Kazališna djela kao autorska djela

1084D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)se kako se “ èini da je glavni dio i èar predstave prikazivanje žena u novoj odjeæiili razodjenutih, ili, pak, žena tijekom dojmljive glume ili tijekom radnje.Prikazivanje žena, u baletu ili tableaux (slikama), ili èak dok ‘okolo slobodnoleže’ u takvome raju, ne predstavlja dramsku kompoziciju i nema pravo nakoristi autorskopravne zaštite.” 93 Nadalje, u drugom sluèaju u case lawzakljuèeno je da “je za takvu kompoziciju (djelo) neophodno da prièa nekakvuprièu. Zaplet može biti jednostavan. Može biti samo pripovijedanje ili prikazivanjejedne aktivnosti; ali mora ponavljati ili oponašati neku radnju ili govor,emociju, strast ili lik, stvarne ili imaginarne. A, kada je to sluèaj, ideje izraženena takav naèin jesu ono što postaje podložno autorskoj zaštiti. Ispitivanjetužiteljevog plesa, u obliku u kakvome je prijavljen za autorskopravnu zaštitu,pokazuje da je kraj za kakvime se tragalo i koji je ostvaren bio samo izmišljenaserija gracioznih pokreta, spojenih s privlaènim aranžmanom draperija, svjetalai sjena, a koja nije isprièala nikakvu prièu, nije prikazala nikakav lik, nitioslikala bilo kakvu emociju. Èisto mehanièki pokreti kojima se na pozorniciostvaruju odreðeni efekti nisu predmet autorskopravne zaštite, a u sluèaju kadane izražavaju nikakvu ideju, i èiji aranžman izmišlja dramsku kompoziciju. Oniaranžmani koji su ovdje opisani i izvedeni gledatelju svakako prenose, iosmišljeni su da prenesu, nikakvu drugu ideju do poezije pokreta koju pristalažena prikazuje na izuzetno graciozan naèin. Ovakva ideja može biti ugodna,ali teško se može nazvati dramskom.” 94Da bi bilo podobno za zaštitu, djelo mora biti fiksirano na bilo koji opipljivmedij izražavanja sada poznatom ili kasnije izumljenom i razvijenom, s kojegono može biti percipirano, reproducirano, ili na drugi naèin ostvarenakomunikacija s djelom, bilo izravno ili uz pomoæ aparature ili sredstva. 95 Dvijekopije ovog fiksiranja moraju biti deponirane u Uredu za autorska prava (theCopyright Office) kada se autorsko pravo registrira.I neka velika europska zakonodavstva sadrže ovakvo rješenje, ali uz uvjetfiksiranja na materijalnu podlogu. Tako talijanski talijanski zakon br. 633 ozaštiti autorskih i srodnih prava, iz 1941., s posljednjom izmjenom br. 68 od 9.travnja 2003., u èl. 2. st. 1. toè. 3. regulira da se autorskim djelom smatraju ikoreografska djela i djela pantomime forma kojih je fiksirana u pisanom oblikupovrede prava, ipak se nije protivio stajalištima da “tijek pokreta” ili “kretanje” predstavljajuosnovne odrednice koreografskih djela. Naime, tu viši sud raspravljajuæi sluèaj prema ranijemamerièkom zakonodavstvu utvrðuje da “koreografija nije navedena u ranijem zakonu i može sejedino registrirati slijedeæi regulativu tog zakona i to kao vrsta dramske kompozicije. Ples je biozaštiæen samo ako postoji prièa (libreto), ili ako je razvijao ili budio odnosno karakterizirao nekiosjeæaj, i na bilo koji drugi naèin prenio dramsku koncepciju ili ideju.... Prava koreografa nanjegovom djelu nisu bila jasno definirana, buduæi da su moguænosti utvrðenja koreografije naopipljivoj formi postale dostupne tek s recentnim medijima odnosno djelomièno radi otporaprihvaæanja apstraktnog nedoslovnog plesa kao opæeg priznatog oblika umjetnièkog izraza......”Vidi sluèaj Horgan v. MacMillan, (1986), 789 F.2d 157 (CA2).93Vidi presudu u sporu Martinetti v. Maguire (1867), 16 F. 161 (C.C.Cal.), p.162.94Vidi case law u sluèaju Fuller v. Bemis (1892), 50 Fed. 926 (C.C.S.D.N.Y.)9517 U.S.C. 102 (a).