Kazališna djela kao autorska djela

Kazališna djela kao autorska djela Kazališna djela kao autorska djela

13.07.2015 Views

1090D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)Neki autori smatraju da i film izraðen za kuænu uporabu ili u kuænojradinosti, tj. neprofesionalni ili amaterski uradak (tzv. home movie-type film),može biti prihvatljiv. 112 Takoðer ima i mišljenja da detaljna verbalna deskripcijadjela može biti prihvatljiv naèin bilježenja kao i notacija, ako se djelo možerekonstruirati preko tog opisa. 113Izbor medija za fiksiranje može imati znaèajnu vrijednost u postupcima,posebice onim sudskim, radi sprjeèavanja povreda koreografskog djela.4.4. Koreografija u hrvatskom autorskom pravu4.4.1. Prikaz zakonskih rješenja u našem autorskom pravuOd donošenja Zakona o autorskom pravu, iz 1929., 114 koreografsko djelonije ukljuèeno u definiciju “dramskoga djela”, veæ predstavlja samostalnu,odnosno jednu od osam glavnih kategorija intelektualnih djela zaštiæenih ovimzakonom. Dakle, rješenje iz Berlinske revizije Bernske konvencije iz 1908.prihvaæeno je u autorsko zakonodavstvo koje je vrijedilo u Hrvatskoj od 1929.do 2003., odnosno do donošenja sadašnjeg ZAPSP-a.Naime, koreografska i pantomimska djela, ali uz uvjet da je njihovopredstavljanje izvršeno pismeno ili na drugi naèin, priznata su kao posebnakategorija autorskih djela i u Zakonu o autorskom pravu iz 1957. 115 te u Zakonuo autorskom pravu iz 1978. (dalje: ZAP). 116Dakle, na našim prostorima postojanje autorskopravne zaštite u koreografskomedjelu nikad nije bilo uvjetovano vezanošæu s “dramom”. Može se reæikako koreografija kod nas nije bila “pukom pokæerkom drame”. 117U èl. 3. st. 2. toè. 4. ZAP-a meðu nabrojenim autorskim djelima navodilasu se i koreografska i pantomimska djela èije je predstavljanje utvrðeno upisanom obliku. Radi se o autorskim djelima koja su izražena tjelesnimpokretom, mimikom i gestama u prostoru.U hrvatskom autorskom pravu ova djela izdvojena su i ranijim propisima uposebnu kategoriju, što se obrazlaže time da ona obuhvaæaju i djela plesnih112Overton, Th., Unraveling the Choreographer’s Copyright Dilemma,1982, 49 TennesseeLaw Review, str. 594., cit. prema van Camp, J., op.cit., str. 65.113Taubman, J., Choreography Under Copyright Revision, 1980, 10 Performing Arts Review,str. 219.114Šuman, J., Zakonski propisi iz autorskog prava, Zakoni Kraljevine Jugoslavije, knjigaXII., Zagreb, 1930., str. 21.115Vukoviæ, M., Pravila graðanskih zakonika, Zagreb, 1961., str. 334.116Feldman, B. – Vukmir, M., Zakon o autorskom pravu, Leges, Zagreb, 1994., str. 74., Gliha,I., Autorsko pravo – zbirka propisa, Informator, Zagreb, 2000., str. 30.117Meðutim i u onim zemljama gdje je koreografija bila implicirana u pojmu dramskog djela,prema pravilu tumaèenja noscitur a sociis (rijeèi je potrebno išèitavati u njihovom kontekstu),znaèenje rijeèi može se utvrditi ili dodatno provjeriti temeljem njene veze s drugim rijeèima, štose odnosilo na pojmove koreografije u svezi s pojmom drame.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1091revija i folklornih plesova i obrada koja se ne mogu podvesti pod kazališnadjela. Meðutim, glavna i najpoznatija koreografska djela jesu balet te suvremeniscenski ples, dok su takva pantomimska djela žive slike, pantomime i dr., te semože zakljuèiti da pripadaju tzv. scenskim djelima, jer im je, kao i dramskimi dramsko-glazbenim djelima, zajednièko što je naèin njihovog priopæavanjascensko predstavljanje. 118Naš raniji ZAP, slièno kao i rješenja iz francuskog, 119 brazilskog, 120èileanskog 121 i talijanskog 122 zakonodavstva, tražio je i dodatni uvjet kodpriznavanja ovih djela kao autorskih djela, i to tako da je njihovo predstavljanjeutvrðeno u pisanom obliku ili na neki drugi naèin. 123Veæ smo ukazali da Bernska konvencija ne sadrži ovakav uvjet nakon njezinerevizije u Stockholmu 14. srpnja 1967. godine, ali se u èl. 2. st. 2. iste konvencijeostavlja moguænost da zemlje èlanice svojim zakonodavstvima predvide da seova vrsta djela štiti samo ako su fiksirana na materijalnoj podlozi. Ova moguænostnije vezana samo za koreografska i pantomimska djela, nego se možeodnositi i na druga djela, pa tako i na dramska i dramsko-glazbena djela.Novi ZAPSP iz 2003. u cijelosti prihvaæa recentnu koncepciju Bernskekonvencije, te izrièito ne traži fiksiranje djela kao uvjet priznavanja zaštitekoreografskim djelima.Da li se definicija “koreografskoga djela” koja ne traži preduvjet fiksiranjadjela na materijalnu podlogu (èl. 5. st. 2. toè. 4. ZAPSP-a) odnosi samo nakoreografije napravljene nakon stupanja na snagu ovog zakona, odnosno 30.listopada 2003., ili se odnosi i na koreografije osmišljene prije toga datuma?Ova definicija zasigurno ne izražava retroaktivno djelovanje, s obzirom danije naznaèeno kako ona mijenja zakon od vremena koje prethodi njenomdonošenju. Ovo, meðutim, ne znaèi da se ova definicija ne može tumaèiti takoda retrospektivno pridružuje nove posljedice djelima stvorenima prije njenogdonošenja. Tako i djela koja su stvorena prije 30. listopada 2003. ne trebajuviše biti fiksirana ili na drugi naèin predstavljena. Retroaktivne odredbemijenjaju zakon kakav je bio; dok retrospektivne odredbe mijenjaju zakon kakavbi inaèe bio, a s obzirom na dogaðaj koji se prethodno dogodio. Èinjenica ipakjest da ne postoje prijelazne odredbe koje bi posebno navodile da se ova nova118Ulmer, E., Urheber- und Verlagsrecht, Berlin, 1980., str. 143.119Vidi èl. L. 112-2. toè. 4. francuskog Law on the Intellectual Property Code, No. 92-597 ofJuly 1, 1992, as last amended by Law No. 97-283 of March 27, 1997.120Vidi èl. 7., st. 1., toè. IV. brazilskog Law No. 9610 of February 19, 1998, on Copyright andNeighbouring Rights: “choreographic and mimed works whose stage performance is set down inwriting or otherwise”.121Vidi èl. 3. st.1. toè. 3. èileanskog Law No. 17.336 on Copyright as amended up to February22, 1990.122Vidi èl. 2. st. 1. toè. 3. talijanskog Law for the Protection of Copyright and NeighbouringRights, No. 633 of April 22, 1941, as last amended by Decree Law no. 154. of May 26, 1997.:“choreographic works and works of dumb show, the form of which is fixed in writing or otherwise”.123Henneberg tako navodi Labanovo plesno pismo, opise, crteže, slike, snimke i dr. kaomodalitete fiksiranja. Cit. po Henneberg I., op.cit., str. 96.

1090D. ZLATOVIÆ, <strong>Kazališna</strong> <strong>djela</strong> <strong>kao</strong> <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>Zb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)Neki autori smatraju da i film izraðen za kuænu uporabu ili u kuænojradinosti, tj. neprofesionalni ili amaterski uradak (tzv. home movie-type film),može biti prihvatljiv. 112 Takoðer ima i mišljenja da detaljna verbalna deskripcija<strong>djela</strong> može biti prihvatljiv naèin bilježenja <strong>kao</strong> i notacija, ako se djelo možerekonstruirati preko tog opisa. 113Izbor medija za fiksiranje može imati znaèajnu vrijednost u postupcima,posebice onim sudskim, radi sprjeèavanja povreda koreografskog <strong>djela</strong>.4.4. Koreografija u hrvatskom autorskom pravu4.4.1. Prikaz zakonskih rješenja u našem autorskom pravuOd donošenja Zakona o autorskom pravu, iz 1929., 114 koreografsko djelonije ukljuèeno u definiciju “dramskoga <strong>djela</strong>”, veæ predstavlja samostalnu,odnosno jednu od osam glavnih kategorija intelektualnih <strong>djela</strong> zaštiæenih ovimzakonom. Dakle, rješenje iz Berlinske revizije Bernske konvencije iz 1908.prihvaæeno je u autorsko zakonodavstvo koje je vrijedilo u Hrvatskoj od 1929.do 2003., odnosno do donošenja sadašnjeg ZAPSP-a.Naime, koreografska i pantomimska <strong>djela</strong>, ali uz uvjet da je njihovopredstavljanje izvršeno pismeno ili na drugi naèin, priznata su <strong>kao</strong> posebnakategorija autorskih <strong>djela</strong> i u Zakonu o autorskom pravu iz 1957. 115 te u Zakonuo autorskom pravu iz 1978. (dalje: ZAP). 116Dakle, na našim prostorima postojanje autorskopravne zaštite u koreografskomedjelu nikad nije bilo uvjetovano vezanošæu s “dramom”. Može se reæikako koreografija kod nas nije bila “pukom pokæerkom drame”. 117U èl. 3. st. 2. toè. 4. ZAP-a meðu nabrojenim autorskim djelima navodilasu se i koreografska i pantomimska <strong>djela</strong> èije je predstavljanje utvrðeno upisanom obliku. Radi se o autorskim djelima koja su izražena tjelesnimpokretom, mimikom i gestama u prostoru.U hrvatskom autorskom pravu ova <strong>djela</strong> izdvojena su i ranijim propisima uposebnu kategoriju, što se obrazlaže time da ona obuhvaæaju i <strong>djela</strong> plesnih112Overton, Th., Unraveling the Choreographer’s Copyright Dilemma,1982, 49 TennesseeLaw Review, str. 594., cit. prema van Camp, J., op.cit., str. 65.113Taubman, J., Choreography Under Copyright Revision, 1980, 10 Performing Arts Review,str. 219.114Šuman, J., Zakonski propisi iz autorskog prava, Zakoni Kraljevine Jugoslavije, knjigaXII., Zagreb, 1930., str. 21.115Vukoviæ, M., Pravila graðanskih zakonika, Zagreb, 1961., str. 334.116Feldman, B. – Vukmir, M., Zakon o autorskom pravu, Leges, Zagreb, 1994., str. 74., Gliha,I., Autorsko pravo – zbirka propisa, Informator, Zagreb, 2000., str. 30.117Meðutim i u onim zemljama gdje je koreografija bila implicirana u pojmu dramskog <strong>djela</strong>,prema pravilu tumaèenja noscitur a sociis (rijeèi je potrebno išèitavati u njihovom kontekstu),znaèenje rijeèi može se utvrditi ili dodatno provjeriti temeljem njene veze s drugim rijeèima, štose odnosilo na pojmove koreografije u svezi s pojmom drame.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!