1.3.1.A. Habsburški fortifikacijski sustav na jugoistoku Europe od ...

Josip Kljajić 31vrtoglavo rasti. Istodobno je barokni formalizam u estetskomsmislu, težeći simetriji nasuprot prirodnim oblicima,nastojao uniformirati sve: zgrade, tvrđave, ulice, drveće iljude. To bi tipično vojničko ukalupljivanje bilo nepodnošljivoda barok nije pokazao i drugo lice: senzualnu bujnost izanos. U sklopu njegovih stilskih koncepcija kontrastno se,stoga, naglašavaju senzualnost i mehanički red, povojničenisvakodnevni život i razigrana sloboda, primjerice i u gradnjifortifikacijskih prostora, dakle i tvrđava, koje, doduše,nemaju neku praktičnu vrijednost, ali, kao svjedoci određenogtipa civilizacijskog razvoja, imaju povijesnu, društvenu,kulturnu, urbanu i arhitektonsku vrijednost.U hrvatskoj i srpskoj historiografiji ovoj problematici nijeposvećen ni jedan ozbiljniji rad. Ovim se saopćenjem,stoga, nastoje postaviti nova pitanja i potaknuti budućaistraživanja o tome. Pritom se javljaju teškoće i potrebanovog pristupa, jer stilski, konstruktivni i drugi građevnielementi fortifikacija tvore podatke koji su nam ostali uprostoru, zabilježeni ne jezikom i rukopisom nego urezani iugrađeni u konkretan prostor, vrijeme i materiju, pa fortifikacije,kao sekundarni povijesni izvori, pružaju obavijestikoje se mogu isčitati na samoj njihovoj fizičkoj strukturi. Asposobnost čitanja takvih obavijesti iziskuje poznavanjenekoga drugog jezika: jezika oblika, materijala i struktura,koji nije jezik pisma, isprave ili drugih pisanih dokumenta.Zbog toga fortifikacije mogu poslužiti i kao medij drugačijegviđenja povijesti jer, u svojoj strukturi, oblikovanju irazlozima nastanka, sadrže niz tragova o kulturnim, gospodarskim,političkim i ostalima društvenim uvjetima kojičesto nedovoljno jasno korespondiraju s konvencionalnimapovijesnim činjenicama ili barem s onima koje su nam seočuvale interpretirane u povijesnoj znanosti.

Josip Kljajić 333. Habsburško-osmanlijski ratovi na jugoistoku Europe1688.-1739. godinePoslije razbijanja opsade Beča 1683. Habsburška je Monarhijaotpočela veliku protuosmanlijsku ofenzivu koja jedo kraja 1687. rezultirala oslobođenjem Ugarske, pri čemuje u kolovozu te godine ostvarila pobjedu u blizini Haršanjskogbrda u južnoj Ugarskoj, kada je, s posljedicamakoje su potresle cijelo Osmanlijsko Carstvo, definitivnoslomljena udarna snaga profesionalne osmanlijske vojske uSrednjoj Europi. U nastavku ratovanja na jugoistokuEurope habsburški su generali pripremali nove strategijskeplanove, sve sa istim ciljem – osvajanja Beograda, 2 kratkotrajnooslobođenoga 1688. godine, koji je predstavljaonajvažniju strategijsku točku za oslobođenje Srbije teBugarske i Makedonije i konačno istjerivanje Osmanlija izEurope, a za što je bilo potrebno oslobađanje istočneHrvatske (Slavonije i Srijema). No, budući se HabsburškaMonarhija uplela u sukob i sa Francuskom, to su Osmanlijespretno iskoristili te su, nakon pobjede pokraj Kačanika, usnažnom protuudaru u listopadu 1690. ponovno osvojiliBeograd, istočni Srijem i veliki dio Slavonije. Rat je nastavljenu 1691. i, na području Srijema, odlučen u listopadu tegodine porazom osmanlijske vojske u blizini Slankamena, 3nakon čega je, poslije 155 godina osmanlijske vlasti,Slavonija konačno oslobođena.2 Usp. L. Szita, Oslobođenje Slavonije i Osijeka od Turaka, Glasnik ArhivaSlavonije i Baranje, br. 1, Osijek, 1991., 189.3 Usp. I. Mažuran, Virovitica pod upravom vojske, dvorske komore i vlastelina(1684.-1736.), Virovitički zbornik 1234.-1984., Virovitica, 1986.,142.

34Habsburški fortifikacijski sustavZbog opće iscrpljenosti sukobljenih strana nastupio je ratnipredah od nekoliko godina. No, i u njemu su Habsburgovci1693. poduzeli opsadu Beograda, a Osmanlije 1694. opsaduPetrovaradina. Pobjeda Habsburgovaca pokraj Sente urujnu 1697. iskorištena je, pak, samo za pohod u Bosnu. 4No, budući da su Osmanlije zadržali Beograd i Šabac,opasnost za Srijem nije prestajala sve dok nije u siječnju1699. potpisan Mir u Srijemskim Karlovcima, kojega su1716. prekršili Osmanlije, poraženi u kolovozu te godinepokraj Petrovaradina, nakon čega Habsburgovci u listopaduosvajaju Temišvar, a sljedeće, 1717. godine Beograd isjevernu Srbiju. Potom, Osmanlijska Carevina, slomljenavojnim neuspjesima, 1718. potpisuje najlošiji, a HabsburškaMonarhija najbolji međusobni mirovni sporazum -Požarevački mir - prema kojemu potonja stječe Beograd,istočni Srijem i Banat te sjevernu Srbiju i Bosansku Posavinu.Potom je sukob prebačen dalje na jugoistok Europe- prema Banatu i Srbiji.Oslobođenje velikih dijelova Ugarske, sjeverne Srbije teistočne i južne Hrvatske uvelike je potpomagalo stanovništvotih zemalja. Međutim, bečki je dvor državna područjatih zemalja smatrao tek novoosvojenim krajevima.Unatoč tome, vladavina Habsburgovaca pokreće niz različitihprotomodernizacijskih procesa u zemljama JugoistočneEurope, u kojima se, uz potporu države, pokreće život isnaži gospodarstvo. Tako, nakon Požarevačkog mira, nastupavrijeme trajnije stabilizacije jugoistočne granice HabsburškeMonarhije, koja u opustošenu Slavoniju, Srijem,4Usp. E. Kovačević, Granice Bosanskog pašaluka prema Austriji iMletačkoj Republici prema odredbama Karlovačkog mira, Sarajevo, 1973.,58-60, i F. Ademović, Princ palikuća u Sarajevu, Sarajevo, 1997.

Josip Kljajić 35Banat i sjevernu Srbiju (ponajviše u Beograd) koloniziravojni i činovnički aparat, veleposjednike, obrtnike, trgovce ipoljodjelce, uglavnom stranog podrijetla. U Slavoniju iSrijem je neprestano nadolazio i migracijski val iz hrvatskihzemalja (Banovine, Dalmacije, Like i Zagorja) te Bosne iHercegovine i Srbije. Uz te velike demografske promjene, uprvoj je polovici 18. st. primjetan i proces prenošenjatežišta naseobene i ekonomske koncentracije s prigorskihpobrđa na ocjedite zaravni. 5 Razvoj kolonizacije rezultiraprocesima kulturnog stapanja i prožimanja te, uz agrarnopovoljniju prirodnu osnovu, promet i dr., uvjetuje i bržigospodarski razvoj u odnosu na ostale dijelove Vojnekrajine (brdske, krške i dr.). Iako merkantilistički programirazvoja nisu potaknuli stvarnu preobrazbu proizvodnihsredstava i infrastrukturne mreže, ipak su legitimirali noviduh obnove i inicijative. Strani uzori, nove spoznaje i većepotrebe u tom razdoblju upućivali su na opće podizanjegospodarske moći o kojoj su ovisili svi ostali dijelovidruštva. To je otvorilo put utjecajima sa Zapada: manufakturnomkapitalizmu, trgovačkom kapitalu, građanskomdruštvu, građanskoj kulturi, novima baroknim građevnimrješenjima i dr.4. Izgradnja fortifikacijaNastupom velikih društvenih promjena na scenu stupaju inova shvaćanja o načinu života, potpuno različita odzatečenih, naslijeđenih, pa se slojevite promjene mogu5 Usp. V. Rogić, Historijsko-geografska osnova socijalno-kulturne diferencijacijevojnokrajiškog prostora, Geografski glasnik, br. 44, Zagreb,1982., 37.

36Habsburški fortifikacijski sustavuočiti i u arhitekturi (civilnoj, sakralnoj i vojnoj). Habsburškaarhitektura, pak, slijedila je vojne i političke zadaćete naglo prekida veze s urbanističkim naslijeđem i osmanlijskomtradicijom, utemeljujući novi kriteriji prostornoguređenja. No, zbog neprestane ratne opasnosti i velikeživotne nesigurnosti nije, međutim, bilo sigurnosnih uvjetaza snažniji urbanistički razvoj i gradnju reprezentativnihcivilnih objekata. Stoga se rat nametnuo kao glavni građevničinitelj (u obliku skromnoga i reduciranog baroknogavojnog asketizma), a fortifikacije su, sa vojnima i sakralnimobjektima, postale vodeći urbanistički elementi.Habsburška je Monarhija, odmah po potpisivanju Mira uSrijemskim Karlovcima 1699. godine, odlučila ustrojiti uSlavoniji i Srijemu novi obrambeno-tvrđavski pojas. Naizabranim je mjestima vojska predložila izgradnju suvremenihtvrđava, tvrđavskih naselja i sustava čardaka. No,realizaciju te ideje vojni vrh je počeo provoditi tek nakonšto su vojni stratezi izabrali odgovarajuća strategijskamjesta. U slavonsko-srijemskome području izgradnja novihtvrđava u Petrovaradinu i Osijeku počela je odmah nakonoslobođenja od osmanlijske vlasti, dok se posavske tvrđaveu Rači, Brodu i Gradiški obnavljalo do i poslije Karlovačkogmira. 6 Beograd, Petrovaradin i Osijek su primjeri većihtvrđavskih naselja, za razliku od primjerice Broda koji jeplaniran isključivo kao vojna tvrđava. Ranije su utvrde višeštitile naselja, a od 18. st. novi način ratovanja držao jeutvrđenja na strateškim pravcima primarnima, a civilna naseljasekundarnima. Stvaranje novoga obrambenog pojasabilo je u skladu s tadašnjima vojnim zahtjevima zaštite6 Usp. V. Bedenko, Urbanistička prošlost Stare Gradiške, Godišnjak zaštitespomenika kulture Hrvatske, br. 2-3, Zagreb, 1976.-1977., 111.

Josip Kljajić 37važnih strategijskih pravaca na graničnom području s drugomdržavom. Budući da stare utvrde u Gradiški, Osijeku,Brodu, Petrovaradinu, Rači i Beogradu nisu, prema ocjenivojnih stratega, udovoljavale tadašnjima vojno-obrambenimstandardima, oni su inzistirali na njihovoj temeljitojmodernizaciji.U to je vrijeme, inače, Europom dominirao francuski načinfortificiranja, koji je, radikalnom izmjenom fortifikacija,uveo vojni inženjer Vauban, a uz novi način oblikovanjabastiona i bedema koji omogućuje temeljitu obranu tvrđava.U sjeveroistočnoj je Francuskoj, gdje je vodio radovena utvrdama (utvrdbene radove), spojio niz utvrđenja ujedinstvenu strategijsku cjelinu. Usavršio je teoriju opsade iobrane tvrđava, a svoja načela i rasprave objavio u višeradova. Primjenu njegovih zamisli možemo pratiti po cijelojEuropi sve do kraja 18. stoljeća. Njegov sustav utvrđivanjapreuzeli su kao pravilo i habsburški vojni inženjeri pri gradnjitvrđava na jugoistoku Europe: fortifkacije su povezane ujedinstvenu obrambenu cjelinu, a ipak svaka od njih sadrži iosobita graditeljska rješenja.Ovdje se pozornost posvećuje modernizaciji toga unutarnjegobrambenog prstena i objekata izgrađenih u njemu,uz napomenu da je taj tvrđavski sustav u drugoj polovici18. st. doživio i drugu temeljitu rekonstrukciju izgradnjomvanjskoga obrambenog pojasa.

38Habsburški fortifikacijski sustav4.1. Starogradiška tvrđavaDramatične habsburško-osmanlijske ratove u Gradiški jepreživio samo stari kaštel-citadela. 7 Na prvome planu StareGradiške iz 1700. ucrtana je samo jezgra s fortifikacijskimobrisom, bez naznake i rasporeda objekata unutar utvrde, 8dok su u drugome planu starogradiške utvrde iz 1715. jošvidljive stara struktura naselja i fortifikacije. Novi plan iz1715. sadrži, pak, detaljan i relativno precizan tlocrt gradiškognaselja s nepravilnom mrežom ulica i pojedinima važnijimobjektima te legendom na francuskom jeziku.Veći graditeljski zahvati, koncepcijski potpuno različiti odpostojećeg stanja, u Gradiški su nagoviješteni 1725. naplanu inž. Andreasa Zernizera, koji sadrži tri urbanističkefaze koje su važne za studij prerastanja dotadašnjeosmanlijske i predosmanlijske građevne sheme u baroknoorganizirani prostor tvrđave. Dotadašnja je urbanističkajezgra uklopljena samo kao jedan dio u novoprojektiranutvrđavu, a primjetne su i određene izmjene uličnog rastera(tlocrt naselja u kojemu se ulice sijeku u obliku šahovskeploče ili, pojednostavljeno, mreže), iako je fortifikacijskiobris stare tvrđave ostao nepromijenjen. Isprojektirana je,dakle, potpuno nova, prostranija tvrđava, čime je u osnoviizvršena i temeljita urbanistička rekonstrukcija Gradiške.7 Usp. J. Kljajić, Krajiške tvrđave..., n.dj., 142.8 Usp. Gj. Sazbo, Sredovječni gradovi, Zagreb, 1920., 116-118.Usp. i radove o gradiškoj tvrđavi: L. Ilić-Orivčanin, Stara Gradiška, Neven,br. 30, Zagreb, 1853., V. Bedenko, n.dj., V. Žugaj, Gradiška na Savi, NovaGradiška, 1986., H. Hadžialagić, Gradiška u prošlosti, Delnice, 1995., V.Žugaj, Stara Gradiška, Zagreb, 1997., te J. Kljajić, Krajiške tvrđave...,n.dj., Stara Gradiška – grad mrtvih, mrtav grad, Histria Antiqua, br. 8,Pula, 2002., te Fortifikacijska i urbanistička rekonstrukcija..., n. djelo.

Josip Kljajić 39Naposljetku, na planu su iz 1729. preko starog rasteraucrtane nove insule (otoci, četvrti - dijelovi naselja). Pritomse vojni planeri nisu uopće osvrtali na postojeću situaciju teizrađuju potpuno novi raspored fortifikacijskih dijelova inaselja gradiške tvrđave, potpuno zanemarujući dotadašnjegradiško civilno naselje: unutar bedema tvrđave, Gradiškaje preoblikovana u tek osnovan grad, iako je prema pisanimizvorima kontinuirano postojala od srednjovjekovlja. 9 Ipak,novo tvrđavsko naselje nije preko noći zamijenilo staro, avojna su se sredstva ulagala prije svega u izgradnjubedema tvrđave i objekte logističke naravi.4.2. Brodska tvrđavaStaru brodsku utvrdu (četverokutni kaštel), smještenu umeandru rječice Mrsunje, stalno se popravljalo i održavalosve do početka gradnje nove brodske tvrđave 1715. godine.10 Zahvaljujući gradnji nove tvrđave i franjevačkog9 Usp. V. Bedenko, n.dj., 112.10Usp. radove o brodskoj tvrđavi: A. Lešić, Das Entstehen derMilitärgrenze und die Geschichte der Stadt und Festung Brod am/S.,Zagreb, 1914., R. Horvat, Brod na Savi, kao kulturni i ekonomski centar,Brod na Savi, 1927., i Slavonski Brod, Zagreb, 1940., I. Rubić, Slavonski iBosanski Brod. Studija o ekonomsko-geografskoj strukturi grada i okoline,Zbornik za narodni život i običaje Jugoslavenske akademije znanosti iumjetnosti, br. 36, Zagreb, 1953., K. Petrović, Tvrđava i grad Brod 1715.-1905. godine, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, br. 4-5, Zagreb,1972., M. Ilijanić - M. Mirković, Prilog dokumentaciji tvrđave Slav. Brod,Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, br. 4-5, Zagreb, 1978.-1979., I. A. Brlić, Uspomene na stari Brod, pretisak u: Vijesti MuzejaBrodskog Posavlja, br. 7, Slavonski Brod, 1983., M. Marković, Brod,Slavonski Brod, 1994., te J. Kljajić, Brodska tvrđava, n.dj., i Slavonski Brod- obrambeni sustavi kroz stoljeća, Histria Antiqua, br. 7, Pula, 2001.

40Habsburški fortifikacijski sustavsamostana tijekom 18. st. srednjovjekovni i osmanlijskibedemi brodskog naselja izgubili su svoju obrambenuvažnost, pa su, kao i prokopi (grabišta), srušeni i zaravnani.Brodsko naselje u obliku izduženog pravokutnika (podijeljenona četiri jednaka kvadrata) postalo je podgrađetvrđave (tvrđavsko podgrađe), dok je njegov zapadnikvadrat srušen te iskorišten za projektnu jezgru novebarokne tvrđave.U prvome razdoblju (1715.-1724.), a nakon projektiranja iiskolčavanja obrisa tvrđave, izgrađena je unutarnja (osnovna,kvadratna) obrambena jezgra sa četiri bastiona, međusobnopovezana sa četiri spojna bedema (kurtine). Ta jejezgra najprije građena zemljanim nabojem i drvom, anakon potpisivanja Požarevačkog mira 1718. obzidana jeopekom. U drugome razdoblju (1724.-1738.), pak, jezgraje fortifikacijski dopunjena s tri revelina, hornverkom (rogovljastautvrda s dva polubastiona okrenuta prema Savi) i,djelomično, bastionskim uškama, pri čemu je taj unutarnjiobrambeni pojas tvrđave zaštićen i glavnim obrambenimprokopom (grabištem), širine 28-36,5 m. Potonje je razdobljeobilježeno Doxatovim graditeljskim utjecajem, kontroverznimdjelovanjem zapovjednika brodske tvrđaveJohana Trencka i ponovnim životom, nakon 35 godina,stanovnika Bosanskoga i Slavonskog Posavlja u jednojdržavi – ovaj put u Habsburškoj Monarhiji.4.3. Račka tvrđavaPlan o gradnji modernije tvrđave u Rači ostvaren je tekpotkraj 18. st., a do tada je stara utvrda uspješno obavljala

Josip Kljajić 41zadaću obrane graničnog područja. 11 U prvoj fazi utvrđivanjau Rači se uglavnom ojačavaju bedemi i grade drvenezgrade nužne za smještaj vojske i njenu opskrbu. Na planuiz 1700. još se vide obrisi trokutastih bedema nekadašnjegaosmanlijskog naselja s malim, neznatno istaknutima bastionima.No, plan račke utvrde iz 1718. sadrži već znatnepromjene. Utvrda je, u međuvremenu, pregrađena na dvadijela: na trokutasti (stari rački šanac) i četvrtasti (vanjski)dio, još nezaštićen sa savske strane. U njoj su, usto,izgrađeni, ponajviše od drva, svi objekti potrebni za život irazne potrebe posade.Na topografsko-zemljopisnoj karti iz 20-tih godina 18. st.Rača se prikazuje kao bastionirana zvjezdolika utvrda kojaispunjava sav prostor u zavoju rijeke Save, a ima i šance sobje strane Drine te, podalje, na desnoj obali Save. 12 Tadaje na račkoj utvrdi radio i Nikola Doxat de Demoret, glavnihabsburški stručnjak za fortifikacije na jugoistoku Europe,koji je obavljao i inspecijski nadzor radova na brodskoj igradiškoj tvrđavi.Potom je, na planu iz 1738. godine, račka trokutasta utvrdarazdvojena od četvrtaste utvrde još jednim bedemom,pa je bedemski pojas tvrđave, s deset manjih bastiona, biouglavnom izgrađen.11 Usp. radove o račkoj tvrđavi: E. Gašić, Povijest župe i mjesta Morović,Đakovo, 1936., Ž. Pucarović, Sremska Rača, u: Enciklopedija Jugoslavije,sv. 8, Zagreb, 1971., 110, O. Zirojević, Turska utvrđena mesta na područjudanašnje Vojvodine, Slavonije i Baranje, Zbornik za istoriju Maticesrpske, br. 14, Novi Sad, 1976., M. Marković, Brod, n.dj., te Kljajić, Brodskatvrđava, n.dj., Krajiške tvrđave, n.dj., i Rača..., n. djelo.12 Usp. N. Dobrović, Urbanizam kroz vekove, I, Beograd, 1950., i M.Marković, Decriptio Croatiae, n.dj., 243.

42Habsburški fortifikacijski sustav4.4. Osječka tvrđavaNa prostoru stare osječke utvrde isprojektirana je 1692.nova tvrđava, 13 s prostornom jezgrom okruženom čvrstimbedemima i prokopom (grabištem). Urbana je jezgra tvrđavekoncipirana u tipu rastera paralelnih međusobno okomitopostavljenih ulica u čijem središtu dominira pravokutnitrg. Prema osnovnom razmještaju objekata u urbanoj jezgrivojni objekti smješteni su uz rubove bedema, a od njih,prostor do središnjeg trga, ispunjavaju građanske kuće,obrtničke radionice i trgovine. U urbanom prostoru smještenasu i dva sakralna ansambla (isusovački i franjevački).4.5. Petrovaradinska tvrđavaRadove na ojačanju bedema petrovaradinske utvrde 1691.je nadzirao inž. Mathias Kaysersfeld, a potom se, sljedeće13 Usp. radove o osječkoj tvrđavi: D. Pinterović, Barokne građevine u Osijeku,u: Izvještaj Državne realne gimnazije za šk. god. 1928./1929., Osijek, 1929.,A. E. Brlić, Zbirka poviestnih nadpisa grada Osijeka, Osijek, 1944., B. Katušić,Kratak pregled arhitekture Osijeka kroz tri stoljeća, Osječki zbornik, br. V,Osijek, 1956., K. Firinger, Kužni kip u Osijeku, Zbornik slavonskih muzeja, br.1, Županja, 1969., E. Hillbrand, Alte Ansichten und Pläne von Esseg in derKartensammlung des Kriegsarchiv, Mitteilungen des Ö. Staatsarchives, 25,Wien, 1972, I. Mažuran, Urbanistički razvoj i spomenički značaj Osječketvrđe, Osijek, 1974., R. Androić, Krunska utvrda u Osijeku, Godišnjak zaštitespomenika kulture Hrvatske, br. 2-3, Zagreb, 1976./1977., I. Lentić-Kugli,Dva plana osječke Tvrđe s kraja 17. st., Osječki zbornik, br. XVI, Osijek,1977., M. Ilijanić - M. Mirković, Prilog dokumentaciji o građevnoj povijestiosječke Tvrđe na prijelazu 17. u 18. st., Godišnjak zaštite spomenika kultureHrvatske, br. 4-5, Zagreb, 1978.-1979., V. Kusik, Spomenička i funkcionalnaobnova Krunske utvrde osječke Tvrđe, na i.mj., S. Sršan, Osječki ljetopisi1686.-1945. godine, Osijek, 1993., S. Gaćina - G. M. Ivanović, Planovi..., n.dj., i I. Mažuran, Grad i tvrđava, n. djelo.

Josip Kljajić 43godine, prema njegovim opisima i planovima pristupiloizgradnji nove tvrđave. 14 Prije toga, srušeni su dijelovi staresrednjovjekovne utvrde. Izgradnja Gornje i Donje tvrđavete jednoga dijela hornverka nastavljena je poslije Kaysersfeldovesmrti (1693.) pod vodstvom pukovnika inž.Michaela Wamberga.Osnovni obris petrovaradinskoga tvrđavskog sustava počeose ocrtavati još tijekom prvoga razdoblja izgradnje (1692.-1738.), a bio je sačinjen iz četiri dijela: Gornje (bez građanskihkuća, samo s bedemima i vojnim objektima) iDonje tvrđave s podgrađem (sa stambenim, logističkim ijavnima objektima) te Male pravokutne utvrde (Inselschanze)na dunavskom otoku i Šanca (Brückenschanze) nalijevoj obali Dunava (izgrađen je 1694.-1695., a u početkuće 18. st. činiti osnovu buduće Neoplante, Ujvideka,Neusatza - Novog Sada). Tada nastala petrovaradinska naseljaimala su pravilnu shemu ulica i trgova, mnoštvo14 Usp. radove o petrovaradinskoj tvrđavi: F. Schams, Peterwardein undseinen Umgebungen, Pešta, 1820., S. Kowacz, Die VergengenheitPeterwardeins. Eine geschichtliche Skizze, Novi Sad, 1890., A. Gjukić,Woher kommt der Name Peterwardein?, Österreichische MilitärischeZeitschrift, 2, Wien, 1892, R. Šmit, Petrovaradinska tvrđava u vreme od1687. do 1692. godine, Glasnik istorijskog društva u Novom Sadu, VI, sv.2, Sremski Karlovci, 1933., i Petrovaradinska tvrđava, Kulturno-privrednipregled Dunavske banovine, br. 5, Novi Sad, 1939., M. Vranić, Petrovaradin.Foto-monografija, Novi Sad, 1963., Đ. Gavanski, Petrovaradinskatvrđava u događajima 1848-1849. godine, Zbornik za istoriju Maticesrpske, br. 18, Novi Sad, 1978., S. Gavrilović, Srem od kraja XVII dosredine XVIII veka, Novi Sad, 1979., Ž. Marković, Novi Sad i Petrovaradin,Novi Sad, 1984., J. Matoš, Samostan Sv. Franje u Petrovaradinu, Peristil,br. 30, Zagreb, 1987., Đ. Gavanski, Petrovaradinska tvrđava, Novi Sad,1989., Ž. Marković, Petrovaradinska tvrđava, Novi Sad, 1989., i J. Kljajić,Petrovaradinska tvrđava..., n. djelo.

44Habsburški fortifikacijski sustavarhitektonski usklađenih objekata i ulice sa stilski ukusnooblikovanima građanskim kućama.4.6. Beogradska tvrđavaU razdoblju prve habsburške uprave gradom (1688.-1690.)Beograd je kartografski prikazan na više planova. 15 Nautoku Save u Dunav raspoznaju se obrisi srednjovjekovnihDonjega i Gornjeg grada, s riječnom lukom kao jezgromvanjskih bastionskih utvrda. Potkraj 17. st. Beograd dosiženajviši uspon i do tada najveći opseg, sa specifičnom,unutarnjom urbanom organizacijom: s vanjskih bedema teRatnog otoka nadziralo se kretanje brodova po rijekama, alii priječilo izravno približavanje neprijatelja tvrđavi. 16Beograd je u kolovozu 1717. ponovno došao u posjedHabsburgovaca te, pošto je proglašen glavnom graničnomtvrđavom, podvrgnut temeljitoj urbanističkoj rekonstrukciji,15 Usp. Ž. Škalamera, Planovi Beograda iz 1688. godine, UrbanizamBeograda, br. 20, Beograd, 1973.16 Usp. radove o beogradskoj tvrđavi: K. Protić, Odlomci iz istorijeBeograda 1718-1739. godine, u: Godišnjica Nikole Čupića, VIII, Beograd,1886., T. St. Vilovski, Podaci za istoriju Beograda 1717-1739. godine,Nova Iskra, br. VII-VIII, Beograd, 1905-1906., R. Veselinović, Beogradskatvrđava kroz istoriju, Katalog 7 Galerije Srpske akademije nauka iumetnosti, Beograd, 1969., P. Vasić, Barok u Beogradu 1717-1739, u:Oslobođenje gradova u Srbiji od Turaka 1862-1867. godine, zbornikradova, Beograd, 1970., Ž. Škalamera, Planovi barokne rekonstrukcijeBeograda 1717-1740. godine, Urbanizam Beograda, br. 22, Beograd,1973., M. Dželebdžić, Zanimljivi crteži nekih beogradskih građevina uodeljenju istorijskih planova Narodnog muzeja u Budimpešti, GGB, br. 21,Beograd, 1974., R. Tričković, Beogradska tvrđava i varoš, IstorijaBeograda, br. 1, Beograd, 1974., i M. Popović, Beogradska tvrđava, n.djelo.

Josip Kljajić 45s velikim zahvatima na glavnoj tvrđavi, pomoćnim bočnimbedemima, bedemima oko varoši (podgrađa) te na suprotnimobalama Save i Dunava. Tome su prethodile terenskeizmjere, a prvi ponuđeni projekt rekonstrukcije, kojega jeizradio bojnik Suli, izazvao je dosta sporenja. Osporavao gaje i princ Alexander Würtemberški, upravitelj Srpskog kraljevstva,pristalica minimalističke rekonstrukcijske beogradsketvrđave, pa se pristupilo izradi novog plana, koji jepovjeren novom voditelju građevne uprave puk. inž. N.Doxatu. Do 1738. godine, odnosno prekida radova naostvarenju tog projekta, u dijelovima sličnom Sulijevu, nabeogradskoj tvrđavi izgrađeno je osam bastiona povezanihs osam kurtina, ispred kojih se nalazilo osam revelina, a sprokopima (grabištima) širokima približno 30 i dubokima4,5 m. 17 Zbog prekida radova završen je samo unutarnjiobrambeni pojas, a planirani vanjski bedemi nikada nisuizgrađeni. Usto, nakon predaje Beograda Osmanlijama1739. godine, Habsburgovci su morali porušiti sustav fortifikacija,a sve vojne i civilne logističke objekte (stambene,skladišne, sklonišne) predati neoštećene.SažetakIzgradnja modernih tvrđava od kraja 17. do sredine 18. stoljeća najugoistoku Europe, u Staroj Gradiški, Brodu, Rači, Osijeku, Petrovaradinui Beogradu, ovisila je ne samo o prirodnom položaju nego i onaslijeđenima ili usporedo nastalima građevnim strukturama. Zajedničkoobilježje tvrđava toga fortifikacijskog sustava pripadnost jebaroknome stilskom izrazu, prepoznatljivom po geometrijski razvedenome(zvjezdastom) njihovu planu, što predstavlja strogo oblikovanunamjensku fortifikacijsku arhitekturu, sastavljenu od većeg broja17 Usp. M. Popović, n.dj., 168 i 173.

46Habsburški fortifikacijski sustavobrambenih bedema. Tvrđave su bile organizirane kao samostalnofunkcionirajuće cjeline, pokraj kojih su, zbog potreba vojske, nastajali iprateći objekti. Naime, nazočnost većeg broja potrošača (vojske),omogućavala je i veću potrošnju, što je svakako bilo i u funkciji razvojagradova, pa se, zbog časničkog osoblja, naviknutog na viši standardživota, razvijaju i specijalizirane vrste obrta, trgovine te usluga,što uvećava kvalitetu življenja.Građevno oblikovanje tvrđava bilo je sukladno stupnju razvojaartiljerijskog oružja i načinu ratovanja, uz utjecaj i povijesne situacijete umjetničkog shvaćanja, što u međusobnoj ovisnosti utječe na stalnepromjene i razvoj. Svaka je inovacija jedne strane uzrokovala pritom iodgovarajući odgovor druge strane. Ipak, odgovor se fortifikacijskihinženjera najčešće svodio samo na graditeljsku prilagodbu, pri čemu suvojni graditelji, pokušavajući održati ravnotežu s napadačevim topništvom,podizali razne dodatke na postojećim bedemima ili po dubiniobrambene trase. Organizaciju tako složene obrane pripremali su najobrazovanijiljudi, pa je, zahvaljujući tome, bastionski tvrđavski sustavproživio u različitim oblicima približno 300 godina kao veoma uspješaneuropski obrambeni model.ZusammenfassungDie Errichtung moderner Festungen vom Ende des 17. bis zur Mittedes 18. Jahrhunderts im Südosten Europas, in Stara Gradiška, SlavonskiBrod, Rača, Osijek, Petrovaradin und Belgrad, hängte nicht nur vonder natürlichen Lage, sondern auch von den geerbten oder parallelerrichteten baulichen Strukturen ab. Das gemeinsame Merkmal allerFestungen aus diesem Fortifikationssystem ist ihr barocker Stil, dernach dem geometrisch gegliederten (sternförmigen) Grundriß erkennbarist. Es handelt sich um streng geformte zweckgebundene fortifikatorischeArchitektur, die aus mehreren Verteidigungsmauern besteht.Die Festungen wurden als eigenständige Einheiten organisiert,und neben ihnen sind auch begleitende Gebäude entstanden, um dieBedürfnisse des Militärs zu erfüllen. Die Anwesenheit von einergrößeren Anzahl von Verbrauchern (Soldaten) bedingte auch einengrößeren Verbrauch, was sicherlich zur Entwicklung der Städtebeigetragen hat, so daß sich wegen Offiziere, die an höheren Lebensstandardgewöhnt waren auch spezialisierte Formen des Handwerks,

Josip Kljajić 47Handels und der Dienstleistungen entwickelt haben, die Lebensqualitätverbessert haben.Die bauliche Gestaltung der Festungen stimmte mit dem Entwicklungsstanddes Geschützes und der Art der Kriegführung überein, undsie war auch von der geschichtlichen Situation und künstlerischenOrientierung beeinflußt, was alles zu ständigen Veränderungen undEntwicklung geführt hat. Jede Innovation einerseits resultierte inentsprechender Antwort andererseits. Die Antwort der Festungsplanerbestand jedoch meistens in baulichen Anpassungen, wobei militärischeBaumeister diverse Anbauten auf bestehendem Mauerwerk oder aufder Verteidigungslinie errichteten. Eine solche komplexe Verteidigungwurde von den gebildetsten Menschen vorbereitet, so daß sich infolgedessen das Festungssystem mit Basteien fast 300 Jahre lang als einsehr erfolgreiches europäisches Verteidigungsmodell bewährt hat.SummaryThe construction of modern fortresses from the end of the 17thcentury to the middle of the 18th century in the south-east of Europe,in Stara Gradiška, Brod, Rača, Osijek, Petrovaradin and Belgrade,depended not only on their natural location but also on the inheritedstructures of the past or those constructed at the time. The commoncharacteristic of fortresses with this fortification system is theirbaroque style, which is evident from their geometrically indented (starlike)plan. This shows that their fortification architecture was strictlyshaped and made of many defence walls. Fortresses were organised asself-sufficient units and around their walls other facilities were built inorder to cater for military needs. In other words, the presence ofincreasing number of consumers (army) led to higher consumption,which positively influenced and helped the development of towns.Therefore the presence of officers, who were used to a higherstandard of living, encouraged the development of specialised types ofcrafts, trades and services, which in turn improved the quality of life.Architectural design of these fortresses was in accordance with thecharacteristics of artillery weapons and way of warfare. It also stoodunder the influence of historical circumstances and artistic expressionof the time, which by continual interaction encouraged constantchange and development. Every innovation on one of these levels

48Habsburški fortifikacijski sustavcaused an appropriate reaction on other levels. Trying to keep up withenemy’s artillery, military builders erected various additions on theexisting walls or all along the defence line. The organisation of suchcomplex defence was assigned to those who had the best education,which is the main reason why bastion fortification system continued tolive in different forms for almost 300 years as a very successful Europeandefence model..