zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

13.07.2015 Views

VAŽNOST EFIKASNE KOMUNIKACIJE O RIZIKU U ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINEEfikasna komunikacija o riziku u našoj zemlji na odreñen način potvrñuje teoriju Harry Otway ojednoj od dve vrste komunikacije koja se koristi da “ubedi stanovništvo da se saglasi sa već donetimpolitikama zaštite životne sredine i preporučenim tehnologijama neophodnim za njihovo sprovoñenjezajedno sa pratećim rizicima‚‚ i koja “u osnovi ohrabruje pasivnost stanovništva i prihvatanje nameraonih koji informacije plasiraju, radi čega je takva komunikacija funadamentalno manipulativna.“Otway s druge strane ističe komunikaciju o riziku koja je više ‚‚idealna forma‚‚ zato što u potpunostiispunjava potrebe za informacijama javnosti koja je na takav način sposobna za donošenje sopstveneodluke o nekom pitanju u zajednici. [24]Studija slučaja koju su o važnosti komunikacije o riziku realizovali Sharon Beder i Michael Shortlandu Australiji pokazala je da je najveći interes o efikasnoj komunikaciji o riziku u životnoj sredinipotreban u politici upravljanja opasnim otpadom. U ovoj oblasti su zabeležena značajna protivljenjavladinoj nameri o izgradnji postrojenja za preradu opasnog otpada iz najrazličitijih razloga. [25]Potreba efikasne komunikacije o riziku u našoj zemlji je vidljiva u različitim aktivnostima u zaštitiživotne sredine. Ona se ogleda u upravljanju otpadnim vodama poreklom iz komunalnih i industrijskihaktivnosti, kao i problema zagañivanja površinskih i podzemnih voda u celini. Potreba za efikasnomkomunikacijom o riziku je vidljiva u slučajevima kada ugrožena životna sredina može imati značajneposledice na zdravlje i život stanovništva, npr. u razičitim tehničko-tehnološkim akcidentima iprirodnim katastrofama (bolje reći nepogodama kakve su suša, grad, ekstremno topli ili hladnivremenski uslovi, ali i u poplavama i zemljotresu). U Srbiji je neadekvatna komunikacija o rizikuzabeležena pre svega u oblasti upravljanja opasnim otpadom, kao i u odreñenim uslovima kada suakcidenti imali mogućnost da ugroze zdravlje stanovništva (neispravna voda za piće, opasne materije uvazduhu usled akcidenata u industrijskim postrojenjima i saobraćaju, i druge neželjene situacije).Eklatantan primer neefikasne komunikacije o riziku predstavlja implementacija ciljeva definisanih uNacionalnoj Strategiji upravljanja otpadom. Ova Strategija je radi adaptacije na odreñene okolnostiizmenjena i usvojena 2010. za period od 2010-2019. [26] Jedan od glavnih problema u njenojimplementaciji odnosi se na materijalne i druge preduslove, naročito na nivou lokalne samouprave inedostatku jasnih planova integralnog upravljanja otpadom. U Srbiji ne postoji postrojenje za tretmanopasnog otpada i radi toga je Projekat Izgradnje postrojenja za fizičko–hemijski tretman opasnogotpada predstavljao projekat od nacionalnog značaja za proces upravljanja opasnog otpada. [27]Finansiranje Projekta Izgradnje postrojenja za tretman opasnog otpada od strane Evropske unije jepodrazumevalo obavezno učešće lokalne samouprave, NVO, zainteresovanih organa, organizacija ijavnosti, prilikom donošenja odluka o izgradnji postrojenja. Projekat je predviñao izgradnju:• pet regionalnih postrojenja za skladištenje opasnog otpada do početka tretmana;• Izgradnju fabrike za fizičko-hemijski tretman opasnog otpada u centru za upravljanje opasnimotpadom;• Izgradnju dva inseneratora za termički tretman opasnog otpada kao i• Deponiju za skladištenje opasnog otpada.Odluka koja je doneta od strane odgovornog ministarstva izazvala je proteste stanovništva u opštini ukojoj je planirana izgradnja postrojenja za tretman opasnog otpada. Februara 2012. srpska vlada jepriznala da je projekat obustavljen zbog otpora stanovništva u svakom mestu gde se planiralaizgradnja postrojenja (najpre u selu Dobrićevo blizu grada Ćuprije, sela Drenovac kod Paraćina,Ćićevcu i aktuelnih protesta u Kovačici), što je kreiralo potrebu za traženjem nove lokacije koja trebada ispuni sve zadate kriterijume projekta.Državne institucije su pogrešile zato što nisu od samog početka sprovele aktivnosti na uspostavljanjukomunikacije meñu zainteresovanim stranama. Evropska Unija je nakon svega suspendovala projekatna šest meseci i rešenje za nastali problem se još uvek traži. Ovaj primer je potvrdio da je neophodnoda se praktično implementira proklamovana obaveza informisanja stanovništva, da se od samogpočetka uvaži mišljenje lokalne zajednice koja će biti izložena riziku. Srbija nije izuzetak sindromaM&S 8(2013) 7

opšte poznatog kao NIMBY sindroma-Ne u mom dvorištu (čiji je naziv nastao od akronima -Not inMy Backyard).Opšte je poznato da svaka vrsta komunikacija sadrži i odreñene barijere u komunikaciji koje suprikazane na slici broj 3. Ove barijere se ogledaju u nerazumevanju i neprihvatanju projekata kojepredlažu nadležni organi u mnogim lokalnim zajednicama. Pitanje za odgovorne je koliko su spremnida kreiraju principe koji garantuju efikasnu komunikaciju o riziku i implementiraju procesintegrisanog upravljanja rizikom koji predstavlja konsenzus svih zainteresovanih strana.Slika broj 3. Barijere efikasne komunikacije organizacije u slučaju rizikaIzvor: Sopstveni izvorIzazovi komunikacije o riziku se ogledaju u činjenici da je javnost generalno skeptična premainteresima vlade i pre svega privatnih kompanija. Razlozi za takav stav su nepostojeće ili nepotpunebaze podataka o stanju životne sredine i rizicima u njoj; teškoće u sagledavanju verovatnoće iposledica rizika i postizanju konsenzusa meñu grupama koje imaju različite ciljeve, uverenja, iodgovornosti. Grupe sa različitim ciljevima u sprovoñenju politike zaštite životne sredine jesu:• Regulatorne agencije koje zahtevaju bezrezervno poverenje;• Organizacije za zaštitu životne sredine koje imaju ciljeve i uverenja suprotna ostalimzainteresovanim stranama;• Privreda koja brine o proizvodnji i ostvarenju što većeg profita i• Grañani koji se često osećaju frustrirano i na marginama dešavanja u strahu za očuvanježivotne sredine u zajednici.Srbija u budućnosti treba da razmotri u skladu sa iskustvom razvijenih zemalja npr. Amerikekarakteristike lokalne zajednice kako se ne bi postavilo pitanje jednakosti u voñenju politike zaštiteživotne sredine. Srbija je država koja se karakteriše neravnomernim regionalnim razvojem, i gde suzvanično neka područja proglašena devastiranim. Upravo stanovnici tih nerazvijenih i devastiranihpodručja mogu biti žrtve u procesu neefikasne zaštite životne sredine. U Srbiji koja je višenacionalnai multikonfesionalna država neophodno je da se država potrudi da razume moguću opasnost odpercepcije rizika meñu stanovnicima manjinskih zajednica. Manjinska zajednica koja je drastičnougrožena posledicama ekonomske krize, samim tim ima ograničene mogućnosti za suprotstavljanjedonosiocima odluka. Ukoliko se u budućnosti percepcija manjinskih zajednica zanemari može sedesiti da se u nekim slučajevima pokrene pitanje nepravedne politike zaštite životne sredine i izazovuozbiljniji konflikti meñu zainteresovanim stranama, što nije ničiji interes. U tom cilju se treba učinitimnogo toga da se stvori tzv. kritična masa ljudi koji mogu efikasno kimunicirati o riziku na osnovučinjenica a ne lične percepcije ili želje za ostavrivanjem kratkoročnih i uskogrudih ciljeva.Efikasna komunikacija o ekološkom riziku je od neizmerne važnosti i prikazana je na slici X. Ona imaza cilj da poveća verovatnoću nalaženja rešenja i doprinosi poboljšanju kvaliteta izabranog rešenja.8M&S 8(2013)

opšte poznatog kao NI<strong>MB</strong>Y sindroma-Ne u mom dvorištu (čiji je naziv nastao od akronima -Not inMy Backyard).Opšte je poznato da svaka vrsta komunikacija sadrži i odreñene barijere u komunikaciji koje suprikazane na slici broj 3. Ove barijere se ogledaju u nerazumevanju i neprihvatanju projekata kojepredlažu nadležni organi u mnogim lokalnim zajednicama. Pitanje za odgovorne je koliko su spremnida kreiraju principe koji garantuju efikasnu komunikaciju o riziku i implementiraju procesintegrisanog upravljanja rizikom koji predstavlja konsenzus svih zainteresovanih strana.Slika broj 3. Barijere efikasne komunikacije organizacije u slučaju rizikaIzvor: Sopstveni izvorIzazovi komunikacije o riziku se ogledaju u činjenici da je javnost generalno skeptična premainteresima vlade i pre svega privatnih kompanija. Razlozi za takav stav su nepostojeće ili nepotpunebaze podataka o stanju životne sredine i rizicima u njoj; teškoće u sagledavanju verovatnoće iposledica rizika i postizanju konsenzusa meñu grupama koje imaju različite ciljeve, uverenja, iodgovornosti. Grupe sa različitim ciljevima u sprovoñenju politike zaštite životne sredine jesu:• Regulatorne agencije koje zahtevaju bezrezervno poverenje;• Organizacije za zaštitu životne sredine koje imaju ciljeve i uverenja suprotna ostalimzainteresovanim stranama;• Privreda koja brine o proizvodnji i ostvarenju što većeg profita i• Grañani koji se često osećaju frustrirano i na marginama dešavanja u strahu za očuvanježivotne sredine u zajednici.Srbija u budućnosti treba da razmotri u skladu sa iskustvom razvijenih zemalja npr. Amerikekarakteristike lokalne zajednice kako se ne bi postavilo pitanje jednakosti u voñenju politike zaštiteživotne sredine. Srbija je država koja se karakteriše neravnomernim regionalnim razvojem, i gde suzvanično neka područja proglašena devastiranim. Upravo stanovnici tih nerazvijenih i devastiranihpodručja mogu biti žrtve u procesu neefikasne zaštite životne sredine. U Srbiji koja je višenacionalnai multikonfesionalna država neophodno je da se država potrudi da razume moguću opasnost odpercepcije rizika meñu stanovnicima manjinskih zajednica. Manjinska zajednica koja je drastičnougrožena posledicama ekonomske krize, samim tim ima ograničene mogućnosti za suprotstavljanjedonosiocima odluka. Ukoliko se u budućnosti percepcija manjinskih zajednica zanemari može sedesiti da se u nekim slučajevima pokrene pitanje nepravedne politike zaštite životne sredine i izazovuozbiljniji konflikti meñu zainteresovanim stranama, što nije ničiji interes. U tom cilju se treba učinitimnogo toga da se stvori tzv. kritična masa ljudi koji mogu efikasno kimunicirati o riziku na osnovučinjenica a ne lične percepcije ili želje za ostavrivanjem kratkoročnih i uskogrudih ciljeva.Efikasna komunikacija o ekološkom riziku je od neizmerne važnosti i prikazana je na slici X. Ona imaza cilj da poveća verovatnoću nalaženja rešenja i doprinosi poboljšanju kvaliteta izabranog rešenja.8M&S 8(2013)

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!