Logor Krndija - Centar za politološka istraživanja

Vladimir GeigerLogor Krndija (1945.–1946.).Izvori i literaturaNapušteno njemačko selo Krndija pokraj Đakova pretvorenoje u razdoblju od 15. kolovoza 1945. do 15. svibnja 1946. ujedan od najvećih slavonskih logora za preostalo njemačkostanovništvo (ponajviše djecu, žene i starce) iz dijelovaSlavonije i Srijema (Đakovo, Podravska Slatina, SlavonskaPožega, Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar i Županja), sjeverozapadneHrvatske (Bjelovar, Kostajnica, Kutina, Sisak iZagreb) i bosanske Posavine (Bijeljina, Bosanski Brod i Brčko).Na tešku sudbinu logoraša utjecali su ne samo nepovoljniuvjeti smještaja nego i slaba prehrana, nemogućnost zadovoljenjahigijenskih navika, pomanjkanja lijekova i liječničkepomoći te razne bolesti, kao i naporni radovi na kojezatočenici nisu bili navikli. Umiralo se, stoga, u većini slučajevaod bolesti, napose tifusa, premorenosti, glad i hladnoće.Naime, od zime 1945./1946., napose od siječnja1946. godine, počinje harati epidemija pjegavog tifusa kojaubrzo poprima zastrašujuće razmjere. Ipak, potkraj ožujka,odnosno u početku travnja 1946. godine tifus je, nakonpoduzetih potrebnih mjera, uklonjen. Ubijanja i smaknuća,pak, osim u nekoliko nedvojbenih slučajeva, nije bilo. Inače,logoraši su sahranjivani na mjesnom groblju, ponajviše namjestima bez nadgrobnih oznaka ili natpisa. Procjenjuje se,naposljetku, da je kroz logor prošlo približno 3000 logoraša,od kojih je približno 500 do 1500 u njemu izgubilo život.

474Logor Krndija (1945.–1946.). Izvori i literatura*Logor Krndija spominje se rijetko u poznatima i dostupnimarhivskim dokumentima. Navodi se samo u nekoliko dokumenatau Hrvatskome državnom arhivu (HDA) u Zagrebu(u fondovima Javno tužilaštvo/JT Narodne Republike Hrvatske/NRH,Zagreb, 1 Centralni komitet/CK Saveza komunistaHrvatske/SKH, Vojna komisija/VK, 2 te Zemaljskakomisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovihpomagača/ZKRZ) 3 i u Državnom arhivu (DA) u Osijeku (ufondu Kotarski narodnooslobodilački odbor/NOO Valpovo), 4odnosno u DA-u u Osijeku - Arhivskome sabirnom centruVinkovci (u fondu Gradski NO Vinkovci). 5 Podaci u timdokumentima veoma su važni i vrijedni jer su u njimasadržana osnovna saznanja o tom logoru: vrijeme njegovaosnutka, broj i sastav logoraša, vrijeme i načini slanja ulogor, stanje u logoru i slično.1 Usp. HDA, Zagreb, JT NRH, Zagreb, Kr. 84/45., 4. kolovoza 1945. godine,Javni tužilac Okruga Slavonski Brod javnom tužiocu Hrvatske 31.srpnja 1945. godine.2 Usp. isto, CK SKH, VK, kut. 134, Narodna vlada Hrvatske - Ministarstvounutrašnjih poslova - br. Pov. 563/45., dana 12. studenoga 1945. godine- Centralnom komitetu Komunističke partije Hrvatske (KPH).3 Usp. isto, ZKRZ, Glavni urudžbeni zapisnik 4565/1945., Općinska komisijaza utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača, Retkovci,dne 25. listopada 1945. godine, Okružnome narodnom odboru(NO) - Komisiji za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagačaSlavonski Brod.4 Usp. DA, Osijek, Kotarski NOO Valpovo, 1945./3806, Begstvo kažnjenikana putu Krndija - Valpovo.5 Usp. isto, Arhivski sabirni centar Vinkovci, Gradski NO Vinkovci - OkružniNO Slavonski Brod - Upravni odjel, 23. kolovoza 1945. godine, Pov.131-II-1945.- Kotarskom NO-u, Upravni odjel Vinkovci.

Vladimir Geiger 475Stradali u tom logoru u početku su bilježeni u rimokatoličkomeŽupnom uredu Punitovci, a prema podacima koje su,prema iskazu velečasnoga Petra Markovca iz Đakova, slalisami logoraši. U Matici umrlih, čiji se izvornik danas nalaziu Općini Punitovci, poimenično je navedeno 58 stradalnika,uglavnom djece, žena i starijih osoba. Najviše ih je umrlo1945. godine: 12 osoba (četiri muškarca i osam žena) ukolovozu, odnosno nedugo nakon osnutka logora u ljeto tegodine, 34 osobe (11 muškaraca i 23 žene) u rujnu i 11osoba (sedam muškaraca i četiri žene) u listopadu, dok jejedna osoba, i to žena, umrla u siječnju 1946. godine.Inače, prvi je upis označen s nadnevkom 25. kolovoza1945. godine (u toj je godini posljednji upis obavljen 8.listopada), a posljednji s nadnevkom 30. siječnja 1946.godine. Te su umrle osobe bile različite dobi: po jedno jeumrlo dijete u vrijeme smrti imalo 14 dana, tri i šest mjesecite jednu, dvije, pet i šest godina života, dvoje djece jeumrlo u dobi od sedam godina, po jedno je umrlo dijeteimalo 10 i 12 godina života, a dvoje je djece umrlo u dobiod 14 godina; po jedna je umrla osoba u vrijeme smrtiimala 20, 34 i 36 godina života, dvije su osobe umrle udobi od 38 godina, po jedna je umrla osoba imala 45, 54,60, 61 i 62 godine života, tri su osobe umrle u dobi od 63godine, a dvije u dobi od 66 godina, po jedna je umrlaosoba imala 67, 68 i 69 godina života, dvije su osobe umrleu dobi od 71 godine, četiri u dobi od 74 godine, a dvije udobi od 75 godina života, po jedna je umrla osoba imala 76i 77 godina života, dvije su osobe umrle u dobi od 78godina, četiri u dobi od 80 godina, a tri u dobi od 82godine života, jedna je umrla osoba imala 85 godinaživota, dok za šest umrlih osoba nije navedena njihova dobu vrijeme smrti.

Vladimir Geiger 477službeni logorski popis jedne skupine logoraša, bez nadnevka,naslovljen Kućni arak Mbr. 28., sa 122 čitljiva(pisano strojopisom) te 25 nečitljivih i izblijedjelih (pisanorukopisom) imena logoraša muškaraca. Kućni arak Mbr. 28.sadrži niz podataka: ime i prezime logoraša te godinu imjesto njihova rođenja (ili prebivališta), kao i opaskustarješine te skupine Adolfa Tachtlera, vjerojatno o otpustuili smrti pojedinoga logoraša.Upotpunjavanje popisa logoraša moguće je, stoga, zbogmanjka drugih i pouzdanijih izvora, korištenjem navodaimena u otpusnicama (otpusnim objavama) iz logora, logorskimosmrtnicama, logoraškim prepiskama, dnevničkimzabilješkama, spomenarima, različitim popisima umrlih uKrndiji te usmenim iskazima i sjećanjima logoraša i suvremenika.*U privatnom vlasništvu logoraša ili njihovih obitelji sačuvanoje, odnosno do sada je poznato i nekoliko molbi zapuštanje, kao i nekoliko odluka (rješenja) molbi za puštanje(pozitivnih i negativnih) iz Krndije tijekom 1945. i, napose,1946. godine. Samo je manji dio tih molbi za puštanje iodluka (rješenja) o puštanju, odnosno odbijenica za puštanjeiz Krndije objavljeno u prijepisu ili preslici.Inače, molbe su za puštanje iz logora uglavnom podnosilibračni drugovi logoraša, osobito ako i sami nisu bili Nijemci,te rođaci i prijatelji interniranih. Svoje mišljenje o pozitivnomeili negativnom rješenju molbi donosili su gradski/mjesni,kotarski i okružni NO-i, koje su, na konačno rješenje,dostavljali Ministarstvu unutrašnjih poslova FederalneHrvatske, Odjelu za kaznene zavode u Zagrebu.

Vladimir Geiger 481*Zanimljive i vrijedne izvore o logoru Krndija predstavljaju ilogoraški dnevnici.Na njemačkom je jeziku sačuvan u privatnom vlasništvuneobjavljeni dnevnik Zagrepčanina Karla Bezemeka (Beč,1903. - Zagreb, 1988.), odnosno dio dnevnika naslovljenLager Krndija, koji se odnosi na razdoblje koje je proveo uKrndiji (od 27. srpnja 1945. do 6. svibnja 1946. godine), ana hrvatskom jeziku, također u privatnom vlasništvu, neobjavljenidnevnik Požežanke J. Kurtnaker, koji se odnosina razdoblje koje je provela u Krndiji (od 25. srpnja do 14.listopada 1945. godine).Ti logoraški dnevnici, uz osobne doživljaje i iskustva, sadržei opise ozračja u logoru, imena ponekih logoraša te imenaponekih u logoru umrlih logoraša.*Za poznavanje i razumijevanje ozračja u Krndiji zanimljiv jete rijedak izvor i u privatnom vlasništvu sačuvani logoraškispomenar iz 1945./1946. Đakovčanke Albine Rechner,udane Filipović, sa zabilješkama i posvetama nekolicinelogoraša na hrvatskome i njemačkom jeziku.*Sjećanja i iskazi logoraša izneseni su u različitim prigodamai često su nabijeni emocijama i traumama, a ponekad su inepouzdani i neargumentirani, što otežava znanstvenuprosudbu. Logoraši u svojim sjećanjima i iskazima iznoseveoma različite navode, tvrdnje i procjene. Ipak, ti suiskazi/svjedočanstva od neprocjenjive vrijednosti kada je

482Logor Krndija (1945.–1946.). Izvori i literaturariječ o pojedinačnim sudbinama i pojedinim događajima teo opisu ozračja u logoru i slično.No, samo je manji broj sjećanja i iskaza o Krndiji objavljen.Na Internetu su, primjerice, o tom logoru dostupna samosjećanja Stefana Schwoba (1930.) iz Mrzovića pokraj Đakova,koji danas živi u Njemačkoj, u Dietenheimu pokrajUlma. 7*Zanimljiva, slikovita i nezaobilazna svjedočanstva o Krndijičine i logoraške pjesme na hrvatskome i njemačkomjeziku. 8*Logor Krndiju tisak iz 1945. i 1946. godine, primjericeĐakovština, glasilo Narodne fronte za kotar i grad Đakovo,spominje, pak, rijetko, a i to samo u slučajevima kadaproziva one i objavljuje presude (novčane i zatvorskekazne) onih koji su pomagali i skrivali Nijemce pobjegle izlogora. 97 Usp. S. Schwob, Erlebte Grenzen 1944-1954,www.uni-ulm.de/LiLL/3.0/D/zeit/schwob 6.htm., Hunger,www.uni-ulm.de/LiLL/3.0/D/zeit/schwob 5.htm., Der Rest eines Kopfkissenbezugs,www.uni-ulm.de/LiLL/3.0/D/zeit/schwob l.htm., So erlebte ichmeine Jugendzeit und die Jahre 1941-1954,www.uni-ulm.de/LiLL/3.0/D/zeit/schwob 4.htm.8 Usp. V. Geiger, Logoraške pjesme iz Krndije, Đakovački vezovi. Prigodnarevija, god. XXXIII., br. 32, Đakovo, 2002., 75.9 Usp. Kažnjena radi prikrivanja odbjeglog logoraša, Đakovština, god. II.,br. 9, Đakovo, 5. siječnja 1946. godine, 2., i Prikrivanje N/i/jemaca, nai.mj., god. II, br. 11, Đakovo, 15. siječnja 1946. godine, 3.

Vladimir Geiger 483Prikrivanje obezvlašćenih Nijemaca ili iz logora odbjeglihinterniraca bilo je zabranjeno i kažnjavano. Poznat je,unatoč tome, niz primjera solidarnosti hrvatskog, slovačkogi srpskog te ostaloga nenjemačkog stanovništva iz Krndijisusjednih sela prema Nijemcima logorašima sa kojima sudolazili u dodir. 10*Literatura na njemačkom jeziku (povijesni pregledi i zbirkearhivskoga gradiva) koja obrađuje, među ostalim, i logorKrndiju brojna je i raznolika.O Krndiji 1945./1946. važne i nezaobilazne podatke (većeili manje prikaze i navode o logoru, imena žrtava) nalazimou brojnima podunavskošvapskim zavičajnim knjigama(Heimatbücher) za bosansku Posavinu, Slavoniju i Srijem. 1110 Usp. V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Zagreb, 2001., 180.11 Usp., primjerice, J. Bentz, Groß Mlinska. Die Geschichte eines hessischenDorfes in Kroatien. Die Geschichte der Deutschen von GroßMlinska mit seiner Verbindung zu den Nachbardörfern Groß und KleinPašijan und den anderen hessischen Dörfern dieseits und jenseits derIlowa, Ehringshausen, s.a.; Schidski Banovci. Geschichte einer deutschenTochtersiedlung in Syrmien, s.l., s.a.; A. Kirschig, Kula - Poretsch. DieDeutschen im Poschegaer Kessel, Freilassing, 1962; S. Stader, HeimatbuchSatnitz - Djakovačka Satnica. Eine gemischtprachige Gemeinde in Slawonien/Jugoslawien,Kaiserslautern, 1972; J. Werni, K. Reiber, J. Eder,Heimatbuch Tomaschanzi - Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstigeHeimat in Slawonien, Ruit bei Stuttgart, 1974; V. Oberkersch, Heimatbuchder Deutschen aus Vinkovci und Umgebung, Biberach, 1975; J.Herzog, S. Klemm, Heimatbuch der Donauschwaben aus Jarmina -Jahrmein, Wien - Bad Wurzbach, 1976; F. Hoffmann, Das Schicksal derBosniendeutschen in 100 Jahren von 1878–1978, Sersheim, 1982; F. Neller,Illatsch(a) (Ilacs, Ilaća). Der syrmische Wallfahrtsort. Das Leben der

484Logor Krndija (1945.–1946.). Izvori i literaturaIako su prije svega nastali na svjedočanstvima/iskazima inavodima preživjelih logoraša i rodbine žrtava, takve jepodatke teško osporavati.Zanimljive i važne podatke o Krndiji 1945./1946. godine,kao i za ostale logore (civilne i vojne) za Nijemce u Istočnoji Jugoistočnoj Europi poslije Drugoga svjetskog rata sadržei objavljeni materijali Njemačkoga Crvenog križa (DeutschesRotes Kreuz). 12Izvješća/iskazi, ponajviše osobna iskustva izbjeglih i prognanih,postali su osnovom i za knjigu/zbornik dokumenatadeutschen Ortsbewohner im Zeitraum von 120 Jahren 1864-1984, Graz,1987; M. Stolz, Krndija Heimatbuch. Slawoniendeutsches Dorf ausgelöscht,Graz, 1987; J. Possert, Viškovci Heimatbuch. Zur Erinnerung anein kleines Bauerndorf, Lieboch, 1989; H. Heppenheimer, Klein - Bastei.Heimatbuch eines deutschen Dorfes in Slawonien - Kroatien, Sersheim,1990; H. Schreckeis, Wukowar. Alte Hauptstadt Syrmiens. Die Donauschwabenin Stadt und Umgebung, Salzburg, 1990; A. Utri, J. Schnapper,Heimatbuch Semelzi und Keschinzi. Zur Erinnerung an unsere einstigenHeimatdörfer, Graz - Linz, 1992; K. Schumm, J.-Z. Stürmer, M. Jung,Heimatbuch Essegg - Osijek, Sindelfingen, 1993; S. Sehl, UnvergesseneHeimat der Donauschwaben. Großgemeinde Drenje, Slatinik-Manditschevac-Pridvorjein Slawonien, Reutlingen, 1994. W. A. Zimmermann,Dorfchronik Wutschewzi 1850–1945, Grünstadt, 2001.12Usp. Deutsches Rotes Kreuz. Suchdienst. Zivilverschollenenliste. Skizzenblättermit Angabe der Festnahmeorte und Gewahrsame sowie mitgeographischer Darstellung der Lager nach Heimatkreisen alphabetischgeordnet, II, Jugoslawien Sk–Kl/Lgl, Hamburg, 1962/1963, 15, DeutschesRotes Kreuz. Suchdienst. Zivilverschollenenliste. Namenverzeichnis von infremden Gewahrsam geratenen und verschollenen Zivilpersonen nachLagerbereichen alphabetisch geordnet, D Jugoslawien N–Lgl, Hamburg,1962/1963, 232.-233, i Deutsches Rotes Kreuz. Suchdienst. Zivilverschollenenliste.Namenverzeichnis von in fremden Gewahrsam geratenenund verschollenen Zivilpersonen nach Heimatkreisen alphabetisch geordnet.C Jugoslawien N–Kl, Hamburg , 1962/1963.

Vladimir Geiger 485Saveznog ministarstva za prognanike, izbjeglice i ratomoštećene osobe (Bundesministerium für Vertriebene, Flüchtlingeund Kriegsgeschädigte), objavljen 1961. pod naslovomDokumentation der Vertreibung der Deutschen ausOst-Mitteleuropa. Peta knjiga - Das Schicksal der Deutschenin Jugoslawien 13 - u tom nizu obrađuje sudbinu jugoslavenskihNijemaca. U njoj su objavljena i poneka svjedočanstva/iskazio Krndiji. Inače, ta svjedočanstva/iskazi otom logoru nalaze se, odnosno čuvaju u Saveznom arhivu uKoblenzu.Kao rezultat dosadašnjih istraživanja te sustavnog prikupljanjai proučavanja gradiva i podataka, objavljen je 1991.-1995. godine, u izdanju Podunavskošvapske kulturne zaklade(Donauschwäbische Kulturstiftung), opsežan četverosveščanizbornik Leidensweg der Deutschen im kommunistischenJugoslawien. 14 On sadrži najopsežnije gradivo (povijesnepreglede, svjedočanstva, dokumente, poimeničnepopise...) o sudbini Nijemaca u Jugoslaviji poslije Drugogasvjetskog rata. U njemu su, usto, objavljeni i najopširnijinavodi i podaci o logoru Krndija 1945./1946. godine.13Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa,Band V, Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, Düseldorf, 1961,München, 1984, Augsburg, 1994.14Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band I,Ortsberichte über die Verbrechen an den Deutschen durch das Tito Regimein der Zeit von 1944-1948, München-Sindelfingen, 1991, Band II,Erlebnisberichte über die Verbrechen an den Deutschen durch das TitoRegime in der Zeit von 1944-1948, München-Sindelfingen, 1993, BandIII, Erschießungen-Vernichtungslager-Kinderschicksale in der Zeit von1944 bis 1948, München-Sindelfingen, 1995, i Band IV, Menschenverluste- Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch dasTito Regime in der Zeit von 1944-1948, München-Sindelfingen, 1994.

486Logor Krndija (1945.–1946.). Izvori i literaturaNaposljetku, o tom logoru 1945./1946. postoji još, nahrvatskome i njemačkom jeziku, niz većih ili manjih, starih,novih ili staronovih napisa i priloga različite korisnosti iraznovrsnih namjena. 15*Kroz Krndiju je od svibnja 1945. do svibnja 1946. godine,prema svima veoma pouzdanim navodima i procjenama,15 Usp., primjerice, uz radove navedene u drugim bilješkama, i: P. Lucić,Kako su nestajali jugoslavenski /F/olksdojčeri. Schmidt, Šmit, Šmitić iliSmitasi, Nedjeljna Dalmacija, Split, 3. prosinca 1989., 20-21, V. Geiger - I.Jurković, Folksdojčeri. Sudbina Nijemaca u Jugoslaviji nakon rata.Koncentracioni logor Krndija, Zatvorenik, god. I., br. 8, Zagreb, 1990.,13-16, Ph. Sandles, 50 Jahre Vertreibung. Erlebnisberichte, Sindelfingen,1994, 100-101, Stradanje obitelji Brandt, Zatvorenik, god. VI., br. 57,Zagreb, 1996., 28, V. Geiger, Nestanak Folksdojčera, Zagreb, 1997., 71-83, N. Mak, Sjećanja: Krndija 1945. Svijeća za moju Kadi/Erinnerungen:Kerndia 1945. Eine Kerz für meine Kadi, Deutsches Wort/Njemačka riječ,Nr./br. 25, Osijek, 1997., 8/11, A. Gabričević-Mamut, Olovno lišće. Zaone koji ne znaju i za one koji se prave da ne znaju, Hrvatsko slovo, god.IV., br. 144, Zagreb, 23. siječnja 1998., 7, J. Lichtenberger, Priča oljudskosti. Na putu u logor Krndija/Eine Geschichte über Menschlichkeit.Unterwegs ins Lager Kerndia, Deutsches Wort/Njemačka riječ, Nr./br. 31,Osijek, 1999., 15/17, T. Wittenberg, Puvarija, Požega, 1999., 257-258,V. Geiger, Logor Krndija. Sudbina Folksdojčera, Uznik, br. 1, Zagreb, usiječnju 2000., 14-17, S. Schwob, Der heilige Antonius von Krndija,Mitteilungen für die Donauschwaben in der Bundesrepublik Deutschland,Jg. 46, Nr. 11, Eggenstein-Leopoldshafen, 15. November 2000, 12, te V.Geiger, Nad grobom Ljudevita Griesbacha, Slavonski narodni kalendar2002., Slavonski Brod, 2001., 47-48 i Spomen-medaljica sela Krndija(1882.-1944.) iz 1990. i spomen-značke logora Krndija (1945.-1946.) iz1997. i 1999., Obol, god. XXXIX., br. 53, Zagreb, 2001., 22-24.

Vladimir Geiger 487prošlo približno 3000 logoraša, ponajviše djece, žena i starijihosoba. 16U Slavoniji je, pak, i prema izvješću Ministarstva unutrašnjihposlova Narodne vlade Hrvatske Centralnom komitetuKPH, potkraj listopada 1945. po raznim logorima bilosmješteno približno 11.000 Nijemaca (u Krndiji, konkretno,približno 3000 logoraša), koji su se koristili za različite radove.U izvješću se, usto, napominje da je među tim logorašimabilo približno 30 posto djece i staraca te da su oni, uvećini slučajeva, bili smješteni u Krndiji. 17Inače, procjene o broju žrtava u Krndiji 1945./1946. obuhvaćajuod nekoliko stotina 18 do više od 2000 osoba. 19Najpotpuniji poimenični popis stradalih u tom logoru 1945.i 1946. naveden je, pak, u već spomenutoj četvrtoj knjizizbornika Leidensweg der Deutschen im kommunistischenJugoslawien, a koji obuhvaća 101 osobu. Procjena je, pak,mimo tog popisa, da je u tom logoru ipak stradalo približno300 osoba. 2016 Usp., primjerice, Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Station eines Völkermords, München, 1998, 219.17 Usp. HDA, Zagreb, CK SKH, VK, kut. 134, Narodna vlada Hrvatske -Ministarstvo unutrašnjih poslova, br. Pov. 563/45, dana 12. studenoga1945. godine - Centralnom komitetu KPH.18 Usp., primjerice, Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien,Band IV, n.dj., 972.19 Usp., primjerice, L. Rohrbacher, Ein Volk ausgelöscht. Die Ausrottung desDonauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948,Salzburg, 1949, 200, i Völkermord der Tito-Partisanen 1944-1948. Die Vernichtungder altösterreichischen Deutschen Volksgruppe in Jugoslawien unddie Massaker an Kroaten und Slowenen. Dokumentation, Graz, 1991, 193.20 Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, BandIV, n.dj., 972.

488Logor Krndija (1945.–1946.). Izvori i literaturaNaposljetku, u sažetom se pregledu dosadašnjih istraživanjai spoznaja o sudbini Nijemaca u komunističkoj Jugoslaviji- Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944--1948 - navodi procjena da je, od približno 3000 interniracau Krndiji 1945./1946. godine, smrtno stradalo njih500 do 1500, prije svega zbog izgladnjelosti, dizenterije itifusa. 21 *U historiografiji, povijesnoj publicistici, memoarskoj literaturii svjedočanstvima/iskazima logoraša ima veoma različitihnavoda, tvrdnji, procjena i poimeničnih pokazatelja ologoru Krndija 1945./1946., napose o djelovanju tog logorai uvjetima u njemu, kao i broju logoraša i broju stradalih.Istraživanje o tom logoru, koje je u tijeku, trebalo bi stogaodgovoriti na brojna pitanja.SažetakNapušteno njemačko selo Krndija pokraj Đakova pretvoreno je urazdoblju od 15. kolovoza 1945. do 15. svibnja 1946. u jedan od najvećihslavonskih logora za preostalo njemačko stanovništvo (ponajvišedjecu, žene i starce) iz dijelova Slavonije i Srijema, sjeverozapadneHrvatske i bosanske Posavine.Na tešku sudbinu logoraša utjecali su ne samo nepovoljni uvjeti smještajanego i slaba prehrana, nemogućnost zadovoljenja higijenskihnavika, pomanjkanja lijekova i liječničke pomoći te razne bolesti, kao inaporni radovi na koje zatočenici nisu bili navikli. Umiralo se, stoga, uvećini slučajeva od bolesti, napose tifusa, premorenosti, glad i hlad-21 Usp. Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948, n.dj., 219.

Vladimir Geiger 489noće. Naime, od zime 1945./1946., napose od siječnja 1946. godine,počinje harati epidemija pjegavog tifusa koja ubrzo poprima zastrašujućerazmjere. Ipak, potkraj ožujka, odnosno u početku travnja1946. godine tifus je, nakon poduzetih potrebnih mjera, uklonjen.Ubijanja i smaknuća, pak, osim u nekoliko nedvojbenih slučajeva, nijebilo. Inače, logoraši su sahranjivani na mjesnom groblju, ponajviše namjestima bez nadgrobnih oznaka ili natpisa. Procjenjuje se, naposljetku,da je kroz logor prošlo približno 3000 logoraša, od kojih jepribližno 500 do 1500 u njemu izgubilo život.Logor Krndija spominje se rijetko u poznatima i dostupnim arhivskimdokumentima, odnosno navodi se samo u nekoliko dokumenata uHrvatskome državnom arhivu u Zagrebu i Državnom arhivu u Osijeku,odnosno Arhivskome sabirnom centru Vinkovci, te Saveznom arhivu(Bundesarchiv) u Koblenzu. Podaci u tim dokumentima veoma su važnii vrijedni jer su u njima sadržana osnovna saznanja o tom logoru:vrijeme njegova osnutka, broj i sastav logoraša, vrijeme i načini slanjau logor, stanje u logoru i slično.Znatna je količina raznolike dokumentacije i u privatnom vlasništvu, uposjedu bivših logoraša ili njihovih obitelji. Stoga su dostupni i poznatiizvori o stradanjima u Krndiji ponajviše iz privatnih arhiva. Usto, donaših je dana sačuvano mnoštvo različitih logorskih otpusnica, osmrtnica,prepiski, dnevnika, spomenara, zabilježaka i sličnog materijala.Posebnu skupinu privatnih izvora čine, pak, logoraški iskazi i sjećanja.Takva je dokumentacija, zbog manjka i nedostupnosti izvornogaarhivskoga gradiva, nezaobilazna, štoviše i iznimno korisna u stvaranjušto potpunije slike o stradanjima u Krndiji.Naposljetku, o tom logoru 1945./1946. postoji još, na hrvatskome injemačkom jeziku, niz većih ili manjih, starih, novih ili staronovih napisai priloga različite korisnosti i raznovrsnih namjena.U historiografiji, povijesnoj publicistici, memoarskoj literaturi i svjedočanstvima/iskazimalogoraša ima veoma različitih navoda, tvrdnji, procjenai poimeničnih pokazatelja o logoru Krndija 1945./1946., napose odjelovanju tog logora i uvjetima u njemu, kao i broju logoraša i brojustradalih. Istraživanje o tom logoru, koje je u tijeku, trebalo bi stogaodgovoriti na brojna pitanja.

490Logor Krndija (1945.–1946.). Izvori i literaturaZusammenfassungDas verlassene deutsche Dorf Krndija in der Nähe von Đakovo wurdezwischen dem 15. August 1945 und dem 15. Mai 1946 zu einem dergrößten slawonischen Konzentrationslager für die zurückgebliebenedeutsche Bevölkerung (vor allem Kinder, Frauen und alte Menschen)aus Teilen von Slawonien und Sirmien, nordöstlichem Kroatien undBosnische Posavina.Das schwere Schicksal der Gefangenen wurde nicht nur durch schlechteUnterkunft bedingt, sondern auch durch schlechte Ernährung,Mangel an Sanitäranlagen, Mangel an Arzneimittel und ärztlicher Hilfeund verschiedene Krankheiten wie auch schwere Arbeit, an die dieGefangenen nicht gewöhnt waren. Man starb deswegen in den meistenFällen an Krankheiten, vor allem am Typhus, Übermüdetsein, Hungerund an der Kälte. Im Winter 1945/1946, vor allem im Januar 1946brach eine Epidemie des Fleckfiebers aus, und sehr bald verbreitete siesich im schrecklichen Ausmaß. Jedoch wurde gegen Ende März, d.h.Anfang April 1946 der Typhus, nachdem notwendigen Maßnahmenergriffen wurden, besiegt. Es gab keine Ermordungen und Hinrichtungen,außer in einigen zweifellosen Fällen. Die Gefangenen wurdenauf dem lokalen Friedhof begraben, vor allem in den Grabstätten ohneGrabsteine oder Grabschriften. Es wurde geschätzt, daß ungefähr 3000Gefangene im Lager gewesen waren, davon haben ca. 500 bis 1500darin ihr Leben verloren.Das Lager Krndija wird nur in wenig bekannten und wenig zugänglichenArchivunterlagen erwähnt, d.h. nur in einigen Dokumenten imKroatischen Staatsarchiv in Zagreb und Staatsarchiv in Osijek, bzw. imArchivarischen Sammelzentrum Vinkovci und im Bundesarchiv inKoblenz. Die Angaben in diesen Dokumenten sind sehr wichtig undwertvoll, weil darin die Haupterkenntnisse über dieses Lager enthaltensind: die Zeit seiner Entstehung, die Anzahl und Zusammensetzung derGefangenen, die Zeit und die Art und Weise, wie sie zum Lagerdeportiert wurden, Umstände im Lager u.ä.Ein wesentlicher Teil der Dokumentation ist im privaten Eigentum vonehemaligen Gefangenen oder ihren Familien. So sind vor allem die bekanntenDokumentationsquellen über das Leiden in Krndija aus privatenArchiven zugänglich. Darüber hinaus blieben zahlreiche Entlassungsscheine,Todesurkunden, Korrespondenzen, Tagebücher, Stammbücher,

Vladimir Geiger 491Notizen und ähnliche Unterlagen erhalten. Eine besondere Gruppe derprivaten Quellen bilden Aussagen und Erinnerungen der Gefangenen.Diese Dokumentation ist wegen des Mangels und der Unzugänglichkeitder authentischen Archivunterlagen unumgänglich, odervielmehr sehr nützlich, um das komplette Bild über Geschehnisse inKrndija zu bekommen.Schließlich gibt es zu diesem Lager 1945/1946 noch eine Reihe vongrößeren und kleineren, alten, neuen oder altneuen Schriften und Beiträge,die unterschiedlich nützlich sind und unterschiedlichen Zweckhaben.In der Historiographie, historischen Publizistik, Memoiren und Zeugnissen/Aussagenvon Gefangenen gibt es sehr unterschiedliche Aussagen,Behauptungen, Schätzungen und erwähnte Namen in Zusammenhangmit dem Lager Krndija 1945/1946, vor allem über die Tätigkeit diesesLagers und die Bedingungen darin, wie auch über die Anzahl vonGefangenen und die Anzahl von Gestorbenen/Ermordeten. Die laufendeForschung zu diesem Lager sollte deswegen auf zahlreiche Frageneine Antwort geben.SummaryIn the period between the 15th August 1945 and the 15th May 1946,the abandoned German village Krndija near Đakovo was transformedinto one of the largest Slavonian camps for remaining German population(mostly children, women and the elderly) from other parts ofSlavonia and Sermium, north-western Croatia and Bosnian Posavina(Sava river basin).The difficult predicament of camp inmates was worsened not only byadverse lodgings conditions, but also by low nutrition, inability topursue habits of hygiene, lack of medicine and medical assistance aswell as many illnesses combined with hard labour to which the inmateswere not accustomed. Therefore, the inmates died in most cases fromillnesses, mainly typhus, exhaustion, hunger and cold. In other word,since the winter of 1945/1946, especially from January 1946 therewas an epidemic of typhus which soon assumed frightening proportions.However, at the end of March and the beginning of April 1946,typhus was eradicated, after proper measures have been taken. On the

492Logor Krndija (1945.–1946.). Izvori i literaturaother hand, there were no killings and executions, except in very fewindubitable cases. The inmates were usually buried at the local cemetery,mostly in graves without marks or epitaphs. Finally, it is estimatedthat 3000 inmates passed through this camp, and that approximately500-1500 of them died in it.Krndija camp is rarely mentioned in known and available archive documents,in other words, it is only mentioned in a few documents inCroatian National Archive in Zagreb, National Archive in Osijek, ArchiveCollection Centre in Vinkovci and Federal Archive (Bundesarchiv) inKoblenz. The information contained in these documents is very importantand valuable because they hold basic knowledge about the camp:time of its emergence, number and structure of inmates, time andmanner of their sending to the camp, conditions inside etc.Substantial amount of various types of documents was found in privatepossession, owned by ex-inmates and their families. Therefore,available and known sources about suffering at Krndija camp mostlycome from private archives. Also, many camp letters of discharge,obituaries, correspondence, journals, memoir books, notes and similarmaterial were kept to this day. A special group of private sources areinmates’ statements and memories. This kind of documentation isunavoidable, due to unavailability of source material in archives.Moreover, it is especially useful in creating as complete a picture aboutsufferings at Krndija camp as possible.In conclusion, there is still a series of long or short, new or old-in-newarticles and supplements in Croatian and German about this camp in1945/1946 which differ in value and usage.In historiography, historical publicist writing, literature of memoiresand inmates’ testimonies there are very different references, claims,estimates and individual indications about Krndija camp in 1945/1946,especially about camp’s functioning and conditions inside it, as well asabout the number of inmates and the dead. Investigations about thiscamp, which is in progress, should therefore give answers to numerousquestions..