Kazališna djela kao autorska djela
Kazališna djela kao autorska djela Kazališna djela kao autorska djela
1088D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)svoje nedostatke. Crteži se obièno izraðuju s gledišta publike, tako da plesaèkoji ih išèitava treba zamijeniti desnu i lijevu stranu; crteži ne mogu prikazatitreæu dimenziju; te više daju opis pozicija nego pokreta. Ipak, od StepanovaL’alphabet des mouvements du corps humain (1892.), sustava koji se temeljiona anatomskoj strukturi ljudskoga tijela, 106 bilježenje plesa evoluiralo je prematoènijim sustavima pisanoga bilježenja pokreta plesaèa, a na naèin kako ih sadanalazimo, primjerice, u Labanovoj Labanotation (1928.), 107 BeneshovojChoreology (1956.), 108 u sustavu Sutton Dance Writing (1972.), 109 te u sustavuEskhol-Wachman Movement Notation (1958). 110Sutton Dance Writing*preuzeto s www.dancewriting.orgJoš i danas se oznaèavanjem plesova na papiru bilježe plesni pokreti na naèinslièan bilježenju glazbenih nota na crtovlju; takoðer, plesaè, kao objektivnamanifestacija djela, ostaje slobodan interpretirati djelo na naèin kako želi.Neki sustavi notiranja primjenjuju crteže stenografskog tipa na glazbenomcrtovlju (Sutton) ili analizu pokreta stupnjevanjem lukova, konusa ili okretajana vodoravnom crtovlju (Eskhol-Wachman). Jednom kada je zabilježen, notiraniprodukt lako se reproducira u ispisanom ili fotokopiranom obliku, te stoga pružamoguænost distribucije i rekonstruiranja od strane drugih.Ipak, dva sustava notiranja dominiraju podruèjem pisanih zabilježbi:Labanotation (Labanov sustav znakova) i Beneshov sustav znakova.Najèešæe korišteni oblik bilježenja jest Labanotation. Labanotation ukljuèujecrtovlje koje je okomito podijeljeno središnjom linijom kako bi se predoèiledvije strane tijela. Crtovlje je nadalje podijeljeno na dva do dvanaest okomitihstupaca. Složeni simboli u ovim stupcima predstavljaju položaje svih dijelovatijela na odreðenoj toèki u vremenu i prostoru. Središnja linija predstavlja kralješnicu,dok desna i lijeva linija odgovaraju desnoj i lijevoj strani tijela. Crtovlje,koje se èita od dna prema vrhu, sadrži simbole koji izražavaju odreðene pokrete.Dužina ovih simbola oznaèava duljinu vremena dodijeljenu tome pokretu. 111106Gorsky, A., Two Essays on Stepanov Dance Notation, New York, Cord, 1978, str. 53.107Laban, R., Laban’s Principles of Dance and Movement Notation, Boston, Play’s, 1975.108Benesh, R. et al., An Introduction to Benesh Movement Notation – dance, New York,Dance Horizons, 1969.109Sutton, V., Sutton Dance Writing, na www.dancewriting.org.110Vidi na www.movementnotation.com.111Hutchison, A., Labanotation: the System of analysing and recording Movement, 3rd ed.,New York, Theatre Arts Books, 1977., str. 124-125.
D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1089Kada je koreografija predoèena na materijalnoj podlozi, sustavi notiranjaizraženi kao književno djelo uživaju posebnu zaštitu, isto kao i fiksiranje nafilmu ili videozapisu koje je zaštiæeno kao kinematografsko djelo. Dakle,materijalni oblici notiranja odnosno fiksiranja koreografskih djela mogu bitisami za sebe posebna autorska djela.Simboli za oznaèavanje dijelova tijela prema sustavu Labanotation*preuzeto s www.whc.net/bhsdance/html/labanotation.html4.3.2.4. Vizualno bilježenjeFilmovi, fotografije i videovrpce takoðer su sredstvo bilježenja koreografskihdjela i udovoljavaju zakonskome uvjetu fiksiranja na medij. Ovaj materijalninosaè može biti zaštiæen i kao kinematografsko djelo.Vrijedi upozoriti da je film ili video zapis svakog elementa jedne, ali samojedne izvedbe, ukljuèujuæi interpretaciju konkretnih umjetnika plesaèa. Rezultatje djelo detaljizirano daleko više nego u ijednom pisanom obliku notiranja, alirezultira i problemima. Takav oblik fiksiranja je ipak samo zapis, a ne samainterpretacija i kompozicija djela, i to od jedne odreðene izvedbe i ovisna je ilimitirana sudjelovanjem individualiziranih plesaèa, može èak biti i adaptiranaizvedba i odstupati radikalno od koreografske zamisli i namjere. Kako se možedogoditi da se koriste razlièiti oblici fiksiranja za jedno djelo, nije nezamislivasituacija u kojoj postoji znatna razlika izmeðu vizualne snimke i pisanog zapisa,a djelo je fiksirano u obje forme. Takoðer, film se ne može smatrati pouzdanimzapisom u izvedbi djela koje ukljuèuje velik broj izvoðaèa koji fizièki ne mogusvi u isto vrijeme stati u isti kadar, odnosno mogu biti vizualno “pokriveni”tijelima drugih izvoðaèa i ostaje moguænost da pokreti nekih od njih uopæe nebudu snimljeni i prepoznatljivi. Oèito da plesnim struènjacima ostaje nezahvalnai znaèajna uloga prosuditelja u prijepornim pitanjima kada doðe do kolizijesadržaja izmeðu razlièitih formi materijalnih podloga za isto djelo.
- Page 3 and 4: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 5 and 6: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 7 and 8: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 9 and 10: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 11 and 12: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 13 and 14: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 15 and 16: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 17 and 18: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 19 and 20: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 21 and 22: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 23 and 24: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 25: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 29 and 30: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 31 and 32: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 33 and 34: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 35 and 36: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 37 and 38: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 39 and 40: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 41: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
D. ZLATOVIÆ, <strong>Kazališna</strong> <strong>djela</strong> <strong>kao</strong> <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>Zb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1089Kada je koreografija predoèena na materijalnoj podlozi, sustavi notiranjaizraženi <strong>kao</strong> književno djelo uživaju posebnu zaštitu, isto <strong>kao</strong> i fiksiranje nafilmu ili videozapisu koje je zaštiæeno <strong>kao</strong> kinematografsko djelo. Dakle,materijalni oblici notiranja odnosno fiksiranja koreografskih <strong>djela</strong> mogu bitisami za sebe posebna <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>.Simboli za oznaèavanje dijelova tijela prema sustavu Labanotation*preuzeto s www.whc.net/bhsdance/html/labanotation.html4.3.2.4. Vizualno bilježenjeFilmovi, fotografije i videovrpce takoðer su sredstvo bilježenja koreografskih<strong>djela</strong> i udovoljavaju zakonskome uvjetu fiksiranja na medij. Ovaj materijalninosaè može biti zaštiæen i <strong>kao</strong> kinematografsko djelo.Vrijedi upozoriti da je film ili video zapis svakog elementa jedne, ali samojedne izvedbe, ukljuèujuæi interpretaciju konkretnih umjetnika plesaèa. Rezultatje djelo detaljizirano daleko više nego u ijednom pisanom obliku notiranja, alirezultira i problemima. Takav oblik fiksiranja je ipak samo zapis, a ne samainterpretacija i kompozicija <strong>djela</strong>, i to od jedne odreðene izvedbe i ovisna je ilimitirana sudjelovanjem individualiziranih plesaèa, može èak biti i adaptiranaizvedba i odstupati radikalno od koreografske zamisli i namjere. Kako se možedogoditi da se koriste razlièiti oblici fiksiranja za jedno djelo, nije nezamislivasituacija u kojoj postoji znatna razlika izmeðu vizualne snimke i pisanog zapisa,a djelo je fiksirano u obje forme. Takoðer, film se ne može smatrati pouzdanimzapisom u izvedbi <strong>djela</strong> koje ukljuèuje velik broj izvoðaèa koji fizièki ne mogusvi u isto vrijeme stati u isti kadar, odnosno mogu biti vizualno “pokriveni”tijelima drugih izvoðaèa i ostaje moguænost da pokreti nekih od njih uopæe nebudu snimljeni i prepoznatljivi. Oèito da plesnim struènjacima ostaje nezahvalnai znaèajna uloga prosuditelja u prijepornim pitanjima kada doðe do kolizijesadržaja izmeðu razlièitih formi materijalnih podloga za isto djelo.
Change language