Kazališna djela kao autorska djela

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1085ili na drugi naèin. 96 Takoðer, kad je sastavnica izvedbe uz koreografiju i glazba,ovaj zakon sadrži posebne odredbe u èl. 33. i 34. gdje osigurava autoru glazbeu plesnoj i baletnoj predstavi pravo na naknadu za iskorištavanje djela ujednakom iznosu kao i drugog suradnika. Francusko pravo meðu ova djela, uzkoreografiju i pantomimu, još ubraja i cirkuske radnje i djela, 97 vezujuæi zaštituuz fiksiranje ovih djela na pisanu ili drugu materijalnu podlogu. 98I zemlje u razvoju, 99 pa tako i na afrièkom tlu, preuzimaju ova rješenjapriklanjajuæi se tako stajalištima Bernske konvencije. 100 Primjerice, Copyrightand Neighbouring Act iz 1999. Savezne republike Tanzanije u èl. 5. st. 2. toè. e.izdvaja ova djela u zasebnu kategoriju, ali i u nastavku zakonskog teksta pružaznatnu zaštitu svojoj plesnoj tradiciji i baštini kao i djelima izvedenim iz tetradicije.Današnja zakonodavna situacija, promatrana kroz komparativnu analizudostupnih zakona o autorskom pravu, rezultanta je dugog legislativnog povijesnograzvitka, odnosno bila je ovisna o društvenim shvaæanjima plesa i njegovommjestu meðu scenskim umjetnostima, kao i o meðunarodnopravnim rješenjimakoja su takoðer kroz 20. stoljeæe dobivala moderne konture koje su preneseneu pojedina nacionalna zakonska odreðenja. Ipak, ne može se još govoriti ojednoobraznom pristupu. 101 Štoviše, razlièiti pristupi i dalje ukazuju na distinkcijuu normativnim promišljanjima ove problematike, iako se sve više uoèavatendencija izdvajanja ovih djela u posebnu kategoriju autorskih djela u zakonskimtekstovima mnogih zemalja, na što su najviše utjecala rješenja iz Bernskekonvencije te afirmacija plesne umjetnosti kao specifiène umjetnièke vrste.96Gaudenzi, A.S., Il Nuovo Diritto d’Autore, Maggioli Editore, 2001., str. 28.97Vidi èl. L 112-2 st.1. toè.6. francuskog Kodeksa intelektualnog vlasništva, od 1994., sposljednjim izmjenama iz 2003.98Za francusku sudsku praksu citiramo sentencu: “Uzimajuæi u obzir da se zaštita može tražitisamo kada autor podastre dokaz o postojanju svog djela koji upuæuje na realitet djela odnosno napostojanje originalne kreacije. Pri tome je nužno voditi raèuna o èl. 2. Bernske konvencije kojatraži fiksiranje mizanscena, bilo pismeno ili putem fotografije, crteža i dr. Kako Poggi to nijeuèinio, a kako se radi o djelu koje je atemporalno, nestalno i vezano iskljuèivo za tjelesne pokrete,to je bilo nužno osigurati fiksaciju tako da posjeduje odgovarajuæi dokaz”. Vidi sluèaj Poggi v.Ëditions Salabert, (1958), 20 R.I.D.A 94 (C.A. Paris). Važno je ukazati na sudske definicijepojmova u francuskoj pravnoj praksi kako slijedi: “Ako je ples umjetnost pokreta, odnosno u istovrijeme plastièna i dinamièna umjetnost odnosno njihova kombinacija, i kao takav ne proizvodisamo estetski izražaj veæ komunicira i prenosi ideju ili emociju, veæ se distancira i od argumenatabaleta.... Koreograf adaptira, scenski realizira, transponira, prenosi u ritmièke figure i pokrete, ugeste, izraze, mimiku, cjelinu likova koji se ogledaju u estetskom prijenosu djela u ples.” Vidisluèaj Eudes v. Cocteau, (1960), 31 R.I.D.A. 83 (C.A. Paris).99Za stanje prava intelektualnog vlasništva u ovim zemljama detaljnije kod Yambrusic, E.S.,Trade-Based Approaches to the Protection of Intelectual Property, Oceana Publication, Inc., NewYork – London – Rome, 1992., str. 7.100O važnosti autorskog prava u suvremenim globalnim gospodarskim uvjetima detaljnijekod Idris, K., Intelektualna svojina – moæno sredstvo ekonomskog rasta, Zavod za intelektualnusvojinu & BalkanKult, Beograd, 2003., 157.101Lipszyc, D., Copyright & Neighbouring Rights, UNESCO, 1999., str. 5.