GPZ-Bulletin_20 - Prirodoslovno - matematički fakultet

GPZ Bulletin br. 20, prosinac 2009.govornost na nastavnicima; da na svojestudente prenesu ispravnu sliku našestruke, jer na njima će struka jednogdana i ostati.Svaki od nastavnika ima svoje vrlinei slabosti, svatko od nas poneštozna bolje, a ponešto lošije, i svatko imasvoje viđenje struke, i to je u redu. To jenormalno.Studenti se, pak, školuju za rad ustruci, a to može biti na vrlo širokojpaleti poslova, počev od rada u kamenolomu,konzultantskoj tvrtki, pa doindustrije ili instituta. Mi svojim radomškolujemo stručnjake za rad u svim timodavno poznatim poslovima, ali i onimakoji još nisu izmišljeni, ali za koje će bitipotrebno određeno bazično predznanje.Bez obzira koje će se napredne analizeprovoditi, uzorke će netko morati donjetis terena, netko tko se na terenu nećeizgubiti, uplašiti, tko neće uzeti uzoraks bilo kojeg mjesta umjesto s točne lokacije...Geološke karte ipak nisu stvarprošlosti, nego su imperativ budućnosti.S vremenom se koncepcija geološkihkarata mijenja, unaprijeđuje se načinprikaza geoloških sadržaja, mijenjaju sestandardi, ali karte i dalje treba izrađivatiistraživač na terenu.Izrada geološke karte koja se temeljina sekvencijalnoj stratigrafiji iziskujeda dobro školovani terenski istraživačobilazi teren, istražuje sedimente, prepoznajegranične površine i njih ucrtavau kartu.Točnost upisa danas je neupitna - tusu GPS i digitalne topografske karte, alije interpretaciju ipak napravio terenskigeolog. O njemu ovisi da li je prepoznaolaminaciju, indikatore paleotransporta,masovnih tokova, indikacije emerzija,itd. Sve to treba prepoznati na terenu. Tonemožemo studente naučiti u kabinetu!I nastavnik i student moraju biti predaniterenski istraživači, jer se samo takomogu riješiti otvoreni geološki problemi.GIS nije svemoguć, niti može zamijenitirad na terenu. I za GIS vrijedi jednood osnovnih pravila informatike: “garbagein - garbage out”. Dakle, najboljisoftware je samo onoliko dobar koliko sukvalitetni podatci koje mu upisujemo. Usvakom će slučaju karta izgledati dobro,ali hoće bi biti točna, drugo je pitanje.Čemu sva ova povika o terenu? Vjerojatnosam ponekom čitatelju time idosadio.Nažalost, i drugdje u svijetu neki kolegebrinu istu brigu. Dobrih je terenasvakim danom sve manje; guši ih vegetacija,urbanizacija, uništava ih neumitnotrošenje i eksploatacija sirovina. Sveje manje dobrih terenskih “poligona”na kojima se studente može uspješnoeducirati, sve je manje novaca u obrazovnomsustavu, a i sve je manje terenskihistraživača - nastavnika koji dobropoznaju edukativne terene. U SAD-usu zato organizirani terenski “poligoni”kojima upravlaju neovisne servisnetvrtke, a njihove usluge koriste različitasveučilišta. Ako je nekog resursa svemanje, iskoristimo ga odgovorno!Gdje smo mi u toj priči, i kakve toima veze s nama? Umjesto odgovora,pokušajte razmisliti dragi čitatelji, kakoto studenti percipiraju našu struku isvoju ulogu u njoj, kad od 12 anketiranihstudenata, svih 12 priželjkuje izraditidiplomski rad u kojem nema kartiranja iza koji ne bi trebali puno (ili uopće) raditina terenu? Zar je terenski rad zaistatoliko prezren, ili toliko težak da ga seti dvadeset-i-nešto godišnjaci boje?Ako je tako, zašto? Ili su im naprednelaboratorijske tehnike istraživanja tolikoprivlačnije? Pitanje je samo, tko će ih, stakvim stavom zaposliti?Studen Bowling Green State University na terenskoj nastavi koriste GeoPad (terenski laptop) za zapis geoloških opažanja, ali istovremenovode i klasični terenski dnevnik. [hp://serc.carleton.edu/NAGTWorkshops/field/workshop10/overview.html]- 2 -

ENE U GEOLOGIJI(V. dio)Enio Jungwirth &Miljenka JungwirthCAUDRI, Cornelia MargueriteBramine (1904.-1991.) švicarska paleontologinja– vrlo poznati specijalist zavelike foraminifere Indonezije i posebiceKaripskog područja. Doktorat je završilau Nizozemskoj na Sveučilištu u Leidenu(Tertiary Deposits of Soemba, 1934.).Nekoliko je godina (1934.-1939.) provelaistraživajući foraminifersku faunu Holandskeistočne Indije (u doba kolonijalizmanekada nazvana Indonezija), akasnije se povezala s poznatim naftnimkompanijama i njihovim laboratorijima.Surađivala s Trinidad Leaseholds Ltd.(1939.-1945.), koju je vodio uvaženi H.G. Kugler (1893.-1986.), s Tropical OilCo. iz Bogote (1945.-1949.) i Texaco uCaracasu (1949.-1961.). Godine 1985.B. Caudri završila je rukopis o velikimforaminiferama Trinidada (501 stranica,30 tabli i 7 slika). Zajedno s crtežima(crtala ih je sama), fotografijama i popisomvrsta rukopis je u cilju negova tiskanjadeponirala u Prirodoslovni muzeju Baselu (tu se i danas nalazi cjelokupnoizvorno gradivo), ali je on s obziromna veličinu, posebice u njegovomsistematskom dijelu, postao problem sobzirom na poteškoću oko financiranjatiskanja i izdavanja posebne publikacije.Stoga je odlučeno da se sadržajmora zgusnuti, bez obzira mogućnostgubljenja podataka, nekih ilustracijai karata. Konačno 1996. izlazi njezinrad The larger Foraminifera of Trinidad(West Indies), koji su uredili H. M. Bollii J. P. Beckman u Eclogae GeologicaeHevlevticae (89/3, 1137-1307). Drugiradovi: De foraminiferen-fauna van eenigeCyclclypeus-houdende gesteentenvan Java (1932.), Beitrag zur Altersbestimmungdes Flysches der Niesen-Decke (1937.), Lepidocyclinen vonJava (1939.), The larger foraminiferafrom San Juan de Los Morros, State ofGuarico, Venezuela (1944.), The age ofthe Guaduas formation in Colombia; Acorrection (1950.), Systematics of theAmerican Discocyclinas (1972.), Thelarger foraminifera of the Scotland Districtof Barbados (1972.), The larger foraminiferaof Punta Mosquito, MargaritaIsland, Venezuela (1974.), Geology andGPZ Bulletin br. 20, prosinac 2009.Paleontology of Soldado Rock, Trinidad(West Indies). Part 2: The Larger Foraminifera(1975.), itd.CONANT, Georgianna rođena Duncan(1904.-1991.) američka geologinja – kćidraguljara iz Portsmoutha (New Hampshire)i supruga poznatog geologa L.C. Conanta (1902.-1999.), kojeg je upoznalana Sveučilištu Carnell dok je bilastudentica geologije. Kada su živjeli ugradu Ithaca on je bio instruktor, a ona jeradila s profesorom H. Reisom. Vrativšise u Carnel njihov je dom postao popularnomjesto, gdje su se okupljali njihoviprijatelji, slušali muziku i igrali bridž. Godine1954. odlaze u Washington, gdjese oboje pridružuju USGSu, dok je L.Conant radio u Oil and Gas Resources,dotle je G. Conant nekoliko godinapomagala pri uređivanju poznatog izdanjaBibliography of North AmericanGeology. Zajedno su također otišli uLibiju u kojoj se pripremala dokumentacijaza istraživanje nafte i plina (1960.-1963.). Po povratku G. Conant radi sG. V. Coheeom (1917.-?), uglednim iaktivnim geologom (Committee on RockStratigraphic Nomenclature) i suradnicimana ažuriranju podataka za Lexiconof Geologic Names. Kada su obojeumirovljeni (1972.) započeli su putovatiu kamperskom vozilu i prokrstarili većidio sjevernoameričkog kontinenta, obilaziligeološke skupove i prijatelje. Svojsu dom otvorili prijateljima geolozimaiz raznih krajeva svijeta i studentimai pomagali im pri završavanju studija.Godine 1988. prodali su svoju kuću ipreselili se u umirovljeničku koloniju uMerylandu, gdje je G. Connant uskoroneočekivano umrla (1991.). G. Connantje bila aktivna u Geoscience InformationSociety Governance & Historical Information,gdje je dva puta bila rizničarka(1967., 1968.).COOPER, Josephine P. rođena Wells(?-?) američka geologinja i paleontologinja– supruga poznatog istraživača brahiopodai paleobiologa G. A. Coopera(1902.-2000.) za kojeg se udala 1930.kada je ovaj postao pomoćnik kustosa uOdsjeku za stratigrafsku paleontologijuu Nacionalnom muzeju (danas NationalMuseum of Natural History). Bila je geologi premda nije bila djelatnica Smithsoniana,vrijedno je pomagala supruguna određivanju brahiopoda kada je G. A.Cooper otišao u Odsjek za paleontologijubeskralješnjaka. Također je za potrebeodsjeka prevađala s ruskoga jezika. Uz- 3 -M. Ripley, suprugu tajnika SmithsonianaS. D. Ripleya (1913.-2001.), bila je jednaod članica osnovateljica udruge SmithsonianWomen`s Committeea (1966.),čiji je zadatak bio novčano potpomaganjeposebnih projekata i unaprjeđivanjeinteresa Smithsoniana. U početku se„Ladies Committee“ i sastojao od ženadragovoljki, koje su pomagale u promocijiove institucije, odnosno njegovemuzejske djelatnostiCROSFIELD, Margaret Chorley (1859.-1952.) britanska geologinja – školovalase u kvekerskoj školi u Yorku i u Cambridgeuna Newnham Collegeu (1879.-1880.). Nakon godine dana studiranjaporadi bolesti morala je odustati oddaljnjeg školovanja, tako da se na studijvratila tek nakon deset godina (1890.).S dozvolom sveučilišne administracijeupi-sala je samo geologiju. Tu je srelasvoje mlađe kolegice E. G. Skates kasnijeWoods (1865.-1939.) i M. Johnston(?). S njima je istraživala granični dioWalesa i objavila pokoji članak, odnosnos E. Skates The geology of neighbourhoodof Cormarthen (1896.) iliThe Silurian rocks of the central part ofthe Clwydian Range (1925.), a s M. S.Johnston je pisala o vapnencima Wenlockau središnjoj Engleskoj (A studyof ballstone and the associated bedsin the Wenlock Limestone of Shropshire,1914.). Njezine suvremenice bilesu G. Elles (1872.-1960.) i E. R. Wood– Dame E. Shakespear (1871.-1945.),

GPZ Bulletin br. 20, prosinac 2009.koje su bile pod snažnim utjecajem J.E. Marra (1857.-1933.) i T. McKennyHughesa (1832.-1917.). M. Crosfield jebila aktivna članica u Geological Association(od 1892.), članica odbora (1918.)i knjižničarka (1919.-1923.). Kasnije jebila prva u skupini od osam žena koje suslužbeno izabrane u članstvo, odnosnopostale Fellow of the Geological Societyof London (1919.), premda su predloženeveć mnogo ranije (1909). Također je bilačlanica Paleontološkog društva (1907.-32.). Zalagala se za obrazovanje mladih(posebice žena) i služila u Reigate BoroughCouncil Committeeu i bila školskiguverner u Reigate Girls County School.Također se zalagala za žensko pravoglasa. Odlazila je na mnoga stručnaputovanja i prisustvovala značajnimskupovima. Svoje zbirke silurskih fosila(pretežito beskralješnjaka) iz WenlockEdgea predstavila je na Geološkomodjelu Sveučilišta Liverpool (1919.) i uNational History Museumu (od 1906. do1933.). Predkraj života gotovo u potpunostizaokupila ju je paleontologija, takoda je već u dubokoj starosti u Prirodoslovnommuzeju predstavila zbirku paleozojskihbeskralješnjaka. Zajedno E.Woods poklonila je lijepu zbirku graptolitaGrosvenor muzeju u Chesteru.CURTIS, Doris S. Malkin (1914.-1991.)američka geologinja – završila je BrooklynCollege (1933.), a na SveučilištuColumbia magistrirala (1934) i doktoriralageologiju (1949.). U doktoratu sebavila biostratigrafijom miocena Atlantskeobalne ravnice. Po diplomi počelaje raditi u Američkom prirodoslovnommuzeju na katalogiziranju foraminifera.Od 1939. radi za nekoliko manjih naftnihkompanija. U nekoliko navrata, a posebiceod 1959. do 1979. radila je kaopaleontolog, stratigraf i geolog za ShellOil Company u New Orleansu (1959.-1975.) i Houstonu (1975.-1979.). Uz toje predavala geologiju na sveučilištimaHouston (1941.-1951.), Oklahoma(1954.-1959.) i Rice (1979.-1991.). Kaogeolog istraživač bila je u Scrips Instituteof Oceanography na Sveučilištu California(1951.-54.). Zanimala se za priobalnidio američkog dijela Meksičkog zaljeva,kao i naftnom geologijom toga područja.Njezina profesionalna aktivnost odvijalase i u U. S. National Committee on Geologypri Nacionalnoj akademiji znanosti,u American Association of PetroleumGeologists i Houston Geological Society.Također se istaknula kao predsjednicaAmerican Geological Institute(1980.-1981.) i predsjednica Society ofEconomic Paleontologists and Mineralogists(1978.-1979.). U vrijeme kada jeumrla (1991.) obnašala je dužnost predsjedniceGeological Society of America.Povrh svega bila je i aktivna članicaudruge League of Women Voters. S D.Jung Echols (1916.-1997.) osnovala jekonzultantsku tvrtku. Autorica je tridesetakčlanaka. Od nedavna (2007.)je ustanovljena (Gulf Coast SectionSEPM) nagrada „Doris Malkin Curtis“medalja, koja se dodijeljuje geolozimakoji su doprinjeli poznavanju geologijebazena Meksičkog zaljeva u kome je D.Curtis-Malkin radila pedesetak godina.Neki radovi: Some Hamilton ostracodesfrom Arkona, Ontario (s H. N. Coryellom,1936.), Biostratigraphic study of MioceneOstracoda of New Yersey, Maryland,and Virginia (1953.), Relation of environmentalenergy levels and ostracodbiofacies in east Mississippi delta area(1960.), Depositional environments andpaleoecology: environmental models inancient sediments (kompilacija, 1978.),How to try to find an oil field (s grupomautora, 1981.), Finding deep sands inthe Gulf Coast Tertiary (1984.) itd.CVETAJEVA, Maria Kuzminična iliЦветаева Мария Кузьминична(1854.– ?) ruska geologinja – pohađalaje I. Moskovsku gimnaziju. Tek dvije godinenakon mature (1872.) upisala se naVisoku Lubyanskiy Prirodoslovnu ženskuškolu (1874.-1877.) i tu bila prva ruskastudentica geologije, jer je istodobnobila i nastavnik na IV. Moskovskoj gimnaziji(1872.-1882.). Različite predmetepredavala je i na I. Moskovskoj gimnaziji(1882. - ?). Dok je bila gimnazijski nastavnikzavršila je fiziku i matematiku, aslušala je i kemiju, botaniku, zoologiju,mineralogiju, paleontologiju i geologiju.Posebice se zanimala za karbonskenautilide, sakupljala ih i proučavala,tako da je u razdoblju od desetak godina(1888.-98). napisala je dvije velikemonografije, koje je izdao Geološkikomitet (Geolkom), odnosno prvi državnigeološki zavod u Rusiji utemeljen u St.Petersburgu (1882). Monografije susvojim sadržajem vrijedni znanstvenirad, mogu se koristiti i danas, u kome jebilo puno novih podataka. Bila je članicaMineraloškog društva, Moskovskogprirodoslovnog društva i Društva eksperimentalnihprirodnih znanosti u St.Petersburgu. Bila je aktivna članica organizacijskogodbora (prva žena geologu toj ulozi na kongresu takvoga tipa)Međunarodnog geološkog kongresa uMoskvi (1897.), a također je sudjelovalau ekspediciji na Ural, koju su organiziralii vodili A. P. Karpinski (1846.-1936.) i F.H. Černišev (1856.-1914.). Na kongresuje kao članica odbora bila i paleontologinjaM. V. Pavlova (1854.-1938.), štodokazuje da su obje žene-znanstvenicebile visoko cijenjene.DAMBRICOURT-MALASSÉ, Anne(1959.) francuska paleoantropologinja– magistrirala je na Sveučilištu Orsayi doktorirala na Nacionalnom prirodoslovnommuzeju, odnosno na Institutuza paleontologiju ljudi (1987.). Njezinadisertacija otkrila je embrionalno podrijetlopermanentnog bipedalizma ianatomsku transformaciju s njihovimfunkcionalnim psihomotornim prirodnimposljedicama. Kao polaznik francuskeškole paleoantropologije nastavila je slijedM. Boulea (1861.-1942.), P. Teitlhardde Chardina (1881.-1955.), J. Piveteaua(1899.-1991.) i dugih suvremenika. Godine1988. J. Piveteau predstavio jenjezin rad u Akademiji znanosti u Parizu,a R. Thom (1923.-2002.) upozorio je na- 4 -

GPZ Bulletin br. 20, prosinac 2009.važnost njezina rada. Od 1990. radi uCNRS (Centre national de la recherchescientifique). Godine 2004. Akademijaznanosti i Akademija francuskog instituta,otvorili su raspravu o ograničenjimagradualizma tijekom hominizacije, pozivajućije na razvijanje promatranja tzv.„punctated equilibriuma“. Punctated equilibriumje teorija u evolucionarnoj biologiji,koja zagovara da će većina spolnihreprodukcijskih vrsta iskusiti vrlo maloevolucijskih promjena tijekom većinegeološke prošlosti, a razvili su je paleontoloziN. Eldredge (1943.) i S. J. Gould(1941.-2002.) u radu Punctuated equilibria:an alternative to phyletic gradualism(1972). Od 1988. radila je s ortodontimai paleoantropolozima na razumijevanjusuvremenih neuravnoteženosti okluzija(poravnanja zubiju gornje i donje čeljusti)i držanja tijela među djecom. U Odjelu zapredhistoriju prirodoslovnog muzeja obvezalase (1996.) da će proučiti staništaprethistorijskih ljudi u planinskim dijelovimasredišnje Azije i njihovu osjetljivostna recentne (holocen) glacijalne i interglacijalnefluktuacije. Autorica je brojnihradova od kojih se ističu: Were climaticchanges a driving force in hominid evolution?U: Climates: Past and Present(s grupom autora, 2000.), Neural tube,spheno-occipital flexion and semi-circularcanals in fossil and modern hominids(s J. P. Martin i E. Kervilier, 2000.), Evolutiondu chondrocrâne et de la face desgrands anthropoïdes miocènes jusqu’àHomo sapiens, continuités et discontinuités(2006.), Le peuplement humain enEurasie: l’Asie centrale montagneuse etles piémonts sous-himalayens du Plio-Pléistocène à l’Holocène, origines, évolutionhumaine et migrations (2008.).DARAGAN, Antonina Ivanovna iliАнтонина Ивановна Дараган (1879.-?) ruska geologinja i ispitivačica tala– završila je Visoku žensku školu. PrijeSocijalističke revolucije bavila sepodukom i prevođenjem tekstova, a tijekomrata (1914.-1918.) služila je kaoslužbenica u različitim bolnicama. Zatim jekao tajnica i administrativna pomoćnicaradila u uredu KEPS-a (Komisija zaproučavanje prirodnih proizvodnih snagakoju je sovjetska vlada osnovala1918.), a od tamo je otišla u Istraživačkuslužbu (1920.) i počela se vrlo ozbiljnobaviti geološkim istraživanjima. Radilaje na ispitivanju različitih vrsta tala, a zatimi praktičnom geologijom s pedologijom(1926.). OGPU (Объединённоегосударственное политическое управление)ju je krajem jeseni 1929. uhitio ine zna se njezin kraj.DEMBSKAJA, Guna Ivanovna ili ГунаИвановна Дембская (1914.-1976.)sovjetska (ruska) geologinja – rodila seu Irkutsku u porodici poljskog podrijetla.Po završetku Radničkog sveučilišta(Рабфак), koji je sovjetske radnikepripremao za studij, na MoskovskomGeološkom i istraživačkom institutu(1933.) upisala se na Geografski fakultet(Geomorfološki odjel) i odslušala tektri semestra kada je uhićena (1934).Osuđena je na desetogodišnji rad ulogoru za preodgoj. Radila na željezniciu Topografskom uredu. Od 1936. radilaje na uzorkovanju u rudniku asfalta,a nakon toga premještena je naopće poslove u paleontološki laboratorij(istraživački odsjek), te bila uključena ugeološku ekspediciju za trust “Pechorauglegeologiya“.Postala je jedan odvodećih paleontologa. Paleontološkaistraživanja (utvrdila je nove oblike fosilneflore i faune) pomogla su u općemodređivanju i definiranju ugljenosnogbazena Pečore i samih ugljena. Po njojje nazvan permski školjkaš Dembskaya.Premda umirovljena 1969. rehabilitiranaje tek 1991.DERVIZ, Vera Mikhailovna ili ВераМихайловна Дервиз (1878.-1951.)sovjetska (ruska) geologinja – jedna odprvih žena geologa u Rusiji, prva ženametalogeničarka i rudarska inženjerka.Iskazala se kao vrstan geolog, talentiranpetrograf i istraživač Kavkaza, Sikota-Alina, Središnje Azije i Urala. Potječe izplemićke porodice koja joj je omogućilaškolovanje i bavljenje poslovima neobičnimza žene u Rusiji toga doba. Sasrebrnom medaljom završila je Školureda sv. Katerine u Moskvi (1896.),studirala u St. Petersburgu na Visokoj(Bestuzevskie) ženskoj školi na Fizikalno-matematičkomodjelu, gdje je kodI. V. Mušketova (1850-1902) pohađalapredavanja iz fizikalne geografije s geologijomi kemijsku kristalografiju. Nakontoga na Sveučilištu u Genevi slušalaje predavanja na Fizikalnom fakultetu(1904.-1910.), stekla diplomu doktorafizike i vratila se u St. Petersburg. Od1913. radila je u Geolkomu (Geološkikomitet) kao petrograf i ubrzo objavilarad Kristalinske stijene sjevernog Sahalina(1915.) obradivši uzorke koje susakupili N. N. Tihonovič (1872.-1952.)i P. I. Polevoj (?). Kasnije je radila naDalekom Istoku i Uralu (1931.-1934.)i specijalizirala se za ležišta željeznihruda. Kada se vratila u Lenjingrad (St. Petersburg)dobila je posao u tvrtci (trustu)“Glavmed”. Tijekom II. Svjetskog rata zavrijeme obrane Lenjingrada surađivalaje sa Znanstveno-istraživačkim institutomza općinsku ekonomiju i proučavalakonstrukcijske materijale lenjingradskogokruga. Godine 1944. dobila je ordenObrane Lenjingrada, ali već koncem1945. je pritvorena i odvedena u radnilogor (1946.) s petogodišnjim gubitkomgrađanskih prava i konfiskacijom imovine(knjige, rukopisi zbirka minerala).Nakon pet godina rada premještena je,ali tijekom povratka kući umire u vagonuna stanici Novolisino pokraj Lenjigrada.Rehabilitirana je 1989.DMITRIJEVA, Leokadia Georgijevnaili Леокадия Георгиевна Дмитриева(1912.-?) ruska geologinja – rođenau Rigi, a uhićena je na drugoj godinistudija u Moskovskom geološkom iistraživačkom institutu (1936.). Uhićenisu i njezini roditelji, a otac ustrijeljen.Nakon što je osuđena na osmogodišnjuzatvorsku kaznu i pet godina gubitkagrađanskih prava zatočena je u zatvorLubijanskaja. Od 1939. bila je u logoruKolima, a oslobođena je 1946. Prije1956. radila je kao petrograf i mineralogu selu Ust-Omčug u Kolimi. Rehabilitirana1956.Nastavit će se ...- 5 -

GPZ Bulletin br. 20, prosinac 2009.GPZ LEGENDEI ANEGDOTE (14)pribilježio T. M.Rad na terenu obilježile su mnogeanegdote u kojima su glavni likovi profesorii studenti. I u ovom broju GPZBulletina donosimo jednu anegdotu, ukojoj je jedan od likova vaš urednik.Tri malo veća patuljka umrakuPostoje razni načini uzorkovanjastijena za kojekakve stratigrafskeanalize. Najneobičnije, ipak, bilo jeuzorkovanje sedimenta kojeg smohtjeli datirati metodom optički stimuliraneluminiscencije (OSL).Krajem 1990-tih godina bio nam jeto prvi susret s tom metodom. Upute zauzorkovanje dobili smo od kolege kojije taj uzorak trebao odnjeti u SAD nadatiranje, a on sam zbog nekih obvezanije bio u mogućnosti poći s nama pouzorak. Upute koje smo dobili bile suprecizne, i prilično neobične: uzorakne smije biti izložen nikakvom svjetlu,mora biti uzet s dubine dokle nedospijeva dnevno svjetlo, i treba bititako zapakiran da do njega ne dospijeniti jedan foton!S vođom istraživanja, kolegom M.P. našli smo se poslije večere u našemhotelu i krenuli na teren. Bio je mjesecprosinac, a prethodnih je dana paoprvi snijeg. Vrijeme je bilo oblačno, iočekivale su se nove padaline, a temperaturaje bila dobrano ispod ništice- idealno za uzimanje tog delikatnoguzorka!Lokalitet s kojeg smo namjeravaliuzeti uzorak nalazio se uz ogradu nekoggrađevinskog poduzeća koje je imaloveliko ograđeno skladište i jednognoćnog čuvara u kućici koja se nalaziladosta daleko od ulaza.Plan je bio slijedeći: doći doograde, preskočiti je, prijeći skladištedo druge ograde, preskočiti i nju, prićiizdanku, iskopati jamu do barem 1/2m dubine, uzeti uzorak sedimenta, zapakiratiga, i vratiti se istim putem, isve to apsolutno bez svjetala. Sve jebilo jasno, trebalo je samo pričekatipravi trenutak - ponoć!U očekivanju tog pravog trenutka,posjetili smo lokalnu birtiju da skupimozalihu topline (popili smo pokojirum s čajem ili obrnuto) jer smo znalida će nam u toj hladnoj noći svaka kalorijastvarno trebati. Planirali smo u“akciji” biti bar 2-3 sata, a trebali smodočekati ponoć i prestanak emitiranjaTV programa, nakon čega bi većinastanovnika obližnjeg sela trebala većtvrdo spavati (da nam svjetlo s njihovihprozora ne bi smetalo). Potomsmo mogli krenuti u pravu geološkuavanturu.Auto smo parkirali podalje odskladišta da nas ne bi čuo noćni čuvar, ikrenuli. Oboružani s dva krampa, lopatamai geološkim čekićima, “zabundani”kao za pohod na Arktik, kročili smopo svježem snijegu put našeg izdanka.Mrkli mrak ipak nije uspio prikriti našusiluetu koja je vjerojatno podsjećalana patuljke iz Disneyjevog crtića o Snjeguljici(samo malo veće) koji hitrokroče kroz noć na posao u svoj rudnik.Tri spodobe s krampovima na ramenimasu preskočile ogradu, prešle nadrugu stranu građevinskog skladišta,pa opet preko ograde, i popele se nauzvišenje do kojeg se drukčije nijemoglo doći. Sad smo bili na terenugdje smo morali kopati. Svjetiljkenismo palili, da ne uzbunimo noćnogčuvara koji hrče u svojoj kućici, ali niokolne seljane koji bi mogli tko zna štopomisliti i pozvati policiju, a možda ižupnika!Kako je tlo bilo zamrznuto, kopanjese odužilo. Prošlo je više od 1/2 sata,a od očekivane rupčage bila je samomala jamica. Bili smo već priličnopesimistični, ali smo uporno i daljekopali. Približno sat vremena kasnijedošli smo do horizonta kojeg smo namjeravaliuzorkovati, a do tog vremenabilo nam je već toliko vruće da smoskinuli višak odjeće - što je samo posebi (obzirom na doba godine) sigurnobio zanimljiv prizor!Iskopani sediment, priližno 5 kilograma,zamotali smo u nekoliko crnihvreća za smeće, potom u nekoliko slojevafoto-papira, pa u nekoliko slojevanovina, sve u želji da na cilj stignezaleđen i neosvjetljen.Potom smo poprište “avanture” napustilijednako kako smo i došli; preskakanjemdvaju ograda, šetnjom dodaleko parkiranog auta, i ponovnimposjetom lokalnoj birtiji (koja jezačudo još uvijek bila otvorena - nekegoste je stvarno teško otjerati doma)na odmrzavanje pothlađenih nogu ipromrzlih prstiju.Nekoliko dana kasnije, naš je uzorakuspješno otputovao u SAD, a mi smojoš danima prepričavali noćnu avanturu,i čudili se što nas noćni čuvar ipaknije vidio ni čuo.Danas nam se, ipak, čini da nas jei čuo i vidio, ali da je bio pre uplašenda bi išta poduzeo. Tri ne tako malapatuljka koji s krampovima na ramenimajezde u noći bez mjesečine, neukazuju mu se baš svake noći, a da jeto kome i ispričao, svi bi pomislili da jete noći ili bio pijan, ili da je lud.- 6 -

Biogradska Gora– raj zaprirodoslovceKristina PikeljU sklopu sastanka tzv. norveško– balkanskog projekta (Marine Scienceand Coastal Management in the Adriatic,Western Balkans, An Educationand Research Network) koji je održan uPodgorici od 23. do 26. studenog, organiziranje posjet Biogradskoj Gori, jednomod četiri nacionalna parka u CrnojGori. Osim sastanaka na kojima smodogovarali zadnje aktivnosti vezanih zaprojekt, odlučili smo najavljeno sunčanovrijeme predzadnji dan iskoristiti za odlazaku prirodu.Nakon gotovo tri sata vožnje iz Podgoriceuz kanjon Morače i uz Taru, prošlismo Kolašin, vjerojatno najpoznatijeskijalište u Crnoj Gori i stigli do BiogradskeGore.GPZ Bulletin br. 20, prosinac 2009.Biogradska Gora se nalazi nasjeveroistoku države, u području Bjelasice,između rijeka Lim i Tare (Sl. 1).Poznata je po jednoj od rijetkih i dobroočuvanih europskih prašuma, u čijemse srcu, na 1094 m nadmorske visinenalazi Biogradsko jezero. Ono je glacijalno,kao i mnoga druga jezera utom prostoru, a posebnu čar mu dajepremošćena Biogradska rijeka koja se unj ulijeva. Biogradska Gora je proglašenaparkom 1952. godine, iako najstariji oblikzaštite datira iz 1878. godine. Osimgeomorfoloških osobitosti, za park suznačajne zaštićena flora s endemima(molika, planinski javor, somina) te fauna(veliki tetrijeb, mrki medvjed) (Sl. 2).Krški tereni Bjelasice čine 50 %područja, a građeni su od srednje trijaskihvapnenaca i dolomita koji se u oblikutektonskog okna nalaze ispod glinovito-laporovitihškriljavih stijena mlađegpaleozoika. Dio vapnenaca je probijenili ukliješten između magmatskih stijena(porfiriti, keratofiri, andeziti).Dolaskom na jezero približilo sevrijeme ručka, pa smo nakon obilnog„lunch“ paketa krenuli u obilazak jezera.Kako je društvo bilo šaroliko, nekogsu oduševljavali kukci i pastrve, nekoglišajevi i gljive na stablima, a mi geolozismo možda bili najviše u čudu, jer je našetnici oko jezera bilo moguće naći svetri gore navedene vrste stijena.Slika 2: Informativna ploča kodBiogradskog jezeraSlika 3: AmonitiSlika 1: Turistička karta Crne Gore (www.montenegromap.net)- 7 -Slika 4: BelemnitiJedan biolog, ali geolog u duši, prof.dr. sc. D. Viličić prvi je uočio izdanakprepun fosila, za koje je dr. sc. I. Sondidobro pretpostavio da su amoniti (Sl. 3),pa sam ih bar na trenutak uspjela ukrastikamenoj vječnosti, te sada krase straniceovog biltena. Osim amonita, bilo jei belemnita (Sl. 4), a vjerojatno i drugihfosila, no bez čekića i u nacionalnomparku, to će za nas ipak ostala tajna ...

GPZ Bulletin br. 20, prosinac 2009.DjelatnciGeološko-paleontološkogzavodaGeološkog odsjeka PMFnajsrdačnije čestitajurođendanKristini PikeljKolegijPrirodoslovno-matematičkogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu,odlučio je da Fakultet nećeraditi od 25.12.2009. do 6.1.2010.Nastava u 2010. započet će7. siječnja.Svim čitateljima, djelatnicimaPMF-a, suradnicima istudentimaželimo Sretan Božić iuspješnu Novu Godinu!- 8 -