Kazališna djela kao autorska djela

1100D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)instituta, nego se zadovoljava nabrajanjem najèešæih naèina odnosno djelaprerade.Odreðenje prerade autorskih djela daje naša autorskopravna doktrina kadase kaže da se radi o autorskim djelima izvedenim iz veæ postojeæih autorskihdjela na stvarateljski dopušten naèin izmjenom sredstava izražavanja. 146Dakle, radi se o autorskom djelu koje ima izvorište u drugom, ranije nastalomautorskom djelu, iz kojeg izvire, iz kojeg je derivirano, u kojem se utemeljuje,ali koje predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu, zasebnu i razlièitu odpreraðenog autorskog djela. Ipak, u novom djelu moraju biti sadržaneprepoznatljive, originalne i specifiène karakteristike preraðenog autorskogdjela. 147 Ukoliko ranije djelo nije autorsko djelo, novo djelo koje se izvodi iztog djela ne predstavlja djelo prerade u smislu autorskog prava. Djela koja surezultanta samo tehnièkih intervencija na postojeæem autorskom djelu (npr.skraæivanja, transkripcije, transpozicije, brisanja pojedinih dijelova drame radilakšeg izvoðenja djela, reprodukcije u drugoj tehnici i dr.) ne smatraju se djelomprerade. 148ZAPSP kao djela prerade, primjera radi, navodi prijevode 149 , prilagodbe,glazbene obrade, ostavljajuæi moguænost i drugih pojavnih oblika prerade.Posebno je važno ukazati na autorsko stvaralaštvo kazališnog prevoðenja.Naime, u kazalištu fenomen prevoðenja za pozornicu u mnogoèemu nadilazionaj prilièno ogranièeni fenomen meðujeziènog prevoðenja odreðenog teksta.Stoga prevoditelj za scenu mora ostvariti posebnu stvaralaèku sinergijuistodobno se prigodom prijevoda savjetujuæi s teoretièarima prevoðenja iknjiževnosti, ranijim prevoditeljima istog djela, redateljem predstave i glumcimate sve to uklopiti u svoj kreativan originalni intelektualni èin. Kod toga trebanapraviti distinkciju izmeðu prijevoda i prilagodbe, odnosno adaptacije, jer dokadaptirati znaèi de facto napisati novi dramski komad, prevoditi znaèitranskribirati cijeli dramski komad prema njegovom redoslijedu, bez ikakva146Cit. po Henneberg I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001., str. 109.147Adaptacijom se takoðer oznaèava i rad dramaturga na tekstu za scensko izvoðenje. Kodovoga se najèešæe ne radi o transferu djela iz jednog roda u drugo, nego o zahvatima na tekstugdje su dopušteni svi moguæi zahvati na tekstu, jasno uz suglasje autora (iako su najradikalnijizahvati upravo na djelima onih autora koji su odavno umrli i gdje je trajanje autorske zaštiteisteklo, odnosno koja djela su postala na neki naèin dio opæe kulturne baštine, primjericeShakespearov “Hamlet”). Ovdje se dogaða i kraæenje, preustrojavanje prièe, stilsko “omekšavanje”,smanjenje broja likova ili mjesta radnje, dramsko sažimanje koje se usredotoèava na nekolikokljuènih momenata drame, umetanje tekstova, montaža i kolaž stranih elemenata, modifikacijazakljuèka, modifikacija fabule u odnosu na diskurs režije i sl. Za razliku od prijevoda iliaktualizacije, prerada uživa veliku slobodu, te ona ne preže od modificiranja smisla, kao ni odpotpune promjene smisla izvornog djela (primjerice brehtovske adaptacije Shakespearea, Molierea,Sofokla). Tako i Pavis, P. op.cit., str. 21.148Tako i Henneberg I., op.cit., str. 109. te Markoviæ, S. M., op.cit., str. 138.149Novo èitanje klasika je prerada djela isto kao i postupak prevoðenja teksta sa stranogjezika na naèin da ga se prilagodi kulturnom i leksièkom kontekstu jezika adaptacije, jer se radio razlièitim vidovima èina stvaralaštva. Prema Pavis, P., op.cit., str. 21.