Kazališna djela kao autorska djela

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1065Kao svojstvene intelektualne tvorevine mogu se promatrati samo ona djelakoja zbog svog sadržaja ili oblika ili zbog povezanosti sadržaja i oblikapredstavljaju nešto novo i jedinstveno.Predmet su autorskog prava umjetnièka djela, a to su – prema èlanku 5.ZAPSP-a 7 – originalne intelektualne tvorevine koje imaju individualan karakter(svojstvene duhovne tvorevine) 8 , i to na podruèju književnog, znanstvenog iumjetnièkog podruèja.Proizvod ljudskog duha je svojstven ili individualan ako je nastao uslijedstvaralaèke duhovne djelatnosti, te ako njegova jedinstvenost po kojoj serazlikuje od ostalih djela proizlazi iz osobnosti stvaratelja.Upotrebom pojma intelektualnosti ili duhovnosti nastoji se istaknuti kakopredmet zaštite autorskog prava nije ono materijalno (npr. izraðen predmet ilimnoštvo predmeta), veæ duhovno oblikovanje koje se krije iza toga.Pod pojmom tvorevina ili stvaralaštvo podrazumijeva se rezultat oblikovanjaodreðenog prikazanog sadržaja, s time da taj rezultat mora biti razvidan upojavnom vanjskom svijetu. Ali zakonodavac izrièito navodi da na to da liodreðeno djelo ima karakter autorskog djela ne utjeèe naèin i oblik izražavanja,vrsta ili namjena ako ZAPSP-om nije drukèije odreðeno.Djela dakle moraju biti originalna, a meðusobno se moraju razlikovati poautorskim pravima (što znaèi da moraju biti individualna, tj. vlastita); te nadaljemoraju biti objektivno ocijenjena kao umjetnost te smisleno pojmljiva.Po èlanku 1. ZAPSP-a, za zaštitu autorskih prava potreban je sljedeæipreduvjet: odreðeno djelo mora biti iz podruèja književnosti, znanosti iliumjetnosti, odnosno drugih podruèja stvaralaštva. Èlanak 5. stavak 1. istogzakona odreðuje kakvo i koje djelo može biti autorski zaštiæeno. U èlanku 5.stavak 2. alineje 1 –11. ZAPSP-a navode se najvažnije vrste djela. Ovonabrajanje meðutim nije iscrpno, tako da i tvorevine koje nisu spomenute u tojodredbi potpadaju pod pojam “autorskog djela” ukoliko ispunjavaju preduvjetenavedene u èlanku 1. i 5. stavak 1. ZAPSP-a. 9Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga kojeto ne može biti po svojoj naravi, kao i onog za koje je po odredbama ZAPSP-aodreðeno da ne može biti predmetom autorskog prava.7Gliha, I., Zakon o autorskom i srodnim pravima – zbirka propisa, Narodne novine, Zagreb,2004., str. 4.8Profesor Henneberg navodi da je u našem ranijem Zakonu o autorskom pravu (Narodnenovine, br. proè. 9/99., 76/99., 127/99. i 67/01, dalje: ZAP) bio izostavljen ispred izraza “tvorevina”rijeèi “svojstvena duhovna” jer da veæ sama navedena podruèja (književna, znanstvena, umjetnièka– op.aut.) dovoljno upuæuju na to da se radi o duhovnoj tvorevini. Cit. po Henneberg, Autorskopravo, Informator, Zagreb, 1996., str. 58.9Slièno i u austrijskom pravu, samo što se autorskim djelima po paragrafu 2. stavak 2. austrijskogZakona o autorskom pravu nazivaju samo one tvorevine koje predstavljaju osobno duhovnostvaralaštvo. Ovaj dio navedenoga zakona nije baš precizno formuliran, što je dovelo do toga dajoš nije pronaðena jedinstvena definicija pojedinih preduvjeta za zaštitu autorskih prava. Vidi kodSchanda, Character- und Personality-Merchandising in Oesterreich, OeBI 1998, 323, str. 2.

1066D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)3. Dramska i dramsko-glazbena autorska djela3.1. Opæenito o dramskim i dramsko-glazbenim djelimaU èl. 5. st. 2. alineja 3. ZAPSP-a, meðu zakonom nabrojenim autorskimdjelima, nailazimo i na dramska i dramsko – glazbena djela. Navedena djela jenužno ovdje raspraviti zbog njihove, kako stvarne scenske, tako i normativnepovezanosti s koreografskim djelima.Dramska djela (engl. dramatic work, franc. oeuvres dramatiques, njem.dramatische Werke, tal. opere drammatiche) definiraju se kao književna djelastvorena za scensko prikazivanje odreðene dramske radnje (akcije). 10 Dakle,radi se o naroèitom obliku govornih književnih djela, èiji je predmet postavljanjena scenu neke radnje. 11Dramsko – glazbena djela (engl. dramatic – musical works, franc. oeuvresdramatico-musicales, njem. dramatische-musikalische Werke, tal. operedrammatico-musicali) su glazbena djela s rijeèima, stvorena za scenskoprikazivanje odreðene dramske radnje (akcije) s glazbenom izvedbom. 12Dramskim djelima smatraju se osnovne vrste - drama, tragedija, komedija,ali i igrokazi, monodrame i dr.Dramom (engl. drama, franc. drame, njem. Schauspeil, Drama, tal. drama)se oznaèava kako velika skupina književnih djela (tzv. dramska književnost),tako i jedna dramska vrsta unutar dramske književnosti koja se tada razlikujeod tragedije i komedije. Drama je noviji i sve èešæi opæi naziv za književnodjelo namijenjeno scenskom izvoðenju u kazalištu, s glumcima i pred nazoènimgledateljima. Postoji i odreðenje ovog pojma stricto sensu pod kojim tadapodrazumijevamo književni tekst pisan u dijalozima, koji je ozbiljnog sadržajai prikazan je u govornim sukobima osoba. Opæenito je to naziv za dramskopjesništvo, odnosno dramski tekst podijeljen po ulogama, èija se radnja temeljina sukobu. 13 Dakle, radi se o scenskoj vrsti u kojoj se predložak predstaviscenski ostvaruje govorom. Tragedija (engl. tragedy, franc. tragédie, tal.tragedia, njem. Trauerspiel, Tragödie) je dramsko djelo s konfliktima, ozbiljnogsadržaja i snažnih strasti, u kojima sukob glavnog lika kao nositelja ideje ilinaèela i njegove okoline, društva ili suprotnih strana završava, uglavnom, smræuili propašæu glavnog junaka. Komedijom (engl. comedy, franc. comédie, tal.commedia, njem. Komödie, Lustspiel) se naziva dramsko djelo veselog sadržaja.Dramsko se u komediji ogleda u neskladu što ga uzrokuju želje i ponašanjapojedinaca ili društva i sposobnosti, odnosno moguænosti da se te želje ostvare,10Cit. po Henneberg, I., Vrste autorskih djela i njihova autorskopravna zaštita, Informator, br.4077, od 3. 4. 1993., Male stranice, str. 2.11Usp. Spaiæ, V., Teorija autorskog prava i autorsko pravo u SFRJ, Pravni fakultet u Zagrebui RO Jugoslavenska autorska agencija Beograd, Zagreb – Beograd – Èakovec 1983., str. 45.12Tako i Henneberg, I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001., str. 94.13Pavis, P., Pojmovnik teatra, ADU – CDU - Antibarbarus, Zagreb, 2004., str. 65.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1067pa je takav nesklad uzrok komiènih situacija. Tragikomedija (engl. tragicomedy,franc. tragi-comedie, tal. tragicommedia, njem. Tragikomödie) nazivje za suvremeno dramsko djelo u kojem se isprepleæu ozbiljni i potresni elementisa smiješnima, dakle koje ima ozbiljan zaplet sa završetkom koji je sretan iradostan. Igrokaz je opæeniti naziv za scensko djelo, a njime se ipak najèešæenaziva drama iz puèkog života vezana uz neke narodne obièaje, ali i onapolitièko-satirièke odnosno sentimentalno-patetiène tematike, koja može imatiglazbeno-pjevane umetke. Melodrama oznaèava dramsko djelo u kojem glazbadjelomice ili u cjelini prati govoreni dio teksta, odnosno plesne toèke. 14Dramsko djelo napisano za jednog izvoðaèa naziva se monodrama. Postojestajališta da je kazališno djelo iskljuèivo ono u èiju su izvedbu ukljuèenenajmanje dvije osobe - izvoðaèa, pa da se monodrama ne smatra kazališnimdjelom. 15 Ipak, smatramo da broj osoba koje su navedene u dramskom tekstu,odnosno koje sudjeluju u scenskoj izvedbi djela, nije bitan kada se ima u viduodreðenje dramskog djela, te se i monodrame imaju smatrati dramskim djelom,a pravo javne izvedbe ostvaruje se kao “veliko pravo”. 16Postavlja se pitanje kako se tretira posebna scenska glazba koja je skladanaza pojedinu kazališnu predstavu i ne èini sastavnicu samog izvornog dramskogdjela. Ovakva glazba smatra se posebnim glazbenim djelom, èija se javnaizvedba ostvaruje individualno kao tzv. “veliko pravo”. 17Dramsko-glazbenim djelima smatraju se opere, operete, glazbene drame,mjuzikli i dr.Opera (engl. opera, franc. opera, tal. opera, njem. Oper) je oznaka zaglazbenu dramu, u kojoj se gotovo sav tekst pjeva. 18 Dakle, radi se o scenskojvrsti u kojoj je dramski tekst pjevan i u cijelosti prožet glazbenom pratnjom.U operi je težište na glazbenoj i pjevanoj stani, meðutim dramski tekst(libreto) nije sporedan, što više, takav tekst, izgraðen u izrazitoj dijaloškojformi, ima umjetnièku vrijednost. Opereta (engl. operetta, comic opera, franc.operette, tal. operetta, njem. Operette) ili mala opera scensko je djelo vedrograspoloženja u kojemu glazba prati tekst, ali ima i govornih dijelova bezglazbene pratnje. Radi se o veselom kazališnom komadu u kojem se tekstdjelomièno govori, a djelomièno pjeva. Mjuzikl je glazbeno-scensko djelokoje se temelji na izražajnim sredstvima drame, operete i baleta. To jeglazbenoscenska vrsta amerièkog podrijetla temeljena na europskim isku-14Detaljnije u Solar, M., Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1980., str. 177-194.;Hribar – Ožegoviæ, M., Kazališni glosarij, Globus, Zagreb, 1984., str. 34.; Taritaš, M., Rjeènikknjiževne interpretacije, Matica Hrvatska Pakrac, Zagreb, 1993., str. 53.; Èubeliæ, T., Književnileksikon, Zagreb, 1972., str. 116.; Škaviæ, Ð., Hrvatsko kazališno nazivlje, Hrvatski centar ITI –UNESCO, Zagreb, 1999., str. 96.15Tako Spaiæ, V., op.cit., str. 45.16Tako Henneberg, I., op.cit., str. 95.17Ibid.18Raeburn, M., Povijest opere, Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 6.

1068D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)stvima operete, pretežito suvremena sadržaja i modernih glazbenih te plesnihobilježja. 19 Neka dramsko – glazbena djela (scenski oratorij, scenska kantatai sl.), ukoliko se izvode nescenski, gube to svoje odreðenje i tada se smatrajuglazbenim djelima. Pravo objavljivanja i pravo scenskog izvoðenja dramskoglazbenogdjela kao zajednièkog djela koautorima pripadaju kao odvojenaprava.Ista argumentacija koju smo rabili kod odreðenja monodrame kao dramskogdjela vrijedi i za kuplet kao dramsko-glazbeno djelo, gdje pjeva samo jednaosoba. 20Meðutim, iako su prvenstveno namijenjena scenskom prikazivanju, kazališnadjela mogu se izvoditi i nescenski, no i tada se smatraju scenskim djelima. 21Takoðer, nalazimo i djela koja su stvorena jednako za scensko prikazivanje iza nescenske izvedbe, pa se u sluèaju scenskog prikazivanja tretiraju kaodramsko-glazbena djela, odnosno u sluèaju nescenske izvedbe kao glazbenadjela. 223.2. Dramska i dramsko-glazbena djela u našem, meðunarodnom ikomparativnom pravuS obzirom na svoje karakteristike ova se djela, uz koreografska i pantomimskadjela, još nazivaju i scenskim ili kazališnim djelima, i to kako u pravnojdoktrini, 23 tako eksplicitno i u nekim inozemnim zakonima s podruèja autorskogprava. 24Naše zakonsko rješenje prati ono koje sadrže veæina poredbenih izvora, gdjese dramska i dramsko-glazbena djela navode kao posebna vrsta autorskih djela,s obzirom da se radi o autorskim djelima koja su namijenjena scenskoj izvedbijednog ili više umjetnika – izvoðaèa. 25 Komparativnom analizom inozemnih19Detaljnije u Hribar – Ožegoviæ, M., op. cit., str. 64.; te Škaviæ Ð., op. cit., str. 122.20Suprotno stajalište u starijoj pravnoj teoriji zastupao je u Spaiæ, V., op.cit., str. 45.21Prof. Hennebreg navodi takav sluèaj kada se dramsko djelo emitira putem radija, te kada sepravo javne izvedbe ostvaruje individualno kao tzv. “veliko pravo”. Vidi Henneberg, I., op. cit.,str. 95.22Isti autor navodi sluèaj djela Carla Orffa “Carmina burana”, premijerno izvedene 8.6.1937.u frankfurtskoj Staatsoperi. Ovo djelo svrstava se po glazbenim povjesnièarima u kategorijuscenskih kantata. Vidi Raeburn, M., op.cit., str. 192.23Usp. Henneberg, I., op. cit., str. 94.; Besaroviæ, V., Pravo industrijske svojine i autorskopravo, NIO Poslovna politika, Beograd, 1984., str. 227.; Markoviæ, S. M., Autorsko pravo i srodnaprava, Službeni glasnik, Beograd, 1999., str. 131.24Tako o kazališnim djelima kao autorskim djelima u èl. 3. toè. 3. èileanskog Law No. 17.336 on Copyright, as amended up to February 22, 1990., u èl. 2. st. 1. èeškog Law No. 35 ofMarch 25, 1965, on Literary, Scientific and Artistic Works, as last amended by Law No. 86 ofMarch 14, 1996., u èl. 2. st. 1. grèkog Law No. 2121/1993 as last amended by No. 2435 ofAugust 2, 1996. Svi ovi zakoni, kao i ostali koje navodimo u ovom radu, izuzev onih uz koje jenaznaèen poseban izvor, dostupni su na internetskoj stranici www.unesco.org/culture/copy/copyright.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1069zakonskih tekstova s podruèja autorskog prava možemo uoèiti i ona rješenjapo kojima ova djela nisu izdvojena u posebnu vrstu autorskih djela, nego suobuhvaæena odreðenjem književnih djela za dramska djela odnosno glazbenihdjela za dramsko-glazbena djela. 26Ipak, kako je veæ navedeno neka rijetka zakonodavstva eksplicitno navodekazališna ili scenska djela kao zakonsku kategoriju. 27Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetnièkih djela iz 1886. godine,s posljednjom novelom od 28. rujna 1979. godine, predviða zaštitu prava autoraknjiževnih i umjetnièkih djela (engl. literary and artistic works) u zemljamakoje su èlanice Konvencije. Pojam “književna i umjetnièka djela” ukljuèujesvaku tvorevinu na književnom, znanstvenom i umjetnièkom polju, neovisnoo naèinu ili formi njihove ekspresije.Takvo izražavanje podrazumijeva, meðuostalima, i dramska djela i dramsko-glazbena djela. 28Naš ZAPSP takoðer ne sadrži u egzemplifikativnom navoðenju osobitihautorskih djela kazališna djela kao posebnu kategoriju. U èl. 2. st. 2. ZAPSP-a25Tako primjerice u èl. 7. st. 1. toè. III brazilskog Law No. 9610 of February 19, 1998 onCopyright and Neighbouring Rights; èl. 1. st.1. ranijeg danskog Act on Copyright 1995; èl. L.112-2.toè. 3. francuskog Law on the Intellectual Property, No. 92-597 of July 1, 1992, posljednji putnoveliranog 2003..; èl. 2. st. 1. toè. 1. i 2. talijanskog Law for the Protection of Copyright andNeighbouring Rights, No. 633 of April 22, 1941, as last amended by Decree Law No. 68, April 9,2003. vidi kod Gaudenzi A.S., Il Nuovo Diritto D’autore, Maggioli Editore, Rimini, 2002., str.28.; èl. 7. st.1. ruskog Law on Copyright and Neighbouring Rights No 5315, July 9, 1993,izmijenjenog 1995.; te èl. 2. st. 1. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetnièkih djela,vidi kod Gliha: op.cit., str. 189. Slovenski Copyright and Related Rights Act of March 30, 1995.u èl. 5. st. 2. toè. 4. navedenim djelima pridodaje i lutkarska djela. Detaljnije o kazališnim djelimau slovenskom autorskom pravu kod Trampuž, M., Avtorsko pravo, Cankarjeva založba, Ljubljana,2000., str. 98.26Vidi npr. odredbu èl. 2. st.1. toè. 1. i 2. njemaèkog Law on Copyright and NeighbouringRights of September 9, 1965, as last amended by the Law of 2002.; èl. 2. st. 1. toè. 1. austrijskogCopyright Law; odnosno èl. 1. st. 2.a švicarskog Federal Law on Copyright and NeighbouringRights of October 9, 1992, as amended by the Law of December 16, 1994.27Tako norveški Act No 2 of May, 12, 1961, last amended of July 1, 2001., u èl. 1. st. 2. toè.3. meðu autorskim djelima navodi i djela za scensku izvedbu. Sliènu odredbu ima i bugarski Lawon Copyright and Neighbouring Rights of 1993., mod. 1994., 1999., 2000. & 2002., u èl. 3. st.toè. 3. gdje se meðu ostalima autorskim djelima smatraju i djela izvedbenih umjetnosti kao što sudramska, dramsko-glazbena, pantomimska i koreografska djela. Austrijski zakon sa zadnjomnovelom iz 2003. u èl. 2 navodi da se književnim djelima smatraju i scenska djela. Posebnu situacijunalazimo u Zakonu o autorskom i srodnim pravima Srbije i Crne Gore (Sl.l. SCG, 61/04.) gdje semeðu autorskim djelima nabrajaju i dramska i dramsko-glazbena djela, ali, što je posebnointeresantno, u èl. 2. st. 2. toè. 10. i kazališna režija kao zasebna kategorija autorskih djela. Ovoje rezultanta stajališta srpske autorske doktrine po kojoj se autorsko djelo sastoji u samoj kazališnoj,opernoj, baletnoj i pantomimskoj predstavi. Vidi za ta stajališta kod Markoviæ, S.M., op.cit., str.132. Za stajališta koja odrièu kazališnoj režiji status autorskog djela, kao i redatelju kazališnepredstave status autora, detaljnije kod Zlatoviæ, D., Kazališni redatelj i režija u smislu doktrine,legislative i prakse autorskog prava, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 40 (71.-72.),2003., str. 371.-411.28Usp. Tritton, G., Intellectual Property in Europe, sec.ed., Sweet & Maxwell, London, 2002.,str. 307 – 308.

1070D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)u toè. 3. navode se dramska i dramsko-glazbena djela, dok se u toè. 4. navodekoreografska i pantomimska djela.Za dramska djela ne traži se neki dodatni preduvjet zaštite u smislu registracije.Ipak kod dramskih djela u cilju sprjeèavanja ili zaustavljanja povredaneèijih autorskih prava poželjno je da su djela objavljena, odnosno ako nisuobjavljena, da su dostavljena po nastanku kolektivnim zastupnicima odnosnostrukovnim udrugama koje skrbe za zaštitu statusa književnika i autora. 293.3. Neka pravna i teatrološka pitanja u svezi s dramskim djelimaUtvrdili smo da su dramska djela posebna kategorija autorskih djela u veæinizakonodavstava i meðunarodnih dokumenata s podruèja autorskog prava.Dakle, autorskopravna zaštita pruža se dramskom djelu, a ne kazališnojpredstavi. Iako je dramski tekst nedovršeni scenarij koji èeka uprizorenje i kojismisao dobiva tek u predstavi, predstava kao režijska vizualizacija teksta nijeprimarna. Dramski tekst je ipak primaran, pa nije stoga èudno da se upravoautora dramskog teksta posebno zaštiæuje autorskim pravom, kao i samonjegovo djelo, dok se predstava podvodi pod prikazivanje odnosno izvedbu ipodliježe zaštiti u sklopu srodnih izvoðaèkih prava. 30Posebno treba istaknuti da suvremeno kazalište ne koristi samo književnuvrstu drame kao dramski tekst. Suvremena je tendencija dramskog pisma dase s punim pravom poseže za bilo kojim tekstom radi eventualnog njegovoguprizorenja. Tako kao podloga kazališne predstave mogu poslužiti i drugeknjiževne vrste (pjesme, novele, romani i sl.), ali i neki drugi tekstovi koji mogupotpadati pod sasvim drugu kategoriju autorskih djela (primjerice privatnapisma, dnevnici i slièni privatni zapisi koji su objavljeni u obliku književnogdjela, te nadalje autorski novinski radovi i sl.). Takoðer, danas se, primjerice,uprizorenje telefonskog imenika više ne smatra hirom ili neostvarenomzamisli, 31 a oèito je da se ne radi o dramskom djelu niti ijednom drugomautorskom djelu. Nekad je postojala i dramska vrsta – drama za èitanje (engl.closet drama, franc. Theater dans un fauteuil, njem. Lesedrama), koja u svojojizvornoj zamisli nije bila predodreðena za prikazivanje, nego samo za èitanjezbog otežanosti inscenacije (dužina teksta, velik broj likova, èeste izmjene dekorai sl.), ali danas i ona može poslužiti kao predložak za kazališnu predstavu. 32To ne znaèi da se i ta druga djela, bilo da imaju status odreðene kategorijeautorskih djela ili ne, samim tim što su poslužila kao tekstualna podloga zakazališnu inscenaciju, imaju smatrati dramskim djelima.29Primjerice kod nas Hrvatska autorska agencija odnosno Društvo hrvatskih književnika.30Detaljnije kod Gliha, I., Pravo umjetnika izvoðaèa u hrvatskom zakonodavstvu, ZbornikPravnog fakulteta Sveuèilišta u Rijeci, 22, 2001., 1, str. 155-180.31Pavis, P., op.cit., str. 65.32Meðu ova djela svrstavaju se Mussetova “Predstava u naslonjaèu”, Shelleyev “OsloboðeniPrometej”, Byronov “Manfred” i dr.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1071Dakle, u smislu autorskog prava posebno mjesto zauzimaju dramsko djeloi njegov autor. Ipak, uvijek nije bilo tako. Status dramskog djela, a samim timepogotovo i autora – dramatièara, mijenjao se kroz stoljeæa, od proizvoðaèateksta po narudžbi do osobe s gotovo prenaglašenim statusom u evolucijikazališne umjetnosti. Danas je dramatièar kao autor dramskog teksta za autorskopravo temeljna zaštiæena kategorija osoba u svezi s inscenacijom njegovog djela,a u teatrološkom smislu glavna, temeljna i prva karika u produkcijskom lancukoji dramski tekst “istanjuje” odnosno obogaæuje kroz režiju, glumaèku igru,konkretnu scensku igru i recepciju publike. 33Moramo apostrofirati i pravnu situaciju tzv. “kuænog pisca” ili “kuænogautora”, odnosno dramatièara koji je u radnom odnosu u odreðenoj kazališnojinstituciji, te kojem u opisu poslova stoji i stvaranje dramskih djela zarepertoarno izvoðenje u tom kazalištu. Dakle, radi se o autoru koji je svojimumjetnièkim djelovanjem vezan za odreðeno kazalište, i to u naèelu temeljemugovora o radu. 34 Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu prema èl. 75.ZAPSP-a, oznaèava djelo koje je za vrijeme trajanja radnog odnosa kododreðenog poslodavca stvorio autor – zaposlenik izvršavajuæi svoje obveze ilipo uputama toga poslodavca. Odnosi u pogledu autorskog djela stvorenog uradnom odnosu ureðuju se ZAPSP-om, ugovorom o radu ili drugim aktom kojimse ureðuje radni odnos. Ako se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvarajuautorska djela, ugovorom o radu odreðuje se, izmeðu ostalog, stjeèe liposlodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stjeèe,opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela. Ako ZAPSP-om,ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se ureðuje radni odnos nije drukèijeodreðeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez ogranièenja. 35U praksi autor dramskog djela u naèelu zadržava autorsko pravo na ovom djelu,ali obièno mu se ne isplaæuju tantijeme za iskorištavanje odnosno prikazivanjedjela u izvedbi matiènog kazališta.4. Autorsko pravo i koreografska i pantomimska djela4.1. Odreðenje koreografskih i pantomimskih djelaIzvedbena praksa danas briše granice izmeðu govornog kazališta, pjevanja,mime, plesnog kazališta, plesa, itd. Ali sagledavajuæi zaštitu autorskih prava usvezi s ovim djelima, nužno se je držati terminologije zakona i meðunarodnih33Ibid., str. 66.34Isti termin može se rabiti i za autora koji je vezan za odreðeno kazalište i ugovorom odugoroènoj suradnji a ne ugovorom o radu, dakle èija se dramska djela izvode prvenstveno unekom odreðenom kazalištu. Meðutim, kod toga je situacija sasvim drukèija i ne potpada podposebne autorskopravne odredbe.35Von Lewinski, S., Autorska djela stvorena u radnom odnosu, Zbornik Hrvatskog društva zaautorsko pravo, Zagreb, 2004., vol. 5., str. 116.-117.

1072D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)konvencija, bez obzira što ona èesto nije usklaðena s modernom teatrološkomterminologijom. Ipak je nužno odrediti temeljne pojmove, kako s aspektaautorskog prava, tako i s teatrološkog aspekta, kako bi se u praksi pronašlanajbolja rješenja za faktièku zaštitu autorskih i srodnih prava u svezi skazališnim djelima.U odsutnosti definicija ovih djela u pravnim propisima znaèenje koreografskihdjela (engl. choreographic works, franc. oeuvres chorégraphique, njem.choreographische Werke, tal. opere coreografiche) mora se izvesti iz uobièajeneuporabe. Kod definicije plesa mora se ekstenzivno uzeti u obzir promišljanjaplesnih teoretièara, povjesnièara i filozofa. 36Sukladno Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary, koreografija ima grèkuetimologiju i potjeèe od rijeèi choreia (plesanje) i graphe (pisanje); definira sekao “umjetnost postavljanja plesa ili izvedbe te detaljnog bilježenja korakapojedinih plesova”. Koreografija je ujedno i pisana zabilježba plesanja koja,prema revidiranom treæem izdanju The Shorter Oxford English Dictionary onHistorical Principles iz 1984., “znaèi skakati, poskakivati, pocupkivati ili klizitiodmjerenim koracima i ritmièkim pokretima tijela, obièno uz glazbenu pratnju”,te kao takva ne treba nužno sadržavati dramsku radnju. The American HeritageDictionary iz 1976. odreðuje koreografiju kao 1. umjetnost stvaranja iaranžiranja baleta ili plesa, 2. umjetnost i tehniku plesnog pisma, 3. plesnuumjetnost. Kako navedena toèka 2. navedenog rjeènièkog znaèenja sugeriraznaèenje tehnike i postupka a toèka 3. izvoðaèku vještinu, samo toèka 1.preostaje kao znaèenje u kontekstu autorstva. Nadalje, u The Concise OxfordDictionary of Ballet zakljuèuje se da se “koreografija danas koristi radi opisaumjetnosti stvaranja plesa ili baleta”. 37 Svakodnevnim rjeènikom, koreografijase opæenito shvaæa kao umjetnost plesa.Kad se pokušava izvesti definicija polazeæi od tehnièkog pristupa, koreografijuse može opisati kao plesne korake spojene radi izvoðenja, ili kaoumjetnost skladanja plesa, odnosno kao aranžman ili organiziranu misao uvremenu i prostoru koja ljudska tijela koristi kao kreativne jedinice.Pronalazimo i nešto klasièniji pristup, za koji se èak smatra da se ne odnosisamo na balet. Koreograf klasiènoga baleta na raspolaganju ima specifièanrjeènik pokreta. Poput glazbenih nota, ovi istovjetni koraci mogu se spojiti ubeskonaèan broj kombinacija. Propisani koraci takoðer se mogu mijenjati, kaokod suvremenog baleta i modernoga plesa, ili se ponavljati u razlièitimsmjerovima, ili ih mogu izvoditi razlièiti plesaèi. Drugim rijeèima, isti æe koraku plesu razlièito izgledati ovisno o tome koji korak dolazi prije i nakon njega;36Sparshott, F., Off the Ground: First Steps to a Philosophical Consideration of the Dance,Princeton University Press, Princeton, 1988, part II, Theory: On Dance; Cohen, S.J., Ples kaokazališna umjetnost, Cekade, Zagreb, 1992., str. 15.37Koegler, H., The Concise Oxford Dictionary of Ballet, Oxford University Press, New York,1977., str. 118.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1073ovisno o smjeru ili tempu kojime se izvodi; o tome da li se izvodi tijekom okretaili poskoka; o tome što se istovremeno izvodi ostatkom tijela; te o broju plesaèakoji ga istovremeno izvode. Ukratko, ono što koreografiju èini zanimljivom, ane repetitivnom i dosadnom, jest kombinacija koraka. 38Pravna doktrina rijetko je preciznije definirala ova djela. 39 Meðu tim pravnimodreðenjima nailazimo na ono po kojemu je “koreografija kompozicija iaranžman plesnih pokreta i struktura, dok je ples statièki i kinetièki slijedtjelesnih pokreta koji su u odreðenoj ritmièkoj i prostornoj vezi”, te koreografija,kako bi bila autorskopravno zaštiæena, ne treba prièati prièu.” 40 Nadalje,definiciju ovih djela ne nalazimo niti u pravnim dokumentima, bilo da se radio meðunarodnim aktima odnosno nacionalnim zakonima. 41Meðu ovim djelima za potrebe ove rasprave izdvajamo balet kao neprijepornoscensko kazališno djelo i pantomimu. Baletom nazivamo umjetnièki plesu kojem se uz glazbenu pratnju pokretima ljudskog tijela i mimikom tumaèidramska radnja, misli i osjeæanja. Pantomimom nazivamo predstavu u kojojglumac misli i osjeæaje izražava pomoæu pokreta tijela i gesta kao vanjskihpokreta tijela i lica. Baletni sadržaj i dramska radnja pantomime, s opisomradnje, daju se u scenariju. 42 Pod koreografskim djelom, dakle, razumijevamobalete, razne plesove, žive slike 43 i sl., a pod pantomimskim djelima prikazivanjedjela u kojima izvoðaèi djeluju iskljuèivo tjelesnim kretanjem i mimikom. 44 Ovorazlikovanje posljedak je opæe prihvaæene terminologije Bernske konvencije.Pregledom nekih autorskih zakonodavstava uoèavamo da se uz koreografskadjela štite i djela mime 45 (engl. works of mime) odnosno pantomimskadjela 46 (engl. pantomimes, franc. pantomimes, njem. pantomimische Werke,Maerchenrevue, Zauberstueck, tal. opere pantomimiche) ili “zabavne toèke unijemoj predstavi” (engl. etertainments in dumb show). Iako razlièiti zakono-38Kerner, M., Barefoot to Balanchine – How to Watch Dance, New York, Doubleday, 1991.,str. 132-133.39Tako se u amerièkim The House and Senate Reports navodi da se radi o pojmu koji je meðunekoliko takvih s poprilièno odreðenim znaèenjem (fairly settled meanings) i da nije nužnospecificirati da koreografska djela ne ukljuèuju korake društvenog plesa (social dance steps) ijednostavne rutinske korake (simple routines). S. Rep. No. 473, 94th Cong., 1 st Sess. 52 (1975);H.R.Rep. No. 1476, 94th Cong., 2nd Sess. 53-54 (1976).40Copyright Law Reporter, New York, CCH, 1991., 625.41Carriére, L., Choreography and Copyrigt – Some Comments on Choreographic Works AsNewly Defined in the Copyright Act, www.robic.com/publications/105.htm, str. 4.42Cit. po Škaviæ, Ð., Hrvatsko kazališno nazivlje, Hrvatski centar ITI-UNESCO, Zagreb,1999., str. 98. i 124. O suvremenoj plesnoj umjetnosti detaljnije kod Cohen, S.J.: Ples kao kazališnaumjetnost, CEKADE, Zagreb, 1992., str. 172.-182.43Pod živom slikom – tablo (franc. tableau vivant, engl. tableau vivant, njem. lebendes Bild,španj. cuadro vivente) podrazumijevamo uprizorenje jednog ili više nepomiènih glumaca odnosnoizvoðaèa “okamenjenih” u nekoj ekspresivnoj pozi koja podsjeæa na kip ili umjetnièku sliku.44Šuman, J., Komentar Zakona o zaštiti autorskog prava i meðunarodnih propisa, Beograd,1935., str. 57.45Tako primjerice u Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Zambiji i Brazilu.46Tako primjerice u Hrvatskoj, Sloveniji, SAD-u, Španjolskoj, Norveškoj, Rusiji i Njemaèkoj.

1074D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)davci rabe bilo jedan ili drugi pojam, a neki i treæi pojam, 47 držimo da zakonskarješenja pod ovim pojmovima podrazumijevaju istu vrstu djela, iako raberazlièite pojmove s teatrološkog gledišta.Naime, kazališnim rjeènikom ne bi se mogao staviti znak jednakosti izmeðuovih pojmova. Štoviše, danas se obièno razlikuju ta dva pojma, koja se razlièitoi vrednuju. 48 Tako se pod mimom (prema grè. mimos, oponašanje, franc. mime,engl. mime, njem. Mimenspiel, Mime, španj. mimo) podrazumijeva umjetnosttjelesnog pokreta, dok je pantomima (prema grè. pantomimes, koji sve oponaša,franc. pantomime, engl. pantomime, njem. Pantomime, španj. pantomima)oponašanje neke verbalne prièe koja se pripovijeda gestama u svrhu objašnjavanja.Mima teži plesu, dakle, tjelesnom izražavanju osloboðenom svakogfigurativnog sadržaja. 49 Pantomima nastoji biti smjerena u oponašanju tipovai društvenih situacija. 50 Danas se, dakle, pantomima više ne služi govorom kaou svojim historijskim pojavnim oblicima (npr. pantomima u starom Rimu iCommedia dell’arte),veæ je to predstava sastavljena samo od izvoðaèevihgesti. 51 Pantomima je autonomna umjetnost, ali i sastavni dio gotovo svakekazališne predstave, a osobito onih koje u najveæoj mjeri izlažu igru glumacai olakšavaju stvaranje scenskih igara i živih slika. 52S obzirom da za pantomimsko djelo nije dana nikakva nova definicija, možese ustvrditi da je u odnosu na nju zadržan uvjet implicitne radnje. Ipak, možese postaviti pitanje da li za pantomimu još uvijek postoji uvjet te radnje(sadržaja), s obzirom da je granica izmeðu pantomime i novodefiniranekoreografije ponekad tanka. U pantomimska djela potpadaju ona koja se izvodeiskljuèivo tjelesnim pokretima i gestama. 53Pitanje da li društvene plesove i jednostavne plesne toèke treba tretirati kaokoreografska djela, ostavlja se otvorenim za sudbeno utvrðivanje.47Primjerice u Australiji, Italiji i Francuskoj.48Pavis, P., Pojmovnik teatra, ADU Zagreb – CDU Zagreb – Izdanja Antibarbarus Zagreb,2004., str. 222.49Ibid. Pavis daje èetiri tipa mime – mimodramu (koja gradi cijelu jednu prièu nizom gestualnihepizoda), plesnu mimu (koja rabi stiliziranu, apstraktnu i proèišæenu gestu, poput baleta, izvodi seu pratnji glazbe i èesto ju je teško razlikovati od plesa), èistu mimu (koja se podudara s gestomkoja ne oponaša neku situaciju, koja je apstraktna i ogoljena) te tjelesnu mimu (mime corporel,izvoðenje dramske umjetnosti iskljuèivo tijelom). Sve ovo upuæuje na vrlo tanke linije razlikovanjaizmeðu dramskih oblika i mime, pa nije èudno da se u jednom dijelu zakonodavstava koreografijai pantomima spominju uz dramska djela, odnosno obuhvaæene su dramskim djelima.50Amerièko pravo definira pantomimu na naèin da je ova, za razliku od koreografije, umjetnostoponašanja (imitiranja) ili igranja odreðenih situacija, likova ili drugih dogaðanja. Vidi naslužbenim stranicama The Copyright Officea-a USA www.copyright.gov51Pod gestama (lat. gestus, stav, pokret tijela) se smatraju pokreti tijela, najèešæe voljni i podkontrolom izvoðaèa.52Ibid., str. 254.53Neki autori ova djela svrstavaju meðu kazališna djela, odnosno zakljuèuju da se radi o“nijemim kazališnim djelima”. Vidi kod Spaiæ, V., Teorija autorskog prava i autorsko pravo uSFRJ, Pravni fakultet u Zagrebu & RO JAA Beograd, Èakovec, 1983., str. 46.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1075U Sjedinjenim Amerièkim Državama koraci društvenih plesova i jednostavneplesne toèke nisu ukljuèeni u koreografska djela. Slièno je i u našem autorskompravu.Èinjenica je da klasièni pokreti u baletu ili suvremenom plesu, poputarabeske, assembléa, cabriola, entrechata, glissade, jetéa, piruete ili sissonne,odnosno glissade ili pas de bourrée, 54 nisu sami za sebe autorskopravnozaštiæeni. Ipak, ovi su pokreti komponente veæine koreografija i originalnakombinacija ovih pokreta može saèinjavati zaštiæeno koreografsko djelo. Nemajasnog opravdanja za takav elitistièki pristup. Originalnu kombinaciju plesnihkoraka u tzv. “društvenome plesu” takoðer bi trebalo biti moguæe zaštititi kaokoreografsko djelo, ovisno o sluèaju.4.2. Autorskopravni status koreografije u meðunarodnopravnim izvorimaautorskog pravaDok u nekim zakonodavstvima nisu izdvojena, nego su obuhvaæenadramskim i dramsko-glazbenim djelima ili navedena uz ta djela, 55 ili uopæenisu eksplicitno navedena 56 , u veæini zakonodavstava 57 kao i u Bernskoj54“Pas de bourrée” je serija brzih, putujuæih koraka koji se izvode sur les pointes (plesanjemna prstima) tako brzo da nije moguæe razabrati razdvajanje plesaèevih nogu. “Glissade” je putujuæikorak koji se izvodi klizanjem radne noge s pete pozicije na otvorenu poziciju, dok joj se druganoga pridružuje.55Tako za prvu situaciju u paragrafu 3. britanskog Copyright, Design and Patent Act, iz 1988.godine: “dramatic works include a work of dance or mime”, odnosno za drugu situaciju u èl. 10.st.1.c. španjolskog Law No. 22/1987, of November 11, 1987, on Intellectual Property, as lastamended by law No. 93/1999, of December 30, 1999., te èl. 1., st. 2., toè. 8. poljskog Law ofFebruary 4, 1994, on Copyright and Neighbouring Rights, u Barta, J. – Markiewicz, R., Prawoautorskie, Dom Wydawniczy ABC, Warszawa, 1999., str. 15. O dramskom djelu u britanskompravu, koji izraz ukljuèuje i djela plesa i mimike, detaljnije kod Cornish W.R., Intellectual Property,third edition, Sweet & Maxwell, London, 1996., str. 336.56Tako u èl. 1. st. 1. toè. 3. švedskog Acta on Copyright in Literary and Artistic Works, LawNo. 729, of December 30, 1960, as last amended by Law No. 1274, of December 7, 1995., gdjesu navedena samo “musical and dramatical work”, ali koja implicite ukljuèuju i koreografska ipantomimska djela. Identièno rješenje sadrži i èl. 1. st.1. danskog Act on Copyright iz 1995.57Tako u èl. 5. st. 2. toè. 4. slovenskog Copyright and Related Rights Acta of March 30,1995.; èl.1., st.2.a švicarskog Federal Law on Copyright and Neighbouring Rights of October 9,1992, as amended by the Law of December 16, 1994. (“works of dance or mime”), u èl. L. 112-2.toè. 4. francuskog Law on the Intellectual Property Code, No. 92-597 of July 1, 1992, as lastamended by Law No. 97-283 of March 27, 1997., gdje se navode i cirkuska djela, te u èl. 7. st. 1.ruskog Law on Copyright and Neighbouring Rights. Slièno i u amerièkom autorskom pravu.Amerièki Copyright Act nije štitio koreografiju do amandmana iz 1976. (17 U.S.C. s 102a.4).Prije 1976 Ured za zaštitu autorskih prava (Copyright Office) štitio je samo koreografiju, koja jeimala neku prièu, kao u sluèaju baleta “Romeo i Julija”. Usp. Singer B.A., In Search of AdequateProtection for Choreographic Works: Legislative and Judicial Alternatives vs. the Custom of theDance Community, 38 U. Miami l. Rev. 287, 298 & n.46,(1984). Amerièki sudovi su pružalizaštitu tim plesovima, jer su zadovoljavali predmetnu kategoriju “dramskih ili dramsko-glazbenihkompozicija.” Iako amandman iz 1976 omoguæava zaštitu koreografije, toèno utvrðivanje

1076D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)konvenciji 58 izdvojena su u posebnu vrstu autorskih djela.Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetnièkih djela donesena je 1886.godine i od tada predstavlja temeljni i najvažniji izvor meðunarodne zaštiteautorskog prava. 59 Jedno od osnovnih naèela koje ova Konvencija predviða zaštitaje autora i njihovih djela bez formalnosti koje eventualno predviða zakonodavstvozemlje u kojoj se traži autorskopravna zaštita, sve to uz jamèenje tzv. minimalnihprava. Konvencija je revidirana ukupno šest puta i to u Berlinu 1908., u Bernu1914., u Rimu 1928., u Bruxellesu 1948., u Stockholmu 1967. i u Parizu 1971.godine. Bernska konvencija smatra se važnim meðunarodnim pravnimdokumentom na podruèju autorskog prava u okrilju zemalja Europske unije. 60Za ovu raspravu znaèajno je upozoriti na berlinsku reviziju od 13. studenoga1908. godine. Tako stavak 1. èlanka 2. Berlinske revizije Bernske konvencije(1908.) u bitnome dijelu glasi kako slijedi: “Izraz “književna i umjetnièka djela”obuhvaæat æe svaku produkciju na literarnom, znanstvenom ili umjetnièkompodruèju, bez obzira na naèin ili oblik njenog izražavanja, poput (...) dramskihili dramsko-glazbenih djela, koreografskih djela i zabavnih toèaka u nijemimpredstavama, èiji je oblik izvedbe utvrðen u pisanom obliku ili na nekidrugi naèin (...).” 61Dakle, po tekstu te revizije za priznavanje ovih djela kao autorskih bilo jenužno da ista djela budu fiksirana u pisanom obliku ili na neki drugi naèin.Ovakav tekst Konvencije zadržale su i revizije iz Berna, Rima i Bruxellesa.Na konferenciji u Stockholmu 1967. zakljuèeno je da se ovaj uvjet briše, jer ses naèelnog gledišta smatralo anomalijom da se za vrstu djela postavlja kao uvjetzaštite da budu fiksirana na materijalnu podlogu, dok se za neke druge vrstedjela takav uvjet ne postavlja. 62zaštiæenih djela nije sasvim jasno, jer predmetna kategorija “djela pantomime i koreografije” nijedefinirana. Interno izvješæe Kongresa iznosi da “djela koreografije ne ukljuèuju društvene plesnekorake i jednostavne rutine.” Postoje dva zakljuèka koja se mogu izvuæi iz toga. Po jednom sezakljuèuje da se iskljuèivanjem jednostavnih rutina željelo staviti izvan zaštite “èisto scenskokretanje.” Usp. Wallis, L.E., Comment, The Different Art: Choreography and Copyright, 33 UCLAL. Rev. 1442, 1453, (1986). Drugi zakljuèak je da koraci moraju imati minimalnu razinu težine dabi imali pravo na autorsku zaštitu. Ured za zaštitu autorskih prava prihvatio je ovaj drugi zakljuèaki utvrdio normativ minimalne razine težine. Ured za zaštitu autorskih prava definira koreografijukao “kompoziciju i aranžman plesnih pokreta i obrazaca... koji su obièno popraæeni glazbom.”Sada amerièki sudovi moraju ustanoviti jasan normativ za potrebnu razinu težine pokreta, kao usporu Horgan v. MacMillan, 789 F.2d 157 (2d Cir. 1986).58Vidi èl. 2. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetnièkih djela, kod Gliha, I.,Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2000., str. 189.59Besaroviæ, V., Žarkoviæ, B., Intelektualna svojina, knjiga druga – Meðunarodni ugovori,Dosije, Beograd, 1999., str. 448.60Tritton, G. (red.), Intellectual Property in Europe, second edition, Sweet & Maxwell, London,2002., str. 308.61Podvuèeni dio dodan je Berlinskom revizijom iz 1908.62Henneberg, I., Uživanje zaštite prema Stockholmskom aktu Bernske konvencije, Simpozijo pitanjima što ih je otvorila konferencija u Stockholmu o intelektualnom vlasništvu 1967., Institutza meðunarodno pravo i meðunarodne odnose, Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 1969., str. 25.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1077Ipak, prijedlog u tom smislu naišao je na protivljenje nekih delegacija. Onesu ovaj poseban uvjet za priznavanje zaštite koreografskim i pantomimskimdjelima opravdavale potrebom razlikovanja onoga što je stvorio autor i onogašto prikazuje izvoðaè. 63 Nadalje, postavljalo se i praktièno pitanje uživa liautorskopravnu zaštitu koreografsko ili pantomimsko djelo koje je samoemitirano putem televizije, a nije ni na kakav naèin fiksirano.Stockholmska revizija prihvatila je kompromisno rješenje izmeðu suprotstavljenihstajališta. Iz Bernske konvencije brisan je uvjet konvencijske zaštitefiksiranja na materijalnu podlogu u pogledu koreografskih i pantomimskih djela,meðutim, ipak je ostavljeno na dispoziciju nacionalnim zakonodavstvima dataj uvjet propišu za pojedinaène, ili za više ili èak za sve kategorije zaštiæenihdjela. Na taj naèin otvorena je moguænost da uvjet fiksiranja na materijalnupodlogu postane uvjet zaštite i za druge vrste djela, što je ekstenzivnijeodstupanje od opæe odredbe prema kojoj zaštitu uživaju književna, znanstvenai umjetnièka djela bez obzira na naèin i oblik izražavanja. Prepuštanjemnacionalnim zakonodavstvima da odluèuju o propisivanju ovog uvjeta zaštitereducira se jednoobraznost konvencijske zaštite. 64S obzirom da je u Stockholmskom aktu opæenito prevladala tendencijauniverzalnosti Bernske unije nad tendencijom unifikacije zaštite, ovakvaodredba o fiksiranju djela na materijalnu podlogu kao uvjet zaštite odgovaranovoj tendenciji u sustavu Bernske unije.Sljedeæe revizije Bernske konvencije nisu mijenale ovakav pristup, padanašnji tekst Konvencije u svom stavku 1. èlanka 2. odreðuje da “izraz“književna i umjetnièka djela” obuhvaæa sve tvorevine iz književnog, znanstvenogi umjetnièkog podruèja, bez obzira na naèin i oblik njihova izražavanja,kao što su (……) dramska ili dramsko-glazbena djela; koreografska i pantomimskadjela; (….).” Prema stavku 2. istog èlanka ostavljeno je, meðutim,zakonodavstvima zemalja iz Bernske unije da propišu da æe književna iumjetnièka djela, ili pak jedna ili više kategorija izmeðu njih, biti zaštiæena samoako su fiksirana na materijalnoj podlozi. 65Vrlo važan akt meðunarodnog prava intelektualnog vlasništva je svakakoSporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) iz1994. 66 Danas predstavlja najznaèajniji meðunarodni ugovor koji se odnosi nacjelokupnu materiju intelektualnog vlasništva – industrijsko vlasništvo iautorsko i srodna prava. U èlanku 9. TRIPS-a predviðena je obveza država63Matthyssens, Oeuvres protegees, champ d’application, duree, RIDA 1967/68, LIV-LV,str.203.64Henneberg, I., Uživanje zaštite prema Stockholmskom aktu Bernske konvencije, Simpozijo pitanjima što ih je otvorila konferencija u Stockholmu o intelektualnom vlasništvu 1967., Institutza meðunarodno pravo i meðunarodne odnose, Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 1969., str. 25.65Vidi proèišæeni tekst Bernske konvencije kod Gliha, I., Autorsko pravo – zbirka propisa,Informator, Zagreb, 2000., str. 189. i 191.66Ibid., str. 387.

1078D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)èlanica da se pridržavaju odredaba Bernske konvencije, a obveza se odnosi naèlanke 1. – 21. Aneksa Pariškog akta Bernske konvencije. Glede autorskihprava, TRIPS takoðer propisuje kako zaštita obuhvaæa izražaje, a ne ideje,postupke, metode rada kao takve. Ovo je svakako interesantno i za ovu raspravus obzirom da se odreðeni plesni postupci i metode, kao i same koreografskeideje ne mogu štititi i prema odredbama ovog akta, što s obzirom na harmonizacijskeprocese nužno znaèi da æe ovakve odredbe sadržavati i pretežit brojzemalja, a posebice zemlje èlanice.Slièan odnos prema Bernskoj konvenciji predviða i Ugovor o autorskompravu (WIPO Copyright Treaty - WCT) Svjetske organizacije za intelektualnovlasništvo iz 1996. Tako je èlankom 3. WCT-a predviðeno da æe ugovornestranke primjenjivati mutatis mutandis odredbe èlanaka 2. do 6. Bernskekonvencije u pogledu zaštite predviðene WCT-om. 67Iako je Bernska konvencija okupila velik broj zemalja èlanica, ona nijeuspjela stvoriti sustav univerzalne pravne zaštite autora i njihovih djela, kojibi bio prihvaæen u cijelom svijetu. Tako anglo-amerièke zemlje nisu potpisaleBernsku konvenciju zbog specifiènosti svojih pravnih sustava, koji bi u sluèajupristupa ovoj Konvenciji zahtijevali temeljnu reviziju nacionalnih propisa oautorskom pravu. S intencijom ukljuèivanja veæeg kruga zemalja u okviruUNESCO-a inicirano je stvaranje novog konvencijskog sustava, što jerezultiralo donošenjem Univerzalne konvencije o autorskom pravu u Ženevi1952., koja je izmijenjena u Parizu 1971. 68Pod utjecajem amerièkog prava Univerzalna konvencija predviða ispunjenjeodreðenih formalnosti kako bi se sprijeèilo neovlašteno iskorištavanje djela odstrane drugih osoba i oznaèilo registrirano autorsko pravo. Strani autori –državljani zemalja èlanica Univerzalne konvencije, obvezni su ispunitiformalnosti koje predviðaju nacionalni propisi zemlje gdje se traži autorskopravnazaštita ukoliko prvi put objavljuju svoje djelo u toj zemlji. Ukoliko jedjelo veæ objavljeno u inozemstvu, zemlje u kojima se traži ispunjenje formalnostidužne su smatrati kako su te formalnosti ispunjene. Ovo je nužno naznaèitiupravo radi èinjenice što još brojne zemlje predviðaju uvjet formalnosti pripriznanju autorskopravne zaštite koreografskim i pantomimskim djelima za kojese obièno traži da su fiksirana na neku materijalnu podlogu. Tim više, što uodnosu na eksplicitnu i široku definiciju književnih i umjetnièkih djela izBernske konvencije Univerzalna konvencija je pri odreðenju koja se djelaosobito smatraju autorskim djelima dosta rezervirana i, usudili bismo se kazati,staromodna. Naime, u èlanku I. Univerzalne konvencije odreðuje se da se zaštitaodnosi “na književna, znanstvena i umjetnièka djela, kao što su pisana djela,glazbena, dramska i kinematografska djela, slike, rezbarije i kiparski radovi.”67Ibid., str. 463.68Ibid., str. 265. i dalje.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1079Dakle, Univerzalna konvencija eksplicitno ne spominje koreografska ipantomimska djela kao autorska djela. Oèito je da su ova djela podvedenasukladno tradicijama anglo-amerièkog autorskog prava pod dramska djela.Iako se radi o dva temeljna meðunarodnopravna akta s podruèja autorskogprava, nužno je naznaèiti još neke pravne propise meðunarodnog karaktera kojise reflektiraju na autorska djela koja su predmet ove rasprave, kao i napripadajuæa prava umjetnika izvoðaèa.Tako Meðunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvoðaèa, proizvoðaèafonograma i organizacija za radiodifuziju, ili tzv. Rimska konvencija u èlanku3. odreðuje da se umjetnicima izvoðaèima smatraju, izmeðu ostalih, i plesaèi. 69Slièno, Ugovor o izvedbama i fonogramima (WIPO Performances andPhonograms Treaty – WPPT) Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo,Ženeva 1996. g., u èlanku 2. kad odreðuje koga smatra pod umjetnicimaizvoðaèima, izmeðu ostalih, navodi i plesaèe i druge osobe koje pokretimaizvode umjetnièka djela, ali i izražaje folklore. 704.3. Pregled rješenja u poredbenom pravu4.3.1. Komparativni prikaz autorskopravnih zakonodavstavaU poredbenom autorskom pravu kada su u pitanju koreografska i pantomimskadjela, možemo utvrditi èetiri pristupa odnosno zakonska rješenja:1. ova djela uopæe nisu u zakonu eksplicitno navedena;2. ova djela eksplicitno su ukljuèena, odnosno obuhvaæena dramskim idramsko-glazbenim djelima;3. ova djela nisu izdvojena u posebnu kategoriju, nego su izrièito navedenauz dramska i dramsko-glazbena djela, te tvore jednu kategoriju;4. ova djela izdvojena su u posebnu kategoriju (vrstu) autorskih djela.Uz ova èetiri osnovna pristupa moramo ukazati i na dva potpristupa, kojemožemo naæi uz zakonska rješenja gore naznaèena pod toèkama 3. i 4. Naime,kad u zakonima odreðenih zemalja nailazimo na eksplicitno navoðenje ovihdjela kao autorskih djela, bilo uz druga djela ili izdvojena u posebnu katrgoriju,odreðeni zakoni ne traže dodatne uvjete za priznavanje zaštite, dok neki zakoniizrièito navode da ta djela moraju biti fiksirana na odreðeni medij, bilo u pisanojformi ili na drugi naèin.U prvu grupu rješenja gdje su koreografska i pantomimska djela ukljuèenau dramska i dramsko-glazbena djela spadaju ona rješenja primjerice sadržanau autorskim zakonodavstvima Ujedinjenog Kraljevstva, Republike Irske,Kanade, Australije, Norveške, Malezije i Zambije.69Ibid., str. 323. i dalje.70Ibid., str. 485.

1080D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)Obièno se rabi sintagma da dramska djela obuhvaæaju i koreografska ipantomimska djela odnosno djela mime. Izraz “obuhvaæa” opæenito seprimjenjuje u stipulacijama u kojima se daje tumaèenje, a kako bi se proširiloznaèenje rijeèi ili izraza koji se pojavljuju u tekstu zakona. U sluèajevima kadase primjenjuju ove rijeèi ili izrazi, oni se moraju tumaèiti tako da podrazumijevajune samo one predmete koje oznaèavaju sukladno svome prirodnomeznaèenju, nego i one za koje je odreðenjem u kojemu se daje tumaèenje utvrðenoda æe obuhvatiti. Utvrðeno je da kada se u zakonu primjenjuje rijeè “obuhvaæajuæi”ili “obuhvaæa”, radije nego rijeè “znaèi”, tada se ne pretpostavlja da jedefinicija potpuna ili iscrpna te tako ne dolazi do iskljuèivanja prirodnogaznaèenja rijeèi.Stoga, od kada je uvedena rijeèju “obuhvaæa”, definiciju “dramskog”odnosno “koreografskoga djela” treba tumaèiti kao ilustrativnu ili opsežnu, ane kao potpuno i iscrpno nabrajanje.Kad analiziramo razvoj autorskog prava u Ujedinjenom Kraljevstvu, kojeje utjecalo na niz zemalja ovog pravnog kruga, vidimo da je i ono bilo podložnopromjenama tijekom vremena u kontekstu materije koja je predmet overasprave. 71Prema Copyright Act iz 1911., odnosno èl. 35. st. 1., pojam “dramsko djelo”obuhvaæa svako djelo za recitaciju, koreografsko djelo ili zabavne toèke unijemoj predstavi, èiji su scenski aranžmani ili oblik izvedbe utvrðeni u pisanomobliku ili na neki drugi naèin, te svaku kinematografsku produkciju gdjearanžman ili oblik glume, ili kombinacija prikazanih dogaðaja djelu dajuoriginalan karakter. Korekcija ove zakonske definicije data je u sljedeæojbritanskoj reformi autorskog prava iz 1956., gdje se u èl. 48. st. 1. CopyrightAct navodi da “dramsko djelo” obuhvaæa koreografsko djelo ili zabavne toèkeu nijemoj predstavi ukoliko su svedene na tekst u obliku u kojemu se djelo ilizabavne toèke imaju izvesti, ali ne obuhvaæa kinematografski film koji je razlièitod knjige snimanja ili scenarija za kinematografski film. 72 I konaèno važeæiCopyright, Design and Patents Act, iz 1988., u èlanku 3. st.1. utvrðuje da“dramsko djelo” obuhvaæa plesno djelo ili djelo mime. 73 Dakle, zakon nedefinira dramsko djelo veæ se kaže da ono ukljuèuje djela plesa i mimike. 74Sudovi ovu zaštitu proširuju odlukama prema kojima “dramsko” podrazumijevaelemente izvedbe odnosno predstave praæene radnjom. 75 S obzirom na važnostprecendentnog prava u pravnom sustavu Ujedinjenog Kraljevstva valja navestii odluku u predmetu Massine v. De Basil u kojoj se navodi “(...) da se balet71Cornish, W.R., op.cit., str. 336-337.72Skone James, Copinger and Skone James on the Law of Copyright, 12 th edition, London,Sweet & Maxwell, 1980., str. 161-168.73Christie, A. & Gare, S., Blackstone’s Statute on Intellectual Property, 7 th Edition, OxfordUniversity Press, New York, 2004., str. 27.74Hart, T. – Fazzani, L., Intellectual Property Law, second edition, Palgrawe, Hamshire &New York, 2000., str. 145.75Vidi odluku u predmetu Norowzian v. Arks Ltd. (No.2) (2000) FSR 363.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1081sastoji od nekoliko elemenata – glazbe, prièe ili libreta, koreografije ilizabilježbe plesa, scenografije i kostima.” 76 Prema tome, “dramsko djelo”obvezno traži odreðeni oblik radnje, bilo da se radi o glumi, plesu ili mimici. 77Slièna rješenja britanskom sadrže i još neka zakonodavstva. Tako jekoreografija zaštiæena kao koreografska predstava odnosno kao subkategorijadramskog djela prema èl. 10. st.1. australskog Copyright Act iz 1968. Isto seodnosi i na djela pantomime. Da bi uživalo zaštitu, koreografsko djelo morabiti originalno i mora biti izraženo u materijalnoj formi, odnosno mora bitidokumentirano ili snimljeno na odreðeni naèin. 78 Irski Copyright and RelatedRights Act, iz 2000., u èl. 17. st. 2. toè.a štiti originalna literarna, dramska,glazbena ili umjetnièka djela, s tim da u èl. 2. odreðuje da dramska djelaukljuèuju koreografska ili djela mime. 79 Kanadski Copyright Act (Chapter C-42,R.S.1985.) definira u èl. 2. koreografsko djelo kao djelo koje ukljuèuje djelokoreografije, bilo da sadrži ili ne dramsku radnju. Takoðer, da bi koreografskodjelo koje je podkategorija dramskog djela bilo zaštiæeno, mora biti fiksiranou pisanoj formi ili na drugi naèin. 80 Nadalje i norveški zakon utvrðuje da suzaštiæena, izmeðu ostalih, i djela za scensko izvoðenje, dramska i glazbena kaošto su i koreografije i pantomime, kao i radio igre. 81 I na drugim kontinentimagdje je britanski utjecaj bio izražen kroz povijest nailazimo na slièna rješenja.Tako malezijski Copyright Act No. 332, iz 1987., meðu autorskim djelimanovodi i literarna djela koja ukljuèuju koreografiju i pantomimu, dok zambijskiCopyright and Performances Rights Act iz 1994. odreðuje da dramska djelasadrže i djela plesa i mimike kada su fiksirana u pisanom obliku ili su drukèijenotirana, odnosno u audiovizualnom djelu.“Dramsko djelo” obuhvaæa svako djelo namijenjeno recitaciji, koreografskodjelo ili zabavne toèke u nijemoj predstavi, èiji su scenski aranžmani ilioblik izvedbe utvrðeni u pisanom obliku ili na neki drugi naèin, ali ne obuhvaæakinematografski film”, navodi u èl. 2. toè. h indijskog Copyright Act iz 1957.godine. Copyright Act Južnoafrièke Republike, iz 1978., u èl. 1. takoðerodreðuje da “dramsko djelo obuhvaæa koreografsko djelo ili zabavne toèke unijemoj predstavi, ukoliko su svedene na materijalni oblik u kojemu se djeloili zabavne toèke imaju izvesti, ali ne obuhvaæa kinematografski film koji jerazlièit od knjige snimanja ili scenarija za kinematografski film”.Èitav niz zemalja u svojim zakonodavstvima o autorskom i srodnim pravimakoreografska i pantomimska djela ne izdvaja u posebnu kategoriju, nego ihnavodi uz neka druga djela u jednoj kategoriji. Tako novi Zakon o autorskom76Massine v. De Basil (1937), 81 S.J. 670.77Marett, P., Intellectual Property Law, Sweet & Maxwell, London, 1996., str. 29.78Giles, K., Shall We Dance: dancing and copyright law, ART+law, March 2005.79Ovaj i drugi recentni zakoni o autorskim pravima dostupan je na internetskim stranicamawww.unesco.org/culture/copyright.80Carriére, L., op.cit., str. 1.81Vidi èl. 1. st. 2. toè. 3. norveškog Copyright Act-a No.2. of May 12, 1961, last amended bythe law of July 1, 2001.

1082D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)i srodnim pravima Srbije i Crne Gore u èl. 2. st. 2. toè. 3. odreðuje da se posebiceštite i dramska, dramsko-muzièka, koreografska i pantomimska djela, kao i djelakoja potjeèu iz folklora. 82 Sliènu odrebu sadrži i španjolski Intellectual PropertyLaw od 12. lipnja 1996. kada u èl. 10. st. 1. toè. c) meðu kategorijama autorskihdjela navodi i onu koju èine dramska i dramsko-glazbena djela, koreografije,pantomime i uopæe kazališna (scenska, teatarska) djela. Posebno zanimljivuodredbu sadrži i novelirani austrijski Copyright Act iz 2003. kada u èl. 2. st. 2.uz scenska djela kao djela tjelesnog pokreta (Körperbewegungen) navodi ikoreografska i pantomimska djela, a uz dramska djela vezuje koreografska djelai poljski zakon. 83Neka autorska zakonodavstva uopæe eksplicitno ne navode koreografska ipantomimska djela kao autorska djela za koja je osobito zajamèena zaštita.Meðutim, obièno se u zakonima o autorskom pravu samo primjerice navodenajkarakteristiènija djela koja se smatraju autorskim djelima, ostavljajuæi uzta taksativno nabrojena djela i zakonsku moguænost da takvu zaštitu uživaju idruga djela koja ispunjavaju preduvjete propisane zakonom, odnosno osim onihkoja to ne mogu biti po svojoj naravi ili su izrièito iskljuèeni od zaštite u skladusa zakonom. Stoga i ovakva zakonska rješenja, koja ne navode koreografskadjela kao autorska djela, ne možemo tumaèiti na naèin da iskljuèuju zaštitu ovihdjela u smislu autorskog prava, Štoviše, držimo da se ovi zakoni mogu tumaèitina naèin da su ili koreografska djela implicitno ukljuèena u dramska djela iliim se generalnom klauzulom osigurava zaštita. Ovakav rješenja nailazimo,primjerice, u pravima Belgije, Danske, Finske, Švedske i Kenije, koja obiènonavode dramska i dramsko-glazbena dela kao autorska djela. 84I konaèno, brojne države u svojim autorskopravnim zakonima navodekoreografska i pantomimska djela kao posebnu kategoriju djela kojima zakonjamèi osobito autorsku zaštitu. Tako njemaèki Gesetz über Urheberrechte undverwandte Schutzrechte (Urheberrechtgesetz), od 1. sijeènja 1966., s novelomiz 2002., u èl. 2. st. 1. toè. 3., meðu autorskim djelima posebno navodi pantomimskadjela odnosno djela plesne umjetnosti. 85 I rusko autorsko pravo sadržipristup po kojemu su koreografska i pantomimska djela izdvojena u posebnukategoriju i za njihovu zaštitu ne traže se dodatni uvjeti notiranja ili82Zakon je objavljen u “Službenom listu Srbije i Crne Gore”, br. 61/04.83Barta, J. (red.), Prawo autorskie, System Prawa Prywatnego, Tom 13, C.H. Beck, InstytutNauk Prawnych Pan, Warszawa, 2003., 23.84Vidi belgijski Loi relative au droit d’auteur et aux droits voisins, od 30. lipnja 1994., sizmjenama i dopunama iz 1995. i 1998.; èl. 1. danskog Consolited Act on Copyright, No. 164., iz2003.; èl. 1. finskog The Copyright Act, No. 404., od 8. srpnja 1961. s izmjenom iz 1998., te èl.22. st. 1. kenijskog Copyright Act iz 2001.85“Literarna, znanstvena i umjetnièka djela zaštiæena temeljem ovoga Zakona, posebice: (...)3.pantomimièarska djela, ukljuèujuæi koreografska djela (...)” O rješenjima njemaèkog autorskogprava detaljnije kod Harke, D., Urheberrecht, Carl Heymanns Verlag KG, Köln – Berlin – Bonn– München, 1997.; Kurz, H., Praxishandbuch Theaterrecht, Verlag C.H. Beck, München, 1999.,str. 517.; Nordemann, W., Das neue Urhebervertragsrecht, zur Reform 2002, Verlag C.H. Beck,München, 2002.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1083fiksiranja. 86 I važeæi slovenski Zakon o autorskim i srodnim pravima 87 u èl. 5.st. 2. toè. 5. sadrži isto rješenje, kao i Zakon o autorskom pravu i srodnimpravima u Bosni i Hercegovini (èl. 6. st. 2. toè. e). 88Veæ smo naveli da isto rješenje poznaje i pravo SAD-a, 89 uz poštivanjeneobveznog sustava registracije, 90 ali tek po reformi iz 1976., koja je stupilana snagu 1. sijeènja 1978., prije koje je slièno britanskom pravu koreografijauživala zaštitu pod kategorijom dramskih i dramsko-glazbenih djela. 91Smatramo kako je važno ukazati na neke precedente iz amerièke sudske praksena ovom podruèju. Jedan od najvažnijih sluèajeva je svakako spor Horgan v.MacMillan, koji predstavlja važnu vodilju u pravnom aspektiranju povredaautorskog prava na podruèju koreografije. 92 Nadalje, sudska praksa oèitovala86Vidi èl. 7. st. 1. toè. 3. ruskog Kodeksa No. 5351 od 9. srpnja 1993. modificiranog 19.srpnja 1995.87Zakon je objavljen u Službenom glasniku Republike Slovenije br. 21/95, 9/01, 30/01 i 43/04.88Zakon je objavljen u PS BiH br. 43/02 i na www.basmp.gov.ba/iv/zakona.htm.89Copyright Law of the United States of America and Related Laws Contained in Title 17 ofthe United States Code, June, 2003., par. 102.a) toè. 4.:“(a) Autorskopravna zaštita postoji, sukladno ovome naslovu, kod originalnih autorskih djelakojima je dan èvrst oblik na bilo kojem opipljivom izrièajnom mediju, koji je sada poznat ilikasnije razvijen, a temeljem kojega je djela moguæe opažati, reproducirati ili prenositi na nekidrugi naèin, bilo izravno ili pomoæu ureðaja ili mehanizma. Autorska djela obuhvaæaju sljedeæekategorije: (...) (4) pantomime i koreografska djela; (...)”.Za teorijsku misao vidi Kibbee, B., Copyright Protection for Choreography, Arts & The Law1, 1976.; McMahon, C., Choreography and Copyrihgt, 1978, 3, Arts & The Law 1.90Naime, po amerièkom autorskom pravu da bi bile zaštiæene pantomime i koreografije nemoraju sadržavati prièu ili biti prethodno prikazane pred publikom. U naèelu, registracija autorskogprava u sustavu copyright-a je pravna formalnost s namjerom da se dobije javno utvrðenje temeljnihèinjenica odreðenog autorskog prava. Ipak, registracija nije uvjet za autorskopravnu zaštitu. Iakoregistacija nije pretpostavka za zaštitu, autorsko pravo SAD-a predviða nekoliko poticaja i prednostiradi upuæivanja autora na registraciju svog prava. Vidi za postupak registracije autorskog prava uSAD-u na www.copyright.gov/register/performing.html.91Detaljnije kod Van Camp, J., Copyright of Choreographic Works, 1994-95 Entertainment,Publishing and the Arts Handbook, ed. By Breimer – Thorne – Viera, New York, 1994, str. 59-92.; Fisher, K.A., The Copyright in Choreographic Works: A Tehnical Analysis of the CopyrightAct of 1976, 1984, 31 ASCAP Copyright law Symposium, 145.92U sporu Horgan v. MacMillan, Barbara Hogan, kao izvršni nasljednik George Balanchinea,pokrenula je sudski postupak protiv MacMillan publishers radi povrede autorskog prava gledeBalanchineovog “Nutcracker-a”. Horgan je u postupku tražila donošenje privremene mjere radizabrane izdavanja knjige koju je nakladnik namjeravao izdati, a koja je sadržavala fotografije izBalanchineovog “Nutcracker-a”. The U.S. District Court odbio je donošenje mjere iz razloga štofotografije po stajalištu suda ne vrijeðaju pravo koreografije. B. Horgan se žalila na ovu odluku ito na the U.S. Court of Appeal for the Second Circuit. The Appeal Court u svojoj je odlucizakljuèio da je niži sud zauzeo krivo stajalište u sluèaju predmetne povrede, poništioprvostupanjsku sudsku odluku i vratio sluèaj nižem sudu na ponovni postupak, zahtijevajuæi daniži sud koristi pravilne parametre kod prosudbe radi li se o povredi autorskih koreografskih prava.U toj fazi, stranke su postigle izvansudsku nagodbu. Usprkos tome, odluka višeg suda, kojapredstavlja case of first impression omoguæava da se utvrðenja koja sadrži u obrazloženju koristei kod ocjene drugih sluèajeva. The District Court je utvrdio da je koreografija “tijek koraka” uplesu. MacMillan publishers dokazivali su u ovom sluèaju “da središnja temeljna karakteristikakoreografije je kretanje”. Iako se viši sud nije složio sa stajalištem nižeg suda oko standarda

1084D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)se kako se “ èini da je glavni dio i èar predstave prikazivanje žena u novoj odjeæiili razodjenutih, ili, pak, žena tijekom dojmljive glume ili tijekom radnje.Prikazivanje žena, u baletu ili tableaux (slikama), ili èak dok ‘okolo slobodnoleže’ u takvome raju, ne predstavlja dramsku kompoziciju i nema pravo nakoristi autorskopravne zaštite.” 93 Nadalje, u drugom sluèaju u case lawzakljuèeno je da “je za takvu kompoziciju (djelo) neophodno da prièa nekakvuprièu. Zaplet može biti jednostavan. Može biti samo pripovijedanje ili prikazivanjejedne aktivnosti; ali mora ponavljati ili oponašati neku radnju ili govor,emociju, strast ili lik, stvarne ili imaginarne. A, kada je to sluèaj, ideje izraženena takav naèin jesu ono što postaje podložno autorskoj zaštiti. Ispitivanjetužiteljevog plesa, u obliku u kakvome je prijavljen za autorskopravnu zaštitu,pokazuje da je kraj za kakvime se tragalo i koji je ostvaren bio samo izmišljenaserija gracioznih pokreta, spojenih s privlaènim aranžmanom draperija, svjetalai sjena, a koja nije isprièala nikakvu prièu, nije prikazala nikakav lik, nitioslikala bilo kakvu emociju. Èisto mehanièki pokreti kojima se na pozorniciostvaruju odreðeni efekti nisu predmet autorskopravne zaštite, a u sluèaju kadane izražavaju nikakvu ideju, i èiji aranžman izmišlja dramsku kompoziciju. Oniaranžmani koji su ovdje opisani i izvedeni gledatelju svakako prenose, iosmišljeni su da prenesu, nikakvu drugu ideju do poezije pokreta koju pristalažena prikazuje na izuzetno graciozan naèin. Ovakva ideja može biti ugodna,ali teško se može nazvati dramskom.” 94Da bi bilo podobno za zaštitu, djelo mora biti fiksirano na bilo koji opipljivmedij izražavanja sada poznatom ili kasnije izumljenom i razvijenom, s kojegono može biti percipirano, reproducirano, ili na drugi naèin ostvarenakomunikacija s djelom, bilo izravno ili uz pomoæ aparature ili sredstva. 95 Dvijekopije ovog fiksiranja moraju biti deponirane u Uredu za autorska prava (theCopyright Office) kada se autorsko pravo registrira.I neka velika europska zakonodavstva sadrže ovakvo rješenje, ali uz uvjetfiksiranja na materijalnu podlogu. Tako talijanski talijanski zakon br. 633 ozaštiti autorskih i srodnih prava, iz 1941., s posljednjom izmjenom br. 68 od 9.travnja 2003., u èl. 2. st. 1. toè. 3. regulira da se autorskim djelom smatraju ikoreografska djela i djela pantomime forma kojih je fiksirana u pisanom oblikupovrede prava, ipak se nije protivio stajalištima da “tijek pokreta” ili “kretanje” predstavljajuosnovne odrednice koreografskih djela. Naime, tu viši sud raspravljajuæi sluèaj prema ranijemamerièkom zakonodavstvu utvrðuje da “koreografija nije navedena u ranijem zakonu i može sejedino registrirati slijedeæi regulativu tog zakona i to kao vrsta dramske kompozicije. Ples je biozaštiæen samo ako postoji prièa (libreto), ili ako je razvijao ili budio odnosno karakterizirao nekiosjeæaj, i na bilo koji drugi naèin prenio dramsku koncepciju ili ideju.... Prava koreografa nanjegovom djelu nisu bila jasno definirana, buduæi da su moguænosti utvrðenja koreografije naopipljivoj formi postale dostupne tek s recentnim medijima odnosno djelomièno radi otporaprihvaæanja apstraktnog nedoslovnog plesa kao opæeg priznatog oblika umjetnièkog izraza......”Vidi sluèaj Horgan v. MacMillan, (1986), 789 F.2d 157 (CA2).93Vidi presudu u sporu Martinetti v. Maguire (1867), 16 F. 161 (C.C.Cal.), p.162.94Vidi case law u sluèaju Fuller v. Bemis (1892), 50 Fed. 926 (C.C.S.D.N.Y.)9517 U.S.C. 102 (a).

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1085ili na drugi naèin. 96 Takoðer, kad je sastavnica izvedbe uz koreografiju i glazba,ovaj zakon sadrži posebne odredbe u èl. 33. i 34. gdje osigurava autoru glazbeu plesnoj i baletnoj predstavi pravo na naknadu za iskorištavanje djela ujednakom iznosu kao i drugog suradnika. Francusko pravo meðu ova djela, uzkoreografiju i pantomimu, još ubraja i cirkuske radnje i djela, 97 vezujuæi zaštituuz fiksiranje ovih djela na pisanu ili drugu materijalnu podlogu. 98I zemlje u razvoju, 99 pa tako i na afrièkom tlu, preuzimaju ova rješenjapriklanjajuæi se tako stajalištima Bernske konvencije. 100 Primjerice, Copyrightand Neighbouring Act iz 1999. Savezne republike Tanzanije u èl. 5. st. 2. toè. e.izdvaja ova djela u zasebnu kategoriju, ali i u nastavku zakonskog teksta pružaznatnu zaštitu svojoj plesnoj tradiciji i baštini kao i djelima izvedenim iz tetradicije.Današnja zakonodavna situacija, promatrana kroz komparativnu analizudostupnih zakona o autorskom pravu, rezultanta je dugog legislativnog povijesnograzvitka, odnosno bila je ovisna o društvenim shvaæanjima plesa i njegovommjestu meðu scenskim umjetnostima, kao i o meðunarodnopravnim rješenjimakoja su takoðer kroz 20. stoljeæe dobivala moderne konture koje su preneseneu pojedina nacionalna zakonska odreðenja. Ipak, ne može se još govoriti ojednoobraznom pristupu. 101 Štoviše, razlièiti pristupi i dalje ukazuju na distinkcijuu normativnim promišljanjima ove problematike, iako se sve više uoèavatendencija izdvajanja ovih djela u posebnu kategoriju autorskih djela u zakonskimtekstovima mnogih zemalja, na što su najviše utjecala rješenja iz Bernskekonvencije te afirmacija plesne umjetnosti kao specifiène umjetnièke vrste.96Gaudenzi, A.S., Il Nuovo Diritto d’Autore, Maggioli Editore, 2001., str. 28.97Vidi èl. L 112-2 st.1. toè.6. francuskog Kodeksa intelektualnog vlasništva, od 1994., sposljednjim izmjenama iz 2003.98Za francusku sudsku praksu citiramo sentencu: “Uzimajuæi u obzir da se zaštita može tražitisamo kada autor podastre dokaz o postojanju svog djela koji upuæuje na realitet djela odnosno napostojanje originalne kreacije. Pri tome je nužno voditi raèuna o èl. 2. Bernske konvencije kojatraži fiksiranje mizanscena, bilo pismeno ili putem fotografije, crteža i dr. Kako Poggi to nijeuèinio, a kako se radi o djelu koje je atemporalno, nestalno i vezano iskljuèivo za tjelesne pokrete,to je bilo nužno osigurati fiksaciju tako da posjeduje odgovarajuæi dokaz”. Vidi sluèaj Poggi v.Ëditions Salabert, (1958), 20 R.I.D.A 94 (C.A. Paris). Važno je ukazati na sudske definicijepojmova u francuskoj pravnoj praksi kako slijedi: “Ako je ples umjetnost pokreta, odnosno u istovrijeme plastièna i dinamièna umjetnost odnosno njihova kombinacija, i kao takav ne proizvodisamo estetski izražaj veæ komunicira i prenosi ideju ili emociju, veæ se distancira i od argumenatabaleta.... Koreograf adaptira, scenski realizira, transponira, prenosi u ritmièke figure i pokrete, ugeste, izraze, mimiku, cjelinu likova koji se ogledaju u estetskom prijenosu djela u ples.” Vidisluèaj Eudes v. Cocteau, (1960), 31 R.I.D.A. 83 (C.A. Paris).99Za stanje prava intelektualnog vlasništva u ovim zemljama detaljnije kod Yambrusic, E.S.,Trade-Based Approaches to the Protection of Intelectual Property, Oceana Publication, Inc., NewYork – London – Rome, 1992., str. 7.100O važnosti autorskog prava u suvremenim globalnim gospodarskim uvjetima detaljnijekod Idris, K., Intelektualna svojina – moæno sredstvo ekonomskog rasta, Zavod za intelektualnusvojinu & BalkanKult, Beograd, 2003., 157.101Lipszyc, D., Copyright & Neighbouring Rights, UNESCO, 1999., str. 5.

1086D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)4.3.2. Utvrðivanje (fiksiranje na medij)4.3.2.1. Uvjet opipljive formeKako bi bilo moguæe odreðena zakonska rješenja u nekim zemljamaprimijeniti na koreografsko djelo, to djelo prvo treba biti fiksirano na nekojvrsti opipljivog izrièajnog medija, primjerice na materijalnom nositelju. 102 Èestasu zakonska rješenja da se zaštita pruža i obuhvaæa koreografsko djelo èiji jescenski aranžman ili oblik izvedbe utvrðen u pisanom obliku ili na neki druginaèin. Stoga je potrebno ovdje se osvrnuti i na modalitete fiksiranja, jer neovisnoda li je to zakonski preduvjet zaštite koreografije u sklopu autorskog prava ilise takav preduvjet ne traži, ali fiksiranje može poslužiti pri rješavanju prijeporakao dokazno sredstvo.Prvi uvjet, onaj utvrðivanja u opipljivom obliku, predstavlja problem u zaštitikoreografije, s obzirom da pokret nije podložan fiksiranju poput ostalihumjetnièkih formi. Konaèan proizvod jednoga koreografa prolazan je, i trajesamo onoliko koliko i izvedba plesaèa. Glazba ima slièan problem, ali jebilježenje plesa, ipak, mnogo teže od bilježenja glazbe, stoga što se plesaèi kreæui u prostoru i u vremenu. 103Dakle, koreografija koja je izvedena, ali nije fiksirana na mediju, neæe imatipravo na autorskopravnu zaštitu temeljem zakona odreðenih zemalja kojefiksiranje drže kao preduvjet zaštite ovih djela. Kod zemalja koje takavpreduvjet ne predviðaju, koreografsko djelo uživa zaštitu po javnoj izvedbi togdjela. Meðutim, koreografija nestaje odmah po izvedbi. Koreografsko djelo kojese prenosi na tradicionalan naèin, tj. usmeno, privremenog je oblika, s obziromda o njemu nakon izvedbe nema nikakve bilješke. Privremeno je stoga što nijezabilježeno (fiksirano). 104Oèuvanjem odreðenog plesa, tako što æe uèenik ili uèitelj jednostavnozapamtiti njegove pokrete i strukture, neæe se ispuniti uvjet fiksiranja, kao niizvoðenjem djela u javnosti.Sama koreografija treba biti svedena na neku opipljivu formu, a ne njenatema ili prièa, ukoliko uopæe postoje.4.3.2.2. Sredstva fiksiranja (utvrðivanja)Tekst Bernske konvencije u svom današnjem izdanju, ukljuèujuæi zadnjuizmjenu od 28. rujna 1979., kada govori o fiksiranju, ostavlja zakonodavstvima102Èak se pojam koreografija rabi i za oznaèavanje sustava znakova kojima se bilježe plesnipokreti i likovi (plesna notacija, postava baleta). Vidi u Hrvatskom enciklopedijskom rjeèniku,Jutarnji list & Novi Liber, Zagreb, 2004., knjiga 5., str. 205.103Cook, M., Moving to a New Beat: Copyright Protection for Choreographics Works, 1977,24 UCLA Law Review, str. 1294.104Taubman, J., Choreography under Copyright Revision: The Square Peg in the Round HoleUnpegged, 1980, 10 Performing Arts Review, str. 241.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1087zemalja èlanica da propišu kako æe odreðena autorska djela biti zaštiæena samoako su fiksirana na materijalnu podlogu.Zakonodavstva koja su uredila ovaj uvjet zaštite obièno traže da se djelofiksira u pisanoj formi ili na drugi odgovarajuæi naèin. Može se reæi da testipulacije potjeèu od prvoga stavka èlanka 2. Berlinske revizije Bernskekonvencije (1908.), odnosno znaèe da pojašnjenje ili svoðenje koreografije naopipljivu formu treba biti u pisanom ili nekom drugom obliku. Ipak, trebaimati na umu da su rijeèi “ili u nekom drugom obliku”, u gore spomenutomèlanku 2., umetnute radi postizanja kompromisa izmeðu njemaèkog i talijanskogstajališta, i zadatak im je bio osigurati najširi moguæi manevarski prostor popitanju naèina fiksiranja na medij.Pod izrazom “pisano” ukljuèuju se rijeèi koje su otisnute, napisane napisaæem stroju, naslikane, ugravirane/uklesane, litografirane, fotografirane iliprikazane ili reproducirane na bilo koji naèin na koji se rijeèi mogu prikazatiili reproducirati u vidljivom obliku.Fiksiranje može poprimiti mnoge oblike, poput slikovnih ili pripovjedaèkihopisa, filmova ili video vrpci, fotografija, holograma, kompjuterskih animacijai videografije te pisanih zabilješki.Može se primijeniti i posebno simbolièko bilježenje, a kako bi se zabilježilai fiksirala koreografija, tj. kako bi se pokreti sveli na simbole.4.3.2.3. Sustavi notiranja (bilježenja)Bilježenje plesa pisanjem na papiru ima dugu povijest. Prvotno je jednostavnoopisivanje koreografije svakodnevnim jezikom predstavljalo najboljeraspoloživo sredstvo za bilježenje. Uskoro su umjetnici poèeli davati nasloveèesto korištenim sekvencama pokreta, poput “ronde de jambe”, te su se ovinaslovi poèeli primjenjivati u pisanim opisima kao oblik plesne stenografije.Od ovih su se ranih poèetaka razvili moderni sustavi bilježenja.Prvi vizualni pokušaj opisivanja plesa jest Thoinot-Arbeauova Orchésographie(1588.) gdje su zapisani opisi položaja i koraka bili popraæeni crtežimai njihovim nazivima. Slijedila je Chorégraphie ou l’art d’écrire la danse parcaractères, figures et signes démonstratifs (1700.) Raoula Feuilleta, gdje semože naæi prava stenografija plesnih koraka koja je, ipak, obuhvaæala samorad nogu, te Magnyjevi Principes de Chorégraphie (1765.) koji predstavljajucjelovit rjeènik plesova i plesnih koraka. Nakon toga, Arthur Saint-Leon izdaoje svoju Sténochoréographie ou l’art d’écrire promprement la danse (1852.)èiji je Sténochorégraphie sustav kombinirao štapiæaste figure s glazbenimcrtovljem radi pojašnjenja, kao što je to bio sluèaj i s Grammar of the Art ofDancing (Gramatikom umjetnosti plesa) (1887.) Alberta Zorna. 105Svi ovi sustavi više su se ili manje temeljili na glazbenom crtovlju ilivarijaciji istog, dok su tada korištene bilješke sa štapiæastim figurama nosile105Bourgat, M., Technique de la danse, 8th ed., Paris, P.U.F., 1986., str. 65-66.

1088D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)svoje nedostatke. Crteži se obièno izraðuju s gledišta publike, tako da plesaèkoji ih išèitava treba zamijeniti desnu i lijevu stranu; crteži ne mogu prikazatitreæu dimenziju; te više daju opis pozicija nego pokreta. Ipak, od StepanovaL’alphabet des mouvements du corps humain (1892.), sustava koji se temeljiona anatomskoj strukturi ljudskoga tijela, 106 bilježenje plesa evoluiralo je prematoènijim sustavima pisanoga bilježenja pokreta plesaèa, a na naèin kako ih sadanalazimo, primjerice, u Labanovoj Labanotation (1928.), 107 BeneshovojChoreology (1956.), 108 u sustavu Sutton Dance Writing (1972.), 109 te u sustavuEskhol-Wachman Movement Notation (1958). 110Sutton Dance Writing*preuzeto s www.dancewriting.orgJoš i danas se oznaèavanjem plesova na papiru bilježe plesni pokreti na naèinslièan bilježenju glazbenih nota na crtovlju; takoðer, plesaè, kao objektivnamanifestacija djela, ostaje slobodan interpretirati djelo na naèin kako želi.Neki sustavi notiranja primjenjuju crteže stenografskog tipa na glazbenomcrtovlju (Sutton) ili analizu pokreta stupnjevanjem lukova, konusa ili okretajana vodoravnom crtovlju (Eskhol-Wachman). Jednom kada je zabilježen, notiraniprodukt lako se reproducira u ispisanom ili fotokopiranom obliku, te stoga pružamoguænost distribucije i rekonstruiranja od strane drugih.Ipak, dva sustava notiranja dominiraju podruèjem pisanih zabilježbi:Labanotation (Labanov sustav znakova) i Beneshov sustav znakova.Najèešæe korišteni oblik bilježenja jest Labanotation. Labanotation ukljuèujecrtovlje koje je okomito podijeljeno središnjom linijom kako bi se predoèiledvije strane tijela. Crtovlje je nadalje podijeljeno na dva do dvanaest okomitihstupaca. Složeni simboli u ovim stupcima predstavljaju položaje svih dijelovatijela na odreðenoj toèki u vremenu i prostoru. Središnja linija predstavlja kralješnicu,dok desna i lijeva linija odgovaraju desnoj i lijevoj strani tijela. Crtovlje,koje se èita od dna prema vrhu, sadrži simbole koji izražavaju odreðene pokrete.Dužina ovih simbola oznaèava duljinu vremena dodijeljenu tome pokretu. 111106Gorsky, A., Two Essays on Stepanov Dance Notation, New York, Cord, 1978, str. 53.107Laban, R., Laban’s Principles of Dance and Movement Notation, Boston, Play’s, 1975.108Benesh, R. et al., An Introduction to Benesh Movement Notation – dance, New York,Dance Horizons, 1969.109Sutton, V., Sutton Dance Writing, na www.dancewriting.org.110Vidi na www.movementnotation.com.111Hutchison, A., Labanotation: the System of analysing and recording Movement, 3rd ed.,New York, Theatre Arts Books, 1977., str. 124-125.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1089Kada je koreografija predoèena na materijalnoj podlozi, sustavi notiranjaizraženi kao književno djelo uživaju posebnu zaštitu, isto kao i fiksiranje nafilmu ili videozapisu koje je zaštiæeno kao kinematografsko djelo. Dakle,materijalni oblici notiranja odnosno fiksiranja koreografskih djela mogu bitisami za sebe posebna autorska djela.Simboli za oznaèavanje dijelova tijela prema sustavu Labanotation*preuzeto s www.whc.net/bhsdance/html/labanotation.html4.3.2.4. Vizualno bilježenjeFilmovi, fotografije i videovrpce takoðer su sredstvo bilježenja koreografskihdjela i udovoljavaju zakonskome uvjetu fiksiranja na medij. Ovaj materijalninosaè može biti zaštiæen i kao kinematografsko djelo.Vrijedi upozoriti da je film ili video zapis svakog elementa jedne, ali samojedne izvedbe, ukljuèujuæi interpretaciju konkretnih umjetnika plesaèa. Rezultatje djelo detaljizirano daleko više nego u ijednom pisanom obliku notiranja, alirezultira i problemima. Takav oblik fiksiranja je ipak samo zapis, a ne samainterpretacija i kompozicija djela, i to od jedne odreðene izvedbe i ovisna je ilimitirana sudjelovanjem individualiziranih plesaèa, može èak biti i adaptiranaizvedba i odstupati radikalno od koreografske zamisli i namjere. Kako se možedogoditi da se koriste razlièiti oblici fiksiranja za jedno djelo, nije nezamislivasituacija u kojoj postoji znatna razlika izmeðu vizualne snimke i pisanog zapisa,a djelo je fiksirano u obje forme. Takoðer, film se ne može smatrati pouzdanimzapisom u izvedbi djela koje ukljuèuje velik broj izvoðaèa koji fizièki ne mogusvi u isto vrijeme stati u isti kadar, odnosno mogu biti vizualno “pokriveni”tijelima drugih izvoðaèa i ostaje moguænost da pokreti nekih od njih uopæe nebudu snimljeni i prepoznatljivi. Oèito da plesnim struènjacima ostaje nezahvalnai znaèajna uloga prosuditelja u prijepornim pitanjima kada doðe do kolizijesadržaja izmeðu razlièitih formi materijalnih podloga za isto djelo.

1090D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)Neki autori smatraju da i film izraðen za kuænu uporabu ili u kuænojradinosti, tj. neprofesionalni ili amaterski uradak (tzv. home movie-type film),može biti prihvatljiv. 112 Takoðer ima i mišljenja da detaljna verbalna deskripcijadjela može biti prihvatljiv naèin bilježenja kao i notacija, ako se djelo možerekonstruirati preko tog opisa. 113Izbor medija za fiksiranje može imati znaèajnu vrijednost u postupcima,posebice onim sudskim, radi sprjeèavanja povreda koreografskog djela.4.4. Koreografija u hrvatskom autorskom pravu4.4.1. Prikaz zakonskih rješenja u našem autorskom pravuOd donošenja Zakona o autorskom pravu, iz 1929., 114 koreografsko djelonije ukljuèeno u definiciju “dramskoga djela”, veæ predstavlja samostalnu,odnosno jednu od osam glavnih kategorija intelektualnih djela zaštiæenih ovimzakonom. Dakle, rješenje iz Berlinske revizije Bernske konvencije iz 1908.prihvaæeno je u autorsko zakonodavstvo koje je vrijedilo u Hrvatskoj od 1929.do 2003., odnosno do donošenja sadašnjeg ZAPSP-a.Naime, koreografska i pantomimska djela, ali uz uvjet da je njihovopredstavljanje izvršeno pismeno ili na drugi naèin, priznata su kao posebnakategorija autorskih djela i u Zakonu o autorskom pravu iz 1957. 115 te u Zakonuo autorskom pravu iz 1978. (dalje: ZAP). 116Dakle, na našim prostorima postojanje autorskopravne zaštite u koreografskomedjelu nikad nije bilo uvjetovano vezanošæu s “dramom”. Može se reæikako koreografija kod nas nije bila “pukom pokæerkom drame”. 117U èl. 3. st. 2. toè. 4. ZAP-a meðu nabrojenim autorskim djelima navodilasu se i koreografska i pantomimska djela èije je predstavljanje utvrðeno upisanom obliku. Radi se o autorskim djelima koja su izražena tjelesnimpokretom, mimikom i gestama u prostoru.U hrvatskom autorskom pravu ova djela izdvojena su i ranijim propisima uposebnu kategoriju, što se obrazlaže time da ona obuhvaæaju i djela plesnih112Overton, Th., Unraveling the Choreographer’s Copyright Dilemma,1982, 49 TennesseeLaw Review, str. 594., cit. prema van Camp, J., op.cit., str. 65.113Taubman, J., Choreography Under Copyright Revision, 1980, 10 Performing Arts Review,str. 219.114Šuman, J., Zakonski propisi iz autorskog prava, Zakoni Kraljevine Jugoslavije, knjigaXII., Zagreb, 1930., str. 21.115Vukoviæ, M., Pravila graðanskih zakonika, Zagreb, 1961., str. 334.116Feldman, B. – Vukmir, M., Zakon o autorskom pravu, Leges, Zagreb, 1994., str. 74., Gliha,I., Autorsko pravo – zbirka propisa, Informator, Zagreb, 2000., str. 30.117Meðutim i u onim zemljama gdje je koreografija bila implicirana u pojmu dramskog djela,prema pravilu tumaèenja noscitur a sociis (rijeèi je potrebno išèitavati u njihovom kontekstu),znaèenje rijeèi može se utvrditi ili dodatno provjeriti temeljem njene veze s drugim rijeèima, štose odnosilo na pojmove koreografije u svezi s pojmom drame.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1091revija i folklornih plesova i obrada koja se ne mogu podvesti pod kazališnadjela. Meðutim, glavna i najpoznatija koreografska djela jesu balet te suvremeniscenski ples, dok su takva pantomimska djela žive slike, pantomime i dr., te semože zakljuèiti da pripadaju tzv. scenskim djelima, jer im je, kao i dramskimi dramsko-glazbenim djelima, zajednièko što je naèin njihovog priopæavanjascensko predstavljanje. 118Naš raniji ZAP, slièno kao i rješenja iz francuskog, 119 brazilskog, 120èileanskog 121 i talijanskog 122 zakonodavstva, tražio je i dodatni uvjet kodpriznavanja ovih djela kao autorskih djela, i to tako da je njihovo predstavljanjeutvrðeno u pisanom obliku ili na neki drugi naèin. 123Veæ smo ukazali da Bernska konvencija ne sadrži ovakav uvjet nakon njezinerevizije u Stockholmu 14. srpnja 1967. godine, ali se u èl. 2. st. 2. iste konvencijeostavlja moguænost da zemlje èlanice svojim zakonodavstvima predvide da seova vrsta djela štiti samo ako su fiksirana na materijalnoj podlozi. Ova moguænostnije vezana samo za koreografska i pantomimska djela, nego se možeodnositi i na druga djela, pa tako i na dramska i dramsko-glazbena djela.Novi ZAPSP iz 2003. u cijelosti prihvaæa recentnu koncepciju Bernskekonvencije, te izrièito ne traži fiksiranje djela kao uvjet priznavanja zaštitekoreografskim djelima.Da li se definicija “koreografskoga djela” koja ne traži preduvjet fiksiranjadjela na materijalnu podlogu (èl. 5. st. 2. toè. 4. ZAPSP-a) odnosi samo nakoreografije napravljene nakon stupanja na snagu ovog zakona, odnosno 30.listopada 2003., ili se odnosi i na koreografije osmišljene prije toga datuma?Ova definicija zasigurno ne izražava retroaktivno djelovanje, s obzirom danije naznaèeno kako ona mijenja zakon od vremena koje prethodi njenomdonošenju. Ovo, meðutim, ne znaèi da se ova definicija ne može tumaèiti takoda retrospektivno pridružuje nove posljedice djelima stvorenima prije njenogdonošenja. Tako i djela koja su stvorena prije 30. listopada 2003. ne trebajuviše biti fiksirana ili na drugi naèin predstavljena. Retroaktivne odredbemijenjaju zakon kakav je bio; dok retrospektivne odredbe mijenjaju zakon kakavbi inaèe bio, a s obzirom na dogaðaj koji se prethodno dogodio. Èinjenica ipakjest da ne postoje prijelazne odredbe koje bi posebno navodile da se ova nova118Ulmer, E., Urheber- und Verlagsrecht, Berlin, 1980., str. 143.119Vidi èl. L. 112-2. toè. 4. francuskog Law on the Intellectual Property Code, No. 92-597 ofJuly 1, 1992, as last amended by Law No. 97-283 of March 27, 1997.120Vidi èl. 7., st. 1., toè. IV. brazilskog Law No. 9610 of February 19, 1998, on Copyright andNeighbouring Rights: “choreographic and mimed works whose stage performance is set down inwriting or otherwise”.121Vidi èl. 3. st.1. toè. 3. èileanskog Law No. 17.336 on Copyright as amended up to February22, 1990.122Vidi èl. 2. st. 1. toè. 3. talijanskog Law for the Protection of Copyright and NeighbouringRights, No. 633 of April 22, 1941, as last amended by Decree Law no. 154. of May 26, 1997.:“choreographic works and works of dumb show, the form of which is fixed in writing or otherwise”.123Henneberg tako navodi Labanovo plesno pismo, opise, crteže, slike, snimke i dr. kaomodalitete fiksiranja. Cit. po Henneberg I., op.cit., str. 96.

1092D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)definicija primjenjuje u odnosu na koreografije koje su napravljene prijestupanja na snagu ZAPSP-a, pa uz tumaèenja pravne doktrine nužno æe bitisaèekati i vidjeti i eventualne sudske rješidbe.4.4.2. Originalnost djela kao pretpostavka zaštitePrema èl. 5. st.1. ZAPSP-a za pojam autorskog djela bitno je sljedeæe: dase radi o originalnoj intelektualnoj tvorevini, da je ta tvorevina s književnog,znanstvenog ili umjetnièkog podruèja, da je individualnog karaktera i da je naneki naèin izražena. 124Dakle, ZAPS odreðuje da autorsko djelo, izmeðu ostaloga, mora bitioriginalno djelo stvaralaštva kako bi bilo podesno za zaštitu. Klasièni testoriginalnosti za sva autorska djela nije novost, nego kada je produkcija rezultatneovisnog samostalnog pristupa i rada. Jednostavno stoga što je koreografinficiran djelima prethodnika, bilo iz podruèja plesa ili iz drugih umjetnièkihpodruèja, te se teško može postiæi dovoljna originalnost za autorsku zaštitu.Koreogafskom djelu može nedostajati dovoljno originalnosti ako su kretanjatoliko jednostavna ili tako stereotipna da nemaju dovoljno elemenata kako bipredstavljalo kreativno autorstvo.Pojam “originalnosti” može biti odreðen elementima mnogih tipiènih plesnihizvedbi:a) osnovni koraci, od kojih se ustanovio ili ponovno kreirao vokabular plesnihpokreta, koji sub) kombinirani u skevencama od nekoliko pokreta ili koraka;c) za jednog ili više plesaèa;d) u plesnom prostoru;e) uz dodatak glazbe;f) s namjerom da isprièa prièu i/ili komunicira ili izražava ljudska uzbuðenjai emocije;g) uz pomoæ mime, kostima, scenografije i scenske rasvjete. 125Jasno, djelo ne mora ispunjavati sve ove elemente da bi se okvalificiralokao koreografsko djelo. Ovi elementi prisutni su u mnogim djelima i predstavljajujedan od pristupa u analizi što “originalnost” mora znaèiti u ovomkontekstu. U nastavku osvrnut æemo se ukratko na svaki od navedenihelemenata.Izdvojeni koraci od odreðenog vokabulara pokreta oèito nisu originalni.Novostvoreni koraci, izolirani od neke odreðene sekvence, mogu biti originalni,ali vjerojatno nepodesni za zaštitu, jer bi predstavljali ideju, sustav ili metodu124Tako i Tomiæ, T., Prava likovnih umjetnika po propisima novog ZAPSP, Zbornik Hrvatskogdruštva za autorsko pravo, 2004., vol. 5., str. 147.125Detaljnije za amerièka gledišta kod Van Camp, J., op.cit., str. 61.-62.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1093djelovanja koji su iskljuèeni od zaštite. Vokabular baleta i suvremenog plesaipak predstavljaju temeljne pokrete koje može bilo tko koristiti i inkorporiratiu originalno koreografsko djelo. Koraci društvenog plesa (social dance steps),koraci folklore ili tradicijskog plesa, te individualni baletni koraci su zakoreografa poput rijeèi za pisca književnog djela, i kao takvi ne mogu bitizaštiæeni autorskim pravom.Nadalje, èini se moguæim da kombinacija plesnih koraka može biti originalna,upravo onako kao što može biti kombinacija rijeèi. Neovisno je su li ilinisu elementi originalni, kombinacija tih elemenata može biti još neviðena ipredstavljati odreðenu novost na tom podruèju. Kombinacija plesnih korakadoima se analognom odreðenoj distinktivnoj melodiji u glazbi. Ipak, mnogekombinacije oèito pripadaju opæem dobru, tako da skeptici sumnjaju da postojiijedna kombinacija koja bi sadržavala predviðene uvjete originalnosti.Koreografija za više od jedne osobe takoðer predstavlja moguæu originalnost.Primjerice, ansambl može izvesti istu kombinaciju koraka, ali u razlièitovrijeme, kako bi stvorio dojmljiv i izvoran vizualni primjer plesnog kretanja.Analiza dizajna pokreta pri tome neæe biti fokusirana samo na jednog izvoðaèaizoliranog od grupe, kao što se ni kod simfonijskog glazbenog djela pažnja neusredotoèuje samo na jedan instrument u odreðenom trenutku.Izbor scenskog prostora može biti originalan i integralni dio djela. Ako koreografskodjelo ukljuèuje oblikovanje kretanja, izbor mjesta za to kretanje trebabiti dio tog oblikovanja. Primjerice, uporaba rampi postavljenih iznad gledalištaili stepenice koje vode sa scene u gledalište mogu predstavljati izvoran elementu oblikovanju djela. Meðutim, puka uporaba scene za sebe vjerojatno æe bitiiskljuèena od zaštite u smislu što bi predstavljala samo postupak.Glazba korištena kao dodatak (pratnja) plesnog kretanja podesna je za zaštitupod drugom kategorijom djela, a ne pod koreografskim djelom. Meðutim, izborodreðene glazbene pratnje za odreðenu kombinaciju koraka može doprinijetioriginalnosti koreografskog oblikovanja. Naime, koreografska djela obièno sei izvode uz neku glazbenu podlogu, bilo da je skladana za to koreografsko djeloili se koreografija radila na veæ postojeæe glazbeno djelo. Kako su baletne izvedbegotovo redovito popraæene glazbom, bilo ranije skladanom ili novostvorenomposebno za odreðeni balet, postavilo se pitanje radi li se ovdje o djelu koautorstva,odnosno jesu li djelo glazbe za balet odnosno djelo koreografije odvojena,posebno zaštiæena djela. Naša ranija judikatura priklonila se stanovištu odjeljivosti i posebnosti ovih djela, pozivajuæi se pri tome na zakonsku stipulacijuu kojoj su glazbena djela odnosno koreografska djela regulirana kao zasebnekategorije autorskih djela. Koreografija baletnih djela je autorsko djelo, ali nijenedjeljiva cjelina s glazbom i scenarijem baleta, pa za razliku od glazbenekompozicije, može postojati više koreografa istog baleta. 126126Vidi presudu VSH, Gž-3834/70, od 2. ožujka 1972. Za suprotno mišljenje vidi Spaiæ,op.cit., str. 46.

1094D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)Kostimi, scenografija i scenska rasvjeta mogu biti pogodni za zaštitu kaoposebne kategorije djela, primjerice kao likovna, grafièka ili skulpturalna djela.Kao i izbor glazbe, izbor odreðenih kostima radi korištenja za odreðene plesnepokrete mogu biti novina, ali jasno, ne mogu biti dio koreografskog djela usmislu oblikovanja kretanja. Takoðer ni radnja plesne prièe odnosno emocijeizražene djelom obièno neæe udovoljiti traženjima pretpostavke originalnostidjela, jer zbog odsutnosti rijeèi dramski elementi u plesu su iskljuèeni od zaštite.4.4.3. Ekspresija djela u odnosu na idejuDrugo pitanje koje proizlazi iz novog hrvatskog ZAPSP-a ogleda se u potrebidistinkcije izmeðu ekspresije (izražaja) djela i ideje u kategoriji koreografskogdjela.Zaštita je prema èl. 8. st. 1. ZAPSP-a odreðena za izražaje, a iskljuèena jeza ideje, postupke, metode rada, proces, sustav, koncept, naèela ili otkriæe. Kaotakvi iskljuèeni su od zaštite svi elementi standardnog plesnog vokabulara, kaošto su primjerice plié ili pirouette. Manje je razumljivo za trivijalno poimanjeautorstva, ali gotovo sigurno da su takoðer iskljuèeni od autorskopravne zaštitenovoizmišljeni, odnosno novonastali koraci, neovisno o njihovoj umjetnièkojrazini, kvaliteti i izvanrednosti, 127 odnosno novi plesni vokabulari. 128 Oni suiskljuèeni zbog istih razloga zbog kojih æe nova atonalna glazbena ljestvica ilinovi glazbeni žanr biti iskljuèeni od zaštite.Stoga je primarno ovdje utvrditi razliku izmeðu novog koraka iskljuèenogod zaštite, i originalne kombinacije koraka, moguæe podesne za zaštitu kaodijela cjelovitog koreografskog djela. Plesni teoretièari i historièari igrat æeglavnu ulogu u pronalaženju odgovora u svezi s navedenim razlikovanjem.4.4.4. Granièni sluèajeviImajuæi na umu liberalne definicije koreografije, moglo bi se ustvrditi da,ovisno o uvjetima originalnosti i fiksiranja na medij, ništa ne bi smjelo sprijeèitikvalificiranje gimnastièkih ili akrobatskih toèaka kao koreografskih djela. 129Meðutim, smisao sporta odnosno akrobatike nije u osnovi da izražava mislii emocije, veæ da stimulira tjelesnu snagu i snalažljivost èovjeka i demonstriranjegove fizièke moguænosti. Stoga se ne bi gimnastièke i akrobatske toèkemoglo kvalificirati kao koreografska djela. 130 Sekvence sportske igre ili sportanisu koreografsko djelo zbog toga što, za razliku od plesa, sportski dogaðaj je127Primjerice “the split tour jete” slavnog Mikhaila Baryshnikova ili “kick-jete” MayePlisetskaye.128Primjerice poznati vokabular koreografkinje Marthe Graham, na www.marthagrahamdance.org129Tako Carriére, L, op.cit., str. 9.130Tako Markoviæ, S.M., Autorsko pravo i srodna prava, Službeni glasnik, Beograd, 1999.,str. 132.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1095pretežito slijed sluèajnih serija dogaðaja. Nepredvidivost radnji kod sportskihdogaðaja nesukladna je s konceptom koreografije.Ipak, to ne znaèi da i na podruèju sporta nisu moguæa autorska djela. Kaoprimjeri kada se odreðenim kombinacijama pokreta na podruèju sporta možepriznati karakter autorskog djela mogu poslužiti umjetnièko klizanje, revije naledu i umjetnièko (sinhronizirano) plivanje. 131Dakle, možemo zakljuèiti da je uvriježen stav kako sportski dogaðaji, osimizuzetno, i artizmi, te dresure životinja, pa makar one bile okvalificirane i kaoumjetnièke, ne mogu uživati zaštitu kao autorska djela. Takoðer, ni igre mimikeživih glumaca koji izgovaraju i dramski tekst ne smatraju se kao posebnozaštiæena djela. 132 U sudskoj praksi ostavljeno je otvoreno pitanje je li happeningautorsko djelo. 1334.4.5. Ostala pitanja u svezi s autorskopravnom pozicijom koreografskih djelaU Republici Hrvatskoj autorskopravna zaštita koreografskog djela kaoautorskog djela egzistira automatski, te nije potrebno registrirati to djelo kodnekog državnog organa kako bi se postigla autorskopravna zaštita.Dakle, da bi odreðeno koreografsko djelo uživalo zaštitu kao autorsko djelo,uz ispunjavanje preduvjeta koji se traže da odreðeno djelo bude autorsko, trebabiti objavljeno odnosno predstavljeno javnosti.U onim pravnim sustavima gdje se prema nacionalnim zakonodavstvimazaštita ne proteže na koreografska djela koja nisu svedena na opipljivu formu,što je rijetko sluèaj, barem tijekom kreativnog procesa, 134 s obzirom da u ovojfazi koreografsko djelo još nije fiksirano, ono neæe moæi koristiti autorskopravnuzaštitu, a kako bi se sprijeèilo neovlašteno prisvajaje koreografije.131Vidi za njemaèku sudsku praksu odluke Saveznog suda Njemaèke od 18.3.1960. upredmetima “Eisrevue I” (GRUR 1960, str. 605) i “Eisrevue II” (GRUR 1960, str. 606), u kojimaje priznat karakter autorskog djela revijama na ledu. Ovaj stav zastupa i Spaiæ, V., op.cit., str. 46.132Kurz, H., Praxishandbuch Theaterrecht, Verlag C.H. Beck, München, 1999., str. 517.133Za njemaèku praksu vidi stav u odluci BGH GRUR 1985, str. 529 – Happening. Cit. PremaTrampuž, M., Avtorsko pravo, Cankarjeva založba, Ljubljana, 2000., str. 99. Inaèe, podhappeningom podrazumijeva se oblik kazališnog djelovanja koji se ne služi unaprijed utvrðenimtekstom ili programom (eventualno scenarijem ili uputama), a donosi ono što se naizmjence nazivalodogaðajem, akcijom, procedurom, pokretom, performansom, odnosno aktivnost koju predlažui izvode umjetnici i sudionici, oslanjajuæi se na sluèaj, neoèekivanost i neizvjesnost, a da ne želeoponašati neku izvanjsku radnju, isprièati neku prièu, proizvesti znaèenje, služeæi se svim moguæimumjetnostima i tehnikama, kao i stvarnim okruženjem. Cit. prema Pavis, P., op.cit., str. 125.134Takav kreativni postupak obièno ukljuèuje sinergiju koreografa i plesaèa. Koreograf skupinuplesaèa, uglavnom, poziva na probu nakon što je formulirao ideje za ples, ukljuèujuæi svakuradnju koju je potrebno ukljuèiti u djelo. Koreograf je velik broj plesnih koraka vjerojatno zamislioi prije nego se doista susreo sa plesaèima, ali se velik dio kreativnog rada razvija i korištenjemplesaèa. Plesaèi izvode te korake na naèin kako ih upuæuje koreograf, a koreograf mijenja pokretekako bi oblikovao raspoloženje ili ideju djela. Plesaèima se ne daju note iz kojih bi mogli èitatisvoje korake.

1096D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)Ipak i sustavima koji za priznavanje autorskog karaktera koreografskomdjelu ne traži preduvjet fiksiranja djela na materijalnu podlogu, kao što je sluèajkod našeg ZAPSP-a, stupanj fiksiranja na medij, koji ne mora nužno bitiprecizan, može imati ipak bitnu važnost kada se razmatra sa stajalištautvrðivanja povrede koja ukljuèuje fingiranu imitaciju.Dakle, s obzirom na koreografska djela, autorskopravna zaštita nije vezanauz samu temu, nego više uz njenu izvedbu, ono što je zaštiæeno više je ili manjekombinacija koraka. Ipak, èinjenica je da izvoðenje ovih koraka može uvelikevarirati od jednog plesaèa do drugog, sukladno njihovoj vlastitoj interpretaciji.Zbog tog razloga koraci mogu bili prilièno slièni, dok njihovo izražavanje odstrane plesaèa može biti toliko razlièito da je koreografiju koja oponaša moguæedoživjeti kao razlièitu od one koja se oponaša. Meðutim, temeljem ZAPSP-aizvedba djela nije ono što je zaštiæeno ako autorsko djelo, nego upravo samodjelo. Kod pitanja da li æe posebni aranžmani pokreta predstavljati neovlaštenujavnu izvedbu koreografskoga djela ili njegovog znatnog dijela, pridržavat æese istih pravila koja vrijede za ostala zaštiæena djela.Fiksiranje na medij, uz bilježenje izrièitih detalja, korisno je prilikomdokazivanja da je kršitelj “kopirao” iz originalnog djela, za razliku od osobnogstvaranja djela. Nevjerojatna sliènost specifiènih pokreta i detalja umanjujemoguænost da su dva koreografa neovisno stvorila te pokrete.Povreda koreografskoga djela nije ogranièena na njeno neovlaštenoizvoðenje u javnosti; do povrede može doæi i adaptacijom koreografskog djela,kao i slikovnom reprodukcijom (crtanje skica, fotografiranje prizora, snimanjeili video-snimanje) ili telekomunikacijskim prenošenjem istog. Tako je našasudska praksa zauzela stajalište da okolnosti što tuženik nije znao da je tužiteljautor koreografije i muzike, ne iskljuèuje pravo tužitelja da zahtijeva zaštituautorskih prava i naknadu štete, a vezano je upravo za sluèaj kad je do povrededošlo vizualnom reprodukcijom djela. 135135“Iz pismene dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj autor koreografije i muzike“P.plesova”, od kojih je jedan prikazan u filmu tuženika. Ovu èinjenicu ne osporava ni tuženik,navodeæi da nije znao da je tužitelj autor koreografije i muzike što, meðutim, ne iskljuèuje pravotužitelja da u smislu èl. 97. ZAP-a zahtijeva zaštitu svojih prava i naknadu štete koja mu jenanesena povredom autorskih imovinskih i moralnih prava. U smislu èl. 33. t. 1. navedenogzakona, autor ima iskljuèivo pravo da daje dozvolu, meðu ostalim, za emitiranje svog djela zvukomi slikom, a kako je u postupku nedvojbeno utvrðeno da to svoje pravo nije prenio na treæe osobe,pa niti na ansambl N.N., to nisu ispunjene pretpostavke iz èl. 12. st. 1. ZAP-a te pored tužiteljakao autora u spornom sluèaju nema drugog nositelja autorskog prava. Neosnovano je stogapozivanje tuženika da nije znao tko je nositelj autorskog prava, jer tuženik kao organizacija kojase bavi snimanjem filmova, u èijoj realizaciji sudjeluje niz autora (scenarij, muzika, koreografija,scenografija itd.) oèito nije bio osoba koja ne poznaje propise iz oblasti o autorskim pravima. Stogaje bio dužan primijeniti i odredbu èl. 39. st. 1. ZAP-a iz koje proizlazi da autori književnih, muzièkihi znanstvenih djela imaju iskljuèivo pravo da daju dozvolu za kinematografsko prilagoðavanje ilireproduciranje tih djela, kao i za promet tako prilagoðenih i reproduciranih djela. Kako je, dakle,tuženik postupio protivno izrièitim zakonskim propisima, oèito je da je povrijedio autorskaimovinska prava tužitelja, pa je dosljedno tome dužan tužitelju nadoknaditi štetu koja mu jeodatle proizašla.” Cit. odluka VPSH, Pž-1794/81, od 6.4.1982., PSP 31/86, odl. 153.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1097Moralna prava koreografa, kao autora koreografskoga djela, mogu bitipovrijeðena ukoliko on nije povezan s djelom kao autor. Može se pojavitizanimljivo pitanje o osnovi i prirodi pravne zaštite koja je na raspolaganjukoreografu kada se njegovo ime veže uz koreografiju s kojom on nije povezan,èak niti neznatno (kao u sluèaju adaptacije koja se znatno udaljila od originala),ili kada se njegovo ime povezuje s neovlaštenom ili nepotpunom verzijomnjegovog originalnog djela.Moralno pravo koreografa, kao autora koreografskoga djela, može bitipovrijeðeno ukoliko je djelo izmijenjeno ili se povezuje s proizvodom iliuslugom, a na štetu autorove èasti ili ugleda.5. O djelima folklora i tradicijskom plesu u hrvatskom autorskom pravuNaš zakonodavac za ova djela rabi pojam “narodne književne i umjetnièketvorevine” u èl. 8. st. 3. ZAPSP-a.Meðutim, za razliku od ranijih rješenja, naše novo autorsko pravo utvrðujeda narodne književne i umjetnièke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetomautorskog prava. Kako se, dakle, ne radi o samostalnim autorskim djelima, nizbirke narodnih i umjetnièkih djela, neovisno o njihovoj originalnosti iumjetnièkoj i kulturološkoj vrijednosti, ne predstavljaju zaštiæene kategorijedjela, analogijom iz èl. 7. st. 1. ZAPSP-a. Naime, ZAPSP u citiranoj odredbiutvrðuje da su zbirke iskljuèivo samostalnih autorskih djela zaštiæene kao takve,ako ispunjavaju uvjete glede originalnosti, osobnosti i izvornosti. Slièanzakljuèak odnosio bi se i na djela prerade izvornih narodnih književnih iumjetnièkih tvorevina, koja prema stipulaciji èl. 6. st. 1. ZAPSP-a ne bi uživalazaštitu, jer se traži kod djela prerade da se radi o preradama autorskog djelakoje predstavljaju individualne originalne intelektualne tvorevine. Èini nam se,de lege ferenda, da je zakonodavac ovdje ipak trebao priznati zaštitu originalnimadaptacijama i zbirkama narodnih tvorevina.Pravo iskorištavanja narodne kulturne baštine nije ogranièeno, dakle, svi jumogu koristiti kao opæe dobro i nitko nema na njoj iskljuèivo pravo. 136 Ipak,za njihovo priopæavanje javnosti plaæa se naknada kao za priopæavanje javnostizaštiæenih autorskih djela. Naknada je prihod državnog proraèuna i koristi seza unaprjeðenje odgovarajuæeg stvaralaštva s odgovarajuæeg podruèja. Prematome, kako se za kazališne i druge scenske inscenacije koriste i djela iz tzv.narodne baštine, producenti æe biti obvezni plaæati odgovarajuæu naknadu zakorištenje tih djela u svrhu javne izvedbe.Raniji naši propisi sadržavali su bitno drukèija rješenja u svezi s ovimdjelima. U ZAP-u iz 1978., uz koreografska i pantomimska djela u istoj136VTS RH, Pž-3243/96, od 23.9.1997., Zbornik odluka Visokog trgovaèkog suda RepublikeHrvatske 1994. – 2004., broj 9, odl. 159, str. 119.

1098D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)kategoriji bila su ukljuèena i djela koja potjeèu iz folklora. 137 Kod toga, zarazliku od koreografskih i pantomimskih djela, kod djela iz folklora nije setražio dodatni uvjet zaštite u vidu potrebe da ta djela budu fiksirana u pisanomili nekom drugom obliku. Radilo se o nejasnoj odredbi, jer se postavljalo pitanjeodnosi li se ova zakonska sintagma na izvorna ili obraðena djela. Neki autoritumaèili su ovu odredbu na naèin da se odnosi samo na plesni folklor. 138 Zbirkedjela koja potjeèu iz folklora takoðer su po odredbi èl. 4. ZAP-a iz 1978. uživaleautorskopravnu zaštitu kao takvu. Uporaba narodnih književnih i umjetnièkihtvorevina radi književne, umjetnièke ili znanstvene obrade bila je prema odredbièl. 6. ZAP-a iz 1978. slobodna, 139 ali sukladno odredbi èl. 50. ZAP-a iz 1978.iskorištavanje tih djela u svrhu javnog prikazivanja, odnosno izvedbe, nije biloosloboðeno plaæanja naknade. Prerade djela koja potjeèu iz folklora uživala suzaštitu prema èl. 5. ZAP-a iz 1978.Raniji Zakon o autorskom pravu, iz 1957. godine, nije propisivao uživanjeautorskopravne zaštite za narodne i umjetnièke tvorevine, ali su bile zaštiæenekao takve zbirke narodnih i umjetnièkih djela koje su s obzirom na izbor, naèinizlaganja i raspored graðe predstavljale samostalne duhovne tvorevine. 140 Osobekoje su koristile ta djela slobodna za uporabu radi književnog, umjetnièkog iliznanstvenog obraðivanja bile su dužne oznaèiti porijeklo djela, odnosno nisusmjele te tvorevine sakatiti i vrijeðati, odnosno koristiti ih na nedostojan naèin.Narodnim tvorevinama nije priznavao zaštitu ni Zakon o zaštiti autorskog pravaiz 1929. godine. 141Ni Bernska konvencija ne ukljuèuje folklorna djela meðu djela koja nabrajau èl. 2. st. 1. Tijekom Stockholmske konferencije, iz 1967. radi revizije Bernskekonvencije predložila je indijska delegacija da se meðu taksativno navedenaautorska djela po Bernskoj konvenciji uvrste i djela folklora. Time se izraziointeres zemalja u razvoju za zaštitu svojega folklora koji se sve više poèeoiskorištavati u svijetu, posebice u vidu tzv. world music, odnosno njegovogkorištenja u razlièitim priredbama i radiodifuziji. 142 Meðutim, takav prijedlog137Vidi èl. 3. st.2. alineja 4. ZAP-a iz 1978.138Tako Henneberg, I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001., str. 97.139Vidi presudu VTS RH, I Pž-2986/94-2, od 7.2.1995., kod Gliha, I., Autorsko pravo,sudska praksa, Prilog lista Informator, br. 24., Inforator br. 4450-4451, od 30.10. i 2.11.1996.,odl. br. 33., str. 8.140Spaiæ, V., op.cit., str. 42.141Izdavaè bajki ili narodnih pjesama nema autorskog prava na bajci ili na narodnoj pjesmi,samo zbirka, ukoliko pokaže naroèitu individualnu formu, uživa zaštitu. Drugaèije je bilo kadautor sakupljeni materijal samostalno preraðuje, jer u tom sluèaju stjeèe na ovom djelu pravoautora. Vidi Šuman, J., Zakon o zaštiti autorskog prava i meðunarodnih propisa, Beograd, 1935.,str. 47. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini, iz 2002. g., u èl. 14.st. 3. odreðuje da je osoba koja je stvorila umjetnièko ili književno djelo uporabom narodnihknjiževnih ili umjetnièkih duhovnim tvorevina, autor tog djela.142Izostanak oèekivane zaštite na meðunarodnopravnoj razini, izazvao je potrebu da nekezemlje svoju folklornu baštinu zaštite nacionalnim propisima. Tako je Tanzanija u svom Copyrightand Neighbouring Act iz 1999. g. izrièito u èl. 2. st. 2. predvidjela zaštitu folklora kao autorskog

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1099nije prihvaæen, odnosno stalo se na stajalište kako se ne radi o posebnojkategoriji djela. Prema tada zauzetom stavu radi se o djelima koja nisu izdanai kojima je autor nepoznat, pa se pitanje njihove zaštite treba riješiti u okviruodredaba o presumpciji autorstva i zastupanju nepoznatog autora. 1436. Prerade kazališnih autorskih djelaÈest je sluèaj da se autor prigodom stvaranja novog autorskog djela“naslanja” na veæ poznato autorsko djelo, bilo da ga ono inspirira kao motivili da ranije djelo stvaralaèki varira pretvarajuæi ga u novo djelo.Pod adaptacijom 144 (franc. adaptation, engl. adaptation, njem. Bühnenbearbeitung,Adaptation, Adaption, španj. adaptaciôn) u teatrološkom smislurijeèi podrazumijevamo preinaku nekog djela njegovim premještanjem iz rodau kojem je napisano u drugi rod (primjerice, romana u kazališno djelo kada seroman pretaèe u dijaloge koji se èesto razlikuju od izvornih, te prije svega uscenske radnje koje se koriste svim sredstvima kazališnog predstavljanja –gestom, slikom, glazbom i sl.).Još uži je pojam dramatizacija (franc. dramatization, engl. dramatization,njem. Dramatisierung), odnosno prilagodba nekog epskog ili pjesnièkog tekstai njegovo pretvaranje u dramski tekst ili graðu za uprizorenje. Posebno jepojavno izražena dramska adaptacija romana, po uzoru na film i televiziju. 145Danas se u okviru djelovanja dramaturga u suvremenom teatru odvijaju“zahvati” u izvorni dramski tekst ili pak u drugi književni predložak, pa se èestogubi veza s temeljnim djelom. Meðutim, ovdje još jednom moramo expliciteupozoriti kako se za ovakve zahvate mora tražiti prethodno odobrenje autorau skladu s odredbom èl. 31. u svezi s èl. 6. st. 3. i 18. ZAPSP-a.Prerade autorskih djela kod nas su ureðene u èl. 6. ZAPSP-a, te se odreðujukao samostalna auorska djela. Pri tome, slijedeæi stipulaciju èl. 2. st. 3.Bernske konvencije, naš zakonodavac ne daje zakonsku definiciju ovogdjela, dok se to konkretizira u èl. 24. gdje se odreðuje da zaštitu uživa i izražaj folklora kao što sunarodne pjesme, instrumentalna folklorna glazba, narodni plesovi, igre i umjetnièke forme rituala.Sliènu zaštitu predviða i kenijski Copyright Act iz 2001. kad u èl. 22. st. 1. odreðuje da se podfolklorom podrazumijevaju, izmeðu ostalog, tradicijski narodni plesovi i folklorne igre. Nepredviðaju zaštitu folklora samo zemlje tzv. treæeg svijeta, veæ odredbe o tome sadrže i zakonieuropskih država. Tako Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima Bugarske iz 1993., s novelamaiz 1994., 1999, 2000. i 2002., u èl. 3. st. 2. navodi da predmetom zaštite mogu biti i adaptacijefoklora odnosno aranžmani folklora.143Detaljnije o tim stajalištima kod Henneberg, I., Uživanje zaštite prema Stockholmskomaktu Bernske konvencije, Simpozij o pitanjima što ih je otvorila konferencija u Stockholmu ointelektualnom vlasništvu 1967., Institut za meðunarodno pravo i meðunarodne odnose, Zagrebaèkivelesajam, Zagreb, 1969., str. 28.; vidi èl. 15. st. 4a i b. Bernske konvencije.144Pavis, P. op.cit., str. 21.145Adaptiraju se djela koja su sama po sebi izrazito dramska, kao Gideoa adaptacija Kafkinog“Procesa” ili Copeova prerada “Braæe Karamazov”,

1100D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)instituta, nego se zadovoljava nabrajanjem najèešæih naèina odnosno djelaprerade.Odreðenje prerade autorskih djela daje naša autorskopravna doktrina kadase kaže da se radi o autorskim djelima izvedenim iz veæ postojeæih autorskihdjela na stvarateljski dopušten naèin izmjenom sredstava izražavanja. 146Dakle, radi se o autorskom djelu koje ima izvorište u drugom, ranije nastalomautorskom djelu, iz kojeg izvire, iz kojeg je derivirano, u kojem se utemeljuje,ali koje predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu, zasebnu i razlièitu odpreraðenog autorskog djela. Ipak, u novom djelu moraju biti sadržaneprepoznatljive, originalne i specifiène karakteristike preraðenog autorskogdjela. 147 Ukoliko ranije djelo nije autorsko djelo, novo djelo koje se izvodi iztog djela ne predstavlja djelo prerade u smislu autorskog prava. Djela koja surezultanta samo tehnièkih intervencija na postojeæem autorskom djelu (npr.skraæivanja, transkripcije, transpozicije, brisanja pojedinih dijelova drame radilakšeg izvoðenja djela, reprodukcije u drugoj tehnici i dr.) ne smatraju se djelomprerade. 148ZAPSP kao djela prerade, primjera radi, navodi prijevode 149 , prilagodbe,glazbene obrade, ostavljajuæi moguænost i drugih pojavnih oblika prerade.Posebno je važno ukazati na autorsko stvaralaštvo kazališnog prevoðenja.Naime, u kazalištu fenomen prevoðenja za pozornicu u mnogoèemu nadilazionaj prilièno ogranièeni fenomen meðujeziènog prevoðenja odreðenog teksta.Stoga prevoditelj za scenu mora ostvariti posebnu stvaralaèku sinergijuistodobno se prigodom prijevoda savjetujuæi s teoretièarima prevoðenja iknjiževnosti, ranijim prevoditeljima istog djela, redateljem predstave i glumcimate sve to uklopiti u svoj kreativan originalni intelektualni èin. Kod toga trebanapraviti distinkciju izmeðu prijevoda i prilagodbe, odnosno adaptacije, jer dokadaptirati znaèi de facto napisati novi dramski komad, prevoditi znaèitranskribirati cijeli dramski komad prema njegovom redoslijedu, bez ikakva146Cit. po Henneberg I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001., str. 109.147Adaptacijom se takoðer oznaèava i rad dramaturga na tekstu za scensko izvoðenje. Kodovoga se najèešæe ne radi o transferu djela iz jednog roda u drugo, nego o zahvatima na tekstugdje su dopušteni svi moguæi zahvati na tekstu, jasno uz suglasje autora (iako su najradikalnijizahvati upravo na djelima onih autora koji su odavno umrli i gdje je trajanje autorske zaštiteisteklo, odnosno koja djela su postala na neki naèin dio opæe kulturne baštine, primjericeShakespearov “Hamlet”). Ovdje se dogaða i kraæenje, preustrojavanje prièe, stilsko “omekšavanje”,smanjenje broja likova ili mjesta radnje, dramsko sažimanje koje se usredotoèava na nekolikokljuènih momenata drame, umetanje tekstova, montaža i kolaž stranih elemenata, modifikacijazakljuèka, modifikacija fabule u odnosu na diskurs režije i sl. Za razliku od prijevoda iliaktualizacije, prerada uživa veliku slobodu, te ona ne preže od modificiranja smisla, kao ni odpotpune promjene smisla izvornog djela (primjerice brehtovske adaptacije Shakespearea, Molierea,Sofokla). Tako i Pavis, P. op.cit., str. 21.148Tako i Henneberg I., op.cit., str. 109. te Markoviæ, S. M., op.cit., str. 138.149Novo èitanje klasika je prerada djela isto kao i postupak prevoðenja teksta sa stranogjezika na naèin da ga se prilagodi kulturnom i leksièkom kontekstu jezika adaptacije, jer se radio razlièitim vidovima èina stvaralaštva. Prema Pavis, P., op.cit., str. 21.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1101dodavanja, kraæenja, zamjene prizora, preoblikovanja likova i promjene replika.Ipak, ovo razlikovanje ne odrièe stvaralaèki karakter prevoðenju.Èeste su pojave u suvremenoj kazališnoj umjetnosti prilagodbe (adaptacije)postojeæih autorskih djela, pri èemu se autorsko djelo jedne vrste pretvara uautorsko djelo druge vrste. 150 Exempli gratia, radi se o sluèaju prerade i kodprijenosa književnog djela, filma ili opere u kazališno ili koreografsko djelo,koje postaje pogodno za scensko predstavljanje.Kod autorskog djela nastalog preradom veæ postojeæeg djela nailazimo unaèelu na autorskopravni odnos više osoba. Kako to proizlazi iz odredbi èl. 6.st. 1. i 3. ZAP-a, prerada autorskog djela zaštiæena je kao i izvorno djelo, štone utjeèe na prava autora izvornog autorskog djela. Kako autor u skladu sodredbama èl. 18. i 31. ZASP-a ima iskljuèivo pravo prerade autorskog djela,to isti mora dopustiti preradu svog djela, odnosno preraðivaè tog djela moraod autora zatražiti odobrenje za preradu autorskog djela. Time je preuzetaodredba èl. 12. Bernske konvencije po kojoj autori književnih ili umjetnièkihdjela uživaju iskljuèivo pravo da daju odobrenje za adaptacije, aranžmane idruge prerade svojih djela. Stoga autor ima pravo na naknadu štete od osobekoja je bez njegovoga odobrenja preradila i iskorištavala djela i time povrijedilanjegovo autorsko pravo. 151Dakle, u sluèaju prerade autorskog djela imamo autora novog djela i autoraizvornog djela, ukoliko ovom drugom još traju autorska imovinska prava, kojinota bene mora dati dopuštenje za preradu svog djela. U suprotnom radilo bise o zloporabi, te tako nastalo djelo na štetu autora ranijeg djela ne uživa zaštitu.Primjerice, autori èije je književno djelo poslužilo kao osnova za scenarijTV-drame imaju pravo na autorskopravnu zaštitu, ako korisnici nisu s autorimasklopili ugovor o pravu prikazivanja odnosno izvoðenja TV-drame odnosnoautori nisu dali dopuštenje radi prerade i objave djela. 152 Za neovlaštenu preraduautorskog djela autoru odgovaraju preraðivaè te nakladnik kad se radi o preradiknjiževnog djela koje se kao takovo izdaje u nakladi odreðenog nakladnika,odnosno prikazivaè (primjerice kazalište) kad se neovlašteno preraðeno djelojavno izvodi odnosno scenski ili na drugi naèin prikazuje. 153 Za odgovornost usvezi s povredom autorskog prava u tom sluèaju dovoljno je i postojanjenepažnje izdavaèa odnosno prikazivaèa.Ako se preraðuje izvorno djelo u odnosu na koje su autorska imovinska pravaprestala, autorsko pravo postoji samo glede djela prerade.150Tako i Henneberg, I., Vrste autorskih djela i njihova autorskopravna zaštita, Male stranice,Informator br. 4077, od 3. travnja 1993., str. 11.151Vidi presudu VSH, Gž-3974/73, od 11.9.1974., Pregled sudske prakse Naše zakonitostiPSP NZ7/75, odl.179.152Vidi presudu VPSH, Pr-1643/85, od 10.6.1986., Informator, br. 3478, od 8.7.1987.153Vidi presudu VTS RH, Pž-1184/98, od 10.11.1998., Zbornik odluka Visokog trgovaèkogsuda Republike Hrvatske 1994. – 2004., broj 9, odl. 168, str. 125.

1102D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005)SummaryTHEATAR PIECE AS A WORK OF AUTHORSHIPThis article considers certain categories of works of authorship that might beclassified as theater works of authorship. The group includes drama and dramamusicalpieces, works of choreography and pantomime. The common denominatorof this works is a manner in which they are presented to public. Acomparative overview of other national legal orders enables a clear view toadopted solutions related to the subject-matter, pointing out specific and differentcharacteristics of legal provisions on works of choreography. Furthermore, ananalysis of the Croatian copyright law after the new 2003 Law on Copyright andOther Related Rights is given. In conclusion, the author offers a theoreticaldefinition of theater works of authorship with an analysis of related but alsoheterogeneous categories of works of authorship. Theater works of authorship,thus, include only those works of authorship that are intended for theater (scene)“publication” presented through performance of one or more artists-performers.Key words: drama, drama-musical piece, work of choreography, pantomime,theater work of authorship, work of authorship, copyright.ZusammenfassungWERKE IM THEATER UND URHEBERRECHTDie Arbeit beschäftigt sich mit einigen der Kategorien von Werken, die demUrheberrecht unterliegen und zwar jenen Werken, die insgesamt mit demTheater verbunden sind. Es handelt sich um Dramen und Musikdramen bzw.Choreografien und Pantomimen. Was diese Werke miteinander verbindet ist dieArt ihrer Mitteilung an die Öffentlichkeit. Die vergleichende Darstellung vonBestimmungen in anderen nationalen Legislaturen gibt ein Bild von derSituation auf diesem Gebiet, das besonders spezifisch und unterschiedlich ist,wenn es sich um die gesetzliche Regulierung choreografischer Werke handelt.Des Weiteren wird in der Arbeit die Situation in unserem Urheberrecht nachder Verabschiedung des neuen Gesetzes zu Urheberrecht und verwandtenRechten aus dem Jahre 2003 untersucht. Abschließend wird theoretisch derBegriff von Werken im Theater, die dem Urheberrecht unterliegen ausgelegt,wobei die verwandten aber gleichzeitig heterogenen Kategorien dieser Werkeanalysiert werden. Unter Werken im Theater versteht man also diejenigenWerke, die durch die Vermittlung eines oder mehrerer Künstler zur szenischenAufführung bestimmt sind.Schlüsselwörter: Drama, Musikdrama, Choreografie, Pantomime, Werk imTheater, Werk eines Autoren, Urheberrecht.

D. ZLATOVIÆ, Kazališna djela kao autorska djelaZb. Prav. fak. Sveuè. Rij. (1991) v. 26, br. 2, 1063-1103 (2005) 1103SommarioOPERE TEATRALI COME OPERE D’AUTOREIl lavoro considera determinate categorie di opere d’autore che possonoessere classificate come opere d’autore teatrali. La voce include le operedrammatiche e drammatico-musicali, le opere coreografiche e pantomimiche.Il comune denominatore di queste opere è il modo in cui esse sono presentateal pubblico. La rassegna comparata di altre legislazioni nazionali consente unachiara visione delle soluzioni adottate in materia, con le caratteristichespecifiche e differenti date alle questioni giuridiche sulle opere coreografiche.Inoltre è fornita l’analisi del nostro diritto d’autore dopo la nuova Legge suldiritto d’autore e i diritti affini del 2003. In conclusione si offre la definizionedottrinale di opera d’autore teatrale, con l’analisi delle categorie affini ma ancheeterogenee di opere d’autore. Così le opere d’autore teatrali includono soloquelle opere d’autore che sono destinate alla riproduzione scenograficaattraverso la rappresentazione di uno o più artisti.Parole chiave: opera drammatica, opera drammatico-musicale, operacoreografica, opera pantomimica, opera teatrale, operad’autore, diritto d’autore.