Kazališna djela kao autorska djela

1074D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)davci rabe bilo jedan ili drugi pojam, a neki i treæi pojam, 47 držimo da zakonskarješenja pod ovim pojmovima podrazumijevaju istu vrstu djela, iako raberazlièite pojmove s teatrološkog gledišta.Naime, kazališnim rjeènikom ne bi se mogao staviti znak jednakosti izmeðuovih pojmova. Štoviše, danas se obièno razlikuju ta dva pojma, koja se razlièitoi vrednuju. 48 Tako se pod mimom (prema grè. mimos, oponašanje, franc. mime,engl. mime, njem. Mimenspiel, Mime, španj. mimo) podrazumijeva umjetnosttjelesnog pokreta, dok je pantomima (prema grè. pantomimes, koji sve oponaša,franc. pantomime, engl. pantomime, njem. Pantomime, španj. pantomima)oponašanje neke verbalne prièe koja se pripovijeda gestama u svrhu objašnjavanja.Mima teži plesu, dakle, tjelesnom izražavanju osloboðenom svakogfigurativnog sadržaja. 49 Pantomima nastoji biti smjerena u oponašanju tipovai društvenih situacija. 50 Danas se, dakle, pantomima više ne služi govorom kaou svojim historijskim pojavnim oblicima (npr. pantomima u starom Rimu iCommedia dell’arte),veæ je to predstava sastavljena samo od izvoðaèevihgesti. 51 Pantomima je autonomna umjetnost, ali i sastavni dio gotovo svakekazališne predstave, a osobito onih koje u najveæoj mjeri izlažu igru glumacai olakšavaju stvaranje scenskih igara i živih slika. 52S obzirom da za pantomimsko djelo nije dana nikakva nova definicija, možese ustvrditi da je u odnosu na nju zadržan uvjet implicitne radnje. Ipak, možese postaviti pitanje da li za pantomimu još uvijek postoji uvjet te radnje(sadržaja), s obzirom da je granica izmeðu pantomime i novodefiniranekoreografije ponekad tanka. U pantomimska djela potpadaju ona koja se izvodeiskljuèivo tjelesnim pokretima i gestama. 53Pitanje da li društvene plesove i jednostavne plesne toèke treba tretirati kaokoreografska djela, ostavlja se otvorenim za sudbeno utvrðivanje.47Primjerice u Australiji, Italiji i Francuskoj.48Pavis, P., Pojmovnik teatra, ADU Zagreb – CDU Zagreb – Izdanja Antibarbarus Zagreb,2004., str. 222.49Ibid. Pavis daje èetiri tipa mime – mimodramu (koja gradi cijelu jednu prièu nizom gestualnihepizoda), plesnu mimu (koja rabi stiliziranu, apstraktnu i proèišæenu gestu, poput baleta, izvodi seu pratnji glazbe i èesto ju je teško razlikovati od plesa), èistu mimu (koja se podudara s gestomkoja ne oponaša neku situaciju, koja je apstraktna i ogoljena) te tjelesnu mimu (mime corporel,izvoðenje dramske umjetnosti iskljuèivo tijelom). Sve ovo upuæuje na vrlo tanke linije razlikovanjaizmeðu dramskih oblika i mime, pa nije èudno da se u jednom dijelu zakonodavstava koreografijai pantomima spominju uz dramska djela, odnosno obuhvaæene su dramskim djelima.50Amerièko pravo definira pantomimu na naèin da je ova, za razliku od koreografije, umjetnostoponašanja (imitiranja) ili igranja odreðenih situacija, likova ili drugih dogaðanja. Vidi naslužbenim stranicama The Copyright Officea-a USA www.copyright.gov51Pod gestama (lat. gestus, stav, pokret tijela) se smatraju pokreti tijela, najèešæe voljni i podkontrolom izvoðaèa.52Ibid., str. 254.53Neki autori ova djela svrstavaju meðu kazališna djela, odnosno zakljuèuju da se radi o“nijemim kazališnim djelima”. Vidi kod Spaiæ, V., Teorija autorskog prava i autorsko pravo uSFRJ, Pravni fakultet u Zagrebu & RO JAA Beograd, Èakovec, 1983., str. 46.