Kazališna djela kao autorska djela

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1065Kao svojstvene intelektualne tvorevine mogu se promatrati samo ona djelakoja zbog svog sadržaja ili oblika ili zbog povezanosti sadržaja i oblikapredstavljaju nešto novo i jedinstveno.Predmet su autorskog prava umjetnièka djela, a to su – prema èlanku 5.ZAPSP-a 7 – originalne intelektualne tvorevine koje imaju individualan karakter(svojstvene duhovne tvorevine) 8 , i to na podruèju književnog, znanstvenog iumjetnièkog podruèja.Proizvod ljudskog duha je svojstven ili individualan ako je nastao uslijedstvaralaèke duhovne djelatnosti, te ako njegova jedinstvenost po kojoj serazlikuje od ostalih djela proizlazi iz osobnosti stvaratelja.Upotrebom pojma intelektualnosti ili duhovnosti nastoji se istaknuti kakopredmet zaštite autorskog prava nije ono materijalno (npr. izraðen predmet ilimnoštvo predmeta), veæ duhovno oblikovanje koje se krije iza toga.Pod pojmom tvorevina ili stvaralaštvo podrazumijeva se rezultat oblikovanjaodreðenog prikazanog sadržaja, s time da taj rezultat mora biti razvidan upojavnom vanjskom svijetu. Ali zakonodavac izrièito navodi da na to da liodreðeno djelo ima karakter autorskog djela ne utjeèe naèin i oblik izražavanja,vrsta ili namjena ako ZAPSP-om nije drukèije odreðeno.Djela dakle moraju biti originalna, a meðusobno se moraju razlikovati poautorskim pravima (što znaèi da moraju biti individualna, tj. vlastita); te nadaljemoraju biti objektivno ocijenjena kao umjetnost te smisleno pojmljiva.Po èlanku 1. ZAPSP-a, za zaštitu autorskih prava potreban je sljedeæipreduvjet: odreðeno djelo mora biti iz podruèja književnosti, znanosti iliumjetnosti, odnosno drugih podruèja stvaralaštva. Èlanak 5. stavak 1. istogzakona odreðuje kakvo i koje djelo može biti autorski zaštiæeno. U èlanku 5.stavak 2. alineje 1 –11. ZAPSP-a navode se najvažnije vrste djela. Ovonabrajanje meðutim nije iscrpno, tako da i tvorevine koje nisu spomenute u tojodredbi potpadaju pod pojam “autorskog djela” ukoliko ispunjavaju preduvjetenavedene u èlanku 1. i 5. stavak 1. ZAPSP-a. 9Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga kojeto ne može biti po svojoj naravi, kao i onog za koje je po odredbama ZAPSP-aodreðeno da ne može biti predmetom autorskog prava.7Gliha, I., Zakon o autorskom i srodnim pravima – zbirka propisa, Narodne novine, Zagreb,2004., str. 4.8Profesor Henneberg navodi da je u našem ranijem Zakonu o autorskom pravu (Narodnenovine, br. proè. 9/99., 76/99., 127/99. i 67/01, dalje: ZAP) bio izostavljen ispred izraza “tvorevina”rijeèi “svojstvena duhovna” jer da veæ sama navedena podruèja (književna, znanstvena, umjetnièka– op.aut.) dovoljno upuæuju na to da se radi o duhovnoj tvorevini. Cit. po Henneberg, Autorskopravo, Informator, Zagreb, 1996., str. 58.9Slièno i u austrijskom pravu, samo što se autorskim djelima po paragrafu 2. stavak 2. austrijskogZakona o autorskom pravu nazivaju samo one tvorevine koje predstavljaju osobno duhovnostvaralaštvo. Ovaj dio navedenoga zakona nije baš precizno formuliran, što je dovelo do toga dajoš nije pronaðena jedinstvena definicija pojedinih preduvjeta za zaštitu autorskih prava. Vidi kodSchanda, Character- und Personality-Merchandising in Oesterreich, OeBI 1998, 323, str. 2.