Kazališna djela kao autorska djela
Kazališna djela kao autorska djela Kazališna djela kao autorska djela
1096D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)Ipak i sustavima koji za priznavanje autorskog karaktera koreografskomdjelu ne traži preduvjet fiksiranja djela na materijalnu podlogu, kao što je sluèajkod našeg ZAPSP-a, stupanj fiksiranja na medij, koji ne mora nužno bitiprecizan, može imati ipak bitnu važnost kada se razmatra sa stajalištautvrðivanja povrede koja ukljuèuje fingiranu imitaciju.Dakle, s obzirom na koreografska djela, autorskopravna zaštita nije vezanauz samu temu, nego više uz njenu izvedbu, ono što je zaštiæeno više je ili manjekombinacija koraka. Ipak, èinjenica je da izvoðenje ovih koraka može uvelikevarirati od jednog plesaèa do drugog, sukladno njihovoj vlastitoj interpretaciji.Zbog tog razloga koraci mogu bili prilièno slièni, dok njihovo izražavanje odstrane plesaèa može biti toliko razlièito da je koreografiju koja oponaša moguæedoživjeti kao razlièitu od one koja se oponaša. Meðutim, temeljem ZAPSP-aizvedba djela nije ono što je zaštiæeno ako autorsko djelo, nego upravo samodjelo. Kod pitanja da li æe posebni aranžmani pokreta predstavljati neovlaštenujavnu izvedbu koreografskoga djela ili njegovog znatnog dijela, pridržavat æese istih pravila koja vrijede za ostala zaštiæena djela.Fiksiranje na medij, uz bilježenje izrièitih detalja, korisno je prilikomdokazivanja da je kršitelj “kopirao” iz originalnog djela, za razliku od osobnogstvaranja djela. Nevjerojatna sliènost specifiènih pokreta i detalja umanjujemoguænost da su dva koreografa neovisno stvorila te pokrete.Povreda koreografskoga djela nije ogranièena na njeno neovlaštenoizvoðenje u javnosti; do povrede može doæi i adaptacijom koreografskog djela,kao i slikovnom reprodukcijom (crtanje skica, fotografiranje prizora, snimanjeili video-snimanje) ili telekomunikacijskim prenošenjem istog. Tako je našasudska praksa zauzela stajalište da okolnosti što tuženik nije znao da je tužiteljautor koreografije i muzike, ne iskljuèuje pravo tužitelja da zahtijeva zaštituautorskih prava i naknadu štete, a vezano je upravo za sluèaj kad je do povrededošlo vizualnom reprodukcijom djela. 135135“Iz pismene dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj autor koreografije i muzike“P.plesova”, od kojih je jedan prikazan u filmu tuženika. Ovu èinjenicu ne osporava ni tuženik,navodeæi da nije znao da je tužitelj autor koreografije i muzike što, meðutim, ne iskljuèuje pravotužitelja da u smislu èl. 97. ZAP-a zahtijeva zaštitu svojih prava i naknadu štete koja mu jenanesena povredom autorskih imovinskih i moralnih prava. U smislu èl. 33. t. 1. navedenogzakona, autor ima iskljuèivo pravo da daje dozvolu, meðu ostalim, za emitiranje svog djela zvukomi slikom, a kako je u postupku nedvojbeno utvrðeno da to svoje pravo nije prenio na treæe osobe,pa niti na ansambl N.N., to nisu ispunjene pretpostavke iz èl. 12. st. 1. ZAP-a te pored tužiteljakao autora u spornom sluèaju nema drugog nositelja autorskog prava. Neosnovano je stogapozivanje tuženika da nije znao tko je nositelj autorskog prava, jer tuženik kao organizacija kojase bavi snimanjem filmova, u èijoj realizaciji sudjeluje niz autora (scenarij, muzika, koreografija,scenografija itd.) oèito nije bio osoba koja ne poznaje propise iz oblasti o autorskim pravima. Stogaje bio dužan primijeniti i odredbu èl. 39. st. 1. ZAP-a iz koje proizlazi da autori književnih, muzièkihi znanstvenih djela imaju iskljuèivo pravo da daju dozvolu za kinematografsko prilagoðavanje ilireproduciranje tih djela, kao i za promet tako prilagoðenih i reproduciranih djela. Kako je, dakle,tuženik postupio protivno izrièitim zakonskim propisima, oèito je da je povrijedio autorskaimovinska prava tužitelja, pa je dosljedno tome dužan tužitelju nadoknaditi štetu koja mu jeodatle proizašla.” Cit. odluka VPSH, Pž-1794/81, od 6.4.1982., PSP 31/86, odl. 153.
D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1097Moralna prava koreografa, kao autora koreografskoga djela, mogu bitipovrijeðena ukoliko on nije povezan s djelom kao autor. Može se pojavitizanimljivo pitanje o osnovi i prirodi pravne zaštite koja je na raspolaganjukoreografu kada se njegovo ime veže uz koreografiju s kojom on nije povezan,èak niti neznatno (kao u sluèaju adaptacije koja se znatno udaljila od originala),ili kada se njegovo ime povezuje s neovlaštenom ili nepotpunom verzijomnjegovog originalnog djela.Moralno pravo koreografa, kao autora koreografskoga djela, može bitipovrijeðeno ukoliko je djelo izmijenjeno ili se povezuje s proizvodom iliuslugom, a na štetu autorove èasti ili ugleda.5. O djelima folklora i tradicijskom plesu u hrvatskom autorskom pravuNaš zakonodavac za ova djela rabi pojam “narodne književne i umjetnièketvorevine” u èl. 8. st. 3. ZAPSP-a.Meðutim, za razliku od ranijih rješenja, naše novo autorsko pravo utvrðujeda narodne književne i umjetnièke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetomautorskog prava. Kako se, dakle, ne radi o samostalnim autorskim djelima, nizbirke narodnih i umjetnièkih djela, neovisno o njihovoj originalnosti iumjetnièkoj i kulturološkoj vrijednosti, ne predstavljaju zaštiæene kategorijedjela, analogijom iz èl. 7. st. 1. ZAPSP-a. Naime, ZAPSP u citiranoj odredbiutvrðuje da su zbirke iskljuèivo samostalnih autorskih djela zaštiæene kao takve,ako ispunjavaju uvjete glede originalnosti, osobnosti i izvornosti. Slièanzakljuèak odnosio bi se i na djela prerade izvornih narodnih književnih iumjetnièkih tvorevina, koja prema stipulaciji èl. 6. st. 1. ZAPSP-a ne bi uživalazaštitu, jer se traži kod djela prerade da se radi o preradama autorskog djelakoje predstavljaju individualne originalne intelektualne tvorevine. Èini nam se,de lege ferenda, da je zakonodavac ovdje ipak trebao priznati zaštitu originalnimadaptacijama i zbirkama narodnih tvorevina.Pravo iskorištavanja narodne kulturne baštine nije ogranièeno, dakle, svi jumogu koristiti kao opæe dobro i nitko nema na njoj iskljuèivo pravo. 136 Ipak,za njihovo priopæavanje javnosti plaæa se naknada kao za priopæavanje javnostizaštiæenih autorskih djela. Naknada je prihod državnog proraèuna i koristi seza unaprjeðenje odgovarajuæeg stvaralaštva s odgovarajuæeg podruèja. Prematome, kako se za kazališne i druge scenske inscenacije koriste i djela iz tzv.narodne baštine, producenti æe biti obvezni plaæati odgovarajuæu naknadu zakorištenje tih djela u svrhu javne izvedbe.Raniji naši propisi sadržavali su bitno drukèija rješenja u svezi s ovimdjelima. U ZAP-u iz 1978., uz koreografska i pantomimska djela u istoj136VTS RH, Pž-3243/96, od 23.9.1997., Zbornik odluka Visokog trgovaèkog suda RepublikeHrvatske 1994. – 2004., broj 9, odl. 159, str. 119.
- Page 3 and 4: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 5 and 6: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 7 and 8: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 9 and 10: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 11 and 12: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 13 and 14: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 15 and 16: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 17 and 18: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 19 and 20: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 21 and 22: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 23 and 24: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 25 and 26: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 27 and 28: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 29 and 30: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 31 and 32: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 33: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 37 and 38: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 39 and 40: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 41: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
D. ZLATOVIÆ, <strong>Kazališna</strong> <strong>djela</strong> <strong>kao</strong> <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>Zb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1097Moralna prava koreografa, <strong>kao</strong> autora koreografskoga <strong>djela</strong>, mogu bitipovrijeðena ukoliko on nije povezan s djelom <strong>kao</strong> autor. Može se pojavitizanimljivo pitanje o osnovi i prirodi pravne zaštite koja je na raspolaganjukoreografu kada se njegovo ime veže uz koreografiju s kojom on nije povezan,èak niti neznatno (<strong>kao</strong> u sluèaju adaptacije koja se znatno udaljila od originala),ili kada se njegovo ime povezuje s neovlaštenom ili nepotpunom verzijomnjegovog originalnog <strong>djela</strong>.Moralno pravo koreografa, <strong>kao</strong> autora koreografskoga <strong>djela</strong>, može bitipovrijeðeno ukoliko je djelo izmijenjeno ili se povezuje s proizvodom iliuslugom, a na štetu autorove èasti ili ugleda.5. O djelima folklora i tradicijskom plesu u hrvatskom autorskom pravuNaš zakonodavac za ova <strong>djela</strong> rabi pojam “narodne književne i umjetnièketvorevine” u èl. 8. st. 3. ZAPSP-a.Meðutim, za razliku od ranijih rješenja, naše novo autorsko pravo utvrðujeda narodne književne i umjetnièke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetomautorskog prava. Kako se, dakle, ne radi o samostalnim autorskim djelima, nizbirke narodnih i umjetnièkih <strong>djela</strong>, neovisno o njihovoj originalnosti iumjetnièkoj i kulturološkoj vrijednosti, ne predstavljaju zaštiæene kategorije<strong>djela</strong>, analogijom iz èl. 7. st. 1. ZAPSP-a. Naime, ZAPSP u citiranoj odredbiutvrðuje da su zbirke iskljuèivo samostalnih autorskih <strong>djela</strong> zaštiæene <strong>kao</strong> takve,ako ispunjavaju uvjete glede originalnosti, osobnosti i izvornosti. Slièanzakljuèak odnosio bi se i na <strong>djela</strong> prerade izvornih narodnih književnih iumjetnièkih tvorevina, koja prema stipulaciji èl. 6. st. 1. ZAPSP-a ne bi uživalazaštitu, jer se traži kod <strong>djela</strong> prerade da se radi o preradama autorskog <strong>djela</strong>koje predstavljaju individualne originalne intelektualne tvorevine. Èini nam se,de lege ferenda, da je zakonodavac ovdje ipak trebao priznati zaštitu originalnimadaptacijama i zbirkama narodnih tvorevina.Pravo iskorištavanja narodne kulturne baštine nije ogranièeno, dakle, svi jumogu koristiti <strong>kao</strong> opæe dobro i nitko nema na njoj iskljuèivo pravo. 136 Ipak,za njihovo priopæavanje javnosti plaæa se naknada <strong>kao</strong> za priopæavanje javnostizaštiæenih autorskih <strong>djela</strong>. Naknada je prihod državnog proraèuna i koristi seza unaprjeðenje odgovarajuæeg stvaralaštva s odgovarajuæeg podruèja. Prematome, kako se za kazališne i druge scenske inscenacije koriste i <strong>djela</strong> iz tzv.narodne baštine, producenti æe biti obvezni plaæati odgovarajuæu naknadu zakorištenje tih <strong>djela</strong> u svrhu javne izvedbe.Raniji naši propisi sadržavali su bitno drukèija rješenja u svezi s ovimdjelima. U ZAP-u iz 1978., uz koreografska i pantomimska <strong>djela</strong> u istoj136VTS RH, Pž-3243/96, od 23.9.1997., Zbornik odluka Visokog trgovaèkog suda RepublikeHrvatske 1994. – 2004., broj 9, odl. 159, str. 119.
Change language