Kazališna djela kao autorska djela

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1095pretežito slijed sluèajnih serija dogaðaja. Nepredvidivost radnji kod sportskihdogaðaja nesukladna je s konceptom koreografije.Ipak, to ne znaèi da i na podruèju sporta nisu moguæa autorska djela. Kaoprimjeri kada se odreðenim kombinacijama pokreta na podruèju sporta možepriznati karakter autorskog djela mogu poslužiti umjetnièko klizanje, revije naledu i umjetnièko (sinhronizirano) plivanje. 131Dakle, možemo zakljuèiti da je uvriježen stav kako sportski dogaðaji, osimizuzetno, i artizmi, te dresure životinja, pa makar one bile okvalificirane i kaoumjetnièke, ne mogu uživati zaštitu kao autorska djela. Takoðer, ni igre mimikeživih glumaca koji izgovaraju i dramski tekst ne smatraju se kao posebnozaštiæena djela. 132 U sudskoj praksi ostavljeno je otvoreno pitanje je li happeningautorsko djelo. 1334.4.5. Ostala pitanja u svezi s autorskopravnom pozicijom koreografskih djelaU Republici Hrvatskoj autorskopravna zaštita koreografskog djela kaoautorskog djela egzistira automatski, te nije potrebno registrirati to djelo kodnekog državnog organa kako bi se postigla autorskopravna zaštita.Dakle, da bi odreðeno koreografsko djelo uživalo zaštitu kao autorsko djelo,uz ispunjavanje preduvjeta koji se traže da odreðeno djelo bude autorsko, trebabiti objavljeno odnosno predstavljeno javnosti.U onim pravnim sustavima gdje se prema nacionalnim zakonodavstvimazaštita ne proteže na koreografska djela koja nisu svedena na opipljivu formu,što je rijetko sluèaj, barem tijekom kreativnog procesa, 134 s obzirom da u ovojfazi koreografsko djelo još nije fiksirano, ono neæe moæi koristiti autorskopravnuzaštitu, a kako bi se sprijeèilo neovlašteno prisvajaje koreografije.131Vidi za njemaèku sudsku praksu odluke Saveznog suda Njemaèke od 18.3.1960. upredmetima “Eisrevue I” (GRUR 1960, str. 605) i “Eisrevue II” (GRUR 1960, str. 606), u kojimaje priznat karakter autorskog djela revijama na ledu. Ovaj stav zastupa i Spaiæ, V., op.cit., str. 46.132Kurz, H., Praxishandbuch Theaterrecht, Verlag C.H. Beck, München, 1999., str. 517.133Za njemaèku praksu vidi stav u odluci BGH GRUR 1985, str. 529 – Happening. Cit. PremaTrampuž, M., Avtorsko pravo, Cankarjeva založba, Ljubljana, 2000., str. 99. Inaèe, podhappeningom podrazumijeva se oblik kazališnog djelovanja koji se ne služi unaprijed utvrðenimtekstom ili programom (eventualno scenarijem ili uputama), a donosi ono što se naizmjence nazivalodogaðajem, akcijom, procedurom, pokretom, performansom, odnosno aktivnost koju predlažui izvode umjetnici i sudionici, oslanjajuæi se na sluèaj, neoèekivanost i neizvjesnost, a da ne želeoponašati neku izvanjsku radnju, isprièati neku prièu, proizvesti znaèenje, služeæi se svim moguæimumjetnostima i tehnikama, kao i stvarnim okruženjem. Cit. prema Pavis, P., op.cit., str. 125.134Takav kreativni postupak obièno ukljuèuje sinergiju koreografa i plesaèa. Koreograf skupinuplesaèa, uglavnom, poziva na probu nakon što je formulirao ideje za ples, ukljuèujuæi svakuradnju koju je potrebno ukljuèiti u djelo. Koreograf je velik broj plesnih koraka vjerojatno zamislioi prije nego se doista susreo sa plesaèima, ali se velik dio kreativnog rada razvija i korištenjemplesaèa. Plesaèi izvode te korake na naèin kako ih upuæuje koreograf, a koreograf mijenja pokretekako bi oblikovao raspoloženje ili ideju djela. Plesaèima se ne daju note iz kojih bi mogli èitatisvoje korake.