1066D. ZLATOVIÆ, <strong>Kazališna</strong> <strong>djela</strong> <strong>kao</strong> <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>Zb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)3. Dramska i dramsko-glazbena <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>3.1. Opæenito o dramskim i dramsko-glazbenim djelimaU èl. 5. st. 2. alineja 3. ZAPSP-a, meðu zakonom nabrojenim autorskimdjelima, nailazimo i na dramska i dramsko – glazbena <strong>djela</strong>. Navedena <strong>djela</strong> jenužno ovdje raspraviti zbog njihove, kako stvarne scenske, tako i normativnepovezanosti s koreografskim djelima.Dramska <strong>djela</strong> (engl. dramatic work, franc. oeuvres dramatiques, njem.dramatische Werke, tal. opere drammatiche) definiraju se <strong>kao</strong> književna <strong>djela</strong>stvorena za scensko prikazivanje odreðene dramske radnje (akcije). 10 Dakle,radi se o naroèitom obliku govornih književnih <strong>djela</strong>, èiji je predmet postavljanjena scenu neke radnje. 11Dramsko – glazbena <strong>djela</strong> (engl. dramatic – musical works, franc. oeuvresdramatico-musicales, njem. dramatische-musikalische Werke, tal. operedrammatico-musicali) su glazbena <strong>djela</strong> s rijeèima, stvorena za scenskoprikazivanje odreðene dramske radnje (akcije) s glazbenom izvedbom. 12Dramskim djelima smatraju se osnovne vrste - drama, tragedija, komedija,ali i igrokazi, monodrame i dr.Dramom (engl. drama, franc. drame, njem. Schauspeil, Drama, tal. drama)se oznaèava kako velika skupina književnih <strong>djela</strong> (tzv. dramska književnost),tako i jedna dramska vrsta unutar dramske književnosti koja se tada razlikujeod tragedije i komedije. Drama je noviji i sve èešæi opæi naziv za književnodjelo namijenjeno scenskom izvoðenju u kazalištu, s glumcima i pred nazoènimgledateljima. Postoji i odreðenje ovog pojma stricto sensu pod kojim tadapodrazumijevamo književni tekst pisan u dijalozima, koji je ozbiljnog sadržajai prikazan je u govornim sukobima osoba. Opæenito je to naziv za dramskopjesništvo, odnosno dramski tekst podijeljen po ulogama, èija se radnja temeljina sukobu. 13 Dakle, radi se o scenskoj vrsti u kojoj se predložak predstaviscenski ostvaruje govorom. Tragedija (engl. tragedy, franc. tragédie, tal.tragedia, njem. Trauerspiel, Tragödie) je dramsko djelo s konfliktima, ozbiljnogsadržaja i snažnih strasti, u kojima sukob glavnog lika <strong>kao</strong> nositelja ideje ilinaèela i njegove okoline, društva ili suprotnih strana završava, uglavnom, smræuili propašæu glavnog junaka. Komedijom (engl. comedy, franc. comédie, tal.commedia, njem. Komödie, Lustspiel) se naziva dramsko djelo veselog sadržaja.Dramsko se u komediji ogleda u neskladu što ga uzrokuju želje i ponašanjapojedinaca ili društva i sposobnosti, odnosno moguænosti da se te želje ostvare,10Cit. po Henneberg, I., Vrste autorskih <strong>djela</strong> i njihova autorskopravna zaštita, Informator, br.4077, od 3. 4. 1993., Male stranice, str. 2.11Usp. Spaiæ, V., Teorija autorskog prava i autorsko pravo u SFRJ, Pravni fakultet u Zagrebui RO Jugoslavenska <strong>autorska</strong> agencija Beograd, Zagreb – Beograd – Èakovec 1983., str. 45.12Tako i Henneberg, I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001., str. 94.13Pavis, P., Pojmovnik teatra, ADU – CDU - Antibarbarus, Zagreb, 2004., str. 65.
D. ZLATOVIÆ, <strong>Kazališna</strong> <strong>djela</strong> <strong>kao</strong> <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>Zb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1067pa je takav nesklad uzrok komiènih situacija. Tragikomedija (engl. tragicomedy,franc. tragi-comedie, tal. tragicommedia, njem. Tragikomödie) nazivje za suvremeno dramsko djelo u kojem se isprepleæu ozbiljni i potresni elementisa smiješnima, dakle koje ima ozbiljan zaplet sa završetkom koji je sretan iradostan. Igrokaz je opæeniti naziv za scensko djelo, a njime se ipak najèešæenaziva drama iz puèkog života vezana uz neke narodne obièaje, ali i onapolitièko-satirièke odnosno sentimentalno-patetiène tematike, koja može imatiglazbeno-pjevane umetke. Melodrama oznaèava dramsko djelo u kojem glazbadjelomice ili u cjelini prati govoreni dio teksta, odnosno plesne toèke. 14Dramsko djelo napisano za jednog izvoðaèa naziva se monodrama. Postojestajališta da je kazališno djelo iskljuèivo ono u èiju su izvedbu ukljuèenenajmanje dvije osobe - izvoðaèa, pa da se monodrama ne smatra kazališnimdjelom. 15 Ipak, smatramo da broj osoba koje su navedene u dramskom tekstu,odnosno koje sudjeluju u scenskoj izvedbi <strong>djela</strong>, nije bitan kada se ima u viduodreðenje dramskog <strong>djela</strong>, te se i monodrame imaju smatrati dramskim djelom,a pravo javne izvedbe ostvaruje se <strong>kao</strong> “veliko pravo”. 16Postavlja se pitanje kako se tretira posebna scenska glazba koja je skladanaza pojedinu kazališnu predstavu i ne èini sastavnicu samog izvornog dramskog<strong>djela</strong>. Ovakva glazba smatra se posebnim glazbenim djelom, èija se javnaizvedba ostvaruje individualno <strong>kao</strong> tzv. “veliko pravo”. 17Dramsko-glazbenim djelima smatraju se opere, operete, glazbene drame,mjuzikli i dr.Opera (engl. opera, franc. opera, tal. opera, njem. Oper) je oznaka zaglazbenu dramu, u kojoj se gotovo sav tekst pjeva. 18 Dakle, radi se o scenskojvrsti u kojoj je dramski tekst pjevan i u cijelosti prožet glazbenom pratnjom.U operi je težište na glazbenoj i pjevanoj stani, meðutim dramski tekst(libreto) nije sporedan, što više, takav tekst, izgraðen u izrazitoj dijaloškojformi, ima umjetnièku vrijednost. Opereta (engl. operetta, comic opera, franc.operette, tal. operetta, njem. Operette) ili mala opera scensko je djelo vedrograspoloženja u kojemu glazba prati tekst, ali ima i govornih dijelova bezglazbene pratnje. Radi se o veselom kazališnom komadu u kojem se tekstdjelomièno govori, a djelomièno pjeva. Mjuzikl je glazbeno-scensko djelokoje se temelji na izražajnim sredstvima drame, operete i baleta. To jeglazbenoscenska vrsta amerièkog podrijetla temeljena na europskim isku-14Detaljnije u Solar, M., Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1980., str. 177-194.;Hribar – Ožegoviæ, M., Kazališni glosarij, Globus, Zagreb, 1984., str. 34.; Taritaš, M., Rjeènikknjiževne interpretacije, Matica Hrvatska Pakrac, Zagreb, 1993., str. 53.; Èubeliæ, T., Književnileksikon, Zagreb, 1972., str. 116.; Škaviæ, Ð., Hrvatsko kazališno nazivlje, Hrvatski centar ITI –UNESCO, Zagreb, 1999., str. 96.15Tako Spaiæ, V., op.cit., str. 45.16Tako Henneberg, I., op.cit., str. 95.17Ibid.18Raeburn, M., Povijest opere, Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 6.
- Page 3: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 7 and 8: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 9 and 10: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 11 and 12: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 13 and 14: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 15 and 16: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 17 and 18: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 19 and 20: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 21 and 22: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 23 and 24: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 25 and 26: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 27 and 28: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 29 and 30: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 31 and 32: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 33 and 34: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 35 and 36: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 37 and 38: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 39 and 40: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 41: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao