13.07.2015 Views

Mesta stradanja i antifašističke borbe u ... - Starosajmiste.info

Mesta stradanja i antifašističke borbe u ... - Starosajmiste.info

Mesta stradanja i antifašističke borbe u ... - Starosajmiste.info

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

govori uvek samo o onome što vređa njegova creva i ostaleorgane vrlo cenjenog kadavera. A propos, pre neki dan smouređivali leševe, bilo ih je 27, u turskom paviljonu, i to sve ufront. Meni ništa više nije odvratno, ni moj prljavi posao. Svebi se moglo samo kad bi se znalo ono što se ne može saznati– kada će se otvoriti kapije milosti. Kakve li namere imajusa nama? U stalnoj smo napetosti: hoće li nas streljati, dićiu zrak, transportovati u Poljsku? To je sve sporedno! Sadašnjostsamo treba preskočiti, nije nimalo prijatna, nimalo.Sada je pola tri, dežuram celu noć u ambulanti (svaku četvrtunoć) u paviljonu kašlju u horu i čuje se kloparanje kiše sakrova. Ovde u ambulanti puši se furuna dozlaboga, ali ko sedima ne nadimi…Ovo je moj najuzbudljiviji dan u logoru. Želeti nešto toliko pada se to ispuni više je nego sreća. Možda ćemo se jednom živiizvući odavde u jedan srećniji život, jer to tako strašno, madaveć malokrvno želimo.Mirjana, moja draga, mi smo roblje zarobljeno, mnogo manjejoš od toga, mi nismo ni koliko gubavci, mi smo jedna prezrenai gladna horda, a kad i pored toga čovek ugleda maloživota, a to si ti, oseti toliko novih životnih sokova da strujeu njemu. Samo, da, ovo večno samo – otrgnuti se posle togaod života toliko je bolno i gorko da ni more suza prolivenihnije dovoljno merilo. Kako mi je tek sada teško. Plačem i svise smeju: „Zar ti koja vučeš kao muškarac smeš da plačeš kaosentimentalna šiparica!”Ali šta ću kad mi je tako grozno teško pri duši. To je refrenkoji celu noć ponavljam. Znam da nema izgleda da ćemoskoro izaći, a napolju ste ti i Nada, jedino što me vezuje zaBeograd, koji po nekoj neshvatljivoj kontradikciji istovremenostrašno mrzim i strašno volim. Ti ne znaš, kao što ni ja nisamznala, šta to znači biti ovde. Želim ti da nikad ne saznaš. Većkao dete bojala sam se da me ne zakopaju živu. I ovo je nekavrsta prividne smrti. Hoće li posle nje biti nekog vaskrsenja?Nisam nikad toliko mislila na vas dve kao sada. Stalno razgovaramsa vama i želim da vas vidim jer ste vi za mene onaj„izgubljeni raj“.Ljubi vas vaša logorkaJIM, k-24-2-3/1. Sva pisma Hilde Dajč dostupna su na sajtuhttp://www.semlin.<strong>info</strong>/190 190

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!