Kazališna djela kao autorska djela

1072D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)konvencija, bez obzira što ona èesto nije usklaðena s modernom teatrološkomterminologijom. Ipak je nužno odrediti temeljne pojmove, kako s aspektaautorskog prava, tako i s teatrološkog aspekta, kako bi se u praksi pronašlanajbolja rješenja za faktièku zaštitu autorskih i srodnih prava u svezi skazališnim djelima.U odsutnosti definicija ovih djela u pravnim propisima znaèenje koreografskihdjela (engl. choreographic works, franc. oeuvres chorégraphique, njem.choreographische Werke, tal. opere coreografiche) mora se izvesti iz uobièajeneuporabe. Kod definicije plesa mora se ekstenzivno uzeti u obzir promišljanjaplesnih teoretièara, povjesnièara i filozofa. 36Sukladno Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary, koreografija ima grèkuetimologiju i potjeèe od rijeèi choreia (plesanje) i graphe (pisanje); definira sekao “umjetnost postavljanja plesa ili izvedbe te detaljnog bilježenja korakapojedinih plesova”. Koreografija je ujedno i pisana zabilježba plesanja koja,prema revidiranom treæem izdanju The Shorter Oxford English Dictionary onHistorical Principles iz 1984., “znaèi skakati, poskakivati, pocupkivati ili klizitiodmjerenim koracima i ritmièkim pokretima tijela, obièno uz glazbenu pratnju”,te kao takva ne treba nužno sadržavati dramsku radnju. The American HeritageDictionary iz 1976. odreðuje koreografiju kao 1. umjetnost stvaranja iaranžiranja baleta ili plesa, 2. umjetnost i tehniku plesnog pisma, 3. plesnuumjetnost. Kako navedena toèka 2. navedenog rjeènièkog znaèenja sugeriraznaèenje tehnike i postupka a toèka 3. izvoðaèku vještinu, samo toèka 1.preostaje kao znaèenje u kontekstu autorstva. Nadalje, u The Concise OxfordDictionary of Ballet zakljuèuje se da se “koreografija danas koristi radi opisaumjetnosti stvaranja plesa ili baleta”. 37 Svakodnevnim rjeènikom, koreografijase opæenito shvaæa kao umjetnost plesa.Kad se pokušava izvesti definicija polazeæi od tehnièkog pristupa, koreografijuse može opisati kao plesne korake spojene radi izvoðenja, ili kaoumjetnost skladanja plesa, odnosno kao aranžman ili organiziranu misao uvremenu i prostoru koja ljudska tijela koristi kao kreativne jedinice.Pronalazimo i nešto klasièniji pristup, za koji se èak smatra da se ne odnosisamo na balet. Koreograf klasiènoga baleta na raspolaganju ima specifièanrjeènik pokreta. Poput glazbenih nota, ovi istovjetni koraci mogu se spojiti ubeskonaèan broj kombinacija. Propisani koraci takoðer se mogu mijenjati, kaokod suvremenog baleta i modernoga plesa, ili se ponavljati u razlièitimsmjerovima, ili ih mogu izvoditi razlièiti plesaèi. Drugim rijeèima, isti æe koraku plesu razlièito izgledati ovisno o tome koji korak dolazi prije i nakon njega;36Sparshott, F., Off the Ground: First Steps to a Philosophical Consideration of the Dance,Princeton University Press, Princeton, 1988, part II, Theory: On Dance; Cohen, S.J., Ples kaokazališna umjetnost, Cekade, Zagreb, 1992., str. 15.37Koegler, H., The Concise Oxford Dictionary of Ballet, Oxford University Press, New York,1977., str. 118.