Kazališna djela kao autorska djela

1076D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)konvenciji 58 izdvojena su u posebnu vrstu autorskih djela.Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetnièkih djela donesena je 1886.godine i od tada predstavlja temeljni i najvažniji izvor meðunarodne zaštiteautorskog prava. 59 Jedno od osnovnih naèela koje ova Konvencija predviða zaštitaje autora i njihovih djela bez formalnosti koje eventualno predviða zakonodavstvozemlje u kojoj se traži autorskopravna zaštita, sve to uz jamèenje tzv. minimalnihprava. Konvencija je revidirana ukupno šest puta i to u Berlinu 1908., u Bernu1914., u Rimu 1928., u Bruxellesu 1948., u Stockholmu 1967. i u Parizu 1971.godine. Bernska konvencija smatra se važnim meðunarodnim pravnimdokumentom na podruèju autorskog prava u okrilju zemalja Europske unije. 60Za ovu raspravu znaèajno je upozoriti na berlinsku reviziju od 13. studenoga1908. godine. Tako stavak 1. èlanka 2. Berlinske revizije Bernske konvencije(1908.) u bitnome dijelu glasi kako slijedi: “Izraz “književna i umjetnièka djela”obuhvaæat æe svaku produkciju na literarnom, znanstvenom ili umjetnièkompodruèju, bez obzira na naèin ili oblik njenog izražavanja, poput (...) dramskihili dramsko-glazbenih djela, koreografskih djela i zabavnih toèaka u nijemimpredstavama, èiji je oblik izvedbe utvrðen u pisanom obliku ili na nekidrugi naèin (...).” 61Dakle, po tekstu te revizije za priznavanje ovih djela kao autorskih bilo jenužno da ista djela budu fiksirana u pisanom obliku ili na neki drugi naèin.Ovakav tekst Konvencije zadržale su i revizije iz Berna, Rima i Bruxellesa.Na konferenciji u Stockholmu 1967. zakljuèeno je da se ovaj uvjet briše, jer ses naèelnog gledišta smatralo anomalijom da se za vrstu djela postavlja kao uvjetzaštite da budu fiksirana na materijalnu podlogu, dok se za neke druge vrstedjela takav uvjet ne postavlja. 62zaštiæenih djela nije sasvim jasno, jer predmetna kategorija “djela pantomime i koreografije” nijedefinirana. Interno izvješæe Kongresa iznosi da “djela koreografije ne ukljuèuju društvene plesnekorake i jednostavne rutine.” Postoje dva zakljuèka koja se mogu izvuæi iz toga. Po jednom sezakljuèuje da se iskljuèivanjem jednostavnih rutina željelo staviti izvan zaštite “èisto scenskokretanje.” Usp. Wallis, L.E., Comment, The Different Art: Choreography and Copyright, 33 UCLAL. Rev. 1442, 1453, (1986). Drugi zakljuèak je da koraci moraju imati minimalnu razinu težine dabi imali pravo na autorsku zaštitu. Ured za zaštitu autorskih prava prihvatio je ovaj drugi zakljuèaki utvrdio normativ minimalne razine težine. Ured za zaštitu autorskih prava definira koreografijukao “kompoziciju i aranžman plesnih pokreta i obrazaca... koji su obièno popraæeni glazbom.”Sada amerièki sudovi moraju ustanoviti jasan normativ za potrebnu razinu težine pokreta, kao usporu Horgan v. MacMillan, 789 F.2d 157 (2d Cir. 1986).58Vidi èl. 2. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetnièkih djela, kod Gliha, I.,Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2000., str. 189.59Besaroviæ, V., Žarkoviæ, B., Intelektualna svojina, knjiga druga – Meðunarodni ugovori,Dosije, Beograd, 1999., str. 448.60Tritton, G. (red.), Intellectual Property in Europe, second edition, Sweet & Maxwell, London,2002., str. 308.61Podvuèeni dio dodan je Berlinskom revizijom iz 1908.62Henneberg, I., Uživanje zaštite prema Stockholmskom aktu Bernske konvencije, Simpozijo pitanjima što ih je otvorila konferencija u Stockholmu o intelektualnom vlasništvu 1967., Institutza meðunarodno pravo i meðunarodne odnose, Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 1969., str. 25.