Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini - Centar za politološka istraživanja

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini - Centar za politološka istraživanja Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini - Centar za politološka istraživanja

13.07.2015 Views

CPI mjesečno izvješće: listopad 2012.Nakon ljetne stanke, u prvom jesenskom mjesečnom izvješću donosimo iscrpnu analizu nedavnoprovedenih lokalnih izbora u susjednoj Bosni i Hercegovini, zemlji koja već duže vrijeme nije u fokusuEuropske unije i Sjedinjenih Država, no koja i dalje traži funkcionalna, održiva politička rješenja kojaće omogućiti trajnu stabilizaciju šireg postjugoslavenskog prostora.Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini: zaključci i perspektive za politički razvitakSlušajući prve poslijeizborne izjave predsjednika glavnih stranaka Bosne i Hercegovine (BiH), promatračse osjeća kao da su na lokalnim izborima 7. listopada samo sudjelovali pobjednici. Premda su svestranke znale na svoj način hvaliti vlastite rezultate, možemo se složiti u činjenici da su izbori donijeliporaz SNSD-u i SDP-u, dok su SDS, SDA i HDZ BiH glavni pobjednici tih izbora. U ovom člankućemo razmatrati značaj tih rezultata za političko i društveno stanje u BiH te strategiju međunarodnezajednice prema toj zemlji.Valjda najveći gubitnik izbora je predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik sa svojom strankomSNSD, koja je osvojila samo 15 načelničkih mjesta u odnosu na 41 u 2008. godini. Ovaj rezultatznači snažan udarac za Dodika, koji se je u posljednjih šest godina predstavljao kao jaki čovjek RepublikeSrpske te je time bio nepoželjan za međunarodnu zajednicu (s iznimkom Rusije). Nakon što jebio slavljen u ranijim postdejtonskim godinama kao nada za umjerenu politiku u Republici Srpskoj,Dodik je od preuzimanja vlasti u 2006. godini intenzivirao svoj kritički stav prema budućnosti Bosnei Hercegovine i ulozi međunarodne zajednice u zemlji. U svojoj kampanji za lokalne izbore, Dodik jeslijedio put etničke demagogije, pritom negiravši genocid u Srebrenici i multipliciravši izjave o nužnomraspadu Bosne i Hercegovine. Birači se međutim nisu dali uljuljkati u tu demagogiju te su kaznili SNSDporadi manjka odnosa prema ekonomskim i socijalnim pitanjima te korupcije i nepotizma u okružjuvladajuće stranke. Taj izborni rezultat bi trebao udobrovoljiti međunarodne predstavnike, koji su svelikom zabrinutošću gledali radikalizaciju politike, a pogotovo retorike u vrijeme Dodikove vlasti,ali se nisu usudili sankcionirati njegove protudejtonske izjave. Bilo je mudro od Visokog predstavnika(OHR) i drugih međunarodnih dužnosnika što su izbjegavali preoštre reakcije na izazove iz vlade RepublikeSrpske za vrijeme izborne kampanje, budući da je Dodik i u prošlosti svjesno bio stvarao iiskorištavao sukobe s OHR-om, kako bi se predstavio svojim glasačima kao neustrašivi branitelj bosanskosrpskihinteresa. Umjerenost Visokog predstavnika je povezana s činjenicom da međunarodnazajednica nije složna u tome kakva bi se politika trebala voditi u BiH. Dok SAD, Velika Britanija iTurska zastupaju tvrdi stav prema protureformskim strankama, većina aktera Europske unije, a pogotovoFrancuska, Njemačka, Europska komisija te Rusija podupiru smanjenje međunarodnog uplitanjau unutarpolitičke prilike u BiH. Ta posljednja strategija uključuje i ukidanje OHR-a, koji je smatrankao vrećom za udaranje domaćih političara koji su pritom sprječavali da ih pučanstvo adekvatno kaznizbog izostanka političkog napretka. Čini se da ta strategija, koja se vodi pod engleskim nazivom ownership,tj. mišljenje da domaći akteri trebaju sami preuzeti odgovornost za napredak svoje zemlje, pokazujeuspjeh u porazu Dodikove stranke i njegove etnopopulističke kampanje. Međutim treba znati da porazSNSD-a nije išao u korist neke multietničke stranke kakvu je međunarodna zajednica već i u prošlostibila zagovarala. Naprotiv, kao pobjednik izbora u Republici Srpskoj kristalizirala se SDS, bivša strankaRadovana Karadžića, čije je razbijanje u prošlosti dovelo do toga da su američki diplomati Dodika4centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr

CPI mjesečno izvješće: listopad 2012.proglasili America’s favorite up North. Premda se može pozdraviti što je SDS vodio kampanju koncentriranuna lokalne teme, a manje na polemiku prema Sarajevu, njegova pobjeda sugerira da etničko-identitetskiaspekt ostaje temeljna odrednica u izboru političkih predstavnika. Taj zaključak se može također izvućiiz izbornih rezultata u Federaciji BiH (FBiH), na koje ćemo se osvrnuti u sljedećem odlomku.Glavni gubitnik izbora na području FBiH je očigledno SDP Zlatka Lagumdžije. Premda je osvojioviše načelničkih mjesta nego u lokalnim izborima 2008. godine (od 8 na 11), SDP se suočava s desetcimatisuća glasova manje nego na općim izborima 2010. godine, te poraza u značajnim općinama kao što sunpr. Bihać i Novi Grad Sarajevo. Taj poraz se može uglavnom pripisati neuspješnoj politici u prošle dvijegodine na državnoj i entitetskoj razini. Kao najjača stranka općih izbora SDP se smatrao ovlaštenimza stvaranje vladine koalicije, što je uspio ostvariti tek nakon 15 mjeseci na državnoj razini, a nakon petmjeseci i u FBiH. SDP i pogotovo njegov predsjednik Zlatko Lagumdžija se pritom pokazao beskompromisnimpri stvaranju koalicije i time je postao suodgovornim za njezinu labilnost. Partnerstvo saSDA, glavnim pobjednikom aktualnih lokalnih izbora, se srušilo nakon nekoliko mjeseci pri donošenjudržavnog proračuna za 2012. Nakon toga je SDP počeo i do danas pokušava isključiti SDA iz državne ientitetske vlade u korist novih partnera, među kojima su HDZ BiH i HDZ 1990. K tome dolazi autoritarannačin ponašanja Zlatka Lagumdžije u obnašanju dužnosti predsjednika najveće stranke i ministravanjskih poslova. Kada je nedavno zanemario obvezu konzultacije s tročlanim predsjedništvom BiHpri formuliranju stavova oko rezolucije Vijeća sigurnosti o Siriji, Lagumdžija je izazivao izravan konflikts političkim „partnerima“ poput Dodika, koji od tada traže njegovu smjenu. Premda lokalni izborinemaju izravan utjecaj na sastav državne i entitetske vlade, poraz SDP-a bi mogao upućivati na smjenuvladine koalicije, uključivši isključenje Lagumdžije i njegove stranke iz tijela izvršne vlasti.Posebno zanimljivo je promatrati poraz SDP-a u usporedbi s dobrim rezultatom HDZ-a BiH, kojije osvojio većinu načelničkih mjesta u Hercegovini i ukupno oko 11% glasova u BiH. Relativna koncentracijahrvatskih glasova u korist izrazito hrvatskih stranaka su protuteža zahtjevu SDP-a da kaomultietnička stranka zastupa interese svih naroda. Stranka Zlatka Lagumdžije je u prošlosti pokušalaostvariti tu svoju namjeru naročito prema hrvatskom stanovništvu. Postavljanje sada već bivšeg zastupnikaSDP-a Željka Komšića za hrvatskog člana državnog predsjedništva 2006. i 2010. godine uzpomoć bošnjačkih glasova je uzbudilo većinu bosanskohrvatskih građana koji su se smatrali zakinutimaza svoje pravo konstitutivnog naroda. Isključenje većih hrvatskih stranaka iz vlade FBiH u 2011.godini uz sumnjivu pomoć Visokog predstavnika je pojačalo dojam marginalizacije Hrvata u FBiH.Snažan rezultat HDZ-a BiH je dakle među ostalim odgovor na umanjivanje važnosti hrvatskih interesai jasno pokazuje da je SDP bio smatran bošnjačkim proizvodom s multietničkom fasadom.Međunarodna zajednica, poučena tim činjenicama, trebala bi iz njih izvući zaključke i time uspostavitinove relacije u politici prema BiH. U nedavnoj prošlosti je Visoki predstavnik, iskoristivšisvoje bonske ovlasti, omogućio isključenje obiju stranaka HDZ-a iz vlade FBiH, premda se Središnjeizborno povjerenstvo (poznatije pod bosanskom kraticom CIK), koje u tome ima glavnu riječ, tomebilo protivilo. Takvi potezi međunarodne zajednice neodgovorni su jer povećavaju strahove marginalizacijebosanskohrvatskih građana i ostavljaju dojam bosanskosrpskim promatračima što im prijeti akose ne budu oštro protivili bošnjačkim i međunarodnim političkim inicijativama. Zalaganje za navodnomultietničke stranke i demoniziranje takozvanih etnonacionalističkih stranaka je kontraproduktivno,5centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr

CPI mjesečno izvješće: listopad 2012.Nakon ljetne stanke, u prvom jesenskom mjesečnom izvješću donosimo iscrpnu analizu nedavnoprovedenih lokalnih izbora u susjednoj <strong>Bosni</strong> i <strong>Hercegovini</strong>, zemlji koja već duže vrijeme nije u fokusuEuropske unije i Sjedinjenih Država, no koja i dalje traži funkcionalna, održiva politička rješenja kojaće omogućiti trajnu stabili<strong>za</strong>ciju šireg postjugoslavenskog prostora.<strong>Lokalni</strong> <strong>izbori</strong> u <strong>Bosni</strong> i <strong>Hercegovini</strong>: <strong>za</strong>ključci i perspektive <strong>za</strong> politički razvitakSlušajući prve poslijeizborne izjave predsjednika glavnih stranaka Bosne i Hercegovine (BiH), promatračse osjeća kao da su na lokalnim <strong>izbori</strong>ma 7. listopada samo sudjelovali pobjednici. Premda su svestranke znale na svoj način hvaliti vlastite rezultate, možemo se složiti u činjenici da su <strong>izbori</strong> donijeliporaz SNSD-u i SDP-u, dok su SDS, SDA i HDZ BiH glavni pobjednici tih izbora. U ovom člankućemo razmatrati značaj tih rezultata <strong>za</strong> političko i društveno stanje u BiH te strategiju međunarodne<strong>za</strong>jednice prema toj zemlji.Valjda najveći gubitnik izbora je predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik sa svojom strankomSNSD, koja je osvojila samo 15 načelničkih mjesta u odnosu na 41 u 2008. godini. Ovaj rezultatznači snažan udarac <strong>za</strong> Dodika, koji se je u posljednjih šest godina predstavljao kao jaki čovjek RepublikeSrpske te je time bio nepoželjan <strong>za</strong> međunarodnu <strong>za</strong>jednicu (s iznimkom Rusije). Nakon što jebio slavljen u ranijim postdejtonskim godinama kao nada <strong>za</strong> umjerenu politiku u Republici Srpskoj,Dodik je od preuzimanja vlasti u 2006. godini intenzivirao svoj kritički stav prema budućnosti Bosnei Hercegovine i ulozi međunarodne <strong>za</strong>jednice u zemlji. U svojoj kampanji <strong>za</strong> lokalne izbore, Dodik jeslijedio put etničke demagogije, pritom negiravši genocid u Srebrenici i multipliciravši izjave o nužnomraspadu Bosne i Hercegovine. Birači se međutim nisu dali uljuljkati u tu demagogiju te su kaznili SNSDporadi manjka odnosa prema ekonomskim i socijalnim pitanjima te korupcije i nepotizma u okružjuvladajuće stranke. Taj izborni rezultat bi trebao udobrovoljiti međunarodne predstavnike, koji su svelikom <strong>za</strong>brinutošću gledali radikali<strong>za</strong>ciju politike, a pogotovo retorike u vrijeme Dodikove vlasti,ali se nisu usudili sankcionirati njegove protudejtonske izjave. Bilo je mudro od Visokog predstavnika(OHR) i drugih međunarodnih dužnosnika što su izbjegavali preoštre reakcije na i<strong>za</strong>zove iz vlade RepublikeSrpske <strong>za</strong> vrijeme izborne kampanje, budući da je Dodik i u prošlosti svjesno bio stvarao iiskorištavao sukobe s OHR-om, kako bi se predstavio svojim glasačima kao neustrašivi branitelj bosanskosrpskihinteresa. Umjerenost Visokog predstavnika je pove<strong>za</strong>na s činjenicom da međunarodna<strong>za</strong>jednica nije složna u tome kakva bi se politika trebala voditi u BiH. Dok SAD, Velika Britanija iTurska <strong>za</strong>stupaju tvrdi stav prema protureformskim strankama, većina aktera Europske unije, a pogotovoFrancuska, Njemačka, Europska komisija te Rusija podupiru smanjenje međunarodnog uplitanjau unutarpolitičke prilike u BiH. Ta posljednja strategija uključuje i ukidanje OHR-a, koji je smatrankao vrećom <strong>za</strong> udaranje domaćih političara koji su pritom sprječavali da ih pučanstvo adekvatno kaznizbog izostanka političkog napretka. Čini se da ta strategija, koja se vodi pod engleskim nazivom ownership,tj. mišljenje da domaći akteri trebaju sami preuzeti odgovornost <strong>za</strong> napredak svoje zemlje, pokazujeuspjeh u porazu Dodikove stranke i njegove etnopopulističke kampanje. Međutim treba znati da porazSNSD-a nije išao u korist neke multietničke stranke kakvu je međunarodna <strong>za</strong>jednica već i u prošlostibila <strong>za</strong>govarala. Naprotiv, kao pobjednik izbora u Republici Srpskoj kristalizirala se SDS, bivša strankaRadovana Karadžića, čije je razbijanje u prošlosti dovelo do toga da su američki diplomati Dodika4centar <strong>za</strong> politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!