Nikola Čolak: Hrvatska i EX-Jugoslavija

Br oj 100 Iz la z i subo t o mZ a gr eb , 17. s rpn ja 2010.Zgornji Otok (kod Radovljice u Sloveniji): Grobnica 15 hrvatskih vojnika koje su partizani –bez suda – likvidirali tijekom svibnja 1945. S lijeva: Stipo Pilić (u šumarku kod grobnice), dr.sc. Tomislav Dragun (izlazi iz šumarka), Andrej Rosman (pokazuje lokaciju grobnice).Snimio: Dragutin Šafarić (12. srpnja 2010.)RAZBIJAMO I RUŠIMO HDZ/SDP SUSTAVPRIDRUŽITE NAM SE!Naklada30.000 primjerakaGlasnik je besplatanPrijaviti se možete na hitrozov hrvatska.uljudba@gmail.com

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .M o j h r v a t s k i d o mStr ani ca 3KO SINJSK I MISALAsaf DurakovićA.D. 1483.Sultan Bajazit čeka u suncu zime raneVijesti o krvi sa Une. O roblju i o zlatuDok broji Hrvatska svoje dobro poznate daneU dimu zaselaka. U krvi i u blatu.A u Top Kapi dvoru gdje šume šedrvaniGdje se nad plavim Bosporom palača ruža dičiNad jadnom zemljom Hrvata kao u ružnoj pričiGoni se roblje i stoka. Znani nesretni dani.I dok se mačevi lome Goreba Hrvatskog banaI oštre Turske sablje koje i celik sjekuKralj se Matijaš Korvin u snijegu Budimskog danaBudi u noćnoj mori o krvi niz Unu rijeku.Hercegovina pada. Kranjska i Koruška goriI svetog Stjepana kruna sve težom i težom bivaDok Frankopana kneza varaju Mletački dvoriA flota hitrih dromona otoku Krku pliva.Tamnica Hrvatskom knezu dar je Mletačke riječiJer prevarom i zlatom kraljica mora stasaI krv sa Une i lanac koji u Mlecima ječiKazuju da nam nema ni s koje strane spasa.Mrtve junake kraj Une još snijeg ni pokrio nijeGdje Turska i Hrvatska krv Unom ka Savi tečeUgrin za bunu vješa velmože SlavonijeSa svake strane svijeta nova nas rana peče.A ne zna niti topuz ni dimiškinja krivaDa je pisana riječ trajnija od zla i krviKad je u srcu ranjenog naroda ostala živaStasa u pisanu knjigu. Kosinjski misal prvi.Daleko od Like pišu mir tuñim jezicimaA ne znaju da knjiga što prvi put se čitaNad grobom padišaha. Nad kriptom kraljevimaNadvisi Matiju kralja. I cara Bajazita.L IRS K E M O L IT V EA S A F O V E ( 2 )Akademik Mirko Vidović, ParizPod zapovjedništvom Al Djawhara bio je nemalibroj naših dobrovoljaca i vojnih plaćenika i njihovaneutralnost u svañi meñu arapskim dostojanstvenicimabila je najsigurnije zaleñe Kordobskogkalifata.Naše stražare oko Palače kalifa u Cordobi nazivalisu Al Saklabi.U Cordobi danas možemo posjetiti staru i golemudžamiju čiji krov počiva na osam stotina posverazličitih mramornih stupova!, pretvorenu u crkvu,a u njoj još iz vremena kalifata i lijepe tipičnestarohrvatske troplete, pa i u mihrabu!U Cordobi u to vrijeme djelovao je, na dvoru hañibaBadra, i jedan od najpoznatijih pjesnika Fatima,čovjeka rodom iz naših krajeva.Jer niti Mañar ni Mletak ne krvari na UniGdje Turčin i Hrvat jedni drugima glave sjekuU ranom zimskom snijegu grob se za grobom puniI plove viteška tijela niz hitru studenu rijeku.A sve to ne muti mir Gulhane, palače cvijećaNiti je glazba tiša radosnog Budima gradaKad se u palačama u sjaju ponoćnih svijećaMir osmogodišnji piše Pešte i Carigrada.Dok zlatni čibuk puši Bajazit sa svitom veziraA Kralj se Matija gosti sa svitom velikšaNa jadnoj Hrvatskoj krvi pažljivi potpis miraKazuju ferman i edikt dok trne zemlja naša.prof. dr. sc. Asaf Duraković

Str ani ca 4 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .N a k l a d n a z a d r u g a O g n j i š t eOGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7,PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.comtel: +385-1-2923-756, fax: +385-1-2923-757, mob: +385-91-3388-433

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .S u s r e t s E u r o p s k o m u n i j o mStr ani ca 5HRVATS KI ČUVARI ZLANe dvojim. Europska Komisija ima najbolje nakane.Želi Hrvatsku barem približiti, ako već i nedovesti na razinu suvremenih uljudbenih i civilizacijskihdostignuća. Onih na koje je, može sereći, Zapad uvijek bio ponosan. Tek tada ju primitiu svoje članstvo.Strpljivo, bez želje da se povrijedi i uvrijedi, EuropskaKomisija pregovara s Republikom Hrvatskomo njenom ulasku u Europsku Uniju. Znada je Hrvatima mjesto u njoj, a znaju to i Hrvati.Nažalost, tek iz druge ruke.To smeta.Zato su Hrvati tako podozrivi prema svom ulaskuu Europsku Unija. Ne znaju što se uistinu"iza brda valja". Ta, toliko su puta Hrvati u svojojpovijesti bili prevareni. Namagarčeni. S užasnimposljedicama, koje su ne rijetko značile ugrozunjihova opstanka.Pregovori teku. Traju. Godinama. Otvaraju se izatvaraju poglavlja pristupnice. Jedno za drugim.Stiglo se i do dvadesettrećeg: Poglavlje 23 –Pravosuñe.Europska Komisija, barem onako kako se uspijedoznati "izmeñu redova" traži i očekuje efikasnopravosuñe. S pravom.Tehnički gledano.Samo tehnički. Robotizirano. Ne i sadržajno.U doba Sovjetskog Saveza. U doba Staljina, udoba Lenjina pun je Sibir bio logora. Logora zanepoćudne političke protivnike. Nedužne i nevine.Svi su oni tamo, u "gulage", stigli pravosudnimputem. Sudovi su, pouzdano, radili efikasno.Na temelju pripremljenih optužnica-presuda,koje je trebalo samo potpisati. Nekada ni to. Upravilu bez dokaza. Izvršenje kazne nije zaostajalo.Doba dana nije predstavljalo ograničavajućičimbenik. Ponoć. Četiri sata u jutro. Nikad senije kasnilo.Pred očima Zapada.Onda Sovjetski Savez. Danas Republika Hrvatska.Efikasnost, efikasnost, efikasnost.Meñutim, što je s ljudima? S ljudskim pravima itemeljnim slobodama.Više nije tajna. Formalno je sve potvrdio prof. dr.sc. Šime ðodan, visoki stranački uglednik HDZa,visoki dužnosnik Republike Hrvatske. Reče:"Dizali smo samo ruke. O svemu je odlučivaoTajni komitet."Koji Tajni komitet profesore?"Dr. Franjo Tuñman, Ivica Račan, Josip Manolić,Josip Boljkovac, Dr. Dušan Bilandžić."Hvala profesore. Isto mislimo. Znamo!Čitam ovih dana ("Svjedoci tvrde: Boljkovac jeosobno ubijao", www.vecernji.hr – 13. srpnja2010.):"Skupina svjedoka koja je govorila o likvidacijiValentina Banovca i Slavka Volovića tvrdila jepak da su se oni predali Boljkovcu, a da ih je onna prijevaru dao pobiti. Naprotiv, Banovcu je i'osobno prosuo mozak rafalom iz automata'. Suduje, čini se, ovaj dogañaj iz listopada 1947.ključan. ... Skrivao se u Tončić selu, kod svojemajke, u posebno sagrañenu skloništu ispod stubagdje ga nitko nije pronašao, sve do 1947. Tada,s još sedam partizana u kuću je banuo Bolj-Josip Manolić

Str ani ca 6 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .S u s r e t s E u r o p s k o m u n i j o mkovac i 'obradio' majku i očuha. Tvrdio je da jeproglašena amnestija, da je Valentin radio prijeza partizane i potpomagao partizanski pokret, daim treba i da mu se ništa neće dogoditi. ... Boljkovacje opet ponavljao da je Valentin jako sposobančovjek i da mu se ništa neće dogoditi. Nakonzavršetka jela oznaši su žicom povezali Valentinai Slavka, pa je Valentin na vratima poljubiomajku i rekao joj: 'Ovo je moj kraj'. Majka Eva,sin Pavle i očuh Mija Draganjac stajali su navratima dvora te se na udaljenosti 10-ak metarazačula pojedinačna pucnjava, potom i rafal."Efikasno.Kasnije profesore. Što je bilo kasnije, kad su ratnazbivanja već zaboravljena?"Neka vam drugi o tome pričaju."U pravu ste profesore. Kakav smo mi to narod,ako sve počiva na svjedočenju samo jednog čovjeka.Čitam dalje ("Perković organizirao likvidacijuðurekovića", www.jutarnji.hr – 21. veljače2008.):"Hrvatskoga disidenta, antikomunista i publicista,ðurekovića, agenti jugoslavenske tajne službelikvidirali su u srpnju 1983. ... Nekadašnjidirektor u INA-i Stjepan ðureković likvidiran jepo nalogu Izvršnog komiteta CK SKJ kako ne biprogovorio o pronevjeri državnoga novca koju jepočetkom 80-ih u INA-i napravio Vanja Špiljak,sin Mike Špiljka, jednog od ključnih funkcionarau tadašnjoj državi. Izvršni sekretar CK SKJ prenioje šefu hrvatskoga SDS-a Zdravku Mustačuda ðurekovića treba eliminirati, a on je zadužioJosipa Perkovića da organizira akciju u kojoj jeključnu ulogu imao i optuženi Prates - izjavio jedanas Vinko Sindičić na Visokom zemaljskomsudu u Münchenu. ... Znam sve o manipulacijamaPerković, Nobilo, branitelj Rosebrock. Perkovićje točno znao tko kada svjedoči i kada su njemačkevlasti zatražile dokumente iz Hrvatske -ispričao je Sindičić. Na postavljeno pitanje radi lijoš Perković, Sindičić je odgovorio: - Naravno.Službeno je umirovljenik, ali zapravo još drži svekonce. Pa njegov sin je savjetnik Mesiću. To jemladić koji ništa ne zna i iza kojega se krije otac- naglasio je. "Efikasno.Hrvati, gospodo iz Europske Komisije, ne želeviše takvu efikasnost. Zašto im ju namećete?Njemačka policija traži izručenje Josipa Perkovića.Hrvatski državni vrh, HDZ i SDP, hrvatskopravosuñe ga ne daju. Ustrajno. Nepokolebivo.Može li se u tom slučaju pokazati efikasnost?Uz pomoć i potporu Europske Komisije.CR OATIAN G UAR D IANS OF EV ILNo doubt. The European Commission has thebest intentions. The Commission wants Croatiaat least closer to, if not bring it to the level of moderncivilization achievements. Those at which,it can be said, the West has always been proudof. Only then admit to Croatia to the membership.Patiently, with no desire to hurt and insult, theEuropean Commission is negotiating with theRepublic of Croatia on its accession to the EuropeanUnion. Knowing that the Croats belongs init, and so that knows the Croats. Unfortunately,only from the second hand.That bothers.Therefore, the Croats are so suspicious aboutentry into the European Union. They do notknow what is really "behind the mountains". Because,so many times in their history, Croatswere deceived. Fooled. With terribleconsequences, which often meant a threat fortheir survival.Negotiations are progressing. Lasting. For years.Opening and closing chapters for accession. Oneafter the other. So it is arrived to the twentythird:Chapter 23 - Judiciary.European Commission, at least as it can be managedto find out "between the lines" wants andexpects the effective administration of justice.And rightfully so.Technically speaking.Only technically. Robotized. Not the content.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .S u s r e t s E u r o p s k o m u n i j o mStr ani ca 7At the times of the Soviet Union. In the era ofStalin and Lenin the time Siberia was full ofcamps. Camps for the political opponents. Innocentor guilty. They were all in there, in the"gulag", through the justice way. The courts werereliable and worked efficiently. Based on the indictmentprepared-judgments, which should onlybe signed. Sometimes not even that. As a rule,without evidence. Execution of sentence was notbehind. Time of day was not a limiting factor.Midnight. Four o'clock in the morning. Neverwas late.Before the eyes of the West.Then the Soviet Union. Today, the Republic ofCroatia. Efficiency, effectiveness, efficiency.However, what about the people? The HumanRights and Fundamental Freedoms.There is no longer a secret. Formally, all thatwas confirmed by prof. dr. Šime ðodan, top HDZparty ruler, and a senior official of Croatia. Hesaid: "We only lifted our hands. The secret committeewas deciding about everything."Which secret committee Mr. professor?"Dr. Franjo Tuñman, Ivica Račan, Josip Manolić,Josip Boljkovac, Dr. Dušan Bilandžić."Thank you Mr. professor. We think the same. Weknow!I'm reading these days ("Witnesses claim: Boljkovacwas personally killing", www.vecernji.hr –July, 13 2010):"A group of witnesses who spoke about theliquidation of Valentin Banovac and Slavko Volovićagreed in turn that they have surrendered toBoljkovac, and then he had killed them on thefraud. On the contrary, to the Banovac he was'personally spilled his brains with bursts of machinegun'. For the Court, so it seems, this eventfrom October 1947 was crucial. … He was hidingin Tončić village, at his mother's house, inspecially designed shelter under the stairs,where nobody found him, up to 1947. Then, Boljkovacdashed in with seven other partisans andprocessed his mother and stepfather. He claimedthat amnestying was declared, that Valentin wasworking for partisans before, that they need himand that is nothing going to happen to him…Boljkovac was repeatedly claiming that Valentinis very qualified man and that is nothing goingto happen to him. After finishing meal, OZ-NA members were tied by wire Valentin andSlavko, and Valentin kissed his mother on thedoor and told her: 'This is my end.' Mother Eva,son Pavle and stepfather Mija Draganjac werestanding on the door and from the distance ofsome 10 meters they heard gun shots and afterthat machine gun burst."Josip Boljkovac

Str ani ca 8 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 9H O Ć E L I S E H R V A T S KI N A R O D O D R Ž A T I ?Mate Ćavar, ZagrebNakon tristo godina Kneževine i dvjesto godinaKraljevine Hrvatske, nastupa vrijeme unijaštvaHrvatske, čega se nismo mogli stoljećima osloboditi.Toliki tuñinci su nasrtali na Hrvate i Hrvatsku:Mañari, Austrijanci, Mlečani, Turci, a u najnovijevrijeme Srbi. Dobro zapisa Miroslav Krležau svojim "Zastavama": "Svaki drugi narod davnobi bio nestao na ovim hrvatskim prostorima i uhrvatskim uvjetima."Obrambenim ratom smo se uspjeli osloboditi njihoveagresije i okupacije. Kada su vidjeli da smopostali dovoljno jaki s bljeskovitim olujnim pobjedamaoni su se gospodski odvezli k svome izvoruna hrvatskim traktorima, teretnjacima i luksuznimkolima. I evo da bi se ponovno vraćali kaonekakva zaslužna gospoda u nove im stanove ikuće koje su najviše sami spaljivali.Izdajničke vladajuće klike RH na sve načine ulagujuse novim "unijama" kojima je Slobodna Hrvatskakroz povijest bila trn u oku. Vladajućimstrukturama je glavni cilj ulazak u EU za kojuuzvikuju da nema cijene ulasku Hrvatske u tuuniju. Vladajući se odriču i hrvatskoga imena tese više i ne spominje Hrvate nego samo grañaneRH.Nakon Obrambenog rata i smrti ratnog Vrhovnikai predsjednika dr. Franje Tuñmana, uz pomoćraznih "Montgomeryja" vlasti se dokapaju u RHoni koji se i ne osjećaju Hrvatima. Oni vladajuHrvatskom samo rasprodajom svega što je značiloi znači opstojnost hrvatskoga naroda u svojoj domovini,kao i zaduživanjima, tako da su Hrvatskuopljačkali i pretvorili u kolonijalni patronat. Svese samo udovoljava unijaškim ciljevima u kojimaće ova lijepa zemlja Hrvatska ući na koljenima sajugokomunističko četničkim spomencima kao i saiskićenim odličjima onih koji su genocidom uništavalihrvatski narod tijekom Versailleske iJaltske tvorevine.Ne pamtimo to zbog osvete, nego zbog toga danam se ne ponovi.Nikada ne zaboravimo svekolike pokušaje mañarizacijeHrvata, sječe glava hrvatskim državnicima,banu Zrinskom i knezu Frankopanu, koji suhtjeli ujedinjenje takozvane saborske i islamiziraneHrvatske. Odsjekli im glave i potpuno uništilisve članove njihovih obitelji. Posjede su im naselilibalkanskim Vlasima, koji su strašnim zločinimatjerali kmetske Hrvate s tih posjeda, koje suprisvajali i naseljavali bez ikakve naknade. I upravood tih balkanskih došljaka, koji su se pretvoriliu velikosrpske četnike, imamo tolika stradanjai krvoprolića, sve do najnovijih agresija.Hoće li se Hrvati uopće uspjeti održati na ovimsvojim prostorima, kako pisaše Miroslav Krleža?

Str ani ca 1 0 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .Danijel Crljen –Priredio Dragutin Šafarić,Velenje, SlovenijaU ž a r i š t uISTINA O BLEIBURGU (1. dio)Kad se je tokom Drugog svjetskog rata opća nepovoljnasituacija odrazila i na hrvatskim bojištimaiz područja koja su zauzeli partizani naviralesu skupine prestravljenih izbjeglica koji su donosiliapokaliptičke vijesti o zločinima koje su razularenosrbstvo i hladni teroristički boljševizampočinjali. Stanovništvo glavnog grada Zagreba seutrostručilo, a mnoge tisuće bjegunaca su neprestanonavirale s istoka i juga tražeći spasa naslobodnom području Nezavisne Države Hrvatske,koja je sve više naličila na slavne i tragične"reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae"(ostatke ostataka nekoć slavnog kraljevstvahrvatskog).Poglavnik i Hrvatska državna vlada bili su svedenina alternativu: boriti se do samouništenjaili se povlačiti na Zapad i predati sudbinu vojskei naroda u ruke demokratskih pobjednika.Ključna ličnost oko koje su se kretali dogañajizadnjih tjedna bio je zagrebački nadbiskup i hrvatskimetropolita doktor Alojzije Stepinac. Poglavnikje uvidio da bez obzira na buduće odluketreba potražiti čovjeka ili postavu kojoj će predativlast.Prirodni latentni sukob izmeñu demokracije iboljševizma u ono doba hranio je iluziju o neizbježivomi okrutnom sudaru dvaju neprirodnih iuzajamno sumnjičavih saveznika. Za tu eventualnostmorala je Nezavisna Država Hrvatskaimati demokratskim velesilama prihvatljivu vladu.Uloga zagrebačkog nadbiskupa imala je i povijesno-pravnihtemelja iz vremena kad je zagrebačkinadbiskup bio zamjenik bana i "locum tenensregni".S Poglavnikovim odobrenjem poveli su prve razgovores nadbiskupom hrvatski ministar vanjskihposlova doktor Mehmed Alajbegović i Ministarza osloboñene krajeve doktor Edo Bulat. Razgovaralisu s njim u prvom redu o prijenosu vlasti.Nadbiskup Stepinac pristao je u vezi s timerazgovarati s doktorom Mačekom kojemu je uime hrvatske vlade i svoje vlastito ponudio preuzimanjevlasti u Hrvatskoj smatrajući da je toput da se izbjegnu ili bar ublaže četničkopartizanskanasilja, a ujedno da se ispitaju makari vrlo blijede mogućnosti promjene savezničkepolitike prema Jugoslaviji i priznanje NezavisneDržave Hrvatske pod demokratskom vladavinom.Budući da je doktor Maček odbio nadbiskupovprijedlog, Stepinac je izrazio svojusklonost da sam preuzme teški teret hrvatskedržave pred slomom.Potražio je i vlastitim putevima koji su, naravno,vodili u Rim, mogućnost spasavanja hrvatskognaroda od posljedica katastrofe, koja se je na njegasve većom žestinom obarala.Na drugom sastanku s Ministrom Bulatom nadbiskupje, vidljivo raspoložen, saobćio ovome daima povoljne vijesti iz Vatikana: saveznički zapovjedniku Italiji engleski general Alexanderobećao je primiti hrvatsku vojsku i grañanskeizbjeglice, te im pružiti zaštitu.Nadbiskup je na temelju istih vijesti dobio čakutisak da ni sudbina same Hrvatske Države nijebila zapečaćena.Dogañaji su meñutim slijedili ubrzanim tempom.I ako je u državnom vodstvu postojala tendencijada se nastavi borbom i da se ne napušta hrvatskodržavno područje, prevladalo je konačno realističnostajalište onih, koji su smatrali konačnopovlačenje i odlazak u emigraciju neizbježivim.Tko je mogao izbjeglicama koji su i krvlju poškropilisve prašne ceste i puteve od Kotora i Dubrovnika,od Mostara, Travnika, Sarajeva i Zemuna,od Vukovara, Osijeka i Broda dokazati danjihovo mukotrpno traženje spasa za njih i njihovudjecu svršava u Zagrebu i da se tamo morajuizložiti sudbini kojoj su mjesecima uz nadčovječanskenapore izmicali? I ako su romantični diletantistrategije htjeli vidjeti u junaštvu hrvatskevojske neprodornu branu svim neprijateljskimnasrtajima, drugačije su se osjećali naši topnicikad su tjeskobno konstatirali da njihovi protutankovskitopovi ne mogu ni izravnim pogodkomprobiti oklope novih tankova s kojima je neprijateljna njih jurišao, da njihove strojnice ispaljujuzadnje rafale oskudne municije, da njihovi zrakoplovine mogu više uzlijetati, jer su bez goriva.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 1 1Bojazan da bi Zagreb mogao biti poprištem zadnjihnemoćnih borbi što bi neprijatelju dalo željenupriliku za krvoproliće, ponukalo je nadbiskupaStepinca da pozove k sebi zapovjednika obraneZagreba i da od njega zatraži da se Zagrebne brani u zadnjoj samoubilačkoj bitci.Budući da je to bilo u skladu i s posljednjim uputamavlade, Poglavnik je imenovao Doktora Kumičićada organizira neku vrst narodne milicijei drži red u Zagrebu poslije povlačenjazadnjih jedinica naše vojske. Istovremeno jevlada naredila obće povlačenje vojske i grañanskogmnoštva koje je mjesecima prijeslijedilo vojne jedinice u tragičnom uzmaku.Glavni obrisi poslijeratne Evrope bili su zacrtanina konferenciji Roosevelta, Staljina i Churchila uYalti, gdje je Engleska bila tek najslabiji partner,prisiljena da bitne odluke prepusti Americii Sovjetskom Savezu.Poraz Nezavisne Države Hrvatske bio je konačnopotvrñen sporazumom Tito-Šubašić, na temeljukojeg je ostvarena hibridna kraljevskokomunističkajugoslavenska vlada sklopljenapod engleskim pokroviteljstvom i zaštitom. Gorkaironija sudbine je htjela da oba podpisnikajugoslavenskog sporazuma komunistički diktatorTito i hrvatski ban Šubašić budu hrvatskog porijekla.Demokratski saveznici nisu priznali NezavisnuDržavu Hrvatsku, te se stoga nisu na posebannačin bavili njezinom sudbinom. Ni jednoj zemlji,koja se je nalazila u taboru Osovine nije bila rezerviranadruga sudbina osim bezuvjetne predajei prihvaćanja pobjedničkog diktata. Volja hrvatskognaroda da bude svoj bila je nesumnjiva,ali nije u zaraćenom savezničkom taboru uzeta uobzir, jer Engleska nije vodila rat, da bi samusebe demantirala likvidacijom Jugoslavije, u čijemje stvaranju sudjelovala i čija je obnovapredstavljala jedan od engleskih ratnih ciljeva.Lakoumna je i prepotentna tvrdnja, koja se jemeñu Hrvatima onog vremena znala čuti da biherojski naš odpor izazvao divljenje slobodnogsvijeta i promjenu savezničkog stava prema Hrvatskoj.Svi su saveznički stavovi proizticali izpolitičkih ugovora Velike Trojice na koje nikakonije mogao djelovati neprijateljski odpor na jednomdijelu bojišta kako bi jedino mogla biti označenaposljednja hrvatska bitka. Ratna sreća nijemijenjala savezničke političke odluke. Tako suna primjer oklopne jedinice američkog generalaPattona bile prisiljene napustiti neka područjaosvojena u krvavim okršajima, jer su bile prešledemarkacionu liniju, do koje su Amerikancismjeli napredovati prema sporazumu Rooseveltai Staljina. Na temelju istog sporazuma snage zapadnihsaveznika bile su ustavljene u svom gotovonesmetanom napredovanju prema Berlinu, jerje Staljinu bio prepušten privilegij, da njegovetrupe osvoje glavni grad Njemačke.p ro f. DAN IJEL C RLJ EN – Ž IVOT OP IS ( 1 . dio )Roñen je 20. srpnja 1914. u Šibeniku od oca Franei majke Vice Crljen. Svršio je pet razreda pučkeškole i osam godina klasične gimnazije u Šibeniku,gdje je maturirao s odličnim uspjehom. Nasveučilištu u Zagrebu završio četiri godinestudija na filozofskom fakultetu i postaoprofesor francuskog i hrvatskog jezika.Služio je kao profesor na franjevačkojgimnaziji u Varaždinu, biskupskojgimnaziji u Splitu, te na državnim gimnazijamau Sinju, Gospiću i Derventi.Na sveučilistu je aktivno sudjelovao unacionalističkom i državo-vojnom ustaškompokretu. U Derventi je otpušten izdržavne službe brzojavom bana Šubašića.Tajnom odlukom Poglavnikovog zamjenikau domovini pukovnika Kvaternika imenovanje u organizacijsko vodstvo Ustaškog pokretaskupa s drugim ustaškim prvacima: Vokićem,Štitićem i Jerecom.ban Ivan ŠubašićNakon osnutka NDH upućen je kaoprvi tajnik hvatskog poslanstva uBukurešt. Na povratku imenovan jepročelnikom za Odgoj i Promičbu uGlavnom Ustaškom Stanu, zadržavšitu funkciju do sloma NDH1945. Potkraj 1945. promaknut je učin djelatnog ustaškog pukovnikapa se je povlačio s vojskom i mnoštvomhrvatskog naroda u izbjeglištvo.

Str ani ca 1 2 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uDiana Majhen, ZagrebPokušavam si već dulje vrijeme objasniti fenomenljudi koji sa čežnjom i ljubavlju zazivaju vremena exJugoslavije i žale za Titom. Vjerujem da je većinavas kad-tad čula razgovor tipa: „Samo da je Tito živ,bilo bi nam svima daleko bolje“ ili bar neku varijantuistog.Kakvi su to ljudi, u stvari?Nije neobično to što Tita zazivaju oni koji su Domovinskimratom i neovisnošću Hrvatske ostali bezjedine domovine koju su htjeli, Jugoslavije. Tu jezemlju stvorio i desetljećima nasilno održavao zločinackoji prema broju pobijenih ljudi, prema nekimistraživanjima, spada u deset najmasovnijih ubojicana svijetu. Njihov voljeni Josip Broz Tito. Mogućevjeruju, kada bi se Tito ponovno ukazao, ponovno bifunkcionirala i ta njihova država.Problem tih ljudi je taj što nikada Hrvatsku nisuprihvatili kao svoju državu, bez obzira na to kolikogodina u njoj živjeli. Hrvatska je za njih nešto što senikada nije smjelo dogoditi, jer ona nije njihova, asvoju su zemlju izgubili. Pa te izgubljene duše nikakoda se pomire s tim da Jugoslavije više nikadaneće biti, a ukoliko ne prihvate Hrvatsku kao svojuzemlju, drugu nikada neće imati.S druge strane, ima i onih koji spominju prošla vremenau kontekstu prava radnika, osiguranih radnihmjesta, te općeg blagostanja. Vremena, u kojima jeparola „Ne mogu me toliko malo platiti, koliko malomogu raditi“ bila Sveto pismo svakog drugog radnika,a visoke su se funkcije dodjeljivale prema zaslugamau ratu i pozicijama u Komunističkoj partiji,nevezano na to zna li se osoba kojoj su dodijeljenepotpisati ili će umjesto potpisa nacrtati križić.Što je netko, tko je i mrvicu htio razmišljati, mogaoočekivati? Da će takvo stanje trajati u nedogled?FA Š I S T IPrva bih se složila s time da danas radnici nemajuskoro pa nikakva prava. Iz jedne se krajnosti otišlou drugu i to svakako nije u redu i to se svakako trebaispravljati, kako god se može.Ali se neke stvari moraju prihvatiti onakve kakvejesu, a to je da se danas mora raditi. Da danas višene postoji CK ni SKJ, te da nikakve članske iskazniceistih nikome ne osiguravaju dobar posao neovisnoo znanju i zalaganju.No, vratimo se na ljude.Danas više nije tajna na koji se način održavalobratstvo i jedinstvo u ex Jugoslaviji. Zna se za Goliotok, Gradišku, Lepoglavu i ostale kazamate u kojimasu u neljudskim uvjetima robijali svi oni kojinisu mislili isto što i Partija, ili su se slučajno zamjerilinekom visokom partijskom funkcioneru. Znase da je UDBA ubijala ne samo u toj Jugoslaviji, negoi daleko van njenih granica, u stranim zemljama,one kojima je potpisana komunistička smrtna presuda,čak i bez namještenih komunističkih suñenja.Zna se za Bleiburg i Križne puteve, zna se za stotinei stotine jama u kojima su pokopani ljudi bez ikakvihsuñenja, te zaliveni vapnom, kako bi tajne štoduže ostale tajne. Zna se za puno toga. A ništa odtoga ne bi moglo proći bez odluke i blagoslova onogatko je tim zločincima upravljao, Josipa Broza Tita.Pa ako se ljudi koji danas plaču za Titom mogupravdati na način kako nisu znali što se dogañalo uex Jugoslaviji, danas im takvo opravdanje više nemože proći.A oni i dalje zazivaju Tita. I dalje ga štuju, klanjajumu se i zahvaljujući dobrim, starim komunističkimvezama, kao i činjenici da su u Hrvatskoj u ogromnombroju na vlasti baš bivši komunisti, još uvijeknjegovo ime nose trgovi i ulice širom Hrvatske. Teiste Hrvatske, za čiju se samo pomisao kao na slobodnudržavu plaćalo glavom ili dugogodišnjom robijom.Tim ljudima ništa od toga što se dogañalo nije bitno.Njih ni najmanje ne dira činjenica da je ogromanbroj njihovih sunarodnjaka pogubljen ili zatvoren.Jer, njima je bilo dobro. I to je jedino što za njih imaneko značenje.I u ime tog, njihovog dobra, isti čas bi pristali da sesve vrati na staro.Neka se ubija, neka se zatvara, neka ljudi žive ustrahu. Samo da im se vrate vremena kada su onibili nedodirljivi, kada im je mala crvena knjižicaobećavala mir i sigurnost i lagodan život.Postoje li veći fašisti od tih ljudi?

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 1 3Žarko Marić, prof. - ZagrebJadni smo mi kada nam protuhrvatsko-anacionalnaE-unijkaVesna Pusić spašava cjelovitostHrvatske, presjecajući Pupovčevprijedlog o Srpskoj autonomiji uBaranji. Ne čini ona to zbog Hrvatske,niti ona zna za Hrvatsku,nego ona to čini zbog zanesenostiidejom EU."Dok se Europa ujedinjuje, tamoneki bi se dijelili i stvarali federalnejedinice. E to zbog cjelovitostiEU nećemo dozvoliti."V E S NA P U S IĆ KAO D R UG T I TOŽarko Marić, prof.Ovaj njen potez možemo slobodnousporediti s Titovim potezom 1967. povodomprijedloga Rade Bulata za srpskom autonomijomu SR Hrvatskoj. "Udarite tog Bulata po gubici,jer ako to krene što će onda biti s Jugoslavijom."On je tako reagirao zbog svoje Jugoslavije, a nezbog Hrvatske do koje mu je bilo stalo koliko i dolanjskog snijega. Bulata su od kazne i smjenespasili Tripalo i Savka (Janko Bobetko, HrvatskiDomobran, travanj 2004.), a Pupovca kao svogakoalicijskog partnera spašavaju Tripalovci uHDZ-u.Tripalo je vjerojatno razmišljao ovako: Srbima uHrvatskoj autonomija, a Hrvatima u poštenojJugoslaviji autonomna Hrvatska, snjim na čelu.O nečem najprirodnijem, o svojojsamostalnoj, slobodnoj i suverenojHrvatskoj državi, koja nam je vječitipredmet, najbolje znaju učenici,sljedbenici i poznavatelji Oca Domovinedr. Ante Starčevića, a sveostalo su jugoslaveni, europejci ipodvucitelji pod tuñe kišobrane, dane kažemo repove.Na račun sebe i svoje Domovinespremni su, što nema nigdje na svijetu,na račun tuñe dijaspore, odrećise i polovice svoga suvereniteta,što u konačnici znači, odreći se isamoga sebe. Dok su danas mnogizaneseni idejom nenarodne EU koja je "vrhunacnaše narodne slobode" (Šeks), usporedimo ju sidejom slavenskog ujedinjenja koja je kulminirala1918. i koja je za tadašnje hrvatske Šekse, takoñer,značila vrhunac narodne slobode, satkaneu stihovima:Što će nama naši domobrani,puno bolji srpski su žandari.Oni znaju dobro struku svoju,živjet ćemo ko bubreg u loju.“Zastupnici ebli pamet svoju” - dodala je pjesnikinjatetka Kata svoj stih 70 godina poslije.Š U MSKO ZE ML JI Š T Emr. sc. Miljenko Marić, ZadarNakon što su inozemni instituti zbog svojih strateškihinteresa preko bankarskog sustava, a naročitopreko Hypo-Alpe-Adria Bank-e u Zadarskojžupaniji preuzeli sva bivša društvena poduzeća,hotele, marine, izvore vode, poljoprivrednazemljišta i dr. Imamo to što imamo. Ne samo dasu postali većinski vlasnici navedenih nekretnina,već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te neotvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji,što će u budućnosti imati nesagledive posljediceza hrvatsko gospodarstvo. Navedenu banku uZadar dovele su osobe sklone organiziranom kriminalus ciljem da preuzmu i unište hrvatskogospodarstvo, što su i učinili.Svima u Zadru je poznato da je bivši gradonačelnikBožidar Kalmeta nagradio Hypo-Alpe-AdriaBank-u za učinjeno tako što je omogućio da svizaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko nje,te da se i druga financijska poslovanja obavljajupreko ove banke. Navedeni plan kupnje nekretninapreko Hypo-Alpe-Adria Bank-e osmislili suesulsko iredentističke udruge iz Republike Italije,a sve s ciljem da pomoću nekretnina povratenekadašnji "izgubljeni teritorij Zadra". Iz togarazloga su i uključili osobe sklone raznim oblicimaorganiziranog kriminala da lakše preko aus-

Str ani ca 1 4 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t utrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijihi najvrjednijih nekretnina u Zadru.Grañani grada Zadra sve se više obraćaju Strancihrvatskog zajedništva te izjavljuju da inozemniinstituti na zadarskom području po istoj šablonipreuzimaju i hrvatsko šumsko zemljište uzmore preko osoba sklonih raznim oblicima organiziranogkriminala, a koje im omogućuju pojedinekadrovirane osobe sa zadarskog područja uHrvatskim šumama.Stranka hrvatskog zajedništva raspolaže s dokumentacijomkoja pokazuje da je poduzeće Hrvatskešume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnicaSplit, Šumarija Zadar, dalo u zakup atraktivnošumsko zemljište (k.č. 130/18 k.o. Diklo) uz morena području gradskog naselja Diklo – Kožinokod Zadra u površini od 94.381 m 2 (devedesetčetiri tisuće tristo osamdeset jedan metar kvadratni),osobama sklonim organiziranom kriminalu.Ne samo što je navedeno šumsko zemljištedano u zakup gore navedenim osobama, nego ononije takoñer privedeno namjeni, kako je predviñenougovorom o zakupu.Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva ivodnoga gospodarstva, koje obavlja upravni nadzorte Šumarska inspekcija i Državni inspektorat,koji obavljaju inspekcijski nadzor nisu opravdalisvoju zakonsku funkciju zbog nezakonitihradnji oko davanja u zakup i namjene šumskogzemljišta na k.č. 130/18 k.o. Diklo kod Zadra.U Č E M U S U Z A B L U D E H R V A T S K O G D E F E T I Z M AI B E Z N A ð A I K A K O I H O D B A C I T I ,K A K O B I I Z A Š L I I Z O V E V E Ć T R A J N E K R I Z E ?Josip Kokić, ZagrebDok smo još prije više godine i vjerovali u postojanjedemokracije, danas više o tome kod mislećihljudi nema dvojbe. Demokracija više ne stanujeu državi Hrvatskoj, a i u većini čovječanstva.Vlasti su posve zlorabile izbore i nimalo nepoštuju volju birača, pa samim time i izbori gubesvaki smisao, a pogotovo jer u njima ne postojinikakva kontrola od strane grañana - domoljuba.U strukture vlasti praktički na više razine nitkone može ući tko nije po njihovim anacionalnoliberalnimmjerilima. I one na nižim razinamavlasti koji su u biti dobri, pretvaraju ih u roboteucjenjujući ih egzistencijom, a ta ucjena je vrloučinkovita. Zakoni se donose bez sudjelovanjaonih na koje se odnose u svim segmentima društva,pa takvi zakoni u praksi i nemaju odjeka, aljude frustriraju do krajnjih granica. Sve nas toskupa vodi iz dan u dan u sve dublju krizu, moralnu,gospodarsku i psihološku. Djeca u tim obiteljimasve to itekako osjećaju i duboko proživljavaju,jer više nema ni osmjeha ni komunikacije uobitelji u ono malo preostalog vremena nakonradnog i sumornog dana.Zar se je tada čuditi rastavama, sukobima, delikvencijii nasilju bilo u obitelji, na ulici ilisportskim terenima što svakodnevno gledamo,pa i ovo najnovije na igralištu Dinama. Ulazakpolicije na igralište nije slučajan i to je netko planirao,kao što je planirana i njihova struktura zapojedina djelovanja. Osobno sam ih iskusio 2001.godine u vrijeme vladavine SDP-a. Od tada seništa nije promijenilo, a SDP je pokazao i dokazaosvu trulost njihove biti, čast dobrim pojedincima.Svu braniteljsku strukturu su odstranili iz redovapolicije a popunjavali je onima po njihovojmjeri, naciji, vjeri i ideologiji. Prije koji mjeseckad je Hrvatski uljudbeni pokret ispred sjedištaSDP-a održao svoje okupljanje i govorio o žrtvamaKrižnog puta, mladi SDP-a su se cijelo vrijemeismijavali i raspalili zvučnike na sav glas,dok ih ipak policija nije posve utišala, jer je svebilo legalno i civilizirano. Ta stranka gori i izgaraod nestrpljenja da se dočepa vlasti. Ostalebrojne negativnosti da i ne spominjem jer ih dobroznam i poznajem.Nažalost ni HDZ nije daleko od toga a pogotovootkad je zbog manjka ženske kvote u vlasti nametnutagña. Jadranka Kosor, pa i ovaj žalosnidogañaj na igralištu Dinama ide najviše na njenudušu. Ovim putem se grañani ozbiljno zastrašujuza bilo koja buduća dogañanja, ne samo nastadionima već diljem grañanskog društva. Zbogsvega ovog iznesenog već duži niz godina zagovaramopći neizlazak na izbore, jer oni to nisu zbogčvrste sprege vlasti (bilo koje) i medija, a naža-

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 1 5lost i visokopozicioniranih farizeja u Crkvi u Hrvata.Kao posljedica toga grañani pojedinci i skupineprihvaćaju tezu kao svoju, što mi kao pojedinciili ja kao pojedinac možemo uopće promijenitipored svakodnevne borbe za preživljavanje.Teza ide dalje pa je uvriježeno, što mi kao malinarod možemo pored i protiv velikih i moćnih, jeroni ionako sve odlučuju umjesto nas uz pomoćdomaćih slugu i izdajica naroda i države. S obziromda je to zahvatilo znatan dio naroda, time senaš put u propast ubrzava i ostaje pitanje:Što nam je činiti?Prvi korak je, ja kao osoba i pojedinac nisam nemoćanako na svojoj razini činim hrabro i odlučnobez straha i uz rizik u cilju eliminacije brojnihnepravdi u društvu i državi. Dovoljno je samomalo, mic po mic. Hrvati jesu mali narod ali pomnogome smo i veliki i nadasve hrabri što smo idokazali u brojnim povijesnim okolnostima, aposebice u Domovinskom ratu i stvaranjem države,pa smo na temelju toga i opstali cijelu dugu imukotrpnu povijest. Zar nisu procjene tzv. JNA imoćnog srpskog agresora bile kako ćemo pasti unekoliko tjedana, a dogodili se je suprotno na čelusa predsjednikom Tuñmanom i hrabrim narodomuključujući i većinu našeg unutarnjeg neprijateljaiz brojnih službi, koji su od straha i dalisvoj doprinos, a neki i vrlo iskreno, da bi se ovineiskreni nakon pobjede i potrebnog pomirenjaopet stavili zdušno u službu rastakanja Hrvatske.To se čini sve žešće i žešće svakog dana a posebiceu vrhovima vlasti, čast dobrim ali nažalostšutljivim pojedincima. Ako se ovako postavimorazumno i promišljeno, tada možemo puno postićii ovdje i sada zapriječiti ulazak u ovu krajnjetrulu integraciju EU a u balkansku zauvijek inikada, kako i stoji u Ustavu, koje žele mijenjatibez naroda. Crkvi u Hrvata po svojim farizejimanajviše zamjeram i bit će to njihov nepopravljiviISTOČNI GRIJEH što podupiru aktualnu vlastna čelu sa Jadrankom Kosor i inima.Opet ću ponoviti, do istinskih promjena možedoći samo općim javnim upornim i dugimprosvjedima, sa svijećom u ruci i krunicom okovrata uz napomenu da će nakon toga zaživjetioprost, pomirenje i suživot sa svima grañanimakoji su nanosili brojna zla uz uvjet izlaska istinena vidjelo dana i povrat ugrabljenog mimo zakonai morala. Istovremeno im omogućiti život dostojančovjeka i njihovih obitelji, ali iz javnog životamoraju izaći. Tu opciju zagovaram više od 15godina i to je po meni jedini pravi izlaz, utemeljenna kršćanskim načelima. Sve drugo vodi ukaos i nasilje kojem neće biti kraja.Čovjek može mrziti iz dna duše nedjelo ali ne ičovjeka. Mesić koji obilato živi na račun svih grañanaopet promovira OSVETU i izruguje se svimžrtvama, a posve nevinih je itekako mnogo. Nanjega bi se mogle primijeniti riječi Vlade Gotovcaizgovorene 1991 god. generalima JNA ispred komandeV. vojne oblasti u Zagrebu, a taj govor jebio i ostao povijesni. Da stvar bude jasnija, žalosnijai smješnija, Mesić Gotovca naziva svojimprijateljem.Dragi domoljubi iskoristimo vrijeme koje je prednama, jer ono jest sudbonosno za opstanak nacijei države a vjere ponajviše.Tri emigracije – Smrt – PostumaGovor koji je trebao biti održanu Makarskoj na dne 29. svibnja 2010.Mladen Schwartz, ZagrebBRUNO I MI (2. dio)Raspoloženje, osobito u masama mladeži, bilo jemilitantno i revolucionarno, radikalno i„ekstremno“. I za razliku od demokratiziranihstaroustaša, dobrim dijelom u tuñinskoj službi,novi su emigranti, izbjegli iz tiranske jugovine,donijeli sobom žestoke strasti potrebne da bi sedotukla mrcina, a ujedno, neopterećeni demokratskimodgojem, baštinili od izvornog komunizmaupravo ono najzdravije i najvažnije za uspješnuborbu protiv tvorevine, dakako s obratnimpredznakom: revolucionarni duh stege, hijerarhijei žrtve, kakav ne stanuje u parlamentima teinim brbljaonicama. Ovakvo Vijeće nije uspjelopreživjeti. Zato su ga bušićanci ubrzo demonstrativnoi napustili. Koliko god su imali pravo u prosudbamasvojih minimalističkih protivnika, držaosam da ipak nije trebalo izlaziti iz organizacije,nego i u njezinim okvirima nastojati djelova-

Str ani ca 1 6 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uti koliko je moguće. Nisu me poslušali,tim više što ja u to vrijeme nisam ni osobnouopće htio pristajati na organizacijskirad. Ali se zdravi duh proljećara, kojisu ga zakratko osvojili, prenio u slijedećeoblike borbe.Bruno se uto sjeća svojih hajdučkih korijenate objavljuje zbirku pučke poezije osvojemu pretku „Ivanu Bušiću – Roši,hajdučkom harambaši“. Piše i studijuključnu za ono što je tada nastajalo kao– smjelo bi se kazati – bušićanska ideologija:„Hrvatski ustaše i komunisti“,argumentirajući kako je i jedna komunističkastruja u Hrvatskoj u vrijeme prve jugovinebila nacionalna. Slijede nove inicijative. Vjerujućida se židovske čimbenike u Americi možepredobiti na hrvatsku stranu, Bruno Bušić 1977dolazi na ideju osnutka „židovskog odbora za slobodnuHrvatsku“. Valjalo je, naime, pokušati utjecatina židovske krugove u New Yorku, gdje seupravo sudilo našim zračnim gusarima, i gdje su,dobrim dijelom, kako je to već običaj u JewnitedStates of America, i sudci i tužitelji i braniteljibili židovi. Bruno se sjetio mene i navodnog – ilivjerojatnog – židovskoga podrijetla mojih roditelja,te me je stavio pred svršen čin da postanempredsjedateljem toga odbora. Ja sam se tako otputiou Jew York, gdje se sudilo našim junacima,i ostao sam tamo punih mjesec i pol dana agitirajućimeñu židovima. Taj mi je boravak puno pomogaoda upoznam tamošnje Hrvate i emigrantskuproblematiku uopće, te da produbimsvoja razmišljanja o hrvatskoj osloboditeljskojstrategiji i taktici, ali me je, zahvaljujući bahatimžidovskim reakcijama na naše apele, jednomzauvijek učinio političkim antisemitom.Ujedno je Bruno nastojao okupiti naše borbenemomke u Njemačkoj te ih početi pripravljati nadjelatni osloboditeljski rat. Jednom zgodom, kadase uvježbavalo u njemačkom Schwarzwaldu, ana filmu je Bruno bio prepoznat kako stoji poluskriveniza jednoga stabla, dobio je zabranu ulaskau Saveznu Republiku Njemačku. U porubnicijoš da spomenem kako je godine 1978 švedskaTV donijela važnu emisiju pod naslovom „Hrvati– teroristi ili borci za slobodu“, koju je pripravioBruno Bušić u suradnji s Nikolom Majstrovićemi Bengtom Göransonom. U emisiji je, uz ostale,nastupio i Franjo Tuñman. Time se Bruni većsuzio manevarski prostor i učinjen je ključni korakkako bi ga se satjeralo pred zid, gdje će ubrzoimati i mrijeti.Početkom 1978 Bruno je, usuradnji i dogovoru sa suborcimaFranjom Mikulićem,Zlatkom Markusom, IvanomCerovcem, Tomom Matasićemi drugima (i ja se nañohu toj slavnoj družbici!), nasastanku u Straßburgu dogovoriopokretanje mjesečnika„Hrvatski list“, vjerujući spravom kako nijedno od većpostojećih, mnogobrojnih glasilahrvatske emigracije neodgovara potrebama žurne ižestoke akcije. Prvi broj izišao je kolovoza istegodine u Mainzu: skroman, nespretan, donosećiza početak malo, ali uvjerljivo obećavajući sve. Uprvim brojevima „Lista“, te na povijesnom zasjedanjubušićanaca u švedskomu Lundu ljeta1978, postavljeni su temelji Hrvatskomu DržavotvornomPokretu, koji je zaživio tek nakon što jeBruno već bio mrtav.dr. Franjo TuđmanSmrt ga je zaplotnjački čekala u Parizu, premdaje znao da su mu „za petama“, kako je u zadnjemodjeljku života govorio u brzoglas meni i drugimsuborcima; prepoznavao je svoj usud i nije mu semogao, a niti želio ukloniti. U mračnom dvorištuperiferijske Rue de Belleville br. 57 pao je, 16.listopada 1978, pokošen zločinačkim jugoslavenskimnabojima, u punoj muževnoj snazi, brojnihneostvarenih djela, ali traga ostavljenoga za vječnost,mladi junak, jedan od najvećih što ih jeizrodila mučenička povijest hrvatskoga osloboditeljstva.Svojim kratkotrajnim djelovanjem u emigracijiBruno Bušić posve je izmijenio njezino lice, izvukaoju iz učmalosti, pokrenuo nove, zdrave, borbenesnage, osokolio ih na junačka djela. Bruninsuborac Ante Primorac, u napisu nastalom naprvu obljetnicu Brunine smrti, ovako to formulira:„Kakve su se promjene dogodile u emigracijiTvojim dolaskom? Sve je oživjelo; o Hrvatskoj sepočelo govoriti konkretnim, živim, suvremenim iuvjerljivim jezikom, a ne davno već prožvakanimfrazama, što je bio običaj do 1975. Ponos se probudiou hrvatskoj mladeži, počela je ona poduzimationa velika djela, koja mijenjaju svijet, kojapozivaju na dostojanstvo i slobodu (...)“. [AntePrimorac, „Pismo prijatelja“, u: Ante Bruno Bušić,Svjedok pomirbe (Udruga hrvatskih braniteljai dragovoljaca domovinskog rata, Zagreb1995), str. 95.]

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 1 7Iz ovoga što iznijeh vide se već razgovjetno bitnetočke naše suradnje, Brune Bušića i mene, dakle,Židovski odbor, Lundsko vijećanje, Hrvatskilist... O tomu potanko pišem u svojoj knjizi„Bruno Bušić, junak – prorok – mučenik“, koja,iz trivijalnih tehničkih razloga, nije mogla bitidovršena za ove dane, ali će mi biti drago predvama ju predstaviti negdje najesen, kada se ponovnobudemo vidjeli. U toj knjizi vraćam se napojedinosti Brunina života i smrti, nastojim gaprocijeniti kao osobu i kao nacionalnoga heroja,istražujem koliko li je u njemu desnog, a kolikolijevog, pitam se kako bi bio dočekan u Zagrebuda je doživio dospijeće na vlast svojega prijateljaFranje Tuñmana, napokon, iscrpno izlažem svojusuradnju s njim. Knjizi su pridodani i stanovitidokumentarni dodatci, ali ne ću vam unaprijedodavati njihovu sadržinu, da vam ne bi bilo nezanimljivouzeti knjigu u ruke kada se, gotova, budepojavila meñu vama.A kada je Bruno Bušić umro pokošen jugoslavenskimnabojima, intenzivno se je dalo osjetiti kakoje to sveta smrt. I samoga me se osobito duboko isnažno dojmilo kada sam ga vidio tamo u Parizu,na odru, prije samoga obreda sprovoda i pokopa,kako leži s bolnom grimasom na mrtvom licu,dok smo, prolazeći šutke i s najdubljim pijetetom,kakav ne pripada svakom umrlom, odavaliposljednju počast heroju. Svaka je smrt sveta većkao misterij, kao nedokučivo otajstvo, ali ovdje sedogodila osobita, velika smrt. Bruno je pao kaojunak i mučenik, srodno onim starim kršćanima,koji su već kao mučenici (µάρτυροι, martiri,„svjedoci“) postajali svetima. Bruno je pao zaDom, u dvojakom smislu, u smislu uzroka i cilja:pao je zato jer se borio za Dom, pa je imao snositiposljedicu, ali napose i navlastito zato da bi Domopstao, da bi cvao slobodan, da bi se proširio, dabi ojačao, da bi se proslavio. Pod cijenu da me seoptuži (neopravdano!) za stanovito pretjeravanje,želim dakle ustvrditi kako je Bušićeva smrt bilavelika, i u tom pogledu usporediva sasmrću Zrinskog – Frankapana uWiener Neustadtu, te Stjepana Radićau beogradskoj skupštini. Ali je Radić,za razliku od Bušića, ustrajnokoketirao s nekakvim jugoslavijama,a Petar Zrinski i šurjak mu FranKrsto Frankapan pobunili su se protivBeča radi staliških probitaka hrvatskogaplemstva (dabome, u tadašnjojkonstelaciji, političkoga naroda).Ni Radić niti dvojica plemenitaša nisuimali na umu oružani narodni otpor, prevrat,ustanak, revoluciju. Tako da je Brunina smrt,smrt borca, ratnika, odlučnoga za općenarodnustvar progovoriti jezikom neprijatelja, jezikomkoji ovaj jedini razumije, zapravo bila replikasmrti Eugena Kvaternika Rakovičkoga.Bruno Bušić tek je bio zašao u četrdesetu godinuživota, umro je deset dana nakon roñendana, s39 godina, poput skladatelja Frédérica Chopina,s kojim je neko vrijeme dijelio pariško groblje. Nespominjem to zbog možebitnog Brunina odnošajaspram glazbe, nego kao usputnu podudarnost sčovjekom koji je, baš kao i Bruno, bio veliki domoljub,noseći u srcu svoj poljski narod u pariškomegzilu. I Bruno je, u politici, kao onaj u glazbi,bio nacional-romantik. Pao je za Dom i ugrañenje u vječnu hrvatsku povijesnicu kao plemenitažrtva.Kada se, meñutim, to dogodilo, smjesta je u hrvatskojemigraciji započelo mozganje na temu:zašto je Bruno ubijen. Je li zato jer je pisao kritičnoo jugovini? Jer je okupljao mlade i zdravesnage? Jer je povezivao Domovinu s iseljenomHrvatskom? Jer je polučio jedinstvo svega što jeuistinu hrvatski disalo? Jer je pozivao na razvojvlastitih snaga? Jer je organizirao nezakonitepothvate? Jer je planirao oružani otpor? Jer jeodvraćao naivce da se priklone jednoj od stranatadašnjega podijeljenoga svijeta, koje su jednakopodupirale nenarodnu, protuhrvatsku jugovinu?Jer je tražio prave saveznike u svijetu? Ili jer je,naprosto, bio karizmatski voña, beskompromisniidealist i nepotkupljivi borac za Naciju i Državu?I začas su se, kao da se odmah zaželjelo prkositimrtvomu junaku što je zazivao jedinstvo, i oko teteme stvorile dvije stranke: jedna je tvrdila kakoJugoslavija nije mogla podnijeti Brunino raskrinkavajućepisanje (jasno, ta je škola potekla izredova emigrantskih minimalista, protivnikadjelatne borbe!), a druga, da se ne ubija spisatelja,nego zagovaratelja i uporabitelja žešćihmetoda. Ovako su zaključivali Bruninibliski suradnici, koji su dakako cijenilinjegov spisateljsko-promičbeni rad, alisu ga slušali i učili se i na njegovim podukamakako ne će biti slobode za narodHrvata bez prolijevanja krvi. I tada sambio mišljenja, a danas, temeljem proteklepovijesti te nagomilanoga iskustva, mogupodkrijepiti to uvjerenje: Bruno jestradao jer je bio svestrani, cjelovit protivnikogavne tvorevine, te borac za hr-Josip Broz Tito

Str ani ca 1 8UB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .ž a r i š t uvatsku slobodu svim sredstvima, onako kakosam to sâm znaoformulirati pozivomda se u našojakciji koriste svasredstva: i molitvai atentati, i letak imetak...Nalog i odobrenjeza likvidaciju BruneBušića izdao jeLuka Bebićtakozvani „savjet za zaštitu ustavnog poretkapredsjedništva SFRJ“, pri čemu je, naravno, prvičovjek toga predsjedništva, Broz-Tito, morao osobnodati odlučni poticaj. Dalje se zapovijed pomicalapo ljestvici naniže, do ministra policije FranjeHerljevića, i, još niže, do djelatnikâ jugomupaStanka Čolaka te Miće Marčete, pa, nadnu, do samoga izvršitelja, zaplotnjačkog ubojice.Koncem rujna 1978 Bruno je bio u Parizu eda bipripravio Sabor Hrvatskoga narodnog vijeća, kojise imao održati u Amsterdamu 20. i 21. toga mjeseca.Nije dočekao sabora, ubijen je hajdučki junakulazeći u kuću svojega „jataka“ Petra Brnadića,16. listopada, na dan izbora novoga papeIvana Pavla II, nešto poslije 23 sata.U vrijeme Brunina umorstva u Parizu se okupljalačudna jugoudbaška družba. Bili su tu udbaškibojovnik, Srbin Blagoje Zelić, načelnik riječkeUdbe (SDB) Jerko Dragin, pa operativac SDB-aiz Zagreba Maks Manfreda, pa stanoviti PaškoRepušić, kao i, prema nizu vrela, opskurni sumnjivacVice Vukojević. Bušića je valjalo uhoditi,te o njegovu gibanju izvješćivati gazde Čolaka iMarčetu, koji su se, meñutim, po svemu sudeći,tada takoñer „zatekli“ u Parizu. Očito su baremneki od navedenih ovdje uistinu bili sa zadaćomda priprave likvidaciju. Mnogo je riječi i papirapotrošeno i na uobičajena emigrantska i uopćehrvatska nagañanja vezana za neke osobe s kojimaje Bruno Bušić u zadnjem razdoblju života,navlastito zadnjih dana, suobraćao; navode se,uz ostala (ovdje abecednim redoslijedom), i imenaNatalie Adnet, Neven Baričević, Petar Brnadić,Slavko Buljat, Tvrtko Butković, Marinko FrkaPetešić, Ante Kovač, Ivo Paparela, Stojan Rašić,Miljenko Šimičević Slave... Ni za kojega odovih nije sa sigurnošću ustvrñeno – unatoč nekim,ionako dvojbenim udbaškim izjavama, iznuñenimapod pritiskom ili danima radi zataškavanjastvarnoga stanja – da imaju ikakve uloge upripravama te izvedbi umorstva Brune Bušića.Glede pak osobe samoga egzekutora, o tome suse u zadnjim desetljećima artikulirale dvije hipoteze.Po jednoj, koju svim sredstvima zagovara ipromiče Bože Vukušić, ubojica se zove Vinko Sindičić.Pristaše druge hipoteze uvjereni su kako jena Brunu pucala stanovita protuha imenom JozoMiloš, kojemu je pomagao (izvijestivši ga podrobnoi potanko o Bruninu gibanju) Pero Gudelj. Nekovrijeme u novoj Hrvatskoj, nakon 1990, moždaje i taj i takav Gudelj nekomu ipak bio sumnjiv.Nama jest, odmah nakon atentata na Bušićapobjegao je u jugu. Neki naši ljudi (Milan Buškain...)nazivali su ga tamo, a on se samo prenemagaoi lagao. No koncem 1991 on je otet, skupas notornim udbašem, Srbinom Blagojem Zelićem.Organizirao je tu otmicu kontroverzni i višestrukosumnjivi Bože Vukušić, kojega je, po nekiminače vjerodostojnim izvorima, s doživotne robijezbog umorstva u Njemačkoj, već nakon nešto višeod sedam godina, izvukao – Slavko Goldstein.Hrvatski su dečki obojicu ispitivali o okolnostimaBrunine smrti i kada su ih „ispitali“, umjesto daih, sigurno upletene, dostojno kazne, nakon četrdesetakdana oni su ih – velikodušno pustili naslobodu! Ali problem je s nama Hrvatima u tomuda ćemo, ako baš nismo usred rata, prije dići rukui na sebe ili na nekakvoga nedužnog ciganakoji prodaje sagove – to se dogodilo našem IkiLivajiću! – negoli pošteno i časno smaknuti neprijatelja.Zelić (koji je, tijekom preslušavanja,krivnju prebacivao na Stanka Čolaka, ali sebetime nije uspio opravdati) poslije je umro, dočimGudelj (udbaško kodno ime: „Florijan“) i nadalježivotari u Splitu, u nekoj oficiruši, a nečista muje savjest možda ipak za sada najgora kazna. Otmičarimaje, meñutim, očito bio cilj ekskulpiratiprave ubojice i odhiniti kako su i ovi oteti potvrdilinjihovu verziju da je Brunu ubio Sindičić.Sam Gudelj, u razgovoru s „Nedjeljnom Dalmacijom“od 23. siječnja 1993, priglupo svraćajući pozornostsa svojega i Miloševog udjela u zločinu,relativizirajući izvalio je kako su Brunu mogliubiti i on, Miloš, Arkan, Zelić, ili – MladenSchwartz. „Mogli“ su, kako ne, „mogao“ je i FranjoTuñman i Stipe Mesić, „mogli“ su i Jehovinisvjedoci, vegetarijanci i marsijanci.Miloš je jedno vrijeme bio pripadnik francuskeLegije stranaca, a potom vagabund, besposličar iparazit. Trebao je obaviti važan posao, na čemuje zakazao i dopao zatvora i on i njegovi suradniciu tom pothvatu.A drugi „osumnjičenik“, Vinko Sindičić, notorni

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 1 9udbaš rodom s Krka (Stara Baška), konobar igostioničar, nadareni naivni slikar, poliglot, beskrupulozni,šarmantni hohštapler i blefer, čovjekje koji se je bez problema, spretno znao „uvaliti“naivnim, lakovjernim Hrvatima, meñu njima nažalost i velikanu dr. Branku Jeliću... Sindičić vjerojatnoima prste u njegovom umorstvu, očito jeubio i obitelj Ševo u Italiji, Josipa Senića u Heidelbergu,pucao je, po svemu sudeći, na StankaNižića u Zürichu, Nahidbega Kulenovića u Njemačkoj,Nikolu Štedula u Škotskoj, i tko zna štosve još – to nije sadašnja tema. Ali, Brunu Bušića,tvrdim to s priličnim uvjerenjem, ubio nije.Nekomu je naprosto bilo stalo da ga prikaže Bruninimubojicom, pa da i njegova zbiljska umorstva,kao i zbiljski ubojice Brune Bušića, padnu uzaborav, što se je i dogodilo. A kakva se samoprašina digla oko njegova izručenja Hrvatskoj!Izaslanstvo hrvatskoga redarstva koje mu je otišlou škotski zatvor vratilo se bez rezultata, jer daje dotičnik „bio agresivan“, pa dakle valjda ustrahu nisu s njime mogli „pregovarati“ eda bi ganagovorili da se dade izručiti Erhaziji! Još studenoga1992 državno je odvjetništvo RH podnijelokaznenu prijavu protiv Sindičića te predložilopokretanje istražnoga postupka protiv njega; nakonpuno okapanja i peripetija, izručen je novokomponiranojhrvatskoj državi koncem 1998, nakonizdržane kazne u škotskom zatvoru zbogatentata na Štedula (s 15 godina kazna smanjenana 10). U svibnju 1999 podignuta je protivnjega optužnica, u studenom započela glavna raspravapred zagrebačkim županijskim sudom, a23. ožujka 2000 sudac Damir Kos (onaj isti kojije, nekoliko godina prije, oslobodio i Paragu idrugove) oslobaña Sindičića u nedostatku dokaza.I doista nema nikakvih dokaza!Bruno Bušić, to je jedna od teza koju zastupamkroz svoju knjigu o njemu, u ovoj i ovakvoj današnjojErhaziji, takozvanoj „republici Hrvatskoj“ne bi dobro prošao, a niti ona ne bi osobito prošlaStjepan Mesićprosuñivana njegovim rigoroznim državotvornonacionalističkimmjerilima. Kao i mi, radikalni,ekstremni, hrvatski nacionalisti, ni Bruno ne bišutke prešao preko ovoga što su nam serviralikao tobože samobitnu i navodno samosvojnu hrvatskudržavu, dakle državu identiteta i suvereniteta,esencije i egzistencije. Ništa od toga! NemamoHrvatsku, i Bruno bi to vrlo brzo i nepogrješivodijagnosticirao, ne bi tajio, ne bi uljepšavao.Ali bi, za razliku od naših današnjih dežurnihcmizdravaca, imao i spremnu alternativu za toposvemašnje i višeslojno zlo što nas je pogodilo.Bruno Bušić, sa svojom staturom junaka i prorokai mučenika, ne bi se uklopio u ovu, duhovnu imoralnu puno više negoli tek materijalnu bijedušto nas je zapala. Jer, on je bio muž drugačijegakova. Sa svojim prijateljem Tuñmanom još je nekakoi usporediv, iako nikada ne bi, poput Tuñmana,pristao da se, uz naklon, tuñina pita i tuñinapušta i tuñinu dopušta da odlučuje o stvarimahrvatskoga naroda i države. (Sjetimo se: Britanci,Amerikanci, nisu dali da se oslobode BanjaLuka, Trebinje... A tko im je dao da ne daju?!)No, pomislimo na čas kako izgledaju, u meñusobnomzrcalu, velikan Bušić i netko od banalnihtekućih izroda – veleizdajica, primjerice navlastitoMesić ili Josipović, Sanader ili Jaca Kumrovica.Milje, svjetovi, dijele čistu hrvatsku dušu,kakva je bio Bruno, od udbaškog lažljivca, lopužei oportunista Mesića, od ljigave neopartizanskenakaze Josipovića, od lopuže i lažljivca i renegataSanadera, od opskurne koliko i beznačajnenarcisoidne babetine iz kuće papučkoga četničkogvojvode Vlaisavljevića, teta-Jace Kusur. Brunoje bio čovjek ideja, ideala, uzvišenih vizija,čovjek snažne unutarnje stege, državotvorne volje,nacionalističke strasti, pripravnosti na plemenitužrtvu, na smrt za Dom! A oni, za što bioni bili pripravni mrijeti? Nizašto, a ionako im jeblizu smrtna ura. Oni su kukavne kreature pokojnejugovine, nasljednici i sljedbenici protuhrvatskogzločina, ubogi, jeftini malograñanskikonformisti kojima ništa nije sveto doli parazitskovegetiranje, životarenje na grbači hrvatskoganaroda, uz nešto mizerne vlastite koristi kojatraje samo tako dugo dok se ne završi onkraj brave.Ili, kada nadoñu bolja, zdravija, muževnijavremena – dva metra ispod zemlje!Ovo što se danas naziva Hrvatskom, to nije Brunina,to nije naša Hrvatska! Mi to nesretno čudolažnoga imena ne priznajemo! Nemamo cjelovitotlo, nemamo čistu krv; jezik nam truju Srbi i En-

Str ani ca 2 0UB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .ž a r i š t uglezi, o povijesti sudinam i presuñuje joj cionističkizlikovac, tuñingazduje Hrvatskom.Umjesto Hrvatske, dobilismo abortirano čedošumskoga partizan-Ivo Josipovićskoga avno-zavnoha,ogavnu podgrijanu židovsko-pornografskujugovinu, samo na manjemprostoru, Posthrvatskui Antihrvatskupovampirenih neotitovacai recikliranih komunjara,lezbača i židova,anarhista, vegetarijanacai boraca za životinjska prava. Mi smo Hrvatskuzamišljali stubokom drugačijom, za neštoposve drugo smo se borili, eto, nismo uspjeli dosada i za sada, ali za to ćemo se drugo, uporabomsvih legitimnih sredstava, svih snaga što nam stojena raspolaganju, općom mobilizacijom svegadobroga i pravoga u hrvatskom narodu, u ovimnašim danima još izboriti, tako nam Svevišnji Bogpomogao!No, da bi se to zbilo, mora se podvući crta, morase zavapiti da započne Sve Novo, mora se reći NE!podjelama u hrvatskom narodu, regionalnim istranačkim i ideološkim, mora se prestati mjestimičnim,parcijalnim, kozmetičkim popravcima, sčepljenjem sedam rupa uz pomoć pet prstiju, spretakanjem iz šupljega u prazno, napokon i navlastito– prestati s besmislenom praksom ritualnihperiodičnih izbora meñu istim strankama, stom štetnom, pače smrtnonosnom praksom kojasamo daje vremena neprijatelju, mora se nesmiljenootpuhati sve što neprijateljski diše, mora seokrenuti novi list, mora se prepustiti borbu za životi čast i dostojanstvo hrvatskoga naroda njegovimnepatvorenim državotvornim i nacionalističkimelitama, mora se s punim povjerenjem ovlastspasa uručiti u ruke odabranoga Voñe, mora seprovesti nacionalna revolucija i zavesti nacionalnadiktatura. Nakon pet ili deset godina neka budereferenduma, neka bude plebiscita, neka narodprocijeni je li mu sada bolje, ili mu je bilo boljepod pokvarenim, gnjilim nenarodnim režimomkojekakvih jociju i jaca.Stojimo pred sudbonosnom prekretnicom. Ili ćemopristati na carski rez da se izrodi spas za narodHrvata, ili ćemo pristati na nedostojnu kolektivnupropast. Zdrave snage moraju na okup, pod jednozapovjedništvo! Najbolji meñu Hrvatima morajuse sabrati, udružiti svoje snage i učiniti ono štohrvatski narod u svojim nejasnim slutnjama odnjih očekuje! Uzmimo vlast, spasimo hrvatski narod!Bruno Bušić iz svoje Valhalle s nebesa to odnas očekuje, od nas traži!Dolje domaći veleizdajnički izrodi! Dolje nenarodnai protunarodna „europska unija“!Dolje američki judeomasonski imperijalizam!Živio veliki hrvatski narod! Živila vječnaideja velike i jake, suverene i nezavisne, slobodnei neuništive Hrvatske Države!Borba se nastavlja! Za Dom Spremni!Zvonimir R Došen, KanadaZ A N I ML J I V O O B J A Š N J E N J EVrlo zanimljivo. Ali izgleda da je to napisao(ulomak iz pisma – op.ur.) sv. Pavao koji je, kao isvi apostoli bio Židov.Jedan od pravih Židova, moj advokat i prijateljHoward Katz i ja sjedili smo jednom na kavi, pauz razne šale došlo je i do debate o biblijskim parabolama.Ja mu rekoh:"Vi židovi ste pisali i stari i novi zavjet, onaj stariza vas, a novi za nas – gojim."Kad je upitao kako to ja tumačim, odgovorih mu:"Pa u starome zavjetu vi kažete - Zub za zub, okoza oko, a u novome - Ako te netko udari po jednomobrazu, okreni mu drugi".Njegov odgovor je bio: "Pa, vidiš da smo mi Židovinajmudriji narod na svijetu".I ja sam nekad studirao bogosloviju, pa se baremdonekle razumijem u Evanñelje nu, ovo što samgore naveo, treba nam poslužiti kao naputak danikome ne okrećemo drugu stranu lica, nego dasvakome vratimo dvostruko.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 2 1I Z V J E Š Ć E O R A D U K O M I S I J E Z A U T V R ð I V A N J E R A T N I HI P O R A T N I H Ž R T A V A R E P U B L I K E H R V A T S K E ( 1 6 . d i o )Priredio: Dragutin Šafarić, Velenje, SlovenijaNove pripreme za ubojstvo Stjepana BilandžićaUdba je započela preko suradnika Centra SDSOsijek pod pseudonimom "Hamilton", kojeg je navezi držao inspektor tog Centra J. P. Udbi nijebilo poznato da je "Hamilton" suradnju izdao njemačkojtajnoj službi i započeo dvostruku igru.Ovdje donosimo sažetak "Hamiltonova" svjedočenjapred članovima Vijeća 12. ožujka 1994:"'Hamilton' je J. P. najprije davao sitne informacijeo kretanju emigranata. Većinu tih informacijasastavljali su njemački obavještajci. Oni su sečudili kako Udba dobro prihvaća bezvrijedne informacije.Nešto im je bilo sumnjivo. Pretpostavljalisu da Udba priprema neki značajniji zadatakza 'Hamittona'. Ta pretpostavka ubrzo se ostvarila.Nakon nekoliko mjeseci počeo je J. P. inzistiratina neposrednom sastanku s 'Hamiltonom'. Susrelisu se 25. studenoga 1975. u Zürichu. S J. P.bio je neki A. D. Švicarska policija na kraju jeuhapsila svu trojicu. To je bio dogovor izmeñunjemačke i švicarske tajne službe kako bi došli dopodataka o J. P. Cijelu noć su ga policijski obrađivali.U zatvoru su proveli jedan dan, nakon čegasu protjerani iz Švicarske.Nakon dva dana, J. P. nazvao je 'Hamiltona' i pitaošto je bilo. J. P. je pozvao 'Hamiltona' na novisastanak u Trst.Njemačka je policija posumnjala da je Udba moždaotkrila dvostruku igru i da hoće 'Hamiltona'oteti. Za to im je Trst bio najprikladniji. Meñutim,taj je sastanak propao zbog grješke talijanskeobavještajne službe. Prilikom trećeg sastanka,27. rujna. 1977. u Trstu, J. P. je prvi put ponudio'Hamiltonu' šezdeset tisućamaraka za ubojstvo Stjepana Bilandžićai rekao mu da će pištolj sprigušivačem dobiti u Njemačkojte da otvori račun u nekoj švicarskojbanci. J. P. najavio je dolazak'Hamiltonu' u Ludwigshafen nakonačni dogovor. Njemačka policijamu je pripremila zamku. Odlučilisu ga uhapsiti. J. P. je nazvao u'Hamiltonov' lokal 22. studenoga1977. i rekao da se nalazi u blizini te ga pozvaoda se sastanu".Nakon povratka u Jugoslaviju J. P. je 24. studenog1977. napisao izjavu o tom dogañaju, koja senalazi u arhivi MLJP-a RH, u kojoj je meñu ostalimzapisao:"Izjava o neuspjelom izvršenju operativnog zadatkau SR Njemačkoj 22.11.1977. godine. U tokuseptembra, oktobra i novembra ove godine vršenesu pripreme za kontakt sa saradnikom'Hamiltonom' koji je trebao uslijediti u SR Njemačkojda bi se saradniku prenijeli specijalni zadaci.U dogovoru sa drugovima u I Odjelu SDSRSUP odlučeno je, da osim mene na put krene ipomoćnik načelnika opr. odjela u Centru SDSOsijek S. I. Nakon odluke da se putuje iz Zagrebaavionom za Frankfurt dana 21. 11. o.g. u I OdjeluSDS RSUPa SRH obavljene su posljednje pripremeza ovo putovanje i dogovoreno kako sam većrekao da sa 'Hamiltonom' prvi u kontakt stupidrug S. i da mu prenese da će se naredni kontaktna kojem je saradnik trebao primiti specijalni zadatakodržati 22. 11. o.g. u Stuttgartu kod televizijskogtornja... Kada je 'Hamilton' nailazio ništasumljivo nije primijećeno i tog trenutka osim nastrojice na ulici se nalazio nama za leñima jedanmuškarac star oko 30 godina. Tog trenutka S. i jasmo se razdvojili, jer smo ocijenili da nas je'Hamilton' uočio i u to vrijeme razdaljina izmeñunas trojice bila je 50 m. S. je nastavio hod i nasredini tog prostora sastao se sa 'Hamiltonom'.Nakon rukovanja izmeñu njih dvojice vidio samda su započeli razgovor i tog trenutka na udaljenostiod njih 30 - 50 m iz jedne od pokrajnih ulicaiz pravca 'Hamiltonovog' lokala vrlo žurno je izašaojedan muškarac star oko 30 godina u zelenomtri-četvrt zimskom kaputu (hubertus) svijetlihhlača, plave malo duže kose, moderne frizure smuškom torbicom podrukom. Odmah iza njegatakoñer vrlo žurno dolazijoš jedan muškarac približnoistih godina, obučenu tamni mantil, vjerojatnocrni, po mojoj ocjenikada je uočio 'Hamiltona'i S. pravi polukrug i stajenasuprot mjesta gdje senalazio ovaj prvi.Josip Perković

Str ani ca 2 2UB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .ž a r i š t uBLEIBURG I “KRIŽNI PUT” U HISTORIOGRAFIJI,PUBLICISTICI I MEMOARSKOJ LITERATURI (22. dio)Martina Grahek Ravančić, magistarski rad, prof.dr. sc. Ivo Goldstein, mentor, Zagreb, 2006.Bugarski general navodi da se njegove jedinice nalazepod vrhovnim zapovjedništvom sovjetskog maršalaTolbuhina i da moraju konzultirati svoje saveznikeEngleze, te da se pregovori odgañaju za sutradan. Utakvom stanju “Sve više sazrijeva misao, da trebapokušati sreću, izbjegavši prijelaz preko Dravograda,to više što smo skeptični s obzirom na uspjeh našihrazgovora s trojnom komisijom. Iz pozadine stižu,meñutim, neprekidno nove mase izbjeglica i vojske 1(…).” Slijedeći dan, na putu za pregovore bugarskičasnik predložio je da kolona krene prema Bleiburgu,jer ako krenu na Dravograd bugarska vojska će ih(prema nalogu) zaustaviti. Pregovori su nanovo odgoñeni,jer britanski predstavnik iz Klagenfurta nijemogao doći na vrijeme. Prema Crljenu Bugari su pokazaliinteres za zdravstveno stanje i pitanje prehraneizbjegličke kolone 2 . Takovo držanje Bugara uzrokuje,objašnjava Crljen, njihovo neprijateljstvo premapartizanima. O “separatnim pregovorima s Bugarimaopširno piše i Milan Basta, navodeći kako subugarske jedinice iskoristile činjenicu da su pristigledva dana ranije na područje Dravograda. Basta navodi:“Na naše iznenañenje, general Viktor Atanasovje poslije toga hladno izjavio da bi se ustaše sigurnoBugarima radije predale jer, s obzirom na zakrvljenostu četverogodišnjoj borbi, ne žele da sa predajujugoslavenskim partizanima. 3 ” Prema tome, Bastazaključuje kako ne bi bilo nikakvo čudo, da je bugarskioficir sugerirao pregovaračima NDH da se probijajupreko Bleiburga. Pregovorima u Dravogradupartizani su dobili na vremenu, jer se kolona moraliboriti, da otvori put prema Bleiburgu i Klagenfurtu.“Za hrvatsku vojsku bila su to nenadoknadiva dvadana.” 4Istog dana (12. svibnja), nastavlja Crljen, u stožer jestigao ultimatum 51. vojvoñanske divizije kojim setražila kapitulacija i bezuvjetna predaja u roku jednogsata. Ultimatum je odbijen, te je odlučeno da seudari preko drvenog mosta, zaobiñe Dravograd i nastaviprema Bleiburgu. Prema Sreti Saviću, štab 51.divizije uputio je ultimatum ustaško – četničkoj grupaciji,prema kojem se traži bezuslovna predaja i polaganjeoružja do 10 sati 13. svibnja 5 . Kako spomenutegrupacije nisu u zadanom roku položile oružje,jedinice 51. divizije, ojačane 6. brigadom 36. divizije i1. Tomšičevom brigadom 14. slovenske divizije su“prešle u opšti napad u pravcu Slovenjgradeca 6 .” Žestokeborbe, unatoč “teškim gubicima, koje je ova neprijateljskagrupacija trpela” vodile su se čitavi dan.Opisujući dravogradsku dolinu zanimljivo je sjećanjeprema kojem se na prisutno mnoštvo (većinom grañani,žene i mala djeca) “s obližnjeg brda sasula vatrastrojopušaka i topova. Nastao je nezapamćeni kaos.(…) Prevrnuta kola, lokve krvi, rasuta nepomičnatjelesa, jauci ranjenika 7 (…). Basta takoñer navodida je naročito “bio težak okršaj oko željezničkog mosta,koji je dva puta bio nadomak neprijateljskeruke 8 .” Žestok otpor, kako se navodi pružila je 8. divizijapukovnika Frane Sudara, koja je dva puta osvojilamostove, ali ih nije uspjela zadržati i uspostavitimostobran na lijevoj obali Drave 9 . U tom proboju“zarobljeno je preko stotinu partizana (…) partizanisu uz pomoć bugarskih trupa, pojačali paljbu iz topništva,te je borba bila prihvaćena, i s naše strane jebilo gubitaka u ljudstvu par stotina. Nekim našimjedinicama uspjelo je djelomično slomiti napad neprijateljai postaviti mostobran za Dravograd (desnaobala Drave op. – a.). 10 ”1 D. CRLJEN, “Bleiburg”, Hrvatska revija, 271.2 Vidjeti i: Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, 317.; S.SLIPAC, Svjedok. Moj križni put, 42.3 M. BASTA, Rat je završen 7 dana kasnije, 289. Iste podatke,kada piše o pregovorima s Bugarima, koristi i D. CR-LJEN, “Bleiburg”, Hrvatska revija, 275.4 Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, 161.5 Tog dana Zapovjedništvo HOS-a na sektoru Koruške i Štajerskeuputilo je memorandum “glavaru angloameričke misijeza Štajersku, Korušku i Gorenjsku” u kojem traži zaštituza “200.000 (Dvije stotine tisuća) hrvatskih vojnika i okopola milijuna hrvatskog naroda (staraca, invalida, žena idjece)” i za “petnaest tisuća vojnika i oko dvadeset tisućagrañanskih izbjeglica iz Crne Gore.” Nije poznato što se zapravodogodilo sa spomenutim memorandumom, no niti tajpokušaj nije imao uspjeha. Vidjeti: “Hrvatska predstavkaangloameričkoj vojnoj misiji 1945.”, Hrvatska revija, god.XXXIII., sv. 1(129) (München-Barcelona, ožujak 1983.), 128.-129.6 S. SAVIĆ, 51. vojvoñanska divizija, 207.; S. SAVIĆ, Ž.ATANACKOVIĆ, Treća armija, 324.7 A. MIJATOVIĆ, “Izdan nalog za pokret prema Bleiburgu”,Vjesnik podlistak (Zagreb), 20. lipnja 2005., 63.; S. SLIPAC,Svjedok. Moj križni put, 38.8 M. BASTA, Rat je završen 7 dana kasnije, 333.-334.9 A. LJERKIĆ, “Od Ivan planine do Bleiburga”, 76.-80.10 J. I. PRCELA, D. ŽIVIĆ, Hrvatski holokaust, 208.-209.; A.MIJATOVIĆ, “Izdan nalog za pokret prema Bleiburgu”, Vjesnikpodlistak (Zagreb), 20. lipnja 2005., 63.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 2 3U Z ROC I RA S PA DA J U GOS LA VIJE ( 10 . di o )prof. Filip Ćorlukić, PulaPočinju pripreme za rat. Narodi Jugoslavije želeviše samostalnosti, dok novi vlastodršci u Beogradunastoje ograničiti i ono postojeće, pa Jugoslavijušto više centralizirati, s naglašeno srpskim vodstvom.U Srbiji na političkoj sceni dominira vrlosposoban, agresivan i lukavi „voña agresivnog čopora“– Milošević. On lukavom ljudskom kreativnošćuu srpskom narodu potiče prastari instinktivniprogram obrane. Da bi signalom o opasnostiostvario jedinstvo, on Srbe prvo plaši „strašnomopasnošću“ od Šiptara, a zatim i od islama općenito.Stoljećima ideologiziran da je stalno potencijalnažrtva, srpski narod ima nesreću da je njegovinstinktivni obrambeni program stalno u „Standby - toploj pripremi“. Stoga ih se vrlo brzo i lakomoglo pokrenuti na ono famozno jedinstvo u obrani,a to u praksi znači u napadu. Ubrzo su potpunoprestali misliti svojom glavom, jer su već biliprihvatili ono suludo da „voña misli za nas“. Bilisu spremni. Bili su spremni i na najokrutniji rat –onako, kako voña kaže. Tako su na poticaje iz Beogradahrvatski Srbi počeli s demonstracijamapobune, koje su zbog njihova postavljanja drvenihbalvana na prometnice nazvane „balvan revolucijom“.Na izborima u Hrvatskoj pobjeñujenacionalistička strankapredsjednika Franje Tuñmana,dok u BiH ni jedna strankanije ostvarila apsolutnuvećinu pa na čelo države dolazikoalicija tri nacionalističkestranke: Stranka demokratskeakcije (SDA), Srpska demokratskastranka (SDS) iHrvatska demokratska zajednica(HDZ), a na čelo državedolazi Alija Izetbegović. USloveniji i Makedoniji takoñerpobjeñuju stranke koje želeslobodu. Samo su stranke uCrnoj Gori, a posebno u Srbijiprotiv „razdruživanja“ Jugoslavije.Željko Ražnatović - ArkanNakon što su u svim republikama održani višestranačkiizbori i nakon što je srpsko vodstvo odbiloprijedlog Slovenije i Hrvatske o preustroju Jugoslavijeu labavu konfederaciju, a oružani incidentise nastavljali dnevnim ritmom, dominatnomje postala izvorna spoznaja o nužnosti potpunograzdruživanja.U pripremama za referendum o osamostaljenju uHrvatskoj se Srbi tomu energično protive, dok suoni u BiH postavljali jasne uvjete: a.- nema odvajanja.b.- jesu za odvajanje, ali u tom slučaju tražeda se iz te države izdvoji „sva srpska zemlja“. Odukupnog stanovništva njih je oko 32%, ali traže66% teritorija, uključujući i „srpsko Sarajevo“.Bosanski Hrvati jesu bili za odvajanje BiH od Jugoslavije,ali su unaprijed postavljali uvjet da sedržava uredi na kantonalnim osnovama. Koliko jepoznato to im je prvo predložio evropski promatrač,Peruanac de Quellar. To je i prihvaćeno bezikakvih pojedinosti što to zapravo znači.Kao početak raspada SFRJ neki autori uzimajudonošenje Ustava iz 1974., drugi za to uzimajuTitovu smrt 1980., a treći odluku Srbije o ukidanjupokrajina. Meñutim, početak težnja za raspadJugoslavije zapravo je stvarno započeo već protzuzakonitomuspostavom Kraljevine Jugoslavije izločinom srpske vojske na Jelačićevom trgu u Zagrebu.Sve ono što se dogañalo od tada pa sve doratnog raspada SFRJ 1991. (osimčetverogodišnjeg perioda drugogsvjetskog rata), taj period možemonazvati hladnim ratom za odvajanje.Pravi ratni raspad je započeotek napadom jugo-vojskena Sloveniju.Na temelju rezultata referendumaSlovenija i Hrvatska su25.06.1991. proglasile neovisnost.Meñutim, jasno kršeći odredbuUstava SFRJ iz 1974. o pravu naodvajanje, vlasti u Beogradu tone priznaju pa samo dva danakasnije, 27.06.1991. jedinice JNAkreću na granične prijelaze Slovenijeu namjeri da ne dozvoleizmjenu natpisa države. Rat izmeñupotpuno opremljene i motoriziraneJNA s jedne strane i slovenskihteritorijalaca s druge trajaoje desetak dana, pa je tako i prozvan(Slovenska osamosvojitvena vojna, desetdnevnavojna), „deseto-dnevni rat“.

Str ani ca 2 4UB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .ž a r i š t uS R B O K O M U N I S T I Č K I Z L O Č I N N A D B O S N O M ( 1 2 . d i o )Safet Jaskić, "Drinapress", Valencia, Španjolska,1967. – ulomci iz knjigeRibar je počeo da govori da mi nećemo trpiti, dana našem terenu itko ima vojne formacije osimnas.- Mladiću, ovo je naš teren stotine godina, ovdjesu naši domovi. Mi ćemo na ovoj zemlji ostati. Nedirajte nas i ne ćemo vas dirati. Zaludu trošimovrijeme.Oprostili smo se i pošli.Na kosi je stajala jedna žena s puškom i osmatrala.Nas je poveo isti mladić do kraja sela.— Imaš li koji metak, beže? pitao me je da ne čujudrugi.— Nemam metaka, ali daću ti dvije bombe, — rekaosam mu glasno i izvadio mu ih. Zatražio samod Lole i od Ferida po jednu i dali su mu.— A je li i ovo musliman? pitao je za Ribara.— Ja sam Srbin — rekao je Lola.— Svaka ti čast mladiću. Ama reci ti meni, zaštonas kolju ovdašnji Srbi.- To su srbske ustaše, rekao je Lola.- Vala ustaše vako nisu radili!Jašući ispred Cureva kroz srpsko selo, iskupili suse seljaci da nas pitaju.— Jeste li bili u ustaškomgnijezdu? Šta kažu Turci?Imaju li oružja i municije?Jesu li se ukopali? Ima li ihmnogo? — pitali su nas.- Oni nisu ustaše, nego pošteniljudi — rekao je Ribar— Imaju i topove i mitraljeze,ne pitaj!Ribar se je složio s mojimmišljenjem, da se ostavi oružjeCurevcima, ali sam vidio,da niti on ni Ferid neće toenergično kod Vrhovnog štabapodržati.Tito je na referat pozvao,dok sam ja morao sa Feridom i nekoliko mještanakomunista, muslimana, da razmotrim pitanje angažiranjamuslimanskih masa.— Mi nismo bili dovoljno energični, rekao nam jeRibar, kad se je vratio od Tita.— Ujutro se je povratio fočanski odred Stroja Kočovića,pojačan dvjema četama pratećeg bataljonaVrhovnog štaba, koje su imale bacače, teške mitraljezei jedan mali brdski top.— Ti ćeš opet sa mnom danas u Curevo. Ide s namai Rade Hamović, koji će rukovoditi napadom,ako ne prihvate ultimatum.— Ja ne mogu, neka poñe Ferid.- Tito je tako odredio!tišao sam Titu i rekao da ja sa Strojom, koji jeklao po Foči ne mogu ići, pogotovo u akciju za razoružanjeljudi, koji brane svoje živote od razbojnika.Mjesto mene otišao je Ferid Čengić.Curevci su predali oružje uz časnu riječ, i obećanje,da će im se oružje vratiti, ako se partizanibudu povlačili sa terena. Dotle će selo čuvati odeventualnih upada četnika desetina partizana,koju je selo dužno hraniti. Osim oružja Curevo jemorale dati 150 goveda i 300 ovaca.Na referatu o angažiranju muslimana predložiosam Vrhovnom štabu slijedeće:Izdati javan proglas u kome će seosuditi četničko klanje nad nevinimmuslimanskim življem u Foči.Organizirati posebnu komisiju,koja će opljačkane stvari i namirniceoduzeti i vratiti vlasnicima.Ukinuti narodni odbor, u komesu samo Srbi, i to neki četnici, isamo jedan musliman, FeridČengić, koji nije uopće iz Foče.Imenovati novi narodni odbor,koji će biti sastavljen po brojustanovnika Foče od muslimana inekompromitiranih Srba.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .U ž a r i š t uStr ani ca 2 5P ODVA L E T E O RIJ E E VOLU C IJE ( 2 3 . di o )Harun Yahya (pseudonim autora), AnkaraDIZAJN I KOINCIDENCIJAU prethodnom dijelu ove knjigepokazali smo kako fosilni zapisiponištavaju teoriju evolucije. Ustvari,nismo morali iznositi ništaod svega toga jer se teorija evolucijeruši mnogo prije nego štose i doñe do tvrdnji o "evolucijivrsta" i fosilnim dokazima zanju. Ono što čini teoriju besmislenomod njenog samog početkaje pitanje "kako se život na Zemljipojavio, tj. Započeo".U prethodnom poglavlju razmatralismo koliko je nemoguće slučajnoformiranje života. Hajdeda opet, na momenat, prihvatimo ove nemogućnosti.Hajde da pretpostavimo da se prije niza milijunagodina formirala jedna ćelija, da je"oživjela" stekavši sve što je neophodno za život.Na ovoj točki evolucija opet kolabira. Jer, čak i daje ova stanica postojala neko vrijeme, ona bi jednogdana umrla, a poslije njene smrti ne bi preostaloništa i sve bi se vratilo tamo gdje je i počelo.Ovo je razlog zbog čega ova prva živa stanica, neposjedujući nikakvu genetsku informaciju, ne bibila u stanju razmnožavati se i započeti novu generaciju.Život bi se završio sa njezinom smrću.Charles DarwinGenetski sustav ne sastoji se samo od DNA. Slijedećifaktori bi takoñer trebali postojati u istoj okolini:enzimi - da pročitaju šifru na DNA, messenger(glasnik) RNA - koji bi trebao biti proizvedennakon čitanja ove šifre, ribozomi - na koje će seova messenger RNA postaviti prema ovoj šifri ivezati radi proizvodnje, transfer RNA - da preneseaminokiseline do ribozoma da bi bile upotrijebljeneza proizvodnju i ekstremno komplicirani enzimi- da izvedu brojne intermedijarne procese.Takva okolina ne može postojati nigdje drugo dosamo u potpuno izoliranoj i potpuno kontroliranojokolini poput stanice, gdje postoje sve neophodnesirovine i energetski resursi.Kao rezultat, organska materija može se samoreproduciratijedino ako postoji kao potpuno razvijenastanica, sa svim svojim organelama i u prikladnojokolini - gdje ona može preživjeti, izmjenjivatimaterijale i dobiti energiju iz svoga okruženja.Ovo znači da je prva stanica na Zemlji formirana"sva odjednom", sa svom svojom nevjerojatnosloženom grañom.Dakle, ako je jedna izuzetno kompleksnagraña nastala sva odjednom,što onda to znači?Hajde da postavimo ovo pitanje koristećise jednim primjerom. Hajde da,u pogledu njihove kompleksnosti,uporedimo stanicu sa jednim automobilom vi soke tehno logi je .(Ustvari, stanica je mnogo složeniji irazvijeniji sustav, nego što je to automobilsa svojim motorom i sa svomsvojom tehničkom opremom.)Zapitajmo se sada: Što biste pomislilikada biste otputovali u dubine veomeguste šume i naišli na najnoviji model automobilameñu drvećem? Biste li pomislili da su serazličiti elementi u šumi tijekom milijuna godinasasvim slučajno okupili i proizveli takvo vozilo?Sav materijal koji sačinjava automobil dobiven jeod željeza, plastike i gume, dakle od zemlje ili njenihprerañevina. Ali, da li bi vas ova činjenica navelada pomislite da su ovi materijali proizvedeni"slučajno" i da su se onda sastavili i proizveli auto?Bez sumnje, bilo tko sa zdravim razumom znao bida je auto proizvod svjesnog dizajnera, a to jetvornica, i čudio bi se što taj auto radi ovdje, usreddžungle. Iznenadno stvaranje jedne složenestrukture, u potpunom obliku i iz vedra neba, pokazujeda je ona stvorena od strane svjesnog uzroka-sile.Jedan složeni sustav kao što je stanica,bez sumnje, kreiran je od strane više - nadmoćnevolje i mudrosti. Drugim riječima, ona je nastalakao Allahova kreacija-djelo.Vjerujući da čisti slučaj može proizvesti perfektandizajn, evolucionisti su prešli granice razuma iznanosti. Jedan od iskrenih autoriteta na ovompolju je čuveni francuski zoolog Pierre Grasse,bivši predsjednik Francuske akademije znanosti.Grasse je materijalist, ali on, ipak, priznaje da jeDarwinova teorija nemoćna da objasni život, tedaje svoje gledište o logici "slučajnosti" kojapredstavlja kralježnicu darvinizma:

Str ani ca 2 6SB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .t a j a l i š t aBranko Stojković, BjelovarT KO I MA H T V -e I MA I H R V A T S K UHrvatska državna televizija HTV-e skriva svu bijedui siromaštvo. U našoj zemlji godišnje se ubereod televizijske pristojbe, tj. Pretplate 1,2 milijardekuna. Ogroman je to i silan novac. Svakodnevnogledamo ništ koristi program: "kukuriku"koaliciju i opoziciju, redaju se isti političari kojinam ponavljaju svoje laži. Danas je sramota bitiHrvat. Ne gledamo ništa drugo, od epiteta lažnogzaklinjanja i krivokletstva. U tome svemu narodse ponaša razmaženo. Jednostavno dirigira se masama.Danas nam je HTV-e obznanio u vijestimada je Vlada RH dobila novi inozemni kredit od13,5 milijuna eura. Dok nezaposlenost sve višeraste, ta ista vlada nema viziju niti cilj. Ova vlastnema rješenja da ljude izvuče iz siromaštva. Novikredit bit će potrošen za preživljavanje vlade JadrankeKosor. A ljudi će ga morati vraćati.Branko StojkovićSvakodnevno rastu cijene hrane u trgovinama.Očito je, da ima mnogo ljudi koji već gladuju. UHrvatskoj dobar dio zemlje leži neobrañen, a miuvozimo hranu. Nije teško zaključiti i suočiti se stime - da je u Hrvatskoj teška recesija i financijskislom. Vlast i "nova država" živi samo od ubiranjaporeza od naroda. Kredite će morati vraćatigrañani, odnosno narod. Zato ljudi sve skupljeplaćaju hranu u dućanima. Inflacija je novac obezvrijedila.Treba dati puno novca za malo hrane.Politička odgovornost nema kraja. Nije teško normalnomčovjeku shvatiti - zašto smo doživljelipropast kao država, koju su stvarali: Franjo Tuñman,Josip Manolić i Stjepan Mesić. I dalje ista"klika" upravlja HTV-om i vlada Hrvatskom. Onisu se sakrili iza domoljublja, a bili su (bivši) partizanii komunisti.Žalosnoje, da seje i Crkva stakvima povezalau iskorištavanjuh r v at s k o gnaroda.Jadranka KosorZločin je cenzuriratiistinui kršiti ljudska prava i grañanske slobode. Toupravo sve radi javna televizija - koja se zove Hrvatskatelevizija. U programskom vijeću HTV-asjede ljudi iz političkih stranaka. Oni lobiraju zasvoje "političke partije" i vuku kao članovi jošdnevnice. Sve je to sramotno i bijedno. Hrvatskatreba štedjeti i gladovati, dok se političari na vlastivozikaju u najluksuznijim službenim kolima.Pojedinci su postali "sve" a masa ljudi je ništa. UHrvatskoj ima 18.000 registriranih tvrtki u kojimanema nijednog zaposlenog čovjeka. Ta sumnjivapoduzeća očito nekome služe za pranje novca.U Republici Hrvatskoj vlada bezakonje, no postojemnoge službe u kojima je zaposlena mnoga državnabirokracija - te službe trebale bi voditi brigu oobespravljenim ljudima - ali vidljivo je, da ta birokracijabrigu uopće (ne)vodi.Mislim da mi nismo nikakvo ureñenje kao nekanormalna država s ustavnim zakonima. Kao društvosve gore i dublje propadamo, totalno smo ograničeniod ovakve promašene politike. Televizijanam baca "blic" u oči - kako će Hrvatska ove ljetnei turističke sezone ubrati dosta novca, koji ćenas izvući iz ove najgore krize. Naslušali smo semi golemih obećanja, od političkih demagoga - kojenitko ne pita za čiste račune. Jedan dan slušamokako je protiv nekog političara podnijeta kaznenaprijava, da bi drugi dan slušali - kako ipaknema u njoj nikakvog kriminala. Te kako je kaznenaprijava odbačena. Takvo poigravanje s ljudimaili bolje rečeno s cijelim narodom je ružno ibijedno. Javni medij kao što je HTV-e ne odgovaraza izrečene lažne informacije, niti u uredništvu iureñivačkoj politici bilo tko snosi ikakavu odgovornost.Jedni te isti ljudi koji siju laži na javnoj televiziji idalje se forsiraju na tv-ekranima i dalje su gosti uemisijama.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .S t a j a l i š t aStr ani ca 2 7H R V A T S KA I E X -J U G O S L A V I J ANikola Čolak[Priredio: ðivo Bašić, Dubrovnik]*Ex-Jugoslavija je za Hrvatsku definitivnopokopana na Bleiburškom poljuNema koljačkih nacija ni stranaka, nego samopojedinih većih ili manjih zločinačkihgrupacija"Napadom Njemačkog Reicha na Jugoslaviju, utravnju 1941., država se raspade: Srbija bi zauzetaod Nijemaca, Makedonija priključena Bugarskoj,albanske pokrajine Kosovo i Metohija anektiranematici zemlji Albaniji pod vrhovništvomItalije, Slovenija podijeljena na pola izmeñu Njemačkei Italije, Hrvatska uspostavljena i priznatakao Nezavisna Država.Srpska narodna manjina, poduprta od srpskihčasnika, koji ostadoše skriveni po planinama, usprotivise uspostavi Države Hrvatske oružjem uruci. Njima se naskoro pridružiše komunisti predvoñeniod kovinskog majstora Josipa Broza Tita,Hrvata iz Zagorja, koji se do danas [1977.] ni jednomprigodom ne priznade Hrvatom po narodnosti.[Vjerojatno je to ipak učinio, ali problem nije upriznavanju onoga što jesi, već i onoga što si bioili ćeš tek učiniti, te leži i u začetku samog NOB-ajer su partizani kasnije prihvaćali upliv četnika usvoje redove koji su "oslobañali" mjesta. To će kasnijenovonastalu državu koštati njezinog postojanja,demografske slike i neprilike, te zaostalosti.]Prvi bijahu poduprti od Londona i Pariza, a drugiod Moskve. Hrvatska postade žrtva i mučenicasrpskih šovinista četnika i Titovih komunista kaoi spletaka nelojalnih saveznika Talijana i Nijemaca.Svoju pravu Kalvariju Hrvatska je, meñutim, doživjelau danima pada Nezavisne Države Hrvatske,prvih dana svibnja 1945. Hrvatski narod nijebio upitan putem referenduma ili plebiscita da liželi ostati živjeti u vlastitoj Državi obnovljenoj utijeku proteklog [II. svjetskog] rata ili vratiti se iživjeti s drugim narodima u Jugoslaviji. Bijašestrpan u Jugoslaviju silom komunističke revolucijepoduprte od svih saveznika pobjednika u ratu.Hrvatska bi uništena ognjem i mačem. Prvih danasvibnja, nakon kapitulacije njemačke vojske,dakle nakon završetka rata, jugoslavenski komunisti,pod pritiskom jezovitog bijesa srpskih šovinistakamufliranih u komuniste, izložiše totalnommasakru na Bleiburškom polju u Austrijiblizu Celovca oko 150 tisuća hrvatskih vojnika,koje Englezi, pošto ih silom diktata razoružaše,bezdušno predadoše džingiskanskom bijesu Titovihpartizana. U kolonama smrti od Dravogradado Beograda i za prvih nekoliko mjeseci u obnovljenojJugoslaviji u revolucionarnom bijesu bi pobijenonajmanje drugih 150 tisuća grañana Hrvatabez parnice i suda. Hrvatska izgubi tada dobrih300 tisuća svojih najboljih i najborbenijihsinova i kćeri. Sam ðilas je priznao, dvadesetgodina nakon rata, da nisu komunistitako postupili, ne bi mogli obnoviti Jugoslavenskudržavu.Do skrajnosti snažnom procesu srbizacije bijahuposebno izložene... Bosna i Hercegovina, gdje živiznatna srpska narodna manjina, koja je iz Srbijeprebjegla u Bosnu povlačeći se ispred invazije Turakaprije pet stoljeća, a dijelom naseljenih i zastare Jugoslavije, često puta čisto planski, kakobi Srbija okrenula etnički sastav... sebi u korist.Pored nacionalnog pritiska nad Hrvatima strahovitabijaše ekonomska i financijska eksploatacijaHrvatske, a iza nje i Slovenije. U periodu tzv.' a d mi ni s t r at i v ne i c e nt r al i s t i č k eekonomije' (otprilike prvih deset godina obnovljeneDržave) sav nacionalni prihod 'republika' završavašeu Beogradu, a otuda ga srpske glavešinedijeliše prema vlastitoj volji.Navodim samo dva primjera. Prvih deset godinadodjeljivao se jedan dio financijskih sredstava zaBleiburg

Str ani ca 2 8SB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .t a j a l i š t aobnovu gradova, od kojih je polovica išla za obnovuBeograda, a druga polovica za ostale gradoveJugoslavije. God. 1950. reče mi u četiri oka jedanod akademika JAZU u Zagrebu, da je ova imalaza 60 milijuna dinara manji budžet od Srpskeakademije nauka, u vrijeme kad su osrednje plaćeiznosile 15 tisuća dinara. Oko 80 posto deviza odreñenihza znanstvena istraživanja u inozemstvuuzimali su Srbi iz Beograda, a ostatak se dijeliosvima ostalima.* Šaljem Vam u privitku tekst - izvadak izknjige koju je napisao Nikola Čolak još 1977.godine. Prava hrabrost bijaše onda napisatiovako nešto, a nisam siguran jesam li Vamveć poslao neke izvatke. U zagradama su mojaobjašnjenja. Moram priznati da sam priredioovaj tekst jer se u lokalnom dubrovačkomtisku pojavio jedan tekst veličanja druga Tita,potpisan inicijalima.Gospodarsko iskorištavanje Hrvatske i Slovenijeod strane Srbije posebno se očituje u izgradnjiželjezničke magistrale Beograd-Bar preko crnogorskihgudura i planina i u gradnji velike hidrocentralena Dunavu od ðerdapa u suradnji s Rumunjskoms ciljem da se otvori prolaz brodovimaizravno s Mediterana do Beograda, kako bi se Beogradpretvorio u morsku luku, i kako bi Srbijapostala autarhična u pogledu opskrbe strujom.[Na ovo mora paziti i današnja RH.] Ovdje spadai već navedeno divovsko pretvaranje Beogradahrvatskim i slovenskim kapitalom iz najobičnijebalkanske kasabe, kakav bijaše 1918., u europskivelegrad.Otpora, meñutim, nije nedostajalo.Na kulturnom i vjerskom polju dosta je navestiherojsko držanje pok. kard. Alojzija Stepinca predkomunističkim sudom 1946. i, upoće, cijele Katoličkecrkve, zatim borbu hrvatskih i slovenskihintelektualaca nekomunista kao i borbu samihkomunista okupljenih oko filozofske revije'Praxis' u Zagrebu, onda navedeni pokušaj pokretanjačasopisa nezavisnih 'Slobodni glas' itd.Na gospodarskom polju Komunistička partija Jugoslavijemorade kapitulirati pred otporom seljaka,posebno onih iz Hrvatske, da uñu u kolhoze.Na nacionalnom polju jugokomunisti su moralikapitulirati i priznati na VIII. kongresu održanomu Ljubljani u jeseni 1964. postojanje pet narodau Jugoslaviji sa svim pravima koja im pripadaju.Od tog časa poče se sve više afirmirati nacionalizami patriotizam Hrvata, Makedonaca i Crnogoraca.Epilog tog zaokreta predstavlja i'hrvatsko proljeće' od X. sjednice CK SKH pa prekoamandmana ustava do studentskog štrajka.Povijesna je činjenica da su za proteklog [II.svjetskog] rata i prve tri godine iza rata u teoriji ipraksi najvjerniji sljedbenici staljinističke Moskvebili upravo jugoslavenski komunisti. Prve trigodine nakon rata nitko nije bio borbeniji prema'klasnim neprijateljima' unutar države i vani premazapadnom i demokratskom svijetu od jugokomunista,pošto bijahu primili za vrijeme rata takoobilate pomoći u oružju i municiji, namirnicama,odjeći i lijekovima upravo od Amerikanaca i Engleza.Bijahu pravi stjegonoše Staljinova SovjetskogSaveza i bijaše teško onome koji bi se usudiouvrijediti njegovo presveto ime [takoñer i Titovo].Sjetimo se samo obaranja američkih zrakoplovanad nebom Jugoslavije bez prethodne obavijesti1946., avangardističkog postrojenja Aleša Beblerai Edvarda Kardelja u Ujedinjenim Narodima uzsovjetskog glasnogovornika Višinskog itd.Ali kad jednom uñoše u sukob sa Staljinom 1948.i kad se nañoše izbačeni iz obitelji komunističkihzemalja, kako se onda nazivaše Informbiro, jugoslavenskimupravljačima ne preostade drugo, većpotražit novi put kako na ideološkom, tako i naekonomskom, političkom i diplomatskom polju.Na ideološkom polju trebalo je pružiti članovimaStranke i priprostim narodnim masama kakvuhranu i upravljači je pronañoše u tabuu 'Tvorniceradnicima, a zemlja seljacima', koji zatim dobi uteoriji naslov radničko samoupravljanje.Na gospodarskom polju oni moradoše odbaciti dirigiranuprivredu iz jednog središta i prema jednomsredištu, koje bijaše Ministarstvo za planira-Beograd

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .S t a j a l i š t aStr ani ca 2 9nje, kapitulirati pred neslomljivim otporom seljaka[za] uključiti se u kolhoze sovjetskog tipa, svese više osloniti na demokratski Zapad tražeći iprimajući od njega sve obilatiju pomoć i otvoritiventil privatnoj inicijativi, iako u veoma suženimomjerima.Na diplomatskom polju odmah nakon sukoba saStaljinom oni se oslanjahu iza kulisa na američkojamstvo na osnovu podjele zapadnih i istočnihinteresa na jugoslavenskom području 'fifty-fifty'izvršenom u Jalti, dok prema vani nastavljahuurlati protiv Amerikanaca gotovo jednako kao iprotiv Staljinove Rusije [SSSR-a]. Malo zatim jugoslavenskiupravljači nañoše za shodnije pokrenutioblikovanje trećeg 'bloka neangažiranih'[nesvrstanih] s namjerom da se stave na čelonovog bloka. Kružaše u to vrijeme vic u vezi s time,da je Tito naime vozač, koji stalno svira nalijevo, a vozi na desno.U meñuvremenu se jugoslavenski upravljači i njihovipodupiratelji naprosto 'dolarizirahu' pretvarajućise u prave indijske maharadže. Dosta jenavesti samog Tita. Godišnji budžet Briona u kalendarskojgodini 1970. iznosio je polovicu budžetagrada Zagreba, koji je onda brojio oko 750 tisućažitelja. Izrabljujući nacionalnu ekonomiju, lavljidio uzimahu Srbi, dok su Hrvatskoj i Slovenijiostajale mrvice.Bijaše novo pokoljenje hrvatskih komunista, koje,osluškujući bilo svog naroda, prisili Bakarića iostale 'centraliste i unitariste' da priznaju postojanjepet naroda koji čine Jugoslaviju, pored brojnihnarodnih manjina. Na čelu tih novih snaganašao se Miko Tripalo iz Sinja, iza koga se svrstašepredsjednik Centralnog komiteta Saveza komunistaHrvatske Savka Dabčević-Kučar iz Korčule,Dragutin Haramija, Pero Pirker i brojnidrugi hrvatski rodoljubi. Te nove snage okupišeoko sebe jaku skupinu meñu samim hrvatskimvodstvom SKH, tako da su bivšeg ministra u hrvatskojvladi Miloša Žanka sasvim izolirali.Konkretna linija da se postigne vrhovništvo Hrvatskeza eksponente hrvatskih komunista (a CKSKH je u dobranoj mjeri prihvatio tu liniju)predstavlja 'konfederalizacija' Jugoslavije, dok ćehrvatske rodoljubne snage u većini [iz]vanpartijske stati iza Matice Hrvatske zahtijevajućipotpuno otcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije- politički program današnje Hrvatske, koji otvorenoi radikalno zastupa gotovo cjelokupna hrvatskapolitička emigracija vršeći na taj načinfunkciju glasnogovornika umjesto zarobljene Domovine.Srbi čine sve što mogu kako bi prekinuli taj proces'konfederalizacije', jer s raspadom Jugoslavijeoni gube svoj imperij: secesija Hrvatske, naime,povlači nužno za sobom i secesiju Slovenije, dokbi se Makedonija proglasila nezavisnom državomili bi se ujedinila s Bugarskom, a oko milijun i poAlbanaca sa žudnjom čekaju priključiti se majcidomovini - Albanskoj republici. Srbi, meñutim,drže u svojim rukama dva najefikasnija instrumenta:vojsku i policiju. Tito, naravno, podržavaSrbiju u njezinim nastojanjima.Da bi deblokirali situaciju, hrvatski se komunistiiza kulisa sve više okreću Moskvi tražeći njezinupomoć i intervenciju. Nisu to više oni informbiroovciiz 1948., koji htjedoše povratiti Hrvatsku uStaljinov ovčinjak, već se bore za obnovu HrvatskeDržave, makar u okviru Jugoslavije. OtvaranjeSovjetskog konzulata u Zagrebu potez je učinjenna toj liniji, da navedemo samo jedan primjer.Stanoviti dodiri nekolicine iz samog vodstva hrvatskihkomunista s nekim istaknutim hrvatskimpolitičkim emigrantima drugi je dokaz da se baremneki iz vodstva hrvatskih komunista bore zaobnovu nezavisne Hrvatske Republike. Ovdje dolazeu obzir prije svega tajna kontaktiranja izmeñupok. Većeslava Holjevca, bivšeg načelnika gradaZagreba i u više navrata ministra u hrvatskojvladi i člana CK SKH, s jedne i predsjednika Hrvatskognarodnog odbora pok. dr. Branka Jelića,koji je zacijelo kao najveći tribun hrvatske emigracijenajviše glavobolje zadavao velikosrpskomBeogradu. Dokaz su brojni atentati izvršeni nanjega. Ima znakova da je pok. dr. Branko Jelićprimao iz Zagreba ne samo povjerljive informacije,već prihvaćao i mnoge sugestije za političkepoteze, meñu ostalim i za svoj novi politički kurstraženja veza s kojom od istočnoeuropskih komunstičkihzemalja i preko nje sa Sovjetskim Savezom.Vjerojatno je od strane 'Legalističkog bloka', kakoga je volio zvati pok. Branko [Jelić], bilo ovomesignalizirano da se u ožujku 1970. obrati otvorenimpismom na dr. Bakarića i ostale članove CKSKH, te da od njih zatraži promjenu političkogkursa ujedinivši se s hrvatskom emigracijom uborbi za državnu nezavisnost Hrvatske. U jednomdrugom otvorenom pismu istom dr. Bakariću, nekolikomjeseci kasnije, dr. Jelić je postavio dva

Str ani ca 3 0SB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .t a j a l i š t apitanja leaderu [lideru] hrvatskihkomunista, koga sudobrim dijelom bile napustilemlade komunističke snageHrvatske: a) da li on, Bakarić,može zanijekati da su tričlana CK SKH ujedno članoviLegalističkog bloka? - b) moželi on zanijekati da je jednoizaslanstvo hrvatskih komunistaotišlo u Sofiju tražitipomoć od Bugara i da su zajednos njima otišli u Moskvutražiti obnavljanje NezavisneDržave Hrvatske?Ova dva otvorena pisma, prekokojih je Bakarić, naravno, prešao šutke, zajednos vijencem koji je pok. Branko [Jelić] bio poslaona grob Većeslava Holjevca, izazvali su skrajnjuuzrujanost u već napetim odnosima izmeñu hrvatskihi srpskih komunista. Ovi onda otvorenooptužiše hrvatske komuniste, služeći se i tajnompolicijom, da surañuju s hrvatskom političkomemigracijom. Savezni centralni komitet i hrvatskicentralni komitet izmijeniše teške udarce i protuudarcekoji dobiše epilog u tajnom sastanku naBrionima u travnju 1971.Tajno kontaktiranje pok. dr. Branka Jelića sa stanovitimdiplomatskim krugovima istočnog komunističkogbloka i njegovo otvoreno približavanjeMoskvi preko 'Hrvatske Države', glasila Hrvatskognarodnog odbora, predstavlja zaista novi kursu hrvatskoj emigrantskoj politici, prema kojoj jeHrvatska trebala zauzeti mjesto slobodne i nezavisnedržave od obaju blokova poput Finske('finizacija Hrvatske'), da bi malo kasnije izvršiozaokret prema neutralnosti Hrvatske po uzoruAustrije kojoj je neutralnost zajamčena od objevelesile svijeta. Taj je Jelićev 'zaokret' osupnuogotovo cjelokupnu hrvatsku političku emigraciju.Istinabog, velika većina hrvatske emigracije nijeni najmanje posumnjala u rodoljublje tog Nestorahrvatske emigracije, da on 'rasprodaje Hrvatsku',ali većina je odbijala prihvatiti njegov 'novi kurs'.On nije mogao stanovite motive iznijeti javno, anjegova privatna obrazlaganja nisu dovoljno prodiralau javnost. Prema njegovim osobnim obrazlaganjimanova hrvatska istočna politika imala jeza cilj prisiliti Sovjete i Amerikance da zajedničkiza diplomatskim stolom riješe pitanje Balkana,pa time i Hrvatske, prije nego izbije ustanak Hrvataprotiv Srbije, koji je mogao postati novi Vijetnam,ovoga puta na europskomtlu. ...Da nastojanja pok. dr.Branka Jelića do sada[1977.] nisu donijela ni dokakvog pozitivnog rezultatana strani Zapada, potvrñujeodgovor koji jefunkcioner američkog StateDepartementa DonaldC. Tice, u ime američkevlade, dao na MemorandumSaborovanja AmeričkihHrvata (predan 21.Staljin lipnja 1971). U svom odgovoruMr. Tice je izjavio daamerička vlada s velikim interesom prati sve snažnijezahtjeve Hrvata za autonomijom, ali je istaknuoda SAD ne predviñaju raspad Jugoslavije.[Katastrofalna pogreška ili pak računica velikihsila u smislu da postojanje samo jedne velesileznači slabljenje lobija trgovaca oružja što je u bititemelj prosperiteta megasila.]...Da zlo bude gore, unutarnje snage nacije nisu nikadadovoljne da same slome diktaturu. Nemaslučaja u povijesti da su se narodi sami oslobodilivlastite diktature. [Tipičan je primjer osamostaljenjaRH kada tzv. /ili samozvanim/ 'desnim' trebapomoć i usluge UDB-e ili makar neutralnostna strani 'pobjednika' jer narod nikad u cijelostine pobjeñuje, ali ga zato uvijek šalju na front kadgod to treba i zahtijeva povijesni trenutak. Ondase pak nakon rata stvaraju lobiji bogatih obitelji -'iz ničega', tovari paradiraju u odijelima i lentama,a narod sustavno i na brzinu pljačkaju 'siletame', te narod (u početku) sramežljivo izlazi naulicu. Naravno, sve dok banda ne pokuša vojscii policiji smanjiti ili uskratiti plaće jer utom slučaju ovi stvarno moraju braniti 'narod' kojemuu razbijačkom naletu nije do šale i bahateobijesti pojedinaca. Ponekad mi se čini da je umanjenavažnost vojske i policije u teškim situacijamajer bi ovi slobodno, u bilo kojem po državu teškomtrenutku, mogli tražiti povećanje plaća za100%, pa bi u suprotnom oni koji nareñuju'obranu sustava' i batinanje naroda mogli i samidoživjeti. Uostalom, zašto bi netko za bijednu plaćubranio pojedince koji su pronevjerili ili oštetiliproračun za milijune. To jednostavo nije moralnaodluka, pa čak ni dvojba.]...Da su svi koje je srbokomunistička Partija navlasti osudila na smrt ili robiju, bili ratni zločinci

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .S t a j a l i š t aStr ani ca 3 1i koljači, zacijelo ne bi bilo 1944. i 1945. nje da imsudi, jer im ne bi imao tko suditi. Nema koljačkihnacija ni stranaka, nego samo pojedinih većih ilimanjih zločinačkih grupacija...Oni [jugokomunisti] su nemilosrdno progonili iKatoličku i Pravoslavnu crkvu i Muslimanskuvjersku zajednicu i njihov kler, a da se nije nitkousudio podići glas protiv tih kontinuiranih progona....Gotovo je redovito iza tih ekscesa Komunističkepartije stajala velikosrpska beogradska Čaršija,kumovala i poticala na uništenje svega što je uHrvatskoj hrvatsko i sama kamuflirana crvenomzvijezdom na čelu. ...U Malom Ižu, u Dalmaciji, - pripovijedao mi jejedan Ižanin - u jednoj svañi izmeñu majke i sinapartizana i člana KPJ, majka je sinu, koji je utekaoiz kuće ispred njezinih prijetnji, dobacila vičući,da je cijelo selo odjekivalo: - 'Ive, vragovi timisu kantali, a partizani se na njoj pričešćivali! Aća ste nam govorili, dok ste još po šumam bili?' -'A da vas nismo lagali, ne bi nikad na vlast došli' -odgovorio je majci. ...Tito je izričito potvrdio na zasjedanju Saveza sindikataJugoslavije održanom u Beogradu onihburnih dana gušenja hrvatskog proljeća u siječnju1972. (govor je bio prenošen preko jugoslavensketelevizije te smo ga mogli osobno čuti i vidjeti):'Neka naši neprijatelji dobro znadu da u Jugoslavijidemokracija postoji za nas, a ne za njih'. ...Jedini razumni, humani i demokratski način rješenjaovog teškog prava na postojanje Jugoslavije- referendum i plebiscit - Tito, a za njim i velikosrpskiBeograd u karañorñevskom prosincu otvorenozanijekaše i time sami srbokomunisti stvarajupogodan teren za stranu intervenciju u časunašeg meñusobnog obračuna, koji postaje neizbježiv,ako se ikako odulji ova tiranija Velike Srbijenad Hrvatskom. ...Jugoslavija je, meñutim, u srcima hrvatskog narodadefinitivno pokopana na Bleiburškom polju....Za nas Hrvate Tito i njegova partizanija velikosrpskane bi nikada vidjeli Zagreba. Jugoslavijaostaje za nas tamnica, a srbokomunistički režimtiranija kakve Hrvatska nije vidjela nikada u svojojpovijesti"*(Nikola Čolak, Iza bodljikave žice, Svjedočanstvoo životu Hrvatske u srbokomunističkoj Jugoslaviji,La ciclografica, Padova, 1977, str. 212-219,223-224, 226-227, 230, 232, 235, 241).dr. Branko JelićZvonimir R Došen, KanadaHvala Ti dragi brate.NA DANAŠNJI DANPonosan sam Hrvat kad vidim da imamo ljudeTvoga kova.A na ovaj dan Poglavniku citiram onu VinkaNikolića:Ja u Tebi štujem svojega vladara.U Tebi se klanjam svetim grobovima.Ti si nadahnuće našim viječnim snima.Ti si slava naša - i nova i stara!Za Dom Spremni !

Str ani ca 3 2SB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .t a j a l i š t aGromovnik od Dinare gospodin Ivan RaosPoštovani!Bo ( žo ) Bi( škup i ć) U Š E RBEDŽ IJA DIOpet me obogaćujete s mnogo priloga. Po svakomeprimljenome, postupim, kako mogu i učinimšto mogu. Volja je još uvijek nazočna, a snaga dokledopre.Pred dosta dugo vremena, u svezi nečega spomenuliste Brijune. Umjesto obširne razprave, bit ćutoliko slobodan pa preko Vas postaviti pitanje hrvatskojinteligenciji svih smjerova i dostignuća.Zašto hrvatska inteligencija spava dok joj Šerbedžije,Pupovci, Kovači, Furlanice i druge ...ice gaćevežu ili ih budne prevode žedne preko vode.Ako ne spava ili ne driema onda na javi djelujekroatofobno ili se meñusobno svaña. Bože, zaštosmo takovi?!Bit ću u ovome osvrtu kratak i posvetit ću ga samoBrijunima.Je li najbolje, najprimjernije i najunosnije... datiBrijune Radi Šerbedžiji, njegovim nepotima i njegovimSrbima. Čime je Rade Šerbedžija zavriedioBrijune, na kojima srbuje i još ga plaćaju hrvatskiporeznici. Kad je Hrvatskoj bilo najteže, krozugroženost od njegovih Vlahosrba iz Hrvatske isrbadije iz Srbije, Rade Šerbedžija je napustiOHrvatsku, isto kao i negova Furlanica, a danasžive u Hrvatskoj na privilegiranim razinama.Oni hrvatski glunci, koji su patili na prvim bojišnicamaprotiv šerbedžijanaca, ostali su bezimeni,a od Šerbedžije Hrvatska pravi kult.Zašto ne iskoristimo Brijune za Hrvatsku?Ja sam stari, istrošeni i onemoćeni farmaceut ibiokemičar i to s područja znanstvenog i istaživalačkogrobovanja. Dakle po temeljnoj struci i djelatnostimadaleko sam od onih polja, koja se zovu,umjetnost, kultura, domoljublje...Kao takav našao bih barem tri bolja rješenja zaBrijune, nego što je Šerbedžijada, kojoj se klanjajuhrvatski kulturnjaci i ministar kulture BoBinañe uvijek novaca za šerbedžijade, za komunističkei četničke derneke i za skorašnji Srb.Evo mojih skromnih pitanja:Zašto Brijune ne preuzme u svoju nadležnost Hrvatskonarodno kazalište?Zašto se Brijuni ne dadu Kazalištnoj akademije injenim studentima, koji mogu izvoditi suvremenepredstave na suvremeni način, čak višejezično idozivati k sebi svoje kolege iz naprednih država.Zašto se Brijuni ne iznajme Europskoj Uniji zajednu instituciju, na primjer morsko-ekološke naravi.U tom slučaju će Hrvatska zarañivati kroznajamninu i kroz cjelogodišnji turizam: službenedelegacije, novinari, tumači, razne posjete, ugostiteljstvoi svi drugi servisi.Ima još podosta boljih i unosnijih varijanta zaBrijune, nego je Šerbedžijada, a zaštoih hrvatski kulturnjaci i umjetnicine unose u sprovedbu.Ako su političari glupi i kroatofobni,a zašto se hrvatska inteligencija dadeod njih jahati? Ponovit ću Šegedina:"Svi smo mi odgovorni!"A kakva nam je odgovornost, pokazujeslika i prilika hrvatskih Brijuna!Uz izraze osobitog štovanja i hrvatskepozdrave, odani Vammr. sc. Dragan Hazler,Švicarska

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H r v a t s k a g r u d aStr ani ca 3 3BORBA HR VA T A Z A DRŽ A VN US A MOS T A LN OS T U IX. S T OLJ E Ć ULovro Katić, “Znanje i radost”, Hrvatski izdavalačkii bibliografski zavod, Zagre, 1942.Hrvati su se naselili u novoj domovini izmeñu dvijuvelikih država: Franačke i Bizanta. Mlada je franačkadržava prebrodila poteškoće meñusobnih svaña iklanja od 6. do 8. stoljeća. Za Pipina Maloga i KarlaVelikoga širila je svoje granice na sve strane, pa jetako došla i u susjedstvo Hrvata. Nemio susjed istari neprijatelji Hrvatima bijahu Avari, koji su seposlije ratova s Hrvatima održali u zemlji izmeñuDrave i Save i u Panonskoj ravnici. Oni su zagospodarilipanonskim Hrvatima, i ovi su pod avarskimgospodstvom ostali sve do svršetka 8. stoljeća.U to se doba (788.) Karlo Veliki približio granicamabizantskog carstva u Istri i avarskom području. Hrvatisu stanovali u objema krajevima: bizantskom iavarskom. Avarima nije bilo po volji susjedstvo takomoćna vladara, kakav je bio Karlo Veliki, pa su zatopomagali vojvodu bavarskoga Tasila, kad se pobunioprotiv Karla. To je bio povod ratu izmeñu Karla iAvara (793.). Za ovoga rata odmetnuo se od Avaraknez panonskih Hrvata Vojnomir i pomagao Karla.Vojnomir je toliko omilio Karlu svojom vjernošću,da je drugi rat protiv Avara 795. sam vodio u Karlovoime. On je tada prodro sve do hringova(dvorova) avarskoga kana izmeñu Dunava i Tise itamo zaplijenio veliko blago, koje su Avari kroz stotinegodina nakupili iz različnih kršćanskih krajeva.Ovaj je plijen poslao Vojnomir Karlu, a on ga razdijeliocrkvama, samostanima, papi i prijateljima.Nisu se tako prijateljski vladali primorski Hrvatiprema Karlu. Oni su se držali svoga ugovora s bizantskimcarstvom, pa su pružili pomoć carstvu,kad je ratovalo s Karlom. Ta je pomoć bila korisnaBizantu. jer su Hrvati junački branili granice carstvaprema Istri. Kod Lovrane blizu Rijeke Hrvatisu dočekali i iz zasjede ubili furlanskoga markgrafaEriha. Ovaj Erih bijaše se u bojevima proslavio kaoosobit junak.To je bilo 799. g., a 800. zbio se vrlo važan dogañaj:Karlo se okrunio na Božić za rimskoga cara. Otadapostoje dva rimska carstva: istočno u Carigradu izapadno - rimsko carstvo, kojega krunu nosi franačkikralj.Hrvatske su zemlje kod prijašnjh dioba carstva (zaDioklecijana i po smrti Teodozija Velikoga) pripadalenajvećim dijeloin zapadnom carstvu, pa ih je carKarlo namislio predobiti za se. Tako se i dogodilo.Hrvati su ostavili Bizant već 803. godine. Bijela Hrvatskaod Raše do Cetine priznaje franačku vlast.Tako je ugovoreno u miru izmeñu cara Nikifora iKarla Velikoga. Rat se izmedu Bizanta i Karla opetprodužio sve do 812. godine, kad je dokončan miromu Aachenu, po kojem je Bizant zadržao Dalmaciju, aprepustio Karlu Velikome Bijelu Hrvatsku. Dalmacijaje otada obuhvatala samo pet gradova (Kotor,Dubrovnik, Split, Trogir i Zadar) i tri otoka (Rab,Krk i Osor, koji je obuhvaćao Lošinj i Cres). S franačkomvlašću primili su Hrvati i kršćanstvo, ukolikose još nisu pokrstili od 640. do toga doba. Neretvanisu još ostali pogani. Uspomena na drugo krštenjeHrvata sačuvala se u Ninu u natpisu na krstio-

Str ani ca 3 4HB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .r v a t s k a g r u d anici kneza Višeslava. Za vrijeme ovoga kneza (oko800.) svecenik Ivan dao je napraviti mramornu krstionicus natpisom:“Ovdje okajavaju svoj grijeh, što ga baštiniše od prvogaroditelja, da postanu štovatelji Kristovi, spasonosnoispovijedajući vječno Trojstvo. Ovu radnjudobro i pobožno izvrši za doba kneza Višeslava svećenikIvan, a u čast svetoga Ivana Krstitelja, daodvjetuje za njega, svoga štićenika".Ta se krstionica nalazi danas u Zagrebu. Knez Višeslavprvi je hrvatski vladar, za kojega sigurno znamo,da je bio kršćanin. Nasljednik mu je Borna.Suvremenik Bornin je u Panonskoj Hrvatskoj knezLjudevit, koji stoluje u Sisku.Godine 814. umro je Karlo Veliki, koji je snažnomrukom držao red u državi, što nije bio kadar njegovsin Ludovik Pobožni. Markgrofovi se osiliše i nekojistadoše tlačiti svoje podložnike. Kadaloh, markgroffurlanski, istakao se svojom okrutnom ćudi i ugnjetavaoje narod u Panonskoj Hrvatskoj.Knez Ljudevit potuži se caru Ludoviku, noon se ogluši na kneževe tužbe. Ovaj tada(819.) diže na oružje narod i porazi Kadaloha,koji se vrati u Furlaniju i tu umre odgroznice.Ljudevit pošalje opet caru poslanstvo s uvjetimamira, ali car ne primi te uvjete. NatoLjudevit sklopi savez s Hrvatima u Karantanijii Slavenima oko Timoka. ”KnezDalmacije i Liburnije", kako se zvaše Borna,nije pristao uz Ljudevita, već uz Franke.Po svoj prilici tome bijaše razlog taj, štoje očekivao pomoć od Franaka pri ureñivanjugranica izmeñu svoje oblasti i dalmatinskihgradova. Knez Ljudevit, da kazniBornu, provali u njegovu kneževinu. G.820. Borna i njegova vojska zatvoriše se u tvrde gradove.Konjaništvo iz panonskih ravnica nije moglouspješno ratovati u dalmatinskim brdovitim krajevima,pa se Ljudevit morao vratiti u svoju kneževinu.God. 820. poslali su Franci tri vojske ujedamputprotiv Ljudevita, no ni ove ga ne svladaše, pa 821.ponovno eto nove tri vojske, ”da pustoše odmetničkapolja". Ni te vojske nisu uspjele, pa 822. eto već desetevojske. Videći, da ne će moći odoljeti do krajasili velikoga carstva, Ljudevit se skloni k Borninuujaku Ljudemislu, ali tu bude poslije nekoga vremenaubijen iz zasjede. Tako su se riješili Franci”velikoga buntovnika". Nije se uspio održati knezLjudevit, ali i franačka vlast doskora utrnu u Panoniji,jer tamo provališe 896. Madžari, čega je posljedicabila, da su se panonski Hrvati pridružili BijelojHrvatskoj za vladanja kralja Tomislava, koji je obranioPanonsku Hrvatsku od madžarske najezde.Uporedo s Panonskom razvijala se i Bijela Hrvatska.U njoj je dozrela i ostvarila se misao hrvatskedržavnosti i samostalnosti.Već je spomenuto, da se Bijela Hrvatska prostiralaod Cetine do Raše, ali je njezin prostor bivao saduži, sad širi. Prvo sjedište hrvatske države bio jeNin. Knezovi Višeslav i Borna živeći pod vrhovništvomi u prijateljstvu franačkom širili su svoju vlastna račun dalmatinskih gradova, koji su od 812. tvorilibizantsku pokrajinu (temat) Dalmaciju. Čim sugrañani izišli iz okruga svojih zidina, stupali su nazemljište hrvatskoga kneza. Ovi su gradovi priznavalivrhovništvo bizantsko, a kako su u Bizantuubojstva careva i grañanski ratovi oslabili carstvo,dalmatinski gradovi nisu imali jaka zaštitnika. Uisto doba nije Hrvatima mogla smetati ni kasnijasuparnica Venecija, koja je u početku 9. stoljeća jošpod gospodstvom Bizanta, a i sama je stradala odunutarnjih borba te od navala Langobarda. Hrvatisigurni za svoje kopno izgrañujumornaricu i gospodaremorem. Zato su imalidobre uvjete: baštinjenumornarsku vještinu od vremenailirskih Liburna iizvrsne dalmatinske luke iotoke, koji su i za Mletkebili od životne važnosti zapomorsku trgovinu. Na Jadranskommoru došli suHrvati brzo u sukob s Mlecima,kad je ondje postaoduždem Petar Tradonik,nepismen, ali bistre glave.U Hrvatskoj mu je suvremenikknez Mislav. Ovajje knez prvi došao u blizi

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H r v a t s k a g r u d aStr ani ca 3 5Tegurij s imenom kneza Branimira – iz Šopota kod Benkovcadodir sa splitskim nadbiskupom i darovao mu nekadobra na svome zemljištu.Za Petra Tradonika bilježi stara mletačka kronika:”Taj dužd treće godine svoga vladanja poñe u Hrvatskus ratnim brodovljem, da je osvoji. Ali kad jedošao do mjesta, koje se zove dvorac sv. Martina,sklopi mir s njihovim knezom Mislavom. Odatle otplovina neretvanske otoke i slično utvrdi prijateljstvos knezom neretvanskim, premda to prijateljstvonije ništa značilo." Sv. Martin je u Podstrani(Poljica kod Splita), a neretvanski su otoci: Brač,Hvar, Korčula i Mljet.Godinu dana kasnije eto opet dužda u naše strane,”ali se vrati bez pobjede", što znači poražen.Mladoj hrvatskoj državi javi se u to vrijeme još opasnijineprijatelj: Arapi ili Saraceni. Oni su se već biliutvrdili na Siciliji i u Južnoj Italiji, pa poslije 840.haraju obale Jadranskoga mora i dopiru do Osora,koji zapališe i na povratku poharaše Rosu i Budvukod Kotora. Poslije toga nisu se često javljali uz dalmatinskuobalu, jer su se bojali nenadanog napadajaiza brojnih otoka, pa su se držali širokoga mora.Ovo je dobro došlo Neretvanima, da se osile na moru.Oni su provaljivali sve do samih Mletaka.Hrvati su polovinom 9. stoljeća već izgradili svojudržavu. Oko 845.—864. knez je hrvatski Trpimir,koji je osobito promicao hrvatsku kulturu. Prijateljujesa splitskim nadbiskupom, koji mu pozajmljujenovaca za ukras samostana, koji je Trpimir dao sagraditiu Rižinicama u Solinu. Na njegovu dvoru živineko vrijeme glasoviti saski teologGottschalk.I hrvatsko je ime prvi put zabilježenou latinskom obliku za kneza Trpimira.On se u povelji izdanoj splitskomnadbiskupu zove: ”pomoću Božjomknez Hrvata", a svoju zemlju nazivlje:država Hrvatska (regnum Chroatorum).Priznaje i on vrhovnu vlastfranačkoga kralja, ali vlada samostalno,i njegov je dvor ureñen poprimjeru franačkih vladara. Na tomesu dvoru uz kneza dvorski službenici,župani i kapelani. Trpimir je došao usukob s namjesnikom dalmatinskim, pa ga je pobijedio.On je otac vladarske loze Trpimirovića. Njegovadvorska politika učvršćuje hrvatsku državu. On vodipolitiku zbliženja Hrvata i dalmatinskih Latina.Ova će politika dostići svoj procvat za velikih kraljevaKrešimira Velikoga i Zvonimira.Stanovao je u Klisu i Bihaćima kod Trogira. Tuda seod Omiša do Trogira i prostirala hrvatska župa Podmorje,plemenska baština vladarske kuće. Ako jeNin bio gnijezdo hrvatske kneževine, to se ovaj prediood Omiša do Trogira s pravom nazivlje kolijevkomhrvatstva i hrvatske države. U njemu se hrvatstvojavilo svijetu pod svojim pravim imenom i razvilosvoju državnu misao do najveće visine.Trpimira nije naslijedio nijedan od njegovih sinova,već Domagoj, član druge dinastije. Valjda je kućaTrpimirovića izgubila prijestolje radi svoga prijateljevanjas nadbiskupom splitskim, koji je bio podanikBizanta, a Bizant je u to doba bio u borbi s papomi uopće s kršćanskim zapadom (Fotijev raskol).Splitski je nadbiskup pristao uz Fotija kao i čitavabizantinska Dalmacija, dok je Domagojeva kuća odlučnoostala vjerna Rimu i franačkom carstvu.Posljedica ovoga bile su unutrašnje borbe. Pristašesu Trpimirovića kušali urotom maknuti Domagoja,no to su platili glavom. I u vanjskoj politici Domagojje bio jake ruke. U početku zaista morao je dati Mlečanimataoce i dopustiti im slobodnu plovidbu uzdalmatinsku obalu. To je učinio, jer se nije mogaouspješno boriti protiv domacih smutljivaca i ujednoprotiv Arapa, koji su se opet javili u Jadranskommoru (866. podsjedaju Dubrovnik), a onda i protivBizanta. Domagoju može jedino doći pomoć od Franačke,pa se zato spremno odazivlje caru LudovikuII. i šalje svoje brodovlje pod Bari, da ga s mora podsjedne,dok će ga franačka vojska stisnuti s kopna.Bari je bio tada u rukama Arapa. Franci i Hrvatiuspješe i osvojiše grad 2. II. 871. To je prvi put, daHrvati sudjeluju u obranizapadne kulture.Tegurij s natpisom dux Cruatorom –iz Šopota kod BenkovcaNo dok su se Domagojevi Hrvativiteški borili za krst časni,Bizantinci su s brodovljemporobili hrvatske obale. Carje Ludovik pisao tada bizantskomcam Baziliju: ”Nebi se to dogodilo Hrvatima,da su se tome nadali!" Domagojza uzvrat stade udaratina bizantske podanike, osobitoMlečane. Toliko su trpjeliMlečani od Domagojevih na-

Str ani ca 3 6 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H r v a t s k a g r u d aNatpis kneza Mutimira iz njegove zadužbinevala, da su ga prozvali ”najgorim hrvatskim knezom",a Hrvate najgorim narodom slavenskim. Prisvršetku Domagojeve vlade ili malo kasnije oslobodilisu se Hrvati franačkoga vrhovništva.Hrvati, Neretvani, Zahumljani i Dukljani u ovo dobapriznaju nad sobom vlast Bazilija I., a Neretvaniprimaju sv. Krst iz Carigrada. To je treće krštenjeHrvata.Smrću Domagojevom promijenila se za kratko vrijemei vanjska politika Hrvatske. Bizant podiže protivsinova Domagojevih Zdeslava Trpimirovića. Timese kidaju veze Hrvata s franačkim carstvom i zapadnomcrkvom. Hrvati nezadovoljni Zdeslavljevompolitikom doskora ga ubiše, i knezom postade Branimir,valjda član Domagojeve dinastije. PadomZdeslava pala je vlast Bizanta u Hrvatskoj, a kakose Hrvatska oslobodila i franačke vlasti još za Zdeslava,to je sada ostala samostalna. Franačka državanije bila toliko moćna, da uspostavi svoje vrhovništvou Hrvatskoj, a Bizant je posredstvom pape, skojim je car Bazilije živio u miru, priznao samostalnosthrvatskome knezu i dapače odredio, da dalmatinskigradovi plaćaju knezu porez. Taj su porezgradovi dotada plaćali Bizantu (Krk, Osor, Rab,Trogir po 100, Zadar 110, Split 200 zlatnih romanatagodišnje). Porez su gradovi plaćali za one zemlje,koje su posjedovali na hrvatskom teritoriju. Ovim jeporasla misao hrvatske sainostalnosti i državnosti.Papa je pomogao pri ovome poslu hrvatskome knezuBranimiru, jer je on odmah na početku svoje vladeodlučno pristao uz Rim i tamo poslao svoje poslanike.Sam je papa na Spasov-dan za svečane mise nadgrobom sv. Petra blagoslovio Branimira i njegov hrvatskinarod (21. V. 879.).Još je trebalo obračunati s Mlecima. Ovi su bili utolikoj nevolji, da su nekoji stanovnici pomišljali,kako bi napustili svoja obitavališta. Oluje i bolesti,a uz to borbe sa susjedima oslabiše Veneciju, pa su iNeretvani nanosili štete gradu. Istom 887. godinenovi energični dužd Petar Kandiano odluči osloboditisvoj grad od neretvanskoga straha. On doplovi sasvojim brodovljem pod neretvanski grad Makar koddanašnje Makarske, ali izgubi bitku i život. Mlečanisu pobjegli ostavivši u neretvanskim vodama mrtvotijelo duždevo. Od toga doba pa do 948. ne bilježemletačke kronike nikakve sukobe s Hrvatima, dapačedo 1000. godine Mlečani plaćaju danak hrvatskomeknezu, da mogu slobodno ploviti dalmatinskimmorem.Što je počeo Trpimir, Branimir je dovršio: postavioje Hrvatsku na vlastite noge. O njegovoj moći svjedokomsu grañevine i crkve, koje nose njegovo ime,a iskopane su njihove ruševine u Ninu, Muću i Šopotu(kod Benkovca). Tegurij, nañen u Šopotu, odosobite je vrijednosti, jer je u njegovu natpisu hrvatskoime prvi put uklesano u svome izvornom obliku:dux Cruatorum (što valja čitati: dux Crvatorum).Poslije Branimira opet se vraća na prijestolje Trpimirovaloza. Knezom je postao Mutimir, najmlañisin Trpimirov (892.—910.). Mutimir drži kneževskidvor kao i njegov otac, a u povelji, kojom dosuñujenadbiskupu splitskom darovštinu svoga oca, ponosnose piše: ”Ja Mutimir pomoću Božjom knez Hrvatasjedeći na očevu prijestolju". Nije nam ništa poznatoo političkom djelovanju Mutimirovu, ali nam jesačuvana uspomena na njega u njegovoj zadužbini,a to je crkva sv. Luke na Uzdolju kod Knina. Natpisu crkvi na Uzdolju spominje, da ju je podigao 895. g.knez Mutimir.Hrvatska je dakle nezavisna, njezin knez dolazi naprijestolje po Božjoj milosti i nasljedstvom, a ne povolji i odredbom ni Bizanta ni zapadno-rimskog cara,odnosno franačkoga kralja.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H r v a t s k a g r u d aStr ani ca 3 7P R A VO N A S LO BO D U I D R ŽA V U“Spremnost”, Zagreb, br. 164-165, Uskrs,1945.Poslovni odbor Hrvatskog Katoličkog Episkopatauputio je sa svoga zasiedanja pod predsjedanjemhrvatskog metropolite dra AlojzijaStepinca poslanicu hrvatskim katoličkimvjernicima, koja glasi:Kadgod smo se u prošlosti mi, hrvatski katoličkibiskupi, obraćali vama, svome duhovnom stadu,činili smo to u zgodama, koje duboko zasiecajuu život naših duša. U ovim težkim ratnim prilikama,nije nam bilo moguće dolaziti u dodir sasvojim vjernicima, da svagdje, u svakoj župi nalicu mjesta vidamo težke rane, od kojih krvarenaši vjernici širom hrvatskih biskupija. Budućida se boli naših vjernika, ili bolje čitavoga hrvatskoganaroda, povećavaju iz dana u dan, i njihovebrige za budućnost bivaju sve veće u moruneistina, laži i kleveta, što se sa svihstrana smišljeno i proračunano sipljuprotiv našega naroda, Poslovni odborBiskupskih Konferencija kao zastupnikčitavoga Hrvatskog KatoličkogEpiskopata smatrao je za svoju dužnost,da vama, svojim dragim vjernicima,upravi nekoliko rieči i da većsada razkrinka neke smišljene klevetei podvale, uperene protiv najsvetijih probitakaKatoličke Crkve i Hrvatskoga Naroda, u kojemuona djeluje.Duboko osjećajući važnost vremena, u kojemuživimo, i sviestni težke odgovornosti, koju nosimopred sadašnjošću i budućnošću pozivamo prijesvega svoje vjeriiike, da se još uže sjedine s namau izpoviedanju prave vjere u Boga, kao začetnika,zakonodavca i svrhodavca života, misleći u svimsvojim djelima na bezsmrtnost i neprocienjivo ćudorednodostojanstvo svakoga čovjeka, koje je danasgotovo podpuno prezreno.Ujedinjeni s Nasljednikom Sv. Petra, obećajemokao i naši pradjedovi u doba pape Agatona i IvanaVIII., da nas od Svete Stolice ne će razstavitini prostorna udaljenost, ni vlastite muke, ni kriveobtužbe neprijatelja Svete Crkve, pa došlo što mudrago.Gledajući patnje, koje su zadešavale Hrvatski Narodu 20. stoljeću i koje su u posljednjih nekolikogodina dosegle bolnost Jobovih rana, pozivamosve ožalošćene, ponižene, uvrieñene i izmrcvarene,da ne klonu duhom, da se uz cienu mučeničtvane odriču Katoličke Crkve i ljubavi prema Bogui bližnjemu.Pojavili su se lažni svjedoci, koji nas obtužuju. dasu hrvatski katolički crkveni poglavari zajedno sasvojim svećenstvom i najboljim svojim vjernicimakrivi sadašnjem krvavom obračunavanju u HrvatskojDomovini. Ali ima svjedok, koji bolje vidi,a to je Bog, koji znade, što smo mi hrvatski katoličkibiskupi sa svojim svećenstvom isvojim vjernicima učinili i kakve smožrtve samo posljednjih dvadesetak godinadoprinosili, da u Hrvatskom Narodusačuvamo mir i i djelotvornu kršćanskuljubav. A to znade i cielasvjetska javnost. Miroljubivost je bilaosnovna crta hrvatske duše, koju suosobito od godine 1918. uz najvećepotežkoće i s najvećompomnjom uzgajali i naglašavalihrvatski svjetovni voñekao i hrvatski duhovni poglavari.Ali naše su nastojanje lišavalipodpunih pldova oni, kojisu političkim umorstvimahrvatskih narodhih prvaka ioduzimanjem roñene grude onemogućavali hrvatskipacifizam i tjerali Hrvatski Narod u sveveći nemir i nezadovoljstvo. Hrvatska nedužnakrv prolievala se u mnd-hrvatskim gradovima iselima, dapače i u samoj beogradskoj skupštini iu vrieme izmeñu dva rata.blaženi Alojzije StepinacTamo je na sramotan način pogažen najsvečanijimeñunarodni ugovor, Konkordat, sklopljen izmeñuSvete Apostolske Stolice i bivše Jugoslavije, pasu tako hrvatski katolici u svojim pravima ostavljenina milost i nemilost vlastodržaca, a da negovorimo o svim isto tako sramotno pogaženimnagodbama, koje su bile sklopljene s predstavnicimaHrvatskog Naroda. To je takoñer dobro poznatocieloj svjetskoj javnosti.Kada je pak i drugi svjetski rat pohodio naše krajeve,a koji rat na ovom području nije izazvao HrvatskiNarod, jer nije imao nikakve političke vlasti,nego netko drugi, i dok još Hrvati nisu imaliniti jedne puške u svojim rukama, već su neodgo-

Str ani ca 3 8HB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .r v a t s k a g r u d avorni neprijatelji izvršili pokolje nad hrvatskimpučanstvom u nekim mjestima, navještavajućizator i iztriebljenje našemu narodu. Poslije toganašli su se nažalost i meñuHrvatima ljudi, koji su prihvatili borbu istim načinom.Hrvatski su biskupi to uviek odlučno pobijalii osuñivali, ne pazeći na zamjere i pogrdebilo s koje strane. Oni su pojedinačno i skupno,na primjer na Biskupskim Konferencijama godine1941. digli svoj glas protiv prekoračivanja nuždnesamoobrane i protiv nasilnika, nalazili seoni gdje mu drago, zauzimajući se za nedužnežrtve bez razlike narodnosti i vjeroizpoviesti.Uviek smo našli načina, da svoje prosvjede i zauzimanjadostavimo onamo, gdje smo držali, da ćenaši koraci najsigurnije pridonieti ublaženju biede,koja se bez naše krivnje srušila na hrvatskuzemlju. Osuñivali smo sve struje, doktrine, bilosa skrajne ljevice ili desnice, sugestije, kao i pojedince,koji su polazili sa stajališta, da smiju kršitiBožje zapoviedi i lišavati bližnjega njegovihljudskih prava, jer je možda druge narodnosti,rase ili staleža.I danas tražimo jednakuzakonitost za sve, pozivajućipojedince, skupinei narode, da ”ne vraćajuzla za zlo i psovke zapsovku” (I. Petr. 3, 0).Svoj poziv šaljemo i onima,koji su u posljednjevrieme počeli sustavnompromičbom razdraživatineodgovorne i zlu sklonepojedince i skupine, dapod izlikom suñenja”ratnim zločincima” smaknušto veći broj Hrvata,osobito svećenika i intelektualacadobrih katolika,lišavajući ih ne samo života nego i njihovadobra glasa.Svi zločinci s bilo koje strane neka budu potegnutina odgovornost i kažnjeni prema njihovojkrivnji. Ali jasno je već unapried svim istinoljubivimi pravdoljubivim ljudima, da mržnja nemože tu krivnju prosuñivati ni svestrano ni pravedno.U izuzetnom slučaju, ako se je koji zalutali svećenikogriešio o prava svoga bližnjega, mi se nismožacali udariti ga crkvenim kaznama, dapače iudaljenjem iz svećeničkog ill redovničkog staleža.Ali danas moramo najodlučnije prosvjedovatipred Bogom i svjetskom javnošću protiv sustavnogubijanja i mučenja nevinih hrvatskih katoličkihsvećenika i vjernika, od kojih je veliki brojživio upravo svetim životom, a mrzitelji katoličkeCrkve oduzeli im život protupravnim osudamaosnovanim na fiktivnim krivicama.Neprijatelji Katoličke Crkve, a pristaše materijalističkogkomunizma, koje je Hrvatski Narod plebiscitarnoodbio, protivna tvrdnja bila bi mistifikacijasvjetske javnosti, počeli su i u HrvatskojDomovini iztriebljivanjem svećenstva i iztaknutlhnajboljih vjernika prema svojem sviestnomprogramu. Njihova nepravda vidi se već po tome,što oni unapried obtužuju sve biskupe, svećenikei redovničke pokrajine, da su ”ratni zločinci”, apojedinim nepoćudnim osobama podmeću, da suone krive zlodjelima, koja su počinjena u ovom ilionom kraju. Meñutimnitko živ u uljudbenomsvietu ne će moći odobrititu unapried smišljenusamovoljnu osnovuniti će vjerovati, da bihrvatski katolički biskupi,svećenici, da bičitave crkvene pokrajineuglednih i po svemusvietu poznatih i priznatihkatoličkih redovamužkih i ženskih, da bitisuće katoličkih staraca,muževa, žena i djevojakabili ”ratni zločinci”.koji su zaslužili, dabudu poubijani i da imimena budu vezana uzpokolje, o kojima nisu ni znali. Njihova mučeničkasmrt je trajna obtužba onih, koji su umorstvai ubojstva učinili sredstvom svojih ideja.Hrvatski katolički biskupi voljni su, da svaki pojedinislučaj dadu prosuditi i izpitati točno nesamo od stranih crkvenih predstavn;ka nego imeñunarodnih svjetovnih povjerenstava, pa se ina taj način može ustanoviti, da je obtužba radi”ratnih zločinstava” samo izlika i sredstvo za iztrebljivanjeonih ljudi, koji su po računu komunizmazaprieka ostvarivanju njegova stranačkogprograma.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H r v a t s k a g r u d aStr ani ca 3 9Radi toga će hrvatski katolički biskupi imenovatiposebni odbor, koji će sve slučajeve izpitati, prikupitisva dokazala, koja će se moći objektivnomeñunarodnom predstavničtvu kadgod zaželi,predložiti, da se vidi , na kojoj je strani istina, ida se vidi, kako je laž postala sredstvom jedneideologije, koja se bori za gospodstvo svieta, makarje upravo izčezavajuća manjina u čitavomsvietu, a u katoličkoj Hrvatskoj ne predstavljamožemo reći, nikoga.Naglašavajući suverenost Katoličke Crkve u duhovnimpitanjima, priznajemo i svjetovnu suverenost,pa kao što mi nosimo odgovornost za upravljanjeCrkvom tako i svjetovne oblasti odgovarajuza djelovanje na svom području. Hrvatski sukatolički svećenici i vjernici imali po naučavanjuCrkve, da daju uviek Bogu Bozje, a HrvatskomNarodu, što je njegovo. Poviest svjedoči, da HrvatskiNarod kroz cielu svoju tisućtristogodišnjuprošlost nije nikada prestao plebiscitarrno naglašavati,da se ne odriče svoga prava na slobodu inezavisnost, koju on od srca želi i svakom drugomnarodu. A kad je u drugom svjetskom ratuta misao još jače naglašena i oživotvorena u vlastitojNezavisnoj Državi Hrvatskoj, hrvatski sukatolički biskupi poštivali volju Hrvatskoga Naroda.Nitko prema tome nema prava dbtuživatibilo kojega grañanina Hrvatske Države, pa nihrvatske biskupe zato, što poštivaju tu neodstupnuvolju Hrvatskoga Naroda, kad on na to imapravo i po Božjim i po ljudskim zakonima.Hrvatski katolički biskupi su sa svoje strane učinilisve, što je bilo u njihovoj moći, da se u HrvatskojDržavi svuda provede prava zakonitostprema načelu ”Justltia fundamentum regnorumc”— Zakonitost prema svima, bez obzira narasu, narodnost, vjeru ili stalež.Predragi vjernici!Ulazimo u Veliki Tjedan, spomen muke GospodinaNašega Isusa Krista. I čitavo čovječanstvoproživljava danas svoj veliki tjedan. Kakve nasmisli u tom Velikom Tjednu moraju obuzimati,uči nas Vječna Istina i Ljubav, Božanski SpasiteljIsus Krist. Onima, koji su Ga razapeli naKriž svojim lažnim obtužbama, odgovorio je sKriža na Veliki Petak: ”Otče, oprosti im, jer neznaju, što čine”. Znamo da danas krvare tisućehrvatskih srdaca. Pa ipak moramo doviknuti danassvima tima ranjenim srdcima: Tko želi bitiučenik Kristov, taj se mora ravnati njegovim duhom.A duh Njegov progovara kroz prava ljudskasrdca isto, što je rekao na Križu svojim neprijateljima:Otče, oprosti im, jer ne znaju, što čine.Na koncu Vas, kao Vaši duhovni pastiri pozivljemo,da, izbjegavajući najpomnije sve, što nije uskladu sa zakonom Božjim, puni pouzdanja uBožje milosrñe i Božju providnost, uztrajete vjernouz Svetu Crkvu, dok Gospodin stiša ovu štrasnuoluju u svietu i udieli čitavome čovječanstvu inašemu izpaćenom narodu svoj sveti mir. NekaVas sve blagoslovi Svemogući Bog Otac, Sin iDuh Sveti!”U Zagrebu, dne 24. ožujka 1945.Za poslovni odbor Predsjedničtva BiskupskihKonferencija:Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački ipredsjednik Biskupskih KonferencijaDr. Ivan Ev. Šarić, nadbiskup vrhbosanskiFra Jozo Garić, biskup banjalučkiDr. Antun Akšamović, biskup, apostolski administratorñakovačkiDr. Janko Šimrak, vladika križevačkiR O MA N C AIz rukopisne knjige ”Zaleñeni mjesec”Salih AlićSnene šojke ranu zoru s neba svukle,mjesec rogat, mlad, sam na dudu spava,krupne, bliede zviezde haljine obukle,draguljima rosnim gori ćilim — trava.Tihi vjetar s neba u jatima slieće,smije se ko glasba lutnje u tišini,i kao dah ljeta, kad miluje cvieće,nad čaškama rukom tajne čine čini.Do mene je kukuruz u bojama zlata,bjelokosa iva žedna zemlju pije,nad glavom mi duga, ko niz od dukata,crtom modrom s vjetrom njiše se i vije.A u mene tih je urastao nemir,Osjećam da gubim sebe iza sebe,jer srdce, ko ptica, što kruži kroz svemir,dušom veze kristal ledeni što zebe.

Str ani ca 4 0HB ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .r v a t s k a g r u d aDr. Mile Budak, hrvatski književnik, političar i državnik14.Prolazili su dani, tjedni, i mjeseci, a o Ivanu nije niskoje strane stizala ni najmanja viest, te su se većpobojali, da je ili propao negdje u bezdanku il da suga raztrgale i pojele divlje zvieri. Svaki drugi slučajbi bio ostavio bilo kakav trag, po kom bi se dalo zaključivatibarem toliko, da se zna, što se je s njim dogodilo.Prenašanje je viesti veoma otežćavala neobičnooštra i duga zima. Snieg je bio visok, kakva ni najstarijiljudi nisu pamtili, pa je s tog promet izmeđupojedinih mjesta i krajeva bio kroz nekoliko dugihmjeseci posve zamro, skoro bez i najmanje iznimke.Nekoliko su puta morali Svetoročani čistiti cestupreko Velebita, al nit je to koristilo, jer je sniegopet napadao, nit je bilo potrebno, jer se nitko nijeusudio s kolima i konjima preko Alana. Ipak su moralina rabotu i svaki je kućni broj dobio stanoviti, točnoodređeni dio ceste I morao ju je očistiti kao stol.Gdje je snieg bio viši od brzojavnih stupova, dok gana gdje kojim mjestima nije bilo ni praška, jer ga jevjetar omeo i odnio na one velike hrpe. Selske sustarješine pazile kod diobe na tu okolnost i nastojale,da pravedno diele, te da ne dobije jedan previše, adrugi nimalo. Posve je naravno, da nije uviek moglobiti posve pravedno podieljeno svakom, al u glavnomnije nikad došlo do većih nesporazumaka.Prilikom posljednjeg kidanja ceste, negdje oko Sviećnice,namjerio se je Mateša, unuk kovača Dane Kresojića,na Alanu, na nekog Kotarca, koji je nekim poslomdošao tu na poštu. Razgovarajući tu u carinarnici,kod njezina glavara Mile Šulentića, i o ovom i o onom,doznade Kotarac istom u dosta dugu sielu i pripoviedanju,da razgovora s jednim Kresojićem. Iznenadise i upita ga, što mu je Bazalo.- Ako ćemo pravo - ka brat od strica - odgovori Mateša.A odkud ti znaš za Bazala i da ga tako zovu?!- Eno ga cile zime kod nas po Ravnim Kotarim! - odgovorionaj. Narod ga voli i svagdi ga lipo prima, a unpomaže ka da mu sama Blažena Gospa kažuje, kakotriba raditi.- Liči?! - upita Mateša.BAZALO (38. nastavak )- Liči, liči, Blažena ga Gospa pomogla i izličila od svakebolesti - odgovori Kotarac veoma srdačno i uvjerljivo.- I nema bolesti, kojoj on ne zna trave. Ako nisizakasnije, da ga zovneš, un sigurno pomaže, kun darukom uzimlje bolest, ako li si zakasnije, un pogleda,prikrsti se i veli, da ne zna, što j' to. Čim ti tako veli,unda ti više ne triba ni Boga moliti, man da se lakše sdušicom razstane. Kun da čita iz očiju, a po očima inoktima on i pogađa sve i sve vidi kun da drži na dlanu.- A e l' mu se mnogo plaća za ličenje?! - upita Mateša,smiešeći se, jer je bio skoro posve siguran, kakavće odgovor dobiti.- Ni šolde! - usklikne Kotarac iz sveg glasa. - I ne morešga nagnati, da uzme išta osim zalogaj kruva il joššto, ako uprav trevi k stolici, pa da štogod poide.Drugačije ništa ni za živu glavu! Uprav je ka apoštol ilka drugi kakav Božji ugodnik! Ne bi čovik virova, kadne bi vidije na svoje oči i čuje na svoje uši.- I vaik je u Kotarim? - upita Mateša.- Ode un i u Zadar i u Dubrovnik, al se vaik vraća knami - odgovara onaj zadovoljno i nekako ponosnoiztiče, kako se k njima Bazalo vraća.- O 'š li ga viditi, kad se vratiš kući?- Nije daleko od našeg sela, pa ću ga viditi.- Pozdravi ga. I reci mu, da smo svi zdravi i da edvačekamo svi, da se vrati kući.- Oću. Sve ću mu reći. A e l' un oženjen?- Tu mu je mam pod Velebitom mate i otčuh - odgovoriMateša.- A e l' oženjen? - ponovi Kotarac pitanje.- A, esi ga, moj brate, vidije, kakav je, pa sudi sam! -odgovori onaj i nasmieši se tako neodlučno i nejasno,da njegov subesjednik nikako nije mogao razabrati,što je htio reći, no nije htio ipak pokazati, da je Ličaninu stanju nešto reći i izraziti, što Kotarac ne bimogao razumjeti. S tog više nije ponovio svog pitanja,al nije ni znao, da li je Ivan oženjen il ne. Rečeposve neodlučno i nejasno:- E, da. Ka svetac je i još niko nije čuje il vidije, da j'progovorije s kojom ženom tako --- kako već ljudiznadu divaniti i šaliti se sa ženami, a i svašta učiniti,što nije ni lipo ni pošteno. Toga nema kod Bazala! Un

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H r v a t s k a g r u d aStr ani ca 4 1baza, al baza s obrazom, u poštenju i na korist kraja inaroda, kamo dobaza - tako kod nas divane o njemu.- Nisam ni čuje ni vidije, da j' ovud proša u Dalmaciju- reče Mile carinik. - A dosad nisam ni zna, da j' uKotarim.- Est, est kod nas, al je doša ozga, od Karlobaga. Un otom nikom ništa ne pripovida, al se po'vata. Danasedno, sutra drugo, pa unda tako, malo pomalo, čovikdozna sve. Al on najviše muči ka riba. Da ga niki nisupoznali, koji su dolazili doli u Liku, ne bi niko bije nizna, da j' Kresojić. Ne bi un to bije nikom reka.Mateša je jedva čekao, da stigne kući, da javi tu veseluviest. Kako bilo da bilo: glavno je, da znadu, daje živ i zdrav i da znadu, barem po prilici, gdje sezadržava i što radi. Najprije je našao nasamu didaPerjasa i njemu pripovjedio sve, što mu je rekao onajKotarac.- A koji ti je to Kotarac? - upita did, jer je želio, datočno zna, s kim ima posla i od koga je ta pripoviest.- Zove se Marko Zelić iz Vrane kod Zemunika - odgovoriMateša i nastavi izvještaj u najtanje pojedinosti,koliko ih je čuo i zapamtio.- I veli: zdrav je?! - pitao je did Perjas.- Ka drinovina! I, veli unaj, svakog liči,da se pripovida ka o kakvom čudotvorcu.- A kad će kući?!- To niko ne zna. A uprav sam i ja takopita unog Zelića. I, veli, Ivan je mrtavka trta. Sav se usuka od posta i molitve. Edva ga narenu,veli unaj Kotarac, da štogod poide, kad upravtrevi k obroku. Vaik samo baza, bere trave i liči ljudei blago. To mu je posa.- A, eee, braćo moja! - šanuo je Perjas, prekrstio se ioborio glavu na grudi, a pogled na zemlju. - Odkudnami to u krvi?!- Odkud?! - iznenadi se Mateša. - A nemamo li u rodui baruna i generala i obrstara i svakakve druge gospode?!Perjas se trže, iznenadiše ga te Matešine rieči, podižeglavu i zagleda se u njega, pitajući ga pogledom,kakva mu to smisla ima.Mateša je razumio didovo iznenađenje i pitanje, paodgovori:- Sve j' to, moj dide Pere, bazanje i skitnja po svitu,samo - niko sa sabljicom, a niko s travom likaricom!Samo j' ta razlika.- Bog bije s tobom!- Ovako ti je, ka ti ja velim! Da j' naš Ivan tije učiti,ka Martin, čulo bi se, dokle bi un dogna u carskojvojsci! Njemu nema para, ako 'š u pameti, ako 'š umudrosti, ako 'š u svetosti, ako 'š u poštenju, al jesamo, pusto, na svoju stranu okrenije, odkad je unobije na Svetom Brdu i kad mu se, vele, ukaza sam našSpasitelj. Ja sam ga pita, da mi reče po duši, što j'un to vidije na Svetom Brdu, al mi nije tije ništa pripovidati.Reka j' samo, da j' nešto vidije i da mu jedosta i za ovaj i za unaj svit. To j' meni reka, kadsmo skupa čobanili.- E,e - potvrđuje did Perjas. - I meni je tako reka, a isam sam vidije, da mi nije ništa ni kaziva, da se j' savprominije potlje une Rokove, kad je iša k materi uEgeljac i na Sveto Brdo. Ja to najbolje znam. Akoikom, unda j', lje meni najviše reka i ja najviše o tomznam, al vindar ne znam ništa, kad vidim, što stvara,kun da nije na ovom svitu i kun da ne živi ka mi drugišto živimo.- Pa, tako i est, dide Pere! Un ni ne živika nas koji drugi. Nego, molim te, što ćureći nesritnoj Kaji?! - upita Mateša posvetiho i još se veoma oprezno i pažljivoobrazre, da vidi, ne čuje li tkogod njihovarazgovora.- Na moj račun - odgovori Perjas - tribajoj reći sve, kao i est. Ovako, ka i meni! Una j'pametna divojka, sve zna, sve vidi, pa neka sve i čuje,da zna, kako će i što će. Ne moremo drugačije, jer jepošteno čeljade iz poštene kuće, a i naše je una čeljade.Nema tu što prid njom petljati i motati, kad seto o nju češe više nego o ijedno nas drugi Kresojića.- I ja tako mislim. Sve joj reći, pa kud puklo, da puklo.- Nema ti tu, moj junače, više što puknuti! Sve j' većizpucalo i razbijeno - odgovori starac veoma tiho, aluporno, tvrdo, naglašeno. - Nego, ako ćemo pravo poduši: nije ništa ni bilo, kad je unaj naš kukavac vrcomod svadbene užine pobiga! Nije to, da j' un sa ženombije i živije, man se vinčali i mam svako k sebi. Divanijesam ja, ne boj se, o tom i s plovanom. Un veli, dase to da lipo urediti ---

Str ani ca 4 2 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H r v a t s k a g r u d a- Kako "lipo urediti"?!- Tako: kun da nije ništa ni bilo - odgovori Perjas ipljucne daleko preda se. - Vinčali se esu, ali živili nisu,pa - svako k sebi. Tako ---- E, moj dide?! --- Jadno ti je to ---- Daj ti pametnije, ako si mužko! I ja sam tako rekaplovanu, a un veli mani: "Složi i' ti pa j' sve u Božjemredu!" Tako i est --- Sve joj reci, što si čuje, pa ćemoviditi, što će i kako će. Nego, mam joj reci, da unaprva čuje za njeg. Ne bi bilo lipo, da se o tom pripovida,a da una, kukavica, ništa ne zna prije drugi.Mateša je poslušao dida i potražio posve nenapadnoKaju i sve joj potanko pripoviedio, još podrobnije itočnije neg didu. Mirno ga je služala, a suze su jojsame curile niz obraze. Malko je potamnila u obrazima,a i oči su joj upale i okružile se tmastim kolobarima,dok je inače, vazda uzpravna i krepka kao izklesanaiz stanca kamena. Držala se je vazda mužki,kad je bila u družtvu, no nasamu je u njoj žena prevladavala,otimala mah i gušila se u muci i bolovima, usramu i biesu, lomeći se u dvoumici, što bi i kako bi izte užasne neprilike i nesreće.- Kad znamo sad za njega - završavao je Mateša - jase uvam, da ćemo ga moći dognati kući.Kaja je šutjela i nenapadno brisala suze.- Ja se uvam - ponovio je Mateša i uporno je gledao,e da bi i ona progovorila, da čuje, što misli, no ona jeostala posve niema kao da nije ništa čula. - I ne morevaik bazati po svitu ka blunast, Bog bije š njim --- El' nu, da ne more?!Kaja ne odgovori ni na to izravno pitanje.- A nu! - reče Mateša poslije oduže šutnje, u najvećojneprilici, jer nije znao, što bi joj još mogao reći,da je trgne iz te prividne zamrlosti. Ona je šutjela ibrisala suze.Stajali su na vratima Maletine i Ivanove staje i većje Mateša odlučio da se udalji, kad dođe Anica Nikolina.Ona je pošla u svoju i Antinu staju, da pomuzekrave, što je Kaja već učinila i držala u ruci punu dižvicumlieka.- Smrznut će ti se, divojko, varenika! - reče Anicapovišenim glasom, naglašavajući osobito oznaku"divojko".- Ne će ne, nešo! - odgovori Kaja i izpusti zaslan izruke, da Anica ne opazi, da je brisala suze.- I uprav je studen i popuštila! - reče Mateša samo,da se i on javi i umieša u razgovor.- Tako, tako - odgovori Anica. - Nego ti si bije međuljudim, pa si morda što čuje o našim junacim?! - upitaprilično podrugljivo. - Pitala sam une, koji se prijetebe vratiše iz Velebita, pa niko ne zna ništa. Ti si,vele, bije najdalje.- Esam, esam - potvrdi Mateša. - Bije sam uprav nadalmatinskoj međi, na vr' Alana.- Esi bije s kim otuda?!Mateša joj ukratko izpripovjedi, što je znao.- Rekla sam ja, da un ne će ni u brezdanku ni u ajduke!- reče Anica posve podrugljivo. - Oće se za tosrdca, a un ga nema ni da živi s ovakom ženom! I, veliš,i tamo ga u Kotarim zovu Bazalom?!- A nu! - odgovori Mateša u neprilici. Smeo ga je Aničinnačin razgovora. Umjesto, da toj nesretnoj mladojženi pomogne, ona je još draži i razpaljuje. - Zovuga tako i tako ---- Da sam ja na tvom - reče Kaji - ja bi lipo sprtila zanjim, pa di bi ga stigla - čulo bi se! Nek se pripovida!- A što bi se to čulo? - upita Mateša nešto oštrijekao da joj je samim naglaskom tog pitanja htio reći,neka ne luduje pred tom nesretnom mladom ženom,kojoj je dosta i bez tuđe zlobe i podbadanja.- Čulo bi se, što bi se čulo! - odgovori ona malko smetenanjegovim naglaskom, pa odmah uđe u staju.- Eto, sad znaš, a vidi ćemo, kako će dalje biti - rečeMateša Kaji. - Ako još što čujem, reći ću ti prvoj, daznaš.- A o'š jope na Alan? - progovori ona tako žurno kaoda se pobojala, da bi joj mogla izmaći dobra zgoda,da ga to upita.- Morda i oću, ako jope zakija, al će mi unaj Kotarac,Marko Zelić iz Vrane, javiti priko Mile Trajsikara,ako bude što nova.Bog ti dava! --- šane ona i bila bi ga najradije zagrlilai na njegovim se grudima dosita naplakala.- Ništa se ti, nevista, ne boj - počeo ju je srdačno itoplo tješiti. - Sve ćemo mi za te uraditi ka za pravosvoje čeljade. I did Perjas tako veli ---- Jadno mi je uređivanje i jadna sam ja do svog groba- odgovori ona i opet brizne u plač.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .OsvrtiB o s n o m o j aStr ani ca 4 3IBRAHIM-PAŠA PO ŽEŠK I VELIK I VEZIRSULEJMANA II. (1. di o)Hazim Šabanović, “Hrvatsko kolo”, br. 23, Zagreb,1942.Šesnaesto stoljeće, vrijeme sudbonosnih katastrofai cijepanja sredovječne Hrvatske, izvelo je napozornicu svjetske povijesti velike i čuvene vladarena Istoku i na Zapadu. To je stoljeće, koje semoglo pohvaliti njemačkim carem Karlom V.,francuskim kraljem Franjom I., engleskim HenrikomVIII., ruskim carem Ivanom VasiljevićemGroznim, Sigismundom I. kraljem poljskim, papomLavom X., perzijskim šahom Ismailom i Ekberom,carem mogulskim; ali je najveći meñu njimabio Sulejman II. Veličanstveni, sultan osmanlijski.Taj ”gospodar svoga stoljeća” dijelio je opetsvoju veličinu s jednim drugim čovjekom, komenjegova vladavina ima zahvaliti svoj sjaj. To jeveliki vezir Ibrahim-paša, čovjek kakav je priličiovelikom vladaru, kao što je bio Sulejman II. Veličanstveni.Taj slavni Slavonac, s kojim je Sulejmandijelio svoju moć, jedna je od najistaknutijihosoba cijele osmanlijske povijesti, najmoćniji Hrvatu turskoj carevini, a bez sumnje u političkojpovijesti najslavniji čovjek što ga je rodila PanonskaHrvatska, koji se je u prilikama svoga vremenapojavio izvan užega kruga svoga naroda napozornici, na kojoj su se odigravali svjetski dogañaji.Ni jedna starija kritički pisana turska povijest negovori o podrijetlu Ibrahim-pašinu 1 , a i sve ostaleizvješćuju o tom općenito i nesigurno. Tako, naprimjer, u ”Hadikatul-vuzera” 2 kaže se za njegovopodrijetlo: ”erfendžijul-asldur ...”, podrijetlom Europljanin,a onda se dalje kaže, da je njegovo podrijetlovezano za nekog Janka, sina Matijanova,koji se proslavio gradnjom tvrdih bedema carigradskih.Isto je rečeno u ”Hadikatul-dževami” 3 ikod Munedžim base 4 .Hajrulah efendija 5 takoñer navodi gornji citat, aonda kaže, da Ibrahim-paša potječe iz neke uglednetalijanske kuće, a po jednoj predaji kaže, da jeIbrahim-paša grčkoga podrijetla. U ”Kamusulalam”-u6 izričito stoji, da je Ibrahim-paša iz Genove.Ni kršćanska vrela ne govore složno o podrijetluIbrahim-pašinu. Hammer 7 misli, da je Ibrahimpašagrčki rob, a Jorga 8 opet, povodeći se za Alberiem,pise: ”Er war der Sohn eines christlichenBauern, eines armen Albaniers in Parga...” Pisalose i da je bio podanik mletačke republike 9 .To su sva moguća naklapanja o rodu Ibrahimpašinu,a mislim, da će svatko priznati tvrdnju”Sidžili-Osmani”-a 10 , koji je napisan po autentičnimvrelima. Tu se kaže: ”damad šehrijari Ibrahim-pašapožegalidur”, to jest: ”carski zet Ibrahim-pašaje iz Požege”. Istinitost ovoga navodapotvrñuje i činjenica, da je sultan Sulejman baš uPožegi podijelio Ibrahim-paši velika imanja, kakoto piše Julije Kempf u svom djelu o Požegi. Pomisao,da bi oblik ”Požega” mogao nastati omaškomod ”Parga”, koje se riječi u turskom slično pišu,nema temelja, jer imademo više slučajeva, da mletačkevijesti o podrijetlu nekih znamenitih Hrvatana Porti nisu nimalo pouzdane spomen Ibrahimpašinu našim krajevima. Ako je i bio u tuñoj službi,tim je djelom poslužio svom narodu, a podupiraoje ljude iz svih krajeva našega juga. Njemuimamo zahvaliti treće begovanje Husrevbegovo uBosni, u doba, u kome je podigao većinu svojihzadužbina 12 . Stoga, u koliko mi podatci dopuštaju,pokušat ću upoznati našu javnost s ovim našimzemljakom, koji je punih trinaest godina (od lipnja1523. do pogubljenja 15. ožujka 1536.) sjediona stolici velikog vezira i odlučivao o sudbini osmanlijskeimperije u doba, kada je ona proživljavalasvoje najslavnije dane.Ibrahim-paša je ugledao svijet u romantičnoj SlavonskojPožegi u zadnjem deceniju 15. stoljeća(1496.). Ni izdaleka nije osvijetljena mladost Ibrahimova.To je u psihologiji svakog renegata, damu se u prvim godinama karijere krije svaka vezas etnički stranom starinom, jer mu smeta u napredovanju.Kao dječak uhvaćen je Ibrahim u nekojvojnoj ekspediciji 13 i odveden u roblje. Dopao je uvlasništvo nekog emira u Kefi, turskom sandžakatuna Krimu. Ovaj ga, nakon što je primio Islam inovo ime, pokloni princu Sulejmanu 14 . Kao robuzrastao je Ibrahim zajedno sa Sulejmanom uManisi, gdje je Ibrahim svojim lijepim vladanjemi mudrošću 15 zadobio ne samo povjerenje, nego iprijateljstvo svoga gospodara. On je znao punskladnosti hrabriti mladog princa, čitajudi mu ovelikim ratnim junaštvima.

Str ani ca 4 4 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o s n o m o j aKada je god. 1520. sultan Sulejman došao na prijestol,pojavio se i Ibrahim sa nekim dostojanstvimana njegovu dvoru. Znamo, da je tada bio starješinasokolara, da je imao čast carskog silahdara(čuvara oružja) i napokon hasodabaše 16 . To je komoratjelesnih paža sultanovih, kojima je on biostarješinom. Na toj je časti ostao sve do god. 1523.Zbog njegova savjesna rada i vjernosti ugled muje na dvoru brzo porastao. Darovitost i okretnostpomogoše mu u brzom napredovanju. Turci imajuposlovicu, koja kaže: Bog, kad hoće nekom dativisok položaj, obdari ga sposobnošću. Tako je biloi s mladim Ibrahimom. Veliki sultan upoznao jenjegove sposobnosti. Sulejmanova veličina i nijetoliko u osobnim djelima njegovim, koliko u vještiniodabrati darovite i spremne ljude, državnikeširokih pogleda, koji svoj rad ne snuju na godinu,dvije, nego gledaju na nekoliko decenija unaprijed.Upoznavši sultan u Ibrahimu vrijedna i razboritačovjeka, korisna po njegovo prostrano carstvo,htjede mu dati više mjesto.Ženidba sa Skenderpašinomkćerkom učvrsti još više ugledmladog ljubimca sultanova 17 ,dok napokon u lipnju 1523. godinene izjavi sultan tadanjem velikomveziru Piri Mehmed-paši,da svom prijatelju iz mladostiIbrahimu želi dati visokpolozaj 18 , i upita ga, koje bi tomjesto za njega bilo zgodno.”Vašem slugi (Ibrahimu) priličičast velikoga vezira” 19 , odgovorimu stari paša. Ta se misao sultanutoliko svidjela, da je odmah umirovio PiriMehmed-pašu i istoga časa izdao ovu diplomu,kojom imenuje Ibrahima velikim vezirom i seraskerom(vrhovnim zapovjednikom vojske):”Ovim odreñujem, da ti od sada pa unaprijed budešmoj veliki vezir i serasker. Na tu čast ja tepodižem u svim mojim krajevima. Moji veziri, beglerbezi,vojnički suci, učenjaci, suci, seidi, seiši,dvorski dostojanstvenici, državni poglavari, sandžak-bezi,subaše, ceribaše i sva moja pobjedonosnavojska, veliki i maleni, niskog i plemićkog podrijetla,svi stanovnici mojih krajeva i pokrajina,grañani i seljaci, bogataši i siromasi, plemići i pučani,sve osobe moraju priznati gore spomenutogavelikog vezira za seraskera; kao takova cijeniti gai poštivati; prema njemu Ibrahim-paša, veliki vezir,sagradio je na Udbini veliki ”karavan saraj”(trgovačko svratište) 1531. godine 11 . To je —što se do sada zna — jedini se vladati kao premaseraskeru; uvijek mu biti pri ruci i sve, što on rečei drži, smatrati kao zapovijed, koja je izašla iz mojihusta, iz kojih se lije biser; svom pomnjom slušatinjegove riječi i priznati ih sa izrazom poštovanja.Što se tiče državnih poslova, nek se ni za točkune udalje od njegove volje, niti je bilo kad omalovažavaju.Skidanje i postavljanje svih beglerbegovai sadžakbegova, kao i svih drugih služba, teviših i nižih časti, koliko na mom sretnom dvoru,toliko i u pokrajinama, zavisit će jedino od njegovekonačne odluke i njegove dalekosežne uviñavnosti.Tako eto on imade raditi obazirući se napropise, koje sobom nosi dostojanstvo velikogavezira i seraskera; postupati po pravici i zakonu,da ne propusti ništa što bi, uzevši u obzir raznestaleže, jedne zapostavljalo drugima. Svaki put,kad moja uzvišena osoba poñe na bojno polje, ilikad ustreba podignuti vojsku pod oružje, posloviseraskera ill vrhovnog zapovjedništva bit će povjereninjegovu dalekovidnomsavjetu i dubokojuviñavnosti, pak se nitkone će usuditi da zaniječeposlušnost njemu, dokbude zapovijedao.Sve, što on bude smatraodobrim da učini s obziromna svoje vojnike, paticalo se to bilo dodjeljivanjasandžakata, bilodoznačivanja feuda i potporaili podjeljivanja častii služba, sve, što on utome pravcu učini, ili odluči, podijeli ili sastavi,svaki povišak ili dar (izuzevši kraljevske nadarbinecijeloj vojsci), bit će smatrano kao pripuštenood našeg veličanstva.Stari most - MostarDogodi li se, da protiv moje visoke zapovijedi iliprotiv kanuna ma i jedan čovjek od mojih pobjedonosnihjedinica (ne dao Bog) zaniječe poslušnostzapovijedi, pa i samo migu, moga velikoga vezira igore spomenutog seraskera, ill da slučajno podložnikenasiljem ili silom natjera na takovo što, mojuzvišeni dvor ne će časka počasiti da takova ilitakove, pa bilo ih ne znam koliko, neposredno nekazni kaznom koju su zaslužili. Oni istoga togačasa potpadaju pod kaznene zakone kao strašniprimjer na osvijest svih ostalih.” 20Tako se eto mladi Ibrahim-paša u dvadesetisedmojgodini života od zapovjednika tjelesnih pažasultanovih digao do najvišeg mjesta, što ga je mo-

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o s n o m o j aStr ani ca 4 5glo dati silno i prostrano carstvo osmanlijsko. Takose Ibrahim digao na čast velikog vezira i postaogotovo suvladar sultanov, na mjestu, s koga ćezapovijedati državom koja se prostirala od Kavkazai Kaspijskog jezera do Atlaskih gora u Africi,od Budima, prijestolnice ugarskih kraljeva,koju će on srušiti, do Bagdada, nekadanje prijestolniceHaruni Rešida, koju će on osvojiti.Primivši carski pečat, postao je Ibrahim-paša,istina, svemoćan čovjek u državi, ali i zadaća, štoga je čekala, nije bila laka. Sultan Selim I. — poputFilipa, što je utirao putove Aleksandru Velikom— podigao je vojnu snagu carevine, s kojomće njegov nasljednik Sulejman II. Veličanstvenipostati velik osvajač i ”gospodar svoga stoljeća”.Tu će slavu sultanu Sulejmanu pribaviti njegovpouzdanik i ljubimac Ibrahim-paša.Odmah zatim bude imenovan beglerbegomod Rumelije 21 , to jest carskimnamjesnikom i izvjestiteljemza sve zemije turskoga carstva uEuropi. Za takvo mjesto sultan zaistanije imao podesnijeg čovjeka. Nota je čast bila potrebna Ibrahimuveć i stoga, što su mu se sada uvećaliprihodi, koji su mu omogućili, daprovodi svoj raskošan život. Godišnjinjegovi prihodi iznosili su sada150.000 dukata. 22Koliko je sultan volio Ibrahim-pašu, vidi se potome, što mu je 1524. učinio milost, kakva se rijetkodijelila najvećim ljudima u turskom carstvu.Te godine dade mu sultan svoju sestru Hatidžu 23 ,koja se nadaleko čula kao izvanredna ljepotica,neobično pametna i duhovita žena. Tako postadecarski zet. Njegova svadba, slična svadbi jednogcara, bila je tako svečana i raskošna, da se takvanije ni prije ni poslije zapamtila u Carigradu.Ibrahim postade najmoćniji čovjek u državi.”Cijelom turskom državom upravlja volja Ibrahim-pašina”24 , piše jedan kršćanin 1525. godine.”Ti si onaj, koji upravlja carem” 25 , dobaci mu1528. godine poljski plemić Jeronim Laski, poznatidiplomat u Zapoljinoj, a kasnije u Ferdinandovojslužbi. Nato mu Ibrahim-paša skromno, alimudro odgovori: ”Ja sam sluga moga gospodara.”26 Uzalud su janjičari dizali bunu protiv njegai klevetali ga, da je on tobože kriv Ferhatpašinojsmrti. 27 Istina, kuća mu je stradavala u plamenu,ali mu sultan dade svaki put ljepšu sagraditi 28 .Ni mržnja njegova druga Ajas-paše nije mu moglaništa. 29Prve dvije godine svoje vlade vodio je Sulejmanuspješne ratove. Oni su mu donijeli Beograd i Rodos.Dvije godine, što su zatim slijedile, namijenioje popravku unutrašnje uprave u carevini i savladavanjubune u Misiru i Siriji.U Egiptu se vodila borba izmedu Ahmed-paše,koji je težio za samoupravom Egipta, i vjernihpristaša janjičara. Ni u Siriji nije vladao red. Dase uredi i osigura uprava ovih dviju pokrajina,trebalo je za to izvanrednog autoriteta. Tako bijašeu studenom 1524. poslan Ibrahim-paša u svojstvusvemoćnog carskog zastupnika i povjerenika.30 Na ovaj ga put prati sam sultan do Prinkipana Mramornom moru. 31 Dne 24. ožujka 1525. godineušao je Ibrahimu Kairo 32 , gdje mu jeprireñen carski doček.O ovom svečanom ulazuu Kairo poslao jesultanu opširno izvješće.Ulazio je ukrašen zlatomi draguljima, meñukojima bijahu i četirivelika dijamanta idva rubina u vrijednostiod 170.000 dukata,što ih je primiona ime dara sultanova u Halepu. 33 Tri njegova”najljepša roba” jahala su za njim; njima se pridružilo500 spahija i 4.000 konjanika s kopljima izastavama kao osobna pratnja. Mnoga su kolavozila služinčad i konačno je slijedilo mnoštvoegipatskih četa. Tako se Ibrahim-paša pokazaokao car, padišah i halifa. 34Karađozbegova džamija - MostarIbrahim-paša zivio je ovdje u istočnjačkom sjaju iraskošu. Šejhovi, kadije i europski konzuli punedvorane palače u Kairu na njegovim dnevnim divanima;donose mu skupocjene darove, odijela idragulje. Prema svakom se on pokazuje blag ipravedan, srčan i darežljiv. 35 Kako su ga čežnjasultanova i državni interesi natrag pozivali, napustion 12. svibnja Kairo. 36Tom prilikom prireñeno mu je slavlje, prema kojemusu blijedile svečanosti, uobičajene prilikomdolaska sultana. 37 To je sve veoma godilo nezasitnojnjegovoj taštini.Ibrahim-pašu i sultana vezalo je srdačno prijateljstvo.Sulejman je željno očekivao svoga ljubimca i

Str ani ca 4 6 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o s n o m o j adruga iz mladosti. Često baš vladari najživlje osjećaju,kako je pust život bez ljubavi i prijateljstva.Kod lova sa sokolima na morskoj obali nadošese opet jedan uz drugoga. 38Njegov boravak u Egiptu nije se ograničio na svečanosti.Tamo se Ibrahim-paša pokazao kao spremanorganizator i okretan diplomat. On je sobomimenovao dotadanjeg sirskog namjesnika Sulejman-pašui uredio, da bez smetnja upravljaEgiptom 39 , dok je Ahmeda dao smaknuti.Ibrahima je na ovaj put vodila i namjera da vidi,što se iz ovih pokrajina može izvući za državnublagajnu i za carsku vojsku, jer se je sultan spremaona vojnu, pa je trebalo pribaviti novaca i potrebnečete. 40 Za nepuna dva mjeseca boravka uEgiptu Ibrahim-paši je pošlo za rukom, da pribavidržavnoj blagajni silno blago, više od 1,000.000lira današnje vrijednosti u zlatu, draguljima i t.d. 41Samo se ratom mogla održatisilna osmanlijska vojska uzaptu, i čim bi prestalo ratovanje,janjičari bi se počelibuniti. Da se zadovolji vojničkažudnja za ratom, Sulejmanodluči poduzeti novpohod na Ugarsku. U toj gaje odluci poticao poslanikfrancuskoga kralja FranjeI., koji je želio svoga velikogsuparnika Karla V. turskomdiverzijom odbiti od francuskihgranica.Više nego francuski poslanikpomogla je u ovoj odluciriječ Ibrahim-pašina, koji je,dosavši iz Egipta, savjetovaoda se ide na Beč.I tako je god. 1526. sultanglavom poveo vojsku naUgarsku. S njim je pošao i njegov veliki vezir, a uCarigradu ga je zastupao Mustafa-paša. U Sofijirastade se Ibrahim-paša od sultana te poñe naprijedsa 30.000 momaka, da osvoji tvrdi Petrovaradin.Nakon dvanaestodnevne opsade zauze Ibrahim-paša27. srpnja 1526. ovaj tvrdi grad. 42 Sadase i Sulejman pridruži vojsci velikog vezira i takosva turska vojska prijeñe na ugarsko tlo i krenena zloglasno Mohačko polje. Meñu prvima je u bojpošao Ibrahim i s čašću izašao iz ove velike bitke.Bajrakli džamija - BeogradGodine 1527. imao je Ibrahim-paša tešku zadaću:da uništi razbojničko krdo Kalender-Čelebije uAnadolu, gdje je ovaj digao veliku bunu i odmetnuose od sultana. Uzalud su ustali anadolski beglerbegi Behram-paša sa karamanskim i halepskimnamjesnicima, da ga umire; u svibnju 1527.godine bili su kod Tokata strašno potučeni. Kadje ovamo stigao hrabri i poduzetni Ibrahim-paša s3.000 janjičara i 2.000 spahija, porazi mnogobrojnijeustanike, a sam Kalender-Čelebija ostanemrtav na bojištu. 43Iza mohačke bitke nastade grañanski rat izmeñupristaša Ferdinandovih i Zapoljinih. Vjerni službenikZapoljin Jeronim Laski sa francuskim poslanikomRinkonom nagovori Zapolju, da zatražipomoć od sultana. Tako u prosincu 1527. nalazimoLaskog u Carigradu, gdje je sklonio velikogvezira Ibrahima na Zapoljinu stranu. Sultan izjaviLaskom, da će pomagatiZapolju. S druge je stranenastojao Ferdinand, da sepod svaku cijenu nagodi saSulejmanom i tako svometakmacu onemogući turskupomoć. U tu je svrhu poslaosultanu poslanika, poznatogjunaka Ivana Hoberdanca izSlatine, koji je stigao u Carigrad29. svibnja 1528. 44Uzalud je ovaj kušao dokazati,da Laski i Zapolja vodenevjernu politiku premasultanu, a kad je rekao, daoni hoće povratiti sve odUgarske otete gradove, primijetioje Ibrahim: ”Zaštoodmah ne traži Carigrad?” 45Ni veliki vezir ni sultan nehtjedoše čuti o kakvoj pogodbi,dapače veliki vezirizjavi, da bi o miru moglobiti govora samo onda, kad bi se Ferdinand sasvimodrekao Ugarske. Ujedno poruči Ferdinandu,da sultan dolazi i očekuje da se s njim sukobi bilona polju Mohačkom, bilo na velikom polju kodPešte, a ako ga ni tu ne nañe, onda će pravo uBeč, da tu s njime doručkuje.I zaista slijedeće godine (1529.) povede sultan zajednos Ibrahim-pašom silnu vojsku, s kojom stigošepred Beč 27. rujna. Grad se junački branio inakon više odbijenih juriša naredi sultan, da seodstupi. Tako je dotad nepobjediva turska vojska

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o s n o m o j aStr ani ca 4 7ovaj put doživjela neuspjeh.Nakon prvog pohoda na Beč spremao se sultan naodmazdu. Ferdinand, u strahu od sultanove sile,naumi pod svaku cijenu utvrditi mir. Znajući, daturskom državom ne vlada sultan Sulejman, negonjegov svemoćni veliki vezir, pokuša Ferdinandzlatom podmititi Ibrahima; no ovaj se ne dadepokolebati. U tu svrhu slao je Ferdinand poslanstvasultanu, a jedno poslanstvo vodio je početkomgod. 1531. poznati junak Senjanin NikolaJurisić, poslanik kralja Ferdinanda, dvorjanik inasljedni kamerlengo u Hrvatskoj, zapovjednikSv. Vita i Kiseka. Uz njega su bili štajerski grofJosip Lamberg i Slovenac Benedikt Kuripešić.Osam dana poslije dolaska u Carigrad primljenisu kod velikog vezira.1 Nemam pri ruci Aalije, suvremenika Ibrahim-pašina i najkritičnijegturskog povjesničara ovoga vremena, all imammalo mlañeg, glasovitog Pečeviju, koji se često poziva naAaliju, ali on uopće ne govori o podrijetlu Ibrahimovu. Da ješto sigurno donio Aalija, mislim da bi to svakako Pečevijaprenio.2 Hadikatul-vuzera (biografija velikih vezira), rukopis.3 Hadikatul-dževami (djelo o carigradskim džamijama i njihovimvakifima), Carigrad, sv. I. str. 28.4 Munedždžim baši: Tarihi Islam (Povijest Islama), preveo idopunio s arapskog na turski Nedim. Carigrad 1868. sv. III.517.5 Hajrulah efendija, Tarich (Povijest) sv. X., 27.6 Kamusal-alam (Semsudin Sami, urednik), biografski i geografskirječnik, Carigrad, sv. I., 554.7 Hammer: Geschichte des osmanischen Reiches, Pest, 1834.,sv. II.8 Jorga: Geschichte des osmanischen Reiches, Gotha 1909.,sv. II. 347; Alberi: Relazioni degli ambasciator Veneti al senato,III. Firenza 1840., str. 95. i 97.9 Ferdo Šišić: Sultan Sulejman, ”Nada”, Sarajevo 1895. God.I.10 Surejja: Sidžili-Osmani (biografije znamenitih turskih državnika,vojskovoña i učenjaka). Carigrad 1896., sv. I. 94.11 Safvetbeg Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine(1463-—1850.), Sarajevo 1900., str. 30.12 Vidi o tom studiju Ante Šimčika: Odsutnost Gazi Husrevbegovaiz Sarajeva (God. 1534. do 1536.), Sarajevo 1934.13 Tako po navedenim turskim vrelima Jorga kaže, da je Ibrahimzarobljen kod Sant Mauresa o. c. II. 347, po Alberi-uo. c. 97. Meñutim se znade, da su se Turci već u 14. stoljećuzalijetali u Slavoniju, plijenili i pljačkali, pa je moguće, da jejednim takvim slučajem i Ibrahim uhvaćen i odveden u roblje.14 Sidžili Osmani I. 94., Munedždžim baši III. 517. i dr.15 Alberi 116.16 Sidžili Osmani I., 94., Munedždžim baši III., 518.17 Giovio in Sansovino fol. 424 (Po Jorgi II. 347).18 Sidžili Osmani I. 94.19 Munedždžim baši III., 518.20 Hammer: Storia del l'impera osmano. Venezia 1830., sv.IX.21 Jorga o. c, II. 347.22 Leunclavius Sp. 769—770, Spanduzino fol. 206—207 (PoJorgi II. 347).23 Sidžili Osmani I. 94.24 Jorga po Hurmuzaki-u II., 29, Nr. XXXII.25 ”Tecurn qui Imperatorem gubernos” Jorga II., po Hurmuzaki-uII. 39.26 Ibidem o. c.27 Ovaj Ferhat-paša je naše gore list (Vidi Dr. Safvetbeg Bašagić:”Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskojcarevini”, Zagreb 1930. pod ”Ferhat-paša”. 28 Jorga II. 348.po Hurmuzaki-u II. 522.29 Jorga o. c. 348.30 Ibidem o. c. 358.31 Hammer, II. 38—39.32 Ibid II. 40.33 Izvješće 9. svibnja 1525. Jorga, II. 360. po ”Missive e lettereresponsive 1524.—1527.”34 ”Se dice haver molto piui concorso che se fusse !a personapropia del Signor” Ibidem.35 Ibidem.36 Izvješće od 5. lipnja 1525. godine. Ibidem.37 Jorga, II. 348.38 Jorga, II. 348. po Alberi-u str. 97.39 Hammer II 41.40 Jusuf Fehmi: Stoire de la Turkae. Pariz 1908. Strana 62—63.41 Ahmed Rasim: Osmanli Tarichi (Osmanlijska povijest),Carigrad 1330., sv. I. str. 351.42 Klaić: Pov. Hrvata, Zagreb 1911., sv. III.43 Po turskim vrelima Hammer, II. 557—60. Isto tako i Jorga,II. 361. po Leunclavius-u str. 762—763.44 Isporedi Klaić.45 Po Gevay-u I. i Hurmuzaki-u VIII. 53 ff Nr. LXIX, JorgaII. 407.

Str ani ca 4 8 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o s n o m o j aP R O I Z V O D N J A “ M U S L I M A N S K I H T E R O R I S T A ” U B O S N Idr. Muhamed Borogovac,SarajevoKako je od rokera HarisaČ auše vića p roizve de n“Muslimanski terorista”Bezbrojne su uvrede i poniženjakojima daytonske vlasti izlazubosanski narod. Najubitačnijiudraci državi BiH i naroduBosne i Hercegovine se dešavajuu Skupštini daytonske BiH ioni su nažalost skriveni od narodabudući da narod nije dovoljnosociološki obrazovan dabi shvatio koliko su pogubnizakoni koje donose daytonskevlasti i koliko će nam u bliskojbudućnosti donijeti zla i nesrećeti zakoni kojima se legalizuječetnički projekat tj. Republikasrpska. Ovom prilikom podsjetimosamo na dva teška udarcaBosni i Hercegovini koji se ovihdana finaliziraju u daytonskojskupštini BiH, a to su etničkiPopis stanovništva, kojim će seuknjižiti da je RS i etnički srpskadržava, i Zakon o državnojimovini kojim će se legalizovatiotimačina pola državne imovineBiH od strane “Republikesrpske”. Mi u Glasniku uglavnomosvjetljavamo takve, zavećinu naroda "nevidljive" podvalei poniženja Bosne i Hercegovine.Ovaj put ćemogovoriti o onimdrugim poniženjima,koja grañanijasnije videi osjećaju odmahna svojojkoži, te se kaorevolt proizvodi"islamski terorizamu Bosni". Neko je na internetuukratko ovako nabrojaoneka od tih poniženja:“... Pa su nas četnici i te kakoponizili, a i nije bilo teško, kadasu nas prije toga odrodili odnaše vjere. A nakon četnika nascenu stupa naš balija. E to jetek onda poniženje, kada tetvoj, služeći dojučerašnjem zajedničkomkoljaču i silovatelju,maltretira, gazi, hapsi, protjeruje,...Pa imamo poznatu hajku naone muslimane koji nisu sa našihprostora, a koji su oružijemstali na put četnicima. Ta hajkatraje i dan danas. Balija ihhapsi, pa ih predaje četnicimau Ulicu Draže ñenerala, da tamoodvojeni od familija čekajušta će četnik odlučiti.Hapšena su i braća sa ovih prostora,montirani su procesi, anajsvježiji primjer je GornjaMaoča, gdje je dignuto 600 policajaca,koji će kada doñu u G.Maoču, zaplijeniti SIM kartice,CD-ove, laptope i pazite sad,'odreñenu količinu hladnogoružija'. Brrrr, sledih se odstraha. Jer da su propali policajcirekli da se radilo o kuhinjskimnoževima, viljuškama,lopatama, grabljama i ponekomsjekirom za cijepanje drva, to ine bi baš zvučalo bombastično,niti toliko strašno. A da ne govorimoo dva 'mokra čvora', kojasu vjerovatno tajne labaratorijeza proizvodnju naoružanjaza masovno uništenje. ...Svako iole pametan neće dozvolitida bude poslušna ovčica zastriganje ovakvim providnimtipovima na vlasti i njihovojpropaloj policiji.”Drugi komentator je ovako komentariosaodogañaje:“Čaušević je tokom isljeñivanjaisprebijan i da mu je slomljenačasica na koljenu (osakaćen začitav život). A sjetimo se kolikoje pravih koljača Karadžićevihprivedeno sa kravatom i kolikoih je pušteno na slobodu nakonpar godina, a da im dlaka saglave nije falila. Ovo samo dokazujesa kolikom mržnjom Srbobalijeidu na preživjele Bošnjakei da su milion puta svirepijii gori od Karadžićevih četnika.... Nema veće pogani nasvijetu od muslimanskih četnika,poznatijih pod imenom Srbobalije,a njihovo leglo je u vrhuSDA, SDP, SBIH, sa monstruoznimvoñama poput Tihića,Silajdžića i Lagumdžije.”Iz mnogobrojnih intervjua Čauševićevihprijatelja i rodbinekoji su se pojavili u medijimaposlije bombe u Bugojnu jasnose vidi kako je od jednog rokerakoji sluša Johnija Štulića, tj.muziku u stilu “Lijepe ženeprolaze kroz grad” proizveden“Vehabija”, “muslimanski terorista”.Sve je počelo kada je prilikomjedne Tihićeve posjetelokalnoj džamiji Čaušević u liceoptužio Tihića za izdaju. Timeje Čaušević samo iskoristio svojegrañansko pravo na slobodugovora. Meñutim, od toga momentaBugojanska policija, kojaje preko ministra Sadika Ah-

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o s n o m o j aStr ani ca 4 9metovića pod Tihićevomkontrolom, počinjeprogoniti Čauševića.Slijede pozivi na saslušanja,u dobro uvježbanomduhu OZ-NE i UDBE, na kojase Čaušević ne usuñujeda ide, te se takood čovjeka koji jesamo koristio svojuslobodu govora dakaže Tihiću da je izdajnik,proizvodi bjegunacod ”zakona”.Tada Čaušević, kaodostojanstven čovjek,koji se ne miri sa ropstovom iponiženjima odlucuje da“izravna račune” sa Bugojanskompolicijom i postavlja imbombu.Naravno, to što je Čauševićuradio je veoma glupo, jer njegovii naši glavni neprijatelji sumozgovi projekta kojem služi tapolicija, Silajdžić, Tihić, Lagumdžija,Ahmetović i slični, ane policajci koji samo izvršavajunareñenja. Istina i revnosnoizvršavanje izdajničkih nareñenjaje takoñer izdaja vlastitognaroda, ali ulični policajci suipak zadnji na spisku krivacaza izdaju Republike Bosne iHercegovine.Terorizam je potpuno besmislen.To nije borba za slobodu.Borac za slobodu bi ciljao“zmiju u glavu” tj. Tihića, a nenevine Bugojanske policajce.Gavrilo Princip je pucao naprestolonasljednika, a ne nalokalne policajce.P r i m a r n i z a d a t a kdaytonske policije je kontrolaBošnjaka, a ne hvatanjekriminalacaA da daytonska policija ne brineza zakon i hvatanje pravihkriminalaca nego za proizvodnju“muslimanskog terorizma”,u cilju unapreñenja četničkogprojekta, najbolje pokazuje nedavnaafera sa seksualnim iskorištavanjemmaloljetne Romkinje,koju je njena baba godinamapodvodila za novac, oddjevojčicine 13te do 17te godine.Sjetimo se da su se na spiskumušterija našli mnogi“ugledni” Srebreničani, uključujućiSadika Ahmetovica i ĆamilaDurakovića. Sjetimo seSadik Ahmetović je dotičnojRomkinji dao stipendiju, madaona nije pohañala školu?!I šta se dogaña? Niko ne biva nina koji način kažnjen. I ne samoto, nego Ćamil Duraković,jedan od upetljanih Srebreničana,neposredno nakon puštanjaiz pritvora dobija unapreñenjeu političkoj karijeri, dobija daon bude voña važne manifestacije,“Marša mira”, pri tomesmjenjujući čovjeka koji je pokrenuoi godinama vodio tradicionalni“Marš spasa” šumskimstazama spasa izmeñu Tuzle iSrebrenice.Ne tvrdimo ovdje da je slučajmlade Romkinjezauvjek zatvoren.Dosije će bitiponovo otvoren io Durakoviću i oAhmetoviću onogatrenutka kadana bilo koji načinotkažu poslušnostvelikosrpskomprojektu.Dakle, ljudimakoji koriste demokratskopravoslobode govora,kao što su npr.Ibran Mustafićkoji je istakaoZlatne Ljiljane u Srebrenici, iliHaris Čaušević koji je kritikovaoTihića za izdaju, policijašalje pozive na saslušanja i takood njih fabrikuje prekršiteljezakona, dok prave kriminalcene dira, nego ovi čak napredujuu karijeri.Protagonisti velikosrpskog specijalnograta protiv Bosne iHercegovine znaju da će ponekompolitički neobrazovanomugnjetavanom Bošnjaku “pućifilm” da će postaviti bombu i daće tako velikosrpski projekatzabiti još jedan propagandnigol Bosni i Hercegovini, pa ćeonda oni moći kazati: ”Eto viditeda su Bošnjaci bijeli muslimanskiteroristi.”Da su Bošnjaci dovoljno političkipametni kao narod odgovorilibi im masovnim narodnimbuntom i organizovanom političkomborbom za povratak RepublikeBiH pod hiljadama zastavasa zlatnim ljiljanima. Hiljaduputa bi više nasekiraliizdajnike i četnike da su Bugojancipostavili desetine zastavasa ljiljanima u svojim avlijamai na svoje prozore, umjesto štoje ubijen nevin policajac.

Str ani ca 5 0 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o s n o m o j aB O Š N JA C I U MA ðA R S KO J JO Š ČUV A JU S V O J EN A RO D N O I M E I S V O J U N AR O D NU KU L TU RU“Glasnik” Nacionalnog kongresaRepublike BiH br. 677 - Izvornitekst preuzet sa: Facebookgrupe "Bošnjaci", a u Glasnikga poslali Bošnjaci iz AustrijeBaranjski Bošnjaci žive u Baranji,u gradu Pečuhu, a i u selimaKukinju, Semelju, Udvaru,u Salanti (gdje su došli u 18.stoljeću, a danas čine 32% sela),Nijemetu, Poganu itd. Došlisu iz Bosne u Baranju, velikimdijelom u 16. i 17. stoljeću, kadaje taj kraj bio pod upravomOsmanskog carstva. Ipak, uznatnijem broju ih je bilo već u14. stoljeću u Pečuhu .Današnji grañani BiH su rasutipo cijelom svijetu i u gotovosvim zemljama imaju svoje malezajednice unutar kojih djelujui oživljavaju svoju tradiciju.U Mañarskoj djeluje zajednicagrañana porijekla iz BiH, katolika,koji se nazivaju Bošnjacima.Svakodnevno čuvaju bosanskutradiciju, nose bosanskenošnje, a u Pečuhu čak jednaod glavnih ulica nosi ime Bošnjačka.U BiH se o bošnjačkojzajednici u Mañarskoj ne znagotovo ništa. Tek nedavno, boravkomjednog od članova zajedniceu Tuzli saznali su se vrijednidetalji...Na čelu bošnjačke zajednice jeuniverzitetski profesor i sociologIvica ðurok iz Mañarske.Kaže da u nekim naseljima uokolini Pečuha ljudi čak nosenošnju bosanskih krajeva:„Suočiti ćete se s činjenicom daje ta nošnja gotovo istovjetna snošnjom koja je u okolici Olovai nekim tim područjima. Pitanjeje moralnog i identičkog aspektajako važno za te ljude, zatu zajednicu.“I dok se neki bh. državljani danasodriču svoje domovine, ljudimakoji pripadaju bošnjačkojzajednici u Mañarskoj veoma jevažno da ih BiH zaštiti, jer onižele upravo svoju matičnu zemlju.Oni na taj odgovor još uvijekčekaju, kaže profesor ðurok:„U Pečuhu ima sedam naseljagdje kažu za sebe da suBošnjaci. Kazu da su katolici,iz Bosne i pitaju: imamo li mipravo na svoju matičnu domovinukoja se zove Bosna i Hercegovina?Na ovo pitanje netkotreba da nam odgovori. Mi znamoodgovor. Ima li BiH nekuobavezu brinuti se o tim ljudima?Ne financijski, to nam netreba, ali u moralnom smislu –ima li Sarajevo, Tuzla, općenitoBiH, neke obaveze da se brine onama?“Bez obzira na bilo kakvu podrškuiz BiH, pa i moralnu, bošnjačkazajednica u Mañarskojima sjajnu budućnost. U nju sesve više uključuju mladi kojižele pronositi bosansku tradiciju.Na to je profesor ðurok veomaponosan: „Evo, radi primjera,ovo se dogodilo prije par dana.Studentica dolazi kod menei ja kažem: 'Šokice', a ona kaže:'Ne, ne, ja sam Bošnjakuša'. Jaopet kažem: 'Ne, vi ste Šokica',a ona: 'Ne, ja sam Bošnjakuša'.Da li trebam išta osim toga kazati?“S A D A F A T U O R L O V I Ć P O V L A Č E P O Č E T N I Č K I M S U D O V I M A“Glasnik” Nacionalnog kongresaRepublike BiH br. 677Fata Orlović iz Konjević-Poljaveć 11 godina nastoji da Osnovnisud u Srebrenici donese odlukuda se iz njenog dvorišta ukloninelegalno sagrañena pravoslavnacrkva. U tom periodu isama je nekoliko puta bila usudskim klupama, ali kao optužena.Desilo se to i danas.Sudija Vukman Petković saslušaoje Fatu Orlović jer su je bratunačkipolicajci prijavili da je10. septembra 2008. u devet satiispred pravoslavne crkve u Konjević-Polju,odnosno u svomdvorištu "grubo vrijeñala drugalica prijetnjom da će napasti nanjihov život i tijelo" kao i da je"ometala ovlaštena službena licau njihovom vršenju redovnihposlova i zadataka".Sudija Petković je prošle godine,po ovoj tužbi, oslobodio nanuFatu uz obrazloženje da staricaod 65 godina nije mogla ugrozitiživote pet policajaca. Meñutim,na ovu njegovu odluku uslijedilaje žalba Okružnog tužilaštvaBijeljina.Poslije današnje rasprave, FataOrlović je izjavila da će biti osloboñenai da će joj biti oprošteno,a da će konačnu odluku dobitipismenim putem za sedam dana.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .P r a v o s l a v c i u H r v a t s k o jStr ani ca 5 1J E L I S V . S A V A O S N O V A O B I S K U P I J U U S T O N U ? ( 2 . d i o)Nedjeljko Subotić, Makarska, “Hrvatsko kolo”,Matica Hrvatska, Zagreb, godište XXIV., 1943.3Ali mi odlučno pobijamo tvrdnju, da je Sv. Savauobće osnovao biskupiju dotično eparhiju u Stonu.Homatijan Ohridski, otvoreni suparnik Savin, usvome prosvjedu spominje, kako je čuo, da je Savaneke svoje učenike rukopoložio za biskupe, aline zna, da li sa odreñenim sjedištem ili kao pomoćnebiskupe bez vlastitog djelokruga odnosnosjedišta. Homatijan ne spominje Ston. Po tome bise moglo posumnjati, da li eparhije, koje dolazepod nazivom Sv. Save, potječu baš od njega, ili sudobile odreñene granice i svoja sjedišta tekar kasnije,nakon smrti Sv. Save. Autentičnih izvoraprve ruke do danas nema.Postoji samo jedan izvod izpovelje o osnutku srbskiheparhija, koje bi navodno bioosnovao Sv. Sava. Taj izvodnal azimo u rukopi su”Sintagmata”, a to je poskupaciztočnog crkvenog prava,što ga je napisao Matija Blastargod. 1453. Tu se kaže doslovno:”Mesta episkopom' srbskim a)zetskyi, b) raškyi, g)hostinskyi, d) hlmskyi, e)topličkyi, dz) budimskyi, z)d'b'rskyi, l) moravičkyi.”StonOvaj dokumenat odnosno priepis ne potječe izdoba Sv. Save, nego potječe tekar iz 15. stoljeća,a nije drugo nego bilježka, za koju još nije dokazano,da je priepis iz nekog starijeg izvora. V.Ćorović misli, da jest, ali ga ipak meće u sumnjivespise za Savino žitije. 13Kad bi ta bilježka bila neki autentični izvor, nebi se ipak moglo sa sigurnošću uztvrditi, da jesjedište humske biskupije bio u vrieme SavinoSton, jer spoininje samo Hum (Hlm), dakle gornjidio Hercegovine, dok se donji dio Huma k moruzvao Zahumlje (iza Huma) sa glavnim gradomStonom.Poznato je, da je Martin IV. dne 13. lipnja 1284.naredio dubrovačkom nadbiskupu, da imenujebiskupa za Trebinje i Ston, a u tom spisu nemaspomena niti jednom drugom biskupu u Stonu.Da je obstojao u vrieme toga papina pisma, značilobi, da je Ston tada bio razkolnički, i u njemune bi bilo mjesta katoličkom biskupu, i to u Stonu,gdje je nemoguće zamisliti dva biskupa u istovrieme, osobito obzirom na mali broj žitelja uStonu. 14Po tome su biskupi u Stonu i Trebinju bili sufraganidubrovačkog nadbiskupa.Ugledni ruski pisac K. Golubinski vriedi do danaskao najbolji povjestničar srbske pravoslavnecrkve. U svome djelu ”Kratkij Očerk istorii pravoslavnicerkvei bolgarskoj, serbskoj i rumunjskoj”,Moskva 1871. (s. 582-583) Golubiuski tvrdi,da nije uobće moguće, da je u Stonu ikada bilasrbska svetosavska biskupija. Onprenosi sielo humske biskupije izStona u Nevesinje pod Zlomskimbrdom. To isto tvrdi drugi ugledniruski historičar, J. Jastrebov, u”Glasniku srbskog učenog društva”1880. (s. 390—411). 15Samo srbski pisci, ako ne baš svi,tvrde bez dovoljnog kritičkog izpitivanja,da je sjedište Savinehumske biskupije bilo najprije uStonu. Za ovu se maglovitu tvrdnjunajviše založio zadarski vladikaDr. Nikodim Milaš u navedenomdjelu.Za dokaz Milaš navodi takozvaniKončarevićev ljetopis. Meñutim je poznato, da tirazni srbski fantastični rodoslovi i ljetopisi nemogu služiti kao historički izvori. Čak službenišematizam hercegovačke pravoslavne mitropolijeza god. 1890. doslovce kaže, "da istorijska kritikadosada još nije povjesno odredilu mjesto, gdje je spočetka bila ta katedra" (biskupska stolica). Kadse tako službeno naglasuje od strane mostarskepravoslavne eparhije, ne znamo, na kojoj je osnovismio pravoslavni vladika mostarski u svojojsvetosavskoj poslanici god. 1937. uztvrditi, da jeSv. Sava osnovao eparhiju u Stonu? I ðuro Daničićveli, da je po Končarevićevu ljetopisu sjedištehumske biskupije bilo u Stonu, no istodobnosumnja u svoju tvrdnju i nastavlja, da u jednom

Str ani ca 5 2 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .P r a v o s l a v c i u H r v a t s k o jdrugom ljetopisu stoji, da je sjedište humske biskupijebilo u Stolju, a taj Stolj da je po svoj prilicibio Stolac u Hercegovini, dakle u pravom Humu,a ne u Zahumlju, kojega je glavni grad bio Ston.Pod nazivom Stolj moglo bi se misliti i na Stolivou Neretvanskoj krajini, kako to nagaña kanonik ipoznati dubrovački povjestničar Ante Liepopili,koji je posebnim djelom odgovorio i pobio navodeNikodima Milaša. 16Liepopili ovdje pita: Kad jeta navodno svetosavskaeparhija mogla obstojati?Na to sam odgovara: Odgod. 1220. do 1260., daljene, jer je te zadnje godineSton bio srušen, pa u njemunije moglo biti mjesta bilokojem biskupu, a drugo:Sam Nikodim veli, da su setada vladike morale povućiiz Stona na Lim, i to u manastirSv. Petra i Pavla, štoga je bio osnovao Miroslav,brat Stjepana Nemanjića.Osim toga, u to vrieme vladao je - do god. 1227. -u Stonu knez Petar, koji je bio borbeni i zagriženibogomil, pa sam Jireček opaža u svojoj srbskojpoviesti (Radonićev prievod s njemačkoga), datada nije bio u Stonu ni jedan biskup; iza Petradolazi u Ston za velikog zahumskog kneza roñakmu Andrija do god. 1250. Poznato je, da je ovajzahumski veliki knez udao svoju kćer za dubrovačkogplemića Burba Kružića, pa se ne može nizamisliti, da je jedan dubrovački patricij uzeo zaženu Andrijinu kćer, koja ne bi bila kao i otacrimokatoličke vjere. Isti knez Andrija sklapa dvaputa s Dubrovčanima trgovački ugovor (1240.,1249.). Oba ugovora podpisuje sa zakletvom dvadesetzahumskih plemića, ali nema meñu njimani spomena kojem biskupu, pa je vjerojatno, daga tada u Stonu nije ni bilo. Kao najuglednijaosoba u gradu iza kneza on bi bio sigurno meñuonima, koji su podpisali te ugovove. Stonski sebiskup ne spominje niti u ugovoru izmedu knezaRadoslava Zahumskog i Dubrovčana iz god.1254., kako to navodi Miklošić. 17Jireček u svojoj spomenutoj Istoriji Srba (prievodRadonićev, sv. III. s. 165.) spominje ”stanik”, naimesudački zbor, koji se držao na stonskoj prevlacigod. 1239., a na kojemu se razpravljalo sOmišanima u nazočnosti omiškog i dubrovačkogkneza, srbskog episkopa Ilarijona i izaslanikasrbskoga kralja Vladislava Radomira de Dragomiro.Taj isti sudački zbor u Stonu spominje iOrsat Pucić-Škatić u svojoj poviesti Dubrovnika(s. 36.—37.) i poriče, da bi Ilarijon bio srbskistonski vladika, i kaže: ”Na 9. svibnja 1239. skupise stanik u Stonu. Na taj stanik (zbor) podošeiz Dubrovnika Nikola Tomisto knez mletački,Knego Branislavić, Andrija Paganetti, PetarStreha i Grubiša Bjelislavić, a iz Omiša Ilar biskup,knez Nikola Vladimirović, i knez PribislavMaldušić, a i kralj Stjepan Vladislavposla svoga poklisara u stanik, RadimiraDragimirovića.”Dakle taj Ilarije ili Ilarijon nije bio stonskipravoslavni tobožnji biskup, nego biskup izOmiša, dotično Makarske, jer je makarskibiskup tada bio prisiljen seliti u Omiš, budućida su bogomili bili poplavili svu Travuniju,Zahumlje, Neretvu i Makarsko primorje.To znači, da u Stonu nije bilo tadabiskupa. 18Iz svega toga možemo na koncu zaključiti,da Sv. Sava nije osnovao Eparhiju u Stonu.Na osnovi jedne poviestne iluzije srbsko pravoslavlje,okršteno svetosavskim imenom, pokualoje prodor preko hrvatskog zaleña u tielo čisto hrvatskogPelješca, koji je bio mahom samo katolički.Agenti pravoslavnog beogradskog režima davalisu razne gnspodarske polakšice konvertitima,a bilo je obećanja položaja i služba. Nudili sumrvice s bogatog stola velikosrbske hegernonije.Bilo je i zastrašivanja i smetnja sa strane velikosrbskihpouzdanika u obćinskim upravama i unižnim drugim ”nadležtvima”. Oni s visoka nadahuse drugom slučaju Visa žalostne uspomene.Ali svi ti pokušaji srbskog prodora na Pelješcubili su uzaludni. Prigodom svečanog posjeta mostarskogvladike Dra. ðorñevića Stonu, koji je došao,da obiñe prvi put prvu srbsku parohiju naPelješcu, hrvatsko pučanstvo Stona je upriličiloproti toj najezdi pravoslavlja tihu demonstraciju:niti jedno diete nije sudjelovalo u nareñenoj povorcipri dočeku srbskog vladike — učiteljstvo jeostalo osamljeno; niti jedno čeljade nije se našlona ulici pri ulazku vladike u grad. Sva su vrata isvi prozori kuća bili zatvoreni kao pri sprovodu,a s prozora su lepršali crni sagovi u znak tuge iprosvjeda. Na ulici grobna tišina. To je bio prvidoček srbskog vladike u hrvatskom Stonu... Tajse posjet nije više nikad obnovio …4

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .P r a v o s l a v c i u H r v a t s k o jStr ani ca 5 3U bivšoj Jugoslaviji, dotično Srbiji pod jugoslavenskimimenom, kroz čitavo vrieme izticao senačelni žalac Iztoka prema Zapadu. God. 1936. jeVladimir Velmar Janković u posebnoj knjizi otvorenoprietio onima, koji nisu voljni odreći sesvoje vjere, kulture i prošlosti i asimilirati se”tipu iztočnog čovjeka”. Iza ovih tobože privatnihprietnja nije stajao samo državni politički stroj,nego i jedna čisto naučna ustanova, Srbskaakadcmija nauka u Beogradu.Netom su se Srbi odciepili od katoličkog jedinstvai dobili autokefalnu nacionalnu crkvu, s kojomse je istovjetovalo srbstvo, nastalo je novovrenje duhova: iztočni tip srbskog čovjeka je poistovjetiorimokatoličku crkvu sa zapadnjačkimduhom. Bizantinizam je u srbstvu vodio borbuproti čitavoj veličanstvenoj zapadnoj uljudbi podkrinkom borbe proti latinskoj (katoličkoj) crkvi.Doba Nemanjića predstavlja vrhunac moći iuzpona srbske sredovječne kulture, kojom sesvaki Srbin diči. A čitava je ta uljudba bilaprekaljena zapadnom disciplinom duše, izuzevšibizantinsko zakonodavstvo u Srbiji. Onošto je u toj kulturi od trajne vriednosti, nosizapadni značaj ...Da Turci iza Nemanjića nisu — nepuno stoljećeposlije zauzimanja Srbije — obnovili srbskipatriarhat i dali mu punu državnu zaštitu, au isto vrieme s političkih razloga zapostavljalikatolicizam, pravoslavlje sa svojim bizantinskimelementima, dotično sa svojim iztočnimduhom, ne bi nikad bilo uspjelo u srbskim širokimgomilama uhvatiti dublji korien. I zatou čitavo to vrieme nije se pravoslavlje nametnuloSrbima kao moralno-duhovna sila, kojagradi, nego kao politički faktor s moći i materialnimprobitcima pod krinkom narodnog bogoslužja.Zato je pravoslavna autokefalna crkva kaonajjači politički faktor i nosilac ”carstva zemaljskoga”i njegovih probitaka u Srbiji neprestanodražila srbski i crnogorski narod proti ”tipu zapadnogčovjeka”. Ali ta se je borba ”tipa iztočnogčovjeka” proti ”tipu zapadnog čovjeka” vazda odvijalai još se odvija u najsurovijem čak zvjerskomobliku na zgražanje čovječanstva. (Vidi”Sivu knjigu” hrvatske vlade!).Autokefalne, političkim vladama podložne crkvenisu mogle ni shvatiti ni osjetiti u svome partikularizmu,da snaga religije izvire iz njezine univerzalneideje u svietu, a ne iz njezine pociepanostii meñusobne borbe. Zbog otrovnih sokovaiztočnog duha nije nikad kod Srba mogla pobieditiideja zbliženja i solidariziranja duhovnih snaga,nego ideja iztočnog tipa: parazitski sustavizsisavanja tuñih sokova i prodiranja u tuñe usvrhu materialne vlasti u obliku osvajačkog zaokružavanja.I slučaj navale iztočnog tipa na Pelješac putemsrbskog pravoslavlja je dokaz, koliko su se Srbina svoju štetu odalečili od zapadnih tekovina nemanjićkedržave, koju je duhovno reformiraoonaj Sv. Sava, s kojim se je srbski parazitizamnovog vieka proti svim poviestnim činjenicamaposlužio, da daleko od njegove jezgre na teritorijudubrovačkog eminentno zapadnog duha pobiedirazorna klica iztočnog ljudskog tipa.13 Ovu je bilježku iz ”Sintagmata” Matije Blastara izdaoStojan Novaković u Beogradu g. 1907. u ”Zborniku za istoriju,jezik i literaturu srbskog naroda” u izdanju Srbske kraljevskeAkademije, IV. sv. — A. Hudal, Die serbischorthodoxeNationalkirche, Graz u. Leipzig, 1922, s. 19.14 Theiner, Monum. Slav, merid. I. s. 100.15 A. Hudal, l. c. s. 55., gdje učeni pisac kaže: ”Die vorgebrachtenGründe sind kaum stichhätig”, odobravajućitvrdnju Golubinskoga i Jastrebova.16 A. Liepopili, Ston u srednjim vjekovima, Dubrovnik,1915, s. 36.17 A. Liepopili, l. c. s. 37.Ston18 V. Taljeran, Zrnca za poviest Stona, s. 16.

Str ani ca 5 4 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .P r a v o s l a v c i u H r v a t s k o jP O G L A V N I K J E P O D P I S A O U S T A V H R V A T S K E P R A V O S L A V N E C R K V ECroatia: “Nova Hrvatska”, 6. lipnja 1942.Zagreb, 5. lipnja.Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske podpisaoje danas Ustav Hrvatske pravoslavne crkve. PodručjeNezavisne Države Hrvatske podijeljeno jeUstavom hrvatske pravoslavne crkve na jednumitropoliju i tri eparhije: mitropoliju zagrebačkusa sjedištem u Zagrebu, eparhiju petrovačku sasjedištem u Petrovcu, eparhiju brodsku sa sjedištemu Bos. Brodu, te eparhiju sarajevsku sa sjedištemu Sarajevu. Ustavom Hrvatske pravoslavnecrkve ureñena su osim toga sva pitanja,koja je nakon donošenja Zakonske odredbe o Hrvatskojpravoslavnoj crkvi trebalo riješiti u pogleduodnosa izmeñu Nezavisne Države Hrvatskei pravoslavne crkve.P O G L A V N I K J E I M E N O V A O P R E O S V E Ć E N O G A A R H I E P I S K O P AG E R M O G E N A M I T R O P O L I T O M Z A G R E B A Č K E M I T R O P O L I J E“Nova Hrvatska”, 6. lipnja 1942.Zagreb, 5. lipnja.Danas je Poglavnik podpisao ovuODREDBU O IMENOVANJUNa temelju §3. zakonske odredbe oosnutku Hrvatske pravoslavnecrkve od 5. travnja 1942. br. XC-800-Z-1942., ana priedlog ministra pravosuña i bogoštovljaimenujem ovimePREOSVEĆENOGA ARHIEPISKOPAGERMOGENAmitropolitom zagrebačke mitropolijeHrvatske pravoslavnecrkve sa sjedištem u Zagrebu.Beriva i pripadnosti mitropolitebiti će odreñene posebnomodredbom.U Zagrebu, dne 5. lipnja 1942.Broj: 6034-B-1942.PoglavnikNezavisne Države HrvatskeDr. Ante Pavelić, v.r.U nedjelju će se u Zagrebu obavitiUSTOLIČENJE NJ.PREOSV. GERMOGENAZagreb, 5. lipnja.U nedjelju dne 7. lipnja o. g. u 9.30 satiprije podne bit će u Hrvatskoj pravoslavnojcrkvi Svetog Preobraženja na Preradovićevomtrgu svečano ustoličen NjegovaPreosvećenost Germogen, arhiepiskop imitropolita zagrebačke mitropolije Hrvatskepravoslavne crkve.Obred ustoličenja prenosit će državnakrugovalna postaja u Zagrebu.SADRŽAJ “NARODNIH NOVINA”“Nova Hrvatska”, 6. lipnja 1942.Zagreb, 5. lipnja.“Narodne novine” donose:Ustav Hrvatske pravoslavne crkve.Mjerodavno tumačenje Min. udružbe od 16. V. 1942. br.1011-II-1942. O §5. zak. odred. o ureñivanju najniženadnice za radnike i najniže dopustive plaće za priv.namj. od 15. VII. 1941. broj CXCVI-677-Z.p.Likvidacija predratnog vlasništva s okupiranog područjaSrbije i Banata.Likvidacija predratnog vlasništva s pokrajinom Ljubljanom.Premještaj Tehničkog odjeljka Derventa u Brod na SaviPoglavnikova odredbaMinistarske odredbe

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o g n a s j e s t v o r i oStr ani ca 5 5

Str ani ca 5 6 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o g n a s j e s t v o r i o

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o g n a s j e s t v o r i oStr ani ca 5 7Prezentaciju je izradioFRANJEVAČKI SAMOSTANi Župni ured sv. NikoleTavelićaIvekovićeva 8 51000 RIJEKATel. 051/ 641-449Fax: 051/ 648-697E-mail adresa: frs-sv.nikola@ri.htnet.hrRIJEČ Z A S VAK I T J E DAN ( 5 4 . n as tav ak )Mieczystaw MalinskiSVADBA JE, EVO, PRIPRAVLJENAPosljednja večera — proslava muke, smrti i uskrsnućaIsusova — proslava je koju on sam ustanovljuje.Svaki je Sveti Četvrtak njezin spomendan.I svaka sveta misa. Za svako je euharistijskoslavlje neophodno, da sve bitno bude kao i onda:kruh, vino, riječi, otajstvena prisutnost Raspetogai Uskrsnuloga. — Brojimo li se meñu one kojetreba nekoliko puta zvati pa da ni onda ne doñu,koji se na pozive na osvrću, već idu svojim putem— jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom?nedjelja kroz godinu A,Mt 22, 1 — 14BACI SE NICE K ISUSOVIM NOGAMAZAHVALJUJUĆI MUMoraš moliti. Ne samo da nešto isprosiš, da zahvališ,da iskazeš slavu i čast, nego da se nañeš unjegovu svjetlu. Da se tako u njegovoj dobroti rastalizloća koja te neprestano stišće. Da u njegovojljepoti iščezne rugoba koja te nagrñuje. Da u njegovojistini nestane laž koja te neprestano tišti.Kad god ti molio, zahvaljivao, hvalio i slavio Boga,najvažnije je zadržati se u njegovoj prisutnosti,preslikavati od njega i navikavati se ljubiti,misliti, htjeti kao što je on to činio.nedjelja kroz godinu C,Lk 17, 11-19ON SE NA TU RIJEČ SMRKNE I ODEŽALOSTAN, JER IMAŠE VELIK IMETAKOno za čim čeznemo — dok godine sve brže prolaze—, što trebamo, što od života očekujemo, to jesigurnost i zaštita. Želimo imati dom, gnijezdo izkojeg nas nitko neće izagnati. Pa da u njem možemoispružiti noge i reći ”to je moje”. Upinjemo sesteći svoj posjed, sigurno, nedodirljivo, neugroženomjesto, na kojem bismo se mogli zaustaviti,koje će nam jamčiti nepomućenu budućnost.Pa ipak svu svoju nadu moraš staviti u Boga, nanj se bezgranično osloniti.nedjelja kroz godinu B,Mk 10, 17—30

Str ani ca 5 8 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .B o g n a s j e s t v o r i oDaleki putevi Franje iz KsaveraJosip Badalić D.I. – Zagreb, Voćarska 106DANI STRAHOTEB O Ž J I P US T O L O V ( 6 . n a s t a v a k )U tim je krajevlma bilo nekoliko indijskih gospodara,koji su se klali meñu sobom a u srcu zajednomrzili Portugalce.Franjo je ulagao mnogo truda da izmeñu jednogradže i guvernera de Suse doñe do saveza. No toposredovanje Franjino moglo bi vrlo škoditi kršćanimaod protivnog radže, Vetuma Perumale uTutinkorinu i na sjeveru. Stoga bi Franji bilonajdraže da se kršćani presele na južnu obalu.No neki kršćani nisu bili zato, osobito pod utjecajemkapetana Kotme de Paiva, koji je bio službenizastupnik Portugalije na jugu, a zapravospletkar i gusar. On je naime prodavao VetumuPerumali konje — tu glavnu opremu u indijskimratovima — time punio svoje džepove, ali postaoizdajica Portugala i katoličkih misija, koje bi službenomorao štititi.Ratnici cara Sive poput Džingis-kanovih četa navalena kršćanske Paravere ill Lovce bisera da seosvete što su se prijelazom na kršćanstvo tobožepnidružili Portugalcima. Sva razbojstva izvodilisu upravo na brzim arapskim konjima što su ihdobivali od kapetana de Paive. Franjo piše Mansilhaisu:”Primio saim iz Kombutura vijest da suratnici odvukli s Rta Komorina kršćane kao roblje.Mnogi se skloniše na nekoliko otočića u morugdje umiru od gladi i žeñe. Ove noći poslat ću impomoć na dvadeset lañica iz Manapada. Molitese Bogu i za njih i za nas. Neka se prije svegadjeca mole.”I zaista, otplovio je s mnogo napora, ali vjetar imne dade pristati. Čekali su na moru dok bura popusti.”Duboko sam ganut radi tako velikih patnjaovih nesretnih kršćana. Sve im je oteto. Nemajuništa za jelo, ni odjeću”. Piše na sve straneza pomoć, ali veli da nikoga ne smiju siliti nitiišta tražiti od sirotinje. A sam u tom srpnju1544. polazi čitavom obalom od sela do sela teskuplja hranu i odijelo za žrtve. Mansilhas svjedočida je Franjo bio neustrašiv te pošao neprijateljimai dapače ih strogo korio. Kapetan de Paivaspletkari te Franjo kaže da bi ga trebalo udaritivelikom ekskomunikacijom zbog prljavih poslova.Mnogo kršćana moralo je na otoke kamoneprijatelji nisu mogli jer nisu imali laña. No ikapetanu su spaljene kuće i lañe te Franjo pišeMansilhasu neka radi ljubavi Božje poñe odmahsa svim čamcima te uzme što više vode da pomognenjemu i jadnom svijetu. Kapetan je bio veomaljut na Franju što je branio krćane, unatočtomu taj piše da bi sam pošao kapetanu kad biznao da ga neće time još više razljutiti. No i daljenuka neka mu se pomogne. Tako vraćaju svecineprijatelju!Stigle su tužbe da su Portugalcioteli jednoga radžina slugu te jetaj i drugi Indijci vrlo razdražen.Franjo moli i zaklinje nekase to uredi. Zatim poñe koncemlistopada u tabor indijskog knezaIniquitriberima. O tom nijeFranjo zapisao ni slovca, aliznamo da je taj dao 2.000 fanamaza gradnju siromašnih crkavai dopustio propovijedanje usvojemu kraju zapadno od RtaKosmorina. No blizu su velikaiznenañenja — ali i Franjo ječovjek iznenañenja — spremanna sve.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H i t r o z o v B l e i b u r š k ih m u č e n i k a Str ani ca 5 9BLEIBURŠKI MEMENTO MORI (1. dio)Stratišta i grobnice na područjuRepublike SlovenijeFranc Perme – Ljubljana, Franjo Talan- Varaždin, Dragutin Šafarić - VelenjeIzvješće Društva za ureditev zamolčanih grobov,Ljubljana - Predsjednik: Franc PERME, Društvaza obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava,Varaždin - Predsjednik: Franjo TALAN, Povjerenstvoza Sloveniju, Velenje - Predsjednik:Dragutin ŠAFARIĆ, Ljubljana , 25. studenog2003.O bleiburškoj tragediji i golgotskom križnomeputu hrvatskih vojničkih postrojbi i više stotinatisuća hrvatskih grañana - civila, staraca, žena idjece, moralo se šutjeti desetljećima.Tragična stvarnost tih ljudi, taj čin ratnog umorstvaproveden je u znaku takozvanih konvencijao ljudskim pravima i ratnih zarobljenicima.Smatramo, da smo povijesno i moralno dužni iznijetiistinu o bleiburškoj tragediji, koja je progutalaza tri mjeseca preko 250 tisuća zarobljenikai drugih nesretnika u slovenskoj zemlji. Trebaotvoreno i s matematičkim dokazima odgrnutizastor nad bleiburškom tragedijom žrtava. Poznatoje kako su Prva i Druga armija tadašnjegkomandanta Koče Popovića i Koste Naña odigraleulogu likvidatora hrvatskih zarobljenika uzpomoć slovenskog KNOJ-a. Slovenski KNOJ jelikvidirao slovenske domobrane i civile, i slovenskedržavljane njemačke nacionalnosti. Bleiburgsimbolizira kolone smrti, sve one bespomoćnepovorke patnika, udarce kundakom i bajunetomna putu prema logorima smrti, sva podmuklaumorstva, koja su se provodila na putu i u logorimasmrti. Simbolizira protutenkovske jarke,šljunčare, masovno umiranje od gladi, žeñi i bolesti,pa izmeñu ostalog i organizirani kriminal.Zarobljenike su najprije opljačkali, tek ih ondalikvidirali.Treći Hrvatski žrtvoslovni kongres -(s lijeva) prvi Franjo Talan, peti Dragutin Šafarić

Str ani ca 6 0 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H i t r o z o v B l e i b u r š k ih m u č e n i k aSkica „Škofovi zavodi“, gdje je u svibnju 1945. bio sabirni logorBleiburg uzimamo kao simbol političkog umorstva,zločin, genocid, holokaust slovenskog i hrvatskognaroda, uglavnom katoličke vjere, kao imuslimanske vjere, a hrvatske nacionalnosti.U ovom našem izvješću obrañena su uglavnomvelika masovna grobišta, dok sigurno ima najmanjejoš oko 500 manjih ili nepoznatih grobišta,čiji zbroj žrtava ovdje nije obuhvaćen.Bleiburška tragedija je simbol masovnih likvidacija,kolona smrti. Masovna politička umorstvapripadnika hrvatskog i slovenskog naroda, čekajusvog objektivnog tumača i povjesničara, i nekato bude Treći hrvatski žrtvoslovni kongres.Neka Kongres s punom objektivnošću osudi bleiburškutragediju i sva dramatična tragična zbivanjatoga vremena.1. Povlačenje Hrvatske vojske i civila, slovenskihdomobrana, Ljotićeve policije i Nedićevihdobrovoljaca preko Slovenije u AustrijuPrvog svibnja 1945. g. priopćena je u glavnomvojnom stožeru odluka Hrvatske vlade, da se vojskai civili povuku preko Slovenije u Austriju ipredaju Britancima.Devetog svibnja 1945. g. izvedena je evakuacijaslovenskih domobrana, Nedićevih dobrovoljaca iLjotićeve policije preko Kranja, Tržiča i Ljubeljau Austriju. Na lijevoj obali Drave predali su oružjem,u bezuvjetnoj predaji Britancima, 13. i 14.svibnja 1945. g.Petnaestog svibnja 1945. g.hrvatski predstavnici Herenčići Crljen na pregovorimakod Bleiburga prihvaćaju britanskizahtjev o bezuvjetnojpredaji Britancima.2. Izručenje hrvatskih vojnihpostrojbi i civila, slovenskihdomobrana i civila, Nedićevihdobrovoljaca, te Ljutićeve policijei civilaBritanci su već 10. svibnja1945. g. zaustavili skupine soko 500 hrvatskih vojnikapred crkvom u Weidenu. Neštokasnije u hotelu Turchev jeBritanska policija uhitila diohrvatske Vlade NDH. Tako susvaki dan uhićivali veće ilimanje skupine hrvatskih vojnika i civila, te ihpreko željezničke stanice Rosenbach-Podražca ikroz karavanski tunel predali partizanima. Izručivanjeu Titovu klaonicu počelo je 15., 17., 21. i23. svibnja 1945. g. Dio, a naročito civile iz vladeNDH sa ženama i djecom smjestili su u barakekod željezničke stanice u Radovljici. Njih su već17. svibnja 1945. g. poubijali u šumi Podgrad kodRadovljice. Tamošnjih žrtava bilo je 1.300-1.500,muškaraca, žena i djece.Dio vraćenih civila smjestili su u barake kod željezničkestanice u Škofji Loki. Bilo ih je oko 300,a dijelom su pobijeni 23. i 24. svibnja 1945. g. ušumi zaselka zvanog Crngrob. Domaći ljudi, kojisu sve to vidjeli, kažu, da ih je bilo oko 150, a tisu zakopani u tamošnjih pet grobišta. Ostale suvratili u Hrvatsku.Slovensko društvo je u tom kraju postavilo nekolikospomen obilježja.Svi ostali vojnici vraćeni su preko karavanskogtunela. Poslani su bili u logor u Šentvidu kodLjubljane (područje poznato kao Škofovi zavodiodnosno Biskupski zavodi).U Šentvidu su bili muškarci smješteni na dvorištu,a žene i djeca u zgradi. Tu su vojsku razdijelili.One koji su bili mlañi od 18 godina su sa ženamai djecom vlakovima otpremili u Hrvatsku.Ostale vojnike, njih oko 18-20 tisuća su vlakovimaodvozili u Kočevje, gdje ih je skupina poznatogkrvnika Sime Dubajića u Kočevskom Rogupod Krenom pobila i bacila u duboku jamu.

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H i t r o z o v B l e i b u r š k ih m u č e n i k a Str ani ca 6 1Slovensko društvo za prikrivene grobove tim ježrtvama postavilo svoje dosad najljepše spomenobilježje.U Šentvid su takoñer vratili 24. i 25. svibnja1945. g. I. i III. pukovniju Nedićevih dobrovoljacai Ljotićevu policiju i nekoliko stotina civila, teoko 2 tisuće četnika.Svi su oni pobijani u Kočevskom Rogu, 2 km prijegrobišta Hrvata pod Krenom, u pravcu Kočevja,kamo se ide šumskih putem.Iz logora u Šentvidu uspjelo je pobjeći 9 ljudi Hrvata,od kojih su u Italiju stigla samo dvojica.Jedna žena je tada u logoru rodila kćerku. Majkaje već umrla, a kći još i sada živi. Broj hrvatskihžrtava je oko 5 do 6 tisuća.3. Vraćanje slovenskih domobrana i civilaDevetog i desetog svibnja 1945. g. kroz karavanskitunel vraćeno je oko tisuću slovenskih civila ioko 60 domobrana. Ove skupine nisu niti uspjelestići do Bleiburga, jer su već prije bile zaustavljene.Iz logora kod Bleiburga su 27., 28., 29. i 30. svibnja1945. g. vratili 10.676 slovenskih domobranai 1.760 civila. I to: polovicu kroz karavanski tunel,a polovicu preko Dravograda u logor Teharjekraj Celja. Tu su odvojili slovenske domobranemlañe od 18 godina od ostalih domobrana. Preostaleslovenske domobrane su odveli do Hrastnika,tamo u poznati rudarski teren Stari Hrastnik,gdje su ih pobili. Sve one, koje su vratilikroz karavanski tunel i preko Škofje Loke u Šentvid.Na području Hrastnika ima oko 30 grobišta.Slika vidljivog protivtenkovskog kanala u Bohovi - na tommjestu ekshumirano je 1.179 kostura.Snimio Dragutin Šafarić dne 13. ožujka 1999.One s više od 18 godina, koje su odveli u KočevskiRog, pobili su kod Macesnove Gorice i u Ušivojjami.Preostale su pobili oko Škofje Loke i na KočevskomRogu, kod Macesnove Gorice i u Ušivimjamama.4. Vraćanje pripadnika hrvatskih vojnihpostrojbi zaustavljenih kod Bleiburga uAustrijiPetnaestog svibnja 1945. g. na zahtjev Britanacao bezuvjetnoj predaji, uz prisustvo Herenčića,Crljena i još nekoliko drugih, Hrvatska vojskapoložila je oružje. Kolone, koje su se vraćale uJugoslaviju, bile su duge više desetak kilometara.Preko Dravograda je manja kolona bilausmjerena prema Celju, dok je najveća kolona snajviše vraćanih ljudi išla putem uz Dravu premaMariboru.U Mariboru su razdvojili časnike na one koji supristupili u domobrane i na one koji su bili u ustašamado 1943.g. Kod zaselka Bohova kod Teznogostale su bile još barake njemačke vojske(temelji tih baraka se i danas vide). Od Pohorjapreko Bohova, Dobrave pa do Drave bio je iskopancik-cak protivtenkovski kanal, kojeg je u dužini5 km izgradio njemački okupator. U njemačkimbarakama, koje su bile tu u neposrednoj bliziniprotivtenkovskog kanala, skidali su ljudi dogola, vezali ih, te ih odvodili do kanala, gdje su ihubijali i zatrpavali u više slojeva. Tako je ekshumacijomu tom protivtenkovskom kanalu bilo1999. g. dokazano, da je na metar dužni bilo 17ljudskih žrtava.Nedaleko od protutenkovskih kanala bile sudvije velike šljunčare, koje su takoñer napunjenes ljudima. Takvih šljunčara ima još mnogou okolici Maribora.Livade oko zaselka Bohova na Teznom zasadilisu s mladim smrekama 1947. g. Danas je tamovisoka smrekova šuma, koja je prekrila grobišta.Poseban slučaj je, da su na Križnom putu odDravograda do Maribora, sve iznemogle, kaošto su starije osobe i oboljeli, bile ubijene ilibačene u rijeku Dravu. Najtragičniji primjer jebacanje žena u Dravu s Dravskog mosta u Mariboru.Na tom mjestu, na mostu, je jedna ženaod straha rodila dijete, koje su krvnici zgazili,a majku bacili u rijeku Dravu.

Str ani ca 6 2 B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H i t r o z o v B l e i b u r š k ih m u č e n i k aVidljivo mjesto grobišta s oko 500 žrtava u nekadašnjem protivtenkovskomkanalu u „Mislinjskom klancu“ - ove žrtve nastale su prije „Bleiburga“odnosno 13. -14. svibnja 1945.Klizište je 1999. snimio Dragutin ŠafarićDuge kolone produžile su svoj Križni put premaHrvatskoj i dalje do Makedonije. Kod Šterntalaodvojili su od kolone oko 5 tisuća ljudi. Svi ti ljudibili su pobijeni i bačeni u šljunčane jame kodŠterntala, koji se kraj danas zove po komunistuBorisu Kidriču - Kidričevo. Vojska od 30 tisućadomobrana, koja je položila oružje u Koroškoj dolinii na rijeci Meže, kod Gustanje, bila je takoñerpriključena koloni povratka na Križnom putu,koja pak je bila usmjerena preko Slovenj Gradca -Gornjeg Doliča - Velenja - Celja - Šentjurja k RogaškojSlatini i dalje u Hrvatsku. Na čitavom tomputu nalaze se mnogobrojna masovna grobištaKrižnog puta.Na području Teznog kod Maribora, ocjenjuje se,da je pobijeno i pokopano na mnogim lokacijamaizmeñu 65 i 73 tisuća žrtava.5. Hrvatska vojska i izbjeglice koji suzaustavljeni na pola puta prema AustrijiIzbjeglička kolona koja se je kretala kroz Celje zaAustriju, i ona iz Slovenskih Konjica kroz Vitanje- Gornji Dolič - Mislinja prema Slovenj Gradcu idalje u Austriju, bila je zaustavljena zbog pregovorao predaji uz rječicu Paku, koja teče ispod Pohorjapreko Gornjeg Doliča prema Velenje i daljedo Celja, i uz rijeku Mislinju, koja teče prema SlovenjGradcu i dalje prema Dravogradu u Dravu,brojila je oko 60 tisuća ljudi.Zbog neuspješnih pregovorao predaji oružja, došlo je domasovnog ubijanja i potomdo pljačke pobijenih u vremenuod 12. do 13.5.1945.g. Bili su to većinom civilisti.Tu je pobijeno oko 8 tisućaosoba (Slovenski državnizbor 1999. g. je službenoobjavio taj podatak), te zarobljenojoš oko 12 tisućaljudi. Domaćini pričaju, kakoje rječica Paka tekla krvavanekoliko dana.Tragedija, koja se dogodilahrvatskom narodu na tompodručju, bila je objavljenapod već poznatim izrazomBleiburg prije Bleiburga, uHrvatskom slovu još 13.veljače 1998. g. Taj prikazje u cijelosti ponovno objaviou studenom 2003. g. istiautor Javor Novak iz Zagreba u svojoj povijesnojknjizi pod naslovom DA SAM IMAO HRVATS-KU.6. Hrvatski vojnici i izbjeglice: uz rijekuSavu i Savinju (Laško, Hrastnik, Trbovlje)Ove izbjeglice, 30 tisuća ljudi, na području od Zidanogmosta - Laškog - Košnica prije Celja, odvedenisu prema Hrastniku, a pobijeni su kod zaselakaMarno, Brnica i kod Starog Hrastnika. Težrtve su bačene u rudarske šahtove. Više tisućaljudi bačeno je u poznati rudarski šaht u rudnikuBarbarin rov kod Laškog, područje Huda jama,gdje je slovensko društvo postavilo kapelu 1997.g., koja je bila samo nekoliko dana poslije jakooštećena. Bila je sva polivena uljanom bojom. Počiniteljenisu otkrili.Žrtve bačene u te šahtove čekale su na livadamakod Dola pri Hrastniku. Sve dok nisu dva vlaka sljudima pokrali na željezničkoj stanici u Laškome,te ih onda odveli do tog jarka i bacili u njega.Procjena broja žrtava samo u Barbarinom rovu surazličite. Ocjenjuje se da ih ima izmeñu 4 i 8 tisuća,najviše Hrvata, zatim Slovenaca i nešto Nijemaca.Na području Laško-Hrastnik-Trbovlje ima najmanja30 grobišta. Žrtve su hrvatski civili, slovenskidomobrani, njemački vojni zarobljenici. Tu je urazdoblju od 12. do 25.5.1945.g. pobijeno oko 20

B ro j 1 00 -1 7. srpnj a 2 010 .H i t r o z o v B l e i b u r š k ih m u č e n i k aStr ani ca 6 3tisuća Hrvata, Slovenaca oko 5 tisuća i njemačkihzarobljenika izmeñu 800 i 900.Manji dio kolone vraćen je prema Hrvatskoj krozSevnicu - Rajhenburg (Brestanica) i Krško. Oko500 ljudi pobijeno je uz rijeku Savu pri Semičukod Metlike.7. Izbjeglice praćene od manjeg brojavojnika: Brežice – Novo mestoOva kolona od 4 tisuće ljudi kretala se putemBrežice - Novo mesto. Ta kolona bila je zaustavljenauz rijeku Savu. Odvedeni su bili u Krakovskigozd (u šumu) gdje su svi pobijeni i plitko zatrpaniu 11 grobišta. Od tih grobišta 7 ih je naPonikvarjevoj livadi, a 4 se nalaze u Dobruškojvasi (selo). To je odmah južno u šumi uz autoput,na 15 km od Brežica - Novog mesta (odmah izavojne baze kod Cerklja).8. Kolona zaustavljena kod Ilirske Bistriceu PrimorjuŽrtve iz te kolone pokopane su u Globovniku naputu od Ilirske Bistrice do Šebijana. Ostala grobištasu uz potok i kod zaselka Mala Bukovica. Premapričanju mještana žrtava bi bilo oko 5 tisuća.Na tom kraškom području poznate su jame podimenom fojbe - brezna. Uz Dolenjski potok i uMaloj Bukovci ubijeno je izmeñu 120 i 150 njemačkihranjenika i vojnika. Kolone civila iz Trstai Gorice, te iz Julijske krajine (tromeña Italija -Austrija - Slovenija) su pobijeni i bačeni u raznejame - fojbe, koje se nalaze napodručju Primorske u Brkinima,primorske fojbe, u 12 mjesta(područje Brkini nalazi se izmeñuPostojne i Trsta).9. Grobišta Rosenbacha(Podrožca)u GorenjskojGrobovi ispod planine Mežaklja,južno od Jesenica. Tu leži dio pobijanihljudi od skupine vraćenih- repatriranih Slovenaca, kojih jebilo oko 40 do 50 tisuća, u razdoblju1946.-1948. g.Kod Lancovo ispod Radovljiceleže pobijeni hrvatski civili i diohrvatske Vlade NDH.U breznu - jami nad Lancovomispod Radovljice je 20 Slovenacapobijanih od 15 do 20.5.1945.g.U Begunju iznad Radovljice kod kamenoloma pobijenoje 22.7.1945. g. 42 slovenskih poduzetnika,a u Brezno Drolovki pored pruge Kranj - ŠkofjaLoka 6 Slovenaca (20.5.1945. g.)Crngrob iznad Škofje Loke ima 5 grobišta hrvatskihcivila u šumi, gdje leži i dio članova hrvatskeVlade NDH. Oko 180 žrtava ubijeno je na 23-24.5.1945. g.10. Kamnik: žrtve zaustavljenepri povlačenjuGrobišta oko Kamnika su: Sveščeva jelša, Kuharjevboršt, Cuzakov travnik, Jevnik pri vasi Sidol,Macestnovec, Šimnov plaz, Kraljev hrib, u kanjonuKopišče drevesnica (rasadnik jelki) ispod Velikeplanine, na Dolskem plazu. Pobijeno je od 10.do 18.5.1945. g. oko 5 do 6 tisuća hrvatskih civila.Nekoliko grobišta se nalaze u šumi Podgorje, zapadnokod Kamnika.11. Grobište oko Škofje Loke i ŽirijaŠkofjeloški grad (vrt), streljački rovovi u Kranclju,Grapa Sv. Lovrenc, Bodoveška grapa, Virškopolje, Zalšča, Hrastniška grapa, kod Muretovikmetiji, Vester, soteska u Vešptru i Muharijevagrapa kod Žiri. Žrtve su oko 800 slovenskih domobranaiz grada Škofje Loke.12. Šentvid kod LjubljaneUz zid iza gradskog groblja pokopano je 60 njemačkihvojnih zarobljenika i 90 Slovenaca odve-Od Kočevja po šumskom putu na 6 km u Kočevskom Rogu s desnestrane nalazi se stratište poznato kao zloglasna „Jama pod Krenom“

denih iz logora Škofovi zavodi od 18.5. do 20.8.1945.g. Podutik, samo malozapadno od Ljubljane, otkopani - ekshumirani su iz Brezarjevog brezna,koji su bili pobijeni 25. i 26.5.1945. g. Žrtava je 500, Mañara i Hrvataoko 400.13. Grosuplje, planina MokrecPobijeno je 200 slovenskih domobrana 26.7.1945. g. Mjesto grobišta jošnije otkriveno.14. Kočevje, brdsko područje Kočevski rogStare Žage – Golo: 300 slovenskih domobrana pobijeno je 26.7.1945. g. nadan sv. Ane. Grobište Nedićevih dobrovoljaca, Ljotićeve policije i civilaSrba, te još 2.000 četnika. Ukupno u tim jamama ima 6 tisuća žrtava pobijenih28. i 29.5.1945. g.Pod uzvisinom Kren leži 18 tisuća hrvatskih domobrana ubijenih od 30.5.do 2.6.1945. g.Slovenski domobrani su u breznima: Macesnova gorica, Ušive jame, Rugarskiklanci, Dvojno brezno.Broj žrtava na području brdskog masiva Kočevski Rog procjenjuje se naoko 35 tisuća.HrvatskiuljudbenipokretUdruga za zaštituprava građanaPet e polj anice 71 00 00 ZagrebH rv atskat el: +3 85 1 2 9-923 -75 6f ax: + 38 5 1 29 -2 3-37 57hrv atska.ulj udba@gmail.comwww.hrvatskauljudba.hrwww.sv akov amdobro.hrwww.prav ednostilj ubav .hrwww.borov nicaunas.hrwww.redangus.hrwww.blackdragun.hrwww.laudonovgaj .hrwww.ne-kor.hrGlasnikHrvatskog uljudbenog pokretaIzlazi subotomNakladnik:“OGNJIŠTE” NakladnazadrugaUredništvo:dr. sc. Tomislav Dragunglavni urednik091/33-88-431Hrvoje Mirkovićgrafički urednik091/33-88-432Od Kočevja idući šumskim putem na udaljenosti 8 km u Kočevskom Rogu slijeve strane nalazi se zloglasno stratište „Macesnova Gorica“Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec.za izdavača091/33-88-433Priloge slati na adresu:Zagreb, Pete poljanice 7hrvatska.uljudba@gmail.comIdejno rješenje:© Hrvoje Mirković