Kazališna djela kao autorska djela

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1099nije prihvaæen, odnosno stalo se na stajalište kako se ne radi o posebnojkategoriji djela. Prema tada zauzetom stavu radi se o djelima koja nisu izdanai kojima je autor nepoznat, pa se pitanje njihove zaštite treba riješiti u okviruodredaba o presumpciji autorstva i zastupanju nepoznatog autora. 1436. Prerade kazališnih autorskih djelaÈest je sluèaj da se autor prigodom stvaranja novog autorskog djela“naslanja” na veæ poznato autorsko djelo, bilo da ga ono inspirira kao motivili da ranije djelo stvaralaèki varira pretvarajuæi ga u novo djelo.Pod adaptacijom 144 (franc. adaptation, engl. adaptation, njem. Bühnenbearbeitung,Adaptation, Adaption, španj. adaptaciôn) u teatrološkom smislurijeèi podrazumijevamo preinaku nekog djela njegovim premještanjem iz rodau kojem je napisano u drugi rod (primjerice, romana u kazališno djelo kada seroman pretaèe u dijaloge koji se èesto razlikuju od izvornih, te prije svega uscenske radnje koje se koriste svim sredstvima kazališnog predstavljanja –gestom, slikom, glazbom i sl.).Još uži je pojam dramatizacija (franc. dramatization, engl. dramatization,njem. Dramatisierung), odnosno prilagodba nekog epskog ili pjesnièkog tekstai njegovo pretvaranje u dramski tekst ili graðu za uprizorenje. Posebno jepojavno izražena dramska adaptacija romana, po uzoru na film i televiziju. 145Danas se u okviru djelovanja dramaturga u suvremenom teatru odvijaju“zahvati” u izvorni dramski tekst ili pak u drugi književni predložak, pa se èestogubi veza s temeljnim djelom. Meðutim, ovdje još jednom moramo expliciteupozoriti kako se za ovakve zahvate mora tražiti prethodno odobrenje autorau skladu s odredbom èl. 31. u svezi s èl. 6. st. 3. i 18. ZAPSP-a.Prerade autorskih djela kod nas su ureðene u èl. 6. ZAPSP-a, te se odreðujukao samostalna auorska djela. Pri tome, slijedeæi stipulaciju èl. 2. st. 3.Bernske konvencije, naš zakonodavac ne daje zakonsku definiciju ovogdjela, dok se to konkretizira u èl. 24. gdje se odreðuje da zaštitu uživa i izražaj folklora kao što sunarodne pjesme, instrumentalna folklorna glazba, narodni plesovi, igre i umjetnièke forme rituala.Sliènu zaštitu predviða i kenijski Copyright Act iz 2001. kad u èl. 22. st. 1. odreðuje da se podfolklorom podrazumijevaju, izmeðu ostalog, tradicijski narodni plesovi i folklorne igre. Nepredviðaju zaštitu folklora samo zemlje tzv. treæeg svijeta, veæ odredbe o tome sadrže i zakonieuropskih država. Tako Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima Bugarske iz 1993., s novelamaiz 1994., 1999, 2000. i 2002., u èl. 3. st. 2. navodi da predmetom zaštite mogu biti i adaptacijefoklora odnosno aranžmani folklora.143Detaljnije o tim stajalištima kod Henneberg, I., Uživanje zaštite prema Stockholmskomaktu Bernske konvencije, Simpozij o pitanjima što ih je otvorila konferencija u Stockholmu ointelektualnom vlasništvu 1967., Institut za meðunarodno pravo i meðunarodne odnose, Zagrebaèkivelesajam, Zagreb, 1969., str. 28.; vidi èl. 15. st. 4a i b. Bernske konvencije.144Pavis, P. op.cit., str. 21.145Adaptiraju se djela koja su sama po sebi izrazito dramska, kao Gideoa adaptacija Kafkinog“Procesa” ili Copeova prerada “Braæe Karamazov”,