Kazališna djela kao autorska djela

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1091revija i folklornih plesova i obrada koja se ne mogu podvesti pod kazališnadjela. Meðutim, glavna i najpoznatija koreografska djela jesu balet te suvremeniscenski ples, dok su takva pantomimska djela žive slike, pantomime i dr., te semože zakljuèiti da pripadaju tzv. scenskim djelima, jer im je, kao i dramskimi dramsko-glazbenim djelima, zajednièko što je naèin njihovog priopæavanjascensko predstavljanje. 118Naš raniji ZAP, slièno kao i rješenja iz francuskog, 119 brazilskog, 120èileanskog 121 i talijanskog 122 zakonodavstva, tražio je i dodatni uvjet kodpriznavanja ovih djela kao autorskih djela, i to tako da je njihovo predstavljanjeutvrðeno u pisanom obliku ili na neki drugi naèin. 123Veæ smo ukazali da Bernska konvencija ne sadrži ovakav uvjet nakon njezinerevizije u Stockholmu 14. srpnja 1967. godine, ali se u èl. 2. st. 2. iste konvencijeostavlja moguænost da zemlje èlanice svojim zakonodavstvima predvide da seova vrsta djela štiti samo ako su fiksirana na materijalnoj podlozi. Ova moguænostnije vezana samo za koreografska i pantomimska djela, nego se možeodnositi i na druga djela, pa tako i na dramska i dramsko-glazbena djela.Novi ZAPSP iz 2003. u cijelosti prihvaæa recentnu koncepciju Bernskekonvencije, te izrièito ne traži fiksiranje djela kao uvjet priznavanja zaštitekoreografskim djelima.Da li se definicija “koreografskoga djela” koja ne traži preduvjet fiksiranjadjela na materijalnu podlogu (èl. 5. st. 2. toè. 4. ZAPSP-a) odnosi samo nakoreografije napravljene nakon stupanja na snagu ovog zakona, odnosno 30.listopada 2003., ili se odnosi i na koreografije osmišljene prije toga datuma?Ova definicija zasigurno ne izražava retroaktivno djelovanje, s obzirom danije naznaèeno kako ona mijenja zakon od vremena koje prethodi njenomdonošenju. Ovo, meðutim, ne znaèi da se ova definicija ne može tumaèiti takoda retrospektivno pridružuje nove posljedice djelima stvorenima prije njenogdonošenja. Tako i djela koja su stvorena prije 30. listopada 2003. ne trebajuviše biti fiksirana ili na drugi naèin predstavljena. Retroaktivne odredbemijenjaju zakon kakav je bio; dok retrospektivne odredbe mijenjaju zakon kakavbi inaèe bio, a s obzirom na dogaðaj koji se prethodno dogodio. Èinjenica ipakjest da ne postoje prijelazne odredbe koje bi posebno navodile da se ova nova118Ulmer, E., Urheber- und Verlagsrecht, Berlin, 1980., str. 143.119Vidi èl. L. 112-2. toè. 4. francuskog Law on the Intellectual Property Code, No. 92-597 ofJuly 1, 1992, as last amended by Law No. 97-283 of March 27, 1997.120Vidi èl. 7., st. 1., toè. IV. brazilskog Law No. 9610 of February 19, 1998, on Copyright andNeighbouring Rights: “choreographic and mimed works whose stage performance is set down inwriting or otherwise”.121Vidi èl. 3. st.1. toè. 3. èileanskog Law No. 17.336 on Copyright as amended up to February22, 1990.122Vidi èl. 2. st. 1. toè. 3. talijanskog Law for the Protection of Copyright and NeighbouringRights, No. 633 of April 22, 1941, as last amended by Decree Law no. 154. of May 26, 1997.:“choreographic works and works of dumb show, the form of which is fixed in writing or otherwise”.123Henneberg tako navodi Labanovo plesno pismo, opise, crteže, slike, snimke i dr. kaomodalitete fiksiranja. Cit. po Henneberg I., op.cit., str. 96.