1078D. ZLATOVIÆ, <strong>Kazališna</strong> <strong>djela</strong> <strong>kao</strong> <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>Zb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)èlanica da se pridržavaju odredaba Bernske konvencije, a obveza se odnosi naèlanke 1. – 21. Aneksa Pariškog akta Bernske konvencije. Glede autorskihprava, TRIPS takoðer propisuje kako zaštita obuhvaæa izražaje, a ne ideje,postupke, metode rada <strong>kao</strong> takve. Ovo je svakako interesantno i za ovu raspravus obzirom da se odreðeni plesni postupci i metode, <strong>kao</strong> i same koreografskeideje ne mogu štititi i prema odredbama ovog akta, što s obzirom na harmonizacijskeprocese nužno znaèi da æe ovakve odredbe sadržavati i pretežit brojzemalja, a posebice zemlje èlanice.Slièan odnos prema Bernskoj konvenciji predviða i Ugovor o autorskompravu (WIPO Copyright Treaty - WCT) Svjetske organizacije za intelektualnovlasništvo iz 1996. Tako je èlankom 3. WCT-a predviðeno da æe ugovornestranke primjenjivati mutatis mutandis odredbe èlanaka 2. do 6. Bernskekonvencije u pogledu zaštite predviðene WCT-om. 67Iako je Bernska konvencija okupila velik broj zemalja èlanica, ona nijeuspjela stvoriti sustav univerzalne pravne zaštite autora i njihovih <strong>djela</strong>, kojibi bio prihvaæen u cijelom svijetu. Tako anglo-amerièke zemlje nisu potpisaleBernsku konvenciju zbog specifiènosti svojih pravnih sustava, koji bi u sluèajupristupa ovoj Konvenciji zahtijevali temeljnu reviziju nacionalnih propisa oautorskom pravu. S intencijom ukljuèivanja veæeg kruga zemalja u okviruUNESCO-a inicirano je stvaranje novog konvencijskog sustava, što jerezultiralo donošenjem Univerzalne konvencije o autorskom pravu u Ženevi1952., koja je izmijenjena u Parizu 1971. 68Pod utjecajem amerièkog prava Univerzalna konvencija predviða ispunjenjeodreðenih formalnosti kako bi se sprijeèilo neovlašteno iskorištavanje <strong>djela</strong> odstrane drugih osoba i oznaèilo registrirano autorsko pravo. Strani autori –državljani zemalja èlanica Univerzalne konvencije, obvezni su ispunitiformalnosti koje predviðaju nacionalni propisi zemlje gdje se traži autorskopravnazaštita ukoliko prvi put objavljuju svoje djelo u toj zemlji. Ukoliko jedjelo veæ objavljeno u inozemstvu, zemlje u kojima se traži ispunjenje formalnostidužne su smatrati kako su te formalnosti ispunjene. Ovo je nužno naznaèitiupravo radi èinjenice što još brojne zemlje predviðaju uvjet formalnosti pripriznanju autorskopravne zaštite koreografskim i pantomimskim djelima za kojese obièno traži da su fiksirana na neku materijalnu podlogu. Tim više, što uodnosu na eksplicitnu i široku definiciju književnih i umjetnièkih <strong>djela</strong> izBernske konvencije Univerzalna konvencija je pri odreðenju koja se <strong>djela</strong>osobito smatraju autorskim djelima dosta rezervirana i, usudili bismo se kazati,staromodna. Naime, u èlanku I. Univerzalne konvencije odreðuje se da se zaštitaodnosi “na književna, znanstvena i umjetnièka <strong>djela</strong>, <strong>kao</strong> što su pisana <strong>djela</strong>,glazbena, dramska i kinematografska <strong>djela</strong>, slike, rezbarije i kiparski radovi.”67Ibid., str. 463.68Ibid., str. 265. i dalje.
D. ZLATOVIÆ, <strong>Kazališna</strong> <strong>djela</strong> <strong>kao</strong> <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>Zb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1079Dakle, Univerzalna konvencija eksplicitno ne spominje koreografska ipantomimska <strong>djela</strong> <strong>kao</strong> <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong>. Oèito je da su ova <strong>djela</strong> podvedenasukladno tradicijama anglo-amerièkog autorskog prava pod dramska <strong>djela</strong>.Iako se radi o dva temeljna meðunarodnopravna akta s podruèja autorskogprava, nužno je naznaèiti još neke pravne propise meðunarodnog karaktera kojise reflektiraju na <strong>autorska</strong> <strong>djela</strong> koja su predmet ove rasprave, <strong>kao</strong> i napripadajuæa prava umjetnika izvoðaèa.Tako Meðunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvoðaèa, proizvoðaèafonograma i organizacija za radiodifuziju, ili tzv. Rimska konvencija u èlanku3. odreðuje da se umjetnicima izvoðaèima smatraju, izmeðu ostalih, i plesaèi. 69Slièno, Ugovor o izvedbama i fonogramima (WIPO Performances andPhonograms Treaty – WPPT) Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo,Ženeva 1996. g., u èlanku 2. kad odreðuje koga smatra pod umjetnicimaizvoðaèima, izmeðu ostalih, navodi i plesaèe i druge osobe koje pokretimaizvode umjetnièka <strong>djela</strong>, ali i izražaje folklore. 704.3. Pregled rješenja u poredbenom pravu4.3.1. Komparativni prikaz autorskopravnih zakonodavstavaU poredbenom autorskom pravu kada su u pitanju koreografska i pantomimska<strong>djela</strong>, možemo utvrditi èetiri pristupa odnosno zakonska rješenja:1. ova <strong>djela</strong> uopæe nisu u zakonu eksplicitno navedena;2. ova <strong>djela</strong> eksplicitno su ukljuèena, odnosno obuhvaæena dramskim idramsko-glazbenim djelima;3. ova <strong>djela</strong> nisu izdvojena u posebnu kategoriju, nego su izrièito navedenauz dramska i dramsko-glazbena <strong>djela</strong>, te tvore jednu kategoriju;4. ova <strong>djela</strong> izdvojena su u posebnu kategoriju (vrstu) autorskih <strong>djela</strong>.Uz ova èetiri osnovna pristupa moramo ukazati i na dva potpristupa, kojemožemo naæi uz zakonska rješenja gore naznaèena pod toèkama 3. i 4. Naime,kad u zakonima odreðenih zemalja nailazimo na eksplicitno navoðenje ovih<strong>djela</strong> <strong>kao</strong> autorskih <strong>djela</strong>, bilo uz druga <strong>djela</strong> ili izdvojena u posebnu katrgoriju,odreðeni zakoni ne traže dodatne uvjete za priznavanje zaštite, dok neki zakoniizrièito navode da ta <strong>djela</strong> moraju biti fiksirana na odreðeni medij, bilo u pisanojformi ili na drugi naèin.U prvu grupu rješenja gdje su koreografska i pantomimska <strong>djela</strong> ukljuèenau dramska i dramsko-glazbena <strong>djela</strong> spadaju ona rješenja primjerice sadržanau autorskim zakonodavstvima Ujedinjenog Kraljevstva, Republike Irske,Kanade, Australije, Norveške, Malezije i Zambije.69Ibid., str. 323. i dalje.70Ibid., str. 485.
- Page 3 and 4: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 5 and 6: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 7 and 8: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 9 and 10: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 11 and 12: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 13 and 14: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 15: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 19 and 20: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 21 and 22: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 23 and 24: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 25 and 26: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 27 and 28: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 29 and 30: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 31 and 32: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 33 and 34: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 35 and 36: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 37 and 38: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 39 and 40: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao
- Page 41: D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao