanacama svih kompanija postoji iskazana vrijednost za goodwill čija vrijednostdrastično pada s izazivanjem financijskcih skandala. Goodwill je vrijednost koja proizlazi izneopipljivih čimbenika u poslovanju a odnosi se na raspoznavanje vrijednosti brenda, intelekutalnovlasništvo koje posjeduje kompanija kao i njezinu reputaciju. Pravo na dobar glas je zaštićenozakonima, pa tvrtka može tužiti svakog izdavača/medijsku kuću i autora teksta/vijesti/reportaže ako jeobjavio nešto što nije istina, a što je bitno utjecalo na vrijednost kompanije. Izmjenama Zakona oobveznim odnosima iz 2006. ovo je pravilo inkorporirano u hrvatski pravni sustav, budući da su odtada i hrvatske korporacije mogle tužiti sve one koji su svojim djelovanjem na neki način utjecali nadobar glas tvrtke jer i pravna osoba ima pravo na „dobar glas“. Isto tako napuštenjem teorije ultravires izjave članova tijela pravnih osoba iz poslovodstva koje su oni u svojstvu zastupanja dali prematrećima obvezuje pravnu osobu bez obzira što te izjave prekoračuju ovlasti koje ta tijela imaju (čl.18.st. 6 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11).Ovaj rad bavi se načinom na koji voña treba doći do zaključka da li je neka promjena koju uvodi upoduzeće ili organizaciju etički opravdana te raspravlja o elementima koje voña kao takav treba uzeti uobzir ako želi pripadati onoj grupi menadžera za kojeg se može vezati sintagma društvenogodgovornog poslovanja. Isto tako daje se prikaz kako se može utjecati na sigurnost kompanije krozloše poslovne poteze.Dosadašnji načini donošenja etičkih odlukaDosada je jedan od ključnih tekstova za razumijevanje načina donošenja etičkih odluka u poslovanjurad C. Dreiligera i D. Ricea (2001): „Donošenje moralnih odluka u poslovanju“ [2], čiji je osnovnimodel u postavljanju sedam koraka koje je nužno provesti kako bi se nužno donijela moralna odluka.Prvi korak traži prepoznavanje željenog učinka za cijelu situaciju čime se želi odgovoriti na pitanja:Što u stvari nastojite postići u suočavanju s problemom? Što bi se trebalo pojaviti ili ne pojaviti kadaste postigli željeni rezultat? Koji je idealan učinak? Postoji li manje nego idealno rješenje koje jetakoñer prihvatljivo ako bi idealno rješenje bilo nemoguće ili nepraktično za ostvariti? Tako je premaDreiligeru i Riceu potrebno 1. Prepoznati željeni učinak, 2. Definirati problem, 3. Ispitati teškoće iprepreke 4. Razviti alternativna rješenja 5. Odabrati najbolje rješenje 6. Odrediti pojedine korakerješavanja i 7. Prepoznati reakcije/dobrobiti. Pritom je posljednji korak najvažniji jer se vraća na ishoddonesene odluke i, u konačnici njezin utjecaj na sigurnost poslovanja.Drugi pristup za donošenje moralnih odluka razvili su Manuel Velasquez, Dennis Moberg, Michael J.Meyer, Thomas Shanks, Margaret R. McLean, David DeCosse, Claire André, and Kirk O. Hanson. sasveučilišta Santa Clara [3] (isusovačko sveučilište u Silikonskoj dolini). Njihov se pristup temelji napet osnovnih pristupa odakle crpimo etičke standarde: 1. Utilitarsitički pristup 2. Pristup preko prava3. Pristup preko pravde ili pravednosti 4. Pristup putem općeg dobra 5. Pristup preko kreposti.Nastavno dajemo samo grubu skicu cijelog modela. Nakon što smo analzirali činjenice njih trebamopromatrati na pet različitih pristupa kako bi ih kvalitetno mogli sagledati. Utilitarstički pristupanalizira različite smjerove djelovanja koji su dostupni. Potom se analizira na koga će sve utjecati odinteresnih dionika korporacije donesena poslovna odluka. Tu se moraju uzeti u obzirvlasnici/investitori, zaposlenici, potrošači, dobavljači, okoliš i šira društvena zajednica. Dobraposlovna odluka prema utilitarističkom pristupu donosi najviše dobra svima koji su zainteresirani(interesnim dionicima) istovremeno nekima od njih čineći najmanje štete. Ovaj pristup razrañuje228M&S 8(2013)