You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Mr. sc. Mia Jug DurakovićAn overview of the development of copyright law in the republic of Croatiawith an emphasis on the changes stipulated by harmonisation with the legalacquis of the EU(Review article) .................................................................................................613BOOK REVIEWS:David Bilchitz: Poverty and fundamental rights – the justification andenforcement of socio-economic rights, Oxford University Press, 2007, p. 279Reviewed by: prof. dr. sc. Arsen Bačić .............................................................633Global perspectives on constitutional lawedited by Vikram David Amar & Mark V. Tushnet, Oxford University Press2009, p. 246Reviewed by: dr. sc. Petar Bačić .......................................................................637Prof. dr. sc. Mihajlo Dika: Građansko parnično pravo – Parnične radnje,Narodne Novine, Zagreb, 2008., str. 401Reviewed by: Dinka Šago ................................................................................641CHRONICLE. ............................................................................................ 647IV
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.iz osiguranja imovine i osoba isključene štete prouzročene ratnim operacijama ipobunama (čl. 955; čl. 976.). To rješenje ZOO iz 1978. zadržano je i u zakonima oobveznim odnosima svih drugih država koje su nastale iz bivše države Jugoslavije3Pomorski zakonik (2004.) u isključene rizike ubraja ratne i političke rizike i rizikeštrajka (čl. 708.). To vrijedi i za sva druga osiguranja na koja se na odgovarajućinačin primjenjuju pravila pomorskog, odnosno plovidbenog osiguranja (osiguranjeu zračnom prometu, unutarnjim vodama, kopnenom prijevozu). Među isključenerizike Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (2005.) ubraja ratne operacije,pobune i terorističke čine (čl. 23.).Standardni uvjeti za osiguranje stvari ili osoba također beziznimno sadržavajuodredbe o isključenju ratnih rizika. Tim su isključenjem obuhvaćeni osim ratnihrizika i brojni drugi rizici slične naravi. U standardnim uvjetima pomorskogosiguranja ti rizici podliježu paramount – vrhovnoj odredbi prema kojoj ugovornaodredba o isključenju tih rizika iz osiguranja ima prednost pred svim drugimodredbama ugovora. 4Zakonske odredbe o isključenju ratnih rizika dispozitivne su pravne naravi, pase osiguranje ratnih rizika temelji na slobodnoj dispoziciji stranaka. Ne postojiobveza osiguratelja da prihvati ponudu za osiguranje ratnih rizika. Kada se ratnirizici javljaju kao rizici obuhvaćeni osiguranjem, u suvremenoj se praksi, suprotnopraksi iz početnog razdoblja toga osiguranja, osiguravaju posebnim ugovorom oosiguranju, pravno odvojenim od ugovora o osiguranju stvari. Praksa osiguranjaratnih rizika prihvaćena je u pomorskom osiguranju, pa su u tom osiguranjuformirani i standardni uvjeti za osiguranje tih rizika (Institute War Clauses). Uosiguranju imovine (kopneno osiguranje), međutim, nije se formiralo standardnoosiguranje od ratnih rizika, a niti je u poslovnoj praksi uobičajeno da se imovinaosigurava od ratnih rizika. Zanimljivo je navesti da se čak i u pomorskom osiguranju,od ratnih rizika osiguravaju samo prekomorski brodovi, a roba u međunarodnomprijevozu samo dok traje plovidba morem (prema tzv. Waterborne agreementiz 1938.). U osiguranjima u kojima se u poslovnoj praksi uobičajeno pružaosiguranje ratnih rizika, kao što je to slučaj u pomorskom osiguranju, osigurateljičesto pribjegavaju primjeni raznolikih oblika ograničenja u pokriću (isključenja iograničenja područja plovidbe i sl.) uz primjenu promjenjivog premijskog sustavaovisno o stanju ratne opasnosti na pojedinim područjima.3Hrvatska: Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005); , Slovenija: Obligacijskizakonik (Uradni list RS br. 83/2001); Srbija: Zakon o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ, br.29/1978; Službeni list SRJ, br. 31/1993.); Bosna i Hercegovina: Zakon o obveznim odnosima (Službenilist SFRJ, br. 29/1978., Zakon o preuzimanju, Službeni list B i H, br. 13/1993; Službene novine FederacijeBiH, br. 29/2003; Službeni glasnik RS, br. 17/1993, 3/1996, 39/2003.); Crna Gora: Zakon o obligacionimodnosima (Službeni list Crne Gore, br. 47/2008.); Makedonija: Zakon za obligacionite odnosi (Službenivesnik. br. 18/2001; br. 4/ 2002.).4Npr. International Hull Clauses, 2003. (klauzula 29. – War and striker exclusion; klauzula 30. –Terrorist, political motive and malicious acts exclusion; klauzula 31. – Radioactive contamination,chemical,biological, bio-chemical and electromagnetic weapons exclusion).466
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.2. POVIJESNO ISKUSTVOJedinstveno osiguranje pomorskih i ratnih rizikaOsiguranje ratnih rizika imalo je zanimljiv povijesni razvoj. Njegovi sukorijeni vezani za razvoj pomorske plovidbe. Oružane akcije i raznoliki oblicinasilničkih ponašanja stoljećima su pratili istraživačke i plovidbene aktivnostina moru. Dodatno su takvo stanje pogoršavali brojni pomorski ratovi vođeniod strane država radi vojne ili gospodarske prevlasti na moru. Zbog toga sesmatra da je do 19. stoljeća osiguranje ratnih rizika u osiguranju brodova bilovažnije od osiguranja pomorskih rizika. Pojavi ratnih stanja i nasilnih čina namoru pripomoglo je sve do novijeg vremena načelo slobode vođenja rata, a ratse na moru oduvijek vodio krajnjom bezobzirnošću. Međunarodno ogra ničavanjeslobode ratovanja nije uspjelo spriječiti pojavu ratnih stanja, posebice na moru.Štoviše, neki instituti međunarodnog prava, kao što su pravo ratnog plijena,zahvati u neprijateljsku državnu i privatnu imovinu i dr., omogućili su da moreostane pozornicom raznolikih oblika grabežnih i nasilnih čina. Suvremene pojaveratnih stanja uz primjenu najnovijih dostignuća ratne tehnologije ugrožavale susigurnost trgo vačkog prometa na moru u toj mjeri da su na nekim područjimadovodile u pitanje njegovo daljnje odvijanje. Usprkos tome promet je morem idalje tekao. Primjer nedavnih ratova u Perzijskom zaljevu to najbolje ilustrira.Bavljenje plovidbenom djelatnošću u takvim uvjetima bilo je moguće isključivozahvaljujući djelotvornosti osiguranja ratnih rizika. Unatoč tome što su ratnastanja u današnjem vremenu apsurdna i necivilizacijska pojava, ona su realna slikasuvremenih međudržavnih i unutrašnjih odnosa. Zbog toga se s pravom može rećida osiguranje ratnih rizika nije izgubilo na značenju ni u suvremenim prilikama.Do kraja devetnaestog stoljeća ratni su rizici bili uključeni u standardnoosiguranje stvari (brod, teret). Pomorski i ratni rizici uzimali su se zajedno kaoopasnosti koje ugrožavaju sigurnost imovine na moru. Zbog toga se osiguranjeratnih rizika provodilo usporedo s osiguranjem pomorskih rizika u okviru istogugovora. U tom je pogledu zanimljivo navesti primjer engleske S, G. pomorskepolice (Lloyd’s S.G. Marine Policy Form). Kada se počela primjenjivati u 17.stoljeću, tom su policom zajedno bili osigurani ratni i pomorski rizici. 5 Takvaje praksa trajala više od jednog stoljeća. Zahvaljujući najviše Napoleonovimosvajanjima, ratni su rizici 1899. godine posebnom odredbom u toj polici isključeniiz osiguranja (Free of capture and seizure clause). Od tada se u pomorskomosiguranju ratni rizici osiguravaju odvojeno od pomorskih rizika posebnimugovorom. Ako se drukčije ne ugovori, radi se o potpuno samostalnim ugovorimameđu kojima nema nikakve pravne veze.5U tekstu Lloyd’s S.G. police nalazimo ove ratne rizike: “... men-of-war, enemies, letters of martand counter-mart, surprisals, takings at sea, arrests, restraints, and detainments of all kings, princes, andpeople, of what nations, condition, or quality soever...”.467
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.Osnovni su razlozi za odvojeno tretiranje ratnih od ostalih rizika: ostvarenjeratnih rizika može prouzročiti štete velikih razmjera, posebice na kopnu zbogvelike akumulacije vrijednosti; na dulji je rok nemoguće predvidjeti njihov nastup,tok i područja odvijanja, razmjere koje će dostići, te zaraćene strane. Ratni rizicisu osim toga po svojoj naravi bitno drukčiji od «kopnenih» ili pomorskih rizika.Zbog svega toga nije moguće na temelju statističkih metoda procijeniti rizik, kaošto se nogu procijeniti pomorski rizici. To posebice vrijedi u slučaju globalnihratova. Tada čitav sustav međunarodne disperzije rizika postaje nedjelotvoran jersu nositelji rizika u takvu slučaju redovito zaraćene strane. To je razlog što su seza vrijeme obaju svjetskih ratova kao osiguratelji ratnog rizika javljale države.Suvremenim uvjetima osiguranja zbog toga je predviđeno da će osiguranjeautomatski prestati u slučaju iz bijanja rata između tzv. velikih sila. Na primjer,institutske klauzule predviđaju takvu pravnu posljedicu u slučaju izbijanja rataizmeđu bilo koje od ovih država: Velike Britanije, SAD, Francuske, Rusije,Narodne Republike Kine. 6Zbog toga je sustav odvojenog tretiranja pomorskih i ratnih rizika danasopćeprihvaćen. To vrijedi i za naš pravni sustav. Takav se razvoj odrazio i nasadržaj standardnih uvjeta pomorskog osi guranja. Svim suvremenim standardnimuvjetima za osiguranje brodova i robe od pomorskih rizika izričito su iz osiguranjaisključeni ratni i politički rizici i rizici štrajka. 7468Free of capture and seizure clauseRatni su rizici bili isključeni iz pokrića prema S. G. polici upotrebom vrlospecifične metode. U ugovorni formular S.G. police, kojim su formularom osimpomorskih bili osigurani i ratni rizici, unesena je posebna klauzula o isključivanjutih istih ratnih rizika iz osiguranja. Prema početnim riječima ta je klauzulanazvana “Free of capture and seizure” (poznata i kao “F.C. & S. Clause” ili “F.C.& S. Warranty”). Na taj je način isti ugovorni formular sadržavao klauzulu oosiguranju ratnih rizika i klauzulu o njihovu isključenju iz osiguranja. Klauzulom“F.C.& S.” stavljalo se izvan snage osiguranje ratnih rizika pokrivenih osnovnimtekstom S.G. police koji su u toj klauzuli navedeni. Ta je klauzula u primjeniimala prednost u odnosu na osnovni tekst police. Da bi se naglasio takav njihovmeđusobni odnos, klauzula o isključenju ratnih rizika bila je tiskana kurzivom.“Free Capture and Seizure Clause” tijekom je vremena, ovisno o povijesnimzbivanjima, mijenjana i nadopunjavana novim rizicima. U vrijeme američkogagrađanskog rata u tekst je te klauzule bilo uneseno “all consequences ofhostilities” (V. “The lonides”, 1963.). Poslije toga tekst je nadopunjen rizikom“warlike operations” (1883.), kojem je izrazu naknadno dodano “whether there be6Institute War and Strikes Clauses, Time – Hulls, 1993. (klauzula 5.2.2.).7UNCTAD Model Clauses on Marine Hull and Cargo Insurance također usvajaju sustavodvojenog tretiranja pomorskih i ratnih rizika. Iz uvjeta za osiguranje pomorskihrizika izričito su isključeni ratni i politički rizici.
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.a declaration of war or not”. Nakon što je u predmetu ‘The Sanday” (1915.) rizik“restraint” opisan kao poseban ratni rizik, u tekst klauzule uključen je i taj izraz.Za vrijeme Španjolskoga građanskog rata klauzuli je kao poseban isključeni rizikdodan “civil war” i više oblika građanskih sukoba. U verziji klauzule iz 1919.godine rizik “piracy” još uvijek se tretirao kao pomorski rizik, ali je 1937. godineprebačen u ratne rizike i bio “S.C.& S.” klauzulom isključen iz osiguranja premaS.G. polici. 8“F.C.&S.” klauzula značajnije je revidirana 1943. godine (i posljednji put). Toje bila posljedica presude Doma lordova u predmetu “Coxwold” (1942.). Brod“Coxwold” se nasukao prevozeći benzin za ratne potrebe britanske vlade. Domlordova je taj prijevoz označio kao “warlike opera tion” i nasukanje broda smatraoposljedicom ratnih rizika. Zbog toga je presudio da šteta potpada pod ugovor oosiguranju ratnih, a ne po morskih rizika. Procjenjujući da bi se i u budućnostina isti način mogle tretirati slične nezgode, pomorski su osiguratelji ubrzoposlije toga (1943.) izmijenili “F.C.& S.” klauzulu. Ocijenjeno je da presudau predmetu “The Coxwold” dovodi u pitanje pomorsko osiguranje u njegovojosnovnoj funkciji. Izlaz je pronađen u rješenju da se “F.C.& S.” klauzula izmijenitako da ne isključuje iz osiguranja rizike koji su bitno pomorske naravi, kaošto su, na primjer, sudar, udar, nasukanje, nevrijeme i dr. (osim ako te nezgodenisu izravno prouzročene neprijateljskim aktom jedne zaražene strane ili protivnje) 9 Sudjelovanje broda u nekoj od “warlike operation” nema nikakva učinkana osiguranje navedenih pomorskih rizika. Tim je izmjenama bitno ograničenaprimjena izraza “consequences of hostilities or warlike operations”.Tekst “F.C.&S.” klauzule iz 1943. godine nije se više mijenjao. Revi zijominstitutskih klauzula za osiguranje robe od 1963. godine i institutskih klauzulaza osiguranje brodova od 1970. tekst je te klauzule ugrađen u sadržaj institutskihklauzula. Uključivanje “F.C.&S.” klauzule u S.G. policu samo je po sebi nametnulopotrebu posebnog osiguranja ratnih rizika. Postalo je uobičajeno da seosiguranje ratnih rizika provodi sklapanjem poseb nog ugovora o osiguranju. Za tose osiguranje koristila S.G. polica (uključujući i “F.C.&S.” klauzulu) uz koju su seugovarale posebne ugovorne odredbe o osiguranju ratnih rizika.Naknadno uključivanje “F.C.&S.” klauzule u institutske klau zule (koje su seprilagale S.G. polici) i širenjem liste dodatnih osiguranih ratnih i političkih rizikau odnosu na “F.C.&S.” klauzulu, nije uvijek pridonosio jasnoći pokrića. 10 Neki8Novom revizijom institutskih klauzula (1982.) taj je rizik ponovno prebačen u pomorskerizike.9Odnosni dio “F.C. & S.” klauzule iz 1943. godine glasi:“but this warranty shall not exclude collision, contact with any fixed or floating object (other thana mine or torpedo), stranding, heavy weather or fire unless caused directly (and independently of thenature of the voyage or service which the vessel concerned or, in the case of a collision, any othervessel involved therein, is performing) by a hostile act by or against a belligerent power”.10Taj je sustav pratila doskočica da “F.C.&S.” klauzula zapravo znači “Fees of Counseland Solicitors”. Sudac Mocatta jednom je prilikom tradicionalnu metodu isključenjai pokrića ratnih rizika opisao kao “tortuous and complex in the extreme” (“The Anita”,1970.).469
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.su se navedeni rizici ponavljali, dok su drugi bili nedovoljno određena značenja.Naročito se to odnosilo na izraz “warlike operations” (opširnije, infra). U okviruprimjedbi koje su od strane UNCTAD-a bile upućene engleskim uvjetimaosiguranja, sustav osiguranja ratnih rizika bio je vrlo oštro kritiziran. 11 Te i mnogedruge opravdane primjedbe upozoravale su na to da je neodgodivo potrebno uvjeteosiguranja i proceduru sklapanja ugovora radikalno popraviti.Nova revizija institutskih klauzulaNovom revizijom institutskih klauzula što je počela 1982. godine napuštenaje primjena S.G. police i samim time metoda određivanja pokrića ratnih rizikaupotrebom “F.C.&S.” klauzule uz tu policu. Nova pomorska polica (MARForm) takvu klauzulu ne sadrži, kao što ta polica općenito ne sadrži unaprijedotiskane uvjete osiguranja. Za osiguranje ratnih rizika i rizika štrajka postojeposebne, na potpuno drukčijem konceptu sročene nove institutske klauzule. Dokje za osiguranje brodova formulirana jedinstvena zbirka klauzula za osiguranjeratnih rizika i fizika štrajka, za osiguranje robe postoji posebna zbirka klauzula zaosiguranje ratnih rizika, a posebna za osiguranje rizika štrajka. 12Prijašnji je koncept osiguranja ratnih rizika bio karakterističan po metodipružanja pokrića “rizika isključenih iz osiguranja prema ‘F.C.&S.’ klauzuli”.Novom revizijom institutskih klauzula osiguranje ratnih rizika i rizika štrajkaodređeno je pozitivnom formulacijom: “Ovim je osiguran jem pokriven gubitakili oštećenje osiguranog predmeta nastalo zbog” (ostvarenja osiguranih rizika).Osigurani rizici pojedinačno su navedeni (“named perils concept”) ispod naslova“Perils” u svakoj zbirci institutskih klauzula. Posebice je usklađen sadržaj“marine risks” i “war and strikes risks” klauzula u odnosu na osigurane riziketako da se međusobno nadopunjuju. To je učinjeno tako da su jedni te isti ratnirizici u uvjetima za osiguranje pomorskih rizika izričito navedeni kao isključeniiz osiguranja, a u uvjetima za osiguranje ratnih rizika kao osigurani. To značida među njima ne bi trebalo biti praznina u pokriću. Praktično, ako šteta nijeosigurana pomorskom policom, trebala bi biti osigurana policom ratnog rizika(osim ako se ne radi o isključenju iz osiguranja).11U vrlo opširnoj studiji UNCTAD-a iz 1978. godine navodi se: “Sustav po kojemu se nekopokriće osiguranja pruža i isključuje u okviru iste isprave (S.G. Form), ponovnoisključuje priloženimklauzulama koje poništavaju prvu ispravu i tada ponovno uspostavljaju pokriće (drugom ispravomili posebnim ugovornim uglavkom), u toj je mjeri kompliciran i zaobilazan da takva procedurazbunjuje nedovoljno upućene. Naročita složenost ove materije traži krajnje pojednostavnjenui razumljivu proceduru.” (v. Marine Insurance, Legal and documentary aspects, TD/B’/C.4/ISL/27.1978.)12Postoje ove osnovne institutske klauzule za osiguranje ratnih rizika i rizika štrajka: InstituteWar and Strikes Clauses, Hulls - Time (1983.); Institute War Clauses (Cargo) (1982.); Institute StrikesClauses (Cargo) (1982.); Institute War Clauses, Builders’ Risks (1988.); Institute Strikes Clauses,Builders’ Risks (1988.); Institute War and Strikes Clauses, Containers - Time (1987.); Institute Warand Strikes Clauses, Freight - Time (1983.). Institutske klauzule primjenjuju se i u poslovnoj praksina hrvatskom tržištu osiguranja.470
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.Postoje i brojna druga poboljšanja prethodnih uvjeta: U standardne klauzuleza osiguranje brodova uvrštena je jedna potpuno nova klauzula pod naslovom“Detainment” (rizik deposesije bro da; opširnije, infra)). Sadržajno su popravljeneodredbe o osiguranim rizicima u odnosu na “F.C.&S.” klauzulu. Proširena je ilista osiguranih rizika. U primjeni “Free Capture and Seizure Clause” najveću jeteškoću stvaralo nejasno značenje izraza “from the consequences of hostilities orwarlike operations”. Zbog toga je ta formulacija ispuštena, a zadržan je izraz “anyhostile act by or against a belligerent power” (“bilo kojega neprijateljskog aktaod jedne zaraćene strane ili protiv nje”). Osigurane su samo štete nastale zbog(“caused by”) neprijateljskog akta jedne zaraćene strane protiv druge. Na taj će senačin mnogi slučajevi prije obuhvaćeni izrazom warlike operations sada tretiratikao slučajevi pokriveni pomorskom policom.Može se reći da je revizijom institutskih klauzula iz 1982. ostvarena su ovaosnovna poboljšanja: pojednostavnjeno je sklapanje ugovora u pravno-tehničkomsmislu; novim sustavom sklapanja ugovora postiže se visok stupanj pravnesigurnosti; proširenje liste osiguranih rizika logično je i u skladu s potrebamaposlovne prakse; uspješnije je, nego prije, izvršeno razgraničenje pomorskih iratnih rizika; pravnu samostal nost ugovora o osiguranju ratnih i političkih rizikaprati i odgovarajuća forma sklapanja ugovora.3. RATNI RIZICI U OSIGURANJU3. 1. Pojam ratnih rizikaRatni rizik (engl. war risk, franc. risque de guerre, njem. Kriegsrisiko, tal.rischio di guerra) podrazumijeva buduću i neizvjesnu opasnost nastanka štetaod oružanih aktivnosti u uvjetima ratnog stanja zbog nastanka različitih oblikaratnih sukoba. Ratni rizik u smislu uzroka štete podrazumijeva je ratnim činomuzrokovan događaj, koji ima za posljedicu uništenje ili oštećenje osiguranogpredmeta. U osiguranju ratnih rizika osigurani slučaj postoji ako su ispunjeneove dvije pretpostavke: a) da se ostvario osigurani ratni rizik, b) da je ratnimrizikom prouzročen gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta. Ratni čin morapočiniti jedna zaraćena strana protiv druge u uvjetima ratnog stanja. Ratno stanjesamo po sebi ne znači ostvareni ratni rizik. Ratne aktivnosti mogu biti ostvarene urazličitim pojavnim oblicima ratnih sukoba (pobuna, ustanak, građanski rat i dr.)Kada bi se sama činjenica postojanja ratnog stanja na nekom prostoru uzimala kaorelevantna, nastala bi nepremostiva teškoća pri utvrđivanju uzročno posljedičnogodnosa između toga rizika i štete. Tada bi se svaka zlonamjerno prouzročena štetau uvjetima ratnog stanja mogla tretirati kao šteta prouzročena ratnim rizikom.Osiguranjem ratnih rizika pokriveni su fi zički gubici ili oštećenja osiguranog471
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.predmeta nastali zbog ostvarenja ratnih rizika. Posljedične štete nisu pokriveneosiguranjem.Osiguranjem su pokriveni samo oni ratni ritici koji su izrijekom obuhvaćeniugovorom ili policom osiguranja. Slično tome, iz osiguranja su isključeni samooni ratni rizici koji su izrijekom predviđeni ugovorom.Ratni se rizici u suvremenoj praksi osiguravaju posebnim ugovorom oosiguranju. Ti su ugovori potpuno samostalni i pravno odvojeni od osiguranjapomorskih rizika. Jedno je od obilježja standardnih pomorskih uvjeta osiguranjada su uvjetima za osiguranje ratnih rizika pojedinačno obuhvaćeni oni ratni i sl.rizici koji su uvjetima za osiguranje pomorskih rizika isključeni iz osiguranja.To je načelo dosljedno provedeno u engleskim institutskim klauzulama. 13 Takosu Institutskim klauzulama za osiguranje brodova od ratnih rizika i rizika štrajka(Institute War and Strikes Clauses, Hulls – Time, 1983.) doslovno osigurani svioni rizici koji su isključeni iz osiguranja Institutskim klauzulama za osiguranjebrodova od pomorskih rizika (Institute Time Clauses, Hulls, 1983.), osimnuklearnih rizika. 144723. 2. Vrste ratnih rizika3.2.1. Oblici ratnih sukobaRatni se rizici ostvaruju u različitim oblicima međunarodnih ili nemeđunarodnihoružanih sukoba. Prema tim se oblicima u poslu osiguranja obavlja individualizacijaratnih rizika, pa se ratni rizici uključuju u osiguranje ili isključuju iz osiguranjanavođenjem u ugovoru ili polici osiguranja pojavnih oblika ratnih sukoba (rat,ustanak, pobuna i dr. ). Osnovni je pojavni oblik ratnih sukoba rat u smislumeđunarodnog oružanog sukoba. Osim rata brojni su i drugi pojavni oblici ratnihsukoba u kojima se ostvaruju ratni rizici. Za njihovo osiguranje potrebno jeizričito ugovorno utanačenje. Prema engleskim standardnim uvjetima pomorskogosiguranja, osnovnim se ratnim rizicima osim međunarodnog ratnog sukobasmatraju i građanski rat, revolucija, pobuna, ustanak i građanski sukobi koji zbogtoga nastanu. (Institute War and Strikes Clauses, Hulls – Time; Institute CargoClauses – War). Tim su uvjetima osiguranjem obuhvaćeni i brojni drugi rizicikoji po svojoj naravi spadaju u ratne rizike, a nastali su zbog ostvarenja osnovnihratnih rizika (zapljena, uzapćenje, zaustavljanje, ograničenje ili zadržavanje;zaostale mine, torpeda, bombe i drugo napušteno ratno oružje. 15 Ratni rizici13UNCTAD Model Clauses on Marine Hull and Cargo Insurance također usvajaju sustavodvojenog tretiranja pomorskih i ratnih rizika. Iz uvjeta za osiguranje pomorskihrizika izričito su isključeni ratni i politički rizici.14Nuklearni rizici isključeni su iz osiguranja i prema uvjetima za osiguranje od ratnihrizika.15Franc. Code des ass. kao ratne rizike navodi međunarodni rat, građanski rat, građanski sukobi,neredi (čl. L 121-8).; tal. Code Civile: rat, ustanak-pobuna, građanski nemiri (čl. 1912.); ruski Građ.zakonik: neprijateljstva, građanski rat, građanski nemiri (čl. 964.).
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.nisu zakonski definirani. Prepušteno je to sudskoj i poslovnoj praksi. U toj supraksi u osnovi utvrđena osnovna obilježja pojedinih oblika ratnih sukoba, kojasu relevantna i u odnosima iz osiguranja.U nastavku analiziramo pojedine oblike ratnih sukoba u smislu osiguranihrizika predviđenih standardnim uvjetima za osiguranje brodova od ratnih rizika,rizika štrajka i političkih rizika - Institute War and Strikes Clauses, Hulls – Time(1983.). 16 Rizike štrajka i političke rizike predviđene ovim standardnim uvjetimane obrađujemo u ovom radu. 17 Prema relevantnoj sudskoj praksi pojedini obliciratnih rizika imaju ovo značenje:RatPod pojmom rat (engl. war) općenito se podrazumijeva oružani ratni sukob smeđunarodnim obilježjem. Izrazom “rat” u smislu osiguranog rizika podrazumijevase oružani sukob dviju ili više država, bez obzira na to koja je od njih agresor,a koja se brani. 18 Izraz rat u ugovoru o osiguranju, kao i u drugim ugovorimatrgovačkog prava, podrazumijeva ratno stanje zbog međudržavnog ratnog sukobakoji ugrožava imovinu ili onemogućuje ispunjenje ugovora, a ne stanje uređenopravilima međunarodnog javnog prava. Postoji li ratno stanje ili ne postoji, je lineka država u ratu ili nije, utvrđuje se logično prema stvarnom činjeničnom stanju,a ne primjenom formalnosti međunarodnog prava. Rat kao osigurani rizik postoji ikada države koje formalno nisu zaraćene međusobno vode neprijateljstva. 19 Nijeodlučujuće je li rat objavljen ili nije. Ratno stanje može postojati i bez objave rataili ultimatuma. Pojmom “rat” obuhvaćen je ne samo globalni rat nego i lokalni, tj.onaj koji se vodi na ogra ničenom geografskom prostoru.16Ti se standardni uvjeti primjenjuju i u hrvatskom osiguranju. Perils Clause (klauzula 1.) glasi: Ovoosiguranje, osim šteta isključenih iz osiguranja niže navedenim odredbama, pokriva gubitak ili oštećenjebroda nastalo zbog1.1. rata, građanskog rata, revolucije, ustanka, pobune, građanskih sukoba koji zbogtoga nastanu, ili bilo kojeg neprijateljskog akta od jedne zaraćene strane iliprotiv nje;1.2. zarobljavanja, zapljene, uzapćenja, zaustavljanja, ograničenja ili zadržavanja, kaoi od posljedica tih akata ili pokušaja da se oni izvrše;1.3. zaostalih mina, torpeda, bombi i drugog napuštenog ratnog oružja;1.4. postupaka štrajkaša, radnika otpuštenih s posla ili osoba koje sudjeluju u radničkimnemirima, nasiljima ili građanskim nemirima; postupaka terorista ili bilo koje osobe koja djelujezlonamjerno ili s političkim pobudama;1. 5. konfiskacije ili eksproprijacije.17Potpun komentar odredaba Institute War and Strikes Clauses, Hull – Time v. u Pavić, Drago,Pomorsko osiguranje, Knjiga druga, op. cit., str. 295. i d.18Prema stajalištu engleskog apelacijskog suda, vojna intervencija NATO snaga na Kosovu 1999. nijeimala obilježje rata, budući da se nije radilo o ratnom sukobu među državama. NATO članice, sudjelujućiu tim operacijama, nisu bile uključene u ratnim operacijama jedne države protiv druge. (The NorthernPioneer, /2003/1 Lloyd’s Rep. 212.)19Opširnije Pavić, Drago, Pomorsko osiguranje, Knjiga druga, op. cit., str. 219. i d.473
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.Zbog toga se izraz rat u odnosima iz osiguranja uzima u njegovu običnomi opće razumljivom značenju (common sense). 20 Slično tome, u slučajuostvarenja ratnog rizika naknada iz osiguranja ne utvrđuje se primjenom pravilameđunarodnog prava o ratnoj šteti (ratnoj odšteti). nego prema ugovorenim ilipropisanim pravilima osiguranja. 21Za postojanje rata u odnosima iz osiguranja nije nužno da zaraćena strana imasve atribute samostalne države, te da je međunarodnoprav no priznata od drugihdržava. Bitno je da zaraćena strana de facto obavlja vrhovnu vlast na određenompodručju. Nije odlučujuće ni to je li neka država formalno priznala da je u ratus drugom državom. Države redovito izbjegavaju priznati da su u ratu. Činjenicada zara ćene strane nisu prekinule diplomatske odnose također nije mjerodavnaza ocjenu postoji li među njima ratno stanje. Za pojam “rat” u smislu osiguranogrizika nije bitno npr. da brod vije zastavu neke od zaraćenih strana. Taj rizikpostoji i kada je u pitanju brod neke neutralne države, ako je njegova sigurnostugrožena ratnim stanjem.Građanski ratDok se pod izrazom “rat” razumijevaju oružani sukobi među drža vama, izrazom“građanski rat” (engl civil war) podrazumijevaju se oružani sukobi un utar granicaneke države koji se ne smatraju međunarodnim ratom. Osim te razlike, premaengleskoj sudskoj praksi, ne postoje u smislu osiguranog rizika neke druge bitnerazlike između izraza “war” i “civil war”. Izraz “war” u polici osiguranja dovoljanje da obuhvati i “civil war” ako iz njena sadržaja ne proizlazi da ti izrazi imajurazličito značenje (“The Pesquerias”, 1949.). U drugom oglednom engleskompredmetu -”Spinney’s (1948.) Ltd. v. Royal Insurance” 22 sudac Mustill je svojodgovor na pitanje je li se u konkretnom slučaju radilo o riziku “gra đanskograta” temeljio uz ostalo i na sljedećem: - Izrazu “civil war” pri tumačenju trebapridati njegovo uobičajeno značenje koje se ne mora podudarati sa značenjemkoje taj termin ima u međunarodnom javnom pravu; građanski rat je rat koji imaposebne karakteristike, a ogledaju se u tome što mu nedostaju neke značajkemeđunarodnog rata; građanski je rat ipak rat. Nije dovoljno samo reći da ta riječobilježava unutrašnji nasilni sukob velikih razmjera. Za ocjenu radi li se u nekomkonkretnom slučaju o građanskom ratu, sudac lord Mustill kao relevantna naveoje ova tri pitanja: Jesu li u sukobu bile organizirane međusobno suprotstavljenestrane? Što je bio cilj zara ćenih strana? Kakvih je razmjera bio sukob?Građanski rat u smislu osiguranog rizika postoji ako unutar granica nekedržave dvije ili više različitih organiziranih grupa vode oružanu borbu da bi20Opširnije Miller, Michael, Marine War Risks, LLP, London 2004., str. 54.21O ratnoj šteti prema međunarodnom pravu opširnije Klarić, Petar, Odštetno pravo, Narodne novine,Zagreb 2003., str. 291.; Crnić, Ivica, Odštetno pravo, Zgombić & partneri, Zabreb 2004., str. 212.22(1980)1 Lloyd’s Rep. 406.474
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.ostvarili određeni cilj, npr. preuzeli vlast na dijelu teritorija ili na čitavu teritoriju,a radi se o oružanom sukobu većih razmjera, rasprostranjenosti i političkogznačenja. Građanski rat ima veće razmjere od ustanka i pobune. Sukobiti semogu različite grupacije. Moguć je sukob redovnih oružanih snaga neke državei organiziranih naoružanih grupa unutar te države (ustanici, pobunjenici, snageotpora). Redovnim oružanim sna gama mogu biti suprotstavljene oružane snageteritorijalno političkih jedinica ili se u sukobu mogu naći teritorijalno političkejedinice među sobno. Unutrašnji oružani sukobi mogu biti različiti s obziromna in tenzitet, rasprostranjenost i broj sudionika, pa od slučaja do slučaja valjaprocjenjivati radi li se o građanskom ratu ili o nekom nižem stupnju građanskihoružanih borbi (pobuna i sl.).Revolucija, ustanak, pobunaIzrazima revolucija, ustanak i pobuna (engl. revolution, rebellion, insurrection)označuju se tri međusobno različita stupnja nemeđunarodnih oružanih borbi. Tirizici nisu pravom osiguranja definirani, a ni u dosadašnjoj sudskoj praksi nijeizvršeno njihovo međusobno jasno razgraničenje. Radi se o pojavama koje sumeđu sobno vrlo bliske, ponekad se djelomično i preklapaju, pa je najbolje usmislu osiguranih rizika uzimati ih zajedno, kako je to učinjeno i u institutskimklauzulama..Izraz revolucija općenito podrazumijeva organizirano, naglo i nasilnoobaranje postojeće vlasti neke države od strane vlastitog stanovništva i zamjenate vlasti drugom vlašću koja preuzima potpunu upravu i kontrolu nad odnosnimpodručjem i stanovništvom. Promjena mora nastupiti uporabom sile ili prijetnjomda će biti upotrijebljena. Značenje izraza revolucija u smislu osiguranog rizikanije definirano u sudskoj praksi, pa je opće značenje toga izraza primjereno i zaosiguranje. 23Pod revolucijom u smislu osiguranog rizika ne mora se raditi isključivo okorjenitoj promjeni društveno-političkog i ekonomskog poretka (kao npr. uslučaju Francuske ili Oktobarske revolucije). U engleskoj se sudskoj praksi zanasilan način obaranja vlasti upotrebljavao i termin military and usurped power(Spinney’s v. Royal Insurance).Izraz ustanak (engl. rebellion) u smislu osiguranog rizika podrazumijevaorganizirani oružani otpor protiv postojeće vlasti u nekoj državi od strane njenihgrađana pa i kada je potpomognut izvana. Osnovni je cilj ustanika obaranje(zamjena) postojeće vlasti neke države ili lišavanje postojeće vlasti mogućnosti23Prema Oxford English Dictionary, izraz revolucija znači potpuno zbacivanje postojeće vlasti unekoj državi od strane njenih prijašnjih podanika; uspješna i potpuna zamjena postojeće vlasti novomkoja upravlja i kontrolira teritorij odnosne države i osobama koje na tom teritoriju žive. Element nasilnezamjene vlasti je potreban premda će biti dovoljno ako je promjena vlasti ostvarena bez prisile uz uvjet dapostoji prijetnja prisile bilo stvarno ili prešutno.475
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.vladanja na odre đenom području. Taj rizik postoji i kada se ostvarenje toga cilja,s obzirom na okolnosti, čini nemogućim ili teško ostvarljivim.Izrazom pobuna (engl. insurrection) u smislu osiguranog rizika označavase oružani revolt pobunu protiv postojeće vlasti neke države od strane njenihdržavljana. Rizik pobuna nije jednostavno razlikovati od rizika ustanak, jer su imneke značajke iste, posebice u odnosu na osnovni cilj obaranja ili prisiljavanja vlastina ustupke. Pobuna je po intenzitetu i organiziranosti blaži stupanj građanskogsukoba od ustanka. Pobuna se može označiti kao početni stupanj ustanka ilise vodi s ograničenim ciljem. 24 Smatra se da pojam pobuna ne uključuje vojneakcije stranih državljana koji su izvana pristigli u odnosnu državu radi pomoćipobunjenicima iste nacionalnosti u ostvarenju ciljeva pobune, budući da oni nisudržavljani te države. 25Ustanak, revulucija i građanski rat u odnosu na pobunu poja ve su višegranga. Pobuna je početna faza u tom lancu. Rizici revolucija, ustanak i pobunau uvjetima se osiguranja navode kao posebni osigurani rizici. Zbog toga postojipotreba da se u budućoj sudskoj praksi izvrši jasnije pojmovno razlučivanje tihrizika. 26 Budući da pojmovi revolucija, ustanak, pobuna, s obzirom na intenzitet,označavaju različite stupnjeve oru žanih građanskih borbi, u osiguranju tih rizikavrijedi pravilo da osigu ranje rizika nižeg stupnja ne obuhvaća osiguranje rizikavišeg stupnja. Prema tome, ako jedan pojavni oblik nije dosegao ni značenjepojave pobune, tada ne može biti ni riječi o tome da postoji neki od rizika višegstupnja (npr, građanski rat). 27476Manji građanski oružani sukobiU okolnostima građanskih sukoba, kakvi su npr. građanski rat, ustanak, pobuna,mogući su sporadični građanski oružani sukobi manjeg intenziteta ili sukobi manjihmeđusobno suprotstavljenih grupa građana neke države do kojih je došlo zbogostvarenja rizika građanskog rata, pobune ili ustanka (engl. civil strife). Takvapojava ima posebna obilježja i neprijeporno također spada u ratne rizike . To jerazlog što su u Institutskim klauzulama za osiguranje ratnih rizika uz ostale oblikeratnih sukoba na kraju navedeno: «ili građanski sukobi koji zbog toga nastanu»(or civil strife arising therefrom) Rizik građanski sukobi (engl. civil strife) nijepobliže definiran u sudskoj praksi, osim što je u engleskom predmetu “Spinney’sv. Royal Insurance” indicirano da “civil strife” podrazumijeva građanske sukobekoji u najmanju ruku imaju obilježje civil commotions (građanski nemiri) 28 Očito24V. presudu u “Spinney’s v. Royal Insurance” (1980.)1 Lloyd’s Rep. 406.25V. Miller, Michael, Marine War Risks, o. cit., str. 77.26Miller, Michael, Marine War Risks, o. cit., str. 76.27V. presudu američkog Apelacijskog suda u predmetu “Pan American v. The Aetna Co.” (1975.J1 Lloyd’s Rep. 77.28Termin “civil commotions” podrazumijeva nemir većeg broja osoba s pojavama nasilja; pobunupučanstva. U standardnim engleskim uvjetima pomorskog osiguranja rizik civil commotions
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.se izrazom civil strife razumijeva pojava građanskih borbi koje mogu nastati zarata, građanskog rata, revolucije, ustanka ili pobune.3.2.2. Ostali ratni riziciOsiguranjem se mogu obuhvatiti ili iz osiguranja isključiti i drugi rizici koji posvojoj naravi spadaju u ratne rizike. U povijesnom razvoju osiguranja ratnih rizikaizdvojene su brojne opasnosti specifičnih obilježja koje u uvjetima ratnog stanja ilinakon njegova prestanka mogu ugroziti fizičku opstojnost osiguranog predmeta.Ogledni su primjer u tom pogledu engleske institutske klauzule za osiguranjebrodova i tereta od ratnih rizika. Te zbirke klauzule osim rata, građanskog ratai drugih osnovnih oblika ratnih sukoba, navode i ove ratne rizike: capture,seizure (zarobljavanje, zapljena, uzapćenje); arrest, restraint and detainment(zaustavljanje - zabrana isplovljenja, ograničenje ili zadržavanje); derelict mines,torpedoes, bombs or other derelict weapons of war (zaostale mine, torpeda, bombei drugo napušteno ratno oružje). U Institutskim klauzulama za osiguranje brodovaod ratnih rizika i rizika štrajka iz 1983. uvršten je i rizik deposesije broda zbogostvarenja ratnih rizika (Detainment Clause). Ti pojmovi u smislu osiguranihrizika prema relevantnoj engleskoj sudskoj praksi imaju ova značenja:Capture, seizure (zarobljavanje, zapljena, uzapćenje)Termini “capture” i “seizure” (zarobljavanje, zapljena, uzapćenje) u smisluosiguranih rizika u širem smislu podrazumijevaju oduzimanje vlasniku broda ilirobe stvarne vlasti nad tom imovinom. Među tim terminima postoje i razlike, pase u institutskim klauzulama navode oba izraza. Njihovo je značenje objašnjeno uengleskoj sudskoj praksi. 29uvršten je u uvjete za osiguranje rizika štrajka (Institute Strikes Clauses – Cargo, klauzula 1.1.).Prema novijoj engleskoj sudskoj praksi, o “civil commotions” se radi kada je u nemire uključen znatandio pučanstva (ne mora biti čitavo pučanstvo) i kada se radi o burnom metežu (pobuni) s nasiljima širihrazmjera (“Spinney’s v. Royal Insurance”, 1980; sudac lord Mustill). U predmetu “Levi v. AssicurazioniGenerali” (1940.) rizik “civil commotions” je defi niran kao pobuna pučanstva za opće, zajedničkeciljeve koja nema razmjere ustanka (rebellion). Postojanje nemira je bitno (pokreta mase ljudi).Za rizik građanskog nemira mora postojati neki osnovni uzrok toj pojavi. To mogu biti razlike upolitičkim gledanjima ili težnjama, razlike u etničkom, rasnom ili religijskom pogledu. Osnovni cilj nijeobaranje vlasti, premda sudionici mogu priželjkivati takav rezultat. Preraste li ta komponenta u osnovnicilj, radi se o “rebellion” ili “insurrection”. Za “civil commotions” ne mora postojati vođa pobune ilipolitička stranka koja time ostvaruje svoj program. Mora se raditi o nemiru (metežu) na širem područjuu kojemu sudjeluje u zajedničkoj akciji značajan broj osoba da bi se postigao isti cilj. Ne mora sekontinuirano odvijati u dužem razdoblju, nego se može javljati i sporadično. Kao posljedica rizika“civil commotions”, mogu nastati tjelesne štete i štete na stvarima. O “civil commotions” se radi i kadasamo prijeti mogućnost nastanka šteta ili postoji takva namjera. Prema engleskoj sudskoj praksi,osigurane su i štete nastale na području koje nije zahvaćeno nemirima ako su posljedice ostvarenjatoga rizika. (Opširnije, Pavić, Drago, Pomorsko osiguranje, Kniga II, Croatia osiguranje, Zagreb1094., str. 230.)29U hrvatskom jeziku ne postoje pojmovi koji imaju potpuno isto značenje kao izrazi “capture” i“seizure” u smislu osiguranih rizika. To isto vrijedi i za druge termine engleskog pravnog područja,kao što su “arrest, restraint, detainment”, “riot”, “civil commotions”. Radi se o izrazima koji su,zahvaljujući provjeri u sudskoj praksi, stručno definirani u kontekstu ugovora o osiguranju.477
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.Pojam capture podrazumijeva “oduzimanje neke stvari u uv jetima ratnogstanja od strane neprijatelja kao ratni plijen ili radi od mazde s namjerom da sevlasnik potpuno liši bilo kakva prava na oduzetoj imovini” (“Andersen v. Marten”,1907.). 30 Radnju “capture” može poduzeti samo neprijatelj (zaraćena strana) doktraje ratno stanje. To je neprijateljski čin organa koji pravno ili stvarno posjedujevlast. Poduzima se uporabom oružane sile ili prije tnjom da će se ona upotrijebiti.Tim se izrazom ne podrazumijeva oduzimanje broda od strane terorista ili pirata.Brod koji se oduzima ne mora biti brod zaraćene strane. To može biti i brod nekeneutralne države.Krajnji je cilj radnje “capture” pribavljanje vlasništva na oduzetoj stvari. Tose redovito postiže u postupku pljenidbenog sudovanja. Sud ska odluka o zapljeninije nužna pretpostavka za postojanje rizika “cap ture”. Smatra se da se taj rizikostvario samom činjenicom lišavanja vlasnika stvarne vlasti nad imovinom.Termin seizure ima šire značenje od termina “capture”. U presudi Domalordova u predmetu “Cory & Son v. Burr” objašnjena je osnovna razlika između“capture” i “seizure”. “Capture” je radnja otimanja ili prisvajanja imovine od straneneprijatelja, odnosno zaraćene strane. “Sei zure” obuhvaća svaku radnju prisilnoglišavanja vlasnika posjeda na imovini na pravno ovlašteni način ili primjenomsile. U sudskoj su praksi objašnjene i druge razlike tih dvaju pojmova. “Seizure”se ogleda u preuzimanju potpune uprave nad osiguranim brodom. Nužno ne morapostojati namjera o stjecanju prava vlasništva, a ni o trajnom zadržavanju kontrolenad uzapćenim - osiguranim bro dom. “Seizure” se može izvesti na zakonit ilinezakonit način. Dok “capture” poduzima neprijateljska vlast u uvjetima ratnogstan ja, “seizure” mogu poduzimati organi vlasti, neka politička frakcija, putnici,čak i neorganizirane skupine. Radnju “seizure”, ne može poduzimati zapovjednikbroda ili posada, jer bi takav pokušaj vjerojatno značio barateriju, a taj je rizikobuh vaćen osiguranjem pomorskih, a ne ratnih rizika. Slično tome, uzaptiti brodmogu i teroristi ili pirati ali rizik terorizma i piraterije nisu ratni rizici. Rizikterorizma politički je rizik, a piraterija se danas tretira pomorskim rizikom.“Seizure” se izvodi primjenom sile ili prijetnjom da će sila biti upo trijebljena.Kada se “seizure” izvodi na pravno ovlašten način, tada uporaba sile nije uvjetza postojanje tog rizika. U slučaju “capture” uzapćeni je brod najčešće trajnoizgubljen za vlasnika. Kod “seizure” je otvorena mogućnost vraćanja brodavlasniku. Ako vlasnik bude lišen posjeda osiguranog broda, preko ugo vorenog ilirazboritog roka, može se smatrati da je nastupio izvedeni potpuni gubitak broda(v. Detainment Clause, infra).30Prema Jowitt’s Dictionary of English Law, u engleskom pravu “capture” znači oduzeti, zaustaviti,uzaptiti; u nekim slučajevima i način prisvajanja imovine. «Capture” se može izvesti i na kopnu i namoru. Predmet “capture” može biti neprijateljska državna ili privatna imovina. “Capture” postoji i kod“ratnog plijena” (booty) i kod “pomorskog plijena” (priza). Za stjecanje prava vlasništva na uzapćenoj imovinipri raspodjeli plijena potrebna je odluka Prize Courta.478
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.Termin “seizure” nema isto značenje kao i termin S.G. police “taking at sea”.“Seizure” u odnosu na taj rizik ima šire značenje i može se izvesti i u luci, a nesamo na moru kao kod rizika “taking at sea”. 31Zajedničko je riziku “capture” i “seizure” da uzapćenik preuzima stvarnu vlastnad stvari. Zbog toga u praksi može postojati teškoća u njihovu prepoznavanju.Budući da su osigurana oba rizika, njihovo međusobno razlikovanje praktično nijeposebno značajno. Upravo je to i razlog što se u uvjetima osiguranja navode obata rizika.Kako se rizici “capture” i “seizure” javljaju pri vršenju prava plijena, javlja sepitanje primjenjuju li se na odnose iz osiguranja pravila međunarodnoga pljenovnogprava i redarstva. Ta se pravila ne primjenjuju u odnosima iz osiguranja, isto takokao što se na trgovačke ugovore općenito ne primjenjuju pravila međunarodnogaratnog prava. Postojanje rizika “capture” i “seizure” ocjenjuje se prema načelimaformiranim za pravni posao osiguranja. Međutim, primjena pravila pljenovnogprava za trajanja rata može dovesti do ostvarenja tih rizika, pa će rezultati primjenetoga prava i pljenovnog sudovanja vrijediti i u odnosima iz osiguranja. 32U vezi s osiguranjem ovih rizika ne smije se izgubiti iz vida temeljnakarakteristika ovog osiguranja. Osiguranjem su pok rivene samo posljediceneprijateljskih čina. Nisu prema tome pokriveni rizici nastali kao posljedicaredovitih sudskih postupaka izvršenja na brodovima. Odredbama Institute Warand Strikes Clauses, Hulls – Time iz osiguranja su izričito isklju čene štete nastalekao posljedica “ordinary judicial process” (Cl.4.1.6) Time su obuhvaćeni i ostalirizici predviđeni klauzulom 1.2. tih uvjeta (“arrest, restraint, detainment”). Takvoje rješenje u skladu s odredbom Pravila 10 Rules for construction (MIA, 1906.),prema kojemu se izraz “arrest “ odnosi na političke i izvršne odluke, a ne na štetenastale zbog rizika “riot” ili “ordinary judicial process”.Arrest, restraint, detainment (zaustavljanje - zabrana isplovljenja, ograničenjeuporabe broda, zadržavanje broda)Premda institutske klauzule navode svaki od tih triju rizika posebno, svojimse značenjem djelomično preklapaju. Budući da se u smislu osiguranih rizikauzimaju zajedno, te razlike praktično nemaju nikakva značenja. 3331Termin “taking at sea” podrazumijeva mjeru uzapćenja broda na moru. Ne mora postojatinamjera da se vlasniku trajno oduzme brod. Taj je rizik nižeg stupnja od “capture” i može se javitikao njegova prva faza. Sudska je praksa u odnosu na značenje ovog termina divergirala. U poznatompredmetu “The Salem” Dom lordova je zaključio da termin “taking at sea” podrazumijeva “capture”ili “seizure” izvedenu od strane osoba izvan plovidbenog pothvata (1983.)1 Lloyd’s Rep. Napuštanjemprimjene S.G. police termin “taking at sea” više se ne javlja u uvjetima pomorskog osiguranja.32Prema pljenovnom pravu (pljenovno redarstvo), vršenje prava plijena na neprijateljskoj imoviniuobičajeno se provodi etapno putem zaustavljanja broda, pregleda broda, uzapćenja broda, zapljenebroda.33U S.G. polici taj je rizik bio definiran kao “arrests, restraints, detain -ments of all Kings, Princesand people....” U skladu s tim, postoji i objašnjenje tog rizika u “Rules for construction of Policy”(Pravilo 10). Kako je u sadašnjem tekstu ispušteno “of all Kings, Princes and people”, odredba Pravila10 više se ne primjenjuje. Time je zapravo prošireno i samo pokriće.479
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.Termin arrest (mjera zaustavljanja, zabrana isplovljenja broda) u odnosuna druga dva rizika podrazumijeva poduzimanje stanovitih pravnih pos tupaka.Mjera “arrest” u smislu ratnog rizika provodi se u uvjetima ratnog stanja. Pravozaustavljanja broda mjera je u okviru pljenovnog redarstva međunarodnog pravai ogleda se u pravu ratnih brodova zaraćene strane da zaustave svaki brod radipregleda i ocjene spada li u propise o ratnom ili morskom plijenu. Pod izrazom“arrest” u okviru ovog osiguranja, prema tome, ne podrazumijeva se privremenamjera zaustavljanja broda u redovnom postupku radi osiguranja novčane tražbinezabranom odlaska broda iz luke, nego mjera u okviru pljenovnog redarstva ilimjera zabrane odlaska stranog broda iz neke luke zaraćene države.Termin restraint (ograničenje uporabe broda) podrazumijeva sprje čavanje iliograničenje prometa primjenom stanovitog stupnja prisile. Ogleda se u ograničenjuuporabe osiguranog broda. Izraz “re straint of trade” znači prekid u slobodnomkretanju robnog prometa. Da bi postojao rizik “restraint” mora se raditi o nekomizvršnom aktu suverene vlasti (“Pesquerias”, 1946.; američki predmet “Baker v.Ins.Co. of North America”, 1944.). 34Termin detainment (zaustaviti, zadržati, zatezati) podrazumijevaonemogućivanje uporabe osiguranog broda njegovim zadržavanjem. Osi-guranikje onemogućen slobodno se koristiti ili raspolagati brodom (opoširnije, infra).Termini “arrest, restraint, detainment” u smislu osiguranih rizika imaju ovozajedničko značenje: njihovim se ostvarenjem onemogućuje uporaba osiguranogbroda na uobičajen način. Ne mora postojati, namjera da se pribavi pravo vlasništvaili da se brod trajno zadrži pod kontrolom. I sama činjenica zaposjedanja brodamože značiti ostvarenje ovoga rizika (ako se ne radi o “capture” ili “seizure”).Nemogućnost uporabe broda može biti posljedica primjene propisa, zabraneuplovljavanja ili isplovljenja broda iz luke, neizdavanja zatražene dozvole, zabraneplovidbe određenim pravcem i si.Arrest, restraint, detainment mora biti posljedica uporabe prisile ilinjene prijetnje. Prisila može biti i neznatnog stupnja.Zbog ostvarenja rizika “arrest, restraint, detainment” osiguranik može zakraće ili duže vrijeme biti onemogućen u slobodnom korištenju i raspolaganjubrodom (“free use and disposal”). Ako se osigurani brod ne vrati osiguraniku uugovorenom ili razboritom roku, može se Smatrati da je nastupio izvedeni potpunigubitak broda. Prema Institute War and Strikes Clause, Hulls – Time, taj rokiznosi 12 mjeseci (opširnije, infra) 3534Rizik “restraint” bio je razmatran u predmetu “The Anita”. U tom su predmetu brod zadržalecarinske vlasti zbog krijumčarenja. U posebnom postupku donesena je odluka o konfiskaciji. Natemelju te odluke brod je i dalje zadržan. U prvostepenom je postupku sudac Mocatta smatrao dapostupak tog posebnog suda nije “ordinary judicial process”, te da se radi o osiguranom riziku“restraint”. Apelacijski sud je oslobodio osiguratelja obveze ocjenjujući da je carinski prekršaj upočetku stvarni uzrok zadržavanja broda, a taj je rizik isključen iz osiguranja. ((1971.)1 Lloyd’s Rep.487.)35Oredba o roku od 12 mjeseci posljedica je arbitražne odluke u predmetu “The Bambury”, (1982./1Lloyd’s Rep. 312), opširnije infra.480
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.Derelict mines, torpedoes, bombs and weapons of war (zaostale mine,torpeda, bombe i drugo napušteno ratno oružje)Prema Institute War and Strikes Clauses iz 1983., osiguranjem su pokriveneštete nastale zbog “derelict mines, torpedoes, bombs or other derelict weapons ofwar” (Perils Clause, klauzula 1.3.). U institutskim klauzulama prethodne revizijenije postojao izraz «derelict», pa je važno kako tumačiti taj izraz u kontekstuosiguranja. Izraz “derelict” prema Oxford English Dictionary znači: “ostavljen,napušten, ostavljen od strane vlasnika ili čuvara....”. Očito su tim izrazom u smisluosiguranog rizika obuhvaćene mine i drugo ratno oružje koje poslije vođenja ratnihoperacija zaostane neeksplodirano na ratištu. Osiguranjem su izričito obuhvaćenesamo “derelict” mine, pa se kao osnovno javlja pitanje: jesu li osiguranjempokrivene štete nastale zbog mina koje nisu “derelict”? Doslovnim tumačenjemteksta klauzule proizišlo bi da su osiguranjem obuhvaćene samo “derelict” mine.Takvo bi tumačenje, međutim, bitno odstupalo od smisla i cilja ovog osiguran ja.Bilo bi to suprotno i dosadašnjoj praksi prema kojoj se osiguranje štetnih posljedicaod mina, bombi i si. smatralo dijelom standardnog osiguranja ratnihrizika, neovisno o tome jesu li one “derelict” ili nisu. 36Indikativno je da P.&I. klubovi za osiguranje ratnih rizika (Mutual War RisksAssociations) u svojim pravilima ne prave razliku između mina koje jesu “derelict”i onih koje to nisu. U tim se pravilima taj rizik opisuje ovako: “Mines, torpedoes,bombs or other weapons of war (in cluding derelict mines, torpedoes, bombs orother derelict weapons of war). Iz toga proizlazi da su osiguranjem obuhvaćeneštete nastale zbog eksplozije mina neovisno o tome jesu li one bile “derelict” ilinisu.Na temelju izloženog, odredbe Institute War and Strikes Clauses iz PerilsClause (klauzula 1.) treba, čini se, tumačiti ovako: Štete nastale zbog eksplozijemina i drugog ratnog oružja položenih radi ostvarivanja ratnih ciljeva posljedicasu ostvarenja rizika “rata” (“war”) i pokrivene su osiguranjem (klauzula 1.1.);štete nastale zbog eksplozije “derelict” mina i dr. ratnog oružja osigurane suprema odredbi klauzule 1.3. iz Perils Clause. Potvrdu za takvo stajalište nala zimoi u činjenici da je englesko tržište osiguranja prihvatilo odštetne zahtjeve za štetenastale eksplozijom mina u Crvenom moru i Arapskom zaljevu za vrijeme rataizmeđu Iraka i Irana.36Izraz derelict unesen je u institutske klauzule tek u postupku njihove revizije od 1982. Na to jeodlučujuće utjecala presuda u predmetu The Nassau Bay (1979.). U tom je predmetu bilo odlučeno dašteta nastala zbog eksplozije zaostale municije nije “warlike operation”. Radilo se o municiji koju jeposlije Drugog svjetskog rata britanska armija potopila na plićaku uz obalu Mauricijusa. Brod“Nassau Bay” u akciji je čišćenja bio znatno oštećen.481
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.Rizik gubitka posjeda broda (detainment). Izvedeni potpuni gubitakbrodaU Institute War and Strikes Clauses, Hulls – Time iz 1983. uvrštena je potpunonova - Detainment Clause (klauzula 3.). Odredbama te klauzule uređuje se situacijakada brodovlasnik zbog ostvarenja ratnih rizika (arrest, restraint, detainment)neko vrijeme izgubi faktičnu vlast nad osiguranim brodom. 37 Novom je klauzulomza takve situacije uveden jedan potpuno novi kriterij za utvrđivanje izvedenogpotpunog gubitka broda. Naime, osiguranjem broda od pomorskih rizika pokrivenje samo fizički gubitak ili oštećenje osiguranog broda nastali zbog osiguranihrizika. Posljedica je takva koncepta, među ostalim, da je pri utvrđivanju iz vedenogpotpunog gubitka broda od presudnog značenja visina troškova potrebnih zapopravak oštećenog broda. U osiguranju brodova, naime, uspoređuje se osiguranavrijednost broda i troškovi potrebni za njegov popravak (v. klauzulu 19. uInstitute Time Clauses - Hulls). Na isti se način utvrđuje izvedeni potpuni gubitaki prema ugovoru o osiguranju brodova od ratnih rizika. Međutim, osiguranjemratnih rizika, uz ostalo, osigurani su i ovi rizici: capture, seizure, arrest, restraint,detainment, confiscation, expropria tion. Zajednička je karakteristika tih rizika danjihovim ostvarenjem rijetko dolazi do fizičkog gubitka ili oštećenja broda, ali jeredovito osiguranik lišen faktične vlasti (posjeda) na osiguranom brodu. Pravopomorskog osiguranja uvažava tu okolnost, pa usprkos tome što nije došlo dofizičkog gubitka ili oštećenja osiguranog predmeta priznaje osiguraniku pravo datraži naknadu kao da je nastupio potpuni gubitak broda. Osnovna je pretpostavkatakva zahtjeva da je zbog ostvarenja osiguranih rizika osiguranik lišen mogućnostipriv redno se koristiti i raspolagati osiguranim brodom. Marine Insurance Act(1906.), na primjer, izričito navodi da izvedeni potpuni gubitak postoji i kada jeosiguranik lišen posjeda na brodu ili robi zbog osiguranog rizika (“deprived ofthe possession”) te ako nije vjerojatno da će ponovno doći u njihov posjed (cl.60,2). U tom je zakonu, međutim, ostalo otvoreno pitanje, protekom kojeg rokaosiguranik stječe pravo na zahtjev za izvedeni potpuni gubitak, odnosno davanjeizjave o napuštanju broda. Tim je zakonom samo određeno da je osiguranikizjavu o napuštanju dužan dati s razboritom pažnjom poslije primitka pouzdanihinformacija o šteti, a da je u neizvjesnim situacijama ovlašten u razboritom roku(“reasonable time”) zatražiti mišljenje osiguratelja (cl. 62,3.).Kod nastupa bilo kojeg rizika protekne stanovito vrijeme od početka dosvršetka njegova djelovanja. Za postojanje osiguranog slučaja potrebno je da sedogađaj uzrokovan osiguranim rizikom ostvario u cijelosti. Ugovor se sklapas pretpostavkom da će se osigurani slučaj ostvariti u ugovorenim vremenskimgranicama. Kod “restraint” i rizika slične naravi djelovanje se rizika ogleda utome što se ostvaruje tijekom vremena. Zbog toga se kao osnovno javlja pitanje37Ta klauzula glasi: «Ako je zbog zapljene, uzapćenja, zaustavljanja, ograničenja, zadržavanja,konfiskacije i eksproprijacije osiguranog broda osiguranik onemogućen u slobodnom korištenju iliraspolaganju brodom u neprekidnom razdoblju od 12 mjeseci, tada će se kod utvr đivanja je liosigurani brod pretrpio izvedeni potpuni gubitak smatrati daje osiguranik lišen posjeda broda, bezikakva izgleda da će ga ponovno dobiti.”482
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.kada će se smatrati da se ostvario takav rizik. Koji rok mora proteći od deposesijebroda za takvu ocjenu? Budući da u engleskom pravu taj rok nije propisan, a nitise u praksi ugovarao, to se pitanje javilo kao sporno. Ono što nije bilo spornojest to da se u primjeni odredbe cl. 60 MIA “i ako nije vjerojatno da će ponovnodoći u njihov posjed” podrazumijeva “u granicama razboritog roka” (“within areasonable time”).Prijeka potreba da se razjasni značenje izraza “deprived of the possession” i“reasonable time” javila se pri novijim pojavama ratnih stanja, posebice u ratuizmeđu Iraka i Irana. Izbijanjem rata između Iraka i Irana, područje sjeverno od24. para lele u Perzijskom zaljevu bilo je proglašeno kao “breach of warranty” zonau koju se moglo uploviti u suglasnosti s osigurateljem samo pla ćanjem dodatnepremije. Osim opće ratne opasnosti, u tom su ratu mnogi brodovi bili zaustavljeniu Shatt - al Arabu i zbog zabrane iračkih vlasti, premda neoštećeni, nisu mogliisploviti. Ta okolnost otvorila je pitanje pokrića za tzv. “Blocking and Trapping”rizik. Na engleskom tržištu nije postojala suglasnost je li taj rizik pokriven premaInstitute War and Strikes Clauses ili nije. Osiguravajuće kompanije na to supitanje odgovorile niječno, pa se «blocking and trapping» rizik morao posebnoosigurati uz naplatu posebne premije. 38 Ta je nejasnoća uklonjena donošenjemarbitražne odluke u predmetu (test case) “The Bambury” 1982. 39 Uključivanje“Detainment Clause” u Institute War and Strikes Clauses izravna je posljedica tearbitražne odluke. 40U tom je predmetu sudac (Staughton) trebao presuditi što seima smatrati pod izrazom reasonable time. Po njegovu mišljenju, usporovima ove vrste razboritim rokom podrazumijeva se rok od12 mjeseci računajući od dana kada je izjavljeno napuštanje broda, ne uzimajući uobzir vrijeme koje je do tada proteklo. Budući da u vrijeme kada je u tom predmetuizjavljeno napuštanje broda nije bilo vjerojatno da će brod biti vraćen vlasniku,sudac je presudio u korist osiguranika s obrazloženjem da valja smatrati da je brodpretrpio izvedeni potpuni gubitak prouzročen osiguranim rizikom. 41 Smatra se da151) 38 Na londonskom je tržištu 1. listopada 1983. godine donesen “London Blocking andTrapping Addendum”, koji glasi:“It is hereby agreed that the inability of the vessel to sail from any port, canal, waterway orother place to the high seas for a continuous period of 12 months as a result of the closure of theconnecting channel to all vessels of such size or draft is within the term “restraint” appearing inClause 3 of the Institute War and Strikes Clauses - Hulls 1.10.83 provided that such closure has arisenthrough the blockage of the waterway by a warlike act, or act of National defence.”39Brod “Bambury” bio je osiguran za plovidbu sjeverno od 24. paralele. Uplovio je u Shatt-al-Arab20. rujna 1980. godine. Na odredište je stigao 22. rujna 1980. kada se i počeo iskrcavati teret. Istogdana navečer Irak je napao Iran. Brod je dobio dozvolu za isplovljenje, ali su je iračke vlasti poslijeopozvale. Naredbom iračkih vlasti svako kretanje trgovačkih brodova neutralnih zemalja bilo je nakontoga zabranjeno. Osiguranik je dva puta izjavljivao napuštaj broda osiguratelju (30. rujna i 14.listopada 1981.), ali je osiguratelj oba puta odbio prihvatiti napuštaj. U prosincu 1981. pokrenut jearbitražni spor.40O arbitražnoj odluci u predmetu the Bambury opširnije Pavić, Drago, Pomorsko osiguranje, KnjigaII, op. cit. , str. 237. i d.41(1982.)1 Lloyd’s Rep. 312.483
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.je time ispravno i konačno riješeno pitanje kako valja tumačiti odredbu cl. 60, 2MIA, 1906. pri ostvarenju rizika “restraint”. Iz toga slijedi da dodatno osiguranjeza rizik “blocking and trapping” nije potrebno kod činjeničnog stanja kakvo jebilo u predmetu “The Bambury”.Zanimljivo je da u Detainment Clause nije u cijelosti prihvaćeno rješenjeiz arbitražne odluke. Prema toj klauzuli, naime, bitno je drukčije rije šeno pitanjeračunanja roka od 12 mjeseci nego u presudi. Taj se rok, prema Detainment Clause,ne računa od dana kada je izjavljeno napuštanje broda, kao prema arbitražnojodluci, nego od dana kada je osiguranik izgubio faktičnu vlast na brodu. Zaračunanje roka od 12 mjeseci pot puno je irelevantno kada je izjavljeno napuštanjebroda. Da bi se ostvarilo pravo prema toj klauzuli dovoljno je da protekne rok od12 mjeseci od dana oduzimanja broda. Tada će se bespogovorno smatrati da nemaizgleda da osiguranik dobije brod natrag.Zbog uvjerljivosti razloga na kojima se temelji arbitražnapresuda u predmetu «The Bambury» kao i novog rješenja institutskih klauzula,naš je zakonodavac također prihvatio kriterij od 12 mjeseci u odredbamaPomorskog zakonika o izvedenom potpunom gubitku (st. 2. čl. čl. 710.)3.3. Isključenje ratnih rizika prema ZOO3.3.1. Osiguranje imovineZakon o obveznim odnosima od ratnih rizika isključenih iz osiguranja navodisamo ratne operacije i pobune (čl. 955; čl. 976.). 42 Time nisu obuhvaćeni drugiratni i politički rizici te rizici štrajka, posebice nije obuhvaćen rizik terorizma.43Ugovornim odredbama o isključenju ratnih rizika moguće je osim ratnih operacijai pobuna predvidjeti isključenje i drugih pojavnih oblika ratnih ili političkihrizika. Pri tome valja voditi računa da je riječ o isključenjima iz osiguranja, koja setumače restriktivno, pa su u pravilu pokriveni svi rizici koji nisu izričito isključeni.Za tu je svrhu u ugovoru potrebno precizno navesti koji su pojavni oblici ratnih ipolitičkih rizika obuhvaćeni osiguranjem, odnosno koji su isključeni iz osiguranja.To vrijedi kako u osiguranju «svih rizika», tako i za osiguranje pojedinih točnoodređenih rizika. Npr. ako je osiguranjem obuhvaćen rizik požara per se, štetenastale zbog požara bit će osigurane neovisno o uzroku, osim ako do požara nijedošlo kvalificiranom krivnjom osiguranika. U osiguranju ratnih rizika osnovnoje pravilo da osiguranjem rizika nižeg stupnja nije obuhvaćeno osiguranje rizika42U osiguranju osoba isključene su samo ratne operacije (čl. 976. ZOO, 2005.) Zanimljivo je navestida su slovenskim ZOO za osiguranje imovine predviđene samo ratne operacije, ne i pobune (čl. 955.)..43U predmetu “Pan American World Airways Inc. v. The Aetna Casualty and Surety Co.” američkiApelacijski sud je presudio da šteta koju su prouzrokovali otmičari zrakoplova nije šteta nastalazbog rizika “war” ili “warlike operation”.U tom su predmetu palestinski otmičari eksplozivom uništilizrakoplov boing 747 Pan Americana na aerodromu u Kairu nakon što su oružanom prijetnjom prisililiposadu da sleti u Bejrut, a poslije u Kairo (1975.)! Lloyd’s Rep.77).484
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.višeg stupnja, npr, osiguranjem rizika građanskih sukoba nije osiguran rizikgrađanskog rata. Izrazi ratne operacije i pobune iz ZOO imaju ovo značenje:RATNE OPERACIJE. Zakon o obveznim odnosima pobliže ne određuje štose smatra ratnim operacijama i pobunama. Ostavljeno je to sudskoj praksi narješavanje. Novija sudska praksa potvrđuje da je pitanje razgraničenja ratnih odostalih rizika još uvijek jedno od teoretski i praktično najsloženijih pitanja iz teorijeprava osiguranja. Da bi to bolje objasnili, ukazat ćemo na neka zanimljiva rješenjajudikature poredbenopravnih sustava, posebice najnovije hrvatske judikature.Izraz ratne operacije iz Zakona o obveznim odnosima valja tumačiti u njegovuobičnom značenju – logično (lat. operatio – operatus: učinjen, izveden; operari:raditi) i u kontekstu općeg značenja ratnih rizika u osiguranju. Tehničko značenje tihriječi prema međunarodnom i ratnom pravu nije relevantno za trgovačke ugovore,pa tako nije ni za ugovor o osiguranju. Prema tome, izraz ratne operacije iz ZOOpojmovno znači: djelovanje vojnih postrojbi protiv druge zaraćene strane; vojnodjelovati znači voditi vojne akcije i sl. 44 Pojmom ratne operacije obuhvaćena suvojna djelovanja ne samo u međunarodnim ratnim sukobima nego i u građanskomratu, unutarnjim vojnim sukobima. 45 Pojam ratne operacije ima uže značenjeod pojma ratni rizik i označava neposredna ratna djelovanja na području nakojemu se vode ratne aktivnosti ili su u vezi s njima. To osim neposrednih ratnihdjelovanja mogu biti i diverzije, sabotaže i sl., pa i u područjima gdje se ne voderatne aktivnosti, uz uvjet da su učinjeni u ratne svrhe jedne zaraćene strane protivdruge. 46 Time, međutim, nije obuhvaćeno zlonamjerno djelovanje neke osobe kojadjeluje samostalno prema vlastitoj odluci. 47 U takvom je slučaju irelevantno je litakvo djelovanje nastalo na ratom zahvaćenom području ili izvan toga. Isto tako,djelovanje redovne vojske i policije u miru ne smatra se ratnim djelovanjem. Natemelju iznijetog može se zaključiti da zakonski pojam ratne operacije u smislurizika isključenog iz osiguranja označava: ratnim činom prouzročen događaj odstrane jedne zaraćene strane protiv druge u uvjetima ratnog stanja. Slično tome,rizik pobune, ustanka ili građanskih nemira podrazumijeva oružane aktivnosti44«djelovanje vojnih postrojbi na određenom području» (Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografskizavod, Školska knjiga, Zagreb 2000.; «operirati vojno znači nadirati, napredovati uz borbu, vojnodjelovati,voditi vojnu akciju većih razmjera» (Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi liber 2002.).45Lord Mustill: Uobičajeno i doslovno značenje riječi “war” je isto neovisno o tome je li riječ omeđunarodnom ili građanskom ratu. Građanski rat je rat koji je posebno obilježen činjenicom što jegrađanski, tj. što je prije unutrašnji nego vanjski (Spinney‘s /1948/ v. Royal Insurance, 1980, 1 Lloyd‘sRep 429).Građanski rat je nemeđunarodni oružani sukob koji se vodi unutar granica jedne države između njezinihoružanih snaga i pobunjenika ili drugih organiziranih odmetničkih skupina koje su pod odgovornimzapovjedništvom i nadziru dio područja, i mogu voditi neprekidne i usmjerene vojne operacije, <strong>Pravni</strong>leksikom, Leksikografski zavog, Zagreb 2007., str. 386.46Pod ratnim operacijama ili pobunama iz članka 931. ZOO/91. valja smatrati i sve one aktivnostišto su nesumnjivo i neposredno, za trajanja stanja rata ili pobune, izazvane ratom ili pobunom, međukoje aktivnosti svakako spadaju akti diverzija i sabotaža, ali i akti zastrašivanja (terora) učinjeni u ratne,odnosno pobunjeničke ciljeve ili s tim ciljevima u vezi te s političkim nakanama. (Os u Dubrovniku, Gž-97/03 od 10.02.1993.Izbor 94445.)47V. Miller, Michael, Marine War Risks i tamo cit. presude, op. cit., str.82.485
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.usmjerene na ostvarivanje ciljeva tih aktivnosti, a ne sama njihova pojava. Takvotumačenje pojma rat i ratne operacije potvrđuje i najnoviji razvoj standardnihautonomnih regulativa s velikim međunarodnim ugledom. U tom je pogledupoučno povijesno evoluiranje odredaba o ratnim rizicima iz engleskih standardnihuvjeta pomorskog osiguranja. 48Iz toga slijedi da pojmom rat i ratne operacije nisu obuhvaćene, na primjer:terorističke akcije izvan oružanog sukoba, posebice teroristički čini s političkimpobudama, 49 zlonamjerni postupci trećih osoba, zlonamjerni postupci s političkimpobudama, zlonamjerno podmetanje eksplozivnih naprava, bombi i sl. izvan ratnogsukoba, 50 pad letjelice za vrijeme vojne vježbe, eksplozija zaostalog streljiva umiru, sudari ili nezgode prometnih sredstava zbog pogašenih svjetala, nasukanjebroda zbog ugašenih svjetionika, događaji nastali zbog akata državnih tijela umirno doba (politički rizici), postupci štrajkaša, radnički ili građanski nemiri (rizicištrajka) i sl. 51 To drugim riječima znači da ti rizici nisu isključeni iz osiguranjaprema odredbama ZOO. Za njihovo isključenje iz osiguranja potrebno je izričitougovorno utanačenje, bilo u polici ili ugovorenim uvjetima osiguranja.POBUNE. Pojam pobuna nije zakonski definiran, a niti je u sudskoj praksinedvojbeno određeno koja obilježja mora imati taj oblik ratnog sukoba. Sukladnosudskoj praksi poredbenopravnih sustava, riječ je o unutrašnjem (nemeđunarodnom)građanskom oružanom sukobu u okviru kojeg se mogu voditi i ratne operacije, paprije opisana obilježja toga oblika ratnih sukoba vrijede i u primjeni ZOO. 52TERORISTIČKI AKTI. Pojmom ratne operacije u smislu rizika isključenogiz osiguranja imovine nisu, u pravilu, obuhvaćeni teroristički akti. Terorističkiakt u njegovu klasičnom obliku nije ratni rizik, jer obično nije posljedica ratnihokolnosti i ratnih djelovanja, nego je riječ o aktu nasilja osoba koje obično djeluju48Opširnije, pod 2/, supra.49Osiguratelj nije obvezan naknaditi štete uzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, osim akoje drukčije ugovoreno. Osiguratelj je obvezan dokazati da je šteta uzrokovana nekim od tih događaja.Osiguratelj to nije učinio time što je dokazao da je šteta uzrokovana terorističkim činom, jer on ne morasam po sebi biti u svezi s ratnim događajima ili pobunama. (Ps, Pž-1261/93 od 04.01.1994. Praxis 2/60.)U predmetu “Pan American World Airways Inc. v. The Aetna Casualty and Surety Co.” američkiApelacijski sud je presudio da šteta koju su prouzrokovali otmičari zrakoplova nije šteta nastalazbog rizika “war” ili “warlike operation”.U tom su predmetu palestinski otmičari eksplozivom uništilizrakoplov boing 747 Pan Americana na aerodromu u Kairu nakon što su oružanom prijetnjom prisililiposadu da sleti u Bejrut, a poslije u Kairo (1975.)1 Lloyd’s Rep.77).50Podmetanje eksplozivne naprave izvan ratnog sukoba nije ni rat ni pobuna. Samim time što sepodmetanje bombe smatra terorističkim činom ne znači da je u vezi s ratnim operacijama i pobunamabez obzira na to što se dogodio u vrijeme i na mjestu na kojem inače postoji ratno stanje, budući da štetanije bila posljedica ratnih djelovanja. Da bi se oslobodio od odgovornosti, osiguratelj mora dokazati da jeteroristički čin nastao u sklopu ratnih događanja. (VTS, RH, Pž- 820/95 od 5. 03.1996.)Osiguratelj nije obvezan naknaditi štete uzrokovane ratnim operacijama ili pobunama. Takvom se nesmatra šteta uzrokovana eksplozivnom napravom na teritoriju koji nije zahvaćen ratnim operacijama ilipobunama. (Vts, V Pž-1705/94 od 14.06.1994. Praxis 2/60.)51Sama okolnost da se vozilo kretalo ugašenih svjetala zbog opasnosti od neprijateljskog napada neznači da se radi o šteti izazvanoj ratnim operacijama. (Vs, Rev-119/97 od 28.o1.1998. Izbor 1/98-86; Ing.PSP-98/1-117.)52Opširnije, pod 3/, supra.486
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.s političkim pobudama 53 Štoviše, u suvremenom osiguranju rizik terorizmadefiniran je kao poseban rizik i ne smatra se ratnim rizikom. Za njegovo isključenjeiz osiguranja potrebno je izričito ugovorno utanačenje. 54 To ne znači, međutim,da se za ostvarivanje ratnih ciljeva ne mogu koristiti i terorističke metode. Ako jeu uvjetima ratnog stanja neka država kao zaraćena strana bila pokrovitelj nekogterorističkog čina protiv druge zaraćene strane radi ostvarivanja ratnih ciljeva,takav teroristički čin, prema našem mišljenju, ima obilježje ratnog rizika i bio biisključen iz osiguranja prema odredbama ZOO ili odredbama uvjeta osiguranjao isključenju ratnih rizika. 55 Zanimljivo je navesti da se u nekim suvremenimstandardnim uvjetima osiguranja rizik terorizma svrstava u skupinu rizikaštrajka. 563.3.2. Osiguranje osobaOdredbama Zakona o obveznim odnosima iz osiguranja su isključene štetneposljedice ratnih operacija na tjelesni integritet osiguranika (čl. 976.) Zakon iovdje kao isključeni rizik poznaje izraz ratne operacije. Pojmom ratne operacijei ovdje valja razumijevati ratnim činom prouzročen događaj od strane jednezaraćene strane protiv druge u uvjetima ratnog stanja. U tom se članku ne navodepobune, kako je to učinjeno za osiguranje imovine, pa pojam ratne operacijetreba tumačiti prema značenju upotrijebljenih izraza kako smo prije opisali, a neopćenito u smislu ratnih opasnosti. Prema jednoj odluci Ustavnoga suda RepublikeHrvatske, uvjeti osiguranja mogu samo razrađivati osnovni kriterij isključenja izčlanka 931. ZOO (sada: 976; op. p.), dakle da šteta mora biti posljedica baš ratnihoperacija pri čemu se «oslobođenje od odgovornosti ne može proširivati, već je naosiguratelju teret dokaza o tome da je šteta nastala kao posljedica ratnih operacijaili pobuna koje se mogu promatrati samo konkretno, na određenom području, kojeje zahvaćeno takvim zbivanjima, a ne mogu se proširivati na šira područja nakojima takvih događanja nije bilo». 57 Za zakonsko isključenje iz osiguranja, smrt53Prema hrvatskom Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnihdemostracija (2003.), terorističkim aktom smatra se osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkihpobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana (čl. 1).Osiguratelj nije obvezan naknaditi štete uzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, osim akonije drugačije ugovoreno. Osiguratelj je obvezan dokazati da je štetu uzrokovao neki od tih događaja.Osiguratelj to nije učinio time što je dokazao da je štetu uzrokovao teroristički čin, jer on ne mora sam posebi biti u svezi s ratnim događajima ili pobunom. (PS, Pž 1261/93 od 4. siječnja 1994.)54O osiguranju rizika terorizma opširnije: Radović, Zoran, Rizik terorizma u transportnom osiguranju,PPP, br. 158/2003; Terorizam – aspekti osiguranja Tokovi osiguranja, br. 2/2006; Marasović, Silvija, Rizikterorizma i osiguranje, Hrvatska pravna revija, ožujak 2007., Njegomir, Vladimir, Rizik terorizma i ulogaosiguranja, Svijet osiguranja, br. 6/2008..55U tom smislu i Miller, Michael u Marine War Risks, op. cit., str. 84.56Npr. International Hull Clauses (2003) i drugi engleski standardni uvjeti pomorskog osiguranja..57Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1006/1998, od 14. lipnja 2001., Narodnenovine, br. 58 od 29. lipnja 2001.Općim uvjetima osiguratelja mogu se razraditi kriteriji za oslobađanje od odgovornosti osiguratelja zaštete uzrokovane ratnim operacijama i pobunama, ali se oslobođenje ne može proširivati na druge rizikekoji se ne smatraju ratnim operacijama i pobunama. (Vs, Rev- 3009/2000-2od 4.2.2004. Izbor, 2/2004.)487
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.ili tjelesna ozljeda mora biti prouzročena ratnim operacijama, što znači da morapostojati uzročna veza između ratne operacije i tjelesne štete. 58Osiguranje života. U osiguranju života, ako je smrt osiguranika prouzročenaratnim operacijama, osiguratelj nije dužan isplatiti korisniku osiguranja osiguranusvotu, ali mu je dužan isplatiti matematičku rezervu iz ugovora (stavak 1.). Teretdokaza da je smrt osiguranika prouzročena isključenim rizikom je na osiguratelju.Zanimljivo je navesti da Zakon u pogledu matematičke rezerve ne predviđavremensko ograničenje od tri godine, kao kod rizika samoubojstva, što znači dase matematička rezerva isplaćuje neovisno o godinama prikupljanja. Odredba oisključenju rizika ratnih operacija dispozitivne je pravne naravi, pa stranke moguugovoriti i drukčije. Ostavljeno je to na njihovu dispoziciju.Osiguranje nesretnog slučaja. U osiguranju od posljedica nesretnog slučaja,osiguratelj je oslobođen obveze iz ugovora ako je nesretni slučaj prouzročenratnim operacijama (stavak 2.). Kao i u prethodnom slučaju, stranke moguugovoriti i drukčije. To naglašava značenje osigurateljevih uvjeta osiguranja.Uvjetima osiguranja redovito su predviđena ograničenja i isključenja iz osiguranjaako je smrt ili nezgoda nastala zbog ratnih rizika. Uvjetima naših osiguratelja zaosiguranje nezgode znatno je proširen pojam ratnog rizika u odnosu na zakonskuformulaciju (ratne operacije), jer se pod ratnim rizicima podrazumijevaju «ratnidogađaji, neprijateljstva ili ratu slične radnje, građanski rat, revolucija, pobuna,ustanak, građanski nemiri koji nastanu iz takvih događaja, sabotaža ili terorizampočinjen iz političkih pobuda, nasilje ili drugi slični događaji u kojima sudjelujeosiguranik» (Croatia osiguranje). Uključeni su i neki rizici koji u svom klasičnomobliku nisu ratni rizici, npr. sabotaža, terorizam i sl. To znači da je u osiguranjuod posljedica nesretnog slučaja autonomnim regulativima, što se tiče ratnih rizika,značajno suženo pokriće u odnosu na zakonski standard. Ova isključenja su pravnovaljana na temelju posebne odredbe.3.3.3. Dokazivanje ratne štete prema ZOOZa isključenje iz osiguranja neke štete nastale zbog ratnih rizika, osiguratelj jedužan dokazati da je šteta prouzročena ratnim operacijama ili pobunama. DrugimOkolnost što je šteta uzrokovana minsko eksplozivnim sredstvom, sama za sebe ne daje dovoljnoelemenata za zaključak da se radi o ratnoj šteti, kao šireg pojma koji isključuje isplatu osigurane svote (izkombiniranog kolektivnog osiguranja radnika), već to određuju konkretne okolnosti samog događaja. Sobzirom na to da se oštećenik svojim traktorom kretao poljskim putem, da osobno nije postavljao mine,te da na samom putu nije bilo označeno da je miniran. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno zauzelistajalište da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke koje oslobađaju osiguratelja iz ugovora oosiguranju od nesretnog slučaja. (VSRH, Rev 1070/98.)58Smrt osiguranika nije uzrokovana ratnim operacijama kad je on stradao naišavši na minu nakonzavršetka ratnih operacija. (Vs, Rev 1070/98. od 27.12.2001.; Izbor 2/2002.)Obveza osiguratelja isključena je u slučaju ranjavanja u ratnim događajima. (Vs, Rev- 1334/1995. od19. svibnja 1998. Izbor,2/1998.)Sama okolnost da se vozilo kretalo ugašenih svjetala zbog opasnosti od neprijateljskog napada, neznači da se radi o šteti izazvanoj ratnim operacijama. (Vs, Rev – 119/1997. od 28. siječnja 1998. Izbor,1/1998.)488
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.riječima, osiguratelj je dužan dokazati uzročnu vezu između ratne operacije ilipobune i nastale štete (stavak 2. čl. 955.). 59 Odredba stavka 2. odnosnog člankaiz ZOO oslobađa osiguranika tereta dokazivanja negativne činjenice da šteta nijenastala zbog ratnih događaja ili pobuna. 60 S obzirom na to da su zakonski propisiu odnosu na ratne i političke rizike općenito manjkavi, u praksi se isključenjetih rizika iz osiguranja redovito precizno uređuje ugovornim odredbama iliosiguravateljevim uvjetima osiguranja. Osobito poslije pojava ratnih stanja iterorističkih aktivnosti u najnovije vrijeme. Pritom nije dopušteno pozivom nazakonske odredbe o iznimnom ograničenju pokrića u slučaju ratnih rizika, uvjetimaosiguranja ekstenzivno tumačiti zakonske odredbe i pozivom na te odredbe uisključene rizike navoditi i one događaje koji nisu obuhvaćeni značenjem izraza«ratne oparacije ili pobune». 61 To naravno ne znači da stranke u okviru svojedispozicije ne mogu ugovornim odredbama iz osiguranja isključiti i druge pojavneoblike ratnih rizika osim onih zakonom predviđenih (ratne operacije i pobune).4. UZROČNOPOSLJEDIČNI ODNOS RATNIH RIZIKA I ŠTETEJedno od teoretski najsloženijih i praktično iznimno važnih pitanja u pravuosiguranja jest pitanje uzročno-posljedičnog odnosa između osiguranog rizika inastale štete. Taj se problem još naglašenije javlja u osiguranju od ratnih rizika.Posebice se u pomorskopravnoj praksi kao složeno javilo pitanje razgraničenjaizmeđu pomorskih i ratnih rizika pri određivanju relevantnog uzroka nastaleštete. U okolnostima ratnog stanja normalno je, naime, da se osim osiguranjapomorskih rizika provodi i osiguranje ratnih rizika. Ako se drukčije ne ugovori,radi se o potpuno samostalnim ugovorima među kojima nema nikakve pravneveze. To znači da pomorski osiguratelj jamči za štete pouzročene pomorskimrizicima, a osiguratelj ratnih rizika za štete nastale ostvarenjem ratnih rizika.Često su to različiti osiguratelji. U takvu slučaju kao osnovno javlja se pitanje59Osiguravatelj ne odgovara za štetu koja je uzrokovana ratnim operacijama i pobunama. Teretdokaza da je šteta uzrokovana ratnom operacijom ili pobunom leži na osiguratelju. (Vts, Pž-920/95 od05.03.1996. Zbirka 4/54.)U smislu odredbe čl. 931. ZOO/91. osiguravatelj nije dužan nadoknaditi štete uzrokovane ratnimoperacijama ili pobunama osim ako je drukčije ugovoreno, ali je njegova dužnost dokazati da je štetauzrokovana ratnim operacijama ili pobunom. (Vs. Rev- 1613/93 od 02.05. m1996. izbor 2/96-68.)60Odredba čl. 931. ZOO/91.oslobađa osiguranika (oštećenika) tereta dokazivanja negativne činjeniceda šteta nije nastala zbog ratnih događaja ili pobuna, a osiguravatelj je morao dokazati da postoji osnovaza oslobođenje od njegove odgovornosti predviđene u odredbi čl. 931. ZOO/91., što u ovom slučaju nijeučinio. (Vs, Rev – 2661/92-2 od 31.03.1993.)61Općim uvjetima osiguratelja mogu se razraditi kriteriji za oslobađanje od odgovornosti osigurateljaza štete uzrokovane ratnim operacijama i pobunama prema čl. 931. ZOO, ali se oslobađanje ne možeproširivati na druge rizike koji se ne smatraju ratnim operacijama i pobunama. (Vs, Rev-3009/2000-2 od4.2.2004 Izbor,2/2004.);Opći uvjeti osiguratelja ne mogu biti samostalni osnov isključenja odgovornosti osiguratelja zaštetu nastalu detonacijom eksploziva, ako osoba koja to radi djeluje zlonamjerno ili iz političkih pobuda.(VSRH, Rev 665/2001-2 od 26. 1. 2005.)489
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.je li šteta posljedica pomorskih ili ratnih rizika. Npr. zapovjednik torpediranogtrgovačkog broda (ratni rizik) u namjeri da spriječi njegovo potonuće namjernonasuče brod (pomorski rizik) pri čemu se brod dodatno ošteti i zbog toga pretrpipotpuni gubitak. Kojoj polici pripisati tu štetu? Pomorskoj ili ratnoj? U brojnojsudskoj praksi, koja je uslijedila naročito poslije II. svjetskog rata, postupnosu formirani kriteriji za ocjenu relevantnog uzroka štete. Ti su predmeti, kakosmo vidjeli, značajno utjecali i na izmjenu standardnih uvjeta osiguranja. 62Prema relevantnoj sudskoj praksi, u osiguranju ratnih rizika, kao i u osiguranjupomorskih rizika, pri izboru relevantnog uzroka u lancu više njih primjenjuje senačelo neposrednog uzroka (“proximate cause”). Sudska je praksa u početku,u skladu s općim pristupom rješenju toga pitanja, striktno primjenjivala načeloneposrednog uzroka. Napuštanje stroge primjene toga načela, dajući prednostizboru najvažnijeg i stvarnog uzroka štete (“effective, dominant and proximatecause”), odrazilo se i na rješavanje sporova iz osiguranja ratnih rizika. 63Temeljitim promjenama uvjeta osiguranja i oblika sklapanja ugovora oosiguranju uklonjena su mnoga sporna pitanja s područja osiguranja ratnih rizika.Više se ne primjenjuje negativno-pozitivna metoda određivanja pokrića, a novirevidirani uvjeti osiguranja više ne poznaju neke termine vrlo nejasna značenja.Na primjer, “takings at sea”, “warlike operation” i si. Zbog toga prijašnja sudskapraksa, mjerodavna za tumačenje tih termina, po mnogo čemu ima relativnoznačenje za tumačenje novih uvjeta osiguranja. Okolnosti koje su se u primjenistarih uvjeta osiguranja tretirale kao “warlike operations” sada su izvan okviraosiguranja ratnih rizika i spadaju u okvir pomorskih rizika. Sudski predmeti,kao što su “Coxwold”, “Matiana”, “Petersham” i dr., na taj su način postali diopovijesti pomorskog osiguranja i školski su ogledni primjeri za proučavanjegraničnog odnosa između pomorskih i ratnih rizika.Osnovu novog koncepta za određivanje granica između pomorskih i ratnihrizika čini značenje izraza, “any hostile act by or against a belligerent power”.Taj izraz nije nov, ali je ispuštanjem izraza warlike operation postavljenazapravo nova granica između pomorskih i ratnih rizika. Izraz “any hostileact” treba čitati u vezi s uvodnom odredbom”caused by”. Izraz “causedby” znači “proximately” ili “directly caused by”, a izraz “any hostile act”podrazumijeva”hostilities”. 64 Iz toga proizlazi da u okvir ratnih rizika ulaze samoone štete koje su posljedica “neprijateljskog čina”. Taj čin mora biti poduzetod jedne zaraćene strane ili protiv nje (“by or against a belligerent power”). Toznači da mora postojati ratno stanje. Na primjer, nije pokrivena šteta nastala zbog62Iz engleske suudske prakse možemo izdvojiti ove predmete: “Coxwold” (1942.); “Petersham”(1919.), «Matiana» (1921.), «Priam» (1948.), «Morning Star» (1987.).63O primjeni teorije neposrednog uzroka u suvremenoj pomorskopravnoj praksi opširnije Pavić,Drago, Perils of the seas kao osigurani rizik, Svijet osiguranja, br. 5/1999.64Izraz «hostilities” podrazumijeva ratne čine ili akcije izvedene u namjeri ratovanja.Pretpostavlja se da postoji ratno stanje. Takve su radnje moguće i u prilikama građanskog rata.Tim se izrazom ne razumijevaju građanski nemiri. (V. presudu u engleskom predmetu “Spinney’s(1948.) Ltd. v. Royal Insurance Co. Ltd. (1980.)!Lloyd’s Rep. 437.)490
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.neprijateljske radnje jedne osobe. “Neprijateljski čin” mora biti izveden u sklopurata, građanskog rata, ustanka i dr.U primjeni novih uvjeta granica između pomorskih i ratnih rizika ovisit će oodgovoru na pitanje je li šteta neposredno prouzročena neprijateljskim činom”(“hostile act”). 65 Radi boljeg uvida u sadašnje stanje navodimo nekoliko primjerakoji bi u primjeni prijašnjih uvjeta bili označeni kao “warlike operations”: sudars ratnim brodom koji prati konvoj ili je u patrolnoj službi nije ratni rizik; sudars trgovačkim brodom koji prevozi ratni materijal nije ratni rizik; nasukanjebroda koji prevozi ratni materijal nije ratni rizik; sudar ili nasukanje brodakoji je pogođen raketom tretirat će se kao ratni rizik ako su sudar ili nasukanjeneposredna posljedica raketnog napada. Npr. sudar osiguranog broda s podrtinombroda koji je potopila neprijateljska zaraćena strana smatrat će se kao pomorskirizik, ali ako je neprijatelj potopio brod zato da spriječi prolaz osiguranom brodu,to će se smatrati ratnim rizikom. 66 Tako postavljeni kriterij za ocjenu uzročnoposljedičnogodnosa između osiguranog ratnog rizika i nastale štete primjeren jei za naše pravo osiguranja.5. ZAKLJUČAKPod pojmom ratni rizik (u smislu osiguranog ili isključenog rizika),podrazumijeva se ratnim činom uzrokovan događaj, koji može imati za posljedicuuništenje ili oštećenje osiguranog predmeta. Ratni čin mora počiniti jedna zaraćenastrana protiv druge u uvjetima ratnog stanja. Pojam ratne operacije ili pobune izZOO podrazumijeva ratnim činom prouzročene događaje od strane jedne zaraćenestrane protiv druge u uvjetima ratnog stanja ili oružane aktivnosti usmjerene naostvarivanje ciljeva pobune. Tim su pojmom obuhvaćena vojna djelovanja nesamo u međunarodnom, nego i u nemeđunarodnom ratnom sukobu. Pojmomratne operacije i pobune u smislu isključenih rizika prema ZOO, nisu obuhvaćeni:terorističke akcije izvan oružanog sukoba, zlonamjerni postupci trećih osoba,zlonamjerno podmetanje eksplozivnih naprava izvan ratnih operacija, eksplozijazaostalih mina, postupci štrajkaša, radnički nemiri i sl.Zakonske odredbe o isključenju ratnih rizika dispozitivne su pravne naravi,pa zakonska isključenja vrijede samo ako stranke nisu ugovorile drukčije. Zaisključenje iz osiguranja rizika koji ne potpadaju pod pojam ratne operacije ilipobune potrebno je izričito ugovorno utanačenje. Nije dopušteno osigurateljevimuvjetima osiguranja, pozivom na odredbe ZOO o isključenju ratnih rizika,zakonske odredbe ekstenzivno tumačiti i u isključene rizike navoditi i one događajekoji nisu obuhvaćeni značenjem izraza ratne operacije ili pobune. U osiguranju65O značenju izraza “hostile akt” opširnije u Bennet, Howard, The Law of Marine insurance, Oxford,University press, 2006, str. 403; Miller, Michael, op. cit., str. 81.66V. prema presudi u predmetu William France Fenwick v. North of England P. & I. Association(1917.)491
Dr. sc. Drago Pavić: Osiguranje ratnih rizika<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 465.-492.ratnih rizika osnovno je pravilo da osiguranje rizika nižeg stupnja ne obuhvaćaosiguranje rizika višeg stupnja.Osiguratelj je dužan dokazati da je šteta prouzročena ratnim operacijama ilipobunama kao rizikom isključenim iz osiguranja, tj. dužan je dokazati uzročnuvezu između ratne operacije ili pobune i nastale štete. Izraze kao što su rat,građanski rat, ratne operacije, pobune i sl. trema tumačiti prema njihovu običnomi opće razumljivom značenju a ne primjenom pravila međunarodnog javnogprava.INSURING WAR RISKSCertain manifestations of war risks in the case of insured or excluded risks from insurance aredemonstrated and explained. Fundamental principles of insuring war risks are also discussed. Inparticular, the meaning of the expression, ‘war operations and rebellions’, in the Obligations Act(ZOO) is identified in light of the viewpoint of modern Croatian judicature. The criteria for assessingthe causal relationship between war risk and damage are also explained.Key words: war risks, insurance risks, war operations and rebellions,Obligations Act, Croatian judicature492
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.Prof. dr. sc. Marcus Heintzen, Freie Universität BerlinGRUND- UND MENSCHENRECHTSSCHUTZ DURCHDEUTSCHES BUNDESVERFASSUNGSGERICHT,KROATISCHEN VERFASSUNGSGERICHTSHOF,EUROPÄISCHEN GERICHTSHOF FÜRMENSCHENRECHTE UND EUROPÄISCHENGERICHTSHOFUDK: 342. 7 (4)Primljeno: 1. VI. 2009.Izvorni znanstveni radČlanak analizira značenje višestupanjske zaštite ljudskih prava koju omogućuju ustavni sudoviu Njemačkoj, Hrvatskoj, ECJ i ECtRH. Iako svoj rad temelje na različitim funkcijama i vlastitimkoncepcijama prava članak ukazuje da je blagodat simultane zaštite ljudskih prava uzajamnasupstitucija, nadopunjavanje i neformalne korekcije sudova. Dok Europski sud za ljudska prava(ECtRH) ima vodeću funkciju u zaštiti klasičnih ljudskih prava središnju točku ECJ predstavljajutemeljna ekonomska prava. Nacionalni ustavni sudovi kompletiraju zaštitu ljudskih prava te prednjačeu otvaranju socijalnih i kulturnih aspekata. U tom smislu pluralizam sudova koji štite ljudska pravaomogućuju šire prihvaćanje, učinkovitost i unifiormnost zaštite ljudskih prava u Europi. Više jeargumenata ovog članka potvrdila i Odluka njemačkog Ustavnog suda o Lisabonskom ugovoru od30. VI. 2009 (2 BvE 2/06).Ključne riječi: ljudska prava, ustavni sudovi, hijerarhija normi,višestupanjska zaštita ljudskih pravaI. DIE VIELZAHL VON GRUND- UND MENSCHENRECHTENTexte verbindlicher Verbürgungen von Grund- und Menschenrechten 1 sindzahlreich und ähneln einander inhaltlich. Innerhalb des Kreises europäischatlantischerVerfassungsstaaten handelt es sich um juristische Konfektionsware,um Serienprodukte, die teils etwas liberaler, teils etwas sozialer formuliert seinmögen. 2 Ergänzungen solcher Texte machen zum Teil nur explizit, was zu neuartigenSachverhalten, z.B. in Gen- oder Informationstechnologie, schon vorher aus ihrenGrundsätzen abgeleitet worden ist. Die Idee der Grund- und Menschenrechte ist1Zum Verhältnis der Begriffe Grundrechte und Menschenrechte aus deutscher Sicht u.a. Klaus Stern,Die Idee der Menschen- und Grundrechte, in: Detlef Merten / Hans-Jürgen Papier (Hrsg.), Handbuch derGrundrechte in Deutschland und Europa, Bd. 1, 2004, § 1 Rn. 46 ff.2Zu den hier zu ergänzenden, praktisch nicht wirksamen Menschenrechten der 3. Generation vgl. HerbertLandau, Die Entwicklung der Menschenrechte in der Rechtsprechung des Bundesverfassungsgerichts unddes Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte, DVBl. 2008, S. 1269 (1271).493
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.eben universell. Einige ihrer Textbausteine, so dass Versammlungen nur geschütztsind, wenn sie friedlich und ohne Waffen stattfinden (z.B. Art. 42 der Verfassungder Republik Kroatien oder Art. 8 Abs. 1 des deutschen Grundgesetzes), lassensich historisch bis zu den frühen Gliedstaatsverfassungen der entstehendenVereinigten Staaten von Amerika oder bis zu den verschiedenen französischenRevolutionsverfassungen zurückverfolgen, in beiden Fällen also bis in das 18.Jahrhundert.1. Der BefundDeutschland unterliegt einer fünffachen Bindung an Grund- und Menschenrechte,zentral im Grundgesetz, dessen Grundrechte und grundrechtsgleichen Rechtefür alle Staatsgewalt in Bund und Ländern unmittelbar geltendes Recht sind,sodann, bezogen auf die 16 Bundesländer, in deren Landesverfassungen 3 ,sodann durch die Europäische Menschenrechtskonvention, die in Deutschlandmit dem Rang eines einfachen Bundesgesetzes innerstaatlich gilt 4 , sodanndurch die beiden Menschenrechtspakte der Vereinten Nationen und weiterevölkerrechtliche Konventionen, schließlich durch Recht der Europäischen Union,hier Grundfreiheiten, die sich von Grundrechten inhaltlich unterscheiden. 5 EineCharta der Grundrechte, 2000 proklamiert, ist bisher soft law, nachdem sowohlder Vertrag über eine Verfassung für Europa als auch der Lissaboner Vertraggescheitert sind, beides auch wegen der Grundrechtecharta. 6Kroatien bringt es derzeit auf drei Ebenen: die Verfassung der Republik mitgrundlegenden Menschen- und Bürgerrechten in den Art. 14 bis 69; die EuropäischeMenschenrechtskonvention mit ihren derzeit 14 Zusatzprotokollen; und die beidenInternationalen Pakte über Bürgerliche und Politische sowie über Wirtschaftliche,Soziale und Kulturelle Rechte. Die EU-Ebene ist im Vorfeld eines EU-Beitritts erstschwach ausgeprägt; das Abkommen über eine Mitteleuropäische Freihandelszoneenthält materiell-rechtlich einige Bestimmungen, die Grundfreiheiten entsprechen,und sieht in Art. 43 ein Schiedsverfahren vor. 73Einige Landesverfassungen verzichten freilich auf Individualverfassungsbeschwerden (Baden-Württemberg, Bremen, Niedersachsen) oder auf Grundrechte (Hamburg) oder verweisen auf die Grundrechtedes Grundgesetzes (Baden-Württemberg, Nordrhein-Westfalen, Niedersachsen. Verfassungsgerichte, dienicht über Verfassungsbeschwerden zu entscheiden haben, werden Staatsgerichtshof genannt.4Aktueller rechtsvergleichender Überblick zu dieser Frage: Helen Keller, Alec Stone Sweet (Hrsg.),A Europe of Rights. The Impact of the ECHR on National Legal Systems, 2008.5Vgl. zur Meinungsfreiheit: Art. 19 der Allgemeinen Erklärung der Menschenrechte, Art. 19 Abs. 1und 2 des Internationalen Paktes über Bürgerliche und Politische Rechte, Art. 10 Abs. 1 der EuropäischenMenschenrechtskonvention, Art. 11 Abs. 1 der Charta der Grundrechte der Europäischen Union, Art. 5Abs. 1 Grundgesetz, Art. 14 Abs. 1 Verfassung von Berlin; vgl. ferner § 48 Abs. 1 des Schulgesetzes fürdas Land Berlin.6Vgl. hierzu Franz C. Mayer, Der Vertrag von Lissabon und die Grundrechte, EuR 2009, Beiheft 1,S. 87 ff.7Bei dem Abkommen über eine Mitteleuropäische Freihandelszone sind die juristischen Streitigkeitenvermieden worden, die es im Vorfeld des Abkommens über einen Europäischen Wirtschaftsraum (EWR)494
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.Bei einem Vergleich dieser Grund- und Menschenrechtsverbürgungenüberwiegt der Eindruck von Übereinstimmung, ja sogar Redundanz. So lautetArt. 14 der Verfassung der Republik Kroatien: Jeder Mensch und Bürger derRepublik Kroatien hat alle Rechte und Freiheiten, unabhängig von Rasse,Hautfarbe, Sprache, politischer und sonstiger Überzeugung, nationaler odersozialer Herkunft, Vermögen, Geburt, Ausbildung, gesellschaftlicher Stellungoder von anderen Eigenschaften. In Art. 3 Abs. 3 des deutschen Grundgesetzesfindet man eine sehr ähnliche Formulierung, ebenso in Art. 14 der EuropäischenMenschenrechtskonvention und in Art. 21 Abs. 1 der EuropäischenGrundrechtecharta. Ähnliche Übereinstimmung ließe sich leicht an anderenGrundrechten demonstrieren, etwa der Glaubens- oder der Meinungsfreiheit oderan den Habeas corpus – Rechten.2. GründeWarum existieren dann so viele unterschiedliche Grund- undMenschenrechtsverbürgungen, wo sie doch in wesentlichen Inhaltenübereinstimmen? 8 Warum unterliegt Deutschland etwa einer fünffachen Bindungan die Meinungsfreiheit; einmal würde doch reichen?Die Antwort auf diese Frage wird man angesichts inhaltlicherÜbereinstimmungen nicht bei den Gewährleistungsinhalten zu suchen haben.Auch Ausdifferenzierung und Lückenlosigkeit von Grundrechtsschutz sind Ziele,die innerhalb einzelner Grundrechtsordnungen angestrebt werden, nicht durchderen schwer zu koordinierenden Verbund. Ein denkbarer Ansatz wären dieVerpflichtungsadressaten. Da es nationale und supranationale Hoheitsgewalt gibt,muss es nationale und supranationale Grundrechte geben, die das Individuumschützen. Dies erklärt das Phänomen aber nur teilweise. Es erklärt nicht, dass ineinigen föderalen Systemen regionale Hoheitsgewalt zusätzlich an Grundrechteder Föderation gebunden wird. Es erklärt nicht, warum die Grundfreiheiten undteilweise auch die Grundrechte der Europäischen Union ebenenübergreifendderen Mitgliedstaaten in die Pflicht nehmen. 9 Und dieser Ansatz versagt beider Europäischen Menschenrechtskonvention, weil dieser keine internationaleOrganisation als Verpflichtungsadressat korrespondiert.Es lassen sich im Kern zwei weitere Erklärungen für die Mehrebigkeitbenennen: Erstens sind Grund- und Menschenrechte, wie alles Verfassungsrecht,zu der Frage gegeben hat, wie der EuGH und ein EWR-Gericht zueinander stehen, insbesondere beider Auslegung inhaltlich gleicher Normen von EG- und EWR-Recht: dazu EuGH, Gutachten 1/91 vom14.12.1991, Slg. 1991 I, 6079 und Gutachten 1/92 vom 10.4.1992, Slg. 1992 I, 2821.8Aus kroatischer Sicht ähnelt diese Problematik den verschiedenen Konditionalitäten internationalerund europäischer Organisationen für einen Beitritt der Länder des westlichen Balkans; dazu ReinhardPriebe, Beitrittsperspektive und Verfassungsreform in den Ländern des Westlichen Balkans, EuR 2008,S. 301 (310 f.).9Zur Bindung der Gemeinschaftsorgane an Grundfreiheiten: EuGH, Urteil vom 17.5.1984, DenkavitNederland; Helmut Lecheler, Einführung in das Europarecht, 2003, S. 219 f.495
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.politisches Recht und damit in einem Zusammenhang mit politischen Systemenund Rechtsordnungen zu sehen, was Rückwirkungen auf ihren Norminhalt hat.Wenn diese Systeme und Ordnungen sich unterscheiden, können trotz sprachlicherIdentität Verbürgungen von Grund- und Menschenrechten unterschiedlicheBedeutungen annehmen. Diesen Aspekt werde ich im Weiteren nicht nähervertiefen können.Zweitens werden Grund- und Menschenrechte effektiv erst durchVerfassungsgerichte geschützt, also Gerichte, welche die Befugnis haben, auchParlamente und Regierungen in rechtliche Schranken zu verweisen 10 ; GrundundMenschenrechte ohne die Möglichkeit ihrer gerichtlichen Durchsetzunglaufen Gefahr, Programmsätze zu sein. Diesen Ansatz, also über Grund- undMenschenrechte aus der Perspektive sie schützender Verfassungsgerichtenachzudenken, will ich im Weiteren vertiefen.Da Grund- und Menschenrechte inhaltlich abstrakt formuliert sind, kann niemandgenau vorhersagen, welche Beschränkungen für Hoheitsgewalt konkret formuliertwerden. Aus der Sicht von Parlamenten und Regierungen ist dies misslich; es erklärtdie zum Teil geringe Bereitschaft, sich verfassungsgerichtlicher Rechtsmacht,insbesondere einer inter- oder supranationalen Rechtsmacht 11 , unterwerfenzu wollen. 12 Verfassungsgerichte schulden niemandem Rechenschaft. Ihre10Die Geschichte der Verfassungsgerichtsbarkeit beginnt mit den Entscheidung Marbury vs. Madison(1803, 5 U.S. 137) und McCulloch vs. Maryland (1819, 17 U.S. 316), jeweils des amerikanischen SupremeCourt. Mit diesen Urteilen sprach sich erstmals ein Gericht die Kompetenz zu, auch den Gesetzgeber zukontrollieren und ihn am Maßstab der geschriebenen Verfassung zu messen, trotz fehlender ausdrücklicherErmächtigung durch die Verfassung. Zur Legitimation der Verfassungsgerichtsbarkeit in den USA vgl.Christoph Möllers, Gewaltengliederung, 2005, S. 137; vgl. auch H.L.A. Hart, American Jurisprudencethrough English Eyes: The Nightmare and the Noble Dream, in: ders., Essays in Jurisprudence andPhilosophy, 1983, S. 123 ff. Zur Universalisierung dieses Ansatzes Heinz Laufer, Verfassungsgerichtsbarkeitund politischer Prozess, 1968, S. 10 ff., zur Position des deutschen Parlamentarischen Rates 1948/49 ebd.,S. 35 ff.11Hierzu Peter M. Huber, Unitarisierung durch Gemeinschaftsgrundrechte – ZurÜberprüfungsbedürftigkeit der ERT-Rechtsprechung, EuR 2008, S. 190 ff., insb. S. 192 ff., m.w.N. inFußn. 10.12Die Diskussion darüber, ob es eine Verfassungsgerichtsbarkeit geben solle und ob Grundrechteunmittelbar geltendes, auch den Gesetzgeber bindendes Recht seien oder Programmsätze, ist imDeutschland der Weimarer Republik klassisch geführt worden. Dies mit zum Teil überraschendenMeinungskonstellationen: Während Hans Kelsen Ersterem zustimmte, war er bei Letzterem zurückhaltend.Umgekehrt hat Carl Schmitt primär den Reichspräsidenten als Hüter der Verfassung angesehen, dafüraber Grundrechten mehr Inhalt, Bedeutung und System beigemessen. Zu Ersterem Hans Kelsen, Wesenund Entwicklung der Staatsgerichtsbarkeit, VVDStRL 5 (1929), S. 30 ff.; ders., Wer soll der Hüterder Verfassung sein?, Die Justiz, Heft 11/12 (1931), S. 576 ff. (mit einer Warnung vor zu abstraktengrundrechtlichen Entscheidungsmaßstäben, S. 595 f.) – Zu Letzterem Richard Thoma, Die juristischeBedeutung der grundrechtlichen Sätze der deutschen Reichsverfassung, in: Hans C. Nipperdey (Hrsg.),Die Grundrechte und Grundpflichten der Reichsverfassung, Bd. 1, 1929, S. 1 ff.; Carl Schmitt, Inhaltund Bedeutung des zweiten Hauptteils der Rechtsverfassung, in: Gerhard Anschütz / Richard Thoma(Hrsg.), Handbuch des deutschen Staatsrechts, Bd. 2, 1932, S. 572 ff. Zur „Gleichheit vor dem Gesetzim Sinne des Art. 109 der Reichsverfassung“ vgl. die Berichte von Erich Kaufmann und Hans Nawiaskyauf der Münsteraner Staatsrechtslehrertagung 1929 (VVDStR 3 (1927), S. 2 ff., 25 ff. Nachweise zumMethodenstreit in der Weimarer Staatsrechtslehre zuletzt u.a. bei Hasso Hofmann, Zur Geschichte desBegriffspaars Recht und Kultur, JZ 2009, S. 1 ff., der prägnant feststellt, dieser Methodenstreit sei auf denJahrestagungen der Vereinigung der Deutschen Staatsrechtslehrer 1926 in Münster und 1927 in München„sozusagen in offener Feldschlacht“ ausgetragen worden (S. 6).496
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.Rechtsmacht ist groß, wenn sie von Individuen, Unternehmen und gesellschaftlichenOrganisationen 13 mit dem Instrument einer Verfassungsbeschwerde angerufenwerden können. 14 So befürchtet man von einer Europäischen Grundrechtechartaunitarisierende Wirkung, weshalb der Frage, inwieweit neben der EuropäischenUnion die Mitgliedstaaten an sie gebunden sind, höchste Bedeutung zukommt;„unitarisierende Wirkung“ heißt, dass richterliche Konkretisierungen europäischerGrundrechte rechtsvereinheitlichend wirken.II. DIE EINZIGKEIT VON VERFASSUNGSGERICHTENIm Unterschied zu Grund- und Menschenrechten sind Verfassungsgerichtekeine juristische Konfektionsware, keine Serienprodukte von der Stange, sondernUnikate. Innerhalb eines Justizsystems sind Verfassungsgerichte Höchstgerichte.Dies gilt in zumindest zwei Richtungen. Sie nehmen eine hervorgehobeneStellung im Verhältnis zu den anderen Gerichten des Systems ein, densogenannten Fachgerichten. Ihr Entscheidungsmaßstab hat zweitens Vorrangvor allem anderen Recht dieses Systems, er hat die größte normative Kraft.Verfassungen sind normative Ordnungen mit übergeordneten Prinzipien undherrschaftslegitimierenden Elementen. Konstitutionalisierung, d.h. Durchdringungganzer Rechtsordnungen vom Verfassungsrecht her 15 , ist ein Zug unserer Zeit.Lassen Sie mich die Selbstpositionierungen von Bundesverfassungsgericht,Europäischem Gerichtshof und Europäischem Gerichtshof für Menschenrechte inwenigen Worten schildern.1. BundesverfassungsgerichtDas Bundesverfassungsgericht hat seine Position, die es insbesondere in derAuseinandersetzung mit dem europäischen Gemeinschaftsrecht entwickelt hat, voretwa viereinhalb Jahren sinngemäß in folgende Worte gefasst: Die SouveränitätDeutschlands liegt in dem letzten Wort der deutschen Verfassung. 16 Da die deutscheVerfassung nicht sprechen kann, kann man diese Worte auch so formulieren: Die(äußere) Souveränität Deutschlands liegt in der Letztentscheidungskompetenzdes Bundesverfassungsgerichts über alle internationalen VerpflichtungenDeutschlands. Dies wird vom Bundesverfassungsgericht sogleich in zweiRichtungen weiter ausgeführt. Erstens widerspreche es nicht dem Ziel der13Ggfs. vermittelt durch einen Ombudsmann, wie ihn Art. 92 der kroatischen Verfassung vorsieht.14Das Verfassungsgerichtsgesetz Kroatiens regelt Gesetzes- und Urteilsverfassungsbeschwerde(Letztere richtet sich gegen Urteile und sonstige richterliche Entscheidungen und ggfs. mittelbar gegenVerwaltungsentscheidungen (Art. 38 Verfassungsgerichtsgesetz).15Zu diesem Begriff Matthias Knauff, Konstitutionalisierung im inner- und überstaatlichen Recht –Konvergenz oder Divergenz?, ZaöRV 68 (2008), S. 453 ff.16BVerfG, Beschluss vom 14.10.2004, 2 BvR 1481/04, BVerfGE 111, 289 (319).497
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.Völkerrechtsfreundlichkeit Deutschlands, wenn der deutsche Gesetzgeberausnahmsweise Völkervertragsrecht nicht beachtet, sofern nur auf dieseWeise ein Verstoß gegen tragende Grundsätze der deutschen Verfassungabzuwenden ist. Zweitens stehe auch europäisches Gemeinschaftsrecht untereinem allerdings weit zurückgenommenen Souveränitätsvorbehalt. Dies ergebesich daraus, dass Rechtsakte der Europäischen Union in Deutschland nur dankeines Normanwendungsbefehls im deutschen Zustimmungsgesetz zum EU-Primärrecht wirksam werden könnten, Grundlage des Zustimmungsgesetzes seiwiederum die deutsche Verfassung sei. Kurzum: Die juristische Weltsicht desBundesverfassungsgerichts beruht darauf, dass das Grundgesetz, die deutscheVerfassung, die höchste Norm und dass es selbst der Hüter dieser Norm sei. 17In der Praxis werden die Dinge freilich nicht so heiß gegessen, wie sie gekochtworden sind. Das Bundesverfassungsgericht nimmt seinen Vorranganspruchdeutlich zugunsten des Europäischen Gerichtshofs zurück und nennt diesKooperationsverhältnis: 18 Solange der EuGH generell einen wirksamen,dem des Bundesverfassungsgerichts im Wesentlichen gleich zu achtendenGrundrechtsschutz gewährleistet, unterlässt das BVerfG eine grundrechtlicheKontrolle sekundären Gemeinschaftsrechts.2. Europäischer GerichtshofWährend das Bundesverfassungsgericht europäisches Gemeinschaftsrechtals Recht betrachtet, dessen Geltungsgrund aus dem Recht der Mitgliedstaatenabgeleitet ist, betrachtet der Europäische Gerichtshof das Gemeinschaftsrecht,einschließlich der Gründungsverträge, als eine autonome Rechtsquelle.Grundlegend ist das Urteil in der Rechtssache Costa / ENEL vom 15. Juli1964 19 , dem, wie vielen Grundsatzurteilen des EuGH, ein trivialer Rechtsstreitzugrunde lag; es ging um eine nicht bezahlte Stromrechnung. Der damaligeEWG-Vertrag sei kein gewöhnlicher internationaler Vertrag, sondern habe eineeigene und gemeinsame Rechtsordnung geschaffen. 20 Dem Gemeinschaftsrechtkönnten darum keine wie immer gearteten innerstaatlichen Rechtsvorschriftenvorgehen. 2117Vgl. aus seiner Judikatur: BVerfGE 22, 293 (298 ff.); 37, 271 (280 ff.); 52, 187 (202 f.); 58, 1 (40);73, 339 (372 und 376 f.); 75, 223 (240 f.); 89, 155 (174 f.); 102, 147 (163 f.); 113, 273 (298 f.). Nacheiner bekannten Redensart schwebt über dem Bundesverfassungsgericht nur noch der blaue Himmel; vgl.(mit einiger Relativierung) Jutta Limbach, Das Bundesverfassungsgericht und der Grundrechtsschutz inEuropa, NJW 2001, S. 2913.18Hierzu zuletzt etwa Ulrich Fastenrath, BVerfG verweigert willkürlich die Kooperation mit demEuGH, NJW 2009, S. 272 ff.; Andreas Haratsch, Die kooperative Sicherung der Rechtsstaatlichkeitdurch die mitgliedstaatlichen Gerichte und die Gemeinschaftsgerichte aus mitgliedstaatlicher Sicht, EuR,Beiheft 3, 2008, S. 81 ff.19Rechtssache 6/64, Slg. 1964, 1251. Zusammenfassend und mit weiteren Nachweisen Jörg Ph.Terhechte, Grundwissen – Öffentliches Recht: Der Vorrang des Unionsrechts, JuS 2008, S. 403 ff.20EuGH, Slg. 1964, S. 1253 (1269 f.).21Wie Fußnote 20.498
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.Der EuGH proklamiert damit einen Vorrang von Gemeinschaftsrecht auchüber nationales Verfassungsrecht.3. Europäischer Gerichtshof für MenschenrechteDer Aufstieg des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte verlieflangsamer. Zwei Entwicklungen der 1990er Jahre machten aber auch hier den Wegfrei für eine Anerkennung der EMRK als constitutional instrument of Europeanpublic order 22 und für eine Anerkennung des Europäischen Gerichtshofs fürMenschenrechte als Verfassungsgericht. 23 Erstens ist nach dem Zusammenbruchder sozialistischen Staatenwelt die Zahl der Vertragsstaaten von zunächst 12auf heute 47 hochgeschnellt; heute ist Weißrussland der einzige europäischeStaat, der die Konvention nicht anerkennt. 24 Zweitens hat man die obligatorischeIndividualbeschwerde eingeführt. Grundlegend ist wohl die Entscheidung im FallLoizidou v. Türkei, in welcher der EGMR sich über die türkische Weigerunghinweggesetzt hat, seine Gerichtsbarkeit im Nordteil Zyperns anzuerkennen. 25Der Europäische Gerichtshof für Menschenrechte darf erst tätig werden, wenn derinnerstaatliche Rechtsweg erschöpft ist. Seine Entscheidungen betreffen darumhäufig Urteile nationaler Gerichte. Da seine Entscheidungen nur feststellende,keine kassatorische Wirkung haben, besteht für die Konventionsstaaten dasProblem, wie festgestellte Konventionsverletzungen abzustellen sind. 26 Denndie Konventionsverletzung besteht dann in Entscheidungen nationaler Gerichte,die in der Regel rechtskräftig sein werden. Art. 41 EMRK sieht die Möglichkeiteiner gerechten Entschädigung vor. Auf diese Weise haben sich zum Beispieldie Bundesrepublik Deutschland und Caroline von Monaco (Hannover) geeinigt,nachdem der Europäische Gerichtshof für Menschenrechte festgestellt hatte,dass das deutsche Bundesverfassungsgericht ihrem Schutz gegen aufdringlicheJournalisten und Photographen zu wenig Bedeutung beigemessen hatte. 27 In22Zu der hier nicht näher interessierenden Frage des Rangs der EMRK in nationalen Rechtsordnungenvgl. Robert Uerpmann, Die EMRK und die deutsche Rechtsprechung, 1993, S. 78 ff.23Letztere lässt sich begründen mit der besonderen Qualität der EMRK (so etwa Anne Peters, Einführungin die Europäische Menschenrechtskonvention, 2003, S. 12 ff.) oder mit der Einwirkung des EGMR aufjeweilige nationale Rechtsordnungen (so etwa Regine Gerards, Die Europäische Menschenrechtskonventionim Konstitutionalisierungsprozess einer gemeineuropäischen Grundrechtsordnung, 2007, S. 284 ff.24Neben dem Vatikan, der nicht Mitglied des Europarates ist, was für sich einer Unterzeichnung derEMRK entgegensteht. Die Teilnahme am völkerrechtlichen Verkehr überlässt der Vatikan grundsätzlichdem Heiligen Stuhl. Der Vatikan hat eine Verfassung, „Das neue Grundgesetz“, am 26.11.2000 gegebenvon Papst Johannes Paul II. – Zur Situation in Kroatien Nina Vajic, Uvod, in: Herwig Roggemann (Hrsg.),Europski sud za ljudska prava, 2003, S. 7 – 14.25ECHR, Preliminary Objections, 23.3.1995, Series A 310.26Dazu Wolfram Cremer, Zur Bindungswirkung von EGMR-Urteilen, EuGRZ 2004, S. 683 ff.;Landau (Fn. ), DVBl. 2008, S. 1273 ff.27Zusammenfassend und m.w.N. Friedhelm Hufen, Staatsrecht II. Grundrechte, 2007, § 27 Rn. 22.Nunmehr die Caroline II – Entscheidung des BVerfG vom 26.2.2008, u.a. in NJW 2008, S. 1793 ff., inder das BVerfG auf den Kurs des EGMR einschwenkt. Dazu Wolfgang Hoffmann-Riem, Die CarolineII – Entscheidung des BVerfG, NJW 2009, S. 20 ff.499
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.Bezug auf nationale Rechtsakte, die auf sekundärem Gemeinschaftsrecht beruhen,nimmt der EGMR, ähnlich wie das BVerfG, seine grundsätzlich proklamierteKontrollbefugnis zugunsten des EuGH weit zurück. 284. Grund- und menschenrechtliches MehrebenensystemBetrachtet man die drei Gerichte zusammen, so blickt man auf ein grundundmenschenrechtliches Mehrebenensystem 29 , das eine institutionelle und einematerielle Seite hat. Europäischer Gerichtshof und Bundesverfassungsgerichtsind jeweils Teile hierarchisch gegliederter Rechtsordnungen mitausgebauten Gerichtssystemen. Grund- und Menschenrechte gehören zu ihrenEntscheidungsmaßstäben; diese haben Vorrang vor dem einfachen Recht; vonihrer Rolle als Verfassungsgerichte ist die Rolle der Fachgerichtsbarkeit zuunterscheiden, die für Streitigkeiten aus dem sog. einfachen Recht zuständig ist.Verfassungsgerichte stehen an der Spitze der jeweiligen Gerichtsbarkeit, so wieVerfassungen an der Spitze der Normenhierarchie stehen. Dem EuropäischenGerichtshof für Menschenrechte fehlt das institutionelle und materielle Umfeldeiner eigenen politischen und rechtlichen Ordnung; er tritt in Konkurrenz zunationalen Verfassungsgerichten und ggfs. zum Europäischen Gerichtshof.III. DIE SINNHAFTIGKEIT EINER PLURALITÄT VONVERFASSUNGSGERICHTENEine solche Pluralität von Höchstgerichten verursacht offensichtliche Probleme. 30Angesichts von Ähnlichkeit und Unbestimmtheit der rechtlichen Maßstäbe ist eineDivergenz ihrer Rechtsprechung zu erwarten. 31 Man kann Verfassungsgerichte,um einige Bilder zu wählen, mit Operndiven oder mit Großmächten des 19.Jahrhunderts vergleichen, deren Verhältnis stets prekär ist. Dies führt zu der Fragenach der Sinnhaftigkeit einer Pluralität von Höchstgerichten.Die vier wichtigsten Antworten auf diese Frage lauten wie folgt. EineMehrzahl von Verfassungsgerichten eröffnet die Möglichkeit zu Substitution undzu Ergänzung. Drittens: Es besteht die Möglichkeit zu gegenseitiger Korrektur.Viertens: Die Problematik, dass Verfassungsrecht politisches Recht ist, stellt sich fürein internationales Gericht wie den Europäischen Gerichtshof für Menschenrechte28EGMR, Entscheidung vom 30.6.2005, Bosphorus, NJW 2006, S. 197.29Zu diesem deskriptiven Begriff u.a. Josef Franz Lindner, Grundrechtsschutz im europäischenMehrebenensystem – eine systematische Darstellung, Jura 2008, S. 401 ff.30Für die es auch explizite Regelungen gibt (vgl. Art. 142 Grundgesetz [dazu BVerfGE 96, 345]; Art.53 EMRK; Art. 53 Europäische Grundrechte-Charta).31Die dann Instanzgerichte, die mehreren Höchstgerichten vorlagepflichtig sind, veranlassen kann,diese gegeneinander auszuspielen; vgl. als Beispielsfall BVerfG, Beschluss vom 7.6.2000, BVerfGE 102,147 (zur Bananenmarktordnung der EG).500
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.entspannter dar wie für Gerichte, die politischen Entscheidungszentren nahe stehenund auf die politische Parteien, insbesondere bei der Richterwahl, einwirken.1. SubstitutionVon Substitution kann man in Staaten sprechen, die keineVerfassungsgerichtsbarkeit oder keine Grund- und Menschenrechte oder keineVerfassungsbeschwerde kennen. In solchen Staaten übernimmt die EMRK dieFunktion einer Ersatzverfassung und übernimmt der EGMR die Funktion einesErsatzverfassungsgerichts. Die Zahl der Staaten, auf welche dies zutrifft, istgrößer als man denkt. 32 Dies muss im Auge behalten, wer aus Sicht eines Staatesmit ausgebautem Grund- und Menschenrechtsschutz über dessen redundanteMehrebigkeit klagt.Ausgehend vom Grundsatz der Parlamentssouveränität hat Großbritannien derEuropäischen Menschenrechtskonvention, die es 1951 als erster Staat ratifizierthatte, lange Zeit keine innerstaatliche Geltung zuerkannt. Dies hat sich erst 2000mit dem Inkrafttreten des britischen Human Rights Acts geändert. Seitdem könnenIndividuen sich gegen britische Hoheitsgewalt auf die Konvention berufen. Dasist wichtig, weil es in Großbritannien keine geschriebene Verfassung mit einemdarin niedergelegten Katalog von Grund- und Menschenrechten und kein für derenImplementierung zuständiges Verfassungsgericht gibt. Aus britischer Sicht ist dieEMRK mit ihrem Rechtsschutzsystem darum in der Tat eine Art internationale33 34Nebenverfassung.2. ErgänzungVon Ergänzung kann man sprechen, wo inhaltliche Schwachstellen nationalerSysteme des Grund- und Menschenrechtsschutzes durch EMRK und EGMRausgeglichen werden. Aus deutscher Sicht sind die Justizgrundrechte eine solche32Über eine Individualverfassungsbeschwerde wie in Deutschland verfügen z.B. Frankreich,Großbritannien und Italien, aber auch Bulgarien und die Ukraine nicht. Island, die Niederlande undSchweden haben keine Verfassungsgerichte33Zur „Nebenverfassung“ begriffsbildend Christian Tomuschat, Der Verfassungsstaat imGeflecht der internationalen Beziehungen, VVDStRL 36 (1978), S. 7 (51 f.); speziell bezogen aufMenschenrechtskonventionen ders., Die staatliche Entscheidung für die internationale Offenheit, in: JosefIsensee / Paul Kirchhof (Hrsg.), Handbuch des Staatsrechts, Bd. 7, 1992, § 172 Rdnr. 73; zur EMRK s.Robert Uerpmann, Völkerrechtliche Nebenverfassungen, in: Armin von Bogdandy (Hrsg.), EuropäischesVerfassungsrecht. Theoretische und dogmatische Grundzüge, 2003, S. 339 ff.34Zu ähnlichen Problemen Großbritanniens bei der EU-Grundrechtecharta: Josef Franz Lindner, Zurgrundsätzlichen Bedeutung des Protokolls über die Anwendung der Grundrechtecharta auf Polen und aufdas Vereinigte Königreich – zugleich ein Beitrag zur Auslegung von Art. 51 EGC -, EuR 2008, S. 786 ff.Großbritannien und Polen, beide Vertragsparteien der Europäischen Menschenrechtskonvention, habenzur Grundrechte-Charta ein opting out ausgehandelt, Tschechien hat politische Bedenken erklärt, und dieIren haben den Lissaboner Vertrag in einer Volksabstimmung vorerst gestoppt.501
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.Schwachstelle. 35 Dies betrifft die Unschuldsvermutung in Strafverfahren oderden Schutz vor überlanger Dauer von staatsanwaltlichen oder gerichtlichenVerfahren. 36Von Ergänzung kann man weiter sprechen, wenn Verfassungsgerichte sichgegenseitig Arbeit abnehmen. Praktisch wichtigstes Beispiel für diese Variantein Deutschland sind Verfassungsbeschwerden, die darauf gestützt werden, dassFachgerichte durch schlampige Arbeit das Grundrecht auf rechtliches Gehör verletzthaben. Nicht selten geht es hier um Fälle, die so trivial sind, dass fachgerichtlicherRechtsschutz nicht gegeben ist. Die Last, solches Verfassungsbeschwerdenabzuarbeiten, wird dem deutschen Bundesverfassungsgericht durchLandesverfassungsgerichte teilweise abgenommen, die vor dem Hintergrund,dass in Deutschland die Eingangsgerichte Staatsgewalt nicht des Bundes, sondernder Bundesländer ausüben. Diese Eingangsgerichte erledigen die Alltagsarbeit,sind darum überlastet und machen gelegentlich Fehler.Eine Ergänzungsfunktion liegt schließlich in dem größeren Originalitätspotentialvon Verfassungsgerichten der tieferer Ebenen. Weil ihre Entscheidungen geringereWirkungen haben, haben diese Gerichte es leichter, neue Wege zu beschreitenund, in kleinem Rahmen, etwas zu erproben, was, falls es sich bewährt, auf diehöheren Ebenen weitergereicht werden kann.3. KorrekturVerfassungsgerichte sind höchste Gerichte; ihre Entscheidungen können vonkeinem höheren Gericht mehr kontrolliert werden. Andererseits können auchVerfassungsgerichte Fehler machen, die, wenn dies passiert, gewichtiger undstörender sind als Fehler anderer, weniger wichtiger Gerichte. Es gibt also inder Verfassungsgerichtsbarkeit ein Korrekturproblem. Dieses Problem lässt sichin einer der Würde dieser Gerichte angemessenen Weise durch gegenseitige,informelle und europäische Beeinflussung lösen, die im Unterschied zurechtsförmlicher Kontrolle zu sehen ist. 37Dazu zwei Beispielsfälle. Der erste Beispielsfall betrifft die Unverletzlichkeitder Wohnung, die in Art. 8 EMRK, Art. 34 Verfassung von Kroatien und Art. 13des deutschen Grundgesetzes gewährleistet ist, der zweite Beispielsfall betrifftden Schutz Prominenter vor aufdringlichen Journalisten, sog. Paparazzi.Zu der Frage, ob in den Schutzbereich des Wohnungsgrundrechts auchGeschäftsräume fallen, sogar Geschäftsräume, die nicht Individuen gehören,sondern Kapitalgesellschaften, hat das deutsche Bundesverfassungsgericht früh35Obwohl das Grundgesetz ihnen mit Art. 19 Abs. 4 und den Artt. 101 bis 104 besondereAufmerksamkeit widmet.36Zur Position des EGMR: Landau (Fn. ), DVBl. 2008, S. 1272.37Am Rande gesagt: Es ist folgerichtig, dass das deutsche Bundesverfassungsgericht von derMöglichkeit eines Vorabentscheidungsverfahrens zum EuGH gemäß Art. 234 EG-Vertrag noch nieGebrauch gemacht hat.502
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.eine bejahende Position vertreten. 38 Der EuGH hat dem zunächst widersprochen,in einem Fall, in dem es um kartellbehördliche Durchsuchungsmaßnahmenin Geschäftsräumen eines Chemiekonzerns gegangen ist. 39 Der EuropäischeGerichtshof für Menschenrechte, der drei Jahre später mit dieser Rechtsfragebefasst war, hat im Hinblick auf den weiten Bedeutungsumfang des französischenWortes „domicile“ und im Hinblick darauf, dass eine eindeutige Trennungzwischen privater und beruflicher Tätigkeit nicht immer möglich ist, für einweites Verständnis plädiert, sich im Ergebnis dem Bundesverfassungsgericht alsoangeschlossen. 40 Dies hat den EuGH bewogen, seine Rechtsprechung aufzugebenund auf die Linie von EGMR und BVerfG einzuschwenken. 41In den zahlreichen Caroline-Entscheidungen geht es um den Schutz derPersönlichkeitssphäre Prominenter gegen Bildberichterstattung durch diePresse. Das Bundesverfassungsgericht hatte zunächst entschieden, dass beiAufenthalten außerhalb einer Situation räumlicher Abgeschiedenheit einePerson von zeitgeschichtlichem Interesse stets und ohne Beschränkung fürdie Zwecke medialer Verbreitung fotographiert werden dürfe. Diese klare undpressefreundliche Position geht dem EGMR zu weit. Er hat sie zugunsten desPersönlichkeitsschutzes relativiert. Die Relativierungen lassen sich nicht soklar fassen. Sie laufen im Wesentlichen auf eine Abwägung der konfligierendenInteressen im Einzelfall hinaus, welche die Sache der Ausgangsgerichte sei, nichtdie Sache von Verfassungsgerichten. Das BVerfG hat sich dem nun angeschlossen.Die Korrektur betrifft in dem Caroline- anders als in dem Geschäftsraumfallnicht das Verhältnis von Hoheitsgewalt und Grundrechtsträger, sondern diekonkurrierenden Belange unterschiedlicher Grundrechtsträger.Die beiden Beispiele lassen sich so zusammenfassen. EGMR, EuGH, BVerfG undauch kroatisches Verfassungsgericht stehen zueinander in keinem hierarchischenVerhältnis, sondern sind faktisch gleichgeordnet. Die Gerichte beobachten sichgegenseitig. Bei den sog. klassischen Menschenrechten (Glaubens-, MeinungsundVersammlungsfreiheit, Justizgrundrechte) hat der EGMR einen faktischenVorrang. Das System ist flexibel genug, um nicht nur nationalen Besonderheiten,sondern auch nationaler Souveränität hinreichend Rechnung zu tragen.38BVerfGE 32, 353 (371); 76, 83 (88); 96, 44 (51).39EuGH, Urteil vom 21.9.1989, Slg. 1989, 2859.40EGMR, Urteil vom 16.12.1996, Serie A 251 – B.41EuGH, Urteil vom 22.10.2002, C 99/00. Vgl. hierzu Jean Mischo, Hoechst, Colas, Roquette:illustration d´une convergence, FS Gil Carlos Rodriguez Iglesias, 2003, S. 137 ff.503
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.4. Politisches Recht 42Das Mehrebenensystem ermöglicht eine Zurückdrängung des Politischenaus dem Schutz von Grund- und Menschenrechten. Dies ist die Konsequenzaus dem faktischen Vorrang des EGMR. Nationale Verfassungsgerichte sindnicht nur Gerichte, sondern als Verfassungsorgane in ihre jeweiligen politischenSysteme eingebunden. Sie haben Streitigkeiten auch zwischen den anderenVerfassungsorganen zu entscheiden. Diese versuchen insbesondere überAuswahl der Richter Einfluss zu nehmen. Auch der EuGH wird in Art. 7 EG alsGemeinschaftsorgan qualifiziert. Das Gericht selbst schreibt sich die Aufgabe zu,Integrationsmotor zu sein.Anders der EGMR. Er ist aus dem Kontext politischer Systeme herausgelöst undmenschenrechtszentriert. Als internationales Gericht kann er sich Streitigkeitenvor Ort aus der Ferne von Strasbourg widmen, was versachlichend wirkt. Die Wahlder Richter ist dezentralisiert, so dass es schwierig sein dürfte, seine Spruchkörpernach parteipolitischen Kriterien auszurichten. Die juristische Wirkung seinerEntscheidungen im einzelnen Fall ist begrenzt, so dass es den Vertragsstaaten derEMRK leichter fällt, seinen faktischen Vorrang in Fragen klassischer Grund- undMenschenrechte zu akzeptieren.5. Der Europäische GerichtshofNachdem die Rolle des EGMR in einem Mehrebenensystem des Schutzesvon Grund- und Menschenrechten damit angedeutet ist, soll, allmählich zumSchluss dieses Vortrags kommend, ein Blick auf den EuGH geworfen werden.Zu seiner Rolle sind eine grundsätzliche negative und eine grundsätzlichepositive Aussage möglich. Die grundsätzliche negative Aussage lautet: Es gibtkeinen Sinn, die klassischen Grund- und Menschenrechte durch ihn absichern zuwollen, denn dies tut bereits der EGMR. Die grundsätzliche positive Aussagelautet: Ein eigenständiges Betätigkeitsfeld stellen die Grundfreiheiten dar,damit Wirtschaftsgrundrechte, diese als Kontrast zu klassischen Grundrechtenverstanden.In dem Maße, wie die Europäische Union zu einem Raum der Freiheit, derSicherheit und des Rechts ausgebaut wird (vgl. etwa Art. 2, 4. SpiegelstrichEU-Vertrag), werden Organe der Union zwar im Schutzbereich klassischerFreiheitsgrundrechte hoheitlich tätig; das macht korrespondierend den Ausbaueines Grundrechtsschutzes erforderlich. Dieser Grundrechtsschutz hat aber dieOrgane der Union zu adressieren, nicht die Mitgliedstaaten. Bei Letzteren ist42Häufige Bezeichnung für Verfassungsrecht und insbesondere Grund- und Menschenrechte.Ungeachtet der unterschiedlichen Auffassungen im Einzelnen wird dem Verfassungsrecht mit dieserBezeichnung eine besondere Eigenschaft zugesprochen, kraft derer es sich vom sonstigen Rechtunterscheidet. Damit wird ihm eine gewisse Nachgiebigkeit gegenüber politischer Macht attestiert. Vgl.zum Ganzen mit weiteren Nachweisen Josef Isensee, Verfassungsrecht als „politisches Recht“, in: ders./ Paul Kirchhof (Hrsg.), Handbuch des Staatsrechts der Bundesrepublik Deutschland, Bd. 7, 1992, § 162.504
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.er überflüssig. Hier sollten Europäische Union und Europäischer Gerichtshofsich zurückhalten. Die Haltung des Lissaboner Vertrages zu dieser Frage istunklar. Gemäß Art. 6 Abs. 1 anerkennt die Union die Europäische Grundrechte-Charta, die aber nicht Bestandteil des Vertrages ist, sondern einer von dessenAnhängen. Gemäß Art. 6 Abs. 2 will die Union zusätzlich der EuropäischenMenschenrechtskonvention beitreten. 43 Es scheint so, als wäre Grundrechtsschutzein wirklich dringendes Problem der Europäischen Union, das auf mehrerenEbenen gleichzeitig angegangen werden muss. Die Wahrheit ist wohl eine andere.So hat es in der Rechtsprechung des EuGH in nun 50 Jahren nur eine Entscheidunggegeben, die ein so klassisches Grundrecht wie die Religionsfreiheit betroffenhat. 44 Die angedeutete Unklarheit schadet einem Fortschritt der europäischenIntegration. Die Mitgliedstaaten argwöhnen, dass es gar nicht um eine Stärkungvon Grundrechtsschutz gehe, sondern um eine Stärkung des Einflusses des EuGHauf nationale Rechtsordnungen.Ein eigenständiges Betätigungsfeld des EuGH sind die schon sprachlich vonden Grundrechten geschiedenen Grundfreiheiten. 45 Grundfreiheiten sind keineklassischen Grundrechte, sondern können als Wirtschaftsgrundrechte bezeichnetwerden. Sie zielen auf Marktöffnung, Deregulierung und Wettbewerbsgleichheit.Insoweit ist ihre normative Kraft derjenigen von wirtschaftlichen Gewährleistungenvon nationalen Verfassungen und EMRK überlegen. Zwar kennt z.B. auchdas Grundgesetz eine Berufs- und Gewerbefreiheit. Eingriffe sind jedochzulässig, soweit sie zur Verfolgung vernünftiger Erwägungen des Gemeinwohlsgeeignet, erforderlich und nicht grob unangemessen sind. Fälle, in denen sichder Staat hiermit nicht rechtfertigen kann, dürften selten sein, zumal ihm eineEinschätzungsprärogative bei der Frage zugestanden wird, ob die genanntenKriterien erfüllt sind. 46VI. SCHLUSSTHESEDie zu Beginn meines Vortrags aufgestellte Redundanzthese ist nicht haltbar.Grund- und Menschenrechte lassen sich inhaltlich einteilen in klassische FreiheitsundJustizgrundrechte, in Wirtschaftsgrundrechte, in politische und in sozialeund kulturelle Rechte. Letztere sind hier aus Zeitgründen zu kurz gekommen.Zwischen diesen vier Gruppen einerseits und EGMR und EuGH sowie nationalen43Zum derzeitigen Staatenvorbehalt der EMRK: Christoph Grabenwarter, EuropäischeMenschenrechtskonvention, 3. Aufl., 2008, § 4 Rn. 18.44EuGH Slg. 1976, S. 1589 ff. (Vivian Prais), dazu Ingolf Pernice, JZ 1977, S. 777 ff.45Unklar Art. 6 Abs. 1 EU-Vertrag, wo mit Grundfreiheiten nicht Grundfreiheiten des EG-Vertrags,sondern Menschenrechte und Grundfreiheiten im Sinne der EMRK gemeint sind. Vgl. Christian Calliess,in: Calliess / Ruffert (Hrsg.), EUV / EGV, 3. Aufl., 2007, Art. 6 Rn. 18; Walter Frenz, HandbuchEuroparecht, Bd. 1, Rn. 42 ff.46Dazu Fritz Ossenbühl, Die Freiheiten des Unternehmers nach dem Grundgesetz, AöR 115 (1990),S. 1 ff.505
Marcus Heintzen: Grund-und menschenrechtsschutz durch deutsches bundesverfassungsgericht...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 493.-506.Verfassungsgerichten andererseits bestehen Verbindungen, die zwar nicht exaktvermessbar oder rechtsdogmatischer Natur, gleichwohl aber deutlich erkennbarsind. Im Bereich klassischer Freiheits- und Justizgrundrechte hat der EGMReine europaweite Leitfunktion. Im Bereich der Wirtschaftsgrundrechte gehenwesentliche Impulse vom EuGH aus; dessen Entscheidungsgrundlagen, dieGrundfreiheiten, fallen dabei textlich aus dem Rahmen; Leitbild des EuGH istgemäß der Formulierung in EU- und EG-Vertrag eine offene Marktwirtschaft mitfreiem Wettbewerb. Soziales und Kulturelles sind überwiegend der nationalenEbene zuzuordnen. 47 Um das Politische konkurrieren EuGH und nationaleVerfassungsgerichte, ähnlich wie Europäische Union und Mitgliedstaaten. DerEGMR ist politisch neutral, was der Akzeptanz seiner Rechtsprechung guttut. DasMehrebenensystem grund- und menschenrechtlicher Gewährleistungen und diePluralität von Verfassungsgerichten sind zwar kompliziert. Für diese Kompliziertheitentschädigen aber größere Akzeptanz, Effektivität und europäische Homogenität,getragen von einem kooperativen Verbund von Verfassungsgerichten. 48PROTECTION OF FUNDAMENTAL AND HUMAN RIGHTSBEFORE COURTS: CONSTITUTIONAL COURTS INGERMANY AND CROATIA, EUROPEAN COURT OFJUSTICE AND EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTSThe article analyses the signification of multiple human rights protection by the German and theCroatian Constitutional Courts, the European Court of Justice and the European Court of HumanRights. Based on the differing functions and self-conceptions of these courts it argues the profitof the simultaneous human rights protection is mutual substitution, supplementation and informalcorrection of the courts. While the European Court of Human Rights has a leading function inprotecting the classical human rights, the focal point of the European Court of Justice are the basiceconomic rights. National constitutional courts complete human rights protection and come to thefore in social and cultural aspects. Thus this plurality of human rights courts provides for enhancedacceptance, effectiveness and uniformity of human rights protection in Europe. Many arguments inthis article are confirmed by the decision of the German Constitutional Court of June 30, 2009 (2BvE 2/06) concerning the treaty of Lisabon.Key words: human rights, constitutional courts, hierarchy of norms, multilevelprotection of human rights.47Soziale Rechte folgen dem größten öffentlichen Haushalt, und das ist auf absehbare Zeit dernationale Haushalt. Für kulturelle Rechte (einschließlich Minderheitenrechte) ergibt sich aus demSubsidiaritätsprinzip, dass sie besser nicht auf europäischer Ebene gewährleistet werden.48Die Begriffe Verfassung und Verfassungsgericht können hier aus Zeit- und Raumgründen nichtnäher analysiert werden werden.506
Dr. sc. Ante Carić: Mlađi punoljetnici i dugotrajni zatvor: Quo vadis hrvatsko maloljetničko...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 507.-511.Dr. sc. Ante Carićprofesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u miroviniMLAĐI PUNOLJETNICI I DUGOTRAJNI ZATVOR:QUO VADIS HRVATSKO MALOLJETNIČKOKAZNENO ZAKONODAVSTVO? 1UDK: 343. 915 (497.5)Primljeno: 1. V. 2009.Prethodno priopćenjeU članku se najprije daje kratak pregled razvoja pravnog položaja kategorije mlađih punoljetnikau hrvatskom kaznenom zakonodavstvu od njezinog uvođenja 1959. god. do donošenja Zakona osudovima za mladež 1997. god. Autor podvrgava kritici uvođenje kazne dugotrajnog zatvora zamlađe punoljetnike novelom Kaznenog zakona 2006. god. Na temelju analize međusobnog odnosaKaznenog zakona i Zakona o sudovima za mladež, koji se odnos na identičan način određuje učl. 11. KZ i čl. 3. ZSM, autor zaključuje da su odredbe Zakona o sudovima za mladež primarni, aodredbe Kaznenog zakona supsidijarni propis. Stoga smatra da nije bilo pravnog temelja da se učl. 53. st. 5. KZ za mlađe punoljetne osobe propiše kazna dugotrajnog zatvora, već da rješenje togapitanja treba prepustiti Zakonu o sudovima za mladež.Ključne riječi: mlađi punoljetnici, kazna dugotrajnog zatvora, Hrvatska,Kazneni zakon, Zakon o sudovima za mladežU najvećem broju kaznenih zakonodavstava u svijetu postoje dvije dobnekategorije počinitelja kaznenih djela i svaka od njih uživa manje ili više različitpravni položaj. Razdvaja ih dobna granica kaznenopravnog punoljetstva, koja seredovito određuje dostignutim brojem kalendarskih godina života mladog čovjeka.U većini srednjoeuropskih država ona iznosi 18 godina.Postojanje fiksnih granica kaznenopravnog punoljetstva stvara mnogopoteškoća u svakodnevnoj sudskoj praksi. Te su poteškoće veće što su većerazlike u legalnom položaju maloljetnih i punoljetnih počinitelja. Osim toga,fiksne granice kaznenopravnog punoljetstva ne odgovaraju životnoj stvarnosti,jer se razvoj mladog čovjeka u vrijeme fizičkog, duševnog i osobito socijalnogsazrijevanja ne može svesti u strogo određene zakonske okvire. Stoga se 30-ihgodina prošlog stoljeća pojavila ideja da se u kaznena zakonodavtsva uvede novadobna kategorija počinitelja sa ciljem da se ublaži nagli prijelaz iz odgojnog pravamaloljetnika u punitivno kazneno pravo punoljetnih osoba. Istovremeno, pomoću1Rad predstavlja neznatno izmijenjeno izlaganje autora na međunarodnom kolokviju „Ius criminale,quo vadis?“ održanom u Rijeci 5. travnja 2008. u povodu desetogodišnjice rada Zavoda za kazneneznanosti Mošćenice Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.507
Dr. sc. Ante Carić: Mlađi punoljetnici i dugotrajni zatvor: Quo vadis hrvatsko maloljetničko...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 507.-511.ove dobne kategorije želi se omogućiti širenje i primjena maloljetničkih sankcijai na punoljetne počinitelje koji još nisu dostigli punu zrelost. Dobna kategorija okojoj je riječ, dobila je naziv mlađi punoljetnici (engl. young adults, franc. jeunesadultes, njem. Heranwachsende, tal. minore maggiorenni).Pojam mlađi punoljetnik prvi put se spominje u prvoj noveli Krivičnogzakonika iz 1959. god. To je punoljetna osoba koja u vrijeme suđenja nije navršiladvadeset jednu godinu života. U načelu se prema takvim počiniteljima primjenjujeopće kazneno pravo uz izuzetnu i veoma ograničenu primjenu maloljetničkihsankcija. Sljedeći korak u uređenju pravnog položaja mlađih punoljetnika učinjenje donošenjem Krivičnog zakona SFRJ 1976. god., kada je ukinuta izuzetnaprimjena maloljetničkog kaznenog prava, povećan je broj odgojnih mjera na pet,ali nije bila predviđena mogućnost izricanja kazne maloljetničkog zatvora kaojedine kaznene sankcije predviđene za maloljetnike.Odlučan korak naprijed u uređenju pravnog položaja mlađih punoljetnika učinjenje 1997. god. kada su po prvi put u Hrvatskoj odredbe o mlađim punoljetnicimaizdvojene iz općeg kaznenog zakonodavstva i smještene u poseban zakonski akt –Zakon o sudovima za mladež. U njemu je potpunije, detaljnije i na suvremen načinuređen kako materijalnopravni tako i procesnopravni položaj mlađih punoljetnihosoba. Tako je u čl. 108. ZSM propisano da za mlađe punoljetnike vrijedi općekazneno pravo, što znači da se na njih primjenjuju sankcije iz Kaznenog zakona,ali su uz načelno stajalište o primjeni sankcija za punoljetnike predviđene i dvijekorekcije, odnosno dopune: prva se sastoji u mogućnosti blažeg tretmana mlađihpunoljetnika pri izricanju sankcija iz Kaznenog zakona, a drugom je propisanamogućnnost ograničene primjene maloljetničkog kaznenog prava.U pogledu blažeg tretmana mlađih punoljetnika, Zakon polazi od općeusvojenogstajališta u europskim zakonodavstvima koja predviđaju mlađe punoljetnike kaoposebu dobnu kategoriju, da je mlada dob počinitelja sama po sebi dovoljnaokolnost za blaže postupanje prema njemu. 2 Tako je pri ublažavanju kazne zatvorasud vezan gornjom granicom od 12 godina i tu granicu može prijeći i odmjeritikaznu zatvora do 15 godina samo u dva slučaja najtežih kaznenih djela. Što se tičeprimjene maloljetničkog kaznenog prava, Zakon o sudovima za mladež povećaoje broj odgojnih mjera na šest od ukupno osam koliko ih je propisano u Zakonu, auz to je predviđena i mogućnost primjene maloljetničkog zatvora. Time, međutim,nisu iscrpljene sve mogućnosti za izbor najpogodnije sankcije kad se sudi mlađimpunoljetnicima, jer sud ima na raspolaganju još devet sankcija općeg kaznenogprava. Tako dobijamo impozantan broj od ukupno 16 izdiferenciranih sankcijakojima se omogućava vrlo velika individualizacija tretmana mlađih punoljetnihpočinitelja.2Za usporedni pregled pravnog položaja mlađih punoljetnika u europskim kaznenim zakonodavstvima,vidi pobliže Carić, Ante: Mlađi punoljetni počinitelji kaznenih djela i novela Kaznenog zakona iz 2006.godine, <strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Zagrebu posvećen prof. dr. sc. Franji Bačiću, Zagreb, 2007.,str. 283.-292.508
Dr. sc. Ante Carić: Mlađi punoljetnici i dugotrajni zatvor: Quo vadis hrvatsko maloljetničko...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 507.-511.Ovakav progresivan razvoj pravnog položaja mlađih punoljetnika zaustavljenje donošenjem novele Kaznenog zakona 2006. god., čija je opća značajkapooštravanje represije prema svim kategorijama počinitelja, a osobito premamlađim punoljetnicima. Ne ulazeći na ovom mjestu u odredbe o povišenju donjei(ili) gornje granice zaprijećene kazne, odredbe kojima se ograničava mogućnostublažavanja kazne ili smanjuje mogućnost primjene uvjetne osude, koje u jednakojmjeri pogađaju sve počinitelje, valja istaći da je pogoršanju pravnog položajamlađih punoljetnika najviše pridonijela izmjena čl. 53. KZ, kojom je za njihpredviđena mogućnost izricanja kazne dugotrajnnog zatvora u trajanju od 20 do40 godina. Ovakvo drastično pooštravanje represije prema ovoj dobnoj kategorijipočinitelja u suprotnosti je s jasno izraženom tendencijom u mnogim europskimzakonodavstvima da se prema mlađim punoljetnicima ograniči, odnosno isključiprimjena najstrožih kazni. Tako primjerice, umjesto kazne doživotnog zatvora uNjemačkoj se može mlađem punoljetniku izreći zatvor od 10 do 15 godina, u Austrijiumjesto doživotnog zatvora kazna zatvora od pet do 20 godina, a u Škotskoj sedoživotni zatvor može zamijeniti upućivanjem mlađeg punoljetnika u ustanovu zamlade na neodređeno vrijeme. Čak četiri od pet država s područja bivše Jugoslavijezabranjuju mlađim punoljetnicima izricanje najstrože kazne: Krivični zakonikMakedonije zabranjuje izricanje kazne doživotnog zatvora, Krivični zakonikCrne Gore kazne zatvora u trajanju od 30 godina, Krivični zakonik kazne zatvorau trajanju od 30 do 40 godina, a prema Kaznenom zakoniku Federacije Bosne iHercegovine ne može se mlađem punoljetniku izreći dugotrajni zatvor u trajanjuod 20 do 30 godina. Uvođenjem kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 20 do40 godina hrvatsko kazneno zakonodavstvo omogućava mlađim punoljetnicimaizricanje kazne zatvora u najduljem trajanju. Tako je gornja granica kazne zatvoraza mlađe punoljetne osobe u Austriji, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji 20 godina, uNjemačkoj i Bosni i Hercegovini 15 godina, a u Švedskoj ona iznosi 10 godina.Ostalo je nejasno čime se rukovodio hrvatski zakonodavac kad se odlučio naovako oštar zaokret u zakonskoj kaznenoj politici prema ovoj dobnoj kategorijipočinitelja kaznenih djela. Tako se u Nacrtu konačnog prijedloga Zakona oizmjenama i dopunama Kaznenog zakona u obrazloženju uz čl. 4. ne navodenikakvi razlozi za takav korak, osim što se konastatira da je “..... promijenjenadobna granica za izricanje kazne dugotrajnog zatvora snižavanjem s dvadesetjedne godine života na osamnaest godina”. 3 U raspravama među teoretičarima ipraktičarima koje su uslijedile nakon usvajanja novele Kaznenog zakona uvođenjekazne dugotrajnog zatvora mlađim punoljetnicima nije izazvalo osobitu pozornost.Ipak, u materijalima za XIX. savjetovanje Hrvatskog udruženja za kaznenopravo i praksu na kojemu je razmatrana tema “Pravna i praktična pitanja strožegkaznenog prava u Republici Hrvatskoj” nedvosmisleno je rečeno da je uvođenjukazne dugotrajnog zatvora mlađim punoljetnim osobama zakonodavac pristupio“na osnovi vrlo negativnih reakcija kako opće tako i stručne javnosti na mladepočinitelje najtežih kaznenih djela i nemogućnost osude mlađih punoljetnika na3Vidi Nacrt konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Ministarstvopravosuđa RH, Zagreb, travanj 2006., str. 40.509
Dr. sc. Ante Carić: Mlađi punoljetnici i dugotrajni zatvor: Quo vadis hrvatsko maloljetničko...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 507.-511.kaznu dugotrajnog zatvora”. 4 Budući da je citat preuzet iz članka autora koji je biočlan povjerenstva za izmjene i dopune Kaznenog zakona, nameće se zaključak daje occasio legis za propisivanje dugotrajnog zatvora mlađim punoljetnicima ipakbio određeni slučaj iz sudske prakse. Radi se o predmetu Srđana Mlađana, kojemuje Županijski sud u Zagrebu u studenom 2002. godine izrekao maksimalnu kaznuzatvora u trajanju od 15 godina za više teških kaznenih djela ukuljučujući i teškoubojstvo policajca. Slučaj ovog mlađeg punoljetnika izazvao je veliku medijskupozornost (u dnevnom tisku počinitelj je nazvan „sisački monstrum“), jer je ubojstvopolicajca počinio u vrijeme dok se nalazio u bijegu s izdržavanja desetogodišnjekazne na koju je suđen zbog dvostrukog ubojstva. Prilikom objavljivanja presudepredsjednica vijeća za mladež naglasila je da je počinitelju izrečena maksimalnakazna koja se može izreći mlađem punoljetniku. U javnosti se nakon izricanjakazne špekuluiralo s nagađanjima da će osuđeni Mlađan biti pušten na slobodu iprije nego što izvrši veći dio dosuđene kazne, ali je široj javnosti ostalo nepoznatoda mu je kaznu zatvora od 15 godina sud izrekao primjenom odredbe čl. 62. st. 2.Kaznenog zakona, dakle neovisno od desetogodišnje kazne sa čijeg je izvršenjapobjegao. To znači da će osuđeni Mlađan, nakon što izdrži dosuđenu kaznu zatvoraod 15 godina, nastaviti s izdržavanjem ostatka desetogodišnje neizdržane kazne.Način na koji je zakonodavac u čl. 53. st. 5. Kaznenog zakona proširioprimjenu dugotrajnog zatvora i na mlađe punoljetne osobe zaslužuje oštru kritiku.U citiranom je članku, naime, riječ „dvadeset jednu godinu“, koja je označavaladonju dobnu granicu izricanja kazne dugotrajnog zatvora, zamijenjena riječju„osamnaest godina“, tako da taj članak sada glasi: “Kazna dugotrajnog zatvora nemože se izreći počinitelju koji u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršioosamnaest godina“. Već na prvi pogled očigledno je da je ovakva odredbapotpuno nepotrebna: ako se maloljetniku ne može izreći nijedna kazna propisanau Kaznenom zakonu za punoljetne počinitelje, čemu onda služi izričita zabranaizricanja kazne dugotrajnog zatvora? Zato odredbu čl. 53. st. 5. Kaznenog Zakonatreba brisati.Otvoreno je pitanje je li Kazneni zakon pravo mjesto za određivanje primjenedugotrajnog zatvora na mlađe punoljetnike. Za rješenje pitanja kojim bizakonskim aktom trebalo predvidjeti takvu mogućnost mjerodavan je odnos dvajupostojećih zakona, tj. Kaznenog zakona i Zakona o sudovima za mladež. Obanavedena zakonska akta sadrže potpuno identično rješenje u pogledu njihovogmeđusobnog odnosa: članak 11. Kaznenog zakona i članak 3. Zakona o sudovimaza mladež propisuju da se odredbe Kaznenog zakona primjenjuju samo ako uZakonu o sudovima za mladež nije drukčije propisano. To znači da je Zakon osudovima za mladež pripmarni propis koji ima prednost pred Kaznenim zakonomkao supsidijarnim propisom. O primjeni općeg kaznenog prava, tj. odredaba osankcijama iz Kaznenog zakona na mlađe punoljetnike govori se u čl. 110. Zakonao sudovima za mladež. Prema tom članku, kazna zatvora za mlađe punoljetnike ne4Vidi Kos, Damir: Osnovne karakteristike šeste novele Kaznenog zakona, Hrvatski ljetopis zakaznenio pravo i praksu, vol. 13, broj 2/2006., str. 411.510
Dr. sc. Ante Carić: Mlađi punoljetnici i dugotrajni zatvor: Quo vadis hrvatsko maloljetničko...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 507.-511.može biti dulja od 12 godina, osim za djelo za koje je propisana kazna dugotrajnogzatvora ili za stjecaj najmanje dva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvoradulja od 10 godiina, kada može iznositi do 15 godina. To je, dakle gornja granicakazne zatvora koja je za kategoriju mlađih punoljetnika predviđena u Zakonu osudovima za mladež. Slijedi zaključak da se Kaznenim zakonom ne može mlađimpunoljetnicima propisati izricanje kazne dugotrajnog zatvora, već bi rješenjetog pitanja trebalo prepustiti Zakonu o sudovima za mladež. Jedino je taj Zakonnadležan za autonomno rješenje pitanja primjene općeg kaznenog prava na mlađepunoljetne osobe.Situaciju nastalu uvođenjem u Kazneni zakon dugotrajnog zatvora i zakategoriju mlađih punoljetnika razmatrala je radna grupa ustrojena rješenjemMinistarstva pravosuđa od 2. veljače 2005. godine sa zadatkom da izradi izmjene idopune Zakona o sudovima za mladež. Ta je radna grupa, među ostalim, ponudilai odgovarajuće rješenje ovog problema i uputila ga Ministarstvu pravosuđa nadaljnju proceduru neposredno nakon stupanja na snagu Novele Kaznenog zakonau listopadu 2006. godine. Međutim, Ministarstvo pravosuđa još uvijek se o njemunije izjasnilo, a niti ga je uputilo u saborsku proceduru. Stoga ću svoje izlaganje opravnom položaju mlađih punoljetnih počinitelja kaznenih djela završiti pitanjemposuđenim iz naziva ovog međunarodnog skupa: quo vadis hrvatsko maloljetničkokazneno zakonodavstvo?YOUNG ADULTS AND LONG TERM IMPRISONMENT:QUO VADIS CROATIAN JUVENILECRIMINAL LEGISLATION?Firstly in this article a brief overview is given of the development of the legal position of thecategory of young adults in Croatian criminal legislation since its introduction in 1959 till thepassing of the Youth Courts Act in 1997. The author criticises the introduction of the punishmentof long term imprisonment for younger adults with the amendment to the Criminal Code in 2006.On the basis of the analysis of the mutual relation between the Criminal Code and the Youth CourtsAct, (this relation is in an identical way determined in art. 11 of the Criminal Code (KZ) and art. 3of the Youth Courts Act (ZSM)), the author concludes that the provisions of the Youth Courts Actare primary and the provisions of the Criminal Code are subsidiary regulation. Therefore, the authorbelieves that was no legal basis in art. 53 section 5 Criminal Code (KZ) to prescribe young adultsa punishment of long term imprisonment. Rather, the solution to that question should be left to theYouth Courts Act.Key words: young adults, long term imprisonment, Croatia, Criminal Code,Youth Courts Act511
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.Dr. sc. Silvija Petrić, izvanredni profesorPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituDr. sc. Maja Bukovac Puvača, docentPravnog fakulteta Sveučilišta u RijeciBITNA OBILJEŽJA I USTAVNOPRAVNA OSNOVAOPCIJSKOG INSTRUMENTA EUROPSKOGUGOVORNOG PRAVAUDK: 374. 4 : 061. 1EZPrimljeno: 15. V. 2009.Izvorni znanstveni radRad je posvećen analizi opcijskog instrumenta za europsko ugovorno pravo, kao jedne odmjera koje u okviru inicijative europskog ugovornog prava predlaže Europska komisija. Riječ je osustavu općih pravila ugovornog prava i posebnih pravila za one ugovore koji su najznačajniji zafunkcioniranje jedinstvenog europskog tržišta. Rad analizira razloge predlaganja donošenja ovakvemjere, njene temeljne karakteristike i svrhu, moguće načine primjene, mogući sadržaj i strukturu,odnos prema drugim aktima i mjerama komunitarnog prava, te posebno moguće ustavnopravneosnove za donošenje ovakvog akta komunitarnog prava.Ključne riječi: opcijski instrument za europsko ugovorno pravo; ugovorniacquis; ustavnopravna osnova.1. UVODNE NAPOMENEJedna od najmarkantnijih karakteristika razvoja europskog prava u posljednjadva desetljeća svakako je postepeno strukturiranje nove oblasti iznimno živeregulatorne aktivnosti europskog zakonodavca, a to je oblast europskog privatnogprava. Naravno, to ne znači da se europsko privatno pravo počinje razvijati tek oddevedesetih godina prošlog stoljeća. Naime, još od sredine sedamdesetih godina,proklamiranjem cilja «ostvarenja Europe s ljudskim licem», tada Europskaekonomska zajednica i na normativnoj razini pažnju usmjerava na ostvarenjesocijalnih ciljeva, kao što su zaštita zdravlja i zaštita prava potrošača. To rezultiraprvim značajnijim zadiranjima europskog zakonodavca u oblast privatnog,odnosno građanskog prava. Uglavnom je riječ o direktivama koje su posvećenenekim aspektima potrošačkih ugovora. 1 Novi poticaj donošenju čitavog niza akatakoji se mogu smatrati dijelom privatnopravnog acquis communautaire-a donosiSingle Eeuropean Act iz 1986. godine, odnosno proklamiranje cilja ostvarenja1Time počinje razvoj europskog prava zaštite potrošača. Više o ovoj oblasti europskog prava vidi:HOWELLS, G. - WILHELMSSON, T., EC Consumer Law, 1997.513
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.jedinstvenog europskog tržišta do 1992. godine. Rad na ostvarenju ovog projektadovodi do usvajanja velikog broja normativnih akata, uglavnom direktiva, kojeuređuju privatnopravna pitanja iz oblasti ugovora, deliktne odgovornosti, adijelom i iz stvarno-pravnih odnosa.Naravno, Europska unija (dalje: Unija), odnosno Europska zajednica(dalje: Zajednica) nema direktnu nadležnost u uređivanju privatnopravnih(građanskopravnih odnosa), to je oblast koja je u neposrednoj nadležnosti državačlanica, a Unija može svojim aktima zadirati u tu oblast samo u okviru ovlasti kojesu joj posebno povjerene europskim pravom, konkretno Ugovorom o osnivanjuEuropske unije (dalje: Ugovor). 2 Po Ugovoru, ove kompetencije Unija ima samou ostvarenju ciljeva definiranih Ugovorom.Među ciljevima koji omogućavaju intervenciju europskog zakonodavcau privatnopravno područje svakako je najznačajniji razvijanje gospodarskihaktivnosti, a taj se cilj postiže kreiranjem i održavanjem jedinstvenog europskogtržišta. Ugovor precizira da koncept jedinstvenog tržišta zahtijeva uklanjanje svihprepreka slobodnom kretanju roba, usluga, ljudi i kapitala, odnosno ostvarenjeslobodne tržišne utakmice, te ovlašćuje Uniju na aproksimaciju (usklađivanje)prava država članica u mjeri u kojoj je to potrebno za funkcioniranje tog tržišta. 3Naravno, riječ je o funkcionalnoj nadležnosti, što znači da je intervenciji europskogzakonodavca podložno nacionalno pravo država članica koje predstavlja preprekufunkcioniranju jedinstvenog tržišta, bez obzira radi li se o normama koje unacionalnom pravu pripadaju korpusu privatnog ili javnog prava. 4 A gotovo sveeuropske direktive koje uređuju privatnopravnu materiju u preambuli apostrofirajukao svoj temeljni cilj upravo uređenje i održavanje jedinstvenog europskogtržišta. Iz toga se može zaključiti da je nadležnost Unije u oblasti privatnog pravazapravo izvedena, odnosno posredna nadležnost, ona postoji samo u mjeri u kojojje nužna radi ostvarenja višeg cilja, tj. otklanjanja prepreka koje funkcioniranjujedinstvenog tržišta postavljaju razlike između nacionalnih prava.Zaštita prava potrošača, te «stvaranje područja slobode, sigurnosti i pravde»također se mogu smatrati Ugovorom proklamiranim ciljevima Zajednice 5 kojisu relevantni za privatno pravo. Zaštita potrošača kao slabije strane u tržišnomodnosu može se promatrati kao jedan od oblika ostvarenja socijalnih funkcijaZajednice. No, način na koji je postavljena u Ugovoru ne pruža samostalnu osnovuza intervenciju europskog normotvorca u oblasti privatnog prava. Naime, čl. 153.2Treaty on European Union consolidated text, Official Journal C 325 of 24 December2002).3Vidi: čl. 2. i 3. Ugovora o Europskoj zajednici.4U literaturi se navodi de je od 2400 europskih direktiva donesenih do 2006. godine njih 1400neposredno usmjereno na ostvarenje koncepta jedinstvenog europskog tržišta. Vidi: SMITS, J. M.,European Private Law: A Plea for a Spontaneous Legal Order, Maastricht Faculty of Law Working Paper2006/3, str. 6. (dalje: SMITS).5Vidi čl. 3. Ugovora.514
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.Ugovora koji je posvećen zaštiti potrošača 6 određuje da će se zaštita potrošačakao jedan od ciljeva Europske zajednice ostvarivati aktivnostima Zajedniceupravljenima na zaštitu zdravlja, sigurnosti i gospodarskih interesa potrošača, kaoi prava na informiranje, obrazovanje i udruživanje, te da će se zaštita potrošačauzimati u obzir i prilikom kreiranja i ostvarivanja ostalih aktivnosti Zajednice.No, kao mjere kojima će ostvarivati tako definiranu politiku zaštite potrošačačl. 153. navodi mjere kojima se u skladu s čl. 95. Ugovora ostvaruje zajedničkotržište, te mjere podržavanja, dopunjavanja i nadziranja politike država članica uoblasti zaštite potrošača. Iz toga proizlazi da su komunitarne mjere usklađivanjanacionalnih prava u ovoj oblasti moguće jedino ukoliko doprinose uspostavljanjui funkcioniranju zajedničkog tržišta. Drugim riječima, zaštita potrošača nijesamostalna osnova za donošenje europskih normi, već se ovaj cilj može ostvarivatisamo ako različitosti nacionalnih normi predviđenih za zaštitu potrošačapredstavljaju prepreku funkcioniranju jedinstvenog tržišta. 7I «stvaranje područja slobode, sigurnosti i pravde» jedan je od ciljeva Zajednicepostavljenih po prvi put u Maastrichtskom, a do kraja razrađen u AmsterdamskomUgovoru. 8 S aspekta privatnog prava ostvarenje ovog cilja značajno je utoliko štoje usko povezano s slobodom kretanja ljudi na području EU, a to je jedna od četirislobode na kojima se temelji jedinstveno tržište. Isto značenje imaju i odredbekojima se omogućava suradnja u pravosudnim stvarima. Naime, čl. 65. Ugovorapredviđa usvajanje mjera kojima se omogućava suradnja između država članicau građanskim i trgovačkim sudskim postupcima s prekograničnim implikacijama,a u opsegu u kojem su potrebne za pravilno funkcioniranje unutrašnjeg tržišta.Ove mjere uključuju: poboljšanje i pojednostavljenje sustava za prekograničnodostavljanje sudskih i izvansudskih isprava; suradnju pri izvođenju dokaza;priznanje i ovrhu odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, uključujućii odluke u izvansudskim predmetima; promoviranje sukladnosti pravilameđunarodnog privatnog prava i postupaka koja se primjenjuju u državamačlanicama; uklanjanje prepreka za ispravno funkcioniranju građanskog postupka,ako je to potrebno i promoviranjem sukladnosti pravila građanskog postupka kojase primjenjuju u državama članicama.6Zaštita potrošača postaje i na nivou temeljnog ustavnog akta Unije jedan od njenih temeljnih ciljeva tekstupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji, tzv. Maastricht-skog ugovora (Treaty on European Union,Official Journal EC, C 191 of 29 July 1992, Maastricht, 7. 2. 1992., stupio na snagu 1.11.1993. godine). Čl.3(t) Ugovora postavlja načelo visokog nivoa zaštite potrošača, a Glava XI, tj. odredbe čl. 129a (današnjičl. 153 Ugovora o EZ), posvećena je isključivo zaštiti potrošača.7Da je ovakvo gledište prevladavajuće vidi se i po tome što je proklamirana ustavna osnova za gotovosve europske direktive koje se smatraju potrošačkima, čl. 95. ili čl. 94. Ugovora, tj. norme koje ovlašćujueuropskog zakonodavca na intervenciju u cilju uspostavljanja i funkcioniranja zajedničkog europskogtržišta.8Treaty on European Union, Official Journal EC 1997, C 340. Amsterdamski ugovor čitavu jednuGlavu posvećuje ovom problemu (Title IV: Visas, asylum, immigration and other policies related to freemovement of persons), odnosno odredbe čl. 61.-69.515
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.5162. PRIVATNOPRAVNI ACQUIS-COMMUNAUTAIRE,KARAKTERISTIKE I NEDOSTACIOstvarujući navedene kompetencije europski je zakonodavac do danasusvojio značajan broj akata kojima zadire u privatno pravo, a kako se navodiu literaturi, dvadesetak europskih direktiva dotiče samu srž privatnog prava. 9Gotovo sve kao pravnu osnovu apostrofiraju čl. 95. ili čl. 94. Ugovora, i iakokao cilj redovito navode i zaštitu interesa potrošača, zapravo je primarna svrhausklađivanja nacionalnih prava koje se ovim mjerama postiže osiguranjenesmetane konkurencije, uklanjanje prepreka funkcioniranju jedinstvenog tržišta,odnosno stvaranje jedinstvenih uvjeta profesionalnim subjektima za nastup natržištu. Najveći broj akata uređuje različite aspekte ugovornih odnosa, no uvijektzv. patch-work metodom, tj. samo specifične ugovore, odnosno samo pojedinaspecifična pitanja vezana za takve ugovore. Naime, radi se uvijek o tzv. potrošačkimugovorima i u pravilu samo o onim aspektima tih ugovora čije različito uređenjemože rezultirati poremećajem odnosa na jedinstvenom tržištu. Tako se kao temena koje je usmjerena posebna pozornost mogu izdvojiti obveze predugovornoginformiranja, pravila o obvezatnom minimalnom sadržaju ugovora, pravila oformi kao uvjetu valjanosti ugovora, te pravila o posljedicama povrede ugovora.No, mnoga od ovih pravila, iako formalno ograničena na potrošačke ugovore,zapravo zadiru u temeljna pitanja ugovornog prava, a to se posebno odnosi napravila Direktive o nepoštenim klauzulama potrošačkih ugovora, 10 te Direktive onekim aspektima prodaje potrošačkih roba i o garancijama. 11U oblasti odštetnog prava posebno su značajna pravila o odgovornosti za štetuod neispravnog proizvoda 12 pravila o zavaravajućem oglašavanju, 13 o nepoštenojposlovnoj praksi, 14 te pravila o odgovornosti internet provajdera. 159Tako vidi: SMITS, str. 8.10Council Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts, OJ L 095,21/04/1993, p. 0029 – 0034.; Directive 1999/93/ EC of 13 December 1999 on a Community frameworkfor electronic signatures, OJ L 13/12 19. 1. 2000.11Directive 1999/44/EC of the European Parliament and of the Council of 25 May 1999 on certainaspects of the sale of consumer goods and associated guarantees, OJ EC 1999 L 171/12, p. 0012-0016.12Council Directive 85/374/EEC of 25 July 1985 on the approximation of the laws, regulationsand administrative provisions of the Member States concerning liability for defective products OJ L210, 07/08/1985 P. 0029 – 0033; izmijenjena i dopunjena direktivom Directive 1999/34/EC of theEuropean Parliament and of the Council of 10 May 1999 amending Council Directive 85/374/EEC on theapproximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Member States concerningliability for defective products, OJ L 141 , 04/06/1999 P. 0020 – 0021.13Council Directive 84/450/EEC of 10 September 1984 relating to the approximation of the laws,regulations and administrative provisions of the Member States concerning misleading advertising, OJ L250 , 19/09/1984 P. 0017 – 0020.14Directive 2005/29/EC of the European Parliament and of the Council of 11 May 2005 concerningunfair business-to-consumer commercial practices in the internal market and amending Council Directive84/450/EEC, Directives 97/7/EC, 98/27/EC and 2002/65/EC of the European Parliament and of theCouncil and Regulation (EC) No 2006/2004 of the European Parliament and of the Council (‘UnfairCommercial Practices Directive’) (Text with EEA relevance) OJ L 149 , 11/06/2005 P. 0022 – 0039.15Directive 2000/31/EC of the European Parliament and of the Council of 8 June 2000 on certainlegal aspects of information society services, in particular electronic commerce, in the Internal Market(Directive on electronic commerce) OJ L 178, 17.7.2000.
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.Stvarno-pravni odnosi su svakako najmanje zastupljeni u, uvjetno rečeno,privatnopravnom komunitarnom acquis-u. Uz jamstvo vlasništva (shvaćenog uširem smislu riječi) prema pravilima Europske Konvencije za zaštitu ljudskihprava i temeljnih sloboda, 16 značajne su odredbe o time-sharing ugovoru, 17 te opovratu kulturnih objekata. 18Naravno, ovdje su navedeni samo neki najznačajniji primjeri intervencijeeuropskog zakonodavca u materiju privatnog prava, no i mnoga druga pravilaacquis-a u većoj ili manjoj mjeri utječu na privatnopravne odnose. To se odnosiposebno na komunitarno pravo konkurencije, zatim na radno pravo, na pravila otrgovačkim društvima, trgovačkim zastupnicima, pravila o financijskim uslugama,pravila kojima se uređuje sustav plaćanja, pravila o zaštiti osobnih podataka,pravila o javnim uslugama, pravila o autorskim pravima, itd.Očito je, dakle da se na sceni pored nacionalnih zakonodavaca pojavio novii to vrlo utjecajan i značajan akter u procesu formuliranja privatnog prava, ato je Europska unija, odnosno Zajednica. Ono što je tradicionalno bilo u sferinacionalnog privatnog prava (a na formalnoj razini je i dalje u isključivojnadležnosti država članica) sada u složenoj i specifičnoj supra-nacionalnojtvorevini kao što je Europska unija sa specifičnim sustavom upravljanja (vladanja)na više razina, postaje zadaća koju sve više preuzimaju njena tijela. No, procesharmonizacije nacionalnih prava kojega provedu tijela Unije, uglavnom u ciljuostvarenja gospodarskog projekta zajedničkog tržišta, nameće nacionalnimpravima prihvaćanje novih rješenja, uvijek isključivo funkcionalno orijentiranih.Često je takva rješenja teško uklopiti u postojeći privatnopravni sustav koji,barem u zemljama kontinentalnog europskog prava, funkcionira na paradigmigrađanskog zakonika kao sveobuhvatnog i koherentnog sustava apstraktnihprivatnopravnih pravila iz kojih se dedukcijom mogu pronaći ispravni odgovorina sva konkretna pitanja koja se javljaju u praksi. Stoga prihvaćanje europskihfunkcionalno određenih pravila zahtijeva ili dublje reforme postojećeg sustavakako bi se izbjegla različita rješenja, 19 ili pak ima značajan dezintegrativni učinakstoga što dovodi do «cijepanja» nekada jedinstvenog korpusa privatnopravnih16Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (1950), Prvi protokol (1952),čl. 1.17Directive 94/47/EC of the European Parliament and the Council of 26 October 1994 on theprotection of purchasers in respect of certain aspects of contracts relating to the purchase of the right touse immovable properties on a timeshare basis, OJ L 280 , 29/10/1994 P. 0083 – 0087.18Council Directive 93/7/EEC of 15 March 1993 on the return of cultural objects unlawfully removedfrom the territory of a Member State, OJ L 074 , 27/03/1993 P. 0074 – 0079.19Dovoljno je podsjetiti na činjenicu da je jedan od najvažnijih razloga velikih izmjena njemačkogGrađanskog zakonika iz 2002. godine (Gesetz zur Modernisierung des Schuldrechts, 26. 11. 2001. (BGBl.I S 3138), na snazi od 1. siječnja. 2002. godine) bilo upravo nastojanje da se komunitarna pravila u oblastiugovornog prava sustavno uklope u njemačku građansku kodifikaciju. Više vidi: SCHÜLTE-NÖLKE, H.,The New German Law of Obligations: an Introduction, German Law Archive, dostupno na stranici: http://www.iuscomp.org/gla/; SCHLECHTRIEM, P., The German Act to Modernize the Law of Obligationsin the Context of Common Principles and Structures of the Law of Obligations in Europe, German LawArchive, (2002) Oxford U Comparative L Forum 2 at ouclf.iuscomp.org517
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.pravila, 20 ili stoga što nameće nacionalnim pravima koncepta koji su mu do tadabili strani. 21 Zato se europski koncepti često u nacionalnim pravima doživljavajukao tzv. «pravni iritanti» 22 koji disfukcionalno djeluju na postojeći poredak, i tone samo dok na ovaj ili na onaj način ne budu implementirani u taj poredak.Naime, takvo djelovanje zadržavaju i dalje budući da, iako dio nacionalnogprava, ne postaju čisto nacionalni, odnosno ne gube specifičnu vezu s europskimdirektivama iz kojih su preuzeti zbog obveze nacionalnog suda da nacionalnopravo uvijek tumači u svjetlu izričaja i cilja direktive, a da bi postigao rezultat(cilj) postavljen konkretnom direktivom. 23Osim toga, sve češće se događa da dolazi do sukoba između norminacionalnog privatnog prava i normi europskog acquis-a koje na prvi pogled neuređuju istu oblast, ali njihova primjena u konkretnom slučaju zahtijeva drukčijerješenje od onoga koje bi diktiralo nacionalno privatno pravo. Riječ je o tzv.«dijagonalnim konfliktima», a posebno su ilustrativni slučajevi sukoba izmeđunormi komunitarnog prava konkurencije i pravila nacionalnog privatnog prava. 24Do sukoba dolazi stoga što postoje dvije razine «vladanja» i normiranja. S jednestrane imamo europsko pravo koje je u određenim oblastima kao što je pravokonkurencije «nadređeni», tj. supra-nacionalni, autonomni normativni sustav,a s druge strane imamo nacionalni, odnosno «državni» privatnopravni sustav.Sukob se ne može riješiti klasičnim sredstvima kao što su pravila međunarodnogprivatnog prava, niti jednostavnom primjenom doktrine supremacije europskogprava, budući da se radi o različitim i jasno razgraničenim sferama kompetencije.A primjena pravila europskog prava konkurencije veoma često ima određene20Naravno, fragmentacija i dezintegracija privatnog prava nije proces koji se može pripisati isključivo,pa čak niti pretežito djelovanju europskog zakonodavca. On je započeo još u XIX. stoljeću odvajanjemgrađanske od trgovačke kodifikacije (da bi u XX. stoljeću u nekim sustavima došlo do napuštanja ovepodjele i vraćanja na jedinstveni sustav), a posljednjih desetljeća u mnogim pravnim sustavima iznekada jedinstvenog korpusa privatnog prava izdvajaju se nove tzv. funkcionalne grane prava, kao štosu pravo zaštite potrošača, zdravstveno pravo, pravo zaštite okoliša, graditeljsko pravo, informacijskopravo, turističko pravo, itd. No, nesumnjivo je da komunitarno pravo, posebno u oblasti zaštite potrošača,predstavlja značajan čimbenik dezintegracije postojećih nacionalnih privatnopravnih sustava. Više vidi:HESSELINK, M., The Structure of the New European Private Law, European Jounal of ComparativeLaw, Vol. 6.4, December, 2002.21Primjerice, za zemlje common law sustava takvo je značenje imalo uvođenje načela savjesnostii poštenja kao temeljnog kriterija u određivanju valjanosti pojedinih klauzula općih uvjeta potrošačkihugovora, a prema odredbama čl. 3. Direktive o nepoštenim klauzulama općih uvjeta potrošačkihugovora.22Izraz koji se često susreće u pravnoj literaturi «skovao» je Gunther Teubner (vidi: TEUBNER, G.,Legal Irritants: Good Faith in British Law or How Unifying Law Ends Up in New Divergences, ModernLaw Review, Vol. 61, Issue 1, January 1998. str. 11.-32.).23Više vidi: HESSELINK, M. W., The New European Legal Culture; u: The New European PrivateLaw, Kluwer Lawe International, 2002., str. 41. sq. (dalje: HESSELINK, The New European LegalCulture).24U pravnoj se literaturi posebno spominju slučajevi Pronuptia (C-161/84, (1986), ECR 353) iCourage v. Bernard Crehan (C- 453/99, (2001) ECR I-6279). Više vidi: JOERGES, C., On the Legitimacyof Europeanising Private Law: Considerations on a Justice-making Law for the EU Multi-level System,vol 7.3 ELECTRONIC JOURNAL OF COMPARATIVE LAW, (September 2003),
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.privatnopravne implikacije, odnosno u primjeni na konkretne slučajeve zadire uprivatnopravno područje koje je u kompetenciji nacionalnih prava. 25Ovakav specifičan odnos europskog prava i nacionalnog privatnog pravadržava članica dodatno se usložnjava time što europski privatnopravni acquiskarakterizira izrazita fragmentarnost, tj. kako je već napomenuto, privatnopravnimacquis-om obuhvaćeni su samo neki segmenti privatnog prava, najviše u oblastiugovornog prava, no i tu uvijek samo specifična pitanja nekih posebnih ugovora,dok opća dogmatika ugovora ostaje uvijek izvan ovih pravila. Isto vrijedi i zaostale privatnopravne oblasti koje dotiču norme komunitarnog prava, no to jelogična posljedica podjele nadležnosti između država članica i Zajednice, odnosnočinjenice da je «prodor» europskog zakonodavca u privatnopravno područje mogućprema Ugovoru jedino u funkciji ostvarenja točno definiranih ciljeva Zajednice.Osim toga, u dosadašnjoj aktivnosti europskog zakonodavca u oblasti privatnogprava teško se može nazrijeti iole sustavan pristup, izbor pitanja kojima se bavičini se nasumičan, odnosno formiran pod utjecajem potrebe da se riješe određenikonkretni problemi u funkcioniranju tržišnih odnosa, ili da se zadovolje interesiodređenih grupacija.Kada se tome doda problem međusobne neusklađenosti, pa čak ponekad ikontradiktornih rješenja koja su prihvaćena u različitim normativnim aktima kojipripadaju privatnopravnom acquis-u, 26 ne začuđuje što on često nije dovoljnoučinkovit, odnosno ne rezultira onim stupnjem usklađenosti nacionalnih pravakoji se donošenjem tih akata namjeravao ostvariti. 27 Neučinkovitosti pridonosii činjenica da većina direktiva koje uređuju privatnopravnu materiju pripadajudirektivama minimalne harmonizacije tako da se nacionalna rješenja, nastalaimplementacijom pravila direktiva, ipak u određenoj mjeri razlikuju. Osim toga,ne postoji jedinstveno «europsko» tumačenje mnogih apstraktnih pravnih pojmovakoji se rabe u direktivama (kao što je, primjerice, pojam štete, naknade, povredeugovora i sl.), a u kontekstu pojedinih nacionalnih prava ti pojmovi nerijetkodobivaju, barem dijelom, različito značenje.25Više vidi: MUMFORD, R., The Legality of the Optional Instrument in the Area of EuropeanContract Law, June, 2004., http://cisgw3.law.pace.edu/cisg/biblio/mumford.html. (dalje: MUMFORD).26Tako se, primjerice, u različitim direktivama situacije koje su s aspekta tržišnih odnosa identičnereguliraju na različite načine, bez opravdanog razloga. Najčešće se spominje različito uređivanje trajanjai načina izračunavanja roka za jednostrani raskid ugovora prema pravilima Direktive o distancijskojkupoprodaji (Directive 97/7/EC of the European Parliament and of the Council of 20 May 1997 on theprotection of consumers in respect of distance contracts, OJ L 144), Direktive o prodaji izvan poslovnihprostorija trgovca (Council Directive 85/577/EEC of 20 December 1985 to protect the consumer in respectof contracts negotiated away from business premises. OJ L 372), Direktive o time-sharing ugovoru iDirektive o prodaji financijskih usluga (Directive 2002/65/EC on distance marketing of consumer fi nancialservices of 23 September 2002, OJ L 271). Isto tako, različito se uređuju obveze informiranja potrošača,primjerice u Direktivi o elektroničkoj trgovini i dvije direktive koje uređuju distancijsko zaključivanjeugovora. Problem nastaje i kada se na isti slučaj mogu primjeniti dvije direktive koje sadrže različitarješenja (npr. Direktiva o time-sharing ugovoru i Direktiva o prodaji izvan poslovnih prostorija trgovca).Poseban problem su slučajevi nekonzistentnosti rješenja unutar istog normativnog akta (npr. Direktiva oelektroničkoj trgovini na različite načine rješava pitanje mjerodavnog prava za marketing i za ugovor).27Smits smatra da privatnopravni acquis karakteriziraju «...tri oštre riječi: on je fragmentaran,arbitraran, nekonzistentan i neučinkovit.» Vidi: SMITS, str. 10.519
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.3. OPCIJSKI INSTRUMENT3.1. Projekt europskog privatnog (ugovornog) pravaNedovoljna učinkovitost napora ka harmonizaciji, negativni efekti kojekomunitarno pravo proizvodi u korpusu nacionalnih privatnopravnih sustava,te sve češće napetosti i sukobi koji nastaju između komunitarnog i nacionalnogprava, temeljni su razlozi što se već devedesetih godina prošlog stoljeća, ne samou pravnoj teoriji nego i na razini institucija Unije, sve češće pokreće pitanje da lije potrebno pristupiti izradi opće kodifikacije europskog privatnog prava ili baremopćeg referentnog okvira privatnog, a posebno ugovornog prava. Prve inicijativeod strane institucija EU dao je Europski parlament (dalje: Parlament) još 1989. 28 i1994. 29 godine, u rezolucijama u kojima se zalaže za izradu Europskog građanskogzakonika. Ovakvo opredjeljenje Parlament izražava i u svojim kasnijim aktima. 30Europsko vijeće je na sastanku u Tampereu 1999. godine također na određeninačin izrazilo zainteresiranost za ovakvu ideju i obvezalo Europsku komisiju(dalje: Komisija) na aktivnosti usmjerene ka postizanju većeg stupnja usklađenostiu oblasti privatnog prava. 31Nakon inicijative Europskog vijeća Komisija započinje intenzivnu aktivnostna projektu europskog privatnog/ugovornog prava. U srpnju 2001. godine donosiSaopćenje Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o europskom ugovornompravu, 32 (dalje: Saopćenje 2001.) kojim inicira postupak konzultacija sa svimzainteresiranim subjektima (pravnim znanstvenicima, pravnicima praktičarima,predstavnicima poslovnih krugova, udruga potrošača i dr.) o mogućim pravcimabuduće aktivnosti u ovoj oblasti. 33 Saopćenje analizira nedostatke postojećegacquis-a i predlaže za raspravu četiri moguće opcije: nepoduzimanje nikakveaktivnosti na nivou Zajednice, tj. prepuštanje rješavanja problema tržišnimmehanizmima; utvrđivanje zajedničkih načela ugovornog prava svih državačlanica; revizija i dogradnja postojećeg acquis-a; usvajanje novog sveobuhvatnognormativnog akta koji bi sadržavao opće odredbe ugovornog prava i pravila opojedinim ugovorima. 34 Nakon prikupljenih priloga 181 sudionika u raspraviKomisija u veljači 2003. donosi Saopćenje Komisije Europskom parlamentu i28Resolution A2-157/89, Official Journal C 158, 26.6.1989, p. 400.29Resolution A3-0329/94, OJ C 205, 25/7/94, p. 518.302000. godine Europski parlament poziva Komisiju na aktivnosti u svezi s usklađivanjem ugovornogprava (Resolution B5-0228, 0229 – 0230 / 2000, Official Journal C 377, 29.12.2000, p. 323.).31Tampere European Council, 15 and 16 October 1999, Conclusions of the Chair, SI(1999) 800, točka39.32Communication from the Commission to the Council and the European Parliament on EuropeanContract Law, COM(2001) 398 final, Bruxelles, 11.7.2001.33Više o ovom Saopćenju vidi: WEATHERILL, S, The European Commission’s Green Paper onEuropean Contract Law: Context, Content and Constitutionality, Journal of Consumer Policy 2001/ 24,str. 339.–399.34Vidi: točke 46.-69. Saopćenja iz 2001.520
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.Vijeću: Koherentnije europsko ugovorno pravo, Akcijski plan 35 (dalje: Akcijskiplan), a u listopadu 2004. godine, opet na temelju prikupljenih mišljenjazainteresiranih subjekata, donosi Saopćenje Europskom parlamentu i Vijeću:Europsko ugovorno pravo i revizija acquis-a: put naprijed 36 (dalje: Saopćenje2004.).U ovim aktima Komisija, na temelju analize postojećeg stanja i rezultataprovedenih konzultacija, zaključuje da je nužna daljnja aktivnost Zajednice uoblasti ugovornog prava, te predlaže kombiniranje regulatornih i ne-regulatornihmjera. Naglasak je očito na aktivnosti usmjerenoj na reviziju postojećeg acquis-ai na njegovu dogradnju, dakle na nastavak tehnike sektorske harmonizacije. No,to ne znači da se ostale mogućnosti (osim prve, tj. suzdržavanje od bilo kakveakcije) napuštaju. I Akcijski plan i Saopćenje iz 2004. godine naglašavaju da sesvi problemi ne mogu riješiti isključivo sektorskim mjerama, te govore o potrebiizrade općih pravila ugovornog prava kao horizontalne mjere. To znači da se ostajepri drugoj opciji iz Saopćenja iz 2001. godine, no ona se predstavlja prvenstvenokao sredstvo za ostvarenje treće opcije, tj. revizije i dopune postojećeg acquis-a.Naime, Komisija inicira postupak izrade tzv. «zajedničkog referentnog okvira zaugovorno pravo» 37 koji će sadržavati opća pravila ugovornog prava, te posebnapravila za one ugovore koji su naročito značajni za trans-granično poslovanje.Temeljna svrha CFR-a, prema stavu Komisije, jest da posluži kao «priručnik»prilikom revizije postojećih i izrade budućih akata europskog ugovornog prava.U siječnju 2008. godine objavljen je Draft-Common Frame of Reference for aEuropean private law» (dalje: DCFR), odnosno «Nacrt Zajedničkog referentnogokvira za europsko privatno pravo», 38 koji je nastao kao rezultat višegodišnjegrada dvije istraživačke skupine: Study Group on a European Civil Code (SGECC)i Research Group on the Existing EC Private Law (tzv. «acquis-group»). 39 DCFRće poslužiti kao baza za donošenje tzv. «političkog» CFR-a.35Communication from the Commission to the European Parliament and the Council: A MoreCoherent European Contract Law, An Action Plan COM (2003) 68 final.36 Communication from the Commission to the European Parliament and the Council: EuropeanContract Law and the revision of the acquis: the way forward, COM (2004) 651 final.37Common frame of reference (dalje: CFR).38VON BAR, C. – CLIVE, E. - SCHULTE-NÖLKE , H., (editors), Principles, Definitions and ModelRules of European Private Law: Draft Common Frame of Reference, Interim Outline Edition, Sellier,Munich, 2008. Tekst DCFR-a dostupan je i na stranici: http://www.law-net.eu39U radu na tekstu DCFR-a sudjelovalo je preko 100 pravnih znanstvenika i pravnika praktičaraiz svih zemalja Unije, okupljenih u navedenim istraživačkim grupama. Iako je rad obje istraživačkeskupine počeo još znatno ranije, njihova suradnja s Komisijom na projektu izrade DCFR-a formaliziranaje 2005. godine uključivanjem obje skupine u tzv. «Mrežu izvrsnosti: Zajednička načela europskogugovornog prava» («Common Principles of European Contract Law» Network – CoPECL), a u okviruSixth Framework Programme for research and technological development (FP6). Više o radu SGECC-avidi: VON BAR, C.,, Working Together Toward a Common Frame of Reference, Juridica International,X/2005. str. 17.-26. ;VON BAR, C., The Study Group on a European Civil Code, “Study of the systems ofprivate law in the EU with regard to discrimination and the creation of a European Civil Code”, EuropeanParliament, Directorate General for Research, Working Paper, Legal Affairs Series, JURI 103 EN (June1999), Chapter III, 137-150 (dostupno i na: http://www.cisg.law.pace.edu/cisg/biblio/vonbar2.html). Višeo radu Acquis-group vidi: SCHULTE-NÖLKE, H., The Commission’s Action Plan on European ContractLaw and the Research of the Acquis Group, ERA Conference on «European Contract Law». Trier, 3. April2003., http://ec.europa.eu/consumers/cons_int/safe_shop/fair_bus_pract/cont_law/stakeholders/5-18.pdf.521
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.Osim toga, u navedenim aktima iznosi se i mogućnost ostvarenja četvrte opcijeiz Saopćenja iz 2001. godine, tj. izrada tzv. opcijskog instrumenta za ugovornopravo, odnosno sveobuhvatnog normativnog akta koji bi sadržavao opća pravilaugovornog prava i pravila za posebne ugovore, dakle horizontalne, ne-sektorskemjere koja bi predstavljala poseban, 28. pravni režim za ugovore, odnosnorežim koji bi postojao pored nacionalnih prava država članica. CFR bi, po stavuKomisije, trebao poslužiti kao osnova za odlučivanje o potrebi donošenja, ali i oeventualnom sadržaju i opsegu budućeg opcijskog instrumenta.Ova ideja Komisije naišla je na podršku značajnog dijela sudionika ukonzultacijama povodom Saopćenja 2001. i Akcijskog plana. 40 Vijeće je uRezoluciji kojom odgovara na Akcijski plan Komisije istaklo da je potrebnodaljnje razmatranje ideje opcijskog instrumenta od strane Komisije u tijesnojsuradnji s državama članicama, te da pri tome treba voditi računa o načelu slobodeugovaranja. 41 Parlament je u rezolucijama kojima odgovara na Saopćenje 2001.,42Akcijski plan, 43 te Saopćenje 2004., 44 snažno podržao ideju izrade opcijskoginstrumenta. Parlament izradu ovog akta smatra prioritetnom zadaćom Komisije,te poziva na rad na jednom ili više opcijskih instrumenata, posebno u oblastipotrošačkih ugovora i ugovora o osiguranju. Osim toga, ističe da opcijskiinstrument(i) moraju biti sadržajno utemeljeni na tekstu CFR-a.5223.2. Bitna obilježja opcijskog instrumenta3.2.1. Svrha i način primjeneU svojim programskim aktima vezanim za inicijativu europskog ugovornogprava Komisija navodi neka od mogućih obilježja budućeg opcijskog instrumenta,no mnoga pitanja ostavlja otvorenima. Temelj ideje uvođenja opcijskoginstrumenta jest olakšanje trans-graničnog poslovanja na jedinstvenom europskomtržištu. Naime, opcijski instrument, kao moderan sustav općih pravila ugovornogprava prilagođenih potrebama zajedničkog tržišta, postojao bi pored nacionalnihprava, a stranke u ugovoru bi ga mogle koristiti kao mjerodavno pravo da biizbjegle poteškoće koje jednoj od njih donosi primjena stranog prava, te olakšalei pojeftinile postupak pregovaranja. Smatra se da bi to bilo naročito pogodno zamale i srednje poduzetnike (small and medium enterprises – SME) i za potrošače40Više vidi: Aneks Akcijskog plana (str. 27.-44.) i Saopćenje 2004., str. 9.-10.; Aneks II (str. 18.-23.)41Vidi: Council Resolution On «A More Coherent European Contract Law», 14.10.2003, OJ C246/1.42European Parliament resolution on the approximation of the civil and commercial law of theMember States, 15.11.2001, OJ C140E, 538-542.43European Parliament resolution on the Communication from the Commission to the EuropeanParliament and the Council – A more coherent European contract law – An action plan, 02.09.2003,P5_TA(2003)0355.44European contract law and the revision of the acquis; the way forward (2005/2022(INI)), 23.03.2006,P6_TA(2006)0109, OJ C 292E, 109-111.
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.koji zbog ograničenih financijskih sredstava često nemaju mogućnosti ispitivatistrano pravo, i to ih odvraća od upuštanja u trans-granične transakcije. 45 Načinprimjene opcijskog instrumenta Komisija ostavlja otvorenim. Naime, opcijskiinstrument bi se primjenjivao ili po sustavu opt-in, tj. samo ako stranke ugovoreprimjenu ovog akta, ili po sustavu opt-out, tj. primjenjivao bi se ako stranke nisunjegovu primjenu izričito isključile. 46 Osim toga, smatra se da bi strankama kojesu izabrale opcijski instrument kao mjerodavno pravo trebalo ostaviti mogućnostda ta pravila u određenoj mjeri prilagode svojim konkretnim potrebama. 47Očito je da Komisija smatra da bi ovakav skup općih pravila ugovornog prava,koji ne zamjenjuje nacionalna prava nego postoji pored njih, mogao pomoćirješavanju problema u funkcioniranju trans-graničnog poslovanja na jedinstvenomtržištu. Naime, EU nema kompetencije da jedinstveno uređuje ugovorno pravo, 48ali može ponuditi sustav pravila ugovornog prava posebno prilagođen potrebamaugovora s međunarodnim elementom, sustav koji će u najvećoj mogućoj mjeripoštovati potrebe svih sudionika na tržištu, bez obzira na njihovu ekonomskumoć, a istovremeno biti nacionalno neutralan i time otkloniti nedostatke koje sasobom donosi primjena pravila stranog prava za jednog 49 od sudionika u poslu. 50Ideja koja leži u osnovi projekta opcijskog instrumenta zapravo odgovara idejiBečke konvencije o međunarodnoj prodaji roba, 51 s tim što je opseg opcijskoginstrumenta mnogo širi jer bi obuhvatio opća pravila ugovornog prava i posebnapravila za niz ugovora, dok je Bečka konvencija ograničena na pravila za ugovoro kupoprodaji roba. Naravno, da bi takav instrument funkcionirao i ostvario svojusvrhu pravila moraju biti dovoljno privlačna za sudionike tako da ih izaberuumjesto nekog od nacionalnih prava, ili u soluciji opt-out, da njegovu primjenuizričito ne isključe.Prva solucija, tj. opt-in sustav, bi po stavu Komisije, davala strankama većumogućnost slobode ugovaranja od opt-out sustava. No, u pravnoj teoriji seopravdano ističe da ovakvo rezoniranje u pravilu nije utemeljeno. 52 Naime, akostranke ne iskoriste mogućnost izbora prava, na ugovor se uvijek primjenjuje nekipravni režim prema pravilima međunarodnog privatnog prava, pa je s aspekta45Više vidi: Akcijski plan, točke 89.-91.46Vidi; Akcijski plan, točka 92.; Saopćenje 2004., Aneks II., točka 2.47Ističe se da bi opcijski instrument osiguravao ostvarenje načela slobode ugovaranja na dva načina,njegovim izborom kao mjerodavnog prava, te mogućnošću da se njegova pravila mijenjaju i prilagođavajuovisno o potrebama stranaka.48Osim posredno, preko svojih funkcionalnih nadležnosti utvrđenih Ugovorom.49Ili čak za obje stranke ako za svoj ugovor izaberu pravo treće zemlje.50U pravnoj teoriji se ističe da predloženi opcijski instrument može pridonijeti boljem funkcioniranjujedinstvenog tržišta zbog svoje «dvostruke neutralnosti», tj. nacionalno je neutralan, te prihvatljiv kakoza jaču tako i za slabiju stranu (posebno za potrošače i za SME) u tržišnom odnosu. Vidi: HESSELINK,M.W. - RUTGERS, J. W. - DE BOOYS, T., The legal basis for an optional instrument on Europeancontract law, Centre for the Study of European Contract Law, Working Paper Series, No. 2007/04., (dalje:HESSELINK et al.), str. 14.51U.N. Convention for the International Sale of Goods, 11.4. 1980. (CISG).52Vidi: HESSELINK et al., str. 17.523
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.načela slobode ugovaranja vrijednosno neutralno je li to nacionalni ili europskipravni režim. Naravno, ako se prihvati opt-out sustav vrlo je vjerojatno da će todovesti do mnogo češće primjene opcijskog instrumenta no po opt-in sustavu,budući da u praksi često dolazi do tzv. «pasivnog izbora», tj. stranke, posebnoone slabije financijske moći koje nemaju mogućnosti uspoređivanja različitihpravnih režima, uopće ne vrše izbor mjerodavnog prava. S druge strane, ako bivećina stranaka u ugovorima s trans-graničnim elementom u praksi preferiralanacionalni sustav, a ne ponuđeni opcijski instrument, onda bi se uvođenje opt-outsustava moglo smatrati ograničavajućim u odnosu na načelo slobode ugovaranjaupravo zbog spomenutog «pasivnog izbora» koji je, posebno u ugovorima malevrijednosti, čest slučaj. No, ovakav odnos poslovne prakse prema izboru opcijskoginstrumenta kao mjerodavnog prava trebalo bi prethodno empirijski utvrditi, akonačno, takvo bi raspoloženje ozbiljno dovelo u pitanje i samu opravdanostuvođenja opcijskog instrumenta kao 28. pravnog režima.Što se tiče forme instrumenta, Komisija i to pitanje ostavlja otvorenim, budućida to ovisi o nizu relevantnih faktora, a posebno od stupnja harmonizacije koji seovakvim aktom želi ostvariti. Direktiva bi svakako dala zemljama članicama većuslobodu, no izbor ove forme ne otklanja jedan od glavnih nedostataka postojećegstanja jer omogućava prihvaćanje različitih rješenja u pojedinim nacionalnimpravnim sustavima. Uredba bi bila akt koji bi omogućio uvođenje jedinstvenogsustava pravila, dok je preporuku kao oblik akta moguće uzimati u obzir samo akose usvoji opt-in sustav. 53 Nakon obavljenih konzultacija povodom Saopćenja 2001.i Akcijskog plana Komisija, čini se, preferira uredbu kao direktno obvezujući akt,i to bez obzira prihvati li se opt-out ili opt-in sustav. 543.2.2. Načelo slobode ugovaranjaKomisija inzistira na načelu slobode ugovaranja kao temelju opcijskoginstrumenta, te smatra da bi samo mali broj pravila mogao biti kogentne prirode,i to samo ako to opravdava potreba zaštite nekih posebnih interesa, kao što je,primjerice, zaštita interesa potrošača ili drugih tzv. «slabijih strana» u ugovornomodnosu. 55 Otvorenim se ostavlja i pitanje bi li ugovaranjem primjene opcijskoginstrumenta bila isključena primjena kogentnih normi nacionalnog prava koje suu suprotnosti s pravilima izabranog opcijskog instrumenta, no čini se da Komisija52453Vidi: Saopćenje 2001., str. 17.-18.54Vidi Saopćenje 2004., str. 20.55No, treba napomenuti da je ovakvo gledište Komisije, pa čak i tekst već objavljenog DCFR-a,doživjelo kritike od dijela pravne teorije koja smatra da moderno ugovorno pravo mora imati jasnoizraženu i razvijenu socijalnu notu. Tako vidi: Study Group on Social Justice in European Private Law,Social Justice in European Contract Law: a Manifesto, European Law Journal, (2004) 16, str. 653.-674.;HESSELINK, M., Common Frame of Reference & Social Justice, Centre for the Study of EuropeanContract Law Working Paper Series No. 2008/04.Naravno, postoje i drukčija shvaćanja, tj. ona koja inzistiraju na neo-liberalnom konceptu kojinaglasak stavlja na načelo slobode ugovaranja, a ne na protektivnu ulogu ugovornog prava. Tako vidi:HARTLIEF, T., Freedom and Protection in Contemporary Contract Law, Journal of Consumer Policy, 27,2004. str. 253.-267.
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.smatra ovakvo rješenje prihvatljivim. No, kada se raspravlja o ova dva aspektaopcijskog instrumenta treba voditi računa o tome da su oni usko povezani s nekimdrugim aktivnostima europskih institucija vezanima za ugovorno pravo.To je u prvom redu aktivnost na reviziji i dogradnji postojećeg potrošačkogacquis-a, budući da bi većina kogentnih normi opcijskog instrumenta bilavezana za zaštitu potrošača. Kako je jasno naglašeno u svim spomenutim aktimaKomisije, revizija i dogradnja potrošačkog acquis-a je u ovoj fazi primarni cilj,a ujedno i glavno sredstvo ostvarenja projekta europskog ugovornog prava. Utom sektoru očito je da razvoj ide u pravcu kombiniranja tehnike maksimalneharmonizacije i uvođenja horizontalne mjere koja bi uređivala opća pravilao pravima potrošača. Naime, u svojim novijim programskim aktima iz oblastizaštite prava potrošača Komisija izražava opredjeljenje da politiku minimalneharmonizacije, koja je rezultirala nedovoljnim stupnjem usaglašenosti nacionalnihprava, zamijeni politikom pune harmonizacije. 56 To znači da države članice nemogu u svojim nacionalnim pravima predvidjeti viši stupanj zaštite potrošačkihprava od onih predviđenih europskim direktivama. Takav pristup je već realiziran,barem u većem dijelu, u novijim potrošačkim direktivama, kao što su Direktiva onepoštenoj poslovnoj praksi i nova Direktiva o potrošačkim kreditima. 57Što se tiče horizontalne mjere u oblasti prava zaštite potrošača, i ona jenajavljivana u komisijinim programskim aktima iz oblasti zaštite potrošača, apodržana je od velikog broja zainteresiranih aktera 58 u postupku konzultacija koje suuslijedile nakon objavljivanja Green Paper on the Review of the Consumer Acquis. 59Horizontalna mjera bi sadržavala opća pravila potrošačkog ugovornog prava, tj.regulirala bi na generalan i sistematičan način zajedničke aspekte svih ili nekihpotrošačkih «vertikalnih» mjera (direktiva). U skladu s ovakvim opredjeljenjem,Komisija je u listopadu 2008. godine usvojila Prijedlog Direktive o potrošačkimpravima, 60 Prijedlog «spaja» četiri Direktive koje čine srž potrošačkog ugovornogprava (Direktiva o ugovorima zaključenim izvan poslovnih prostorija trgovca,Direktiva o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, Direktiva o ugovorimasklopljenim na daljinu i Direktiva o nekim aspektima prodaje potrošačkih roba i ogarancijama) u jedan horizontalni instrument. U isto vrijeme Prijedlog Direktiveo potrošačkim pravima pravila ovih direktiva revidira, otklanjajući nedostatke,preklapanja i nekonzistentnosti između pojedinih direktiva, popunjavajući praznine56Vidi: Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, theEconomic and Social Committee and the Committee of the Regions, Consumer policy strategy 2002-2006, (COM(2002) 208 final); Communication from the Commission to the Council, the EuropeanParliament and the European Economic and Social Committee, EU Consumer Policy strategy 2007-2013,Empowering consumers, enhancing their welfare, effectively protecting them, COM(2007) 99 final.57Directive 2008/48/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2008 on creditagreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC, OJ L 133, 22.5.2008, p. 66–9258Više vidi: Report on the outcome of the public consultation on the green paper on the review of theconsumer acquis, http://ec.europa.eu/consumers/rights/cons_acquis_en.htm59COM(2006) 744 Final.60Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council on Consumer Rights,COM(2008) 614 final 2008/0196 (COD).525
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.i prilagođavajući ih promjenama u tržišnim odnosima, naročito tehnološkim. 61Prijedlog Direktive o potrošačkim pravima prihvaća tehniku pune harmonizacije.Očito je, dakle da se Komisija u oblasti zaštite potrošačkih prava opredijelilaza nastavljanje i produbljivanje sektorske harmonizacije, pa čak da teži usvajanjuhorizonatalnog sektorskog instrumenta koji bi na generalan način uredionajznačajniji dio potrošačkog ugovornog prava. Ako se u svjetlu te činjenicepromatra ideja opcijskog instrumenta postaje upitno (naravno, pod pretpostavkomda Prijedlog Direktive o potrošačkim pravima postane obvezujući akt komunitarnogprava) bi li se opcijski instrument uopće trebao odnositi i na potrošačke ugovore,ili bi ga trebalo ograničiti na tzv. B2B transakcije. 62 U tom slučaju ne bi postojalapotreba za uvođenjem najvećeg dijela kogentnih pravila općeg ugovornog prava.Naravno, sva su ova pitanja još otvorena jer se još uvijek radi samo o PrijedloguDirektive, a osim toga, tu je i pitanje opsega Prijedloga Direktive o potrošačkimpravima, tj. u kojoj je mjeri on obuhvatio sva relevantna pitanja potrošačkogugovornog prava.Drugi krug problema vezanih uz korpus kogentnih normi u budućemopcijskom instrumentu odnosi se na mogućnost da izborom opcijskog instrumentakao mjerodavnog prava stranke u B2C 63 ugovorima isključe primjenu kogentnihnormi nacionalnog prava zemlje potrošača. Prema pravilima čl. 6. st. 2. (2.rečenica) europske Uredbe o mjerodavnom pravu za ugovore (Rome I), 64 uslučaju tzv. pasivnog potrošača 65 nije moguće izborom mjerodavnog prava lišitipotrošača zaštite koju bi, da nije bilo izbora mjerodavnog prava, uživao premakogentnim odredbama 66 prava koje bi se u tom slučaju primjenjivalo na ugovor.A u tom slučaju primjenjivala bi se pravila čl. 6. st. 1. Rome I prema kojimase na potrošačke ugovore (u slučaju pasivnog potrošača) kao mjerodavno pravoprimjenjuje pravo zemlje uobičajenog prebivališta potrošača. Isto rješenje sadržii Rimska Konvencija o mjerodavnom pravu za ugovore. 67 Treba napomenuti daje ogromna većina potrošačkih ugovora s međunarodnim elementom upravo onazaključena s pasivnim potrošačem.Postavlja se dakle pitanje da li bi situacija bila drukčija ako bi stranke u B2C61Tj. uzima se u obzir da se sve veći broj potrošačkih ugovora zaključuje elektroničkim putem,odnosno korištenjem internet-stranica.62Business-to-business transakcije.52663Business-to consumer ugovori.64Regulation (EC) No 593/2008 of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008 onthe law applicable to contractual obligations (Rome I), OJ L 177, 4.7.2008, p. 6.-16. Uredba je stupila nasnagu 24. 07. 2008. godine, a primjenjivat će se na ugovore sklopljene nakon 17. 12. 2009. godine, osimčl. 26. koji će se primjenjivati od 17. 06. 2009. godine (vidi. čl. 29. Uredbe).65Tj. potrošača koji sklapa ugovor s profesionalnim partnerom iz druge zemlje ne napuštajući svojemjesto prebivališta (profesionalni partner obavlja svoju komercijalnu ili drugu profesionalnu aktivnost uzemlji potrošača ili je na bilo koji način usmjerava na zemlju potrošača). Suprotno, aktivni potrošač jeonaj koji sklapa ugovor s profesionalnim partnerom u zemlji izvan svog uobičajenog prebivališta.66Tj., pravilima «...koje stranke ne mogu derogirati ugovornim odredbama».671980 Rome Convention on the law applicable to contractual obligations (consolidated version), OJC 027 , 26/01/1998 P. 0034 – 0046.), čl. 5.
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.ugovoru izabrale opcijski instrument kao mjerodavno pravo, a stupanj zaštitepotrošačkih prava u opcijskom instrumentu bi bio niži od onoga predviđenognacionalnim pravom potrošača. Odgovor na to pitanje ovisi o tome na osnovu čegaće se vršiti izbor opcijskog instrumenta kao mjerodavnog prava. Ako bi se izborvršio na temelju čl. 3. Uredbe o mjerodavnom pravu za ugovore (čl. 3. Rimskekonvencije) onda bi se na ugovor primjenjivala sva pravila Uredbe uključujućii pravila čl. čl. 6. st. 2., što znači da ne bi bila isključena primjena kogentnihnormi nacionalnog prava potrošača. No, čl. 3. Uredbe ne spominje izričito aktekomunitarnog prava kao moguće mjerodavno pravo koje stranke mogu izabrati. 68Druga mogućnost jest da se u samom opcijskom instrumentu reguliraju pitanjaizbora ovog akta kao mjerodavnog prava i posljedice takvog izbora. U tom slučajuna ugovor se ne bi primjenjivala pravila Uredbe (Rimske konvencije), pa niodredbe čl. 6. st. 2. Takvo je rješenje zagovarala Komisija koja u Saopćenju 2004.ističe prednosti koje bi uvođenje kogentnih pravila u opcijski instrument, kao štosu pravila za zaštitu potrošača, imalo za nesmetano funkcioniranje zajedničkogtržišta. Naime, u tom bi slučaju stranke izborom opcijskog instrumenta odpočetka točno znale koja se kogentna pravila primjenjuju na ugovor, i što jenajznačajnije, profesionalni subjekti bi mogli prodavati robe i usluge na čitavomtržištu upotrebljavajući uvijek jedan isti obrazac ugovora. Sve bi to rezultiralovisokim stupnjem pravne sigurnosti. 69 No, Komisija ističe da to ovisi o odnosu (uto vrijeme buduće) Uredbe o mjerodavnom pravu za ugovore prema opcijskominstrumentu kao mogućem mjerodavnom pravu. Uredba, kako je već napomenuto,ne spominje izričito opcijski instrument, ali ovu drugu soluciju, čini se, omogućavaodredbama čl. 23., 70 prema kojima Uredba ne prejudicira primjenu odredabaakata komunitarnog prava koji sadrže pravila o mjerodavnom pravu za ugovore.Da bi budući opcijski instrument trebalo smatrati aktom komunitarnog prava usmislu čl. 23. Uredbe, govori i Recital 14. Preambule Uredbe. 71 Prema Recitalu14., ako Zajednica usvoji, u odgovarajućoj pravnoj formi, pravila materijalnogugovornog prava, takav instrument može predvidjeti da ga stranke mogu izabratikao mjerodavno pravo. 72Sve što je rečeno za kogentna pravila o zaštiti potrošača kao mogući sadržajopcijskog instrumenta i za odnos tih pravila prema nacionalnom pravu (ako strankeizaberu opcijski instrument) vrijedi i za tzv. prinudne propise države s kojim68Iako je takvo rješenje Komisija predlagala u postupku pregovora oko sadržaja Uredbe. Vidi:HESSELINK et al., str. 22.69Vidi: Saopćenje 2004., str. 21.-22.70Article 23: Relationship with other provisions of Community lawWith the exception of Article 7, this Regulation shall not prejudice the application of provisionsof Community law which, in relation to particular matters, lay down confl ict-of-law rules relating tocontractual obligations.71Recital 14.: Should the Community adopt, in an appropriate legal instrument, rules of substantivecontract law, including standard terms and conditions, such instrument may provide that the parties maychoose to apply those rules.72Više vidi: STAUDENMAYER, D., The Place of Consumer Contract Law Within the Process onEuropean Contract Law, Journal of Consumer Policy 27: 269–287, 2004., str. 282.-284.527
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.činjenično stanje ima blisku vezu, a koji se ne mogu izborom prava isključiti (čl.9. Uredbe), 73 te za odredbe tzv. javnog poretka zemlje suda (čl. 21. Uredbe). 743.2.3. Područje primjene i sadržaj opcijskog instrumentaU programskim aktima Komisije ostavljene su za raspravu različite mogućnostivezane za personalno područje primjene opcijskog instrumenta. Moguće ga jepredvidjeti samo za B2B ugovore, samo za potrošačke ugovore ili i za jedne i zadruge. 75 Ako se prihvati solucija da opcijski instrument vrijedi za obje kategorijeugovora moguće je postaviti dva odvojena sustava pravila za svaku kategoriju ilipak jedinstvenim općim pravilima urediti obje vrste ugovora.Očito je da Komisija smatra kako je opcijski instrument pogodan ne samoza trgovačke, nego naročito za potrošačke ugovore zbog različitog nivoa zaštitepotrošačkih prava u nacionalnim pravima, pa bi njegova primjena, posebno akobi (kako je gore objašnjeno) isključila primjenu kogentnih pravila nacionalnogpotrošačkog prava, uvelike pridonosila boljem funkcioniranju jedinstvenog tržišta.I u pravnoj teoriji se ističe da bi takvo rješenje bilo naročito pogodno za suvremeninačin sklapanja potrošačkih ugovora putem interneta jer bi za mnoge, posebnofinancijski slabije poduzetnike, mogućnost ugovaranja primjene europskog pravajednostavnim «klikom» te opcije na web-stranici 76 značajno pojeftinila poslovanjei time im omogućila da posluju u većem broju zemalja. Naime, prema sadašnjemstanju stvari poduzetnik koji prodaje robe ili usluge putem interneta mora za svakuzemlju na koju je usmjereno njegovo poslovanje sačiniti posebne standardneugovore usklađene s potrošačkim (kogentnim) pravom te zemlje. 77Što se tiče uključivanja B2B ugovora u radijus opcijskog instrumenta tu se,po stavu Komisije, može javiti problem odnosa opcijskog instrumenta i Bečkekonvencije, čije su stranke većina država članica EU. 78 Naravno, ovo se pitanjepostavlja samo ako se u opseg opcijskog instrumenta uključe i pravila o B2Btransakcijama i ako se u taj korpus uključe i pravila o ugovoru o prodaji robapokrivena Bečkom konvencijom. Naime, moguće je iz opsega opcijskoginstrumenta isključiti područje pokriveno Bečkom konvencijom. 79 No, ako seostvari prvi scenarij, uređenje odnosa između ova dva instrumenta ugovornogprava ovisi u prvom redu od toga hoće li za opcijski instrument biti prihvaćen op-inili opt-out sustav. Po opt-in sustavu stranke bi ugovaranjem opcijskog instrumentakao mjerodavnog prava za trgovački ugovor o prodaji roba prešutno isključile73Čl. 7. Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovore.74Čl. 16. Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovore.75Više vidi: Saopćenje 2004., str. 21.76Tzv. «click on the blue button idea», budući da bi ova opcija (pretpostavlja se) bila označena plavomzastavicom EU.77Tako vidi: HESSELINK et al., str. 26.-27.78U konzultacijama povodom Akcijskog plana neki su predlagali da pravila Bečke konvencije buduinkorporirana u opcijski instrument, dok su drugi smatrali da bi opcijski instrument trebao sadržavati samoona pravila koja ne sadrži Bečka konvencija. Vidi: Saopćenje 2004. str. 22.79To je opcija koju i Komisija ostavlja otvorenom. Vidi: Akcijski plan, str. 25.528
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.primjenu Bečke konvencije za svoj ugovor. 80 No, situacija bi bila složenija ako bise usvojio opt-out sustav za opcijski instrument, budući da ga prihvaća i Bečkakonvencija. Naime, u tom bi se slučaju pojavio problem određivanja mjerodavnogprava ako ga stranke u trgovačkom ugovoru posebno ne ugovore, odnosnoposebno ne isključe neki od ova dva po opt-out sustavu primjenjivih režima. Dali bi se u takvoj situaciji primjenjivao opcijski instrument ili Bečka konvencija ilioba sustava pravila, nejasno je. Ovaj problem Komisija apostrofira kao još jedanargument u korist prihvaćanja opt-in sustava za opcijski instrument. 81Konačno, opcijski instrument bi se mogao primjenjivati samo na ugovores trans-graničnim elementom ili i na ugovore između domaćih rezidenata. Izprogramskih akata Komisije čini se da ona ima na umu isključivo trans-graničneugovore, što odgovara cilju zbog kojeg se i raspravlja o daljnjim akcijama upodručju europskog ugovornog prava, tj. omogućavanju boljeg funkcioniranjajedinstvenog europskog tržišta. No, kako se ističe u pravnoj teoriji, 82 nemarazloga ovako ograničavati opseg primjene budućeg opcijskog instrumenta,posebice stoga što takvo razlikovanje za profesionalnog subjekta koji djelujei na vlastitom (nacionalnom) i na drugim tržištima znači da mora poslovati podva različita režima, tj. prilagođavati svoje opće uvjete poslovanja ovisno o tomena koje je tržište usmjerena njegova aktivnost. Takvo je ograničavanje suprotnoideji opcijskog instrumenta kao specifičnog europskog pravnog režima koji moradoprinositi pojednostavljenju poslovanja.Sadržaj opcijskog instrumenta također je otvoreno pitanje. Većina sudionikau konzultacijama povodom Akcijskog plana smatra da bi morao sadržavati općapravila ugovornog prava, pravila o pojedinim ugovorima koji su od značajaza nesmetano funkcioniranje zajedničkog tržišta, a neki smatraju da bi trebaoobuhvatiti i područja koja su vezana za ugovorno pravo, (kao što su, primjerice,pravila o neosnovanom obogaćenju, o založnom pravu na pokretninama, ovrijednosnim papirima i sl.) a čije različito uređenje u nacionalnim pravima takođerpredstavlja prepreku funkcioniranju jedinstvenog tržišta. 83 U svim programskimaktima Komisije naglašava se da će CFR služiti kao temelj za izradu opcijskoginstrumenta, no otvorenim se ostavlja pitanje da li će opcijski instrument uključitisve oblasti CFR-a ili će biti uži.Kao što je već objašnjeno, DCFR predstavlja osnovu za izradu budućeg«političkog» CFR-a, no opseg pitanja koja je obuhvatio ovaj tekst veoma je širok.DCFR se sastoji od (za sada) 7 knjiga i to: Opće odredbe (Knjiga I.); Ugovori idrugi pravni poslovi (Knjiga II); Obveze i ovlaštenja (Knjiga III.); Posebni ugovorii prava i obveze koje iz njih proizlaze (Knjiga IV.); Poslovodstvo bez naloga(Knjiga V.); Izvanugovorna odgovornost za štetu uzrokovanu drugome (KnjigaVI.); Neosnovano obogaćenje (Knjiga VII.). Puni tekst DCFR-a, koji se očekuje80U skladu s odredbama čl. 6. Bečke konvencije.81Vidi: Saopćenje 2004., str. 22.82Tako vidi: HESSELINK et al., str. 28.83Vidi: Saopćenje 2004., str. 21.529
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.početkom 2009. godine, obuhvatit će pored objavljenog još i dopune KnjigeIV. (pravila o nekim ugovorima koji nisu obrađeni u prvom izdanju), pravila ostjecanju i prestanku prava vlasništva na pokretninama (Knjiga VIII.), pravila osredstvima osiguranja na pokretninama (Knjiga IX.), pravila o zakladama (trusts)(Knjiga X.). S obzirom na ovako široko zahvaćenu materiju privatnog prava utekstu DCFR-a, 84 realno je očekivati da će opcijski instrument biti znatno uži odDCFR-a (CFR-a), odnosno u skladu sa svojim ratio legis (kao i s kompetencijamaZajednice) obuhvaćat će samo ona pitanja općeg i posebnog ugovornog prava kojasu relevantna za nesmetano funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Naravno, bilo bikorisno u opcijski instrument uvrstiti i neka pravila koja po klasičnoj klasifikacijipravila građanskog prava ne spadaju u ugovorno pravo, ali su relevantna zaodvijanje poslovanja, kao što su, primjerice, pravila o prijenosu vlasništva napokretninama, o sredstvima osiguranja potraživanja na pokretninama i sl.Komisija se nije do sada izjasnila ni o tome kako će materija biti strukturirana,tj. da li će postojati jedinstveni instrument koji će sadržavati opća pravilaugovornog prava i posebna pravila za sve tipove ugovora (horizontalni pristup),ili će postojati više instrumenata podijeljenih po pojedinim ugovorima, a sastojalibi se od općih i posebnih pravila (vertikalni pristup).5303.3. Pravna osnova budućeg opcijskog instrumentaSvakako najkontroverznije pitanje vezano za budući opcijski instrument (kaoi za bilo koji sličan projekt koji ima ambiciju da zadire u opća pravila privatnog/ugovornog prava) jest pitanje pravne osnove na kojoj ovakav akt može bitidonesen. Raspravljanje o ovom pitanju dio je šire teorijskopravne rasprave kojapokušava odrediti čvrste normativne osnove za proces stvaranja prava od straneeuropskog normotvorca, odnosno utvrditi temelje legitimiteta europskog pravauopće, a time i «europeizacije» privatnog, odnosno ugovornog prava. 853.3.1. Mogući ciljevi opcijskog instrumenta kao kriterij određivanja pravneosnovePrema odredbama čl. 5. Ugovora o Europskoj zajednici, svaka normativnaaktivnost tijela Zajednice mora imati odgovarajuću pravnu osnovu u nekojod odredaba Ugovora i mora služiti ostvarenju nekog od ciljeva određenihUgovorom. 86 Takva odredba posljedica je «podjele vlasti» između država članica84Glavna funkcija CFR-a jest da služi kao «priručnik» ili «kutija alata» za reviziju postojećegprivatnopravnog acquis-a i za izradu budućih komunitarnih akata u ovoj oblasti i stoga je ovakav pristuprazumljiv.85Više o ovom problemu i o mogućim osnovama legitimiteta europskog prava (tržišni racionalizamkao ustavno načelo; integracijski funkcionalizam; EU kao socijalna država – država blagostanja) vidi:JOERGES, C., On the Legitimacy of Europeanising Private Law: Considerations on a Justice-makingLaw for the EU Multi-level System, vol 7.3 ELECTRONIC JOURNAL OF COMPARATIVE LAW,(September 2003), http://www.ejcl.org/ejcl/73/art73-3.html.86Article 5 (ex Article 3b): The Community shall act within the limits of the powers conferred upon itby this Treaty and of the objectives assigned to it therein.
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.s jedne i Zajednice (Unije) s druge strane. Drugim riječima, Zajednica možedjelovati samo onda kada su joj Ugovorom dodijeljene odgovarajuće kompetencijei samo u okviru tih kompetencija. No, kako se ističe u pravnoj teoriji, linijujasnog razgraničenja, te ispravnost izabrane pravne osnove nije u praksi uvijekjednostavno utvrditi. 87Odgovarajuća pravna osnova značajna je ne samo stoga što bez nje akt nemalegitimitet, nego i stoga što u svjetlu te pravne osnove i nacionalni sudovi iEuropski sud pravde teleološki tumače pravila akta. Kako je već naglašeno,svaka Ugovorom priznata pravna osnova za djelovanje europskog zakonodavcapredviđena je radi ostvarenja nekog od ciljeva Zajednice definiranih Ugovorom.Prema tome, u određivanju pravne osnove svakog akta europski normotovoracmora polaziti upravo od ciljeva koje aktom želi ostvariti i akt ustavno utemeljiti naonoj odredbi Ugovora koja mu daje kompetencije za ostvarenje tog cilja.Mjera kao što je budući opcijski instrument ugovornog prava očito služiostvarenju nekoliko različitih ciljeva i stoga je temeljno pitanje odgovarajuli ti ciljevi odredbama Ugovora koje određuju zakonodavnu nadležnost tijelaZajednice. Onako kako je zamišljen opcijski instrument trebao bi poslužitiostvarenju sljedećih ciljeva.U prvom redu, trebao bi poslužiti kao sredstvo za otklanjanje prepreka ufunkcioniranju jedinstvenog europskog tržišta. Naime, različitosti nacionalnihugovornih prava predstavljaju prepreku ostvarivanju četiri temeljne tržišneslobode. To ponajviše stoga što povećavaju troškove poslovanja, kao što su tzv.informacijski troškovi transakcije (tj. troškovi pravne ekspertize stranog prava),troškovi sastavljanja posebnih općih uvjeta poslovanja za svako nacionalnotržište, troškovi marketinga prilagođenog nacionalnim pravima, troškovi sudskihpostupaka nastalih radi slabog poznavanja stranog prava, i sl. 88 To se posebnoodnosi na SME i na potrošače za koje je trošak upoznavanja stranog prava upravilu nerazmjeran vrijednosti transakcije. Zbog toga se nerado upuštaju utrans-granično poslovanje, strahujući od nepoznatog stranog prava. No, razlikeu nacionalnim pravima predstavljaju, prema empirijskim istraživanjima, ozbiljanproblem i u B2B poslovanju. U istraživanju koje je obuhvatilo 175 firmi iz osamzemalja ustanovljeno da je da se njih 25% suzdržava od nastupa na stranimtržištima upravo zbog razlika u pravilima ugovornog prava. 8987Tako vidi: MUMFORD, str. 5.sq. Kao faktore koji utječu na ovakvo stanje autor navodi sveznačajniju ulogu Parlamenta u normativnom procesu, sve snažniju ulogu Zajednice u stvaranju prava,tj. donosi se sve više akata sekundarnog prava o sve značajnijim pitanjima, nastanak novih komunitarnihovlasti, proširenje locus standi pred Europskim sudom pravde, te povećanje broja prethodnih odluka(preliminary rulings).88No, treba napomenuti da u pravnoj teoriji postoje i stavovi prema kojima je inzistiranje na značajnopovećanim transakcijskim troškovima kao rezultatu različitosti nacionalnih ugovornih prava u najmanjuruku upitno, a u svakom slučaju do sada empirijski nedovoljno ispitano. Tako SMITS, str. 15.-18.,smatra da ozbiljniju prepreku funkcioniranju jedinstvenog tržišta predstavljaju jezične barijere, kulturnerazličitosti, razlike u poreskom i procesnom pravu, geografska udaljenost, te različite životne navike, negorazličitosti u nacionalnim ugovornim pravima.89Više vidi: HESSELINK et al., str. 56.531
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.No, iako je izvjesno da bi jedinstveno uređenje ugovornog prava smanjilo ovetroškove, treba napomenuti da bi uvođenje novog sustava pravila, koji još nijedoživio interpretacije u sudskoj praksi i u pravnoj teoriji, sasvim sigurno dovelodo novih troškova, kao što su troškovi legislativnog procesa usvajanja novog akta,troškovi ekspertnog upoznavanja s novim sustavom, te svakako i povećani sudskitroškovi, budući da bi u početnim fazama primjene zasigurno bio povećan brojsporova vezanih za tumačenje pojedinih pravila. 90 Prema tome, ovaj argumentu korist uvođenja opcijskog instrumenta svakako zahtijeva prethodnu detaljnucost-benefi t analizu. Isto tako, trebalo bi ispitati ima li argument istu snagu zasve tipove prekograničnih transakcija, ili se troškovi značajno povećavaju samo unekim oblastima poslovanja.Povećani troškovi poslovanja kao posljedica različitosti nacionalnih ugovornihprava imaju za posljedicu, po stavu Komisije, i poremećaj u odnosima slobodnetržišne utakmice, budući da financijski slabiji sudionici kao što su SME imaju višepoteškoća u nastupu na tržištu ili si uopće ne mogu priuštiti pojavljivanje na nekimpodručjima. 91 Prema tome, opcijski instrument bio bi i sredstvo otklanjanja ovihporemećaja u tržišnim odnosima. U pravnoj teoriji se u ovom kontekstu spominjei drugi mnogo složeniji problem, a to je problem već spomenutih «dijagonalnihkonflikata» između europskog prava konkurencije i nacionalnog privatnog,odnosno ugovornog prava. 92 Jedan od mogućih načina rješavanja ovakvih pitanjaje i opcijski instrument koji bi ponudio kvalitetna i usklađena pravila, i to pravilakoja bi obuhvaćala sve situacije u kojima je moguće da dođe do sukoba europskogprava konkurencije i ugovornog prava. 93Kako je već navedeno, iz programski akata Komisije proizlazi da je zaštitaslabije strane u ugovoru, odnosno u pravilu potrošača, također jedan je od ciljevakoji se opcijskim instrumentom žele postići. No, kako je stupanj zaštite interesapotrošača u europskom pravu već veoma visok, nije realno očekivati da će opcijskiinstrument podizati razinu te zaštite uvođenjem novih pravila, strožih u odnosu napostojeća. Riječ je zapravo o stavu Komisije da razlike nacionalnih ugovornihprava nepovoljno utječu na ponašanje potrošača. Ističe se naime da potrošačnerado ulazi u prekogranične transakcije zbog straha od primjene stranog pravaza čije detaljno upoznavanje nema dovoljno financijske moći, odnosno interesazbog nerazmjera informacijskog troška i vrijednosti transakcije. Takvo ponašanjepotrošača predstavlja prepreku funkcioniranju jedinstvenog tržišta.90MUMFORD, str. 9.-10., smatra da bi tome trebalo dodati i troškove ustrojavanja pravosudnihstruktura (suci, odvjetnici, bilježnici) i pravnika praktičara osposobljenih za interpretaciju i primjenunovog sustava pravila. Isto tako naglašava da bi to dodatno opteretilo i tako već ozbiljno opterećenEuropski sud pravde.91Vidi: Akcijski plan, str. 11.92Vidi: MUMFORD, str. 12.14.93To je još jedan argument u korist stava da bi se opcijski instrument morao primjenjivati i na transgraničneugovore i na ugovore između domaćih rezidenata.532
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.No, ovom se argumentu mogu uputiti određeni prigovori. Naime, on stoji jedinoza tzv. aktivnog potrošača, 94 a udio ovakvih transakcija u ukupnoj masi potrošačkihugovora je zanemariv. Pasivnog potrošača u visokom stupnju štite pravila čl. 6. st.1. i st. 2. (2. rečenica) Uredbe o mjerodavnom pravu za ugovore, 95 prema kojimapotrošača nije moguće izborom mjerodavnog prava lišiti zaštite, uživa premakogentnim odredbama prava zemlje uobičajenog prebivališta potrošača. Osimtoga, upitno je koliko potrošač zazire od kupovine u stranoj zemlji zbog straha odslabijeg stupnja zaštite svojih prava, a koliko je to rezultat nekih drugih faktorakao što je nepoznavanje stranog jezika, poteškoće s isporukom i servisiranjemproizvoda, i sl.Dakle, opcijski instrument kao mjera koja će obuhvatiti opća pravila ugovornogprava, posebna pravila za ugovore, a bilo bi dobro i neka pravila izvan-ugovornogprava koja su relevantna za ugovorne odnose, služi ostvarenju različitih ciljeva.Iz toga proizlazi da je, s obzirom na kriterij cilja mjere, moguće raspravljati orazličitim odredbama Ugovora kao pravnoj osnovi za njegovo usvajanje. Timese otvara i pitanje da li je moguće opcijski instrument utemeljiti na nekolikorazličitih odredaba Ugovora, što bi mu svakako dalo snažniji legitimitet. Osimtoga, kako se odredbe svakog akta moraju tumačiti u skladu s ciljem radi kojegaje donesen, pozivanje na nekoliko različitih pravnih osnova dalo bi korisnesmjernice za interpretaciju sadržaja opcijskog instrumenta u praksi. U europskompravu postoje slučajevi da su normativni akti utemeljeni na nekoliko pravnihosnova. 96 No, važno je spomenuti da je Europski sud pravde zauzeo stav kako jeupotreba višestruke pravne osnove za pojedini normativni akt dopuštena samoiznimno, tj. ako akt ima više ciljeva koji su tako neraskidivo povezani da se nijedan od njih ne može smatrati predominantnim u odnosu na ostale. Suprotno, akoje jedan dominantan, a ostali su usputni, akt mora biti utemeljen na prvoj pravnojosnovi. 97 No, u pravnoj se teoriji ovakvo stajalište Suda podvrgava kritici i ističese da nema razloga ne dopustiti uporabu višestruke pravne osnove, pogotovokod ovako složenih i s aspekta željenog cilja višeslojnih akata kao što je opcijskiinstrument. 98 Za ovakvu strogost Suda posebno nema razloga ako je procedura,propisana različitim odredbama Ugovora koje po kriteriju cilja akta dolaze u obzirkao njegova pravna osnova, identična.94Tj. onoga koji robe i usluge pribavlja izvan mjesta svog uobičajenog prebivališta.95Odnosno, čl. 5. Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovore.96Primjerice, Direktiva o elektroničkoj trgovini i Direktiva o elektroničkom potpisu utemeljene su naodredbama čl. 47(2), 55. i 95. Ugovora,97Tako je Europski sud presudio u slučaju C-491/01, The Queen v Secretary of State for Health, exparte British American Tobacco (Investments) Ltd and Imperial Tobacco Ltd. ECR [2002] I-11453, aradilo se o direktivi utemeljenoj na čl. 95. i čl. 133. Ugovora. Sud je zauzeo stavada je cilj ostvarenjafunkcioniranja jedinstvenog europskog tržišta predominantan i da stoga direktiva može biti utemeljenasamo na čl. 95. Slično rezoniranje ponovio je i u slučaju C-300/89 Commission v Council (TitaniumDioxide) [1991] ECR 2867.98Tako vidi: MUMFORD, str. 7.533
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.3.3.2. Moguće pravne osnove za opcijski instrument3.3.2.1. Čl. 65. Ugovora o EZPoglavlje IV Ugovora o EZ (Vize, azil, imigracija i ostale politike povezanesa slobodnim kretanjem osoba) sadrži i odredbe koje omogućavaju harmonizacijunacionalnih odredaba međunarodnog privatnog prava. Tako pravila čl. 65. točkab. 99 propisuju da će mjere u oblasti pravosudne suradnje u civilnim i trgovačkimstvarima s prekograničnim elementom, ako su nužne za pravilno funkcioniranjejedinstvenog tržišta, uključivati i promicanje kompatibilnosti nacionalnih pravila osukobu zakona i o jurisdikciji. 100 Na prvi pogled ova odredba izgleda relevantna zaopcijski instrument budući da se i ovdje radi o «građanskim i trgovačkim odnosimas preko-graničnim elementom». No, zapravo, jasno je da se u čl. 65. točka b. radi omjerama koje imaju za cilj ujednačavanje pravila nacionalnog prava koja uređujupitanja mjerodavnog prava, određuju jurisdikciju u sporovima s međunarodnimelementom, te priznavanje i izvršavanje odluka stranih sudova. 101 Kako sadržajbudućeg opcijskog instrumenta čine pravila supstancijalnog ugovornog prava,očito je da čl. 65. točka b. Ugovora ne može poslužiti kao zadovoljavajuća pravnaosnova za njegovo donošenje.3.3.2.2. Čl. 94. i čl. 95. Ugovora o EZČl. 95. Ugovora o EZ danas je najčešće upotrebljavana pravna osnova zaharmonizaciju privatnog, a posebno ugovornog prava. Treba napomenuti da čl. 95.daje tzv. rezidualnu nadležnost Zajednici, tj. moguće ga je uporabiti kao pravnuosnovu samo ako neka druga odredba Ugovora ne daje odgovarajuće kompetencijeza donošenje akta. 102 Uveden je u Ugovor Single European Act-om 1986. godinekako bi se otklonila ograničenja koja postavljaju odredbe čl. 94. 103 Tako, za razlikuod čl. 94. koji zahtijeva jednoglasnu odluku Vijeća nakon postupka konzultiranjaEuropskog Parlamenta i Europskog Socijalnog Vijeća, po čl. 95. mjere se usvajaju99Atricle 56: Measures in the fi eld of judicial cooperation in civil matters having cross-borderimplications, to be taken in accordance with Article 67 and insofar as necessary for the proper functioningof the internal market, shall include: .... (b) promoting the compatibility of the rules applicable in theMember States concerning the confl ict of laws and of jurisdiction;100Prema odredbama čl. 67. na čiju primjenu upućuje čl. 65., mjera se usvaja kvalificiranom većinomu Vijeću, nakon provedenog postupka su odlučivanja prema pravilima čl. 251. Tip mjere nije određen, štoznači da to mogu biti direktive, uredbe, odluke, preporuke.101Stoga je čl. 65. pravna osnova za mjere kao što je Uredba EC o jurisdikciji i priznavanju i izvršenjupresuda u civilnom i trgovačkim stvarima (Council Regulation (EC) No 44/2001 of 22 December 2000 onjurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters OJ 2001, L12/1-23), Uredba o mjerodavnom pravu za ugovore i Uredba EC o mjerodavnom pravu za izvanugovorneobveze (Regulation (EC) no 864/2007 of the European Parliament and of the Council of 11 July 2007 onthe law applicable to non-contractual obligations (Rome II) OJ L 199/40 EN 1.7.2007).102To proizlazi iz jezičnog tumačenja st. 1. (1. rečenica) čl. 95, (By way of derogation from Article 94and save where otherwise provided in this Treaty, the following provisions shall apply for the achievementof the objectives set out in Article 14.), a prihvaćeno je i u sudskoj praksi Europskog suda pravde (vidi:HESSELINK et al., str. 45.).103Tada čl. 100. Ugovora o EZ.534
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.kvalificiranom većinom glasova Vijeća, a u skladu s procedurom postavljenomodredbama čl. 251. Ugovora o EZ i uz konzultiranje Europskog Socijalnog Vijeća.Osim toga, dok čl. 94. kao jedinu mjeru predviđa direktive, čl. 95. govori samo o«mjerama», što znači da se na temelju ove pravne osnove mogu pored direktivadonositi i uredbe, preporuke i odluke. 104 Oba aspekta, tj. način usvajanja mjere ičinjenica da nije ograničen na direktive, čine čl. 95. pogodnijom pravnom osnovomza usvajanje opcijskog instrumenta od čl. 94.. Prednosti blaže procedure usvajanjane treba posebno obrazlagati, a što se tiče vrste mjere, direktiva nije pogodnapravna forma za opcijski instrument jer zahtijeva implementaciju u nacionalnepravne sustave, a to znači da se ne bi postigla puna uniformnost rješenja. Osimtoga, opcijski instrument je zamišljen kao 28. pravni režim koji bi postojao uznacionalne i primjenjivao se direktno, voljom stranaka, 105 a to se direktivom, sobzirom na njenu pravnu prirodu, ne može postići.Što se tiče područja u kojem ove dvije pravne osnove daju mogućnostdjelovanja komunitarnom normotvorcu, što je za ovu rasprava od odlučujućegznačaja, također postoje razlike između čl. 94. i 95. Prema odredbama čl. 94.moguće je donositi mjere za aproksimaciju nacionalnih pravnih pravila «...kojadirektno utječu na ustanovljavanje i funkcioniranje zajedničkog tržišta», dok čl.95. st. 1. (2. rečenica) zahtijeva da se radi o nacionalnim pravilima «..koja zasvoj cilj imaju ustanovljavanje i funkcioniranje zajedničkog tržišta». Na razinijezične interpretacije ovih odredbi čini se da je formulacija čl. 94. šira od one u čl.95. budući da ova potonja zahtijeva da nacionalna pravila čijoj se aproksimacijiteži budu donesena s ciljem osiguravanja jedinstvenog tržišta. U pravnoj teorijise ističe da je upravo ovo sužavanje područja djelovanja omogućilo da se zamjere donesene po čl. 95. odustane od zahtijeva jednoglasnosti u Vijeću (kojase zahtijeva po čl. 94.), 106 što je prije izmjene Ugovora Single European Act-omčesto bila glavna prepreka usvajanju predloženih mjera, budući da je svaka zemljačlanica praktički imala pravo veta na bilo koju mjeru.Ako se držimo strogo jezičnog tumačenja ove odredbe čl. 95. onda bi biloveoma teško na njoj kao pravnoj osnovi ustanoviti opcijski instrument za ugovore.Naime, bilo bi zaista teško obrazložiti stav da su nacionalni propisi ugovornogprava donošeni s ciljem ustanovljavanja jedinstvenog europskog tržišta. No,ovako usko tumačenje čl. 95. opravdano je odbacio i Europski sud pravde u svomtumačenju njegovog značenja. U slučaju Tobacco Advertising 107 sud je ispitivaoje li čl. 95. valjana pravna osnova za donošenje direktive o reklamiranju duhanskihproizvoda. Iz rezoniranja Suda proizlazi da odgovor na to pitanje ne ovisi o prirodi(cilju) nacionalnog prava koje se želi harmonizirati, nego je odlučujuće da li mjerakoja se predlaže komunitarnim aktom takva da pridonosi boljem funkcioniranjuili uspostavljanju jedinstvenog tržišta.104Iako je do sada na temelju čl. 95. Vijeće uglavnom donosilo direktive.105Bez obzira prihvati li se opt-in ili opt-out sustav.106Tako vidi: MUMFORD, str. 17.107C-376/98, Germany v. European Parliament and Council (Tobacco Advertising) [2000] ECRI-8419.535
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.No, u svom tumačenju značenja i dosega čl. 95. u slučaju Tobacco AdvertisingSud ujedno postavlja stroge kriterije za primjenu ove odredbe Ugovora kaopravne osnove. Sud inzistira na tome da komunitarna mjera mora imati za ciljstvarno i nesumnjivo poboljšanje uvjeta za funkcioniranje jedinstvenog tržišta,odnosno otklanjanje poremećaja slobode tržišne utakmice, te da svakom svojomodredbom mora ostvarivati taj cilj. Isto tako, izražava stav da mora biti u visokomstupnju vjerojatno da će razlike u nacionalnim pravima predstavljati preprekufunkcioniranju jedinstvenog tržišta, odnosno dovesti do značajnijeg poremećajatržišne utakmice. Drugim riječima, samo postojanje razlika između nacionalnihpravnih sustava nije dovoljno da bi opravdalo uporabu čl. 95. kao pravne osnove,ako se ne dokaže da one stvarno dovode do opisanih poremećaja ili da će ubudućnosti izvjesno do njih dovesti.S obzirom na ovakav stav Europskog suda pravde ne začuđuje što Komisija usvim navedenim programskim aktima u kojima raspravlja o opcijskom instrumentuulaže velike napore da obrazloži kako razlike u nacionalnim ugovornim pravimaozbiljno ugrožavaju koncept jedinstvenog tržišta, ograničavaju četiri temeljneslobode, te dovode do poremećaja odnosa konkurencije. Time očito želi stvoritipodlogu za prihvaćanje opcijskog instrumenta u okviru kriterija postavljenihodredbama čl. 95.No, uz moguću primjenu čl. 95. Ugovora kao pravne osnove za opcijskiinstrument postavlja se još jedan problem. Riječ je o tome kako Europski sudpravde tumači značenje sintagme «mjere aproksimacije nacionalnih prava» kaomjera na koje europskog zakonodavca ovlašćuju odredbe čl. 95. Sud smatrada ovaj izraz daje europskom zakonodavcu široke diskrecijske ovlasti u izboruvrste mjere kojom će najbolje postići željeni cilj. 108 No, u nekim presudama 109Sud je zauzeo stav da pojam «aproksimacija nacionalnih prava» u smislu čl. 95.ne daje pravo komunitarnom zakonodavcu da donosi mjere koje će koegzistiratiuz nacionalna pravila, što bi bila jedna od temeljnih karakteristika opcijskoginstrumenta. Zbog toga neki autori smatraju da čl. 95. ne može biti prihvaćenkao valjana pravna osnova za donošenje opcijskog instrumenta. 110 No, postoje idrukčija shvaćanja, također utemeljena na stajalištima Europskog suda pravde.Analizirajući mišljenje Suda povodom Sporazuma TRIPS 111 i GATS 112 Mumfordzaključuje da Sud, istina, govori o tome da se harmonizacija vrši na temelju čl.100 i 100a (današnji čl. 94. i 95.), a uvođenje novih sustava pravila na temelju čl.235. (današnji čl. 308.), no isto tako i da sud izričito ne isključuje mogućnost damjere koje uvode nova pravila (kao što su TRIPS i GATS) imaju ujedno i efekt108Vidi: C-66/04 UK. v. European Parliament and Council [2005] ECR I-10553; C-217/04 UK v.European Parliament and the Council, ECJ [2006] ECR I-3771.109Vidi: C-436/03 European Parliament v. Council [2006] 3733 para 43. sq.; C-45/86 Commission v.Council [1987] ECR 1493, para 13; C-350/92 Spain v. Council [1995] ECR I-1985, para 26. sq.; C-377/98The Netherlands v. European Parliament and Council [2001] ECR I-7079, para 24.110Vidi: HESSELINK et al., str. 50.-51.111Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights.112General Agreement on Trade in Services.536
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.harmoniziranja nacionalnih prava u cilju ostvarenja jedinstvenog tržišta. Štoviše,Sud u istom Mišljenju naglašava i takvu ulogu ovih Sporazuma. Prema tome, Sudpriznaje mogućnost da i nova pravila koja će koegzistirati uz nacionalna imaju,istina možda samo indirektan, harmonizirajući učinak na nacionalna prava. Akose takav učinak priznaje međunarodnim Sporazumima kao što su TRIPS i GATS,tim više se može očekivati da će ga Sud priznati i opcijskom instrumentu koji nećeimati karakter međunarodnog sporazuma. 113Kako je već objašnjeno, čl. 94. omogućava harmonizaciju onih odredabanacionalnih prava koje «neposredno utječu na ustanovljavanje i funkcioniranjejedinstvenog tržišta» i ako bismo inzistirali na uskom jezičnom tumačenju čl. 95.predstavlja čak pogodniju pravnu osnovu za donošenje opcijskog instrumenta odčl. 95. jer se može reći da razlike između nacionalnih ugovornih prava neposrednoutječu na jedinstveno tržište. No, kako je usko tumačenje tog aspekta čl. 95.odbačeno, gubi se i ova moguća prednost. Osim toga, područje primjene čl. 95. šireje od čl. 94. utoliko što čl. 95. izričito referira i na druge ciljeve kao što su zaštitazdravlja, sigurnosti, okoliša i potrošača. 114 Kada se tome dodaju ograničenja čl. 94.u pogledu procedure i ograničenje na direktive kao moguće mjere aproksimacije,očito je da čl. 94. ne predstavlja pogodnu pravnu osnovu za donošenje opcijskoginstrumenta.3.3.2.3. Čl. 153. Ugovora o EZKako se u Komisijinim obrazloženjima ideje opcijskog instrumenta čestoapostrofira potrošač kao onaj kojemu je potrebna zaštita zbog negativnog djelovanjarazličitosti nacionalnih ugovornih prava, čini se da bi i čl. 153. mogao biti jednaod pravnih osnova o kojima treba razmišljati. Poglavlje XIV Ugovora, odnosnočl. 153., posvećeno je zaštiti potrošača, ali on ne daje Zajednici šire mogućnostidjelovanja u pravcu zaštite interesa potrošača. Iako je zaštita potrošača jedan odtemeljnih ciljeva Zajednice, 115 prema odredbama čl. 153. ona može djelovati uostvarenju ovog cilja samo na dva načina. Ovlaštena je donositi mjere kojima sepodržava, dopunjuje i nadzire politika država članica u toj oblasti, te donositi mjereu skladu s čl. 95. Ugovora, odnosno u kontekstu dovršenja jedinstvenog europskogtržišta. 116 Drugim riječima, čl. 153. Ugovora ne daje Zajednici neposrednu ovlastda donosi samostalne mjere za zaštitu potrošača već je njena nadležnost samo113Vidi: MUMFORD, str. 19.-20.114Article 95: 3. The Commission, in its proposals envisaged in paragraph 1 concerning health, safety,environmental protection and consumer protection, will take as a base a high level of protection, takingaccount in particular of any new development based on scientifi c facts.115Čl. 3.(t) Ugovora.116Čl. 153 st. 3. Ugovora: The Community shall contribute to the attainment of theobjectives referred to in paragraph 1 through:(a) measures adopted pursuant to Article 95 in the context of the completion of theinternal market;(b) measures which support, supplement and monitor the policy pursued by the MemberStates.537
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.posredna, odnosno moguća je samo ukoliko udovoljava kriterijima iz čl. 95. i akomjera služi ciljevima definiranim u čl. 95. 117 Stoga se može reći, kako se ističei u pravnoj teoriji, da je čl. 95. potpuno «preuzeo ulogu pravne osnove» koju jepotencijalno mogao imati čl. 153. u oblasti zaštite prava potrošača. 118S druge strane, kako je jedan od ciljeva budućeg opcijskog instrumenta dapružanjem jedinstvenih pravila osigura potrošačima nesmetano kretanje na tržištubez straha od primjene stranog prava, mogao bi se smatrati mjerom koja «podržavai dopunjuje politiku država članica» u smislu čl. 153. st. 3. točka b.3.3.2.4. Čl. 308. Ugovora o EZPrema odredbama čl. 308. Ugovora o EZ, ako se pokaže da je zbog ostvarenjanekog od ciljeva Zajednice u kontekstu ostvarenja jedinstvenog tržišta nužnaaktivnost Zajednice, a Ugovor joj za to ne daje potrebne ovlasti, Vijeće ćejednoglasno usvojiti odgovarajuće mjere, na prijedlog Komisije i nakon konzultacijas Europskim Parlamentom. 119 Ova odredba Ugovora daje Vijeću iznimno širokeovlasti i smatra se emanacijom doktrine impliciranih ovlasti, karakterističnom zaneke federalne sustave. 120 Ona, uz određena ograničenja, omogućava djelovanjeeuropskog zakonodavca uvijek kada je to potrebno radi ostvarenja bilo kojeg odciljeva Zajednice povezanog s konceptom zajedničkog tržišta i stoga se smatra tzv.«catch-all» odredbom. 121 Ovakvo razumijevanje odredbe čl. 308. jasno proizlaziiz njenog jezičnog tumačenja, a potvrdio ga je i Europski sud pravde. 122 Sudizričito naglašava da je riječ o odredbi koja je predviđena da popuni praznine uslučajevima kada Ugovor ne daje izričite ili implicirane ovlasti tijelima Zajednice,a njeno je djelovanje nužno radi ostvarenja ciljeva određenih Ugovorom. Premaustaljenoj praksi Suda, to su ciljevi određeni odredbama čl. 2. i 3. Ugovora. No,istovremeno Sud napominje da čl. 308. ne može biti osnova za proširenje opsegakomunitarnih ovlasti izvan okvira Ugovora gledanog u cjelini, a posebno njegovihodredaba koje definiraju ciljeve Zajednice.Jedina ograničenja ovako definiranim ovlastima prema čl. 308. predstavljazahtjev da odluka bude donesena jednoglasno, te zahtjev da za određenu mjerunema neke druge pravne osnove u Ugovoru. Kako čl. 308. ne definira tip mjere117Tako vidi: SMITS, str. 6.; WEATHERILL, S, The European Commission’s Green Paper onEuropean Contract Law: Context, Content and Constitutionality, Journal of Consumer Policy 2001/ 24,str. 339.–399. (str. 346.).118Vidi: MUMFORD, str. 20.119Article 308: If action by the Community should prove necessary to attain, in thecourse of the operation of the common market, one of the objectives of the Community andthis Treaty has not provided the necessary powers, the Council shall, acting unanimouslyon a proposal from the Commission and after consulting the European Parliament, takethe appropriate measures.120Vidi: MUMFORD, str. 21.121Vidi: HESSELINK et al., str. 60. sq.122Vidi: Opinion 2/94, Opinion pursuant to Article 228 (6) of the EC Treaty, [1996] ECR I-1759 par.23., 24. i 29.538
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.koju Vijeće može donijeti, to znači da to može biti bilo koja pravna forma koja jepredviđena u čl. 249. Ugovora o EZ. 123Na temelju čl. 308. do danas je donesen niz mjera u oblasti privatnog prava, 124koje imaju slične karakteristike kao i predloženi opcijski instrument za ugovore.Kako se ističe u pravnoj teoriji, sve se odnose na institute privatnog prava narazini europskog prava, svi sustavi tako uvedenih pravila postoje pored različitihnacionalnih pravnih rješenja, te u svim slučajevima stranke mogu birati izmeđunacionalnog i komunitarnog prava. 125 Korištena mjera u svim slučajevima jesturedba. Na temelju ovakve dosadašnje prakse razumijevanja značenja i opsegačl. 308., navedeni autori smatraju da čl. 308. može biti pogodna pravna osnova zadonošenje opcijskog instrumenta. To posebno stoga što se uklapa u njegovo poljeprimjene jer je nesumnjivo da je cilj opcijskog instrumenta «pokriven» čl. 2. i 3.Ugovora. 126No, treba napomenuti da postoje i drukčiji stavovi. 127 Naime, ističe se određenarezerva prema ovako širokim ovlastima koje daje čl. 308. i postavlja se pitanjenjegovog ustavnog legitimiteta, odnosno opasnosti koje ova potencijalnoneograničena moć komunitarnog zakonodavca predstavlja za delikatan odnospodjele vlasti u okviru EU. U tom kontekstu ističe se i stav Europskog sudapravde, izražen u Mišljenju 2/94 od 28. 03. 1996. godine, prema kojemu čl. 308.ne može biti korišten kao pravna osnova da bi se državama članicama nametnulapravila koja imaju ustavnu dimenziju. Iz toga se izvlači zaključak da europskizakonodavac nema (ni po čl. 308.) ovlasti da nametne jedinstvenu građanskukodifikaciju državama članicama. 128 Naravno, predloženi opcijski instrument nemapo opsegu ono značenje koje ima građanska kodifikacija, niti bi bio «nametnut»u smislu u kojemu se o ovom pitanju raspravlja povodom čl. 308., no ipak ostajeotvorenim pitanje je li i jedinstveno uređenje ugovornih odnosa na nivou Europskezajednice za sve zemlje članice problem koji na nivou nacionalnog prava ima«ustavnu dimenziju».123Uredba, direktiva, odluka, preporuka i mišljenje.124Council Regulation (EC) No 2157/2001 of 8 October 2001 on the Statute for a European Company(SE) OJ 2001, L 294/1.; Council Regulation EC No 1435/2003 of 22 July 2003 on the Statute for aEuropean Cooperative Society (SCE) OJ 2003 L 207/1-24.; Council Regulation EC No 40/94 of 20December 1993 on the Community trade mark, OJ 1994 L 11/1-36.125Tako vidi: HESSELINK et al., str. 63.126S druge strane, a slijedom ovog temeljnog argumenta, autori smatraju da tekst CFR-a ne bi mogaobiti donesen na temelju čl. 308. Ugovora o EZ, budući da će (prema tekstu DCFR-a i prema stavovimaizraženima u programskim aktima Komisije) sadržavati i pravila koja po kriteriju ratione materiae, prelazeopseg čl. 308., tj. ne mogu se neposredno obuhvatiti ciljevima Zajednice definiranima u čl. 2. i 3. Ugovora.Vidi: HESSELINK et al., str. 66.127O ovakvim stavovima više vidi: MUMFORD, str. 22.128Naglašava se da bi to značilo zadiranje u ustavna pitanja u zemljama common-law sustava.539
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.ZAKLJUČNE NAPOMENEU ovoj raspravi o različitim aspektima budućeg opcijskog instrumentaugovornog prava neka su pitanja ostala otvorena, no kako zahtijevaju dublju analizu,zbog ograničenog prostora njima pažnju treba posvetiti na drugom mjestu. To seposebno odnosi na šire elaboriranje odnosa mjere kao što je opcijski instrumenti temeljnih načela europskog prava, tj. načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.Isto tako, izbor konkretnih rješenja koji će biti ponuđeni u opcijskom instrumentuproblem je koji prelazi okvire ovog rada, a zahtijeva minucioznu analizu s aspektasvrhe mjere i njene prirode sustava pravila čiji se (ne)izbor prepušta strankama.No, posebnu pozornost zaslužuje pitanje postupka u kojem bi ovakva mjera trebalabiti usvojena da stekne ne samo formalni nego i stvarni legitimitet. S obzirom naprirodu mjere i njene moguće implikacije u praksi, nesumnjivo je da bi to trebalabiti procedura koja osigurava poštivanje zahtjeva demokratičnosti, a u isto vrijemetraži i konsenzus svih država članica. No, s druge strane naglasak na snažnoj ulozisvake države članice kao one koja može spriječiti donošenje ovakve mjere, otvaraproblem koliko takav način stvaranja europskog prava sprječava djelovanje u onimoblastima koje nadilaze samo posebne nacionalne interese, a takva je upravo oblastkoja se namjerava regulirati opcijskim instrumentom za ugovorno pravo. Naravno,funkcionalističko shvaćanje Europske unije a time i europskog prava polazi odsasvim drukčijih premisa i smatra da odlučujuću ulogu u stvaranju prava morajuimati tehnokratska tijela Unije 129 zbog svoje stručnosti i sposobnosti da ispravnoriješe probleme, a Vijeće može određivati samo opće konture politike. Čini seda je najbolje rješenje pokušati pomiriti oba stajališta, tj. od svakoga uzeti ononajbolje, kao što to radi tzv. multi-governance shvaćanje prirode Europske unije.Ono legitimitet djelovanja europskog normotvorca nalazi u interakciji između sjedne strane sposobnosti institucija da osiguraju kooperaciju između različitihzainteresiranih aktera u stvaranju prava što dovodi do decentralizacije čitavogprocesa i osigurava mu kvalitetu, te zahtijeva demokratske političke procedures druge strane. 130 Upravo projekt kao što je opcijski instrument za ugovore izrazje ovakvog pristupa jer pretpostavlja poseban odnos između nacionalnih pravai komunitarnog prava. Nacionalna privatna (ugovorna) prava zadržavaju svojuunutrašnju koherentnost, no istovremeno nastaje sustav transnacionalnih pravilakoji subjektima dodjeljuju određena prava i obveze, a generalno gledano proširujupodručje privatne autonomije i navode nacionalna prava da se prilagode tomsustavu. Opcijski instrument se stoga može promatrati kao onaj aspekt europskogprava koji veoma ilustrativno odražava međuzavisnost između dva simultana ikompatibilna procesa, s jedne strane procesa europske integracije izgradnjomjedinstvenog tržišta, a s druge strane procesa dezintegracije u nacionalnimpravima.129Prvenstveno Komisija i njena savjetodavna i druga stručna tijela.130Kada je riječ o opcijskom instrumentu, to znači da proceduru njegove izrade i donošenja trebaju bitiuključeni i Komisija sa svojih stručnim tijelima i Parlament i Vijeće.540
Dr. sc. Silvija Petrić i dr. sc. Maja Bukovac Puvača: Bitna obilježja i ustavnopravna osnova opcijskog...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 513.-541.IMPORTANT CHARACTERISTICS ANDCONSTITUTIONAL LAW BASIS OF THE OPTIONALINSTRUMENT FOR EUROPEAN CONTRACT LAWThis paper is dedicated to the analysis of the optional instrument for European contract law asone of the measures which the European Commission suggests within the framework of the initiativeof European contract law. It is about the system of general rules of contract law and particular rulesfor those contracts which are the most important for the functioning of a unified European market.The paper analyses the reasons for suggesting such measures, the basic characteristics and purpose,possible ways of application, potential content and structure, its relation to other Acts and measuresof community law, and, in particular, the possible constitutional law basis for the bringing in of suchan act of Community law.Key words: optional instrument for European Contract law; contractualacquis; constitutional legal basis541
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.Dr. sc. Zlatan Meškić, docentPravnog fakulteta Univerziteta u ZeniciHARMONIZACIJA EVROPSKOG POTROŠAČKOG PRAVA-ZELENA KNJIGA 2007. GODINE I NACRT ZAJEDNIČKOGREFERENTNOG OKVIRAUDK: 347. 731 : 061. 1EZPrimljeno: 15. IV. 2009.Pregledni znanstveni radSa Akcionim planom za koherentno ugovorno pravo 2003. godine Komisija je učinila prvi koraku pravcu jedinstvenog Evropskog privatnog prava. Najznačajnija uloga u ovom akcionom planudata je provjeri postojećeg Evropskog potrošačkog prava. Modernizacija osam potrošačkih direktivai u njima sadržanih klauzula minimalne harmonizacije treba da pruži pravni osnov za pripremneradove na planiranim prethodnicima Evropskog civilnog zakonika: „Zajedničkom referentnomokviru“ i „Opcionalnom instrumentu“. U tu svrhu Komisija je donijela Zelenu knjigu o provjeripotrošačkog acquis-a 8. februara 2007. godine. Zelena knjiga slijedi cilj stvaranja jedinstvenogi ujednačenog Evropskog potrošačkog prava i pretežno se bavi pojmom potrošača, potrošačkimpravima na informacije i opoziv ugovora, kao i potrošačkim kupoprodajnim pravom. Stvaranjemjedinstvenih pojmova i propisa za Evropsko potrošačko pravo, kao najobimnijeg dijela važećegEvropskog privatnog prava, rezultati zelene knjige dobijaju veliki značaj kako za materijalno takoi koliziono Evropsko privatno pravo.Ključne riječi: Evropski civilni zakonik; Evropsko privatno pravo; Evropskopotrošačko pravo; potrošački acquis; Evropsko kolizionopravo; Zajednički referentni okvir; Opcionalni instrument;Zelena knjiga o provjeri potrošačkog acquis-a.1. INICIJATIVA ZA UNIFIKACIJU EVROPSKOGUGOVORNOG PRAVA1.1. Historijski razvojEvropski parlament je u dvije rezolucije već 1989. i 1994. godine 1 zahtijevaood Vijeća i Evropske komisije da počnu sa nužnim pripremama za stvaranjejedinstvenog Evropskog civilnog zakonika. Vijeće je prvi put odgovorilo ovomzahtjevu 1999. godine, kada je u svrhu povećanja “konvergencije u oblasticivilnog prava”, razmatralo i približenje civilnopravnih propisa država članica1Službeni list 1989. C 158/400; Sl. list 1994 C 205/518.543
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.Evropske unije (EU) 2 . Komisija je konačno odgovorila Saopštenjem o Evropskomugovornom pravu 11.7.2001. kojom službeno počinje legislativna inicijativaEU za unifikaciju Evropskog privatnog prava, isprva ograničena na Evropskougovorno pravo. Težište saopštenja činili su prijedlozi budućih legislativnih mjerau oblasti ugovornog prava, koje su se protezale od nečinjenja ništa (opcija I.) dokodifikacije (opcija IV.). Izričiti cilj saopštenja Komisije o ugovornom pravu, dapokrene što opširniju debatu, postignut je kroz opsežan eho u politici, privredi kaoi pravnoj nauci i praksi. 3 Reakcije 4 na saopštenje pokazale su da postoje različitosti,kako između direktiva 5 EU pri regulisanju jednakih činjeničnih stanja, tako i priprimjeni tih pravnih normi u zemljama članicama.U svom Akcionom planu za koherentno ugovorno pravo 2003. 6 godine Komisijaje ustanovila da postojeće razlike koje proizilaze iz reakcija na saopštenje utiču nauredno funkcionisanje zajedničkog tržišta 7 . Na osnovu tako obrazložene potrebeza usklađivanjem ugovornog prava na nivou EU Komisija je predložila da seizradom „Zajedničkog referentnog okvira“ i na njemu zasnovanog „opcionalnoginstrumenta“ poboljša koherentnost Evropskog ugovornog prava. Oba pojma bilasu novina u pravnoj terminologiji, kako prava EU, tako i nacionalnih pravnihsistema država članica. Očigledno je da je Komisija uvođenjem novih pojmovaželjela stišati sve glasnije kritičare ideje o kodifikaciji Evropskog privatnog prava.Sam naziv „Zajednički referentni okvir (ZRO)“ nije podsjećao na veliku viziju,već na legislativnu tehniku i pravni zanat. <strong>Pravni</strong> izvori za predstojeće istraživanjesu, prema navodima Komisije, trebali biti prije svega nacionalni pravni sistemi,zajedno sa sudskom praksom, zatim centralni pravni akti EU u toj oblasti, kao2Zaključci Vijeća iz Tamperea 15. i 16.10.1999., Dok. SI (1999.) 800, tačka 39.3Vogel von, Verbrauchervertragsrecht und allgemeines Vertragsrecht (2006) 186; uporedireakcije na websajtu EU (www.ec.europa.eu/consumers/cons_int/safe_shop/fair_bus_pract/cont_law/communication2001_en.htm); Grundmann, Harmonisierung, Europäischer Kodex, Europäisches Systemder Vertragsrechte, NJW 2002., 393; von Bar, Die Mitteilung der Europäischen Kommission zumEuropäischen Vertragsrecht, ZEuP 2001., 799; Leible, Die Mitteilung der Kommission zum europäischenVertragsrecht- Startschuss für die Schaffung eines Europäischen Vertragsgesetzbuchs?, EWS 2001., 471;Staudenmayer, Perspektiven des Europäischen Vertragsrechts, u Schulze/Schulte-Nölke (izdavač), DieSchuldrechtsreform vor dem Hintergrund des Gemeinschaftsrechts (2001.) 419; Kötz, Savigny v. Thibautund das gemeineuropäische Zivilrecht, ZEuP 2002., 431.4Eng: response, njem: Stellungnahme.5Eng. directive, fran. directive, njem. Richtlinie; pored „direktiva“ ispravan je i prevod „smjernica“.Dok engleski i francuski jezik ostavljaju prostora za oba prevoda, njemački izraz „Richtlinie“ navodina korištenje termina „smjernica“. Direktive EU obvezne su samo svojim ciljem, dok nacionalnimzakonodavcima prepuštaju izbor oblika i načina implementacije. Ovakav djelomično obvezni karakterotežava odabir ispravnog termina u bosanskom jeziku.6KOM (2003.) 68 konačno 12.2.2003.7Čl. 94 Ugovora o Evropskoj zajednici (dalje EZ) postavlja „odražavanje na funkcionisanjezajedničkog tržišta“ kao uslov za donošenje harmonizirajućih direktiva EU.Međutim prema čl. 95 EZ,koji je u odnosu na čl. 94 lex specialis, dovoljno je da se harmonizirajuće legislativne mjere „odnose nafunkcionisanje zajedničkog tržišta“.544
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.npr. Direktiva o prodaji potrošačke robe 8 i Direktiva o nepoštenim klauzulamau potrošačkim ugovorima (klauzule suprotne načelu savjesnosti i poštenja) 9 , temeđunarodne konvencije, pri čemu se naročito misli na Konvenciju UjedinjenihNacija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (Bečka konvencija) 10 . ZRO jeprema viziji Komisije trebao imati tri osnovne svrhe: 1. pomoćnog sredstva priinterpretaciji Evropskog prava, 2. uzora pri donošenju budućih harmonizirajućihpravnih mjera, te 3. pravne osnove za stvaranje mogućeg Evropskog zakonikaprivatnog prava. „Opcionalni instrument“ je, prema predviđenom konceptu,mnogo više podsjećao na Evropski zakonik civilnog prava: izričiti cilj je izradamodernog pravnog instrumenta naročito podobnog za primjenu na prekograničneugovore, koji bi se mogao afirmisati u konkurenciji sa postojećim pravnimsistemima. <strong>Pravni</strong> uzori bi bili UNIDROIT-principi 11 te Bečka konvencija.Da će zaista započeti radovi na ZRO-u postalo je izvjesno nakon donošenja„Haškog programa“ 12 4. i 5. novembra 2004. u Briselu, u kojem je on izričitonaveden kao cilj. U svrhu njegovog ostvarenja Komisija je oformila ZRO-naučnumrežu, predvođenu već duže postojećim inicijativama, naročito „Study Groupon a European Civil Code (Study Group)“ i „Research Group on Existing ECPrivate Law (Acquis Group)“ 13 . Ova mreža stručnjaka dobila je zadatak da podvelikim vremenskim pritiskom, naime do 2009., izradi ZRO. Bez prethodnedvadesetogodišnje pripreme neovisnih evropskih pravnih naučnika ovakav bivremenski plan bio potpuno iluzionaran.8Direktiva 99/44/EZ o određenim aspektima prodaje potrošačke robe i jamstvima, Sl. list L 171str. 12.9Direktiva 93/13/EZ o nepoštenim klauzulama u potrošačkim ugovorima, Sl. list L 95 str. 29.10Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe 11.4.1980.; uopšteno o konvencijiMagnus, 25 Jahre UN Kaufrecht, ZEuP 2006., 96; Zimmermann, Symposium: CISG- The 25th Anniversary:Its Impact in the Past and Its Role in the Future, RabelsZ 2007, 9.11UNIDROIT (izdavač), UNIDROIT Principles of International Commercial Contracts 2004 (2004);Uporedi prije svih Bonell, UNIDROIT Principles 2004- The New Edition of the Principles of InternationalCommercial Contracts adopted by the International Institute for the Unification of Private Law, UniformLaw Review 2004, 5; Bonell, The UNIDROIT Principles- A Modern Approach to Contract Law, u Weyers(izdavač), Europäisches Vertragsrecht (1997) 9; Petz, Die UNIDROIT Prinzipien für internationaleHandelsverträge (2001); Zimmermann, UNIDROIT-Grundregeln der internationalen Handelsverträge2004 in vergleichender Perspektive, ZEuP 2005, 264.12Haški program za jačanje slobode, sigurnosti i prava u Evropskoj Uniji, Sl. List 2005. C 53/1 tačka3.4.4; Ideja o ZRO je podržana od strane svih organa zajednice: KOM (2003.) 68 konačno, RezolucijaEvropskog parlamenta od 2.9.2003., Sl. List 2004. C 76/95, kao I Rezolucija Vijeća od 22.9.2003., Sl. List2003. C 246/1.13Mreža se sastoji od 150 pravnih naučnika iz svih zemalja članica EU, kojima je pružena podrškaod 4,3 miliona eura. Premijerna konferencija mreže održana je 15. decembra 2004. Ostale skupine unutarmreže su: Project Group on a Restatement of European Insurance Contract Law, Common-Core (Trento)-Gruppe, Europäische Rechtsakademie Trier, ekonomisti, koji razmatraju ekonomske posljedice prijedlogate jedna inicijativa, koja sprema bazu podataka za Evropsko ugovorno pravo; websajt mreže: www.copecl.org; Bar/Schulte-Nölke, ZRP 2005, 165; uporedi i McGuire, Ziel und Methode der Study Groupon a European Civil Code, ZfRV 2006, 163; Micklitz, (Selbst-)Reflexionen über die wissenschaftlichenAnsätze zur Vorbereitung einer europäischen Vertragsrechtskodifikation,GPR 2007, 2; websajt od StudyGroup: www.sgecc.net; websajt od Acquis Group: www.acquis-group.org.545
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.Dok je Study Group, kao nasljednica Lando-komisije, nastojala proširitipodručje primjene, kao i dalje razviti Principles of European Contract Law(PECL) 14 , Acquis Group je dobila zadatak da napravi restatement već postojećegEvropskog privatnog prava. Nije iznenađenje da je težište istraživanja AcquisGroup bilo upravo na Evropskom potrošačkom pravu, koje čini većinski dio, nesamo Evropskog ugovornog, već i cjelokupnog Evropskog privatnog prava.1.2. Nacrt Zajedničkog referentnog okviraNakon što je Acquis-Group već krajem 2007. godine objavila, za Evropskopotrošačko pravo izuzetno značajan, Nacrt Acquis-principa 15 , u februaru 2008.godine obe naučne grupe zajednički objavljuju sa nestrpljenjem očekivani„Privremeni nacrt Zajedničkog referentnog okvira (NZRO)“. 16 Nacrt Zajedničkogreferentnog okvira ima formalni izgled civilnog koda sa knjigama, poglavljima,odlomcima i članovima. 17 Nakon opštih odredbi u prvoj knjizi, u knjizi II. (ugovorii drugi pravni akti) regulisani su inter alia zaključenje, validnost i tumačenjeugovora, knjiga III. (obligacije i odgovarajuća prava) bavi se inter alia ispunjenjemi pravnim sredstvima kod neispunjenja ugovora, dok se knjiga IV. tiče posebnihvrsta ugovora.U uvodnim razmatranjima NZRO konstatuje da potrošačko pravo, iako sadržiodstupanja od općeg ugovornog prava, ne smatra zasebnim dijelom ugovornogprava, niti ugovorno pravo može jasno odvojiti od ostatka privatnog prava(tačka 42. NZRO). Tako i u samom NZRO ne postoje zasebna poglavlja kojaregulišu potrošačka prava, već su propisi koji se tiču potrošača formulisani ilikao izuzetci od općih propisa ili kao lex specialis za pojedinu materiju. Najboljiprimjer pružaju posebni propisi o garancijama za potrošačku robu, inspirisaniDirektivom o prodaji potrošačke robe, koji čine lex specialis u odnosu na općepropise o kupoprodajnim ugovorima, regulisane u knjizi IV. dijelu A. U tačkama62. i 63. uvodnog razmatranja NZRO definiše svoj odnos prema Zelenoj knjizio potrošačkom acquis-u, koja će biti predmet detaljnijih razmatranja u nastavkuteksta, na taj način da NZRO treba da bude osnova i pomoć za postojeće i budućereforme u oblasti Evropskog potrošačkog prava. Na takav način će NZRO bitiuzet u obzir u nastavku ove analize.14Lando/Beale (izdavač), The Principles of European Contract Law I und II (1999); Lando/Clive/Prüm/Zimmermann, The Principles of European Contract Law III (2003), njemačko izdanje Bar von/Zimmermann (izdavač), Grundregeln des Europäischen Vertragsrechts I und II (2002) und III (2005).15Acquis Group, Grundregeln des bestehenden Vertragsrechts der Europäischen Gemeinschaft(Acquis -Grundregeln), ZEuP 2007, 896.16Study Group on a European Civil Code / Research Group on Existing EC Private Law (AcquisGroup), Principles, Definitions and Model Rules of European Private Law. Draft Common Frame ofReference (DCFR). Interim Outline Edition (2008).17Lilleholt, The Draft Common Frame of Reference and „Cancellation“ of Contracts, JuridicaInternational 2008, 111.546
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.2. ZELENA KNJIGA O PROVJERI POTROŠAČKOGACQUIS-a 2007. 182.1. Pravno-politički okvirAmbiciozni projekt stvaranja Evropskog civilnog zakonika, Komisija je veću 2003. godini reducirala na, do tada, nepoznat pravni instrument: Zajedničkireferentni okvir. U posljednje dvije godine prije nastanka Zelene knjige opotrošačkom pravu 2007., pripremni radovi na ZRO-u gotovo u potpunosti suograničeni na konsolidaciju i usklađivanje potrošačkog acquis-a. 19 Razlozi za to supolitičke prirode: s jedne strane se Komisija trudi da, nakon neuspjeha Evropskogustava, pokreće lako shvatljive teme, bliske Evropskim građanima; 20 s druge strane,kao što je nadležni komesar naglasio na jednoj konferenciji u novembru 2005.,trenutno sjedeća komisija želi do kraja isteka mandata, 2009. godine, proizvestirezultat vrijedan prezentacije. 21Sa ovog aspekta se mora posmatrati i Zelena knjiga o provjeri potrošačkogacquis-a od 8. februara 2007. godine. Osnovna zamisao ove zelene knjige jeizrada „horizontalne okvirne direktive“, koja bi obuhvatala, kako nacionalne, takoi inozemne pravne poslove i sastojala se iz jednog općeg i jednog posebnog dijela,primjenjivog samo na potrošačke kupoprodajne ugovore. S obzirom na uticaj koji biunificirano Evropsko potrošačko pravo imalo i na Potrošačko koliziono pravo, prijesvega na aktuelnu inicijativu modernizacije Rimske konvencije o mjerodavnompravu za ugovorne obveze 1980. 22 i njenog sada već okončanog pretvaranja uuredbu EU (Rim I) 23 , jasno je da rezultati ove zelene knjige imaju značaj koji sežedaleko izvan okvira Evropskog potrošačkog prava. Ovakvo jedinstveno rješenjena nivou EU za najvažnije pravne probleme Zelene knjige o potrošačkom pravu,poput pojma potrošača, odluke između maksimalne ili minimalne harmonizacije,te osnovnih prava potrošača na informacije i opoziv ugovora, postaje najznačajnijipravni izvor za harmonizaciju cjelokupnog Evropskog privatnog prava, kakomaterijalnog tako i kolizionog.18Sl. list 2007 C 61/1.19Sastanci stručnjaka iz interesnih skupina i država članica EU organizovani od strane Komisije usklopu ZRO-mreže su se u 2006. godini posvetili isključivo potrošačkom ugovornom pravu; Schulze, CFRund acquis communautaire, ZEuP 2007, 130 (143); Zimmermann, ZEuP-Symposium in Graz, ZEuP 2007,109 (111); Micklitz, GPR 2007, 2 (5); Prisching, Der Gemeinsame Referenzrahmen (GRR)- ein Begriff inaller Munde, ZfRV 2007, 12 (17).20Kleinschmidt, CFR in der Diskussion, ZEuP 2007, 294 (303).21Flessner, CFR im Verhältnis zu anderen Regelwerken, ZEuP 2007, 112 (117).22Sl. list 1980 L 266 S 1-19, uporedi sa konačnim nacrtom uredbe EU, Vijeće Evropske Unije03.12.2007., interinstitucionalna baza podataka 2005/0261 (COD), broj dokumenta 15832/07.23Uporedi aktuelno Meškić, Europäisches Verbraucherrecht – Gemeinschaftsrechtliche Vorgaben undeuropäische Perspektiven (2008); osnove u Reichelt/Rechberger, Europäisches Kollisionsrecht (2004).547
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.5482.2. Osnove i zadatakZelena knjiga o potrošačkom pravu 2007. zasniva se na provjeri 8 potrošačkihdirektiva EU: Direktive o ugovorima zaključenim izvan poslovnih prostorija 24 ,Direktive o putovanjima sa paket aranžmanom 25 , Direktive o nepoštenimklauzulama u potrošačkim ugovorima, Direktive o korištenju nekretnina naodređeno vrijeme 26 , Direktive o ugovorima na daljinu 27 , Direktive o isticanjucijena 28 , Direktive o sudskim nalozima 29 i Direktive o prodaji potrošačke robe.Sve navedene potrošačke direktive imaju zajedničko da su koncipirane kao tzv„minimalne direktive“. To znači da one propisuju određeni nivo zaštite, ispodkojeg se ne smije ići. 30 Zemljama članicama je, međutim, i dalje dopušteno dadonesu ili zadrže pravne norme koje prelaze taj minimalni nivo zaštite.Ovakav izbor potrošačkih direktiva iznenađuje. S jedne strane su iz provjereisključene direktive koje se smatraju jezgrom Evropskog potrošačkog prava, poputDirektive o potrošačkim kreditima 31 i Direktive o oglašavanju finansijskih uslugana daljinu 32 . S druge strane se čini da su Direktiva o isticanju cijena i Direktiva osudskim nalozima strana tijela u ovoj skupini, s obzirom da sve ostale direktiveza predmet imaju Evropsko ugovorno potrošačko pravo. 33 Komisija opravdavaizuzeće Direktive o potrošačkim kreditima time što se ona trenutno temeljitoprerađuje i što bi shodno tome svaka analiza ubrzo nakon njenog objavljivanjazastarjela. Nasuprot tome Direktiva o oglašavanju finansijskih usluga na daljinuu većini zemalja članica još nije implementirana, tako da sveobuhvatna analizane bi bila moguća. Proturječan je, međutim, argument Komisije da Direktiva onepoštenim poslovnim djelovanjima 34 nije uključena u analizu, zbog toga što se neodnosi direktno na ugovorne odnose. Isti argument bi se, naime, mogao koristitii protiv Direktive o isticanju cijena i Direktive o sudskim nalozima. Konačnopostaje jasno da ono što je u naslovu zelene knjige Komisija sveobuhvatno nazvala24Direktiva 85/577/EEZ za zaštitu potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija,Sl. list L 372 str. 31.25Direktiva 90/314/EZ o putovanjima sa paket aranžmanom, Sl. list L 158 str. 59.26Direktiva 94/47/EZ. o zaštiti kupaca u svezi s određenim aspektima ugovora vezanih uz otkup pravana korištenje nekretnina na određeno vrijeme, Sl. list L 280 str. 83.27Direktiva 97/7/EZ o zaštiti potrošača pri ugovorima na daljinu, Sl. list L 144 str. 19.28Direktiva 98/6/EZ o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena ponuđenih proizvoda, Sl. list L 80str. 27.29Direktiva 98/27/EZ o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača, Sl. list L 166 str. 51.30Lurger/Augenhofer, Österreichisches und Europäisches Konsumentenschutzrecht ( 2005) 35.31Direktiva 87/102/EEZ za usklađivanje zakona, uredbi i upravnih propisa država članica koji seodnose na potrošačke kredite, Sl. list 42 str. 48.32Direktiva 2002/65/EZ o oglašavanju finansijskih usluga za potrošače na daljinu, Sl. list 271 str. 16.33Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie (komparativna pravna analiza potrošačkog acquis-a) , izrađena po nalogu Komisije, (2007) 33;websajt: http://www.eu-consumer-law.org/index_de.cfm i http://ec.europa.eu/consumers/cons_int/safe_shop/acquis/index_de.htm.34Direktiva 2005/29/EZ u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošačuna unutarnjem tržištu, Sl. list 149 str. 22.
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.„potrošački(m) acquis(-om)“, ne obuhvata cjelokupno Evropsko potrošačkopravo.Ova zelena knjiga predstavlja rezultat opširne analize sprovedene na dva načina:1. izradom pravne komparativne analize implementacije direktiva u zemljamačlanicama, mogućih prepreka za zajedničko tržište, koje rezultiraju iz razlika međuimplementacijama, te istraživanja zajedničkih struktura navedenih potrošačkihdirektiva; 2. anketnim ispitivanjem potrošača i privrednika o postojećim normamazaštite potrošača, kao i njihovim posljedicama na prekograničnu trgovinu. Rezultatiankete su pokazali da je fragmentacija potrošačkog prava kod poduzentnikaizazvala dodatne izdatke, naročito naknadnom promjenom ugovora, troškovimaza pravno savjetovanje i vođenjem sporova. S druge strane potrošači imaju malopovjerenja u prekograničnu kupovinu jer vjeruju da neće biti zaštićeni, u istojmjeri, kao u svojoj domovini. U skladu s tim je i izričita ambicija zelene knjige„da potrošači, bez obzira šta, bez obzira gdje kupovali, posjeduju jednaka osnovnaprava u EU“. 35 Tome nadređeni cilj je stvaranje istinski zajedničkog tržišta zapotrošače, sa uravnoteženim odnosom između visokog stepena zaštite potrošača ikonkurentnosti preduzeća, uz istovremeno pridržavanje principa supsidijarnosti.Rezultati pravne komparativne analize doveli su Komisiju do fundamentalnogzaključka da je princip „minimalne harmonizacije“ i sektoralni pristup provjerenihdirektiva doveo do pravne fragmentacije u Evropskom potrošačkom pravu. Premadaljim navodima Komisije moguće je da se ona negativno odrazi na zajedničkotržište. 36 U skladu s tim centralno pitanje zelene knjige glasi: „Da li je potrebnoujediniti Evropsko potrošačko pravo, i ako da, na koji način?“3. DA LI JE POTREBNO UJEDINITI EVROPSKOPOTROŠAČKO PRAVO?3.1. Pravna fragmentacijaPostojeće direktive iz oblasti Evropskog potrošačkog prava su nastajale kaoodgovor na pojedinačne regulatorne potrebe u različitim oblastima, sa sopstvenimvrijednostima i karakteristikama. 37 Sa svakom novom potrošačkom direktivomrazlike u zakonodavnoj sistematici i među pojmovima pojedinih direktiva postajalesu sve izraženije, tako da ni tako fundamentalan pojam, poput pojma „potrošača“,35Jednaka ambicija se nalazi i u Saopštenju Komisije „Program blizak građanima-konkretni rezultatiza Evropu“, KOM (2006.) 211 konačno.36Sl. list 2007 C 61/1, str. 4.37Büßer, Das Widerrufsrecht des Verbrauchers- Das verbraucherschützende Vertragslösungsrecht imeuropäischen Vertragsrecht (2001) 59; O harmonizaciji privatnog prava u EU vidi Vukadinović, Uvod uinstitucije i Pravo Evropske unije (2008) 162; Misita, Osnove Prava Evropske unije (2007) 314.549
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.u zemljama članicama nema jedinstvenu primjenu. 38 Uzrok tome, međutim, neleži u specifičnostima pojedinih oblasti Evropskog potrošačkog prava, već ufragmentarnom pristupu Evropskog zakonodavca kod donošenja direktiva udugom vremenskom periodu od preko 20 godina. Dalji razlog je da direktive EUnisu ishod opsežnog naučnog diskursa, već onog politički ostvarljivog, i da susamim time kompromisna rješenja. 39Nedostatak sistematičnosti u zakonodavstvu EU u oblasti Evropskogpotrošačkog prava odrazio se i na nacionalne implementacije. Nacionalnomzakonodavcu gotovo je nemoguće sistematizirati svoje pravne normeimplementacije direktiva, jer nije predvidljivo da li će se zahtjevi budućih direktivamoći uklopiti u izgrađeni sistem. 40 Uz to i proces implementacije nudi, na svimnivoima, mnogobrojne prilike za odstupanje od odrednica direktive, koje zemlječlanice većinom i koriste. 41 Tako i pravna komparativna analiza potrošačkogacquis-a višestruko ukazuje na različite implementacije u nacionalnim pravnimsistemima, koje ili već uzrokuju ili bi mogle uzrokovati prepreke u unutrašnjojtrgovini EU. 42 Kao primjer se može navesti da je analiza dužine i početka roka zaopoziv ugovora u skladu sa Direktivom o korištenju nekretnina na određeno vrijemepokazala „velike razlike između nacionalnih pravnih sistema, koje otežavajuprekograničnu trgovinu i na taj način stvaraju prepreke u zajedničkom tržištu“. 43I skoro sprovedenom analizom Komisije o nacionalnim implementacijamaDirektive o potrošačkim kreditima 44 utvrđeno je da različite nacionalne pravnenorme, prije svega različiti koncepti kršenja ugovora, vode do poteškoća zazajedničko tržište. 45Zbog tako nastale nepreglednosti potrošačkih propisa i evropskim građanimagotovo je nemoguće sagledati zaštitne pravne norme sopstvenog pravnog sistema. 4638Herwig, Der Gestaltungsraum des nationalen Gesetzgebers bei der Umsetzung von europäischenRichtlinien zum Verbrauchervertragsrecht- Wechselwirkung zwischen Rechtsharmonisierung und Keck-Rechtsprechung des Europäischen Gerichtshofs (2002) 32.39Vogel von, Verbrauchervertragsrecht 48.40Büßer, Das Widerrufsrecht des Verbrauchers 59.41Kammerer, Harmonisierung des Verbraucherrechts in Europa- Das verbraucherschützendeWiderrufsrecht des § 355 ff. BGB im Lichte der europarechtlichen Vorgaben und im Vergleich zum Codede la consommation (2004) 246.42Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie, između ostalog vezano za različite nacionalne implementacije obveza za informisanje potrošačaprema Direktivi o ugovorima na daljinu, S 529; vezano za implementaciju čl. 5 i 6 Direktive o isticanjucijena, str. 616.43Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 499.44KOM (2007.) 210 konačno, 24.04.2007.; prema navodima Komisije, prerada Direktive o potrošačkimkreditima zavisi o ishodu zelene knjige.45Europa-Report, Korrekturbedarf an der Verbrauchsgüterkaufrichtlinie, EuZW 2007, 322; pogledajaktuelno Weatherill, Do we need a European contract law?, u Proceedings 4th European Jurists’ Forum(2008), 3 (38).46Tako Büßer, Das Widerrufsrecht des Verbrauchers 59; Kammerer die još dalje: „Nakonimplementacije ( s njegove strane istraženih) direktiva, nema govora o uklanjanju prepreka za zajedničkotržište“, Harmonisierung des Verbraucherrechts in Europa 245.550
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.Ovakvim rezultatima analiza lako je objasniti utvrđeno nepovjerenje potrošača uprekograničnu kupovinu.3.2. Moguća rješenja za povećanje koherentnosti u potrošačkompravuPolazeći od prethodnih spoznaja Komisija u prvom i osnovnom pitanju zeleneknjige, pod nazivom „opći zakonski akt“, predlaže tri opcije za buduće korakeu procesu prerade potrošačkog acquis-a: 1. vertikalni pristup, 2. kombinovanipristup (horizontalni pravni instrument u kombinaciji sa vertikalnim pristupom,tamo gdje to bude potrebno), i 3. ne poduzeti ništa na polju zakonodavstva. Usklopu vertikalnog pristupa postojeće direktive bile bi modernizovane u skladu satehničkim napretkom i aktuelnim razvojima na tržištu. Time bi specifične pravnepraznine potrošačkih direktiva bile popunjene i postojala bi mogućnost da seuporedo otklone otkrivene proturječnosti direktiva. Slijeđenjem kombinovanogpristupa s jedne strane bile bi izdvojene istovjetnosti direktiva i po određenojsistematici uvrštene u novi „horizontalni pravni instrument“ (horizontalnipristup). S druge strane bi, po potrebi, bile prerađene i „vertikalno“ (zato i naziv„kombinovani pristup“).Komisija sa pravom preferira kombinovani pristup, što jasno proizilazi iz njenekritike na druge predložene pristupe. Osim toga sva daljna pitanja zelene knjigeodnose se isključivo na horizontalni pristup, sa obrazloženjem da su konsultacijevezane za vertikalni pristup zbog prijašnjih analiza bespotrebne. Komisijadalje napominje da sa vertikalnim pristupom ne bi moglo da se postigne nužnopojednostavnjenje potrošačkih pravnih normi. Jednaka pravna pitanja morala bise stalno prerađivati i aktualizirati, te bi zemlje članice bile prisiljene da svakupoduzetu mjeru pojedinačno implementiraju. Samo ime treće opcije odaje da bisa takvim pristupom kako pravna fragmentacija tako i proturječnost direktiva idalje postojale. Nasuprot tome Komisija se nada da će kombinovanim pristupom,usmjerenom ka izradi pravnih principa, pored već navedene racionalizacije iproturječnosti potrošačkih pravnih normi, uspjeti odgovoriti današnjim zahtjevimabrzog razvoja tržišta.Horizontalni pristup i u pravnoj nauci nailazi na izuzetnu podršku: zahtjeviza sistematizacijom potrošačkog prava 47 , za jednim opštim dijelom potrošačkog47Lurger, Grundfragen der Vereinheitlichung des Vertragsrechts in der Europäischen Union, inMartiny/Witzleb (izdavač), Auf dem Wege zu einem Europäischen Zivilgesetzbuch (1999) 141 (149);Heiss, Formvorschriften als Instrument des europäischen Verbraucherschutzes, u Schnyder/Heiss/Rudisch,Internationales Verbraucherschutzrecht (1995) 87 (92); Martinek, Unsystematische Überregulierungund kontraintentionale Effekte im Europäischen Verbraucherschutzrecht oder: Weniger wäre mehr, inGrundmann (izdavač), Systembildung und Systemlücken in Kerngebieten der Europäischen Privatrechts(2000) 511.551
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.prava 48 ili čak za njegovom kodifikacijom 49 , izgovoreni su mnogo prije prijedlogaKomisije. 50Howells/Wilhelmsson su već 1997. godine naveli tri razloga za kodifikacijupotrošačkog prava 51 , koji i sada vrijede kao argumenti za horizontalni pristup:1. kodifikacija bi osigurala ujednačeno korištenje pojmova potrošačkog prava,unaprijedila koherentnost ove oblasti i uopšteno pružila priliku za provjerupostojećih zakona; 2. Evropsko potrošačko pravo bi time postalo preglednije idostupnije, što bi podiglo i njegov ugled; 3. time bi se otkrile pravne praznine upostojećim regulacijama i dobio povod za razmatranje pojedinih pravnih pitanja,koja na nivou EU do sada nisu postavljana.Vezano za strukturu budućeg horizontalnog pravnog instrumenta Komisijapredlaže da jedan opći dio sadrži pravne propise za sve vrste potrošačkihugovora, dok bi u drugom dijelu bio regulisan kupoprodajni ugovor, kao najčeščii najrasprostranjeniji potrošački ugovor. U skladu s tim je i zelena knjigapodijeljena na pitanja koja se tiču cjelokupnog potrošačkog acquis-a i ona, kojese isključivo odnose na kupoprodajne ugovore. Ova podjela je urađena na osnovupravne komparativne analize potrošačkog acquis-a, u kojoj Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers također zagovaraju horizontalni pravni instrument. Istovremenopredlažu sljedeću osnovnu strukturu za opći dio planiranog potrošačkog pravnogpropisa:Definicije• Definicija potrošača• Definicija poduzetnika• Definicija pojma „pismeno“48Micklitz, Ein einheitliches Kaufrecht für Verbraucher in der EG?, EuZW 1997, 229.49Schlechtriem, Wandlungen des Schuldrechts in Europa- wozu und wohin?, ZEuP 2002, 213(216); Lurger, Grundfragen der Vereinheitlichung des Vertragsrechts in der Europäischen Union, (2002)304; Remien, Zwingendes Vertragsrecht und Grundfreiheiten des EG-Vertrages (2003) 138; Vogel von,Verbrauchervertragsrecht im Privatrechtssystem- Zur systematischen Stellung verbraucherrechtlichenVorschriften im Recht der Europäischen Gemeinschaft und ihrer Mitgliedstaaten, GPR 2005, 164 (171).50Daljni zagovornici sistematizacije Evropskog potrošačkog prava: Kammerer, Harmonisierungdes Verbraucherrechts in Europa 249; Drobnig, Neue rechtliche Konzepte für den europäischenVerbraucherschutz, u Heusel (izdavač), Neues europäisches Vertragsrecht und Verbraucherschutz201 (203); Micklitz, GPR 2007, 2 (6); Alpa, New Perspectives in the Protection of Consumers: AGeneral Overview and some Criticism on Financial Services, EBLR 2005, 719 (733); Lehmann, DieRezeption des europäischen Verbraucherschutzes im österreichischen Recht 115; Pöttler, VergleichendeVerbraucherschutzrichtlinienumsetzung in europäischen Mitgliedstaaten (2000) 275; Gool van, DieProblematik des Rechts der missbräuchlichen Klauseln und die EG-Richtlinie über missbräuchlicheKlauseln in Verbraucherverträgen (2002) 57; gegen dieses Vorhaben nur Krejci, Ist das Verbraucherrechtein Rechtsgebiet?, u Eccher/Nemeth/Tangl (izdavač), Verbraucherschutz in Europa- FS für Mayrhofer(2002) 119 (136); Aye, Verbraucherschutz im Internet nach französischem und deutschen Recht-eineStudie im Lichte der europäischen Rechtsangleichung (2004) 431. Veliki broj zagovornika sistematizacijese može naći i u oblasti Evropskog kolizionog prava.51Howells/Wilhelmsson, EC Consumer Law (1997) 334.552
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.• Definicija „trajnog sredstva za pohranu podataka“ u skladu sa čl. 2 lit. fDirektive 2002/65Opšti pravni propisi• Područje primjene horizontalnog pravnog instrumenta• <strong>Pravni</strong> propis, koji određuje, koje mjere su mjere potpunog usklađivanja(maksimalne harmonizacije), a koje najmanjeg usklađivanja (minimalneharmonizacije)• klauzula, koja prava potrošača čini imperativnim• prava potrošača u slučaju klauzule izbora prava (ili- ukoliko je to mogućepreupuštanjaovog pitanja uredbi EU Rim-I)Opšte obveze informisanja• Predugovorne obveze informisanja• Ugovorne obveze informisanje• <strong>Pravni</strong> propisi forme pružanja informacija• Jezik na kojem se informacije moraju staviti na raspolaganje• Sankcije za povredu obveza informisanjaOpozivPrava na opoziv• ugovori zaključeni izvan poslovnih prostorija• Upućivanje na prava na opoziv, koja su data izvan horizontalnog pravnoginstrumenta• Korištenje i posljedice prava na opoziv• Trajanje roka prava na opoziv• Početak i računanje roka prava na opoziv• Prava i obveze za vrijeme roka prava na opoziv• Obveza za uputu na pravo na opoziv• Sankcije za povredu ove obveze• Korištenje prava na opoziv• Pravne posljedice prava na opoziv• Potrošački ugovori• Povrat u prijašnje stanje nakon opoziva ugovora• Nepoštene klauzule u općim uslovima poslovanja553
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.• Definicija• Pravne klauzule• Itd.Stoga se na pitanje da li se Evropsko potrošačko pravo treba unificirati, možeodgovoriti sa jednim jasnim „Da“. Nakon što su određeni aspekti pitanja „na kojinačin?“ već obrađeni, fokus će biti usmjeren na centralno pitanje usklađivanjapotrošačkog acquis-a, naime kome i u kojoj situaciji je adekvatno pružiti posebnuzaštitu Evropskog potrošačkog prava, odnosno ko je potrošač?5544. POJAM POTROŠAČAMjere zaštite potrošača se primjenjuju isključivo na poslove sklopljene izmeđupotrošača i poduzetnika. Tako i subjektivno područje primjene budućeg Pravnoginstrumenta za zaštitu potrošača zavisi od pojmova „potrošača“ i „poduzetnika“.Pojmovi potrošača i poduzetnika stoje u komplementarnom odnosu: poduzetnik jesvaka osoba koja nije potrošač. S obzirom da je svaki građanin ujedno i potrošač,potrebno je kroz odrednice definicije potrošača ograničiti predviđenu zaštitu naone subjekte, kojima je tu posebnu zaštitu pravedno pružiti.Tako građani EU svojstvo „potrošača“ stiču samo u određenim situacijama. 52Upravo zbog situacione komponente pojma potrošača jedan dio pravne naukesumnja da je pravnom tehnikom moguće osmisliti zadovoljavajuću definicijupotrošača. 53 Nasuprot tome pojam potrošača u Pravu EU može se naći nanajrazličitijim mjestima: u primarnom pravu EU, u mnogobrojnim pravnim aktimasekundarnog prava EU, kao i u pravnim propisima Evropskog kolizionog prava.Dok bi se u primarnom pravu EU uzaludno tragalo za definicijom potrošača, usekundarnom kao i u Evropskom kolizionom pravu se sa par izuzetaka može naćikoherentna definicija potrošača. Potrošač je prema najčešćoj definiciji, „fizičkaosoba koja djeluje u svrhu koja se ne može pripisati njegovoj poslovnoj ili obrtnojdjelatnosti“. Ovakva, gotovo identična, formulacija se može naći u Direktivamao ugovorima zaključenim izvan poslovnih prostorija, o nepoštenim klauzulamau potrošačkim ugovorima, o ugovorima na daljinu, o prodaji potrošačke robe, opotrošačkim kreditima, te o oglašavanju finansijskih usluga na daljinu. 5452Büßer, Das Widerrufsrecht des Verbrauchers 97.53Herwig, Umsetzung von europäischen Richtlinien zum Verbrauchervertragsrecht 33.54Čl. 2 Direktive o ugovorima zaključenih izvan poslovnih prostorija, čl. 1 st. 2 lit. a) Direktiveo potrošačkim kreditima, čl. 2 lit. b Direktive o nepoštenim klauzulama u potrošačkim ugovorima, čl.2 st. 2 Direktive o ugovorima na daljinu, čl. 1 st. 2 lit. a Direktive o prodaji potrošačke robe, čl. 2 lit.d Direktive o oglašavanju finansijskih usluga na daljinu; definicije u drugim potrošačkim direktivamaneznatno odstupaju od ove. U čl. 2 lit. e Direktive o o pojedinim pravnim aspektima usluga informatičkogdruštva na zajedničkom tržištu, posebno elektronske trgovine (Sl. List 2000. L 178 str. 1.-16.) potrošačdjeluje u svrhu, koja se ne može pripisati njegovoj poslovnoj, profesionalnoj i obrtnoj djelatnosti“ kao iu čl. 2 lit. e Direktive o nepoštenim poslovnim djelovanjima u svrhe, „koje se ne mogu pripisati njegovojobrtnoj, zanatskoj ili poslovnoj djelatnosti“. Čl. 2 zadnja rečenica Direktive o korištenju nekretnina na
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.Čl. 4 st. 2 Direktive o putovanjima sa paket aranžmanom sadrži definiciju,koja potpuno odstupa od ranije navedenih i odriče se svojstava poput „fizičkaosoba“ ili „poslovna ili obrtna djelatnost“. Subjektivno područje primjene ovedirektive obuhvata „svakog, ko rezerviše putovanje sa paket aranžmanom“, čimese pokušava prilagoditi okolnostima, da se prilikom rezervacije velike sumenovca plaćaju unaprijed, što bi, kod istovremenog nepoznavanja stranog pravnogsistema, dovodilo do odustajanja od ugovora. 55 Iz tog razloga su zaštićeni i oni,koji rezervišu putovanje u svrhu poslovne djelatnosti, tako da i poslovna putovanjaspadaju u područje primjene ove direktive.Čl. 5 st. 1 Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze 1980.(Rimska konvencija) i čl. 15 Uredbe EZ o nadležnosti i priznanju i izvršenjusudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (Briselska uredba ili BriselI) 56 – bivši čl. 13 Briselske konvencije o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka ugrađanskim i trgovačkim predmetima iz 1968. (Briselska konvencija) 57 , takođergovore o osobi, koja ugovor zaključuje u svrhu koja se ne može pripisati njenojposlovnoj ili obrtnoj djelatnosti. Sličnost sa definicijom potrošačkih direktivane iznenađuje, jer je ova formulacija upravo preuzeta iz Evropskog kolizionogprava. 58 U navedenim pravnim propisima nedostaje samo svojstvo „fizička osoba“,ali i ova posljednja razlika biće odstranjena konačnom verzijom Rimske uredbe(Rim I.). 59Države članice višestruko su iskoristile princip minimalne harmonizacije priimplementaciji definicije potrošača, tako da zaštita predviđena pravnim aktimaimplementacije često obuhvata širi krug osoba nego direktive EU. 60 S obziromda princip potpune harmonizacije u okviru budućeg horizontalnog pravnoginstrumenta u svakom slučaju treba obuhvatiti i definiciju potrošača, postojiopasnost da bi, kod preuzimanja ustaljene definicije potrošača iz direktiva EU,ovaj prošireni krug zaštićenih osoba bio isključen iz područja primjene i timenaglo opao nivo zaštite potrošača. Zbog toga se čini nužnim ispitati opravdanostnajčešćih proširenja pojma potrošača, implementiranih u pravnim sistemimadržava članica.određeno vrijeme govori o „kupcu“, koji je međutim slično prethodnim definicijama osoba, koja „djelujeu svrhu, koja se može smatrati izvan njegove poslovne djelatnosti“. Konačno je potrošač u smislu čl. 2 lit.e Direktive o isticanju cijene „svaka fizička osoba, koja kupi proizvod u svrhu, koja nije u vezi s njegovomprivrednom ili poslovnom djelatnosti“.55Razlog razmatranja br 9 Direktive o paket aranžmanima za putovanja.56Sl. List 2001. L 12/1.57Sl. List 1972. L 299 str. 43.-44.58I prva presuda Evropskog suda pravde (ESP) o definiciji potrošača je donesena u interprentacijičl. 13 Briselske konvencije. Sud je odlučio, da se onaj koji djeluje u svrhu poslovne ili obrtne djelatnostine može pozivati na posebnu nadležnost za potrošačke ugovore; ESP 21.06.1978., 150/77, Ott, 1978.,str. 1431.; uporedi Denkinger, Der Verbraucherbegriff (2007) 315; tako i Calliess, GrenzüberschreitendeVerbraucherverträge 43.59Uporedi čl. 6 konačnog nacrta uredbe, Vijeće Evropske Unije 03.12.2007, interinstitucionalna bazapodataka 2005/0261 (COD), broj dokumenta 15832/07.60Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 752.555
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.4.1. Proširenje na pravne osobeVećina navedenih direktiva predviđa zaštitu potrošača samo za fizičke osobe.Cijeli niz zemalja članica slijedio je ovu odrednicu zakonodavca EU, dok neke,poput Austrije, Francuske i Belgije, nisu uvele ovo ograničenje. 61 Razlog tome jeda se, na ovaj način, pravne osobe isključuju od zaštite, bez obzira da li djeluju uposlovnu ili obrtnu svrhu ili ne. 62 Tako se ne samo malim i srednjim preduzećima,već i neprofitnim društvima, kao npr. sportskim, hobi ili vjerskim društvimaoduzima zaštita. 63 Pravna nauka s pravom kritikuje izdvajanje svih pravnih osobaiz područja primjene, jer je nerazumljivo zašto bi jedno malo, neprofitno, društvoraspolagalo sa više poslovnog znanja nego pojedinci, koji stoje iza tog društva inesumnjivo ispunjavaju uslove definicije potrošača. 64§ 31 BGB kao objašnjenje navodi da se nepromišljeno ponašanje jednogorgana ne pripisuje njemu samom nego društvu. Time, međutim, nije obrazloženo,zašto jedno neprofitno društvo ne bi trebalo biti zaštićeno. Udruživanje u jednuorganizacionu formu, u slučaju neprofitnog društva, upravo ne signalizirapoduzetniku da osobe djeluju sa izvjesnom profesionalnošću 65 , jer se njihov knowhowobično ne razlikuje od onog koje ima prosječan potrošač.ESP je prvi put u slučaju Idealservice 66 2001. godine dobio priliku da razmatraovo pitanje. Društvo Cape Snc (odgovara bosanskom društvu neograničeneodgovornosti), koje se pozivalo na propise za zaštitu potrošača, kupilo je odjednog preduzeća automat za piće, koji su isključivo koristili radnici društva. ESPje u ovom slučaju razjasnio da se potrošačke direktive (u ovom slučaju Direktiva onepoštenim klauzulama) isključivo primjenjuju na fizičke osobe, uopšte ne ulazećiu diskusiju oko svrhe njihovog djelovanja. Francuski Cour de Cassation, koji jeu svojoj prijašnjoj praksi proširio zaštitu na pravne osobe, odlučio je u slučaju od15. marta 2005. 67 da ovo proširenje nakon presude Idealservice nije održivo.Evropski sud pravde jeste, u Idealservice, nastavio sa svojom uobičajenorestriktivnom interpretacijom pojma potrošača, ali bi u ovom slučaju proširenjempojma jasno prekršio odrednice direktive. Međutim, ESP je u tumačenju pojma61Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 761.62Faber, Elemente verschiedener Verbraucherbegriffe in EG-Richtlinien, zwischenstaatlichenÜbereinkommen und nationalem Zivil- und Kollisionsrecht, ZEuP 1998, 854 (863).63Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 762.64Vogel von, Verbrauchervertragsrecht 13; Faber, ZEuP 1998, 854 (864); Remien, ZwingendesVertragsrecht und Grundfreiheiten des EG-Vertrags 247; Wallner, Die Angleichung derGewährleitungsbestimmungen im europäischen Verbraucherschutzrecht (2001) 34; Pfeiffer, DerVerbraucherbegriff als zentrales Merkmal im europäischen Privatrecht, u Schulte-Nölke/Schulze (izdavač),Europäische Rechtsangleichung und nationale Privatrechte (1999) 21(40).65Suprotnog mišljenja Vogel von, Verbrauchervertragsrecht 13.66ESP 22.11.2001, C-541/99 i C-542/99, Idealservice, 2001, I-9049.67Cass. Civ. 15.03.2005, No. de pourvoi 02-13285 Syndicat départemental de contrôlelaitier de la Mayenne.556
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.potrošača, u skladu sa čl. 5 Rimske konvencije i 13 Briselske konvencije, čijaformulacije ne isključuje pravne osobe, posebnu zaštitu davao samo fizičkimosobama. 68 KSchG (austrijski zakon o zaštiti potrošača) dokazuje da je mogućeodržati pravnu sigurnost i bez općeg isključenja pravnih osoba iz područjaprimjene. KSchG je, izjednačavanjem javnih pravnih osoba sa poduzetnicima,u kombinaciji sa uslovom, da potrošački pravni posao ne smije biti sklopljen uokviru djelatnosti preduzeća, postigao pravičnu raspodjelu potrošačkih prava. 69 Sobzirom na uvođenje ograničenja na pravne osobe i u novom čl. 6 uredbe Rim I.,preostaje malo nade da u definiciji potrošača planiranog horizontalnog pravnoginstrumenta ovog svojstva neće biti. Održanje ovog svojstva je utoliko vjerovatnijetime što je prisutno i u nacrtu Acquis-principa za budući zajednički referentniokvir, izrađenom od već spomenute Acquis Group. Komisija je u svom Drugomizvještaju o napretku rada na ZRO 70 zaključila da unutar ZRO-mreže postojijedinstven stav da potrošači mogu biti samo fizičke osobe. Konačno ograničenjena fizičke osobe uvedeno je i u definiciju potrošača objavljenu u Aneksu I. NZRO,koji će pružiti osnovu za dalju reformu Evropskog potrošačkog prava.4.2. Proširenje na osnivače preduzećaIz same definicije potrošača ne može se utvrditi da li su pravni poslovi zaosnivanje poduzetničke djelatnosti zaštićeni potrošačkim propisima, odnosnoda li sama namjera za osnivanjem obrtne ili poslovne djelatnosti šteti svojstvupotrošača. U većini zemalja članica problematika osnivača preduzeća nijeregulisana zakonom, niti o njoj postoji sudska praksa. 71 Jedino u Austriji postojiizričit zakonski propis u čl. 1 st. 3 KSchG, u kojem je navedeno da: „poslovi, kojefizička osoba zaključi prije pokretanja poslovne djelatnosti, a za stvaranje uslovaza istu, nisu sklopljeni u okviru djelatnosti preduzeća“, što znači da se ne smatrajusklopljenim u svrhu koja se pripisuje poslovnoj ili obrtnoj djelatnosti, u skladu saformulacijom potrošačkih direktiva. Ovaj izuzetak je opravdan time što osoba, kojatek namjerava osnovati poslovnu djelatnost, još ne posjeduje poslovno iskustvoi poznavanje branše, čime nastaje neravnoteža tipična za potrošačke ugovore. 72Ipak i čl. 1 st. 3 KSchG ide u korist samo fizičkim osobama, i ne odnosi se npr. na68ESP 21.06.1978, 150/77, Ott, 1978., str. 1431., tačka 21; ESP 19.01.1993., C-8/91, TVB, 1993.,I-139.69O austrijskoj regulativi potrošačkog prava pogledaj Kosesnik-Wehrle/Lehofer/Mayer/Langer, KSchG-Kurzkommentar (2004) 9; Lurger/Augenhofer, Österreichisches und EuropäischesKonsumentenschutzrecht 21.70KOM (2007) 447 konačno 25.7.2007. str. 3.71Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 765.72Lurger/Augenhofer, Österreichisches und Europäisches Konsumentenschutzrecht 23.557
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.osnivačke ugovore d.o.o. 73 , ali ni na osnivačke ugovore neprofitnih društava, kojibi također bili vrijedni zaštite.ESP je do sada samo jednom imao priliku da se izjasni o ovom problemu. Uodluci Benincasa 74 , sud pri interpretaciji čl. 13 Briselske konvencije (sada 15 BriselI) budućem primatelju franšizinga nije priznao svojstvo potrošača. U obrazloženjusvoje odluke ESP je argumentovao upravo suprotno od austrijske sudske prakse,objašnjavajući da činjenica da se radi o budućoj djelatnosti ne mijenja poslovnuprirodu zaključenog posla. 75 Tri godine kasnije je BG Linc, također, morao odlučitio primatelju franšizinga pri potpisivanju ugovora o franšizingu, i dodijelio musvojstvo potrošača. 76 Nausprot tome sudska praksa u Njemačkoj slijedi mišljenjeESP-a 77 i osnivače preduzeća smatra poduzetnicima. Sudska praksa ESP-a zaPravo EU potvrđena je u Direktivi o oglašavanju finansijskih usluga na daljinu.U razlogu razmatranja br. 19 ove direktive zemljama članicama se dozvoljava daprošire zaštitu u skladu sa Pravom EU na neprofitne organizacije i osobe, kojefinansijske usluge koriste da bi postali poduzetnici. Samim time, zakonodavacEU polazi od pretpostavke, da se potrošačke direktive bez dodatnog proširenja neprimjenjuju na osnivače preduzeća.Ispravno mišljenje zakonodavca EU, da je ugovor sklopljen u svrhu osnivanjapreduzeća poslovne prirode, ne mijenja činjenicu da poznavanje branše i poslovnoiskustvo osnivača preduzeća pri sklapanju ugovora nije veće od prosječnogevropskog potrošača. Mora se priznati da se, u ovom slučaju, radi o pitanjuvrednovanja, da li onome koji želi postati poduzetnik treba pružiti vrijeme zasticanje znanja, ili ga već od samog početka treba vrednovati prema istimkriterijima kao i poduzetnika. 78 Izgleda da u ovom vrednovanju nastojanje ESP-a,da što užem krugu osoba dodijeli svojstvo potrošača, teži više od pravične podjelezaštite potrošača.5584.3. Mješoviti ugovori (problematika „dual-use“)„Mješoviti“ ili „dual-use“ ugovori su ugovori, čiji predmet kupac koristi,kako u privatne, tako i u poslovne svrhe. 79 Ova problematika pripisivanja robe iusluga privatnom ili poslovnom sektoru, poznata je iz poreznog prava. Na žalost,u poreznom pravu uobičajena podjela auta, kompjutera i sl., prema vrijednosti73OGH 6 Ob 219/97t, ecolex 1998, 691; Kosesnik-Wehrle/Lehofer/Mayer/Langer, KSchG-Kurzkommentar 16; Nepravičnom se čini odluka OGH od 23.05.2001 (RdW 2001/745), u kojoj je svojstvopotrošača dodjelio i osobi, koja je preduzeće osnovala u branši, u kojoj je već jednom radila.74ESP 03.07.1997, C-269/95, Benincasa, 1997, I-3767.75ESP 03.07.1997, C-269/95, Benincasa, 1997, I-3767, tačka 17.76BG Linz 18.03.2000, KREIS 1g/40.77BGH 24.02.1005, III ZB 36/04, NJW 2005, 1273-1275.78Vogel von, Verbrauchervertragsrecht 15.79Mankowski, „Gemischte“ Verträge und der persönliche Anwendungsbereich des InternationalenVerbraucherschutzrechts, IPRax 2005, 503.
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.u skladu s procentom korištenja stvari u privatne, odnosno poslovne svrhe, upotrošačkom pravu nije od pomoći, jer potrošač, npr. ugovor o kupovini auta,može ili nikako ili u potpunosti opozvati. 80 Za ovaj pravni problem ne postojepropisi niti u potrošačkim direktivama niti u većini nacionalnih pravnih sistema.Jedino je u Direktivi o odgovornosti za neispravne proizvode 81 u čl 9 lit. b (II)navedeno „pretežno korištenje u svrhu privatne upotrebe ili potrošnje“. Zapravosu moguće tri različite pravne regulacije mješovitih ugovora: 1. isključivoprivatna upotreba ispunjava uslove pojma potrošača; 2, svaka, bez obzira kolikomala privatna upotreba je dovoljna za ispunjavanje uslova pojma potrošača; kao isrednje rješenje 3. odlučujuća je većinska svrha upotrebe. 82Prve dvije „sve ili ništa“-opcije nisu zadovoljavajuće, jer bi se prema njimaveć kod najmanjeg udjela poslovnog korištenja oduzimala zaštita potrošača, ilidodjelivala već pri najmanjem udjelu privatne upotrebe. 83 Austrija i Belgija su,uprkos tome, odlučile da zaštitu potrošača pružaju samo pri isključivo privatnomkorištenju stvari ili usluga. 84 Ovo rješenje je utoliko primamljivo što se njimeizbjegava dodatna procjena o obimu korištenja u pojedine svrhe. Dio pravnenauke smatra da je ovakav pristup zastupljen i u potrošačkim direktivama EU. 85Kao obrazloženje se najčešće navodi da je prvobitni nacrt Direktive o prodajipotrošačke robe sadržavao izričit uslov da se pravni posao može „neposredno“,što se tumačilo u smislu „većinski“, pripisati poslovnoj ili obrtnoj djelatnosti.Činjenica da ovaj uslov nije uvršten u konačnu verziju direktive može se tumačitikao da potrošačke direktive vrijede samo za isključivo privatno korištenje predmetaugovora. Zagovornici treće opcije 86 , po kojoj bi većinska upotreba odlučivalao svrsi ugovora, pozivaju se na izvještaj od Giuliano/Lagarde 87 o Rimskojkonvenciji. Prema izvještaju se čl. 5 Rimske konvencije primjenjuje samo kada jesvrha ugovora „uglavnom izvan okvira poslovne ili obrtne djelatnosti“.U sudskoj praksi ESP-a se do sada može naći samo jedna odluka o ovojproblematici, i to baš kao i u slučaju proširenja na osnivače preduzeća, priinterpretaciji čl. 13 Briselske konvencije (sada čl. 15 Brisel I). U predmetu Gruberje austrijski zemljoradnik Johann Gruber od jednog njemačkog poduzetnika kupiocigle i iskoristio ih za prekrivanje svog dvorišta, koje je 60 % koristio u privatne, a80Calliess, Grenzüberschreitende Verbraucherverträge 48.81Direktiva 85/374/EEZ o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi država članica akoje se odnose na odgovornost za neispravne proizvode, Sl. list L 210 str. 29.82Vogel von, Verbrauchervertragsrecht 16.83Mankowski, IPRax 2005, 503 (504).84Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 764.85Gregor, Der Unternehmerbegriff in den Verbraucherschutzrichtlinien und seine deutscheUmsetzung, GPR 2007, 73 (78); Heiderhoff, Zum Verbraucherbegriff der EuGVVO und des LugÜ, IPRax2005, 230 (232); Faber, ZEuP 1998, 854 (887); Lurger/Augenhofer, Österreichisches und EuropäischesKonsumentenschutzrecht 29.86Mankowski, IPRax 2005, 503 (505); Calliess, Grenzüberschreitende Verbraucherverträge 49.87Giuliano/Lagarde, Sl. list 1980 C 282/1 str. 23.559
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.40 % u poslovne svrhe. ESP je presudio, da je svojstvo potrošača dato samo kadaje poslovna svrha ugovora „toliko sporedna“, da igra potpuno podređenu ulogu,za što potrošač nosi teret dokaza.Tako je ESP proturječio zagovornicima isključivog korištenja predmetaugovora u privatne svrhe, iako oni sada dovode u pitanje da li je moguće sudskupraksu o pitanjima Evropskog civilnog procesnog prava prenijeti na Evropskomaterijalno pravo. 88 Bilo bi i upitno da je ESP odlučio o biti ugovora na osnovunečega neznatnog ili nebitnog. 89 Na žalost je sud, u svojoj udluci upotrijebioformulaciju, koja donosi više problema u procjeni i interpretaciji, nego što bi tobio slučaj kod „većinske upotrebe“. Ovako se mora sačekati sljedeća odluka ESP-ada bi se utvrdilo ispod kojeg procenta je poslovna svrha ugovora toliko sporednada igra potpuno podređenu ulogu. Izbjegavanje kriterija „većinske upotrebe“ seponovo može objasniti samo nastojanjem ESP-a da što restriktivnije interpretirapojam potrošača. NZRO u svojoj definicji potrošača govori o „primarnomdjelovanju“ u svrhu koja nije povezana sa njegovom obrtnom, poslovnom iliprofesionalnom djelatnošću. „Primarno djelovanje“ se pri tome treba tumačiti usmislu „većinskog“, čime bi se ovaj poželjni termin vratio u definiciju potrošača.4.4. Proširenje na (male) poduzetnike, pri sklapanju netipičnihugovoraFrancuski Cour de Cassation je u svojoj prijašnjoj sudskoj praksi proširiopojam potrošača na sve ugovore poduzetnika, koje on sklapa izvan okvirasvoje poslovne kompetentnosti (en dehors de leur compétence profesionelle). 90U svom obrazloženju je Cour de Cassation naveo da u ovakvim slučajevimapoduzetnik ima jednak stepen stručnog znanja kao i potrošač. Tako su izmeđuostalih privilegiju zaštite potrošačkih normi dobile: jedno telefonsko društvo priugradnji alarmnog sistema od strane drugog društva 91 , jedan zemljoradnik prikupovini aparata za gašenje požara 92 , zlatar pri sklapanju ugovora o reklami zanakit 93 . 94 Kasnije se sudska praksa Cour-a de Cassation približila restriktivnojinterpretaciji definicije potrošača ESP-a i ograničila je zaštitu na one ugovore kojinisu u direktnoj vezi (en rapport direct) sa poslovnom djelatnosti poduzetnika. 9588Gregor, GPR 2007, 73 (79); Lurger/Augenhofer, Österreichisches und EuropäischesKonsumentenschutz-recht 29; Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-Rechtsvergleichende Studie str. 763.89Mankowski, IPRax 2005, 503 (504).90Cass. Civ. 1re 28.04.1987, Rec. Dalloz 1988, jur. str. 1 sa komentarom Delebecque.91Cass. Civ. 1re 28.04.1987, Rec. Dalloz 1988, jur. str. 1 sa komentarom Delebecque.92Cass. Civ. 1re 06.01.1993, Rec Dalloz 1993, Inf. Rapides str. 40.93Cour d’appel Paris 22.3.1990, Rec. Dalloz 1990, Inf. Rapides str. 98.94Büßer, Das Widerrufsrecht des Verbrauchers 108.95Cass. Civ. 1re 24.01.1995, Rec. Dalloz 1995, jur. str. 327 sa komentarom Pizzio.560
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.Direktna veza kasnije je potvrđena čak i kod iznajmljivanja telefonske instalacijeod strane proizvođačkožnih traka. 96Sličan razvoj mogao se pratiti i u Ujedninjenom kraljevstvu i u Italiji. U slučajuR & B Customs Brokers Ltd v United Dominions Trust Ltd 97 Court of Appealodlučio je da se poduzetnici trebaju tretirati kao potrošači, kada sklapaju ugovor,koji je izvan njihove poslovne oblasti. 98 Međutim, nakon slučaja Stevenson vRogers 99 , iz 1999. godine, svaka se kupovina od strane poduzetnika smatraučinjenom unutar okvira njegove poslovne djelatnosti. U Italiji je ekstenzivnuinterpretaciju pojedinih sudova, prema kojoj je zaštita dodijeljena svakoj osobipri sklapanju ugovora izvan osnovnog okvira svoje poslovne djelatnosti, Corte diCassazione usaglasio sa sudskom praksom ESP-a 100 . 101Prvobitno proširenje definicije potrošača u zemljama članicama, imalo jeza cilj da zaštiti mala preduzeća pri korištenju usluga, koje nisu dio osnovneposlovne djelatnosti preduzeća. 102 Ova se ideja, slično proširenju na osnivačepreduzeća, zasnivala na činjenici da poduzetnici u ovakvim slučajevima nisukompetentniji od zaštićenog prosječnog potrošača. Jedina razlika je, naravno, dasu osnivači preduzeća tek budući poduzetnici. Zakonodavac EU je ovu nepravednudiferencijaciju prepoznao i u nacrtu Direktive o prodaji potrošačke robe predložioproširenje pojma: „Sa potrošačem je izjednačena svaka fizička i pravna osoba,koja potrošačku robu ne kupuje u svrhu preprodaje ili prepuštanja na korištenjedrugima sa ciljem ostvarivanja dobiti, i kada se posao po svojoj prirodi i uslovimau kojima je sklopljen, ne razlikuje od uobičajene potrošačke kupovine.“ 103Ovaj prijedlog se međutim nije našao u konačnoj verziji direktive. ESP je upredmetu Di Pinto 104 , uprkos potvrdnom stavu Komisije i generalnog advokata,odlučio protiv proširenja zaštite na netipične ugovore malih preduzeća. 105 U tomslučaju je vlasnik malog preduzeća sklopio ugovor izvan poslovnih prostorija oprodaji svog preduzeća. Uprkos jedinstvenosti takvog iskustva za poduzetnika iveličini njegovog preduzeća, sud je mjerodavnim smatrao „prosječno iskusnogpoduzetnika“, koji treba poznavati vrijednost preduzeća i značaj ugovora onjegovoj prodaji.96Cass. Civ. 1re 05.11.1996, Dalloz Affaires 1997, str. 20.97R & B Customs Brokers Ltd v United Dominions Trust Ltd (1988) 1 WLR 321.98Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 759.99Stevenson v Rogers (1999) 1 All ER 613.100Cass. 25.07.2001., br 10127, I Contratti 2002, 338.101Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 760.102Calliess, Grenzüberschreitende Verbraucherverträge 64.103Remien, Zwingendes Vertragsrecht und Grundfreiheiten des EG-Vertrags 250.104ESP 14.03.1991, C-361/89, Di Pinto, 1991, I-1189.105Herwig, Umsetzung von europäischen Richtlinien zum Verbrauchervertragsrecht 35.561
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.Iako restriktivna interpretacija ESP-a u ovom slučaju kao i u prethodnonavedenim djeluje nepravična, postavlja se pitanje, kojom bi se formulacijomuspješno i pravično mogli razgraničiti tipični od netipičnih ugovora za svakopojedino preduzeće. Kako „djelovanje izvan oblasti poslovne kompetentnosti“tako i „bez neposredne veze sa glavnom poslovnom djelatnosti“ zahtijevale bisudsku provjeru u svakom pojedinom slučaju. 106 Evropski sud pravde svojomsudkom praksom izbjegao je pravnu nesigurnost i nejednaku nacionalnu sudskupraksu, što bi bila cijena za viši stepen pravičnosti u rješavanju ovog pravnogpitanja.5624.5. Radnik kao potrošačRadnici jedino u skladu s njemačkim pravnim sistemom spadaju u područjeprimjene potrošačke regulative. 107 U skladu sa čl. 13 BGB, uslov pojmapotrošača je da ugovor nije sklopljen u okviru njegove obrtne ili „samostalneposlovne djelatnosti“. Sudskom praksom je, međutim, stvorena dodatna pravičnadiferencijacija, prema kojoj su ugovori o radu zaštićeni npr. Direktivom onepoštenim klauzulama 108 , ali se pravo na opoziv ne primjenjuje na njih. 109Odgovor na pitanje da li evropski pojam potrošača obuhvata i radnike, zavisi odtoga, da li „poslovna djelatnost“ obuhvata i nesamostalni rad. Engleska formulacijadefinicije potrošača glasi: „for a purpose which can be regarded as being outsidehis trade or profession“, djelomično i: „outside his trade, business or profession“. 110U francuskoj verziji npr. Direktive o nepoštenim klauzulama se također nalaziizraz: „activité professionelle“. Obe verzije na prvi pogled ukazuju na to da se neradi o nesamostalnom radu, jer bi se inače koristio izraz: „employment“, odnosno„emploi“ ili „occupation“. 111 S druge strane se pod pojmom „profession”, sličnobosanskom pojmu „profesija”, može uopšteno shvatiti i „zanimanje”, tako dapomoću jezičke interpretacije nije moguće doći do jasnih zaključaka. 112Najvažniji izvor za rješenje ovog problema nudi razlog razmatranja br. 10Direktive o nepoštenim klauzulama, u kojoj je navedeno da ova direktiva vrijedi106Büßer, Das Widerrufsrecht des Verbrauchers 109.107Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-RechtsvergleichendeStudie str. 762.108BAG 25.05.2005, 5 AZR 572/04, NJW 2005, 3305.109BAG 27.11.2003, 2 AZR 135/03, NJW 2004, 2401.110Npr. u čl. 15 Brisel I, čl. 5 Rimske konvencije , Direktivi o nepoštenim klauzulama ili Direktivi oprodaji potrošačke robe .111Gregor, GPR 2007, 73 (74).112Suprotnog mišljenja je Calliess, koji se kod svojstva potrošača za radnike poziva na engleskuverziju; Calliess, Grenzüberschreitende Verbraucherverträge 46; Da su radnici potrošači u skladu saEvropskim potrošačkim pravom zagovara i Faber, koji u smanjenom privrednom riziku u poslovanjuradnika, pronalazi razlog za manju poslovnu kompetentnost radnika u odnosu na samostalno zaposlene.Time u odnosu radnika sa poduzetnicima nastaje neravnoteža, koja radnika čini vrijednim zaštite. Faber,ZEuP 1998., 854 (873).
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.za sve ugovore sklopljene između obrtnika i potrošača, i zbog toga ne vrijediza ugovore o radu. Ova formulacija bi se mogla shvatiti tako da se direktivaprimjenjuje na potrošačke ugovore radnika, ali ne i na ugovore o radu potrošača.Uslov za takvo tumačenje je da se u Pravu EU polazi od svojstva potrošača svakogradnika, te da deseti razlog razmatranja samo propisuje izuzetak za ugovore oradu. Međutim, ne samo da bi bilo krajnje neobično da se izuzetak iz područjaprimjene nalazi u razlozima razmatranja, a ne u općim propisima direktive, veći riječi „zbog toga“ jasno proturječuju takvoj interpretaciji. U desetom razlogurazmatranja iz činjenice da se direktiva primjenjuje samo na ugovore izmeđupotrošača i obrtnika, izvučen je zaključak da se ne primjenjuje na ugovore u radu.Time je razjašnjeno da radnici u Pravu EU spadaju u poduzetnike, a ne potrošače,što je s obzirom na mnogobrojne specijalne propise EU za zaštitu radnika ipravično. 1134.6. Prepoznatljivost svojstva potrošača pri sklapanju ugovoraKarakterizacija ugovora kao potrošačkog ugovora, naročito ispunjavanjeuslova sklapanja ugovora u privatne svrhe, vrednuje se prema okolnostimaprilikom sklapanja ugovora. 114 Pri tome se postavlja pitanje, da li u vrednovanjeulaze samo okolnosti, koje su objektivno prisutne u datom momentu, ili pri tomeigra ulogu i prepoznatljivost ovih uslova za ugovornog partnera potrošača, tj.koja se važnost pridaje unutrašnjoj volji stranke. Na ovo pitanje BGH je moraoodgovoriti u svojoj odluci od 20.12.2004. godine 115 , u kojoj se jedan potrošačprilikom kupovine vozila predstavljao kao poduzetnik, znajući da će mu vozilobiti prodano samo pod uslovom isključenja garancije. BGH je odlučio da se premanačelu savjesnosti i poštenja (njem. „Treu und Glauben“) u skladu sa čl. 474BGB potrošački propisi ne primjenjuju kada kupac pri sklapanju ugovora lažnonastupa kao obrtnik. Zanimljivo je, da je BGH pri tome na osnovu interpretacijeviše potrošačkih direktiva EU te čl. 13 Briselske i čl. 5 Rimske konvencije, došaodo zajedničkog pojma potrošača, i to u svrhu korištenja izvještaja Giuliano/Lagarde kao pomoći pri interpretaciji. Prema Giuliano/Lagarde ne smatra sepotrošačem ona osoba, koja se ugovornoj stranci, koja je u dobroj vjeri, predstavikao „zaposlenik“. 116ESP je ovo pitanje razmatrao u već predstavljenom slučaju Gruber, u kojemse prije svega postavljalo pitanje mješovitih ugovora. Zemljoradnik Gruber jesvom partneru pri sklapanju ugovora, slično kupcu u odluci BGH-a, obznanioda će kupljenu robu koristiti u zemljoradničke svrhe. ESP je odlučio da jeprepoznatljivost svojstva potrošača za ugovornog partnera relevantna samo u113Gregor, GPR 2007, 73 (75).114Mankowski, IPRax 2005, 503 (506).115BGH 22.12.2004, NJW 2005, 1045-1047.116Ebers, Wer ist Verbraucher?- Neuere Entwicklungen in der Rechtsprechung des BGH und EuGH,u Ajani/Ebers (izdavač), Uniform Terminology for European Contract Law 115 (118).563
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.slučajevima, u kojima potrošač svojim ponašanjem izazove utisak, da djelujeu poslovno-obrtne svrhe. Iz takvog ponašanja se, naime, može zaključiti da jepotrošač odustao od svojih prava na zaštitu.Jedan dio pravne nauke sumnja u prenosivost ove odluke, donešene priinterpretaciji čl. 13 Briselske konvencije, na materijalno pravo, s obrazloženjemda je ovaj propis koncipiran kao izuzetak, i da pravna sigurnost u Evropskomcivilnom procesnom pravu igra veću ulogu nego u materijalnom, te da se iz tograzloga pojam potrošača naročito restritkivno interpretira. 117Ovaj naučni stav previđa da je ESP, radi održanja pravne sigurnosti i upresudama vezanim za potrošačke direktive, restriktivno interpretirao pojampotrošača. Osim toga, ESP i BGH imaju jedinstven stav da je, u skladu sa pojmompotrošača Prava EU, kod utvrđivanja poslovne ili privatne svrhe ugovora jedinorelevantan cjelokupni vanjski utisak pri sklapanju ugovora, a da su irelevantneunutrašnje namjere potrošača, koje naknadno postanu poznate. 118 Bilo bi pretjeranozaključiti da iz ove sudske prakse proizilazi obveza potrošača za obznanjenjemsvrhe korištenja predmeta ugovora. S jedne strane bi takva obveza proturječilasistemu zaštite potrošačkih direktiva. S druge strane potrošač jedino ne treba lažnodati na znanje da namjerava poslovno/obrtno koristiti predmet ugovora. Svrhakorištenja se, naime, može zaključiti i na osnovu drugih kriterija poput: korištenjalogotipa firme u poslovnom pismu, upita za iznosom računa sa pdv-om, obznaneposlovne adrese za dostavu i sl. 1194.7. Prošireni pojam potrošača za <strong>Pravni</strong> instrument za zaštitupotrošačaNakon što je proces utvrđivanja mjerodavnog potrošača već započeo, a time iutvrđivanje normativnog nivoa za zaštitu potrošača, budući <strong>Pravni</strong> instrument zazaštitu potrošača nudi priliku da se stvori i jedinstven pojam potrošača, zasnovanna takvom uzoru. Iz prikazanih ispitivanja pravičnosti proširenja potrošačkogpojma vidljivo je da nužna unifikacija pojma potrošača može postići željeni učinaksamo sa njegovim istovremenim proširenjem. Stavovi Komisije iz zelene knjigepokazuju da je ova nužnost već prepoznata. Komisija naročito razmatra proširenjezaštite na male poduzetnike pri sklapanju netipičnih ugovora, kao i na pravneposlove s mješovitom svrhom korištenja predmeta ugovora. Ovo bi, ujedno, bio ijedini način da se spriječi nagli pad nivoa zaštite potrošača u nacionalnim pravnimsistemima, koji prijeti u slučaju unifikacije pojma potrošača.117Ebers, in Ajani/Ebers (izdavač), Uniform Terminology for European Contract Law 115 (123); Gregor,GPR 2007, 73 (79); Lurger/Augenhofer, Österreichisches und Europäisches Konsumentenschutzrecht 29;Schulte-Nölke/Twigg-Flesner/Ebers, EG-Verbraucherrechtskompendium-Rechtsvergleichende Studie str.763.118Calliess, Grenzüberschreitende Verbraucherverträge 66.119Mankowski, IPRax 2005, 503 (507).564
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.U konačnom prijedlogu Komisije za proširenje pojma potrošača, treba bitizaštićena svaka fizička osoba, koja „uglavnom djeluje izvan okvira svoje poslovneili obrtne djelatnosti“. Ovu formulaciju Komisija je doslovno preuzela iz Giuliano/Lagarde izvještaja o čl. 5 Rimske konvencije. 120 NZRO u Ankesu I. potrošačemsmatra svako fizičko lice, koje primarno djeluje u svrhu koja nije u vezi sa njegovomobrtnom, poslovnom ili profesionalnom djelatnošću. Sa prihvaćanjem Komisijskogprijedloga definicije ili definicije NZRO-a, zaštita potrošača bila bi proširena namješovite ugovore s pretežno privatnim korištenjem predmeta ugovora, ali bi iostala nedostupna, kako malim preduzećima pri sklapanju netipičnih ugovora,tako i neprofitnim društvima i osnivačima preduzeća. Nasuprot tome Komisija jeu zelenoj knjizi sama zaključila da se društva jednog lica i mala preduzeća mogunaći u istoj situaciji kao i potrošači, i da bi zbog toga do određenog stepena trebalibiti zaštićeni potrošačkim propisima.Ovakav stav da poduzetnici pri određenim pravnim poslovima nisukompetentniji od prosječnog potrošača, osnova je pravnog problema kakoosnivača preduzeća tako i sklapanja mješovitih ugovora. Ekonomsko-političkoobrazloženje problematike nudi Teichmann 121 , koji pravično potrošača poredisa pješakom. Naime, potrošač je, kao i pješak, vrijedan zaštite i njemu se moženametnuti manje obveza nego istoj osobi, kada sjedi u autu. Samim time, ne radise samo o uspostavljanju ravnoteže, nego se pješaku, koji je možda perfektanvozač, daje prilika, da se ponaša opušteno i neoprezno. 122 Komisija, čini se, ne želipružiti ovu, u mnogim nacionalnim pravnim sistemima već postojeću širu zaštitu,i time se, izuzimajući mješovite ugovore, pridružuje restriktivnoj interpretacijipojma potrošača ESP-a. U slučaju „netipičnih ugovora“ ovakav stav je utolikorazumljiv, što bi bez obzira na formulaciju („djelovanje izvan okvira poslovnekompetentnosti“ ili „bez neposredne veze sa glavnom poslovnom djelatnosti“),za svaku branšu bilo potrebno, pojedinačno, sudsko razmatranje ovih uslova. Ali,upravo zadržavanje ograničenja na fizičke osobe neshvatljivo je, s obzirom da biširenjem pojma na neprofitna društva, ili kao u austrijskom rješenju, isključenjemjavnih pravnih osoba i određenih društvenih formi, zaštita mogla biti pravičnopodijeljena bez ugrožavanja pravne sigurnosti. 123 Slično vrijedi i za osnivačepreduzeća, iako bi u njihovom slučaju bilo racionalnije dodijeliti im svojstvopotrošača širom interpretacijom ESP-a, nego dodatnom formulacijom u definiciji120Study Group također zagovara ovakvu definiciju potrošača, s tim što se ona drži uobičajeneformulacije „trade, business or profession“ i razmatra samo pojedinačna proširenja pojma ; Herre/Hondius/Alpa, The notions of consumer and professional and some related question, websajt:www.sgecc.net/pages/en/texts/index.draft_articles.htm.121Teichmann, Aufklärungs- und Schutzpflichten gegenüber Verbrauchern, u FS Kraft (1998) 629(634).122Heiderhoff, Grundstrukturen des nationalen und europäischen Verbrauchervertragsrechts (2004)28.123Tako je pravni odjel austrijskog ministarstva pravde obrazložio o § 1 KSchG, da „mala neprofitnadruštva sa malim brojem članova, bez organizacijskog aparata“ imaju jednaku potrebu za zaštitom kao ipotrošači, i zbog toga trebaju biti zaštićeni kao „potrošači“; JAB 1223, u: 744 BlgNR 14. GP, S 2; pogledajo tome Denkinger, Der Verbraucherbegriff 183.565
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.potrošača. S obzirom da se ekstenzivnija interpretacija ESP-a ne može očekivati,postoji opcija propisa sličnog čl. 1 st. 3 austrijskog KSchG. Iz ovih razmatranjaproizilazi hrabriji prijedlog za definiciju potrošača od onoga, koji se može naži uzelenoj knjizi:„Potrošač je svaka osoba, koje većinski djeluje izvan okvira svoje obrtne iliposlovne djelatnosti. Pravne osobe smatraju se potrošačima samo kada slijedeneprofitni cilj. <strong>Pravni</strong> poslovi, koje osoba zaključi prije pokretanja poduzetničkedjelatnosti, a sa ciljem stvaranja uslova za istu, nisu zaključeni u okviru njenepoduzetničke djelatnosti.“Moguć je još jedan negativno formulisan uslov, da „potrošač pri sklapanjuugovora, svojim ponašanjem ne smije stvarati utisak da djeluje u sklopu obrtne iliposlovne djelatnosti“. Ovakva definicija bi omogućila proširenje pojma potrošača,bez ugrožavanja pravne sigurnosti. Ona sadrži proširenja pojma, koja su većpostojana u pravnim sistemima država članica, i koja bi u skladu s tim bila nužna,za zadržavanje postojećeg nivoa zaštite potrošača.S obzirom da formulacija definicije potrošača u Direktivi o paket aranžmanimaza putovanja značajno odstupa od ponuđene definicije, neophodno je, ili izbjećiupotrebu pojma potrošača u direktivi, ili njeno područje primjene ograničiti napotrošačka putovanja. Time bi se uklonile sve prepreke za jedinstveni pojampotrošača u Pravu EU, koji se nužno treba nalaziti u onom dijelu Pravnoginstrumenta za zaštitu potrošača, čiji će propisi biti u potpunosti usklađeni.SAŽETAKParalelnost velikih zakonodavnih inicijativa u Evropskom privatnom pravuzahtijeva međusobno usklađivanje započetih procesa, ne samo između oprečnihmaterijalnih i kolizionopravnih procesa, već i unutar samo jednog od ovih procesaunifikacije i komunitarizacije. Tako razmatranja o regulaciji potrošačkog pravamoraju biti koordinirana sa pripremnim radovima na Zajedničkom referentnomokviru, a ovi ne smiju izgubiti iz vida konačni cilj stvaranja „opcionalnoginstrumenta“ kao prethodnika Evropskog civilnog zakonika.Svrha uspješne koordinacije tekućih procesa unifikacije ograničena je nafunkcionalnost samih pravnih instrumenata koji trebaju nastat kao njihov plod.Nužna jedinstvena pravna metodika i sistematika, prema kojoj bi se mogleorijentisati sve buduće zakonodavne inicijative, na ovaj način, međutim, nećebiti stvorena. Ovaj zadatak treba da ispuni ZRO. Više naučnih grupa trenutnopokušavaju u okviru Prava EU, tradicionalnijih nacionalnih privatnih pravnihporedaka kao i unificiranog prava, pronaći uzore za pojedine propise mogućegprethodnika Evropskog civilnog zakonika.Pitanje o optimalnoj integraciji prekomjerno rastućeg Evropskog potrošačkogprava u ZRO, odnosno opcionalni instrument, kao i u već postojeće nacionalne566
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.pravne poretke, ostaje otvoreno. Moguće rješenje predstavlja uvođenje „zaštitnebrige“, odnosno načela legitimnih očekivanja specifičnog za potrošačko pravo,kao izraza načela savjesnosti i poštenja usklađenog prema potrebi za zaštitomslabije ugovone stranke, u jedan opći dio Evropskog privatnog prava, ZRO-a iliopcionalnog instrumenta. Ovakav pristup slijedi i NZRO, koji potrošačke propisepredviđa kao izuzetke ili lex specialis u odnosu na opšte odredbe. Tako razvojpotrošačkog prava ostaje u stalnoj vezi sa općim privatnim pravom.Jedinstveni pojam potrošača treba da postavi osnovu za visok nivo zaštitepotrošača u Evropskoj uniji, a time i stvoriti više povjerenja potrošača uprekograničnu kupovinu. Predložena definicija potrošača sadrži proširenja pojmapotrošača koja se najčešće javljaju u zemljama članicama, te bi omogućila danivo zaštite potrošača u tim zemljama članicama ne opada. Prema toj definicijipotrošač je „svaka osoba, koje većinski djeluje izvan okvira svoje obrtne iliposlovne djelatnosti. Pravne osobe se smatraju potrošačima samo kada slijedeneprofitni cilj. <strong>Pravni</strong> poslovi, koje osoba zaključi prije pokretanja poduzetničkedjelatnosti, a sa ciljem stvaranja uslova za istu, nisu zaključeni u okviru njenepoduzetničke djelatnosti.“Lista kratica upotrebljenih u članku „Harmonizacija Evropskogpotrošačkog prava- Zelena knjiga 2007. godine i Nacrt Zajedničkogreferentnog okvira“ABGB Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (austrijski civilni zakonik)Acquis Group Research Group on Existing EC Private LawBGBBürgerliches Gesetzbuch (njemački civilni zakonik)BGHBundesgerichtshofbr.brojčl.članeng.engleskiEBLREuropean Business Law ReviewESPEvropski sud pravdeEUEvropska unijaEuZWEuropäische Zeitschrift für WirtschaftsrechtEEZEvropska ekonomska zajednicaEZEvropska zajednicafran.francuski567
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.GPRIPRaxKOMKSchGnpr.NJWNZROnjem.PECLSl. listStudy GroupZEuPZfRVZROZeitschrift für GemeinschaftsprivatrechtZeitschrift für ausländisches und internationales PrivatrechtEvropska komisijaKonsumentenschutzgesetzna primjerNeue juristische WochenzeitschriftPrivremeni nacrt Zajedničkog referentnog okviranjemačkiPrinciples of European Contract LawSlužbeni list Evropske unijeStudy Group on a European Civil CodeZeitschrift für Europäisches PrivatrechtZeitschrift für RechtsvergleichungZajednički referentni okvirHARMONISIERUNG DES EUROPÄISCHENVERBRAUCHERRECHTS - DAS GRÜNBUCH2007 UND DER ENTWURF DES GEMEINSAMENREFERENZRAHMENSDie Parallelität der Großinitiativen im Europäischen Privatrecht macht eine gegenseitigeAbstimmung der begonnen Prozesse nicht nur zwischen den materiellen und kollisionsrechtlichen,sondern auch innerhalb eines einzelnen Vereinheitlichungs- und Vergemeinschaftungsprozessesdringend erforderlich. So müssen die Überlegungen zur Verbraucherschutzregelung stets inAbstimmung mit den Vorarbeiten am Gemeinsamen Referenzrahmen erfolgen, und diese dürfenwiederum den größeren Rahmen der Schaffung eines „optionalen Instruments“ als Vorreiters einesEuropäischen Zivilgesetzbuches nicht aus den Augen verlieren.Der Zweck einer gelungenen Koordinierung der laufenden Vereinheitlichungsprozessebeschränkt sich naturgemäß auf die Funktionalität der konkret in deren Rahmen zu erzeugendenRechtsinstrumente. Die notwendige einheitliche Rechtsmethodik und Systematik, an der sichalle zukünftigen Gesetzgebungsverfahren im Europäischen Privatrecht orientieren könnten,wird dadurch allerdings nicht geschaffen. Diese Aufgabe soll dem GRR zukommen. Mehrerewissenschaftliche Gruppen sind derzeit bemüht in dem Gefüge des geltenden Gemeinschaftsrechts,der traditionsreicheren Privatrechtsordnungen der Mitgliedstaaten sowie des Einheitsrechts,Vorbilder für einzelne Regelungen des möglichen Vorreiters eines Europäischen Zivilgesetzbucheszu finden.568
Dr. sc. Zlatan Mekšić: Harmonizacija Evropskog potrošačkog prava - Zelena knjiga 2007. godine...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 543.-569.Die Frage nach einer optimalen Integration der Regelungen des exzessiv gewachsenen EuropäischenVerbraucherrechts in das GRR bzw das zukünftige „optionale Instrument“ sowie in bereitsbestehende nationale Privatrechtsordnungen bleibt offen. Eine mögliche Lösung stellt dabei dieEinführung des „Schutzgedankens“ bzw eines verbraucherspezifischen Grundsatzes der legitimenErwartungen, als eines an die Schutzbedürftigkeit der schwächeren Vertragspartei angepasstenAusflusses der Grundsätze von Treu und Glauben und Fairness, in einen Allgemeinen Teil desEuropäischen Privatrechtes im Rahmen des GRR oder des „optionalen Instruments“ dar. DiesenAnsatz verfolgt der nun vorliegende Entwurf des GRR, der Verbraucherbestimmungen entwederals Ausnahmevorschriften oder als lex specialis gegenüber den allgemeinen Vorschriften vorsieht.Damit bleibt die Entwicklung des Verbraucherrechts in steter Verbindung zum allgemeinenPrivatrecht.Ein einheitlicher Verbraucherbegriff im Gemeinschaftsrecht soll die Basis für einhohes Verbraucherschutzniveau in der EU, und damit mehr Vertrauen der Verbraucher ingrenzüberschreitende Einkäufe legen. Die vorgeschlagene Definition des Verbrauchers beinhaltetdie am häufigsten in den Mitgliedstaaten vorkommenden Erweiterungen des Verbraucherbegriffs,und würde dafür sorgen, dass das Verbraucherschutzniveau mit der Vereinheitlichung nichtsinkt. Demnach ist der Verbraucher: „jede Person, die überwiegend außerhalb des Rahmensihrer gewerblichen oder beruflichen Tätigkeit handelt. Juristische Personen gelten nur dann alsVerbraucher, wenn sie einen ideellen Zweck verfolgen. Handlungen, die eine Person vor Aufnahmedes Betriebes ihres Unternehmens zur Schaffung der Vorraussetzungen dafür vollzieht, gehörennoch nicht zu ihrer unternehmerischen Tätigkeit.“Keywords: Europäisches Zivilgesetzbuch; Europäisches Privatrecht;Europäisches Verbraucherrecht; Verbraucheracquis;Europäisches Kollisionsrecht; Gemeinsamer Referenzrahmen;optionales Instrument; Grünbuch zur Überprüfung desgemeinschaftlichen Besitzstandes im Verbraucherschutz;s569
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.Dr. sc. Mirko Klarić, docentPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituBASIC ASPECTS OF PUBLIC SERVICES IN LAW OFEUROPEAN UNIONUDK: 35. 08 (4)Primljeno: 1. VII. 2009.Pregledni znanstveni radPublic services are very important part of public administration. These services are important forfulfill people’s essential needs, and are vital to their well being. In EU law existing main division ontwo type’s public services: commercial and non-commercial. First are so called services of generaleconomic interest. Second are so called social services of general interest. In these work would beanalysed basic legal aspects of this two type services in EU law, and relations between EuropeanUnion and Member States for their regulation.Key words: public administration, public services, services of generaleconomic interest, social services of general interest 11. INTRODUCTIONPublic services fulfill people’s most important needs and are vital to their wellbeing. The quality of citizen’s lives depends on these services. They are essentialfor sustainable economic development every country in the world, and peoplewelfare depend on their work.Public services are also important for a social and regional cohesion in Europe.This is the reason why is the universal access to public services, regard to bea fundamental right, and a pillar of the European Social Model. In EuropeanUnion public services are also known as a as services of general interest (SGIs) orservices of general economic interest (SGEIs).In European public opinion today exist opinion that EU need clear rules, toensure continuity of supply and fair access for everyone who used public services(or in terminology of EU SGIs or SGEIs). Public services must be of the higheststandard, accessible to everyone at an affordable price. They are also must be asubject to democratic control and accountability involving consumers and workersin these sectors.Public authorities have a responsibility to ensure supply of the public servicesregardless of whether they are profitable in a free market. Although are difficult1Work has written during study residence on Freie Universität in Berlin. Author thanks ProfessorRoggemann for advice and suggestions during the writing of work.571
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.to define precisely what type of service is public service. We have variationsbetween one Member State and another. They cover, for example, energy andwater supply, waste management, telecommunication and postal deliveries,public transport, communal services, healthcare and social services, educationand culture, etc.The distinction between SGIs and SGEIs in European administrativeterminology is complex, and is also subject to interpretation by the EuropeanCourt of Justice, because any activity consisting in offering goods and serviceson a given market is an economic activity. So, it’s hard to define precisely borderbetween SGIs and SGEIs, and depend on opinion European Court of Justice intheir judicial decision. Generally, SGIs could be defined as any services provideddirectly by public authorities, such as education, social services, etc, whereasSGEIs consider an economic relationship of some sort between supplier andconsumer.In the late 1980s, the Commission has pursued a policy of marketopeningto create competition in different economic sectors such as transport,telecommunications, electricity and gas. Unfortunately, liberalization has had theeffect of replacing single, public monopolies, with another type of monopolies,such as large group of private quasi-monopolies.Liberalization and outsourcing have tended to reduce the accessibility andquality of public services, and has not always benefited consumers. Commission is,for example, adopted a series of measures to bring the progressive liberalization ofpostal services. It has just taken a further step towards total liberalization, openingthese services up to free competition from 1 January 2009, without taking care tosafeguard a universal service, accessible to all. 2Attended of this article is to analyze role and status of public services in legalorder of European Union and its member states, and also future development ofthis very important part of modern society.2. PUBLIC SERVICES AS SERVICES OF GENERAL INTEREST,OR SERVICES OF GENERAL ECONOMIC INTERESTLike it said in introduction, in legal terminology the institution of EuropeanUnion, public service are also known as a as Services of General Interest (SGIs) orServices of General Economic Interest (SGEIs). The different between these twotypes of public services, laying in fact those SGIs are noncommercial and SGEIsare commercial service. European Commission wants to establish the competitionin the field of SGEIs, and make them equal with the other commercial services onthe single European market. 32See http://www.etuc.org/a/3167.3In the mean time, the European Commission, European Court of Justice, and the other European572
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.In European Union there was never a common definition of what public servicesare. Member States still today continue to employ varied practical solutions ofpublic services. For example, in France public service does not exist in itself, butonly according to the will of authority, so any activity that authorities set up assuch, would be considered as a public service. In Great Britain the same term wouldbe often used as a term for civil service. The concept of public service obligationsand public utilities in Britain law is little bit different. We have concept of publicenterprise, which claimed that public ownership is the best means of controllingnatural monopolies. So, this is a reason why should be managed for the publicinterest. 4It is the fact that public services occupy a certain niche in the European law.Their development had taken place through adoption of a basic term of “services ofgeneral economic interest” as used in article 86(2) of the Treaty. European Courtof Justice and the European Commission have been reluctant to push forward anyparticular concept of public services. This was for the fear of opposition fromMember States, which identified public services as identical with public sectorand as a result, with the exercise of public authority. 5This new term, built in Treaty of establishing the European Community (TEC),added two essential values. first, Give more weight to SGEIs in the EU spectrum“from derogation to obligation”, and second, clearly state shared responsibilitybetween the European Commission and member states, in sense that both shareresponsibility to take care about the good functioning of the SGEIs to perform theirobligations in the interest of their users and beneficiaries, European citizens. 6The terms public sector and public services sometimes refer to the factthat a service is offered to the general public. Sometimes they highlight that aservice has been assigned a specific role in the public interest, and sometimesrefer to the ownership or status of the entity providing the service.As a consequence of this confusion in the meanings, the terms public serviceand public sector have not been used by the Commission in its White Paper onServices of General Interest. Commission occasionally uses them to underlinethe relevance of the national contexts. 7Institution recognize a specific nature of SGEIs to normal life of citizen. They support specific form ofregulation these services thru regulatory authorities.4See McGowan, F.: “State Monopolies Liberalisation and the Consumer”, in Geradin, D. (ed.): “TheLiberalisation of State Monopolies in the European Union and Beyond”, Kluwer Law International 2000,p. 214. – 215.5See Schmidt, V.: “Europeanization and the mechanics of economic policy adjustment.” Journal ofEuropean Public Policy, Vol. 9, No. 6, 2002, pp. 894 – 912.6See Rodrigues S.: “Towards a general EC framework instrument related to SGEIs? Politicalconsiderations and legal constraints”, working paper from International Conference “The changingframework of public service in Europe”, Potsdam, 07. – 09. 04. 2008., p. 3.7Gromnicka, E.: ‘Services of general economic interest – from application of competition rules toEuropeanisation of public services, Paper presented at the Conference ‘The Treaty of Rome – a goldenanniversary – 50years on?, Warsaw 9th-10th of March 2007., pp. 5 – 6.573
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.Services of general economic interest have special treatment in the Treaty ofestablishing the European Community (TEC). They have a public service missionin single European market, which distinguishes them from other commercialservices.Article 16 of the Treaty says: “…given the place occupied by services ofgeneral economic interest in the shared values of the Union as well as their rolein promoting social and territorial cohesion, the Community and the MemberStates, each within their respective powers and within the scope of application ofthis Treaty, shall take care that such services operate on the basis of principlesand conditions which enable them to fulfi l their missions”.Article 86 (2) says: “Undertakings entrusted with the operation of servicesof general economic interest or having the character of a revenue-producingmonopoly shall be subject to the rules contained in this Treaty, in particular to therules on competition, in so far as the application of such rules does not obstructthe performance, in law or in fact, of the particular tasks assigned to them. Thedevelopment of trade must not be affected to such an extent as would be contraryto the interests of the Community”.Services of general interest also feature in the Charter of fundamental rightsof the European Union. 8 Article 36 of Charter says: “Access to services of generaleconomic interest: The Union recognizes and respects access to services of generaleconomic interest as provided for in national laws and practices, in accordancewith the Treaty establishing the European Community, in order to promote thesocial and territorial cohesion of the Union”.Public services also have a special status in EU Constitution 9 . In Article III-122 of Constitution states:... “given the place occupied by services of general economic interest as servicesto which all in the Union attribute value as well as their role in promoting itssocial and territorial cohesion, the Union and the Member States, each within theirrespective competences and within the scope of application of the Constitution,shall take care that such services operate on the basis of principles and conditions,in particular economic and fi nancial conditions, which enable them to fulfi ll theirmissions. European laws shall establish these principles and set these conditionswithout prejudice to the competence of Member States, in compliance with theConstitution, to provide, to commission and to fund such services”. 10In the document White Paper on Services of General Interest 11 , the Commissionrecognized primacy of general interest mission over the application of the Treatycompetition rules. This primacy laying in nature of many social and health8See http://www.europarl.europa.eu/charter/pdf/text_en.pdf.9See http://eur-lex.europa.eu/JOHtml.do?uri=OJ:C:2004:310:SOM:EN:HTML10We can see that EU Constitution consistently using similar terminology, as well as earlier documentsof institution of European Union.11Com (2004) 374, from 12. 05. 2004.574
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.services, organized on noncommercial base. It implies obligations that are verydifferent from those offered on a commercial basis.The term “services of general economic interest” has been used in art. 86(2)Treaty of establishing the European Community (TEC), but it had not been definedthere, also the judgments of European Court of justice for a long time created fromspecifying the precisely content of such services, underlying mainly the economicaspect of that services.The definitions of services of general economic interest and services of generalinterest as originally elaborated by the Commission’s Communication on Servicesof General Interest, in Green Paper on Services of General Economic Interestand White Paper on Services of General Interest are generic ones, adapted to thegrowing Communitarian involvement in the field. They had to take into accountthe terminological differences and Member States’ traditions as well as historical,economic, cultural and political developments. They might serve as a universalpoint of reference, but despite this, in all the discussions the Member States referrather to their national notions to underline the differences, special situations anddivergences. 12Services of general economic interest, as a unique European type of publicservices, covers in particular certain services provided by the big network industriessuch as transport, postal services, energy and communications. Term also extendsto any other economic activity subject to public service obligations. Both theGreen Paper and the White Paper focus mainly, on issues related to “servicesof general economic interest”, as the Treaty itself refers to economic activities.The term services of general interest is introduced in the White Paper only wherethe text also refers also to non-economic services or where it is not necessary tospecify the economic or non-economic nature of the services concerned. It is alsoimportant to say that the Treaty does not recognise the term of services of generalinterest. Term “services of general interest” is broader than the term “services ofgeneral economic interest” and covers commercial and non-commercial services,which the public authorities classify as being of general interest and subject tospecific public service obligations. 13Directive on Services in the Internal Market, known also as the BolkesteinDirective 14 , is designed to create a single market for all commercial services inthe EU, by removing economic and administrative barriers, and creating a levelplaying field for companies across Europe. 15 It covers a huge range of commercialservice providers ranging from legal advisers, estate agents, travel agencies, carrental companies, etc.12See Gromicka, E., 2007, op. cit., p. 6.13Ibid, p. 7.14Directive called so by Frits Bolkestein, Dutch politician, and former European Commissioner. Inthe European Commission, Bolkestein was responsible for Internal Market, Taxation and Customs Unionissues.15The established of Directive on Services in the Internal Market, is very important, because most ofthe economy of European Union are based on services.575
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.The European trade union campaigned to amend elements of the proposal thatthreatened the interests of consumers and workers in the EU. This is speciallyrefers on the exclusion of SGEIs, because they fulfils a different mission fromcommercial services and cannot be governed by the same rules. 16The text proposed by the Commission and Council was some kind ofcompromise, which are finally approved by the European Parliament in November2006. 17 Final version of Directive excluded noncommercial services of generalinterest, and covered services of general economic interest only if the applicationof such rules does not obstruct the performance of providing services, or theparticular tasks assigned to them. It also excluded healthcare service and somesocial services, specified as social services relating to social housing, childcareand support of families and persons in need. 183. SERVICES OF GENERAL ECONOMIC INTERESTAND THE STATE AIDThe applying of European rules on SGEIs implied some serious consequenceson financing them by State Aid. The field of State Aid regime characterizedabsence of formal rules and high sensitivity on Commission decisions aboutpossible suspensions some type of state aid, and consequences it might have onnational industrial policies. There was very little legislation until 1997, in the fieldof State Aid, and Commission Policy is created as result of applying Treaty itself,or court’s judgments. In the mid 80’s, Commission substituted the lack of formalrules with the informal means of guidelines and recommendations for firms.Court’s judgments and Commission’s individual practice, in time have beentransformed into criteria for the assessment of State Aids. These criteria were thenused to formulate policy statements and guidelines; then if there were changesin the policy context, which was inevitable, they were updated and clarified theassessment criteria, which were the base for the original policies. Commission16See http://www.etuc.org/a/3167.17In earlier version of Directive there were three basic elements: “freedom of establishment principle”,“country of origin principle” and “mutual assistance principle”. Freedom establishment means that if anindividual or a company is able to provide a service in one EU country, should they wish to provide servicein another Member State, there should be very little or no legal or administrative restrictions on them doingso. Country of origin means the free movement of service providers on a temporary basis, to encourageindividuals or companies to test other markets without first having to establish on the other country. Thismeans that that the company or individual may provide services to consumers in another Member Stateon the basis of the laws of its country of establishment, without registering with the regulators in the hostMember State. Mutual assistance principle means that it must be cooperation between member Countriesin field of harmonisation measures, with respect to consumer protection, and undertake the other measuresto promoting and holding the quality of services. See more in Weber, L. – Asmus, J.: “The Internal Marketfor Services of the European Union – Evidence from OECD-Panel Data”, MPRA paper No 11441, 06.November 2008.18See http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2006:376:0036:0068:EN:PDF.576
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.has been concerned with the different forms of State Aid, such as subsidies, directgrants, loans and state guarantees. 19With growing of various forms of State Aid, as well as with the liberalizationprocess, Commission’s attention has been drawn to the aids granted through thefiscal or social measures compensating undertakings for the provision of servicesof general economic interest. The assessment of these measures proved to bea very difficult task, with many doubts as to the application of the exceptionsprohibiting distortive aid.Situation seemed to be quite straightforward. State aids were prohibited, apartfrom those that were clearly authorised either directly by the Treaty in Article 87of Treaty, which lays down the general principle prohibiting State Aid, whichis capable of distorting competition and affecting trade between Member States.In Article 87 are types of State Aid which are incompatible with the functioningof common market. Obligation of prior notification applies to them without anyexception. European Commission must verify if it is some kind of State Aid inconcrete cays compatible with the common market.Article 87 also sets out the types of aid which may be considered to becompatible with the common market, subject to the Commission’s decision. TheCommission has a wide margin of discretion when assessing compatibility of theaid, but also it must take into account all relevant factors for making decisions.There is no requirement that the Commission permits a proposed measuresolely because it is in conformity with one of the objectives of Article 87. Theproposed aid must be necessary for the attainment of those objectives. Theduration, intensity and scope of the aid must be proportionate to the importanceof the intended result. 20Article 86(2) of a Treaty establishes an exception which include the operationof services of general economic interest. It constitutes the central provisionfor reconciling the Member States interest in using certain undertakings as aninstrument of economic, fiscal or social policy with the Community’s interest inensuring compliance with the rules on competition and the preservation of theunity of the common market The Court and the Commission had shown greatreserve in using Article 86 (2) of the Treaty in the context of the State Aids.The European Community courts have established that an agreement inrestraint of competition, abusive conduct by a dominant undertaking or a grantof certain exclusive rights excluding competition by other economic operatorsmay be necessary and proportionate to the objective of ensuring the provision ofSGEIs in conditions of economic and financial stability. It was never said that the19See more in Alexis, A.: “Services public set aides d’Etat; Evolution récente de la jurisprudence”,Revue du Droit de l’Union Européenne 1/2002, p. 63 – 107.20Article 73 provides explicitly in the case of transport, that aid is to be compatible with the Treatyif it represents reimbursement for the discharge of certain obligations inherent in the concept of a publicservice.577
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.provisions of SGEIs in these cases fell outside of the scope of the relevant Treatyrules. 21It was considered that the characterization of some measure as aid dependssolely on the question whether or not it confers an advantage on one or moreundertakings. The Court stressed that the objectives pursued by the MemberState’s public authorities should not influence the assessment of the measure asthe aid and that they can be taken into account only at a later stage, to determinewhether the measures are justified under derogations provided for in the Treaty.The Commission stated that public funding for services of general economicinterest that may be liable to affect trade must be examined in the light of thespecific provisions on State Aids contained in the Treaties. It has to be defined thatcompetition rules will be applicable only where the conduct in question will beliable to affect the trade between Member States. In the case Bagnasco EuropeanCourt of Justice held that such an effect exists. So, it is possible to foresee withsufficient probability, on the basis of a set of objective factors of law or fact, thatthe conduct in question may have an influence on the pattern on trade betweenMember States, such as might prejudice the realisation of the aim of single marketin all the Member States. The court stated that even relatively small amount ofaid or small size of undertaking may affect negatively on trade between MemberStates. 22In the case Confederacion Espanola de Trasporte de Mecancias, Court of FirstInstance stated that it is enough that this financial aid strengthens the positionof an undertaking compared with other undertakings competing in Communitytrade, and consequently the trade must be regarded as affected by that aid; theadvantage granted must be selective, that is given to number of undertakings or toan individual sector. 23Altmark case was confirming the earlier approach: as long as there is nocompensation, there is no advantage, and in that case, the test of illegal State aid inArticle 87(1) doesn’t need. The compensation merely puts the undertaking chargedwith the public service obligation, back on an equal footing with competitors. 24Altmark case provided four conditions identified in the judgment, those publicservices obligations payments can be considered to fall outside Article 87(1) ofTreaty. If they fall outside of Article 87(1) Treaty do not constitute State aid.If they do not constitute State aid, then they do not have to be notified to theEuropean Commission. This create for decision makers in Member Countriessome discretion over whether or not notification is necessary, and they do nothave forcing central decision taking by the European Commission.21See Gromnicka, E., 2007, op. cit. p. 15.22Ibid, pp. 15 – 16.23Ibid., p. 16.24See Sauter, W.: „Services of general economic interest and universal service in EU law, TILECDiscussion Paper, DP 2008 – 017, May, 2008., ISSN 1572 – 4042, 2008., p. 32.578
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.The first condition is that the undertaking must have been given public serviceobligations to perform and that obligation is clearly defined.The second condition is that the parameters for compensation must beestablished beforehand in a transparent and objective manner, to avoid itconferring an economic advantage which may favour the recipient undertakingover competing undertakings.The third condition is that the compensation cannot exceed what is necessary tocover all or part of the costs incurred in the discharge of public service obligations,taking into account the relevant receipts and a reasonable profit for dischargingthose obligations.The fourth conditions laying in that where the undertaking which is to dischargepublic service obligation is not chosen pursuant to a public procurement procedurewhich would allow for the selection of the tendered capable of providing thoseservices at the least cost to the community, the level of compensation needed mustbe determined on the basis of an analysis of the costs which a typical undertaking,well run and adequately provided with means of transport so as to be able to meetthe necessary public service requirements, would have incurred in dischargingthose obligations, taking into account the relevant receipts and a reasonable profitfor discharging the obligations. 25Member States have wide discretion in designating services of generaleconomic interest. The Commission can only control for manifest errors in thisdesignation. This stimulates the Member States to consult widely, in particularamong consumers, prior to defining public service obligations. An official actis required, which must specify the nature and the duration of the public serviceobligations, undertakings and the territory concerned nature of any exclusive orspecial rights assigned to the undertaking, parameters for calculating, controllingand reviewing the compensation and arrangements for avoiding and repaying anyovercompensation. 264. SOCIAL SERVICES OF GENERAL INTEREST (SSGIS)European Commission was presenting new document, “White Paper onservices of general interest” 27 . This document represent attitude of EuropeanCommission on this type of public services.25See „Interpreting the Altmark decision – the challenges from a private practitioner’s perspective”,www.mcgrigors.com/pdfdocs/pl_state_aid_paper.pdf, pp. 3. – 6. See also Case C-280/00Altmark Trans [2003] ECR I-7747.26See Sauter, B.: „Services of general economic interest (SGEI) and universal service obligations(USO) as an EU law framework” for curative healthcare, Tilburg University, 2007, pp. 29.27This is “Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, theEuropean Economic and Social Committee and the Committee of the Regions”. See COM (2004) 374final, 12. 05., 2004.579
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.In this document European Commission says that “…recognising the crucialimportance of well-functioning, accessible, affordable and high-quality servicesof general interest for the quality of life of European citizens, the environmentand the competitiveness of European enterprises, the European Commissionadopted a Green Paper on services of general interest…. The Green Paper invitedcomments on the overall role of the European Union in defi ning the public serviceobjectives pursued by services of general interest and on the way these servicesare organised, fi nanced and evaluated”. This state indicates that EuropeanCommission recognising SGEIs as one type of services of general interest. Inthose types of services, authority for their regulation is divided between EuropeanUnion and Member States, because this type of public services has commercialnature, and can be profitable. European Commission insists on liberalisation ofthese types of services, and creating a new framework on single European marketfor all potential operators and providers of services. 28The opposite situation is with the other type of public services which theyhave not commercial nature. These types of services operate in non-commercialconditions, and can not be profitable. Member States provides these types ofservices in accord with their financial possibility. 29Both type of public services, commercial and non-commercial have onecommon characteristic, and this is public interest for their performing.At first, it was no particular interest for non-commercial public services,because “, providing this type of services did not brought competition on singleEuropean market in question.In the mean time, European commission recognise that non-commercialservices huge social impact to people live, and stated that is necessary to enforcenew standards for performing both types of public services, commercial, or noncommercial, for citizens of European Union.In the White Paper the Commission stated: “…The Green Paper on servicesof general interest raised a considerable interest from interested parties in thearea of social services, including health services, long term care, social security,employment services, and social housing. Social services of general interest havea specifi c role to play as an integral part of the European model of society. Basedon the principle of solidarity, social and health services of general interest areperson-centred and ensure that citizens can effectively enjoy their fundamentalrights and a high level of social protection, and they strengthen social andterritorial cohesion. Their provision, development and modernisation is fully inline with the achievement of the objectives set at the Lisbon European Council of28See Damjanovic, D.: “The EC market rules as socio-cultural policy instruments in Europe Anormative analysis”, Conference An alternative to the market. The social, political and economic roleof public services workshop II: EU policies on public services: stock taking and critical assessmentOrganisers: ETUI-REHS, EPSU, SALTSA, Brussels, November 19-20, 2007., p. 5.29See Damjanović, D. – de Witte, B.: „Welfare Integration through EU Law: The Overall Picture inthe Light of the Lisbon Treaty“, EUI Working Paper LAW No. 2008/34, ISSN 1725-6739, pp. 28 – 29.580
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.March 2000, and in particular with the goal of achieving a positive link betweeneconomic, social and employment policies. The public consultation has shownthat providers of social services are ready to engage in a modernisation processin order to better respond to changing needs of European citizens. However, theyalso expressed a need for greater clarity and predictability necessary to ensure asmooth evolution of social services, including health services.” 30In the documents Commission established idea that the definition of themissions and objectives of social and health services is a competence of theMember States, and that Community rules may have an impact on the instrumentsfor their delivery and financing.Commission stated: “…A clear recognition of the distinction between missionsand instruments should help to create more clarity with a view to the modernisationof these services in a context of evolving user needs while preserving their specifi cnature in terms of the particular requirements of, amongst others, solidarity,voluntary service and the inclusion of vulnerable groups of people. Clarifyingthis distinction will in particular assist Member States which use market-basedsystems to deliver social and health services to anticipate the possible impact ofEU competition law on them.” 31In 2006, Commission is published a new document: Implementing theCommunity Lisbon programme: Social services of general interest in theEuropean Union. 32 This document are explained a new approach of EuropeanCommission on Social Services.Document not covered health services. It covered two categories of socialservices of general interest: statutory and complementary social security schemesand other essential services provided directly to the person.First, statutory and complementary social security schemes are “…services thatorganised in various ways (mutual or occupational organisations), covering themain risks of life, such as those linked to health, ageing, occupational accidents,unemployment, retirement and disability.” 33Second, essential services provided directly to the person are “…servicesthat play a preventive and social cohesion role consist of customised assistanceto facilitate social inclusion and safeguard fundamental rights. They comprise,first of all, assistance for persons faced by personal challenges or crises (such asdebt, unemployment, drug addition or family breakdown). Secondly, they includeactivities to ensure that the persons concerned are able to completely reintegrateinto society (rehabilitation, language training for immigrants) and, in particular,the labour market (occupational training and reintegration). These servicescomplement and support the role of families in caring for the youngest and oldest30See COM (2004) 374 final.31Ibid.32See COM (2006) 177 final, 26. 04. 2006.33Ibid., p. 4.581
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.members of society in particular. Thirdly, these services include activities tointegrate persons with long-term health or disability problems. Fourthly, they alsoinclude social housing, providing housing for disadvantaged citizens or sociallyless advantaged groups. Certain services can obviously include all of these fourdimensions.” 34• European Commission recognizes the general interest role for these type ofservices and analysis some of their organisational characteristic:• they operate on the basis on a solidarity principle,• they are comprehensive and personalised integrating to response to differingneeds,• they can guarantee fundamental human wrights and protect the mostvulnerable,• they include participation voluntary workers, non-government organisationand institution of civil society,• they are non profit type of services,• they are part of the local cultural traditions and including an asymmetricrelationship between providers and beneficiaries.In the Communication European Commission indicating on general trendstowards modernisation of social services in a Member States. Some of thosetrends are influence of users on administration, decentralisation of social servicesorganisation to local or regional level, outsourcing of public sector task to theprivate sector, tendency that public authority becoming regulators and developmentof public private partnership, and applying other forms of public founding.European Commission proposing apply of subsidiarity principle in providingsocial services, clear distinction between economic and non-economic services ofgeneral interest, managing of a social services under a public-private partnership,using a external bodies for the performance of a social mission of general interest,and establishing a regulatory framework in situation that private operators providesocial services. If private operators provide social services, regulatory frameworkmust provide equal conditions on the market for all of them.In maintains to create a new vision of social services in Europe, Commissionwould carry on about more different facts, like:the elements constituting these characteristics as well as their pertinence togauge the specific features of social services of general interest;how they could be considered by the Member States when defining the generalinterest missions of social services and the arrangements for their organisation, soas to ensure a good institutionalised link with the Community framework;the experiences with the application of Community law in the field of socialservices of general interest and possible problems that are faced in this context;34Ibid.582
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.how the same (or other) characteristics could be considered by the Commissionwhere it has to check subsequently and individually, the compatibility of theorganisation modalities of social services with the applicable Community rules. 355. CONCLUSIONThis text has been tried to explain the basic aspects in the process of liberalizationof public services in the legal order of European Union. In this regard, noted thedivision of public services on economic and non-economic services. First have acommercial, and other have non-commercial character.Economic public services are in the focus of the interest the institution of theEuropean Union, especially European Commission and European Court of Justice.For these types of services they use general term “services of general economicinterest”. These services are important for the establishing and functioning of thesingle European market. In this market general role should be play different typeof services. SGEI are one of the most important parts of services which would biprovided on single European market.That is the reason why European Commission and European Court of Justicehave strongly influence on the shaping of the concept of SGEI in the law ofEuropean Union.European Commission has made more documents to get determines whichservices are considered services of general economic interest. In these documents,it makes a distinction between services of general economic interest and otherpublic services. First services, which have commercial character, are subject tothe Treaty of establishing the European Community, the Article 16 and 86 (2).These services are subject to the rules of competition in single European market.Because of this, the service can not be subject exclusively to jurisdiction of theMember States.The most important document published by Commission is the Green Paperon Services of General Economic Interest. In this document, the Commissionrecognizes that there is a public interest member country to carry out variouseconomic activities in the regime of public service. However, due to commercialnature of these services, this right is a limited with Treaty of establishing theEuropean Community.Therefore, there exist shared jurisdiction, between the Member Countries onone side and the EU on the other side, regarding the ways of organize and providefinancial assistance in the performance of SGEI.The European Court of Justice of its judicature strongly supported the attitudeof the Union regarding the responsibility of conducting and funding SGEI. In this35See COM (2006) 177 final, pp. 9-10.583
Mirko Klarić: Basic aspects of public services in law of European Union<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 571.-584.sense, it is necessary to specifically highlight the importance of Altmark case,which set new standards related to the financing SGEI by the member states.Therefore, it can be concluded that the basic intention of the EU institutions aredirected towards liberalization conduct SGEI. At the same time, it is recognized thelegitimate right of a member state to a special regulation to provide realization ofpublic interest in the performance of these activities The Member States may thisright use, but only in extent to which it is not against EU regulations. These two,sometimes opposed interests, trying to reconcile the establishment of regulatorybodies. These bodies should ensure the establishment of competition in the singleEuropean market.As regards non-commercial public services, last documents showed that EUinstitutions have more interest for these types of services, because they recognizetheir importance in everyday life the citizens of the Union. It can be noticed thatCommission consistently insist that the parts of these types of public services,who can have commercial character, should be liberalised, and settled them onthe market.However, it seems that the world economic crisis affect on the models andsolutions that have so far represented the European institutions. This is especiallyrefers on regulatory mechanisms and regulatory institutions, which are in thefinancial sector showed incredible inefficiency and unwillingness to regulatefinancial flows. Therefore, it can be expect higher role of regulatory institutionsand a lot of strict control in carrying out economic activities.TEMELJNI ASPEKTI JAVNIH SLUŽBI U PRAVUEUROPSKE UNIJEJavne službe su važan dio sustava javne uprave. Ove službe zadovoljavaju temeljne ljudskepotrebe, te su neophodne za svakodnevni normalni život građana i društva u cjelini. U pravuEuropske Unije postoji temeljna podjela na dva tipa javnih službi: komercijalne i nekomercijalne.Prve se nazivaju službama od općeg gospodarskog interesa. Druge se nazivaju socijalne službeod općeg interesa. U ovom radu će se analizirati temeljni pravni aspekti koji uređuju ove tipoveslužbi u pravu Europske Unije, kao i odnos između Europske Unije i država članica glede njihovemeđusobne nadleženosti u regulaciji javnih službi.Ključne riječi: javna uprava, javne službe, službe od općeg gospodarskoginteresa, socijalne službe od općeg interesa584
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.Dr. sc. Petar Bačić, asistentPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituUSTAVNA DEMOKRACIJA I SUDSKA UZURPACIJAUSTAVAUDK: 342. 34Primljeno: 1. VII. 2009. .Pregledni znanstveni radU državama koje su prihvatile ideju o pisanom ustavu kao “višem pravu” koje obvezuje iparlament, pojavljuju se nove varijante ustavne organizacije vlasti. Ta je ideja otvorila novemogućnosti djelovanja pojedinih tijela državne vlasti, a posebno sudbene. Sudbena vlast dobija dotada neslućene mogućnosti djelovanja, što je posebno uočljivo u Sjedinjenim Američkim Državama.Autor pojašnjava izvore i evoluciju suvremene uloge i značaja sudbene vlasti u SAD-u, kao jednogod najvažnijih izvora i jamstava američkog konstitucionalizma.Ključne riječi: Konstitucionalizam, protuvećinski argument, vladavinasudacaGrađanske revolucije 17. i 18. stoljeća u Engleskoj (1648), Americi (1776)i Francuskoj (1789) označile su kraj apsolutističke države koja je počivala nanedemokratskom jedinstvu vlasti. Ustavi 19. stoljeća sadržavaju nova načelademokracije i konstitucionalizma koja su utvrđena revolucionarnim deklaracijamao pravima. 1 Postupni uspon demokracije koja se temelji na vladavini većine,neovisno o tome definira li se ta većina rasom, vjerom, nacionalnom pripadnošću,jezikom ili ekonomskim interesom, prati i njeno podvrgavanje ustavnimograničenjima. Zbivanja na Ustavotvornoj konvenciji u Philadelphiji 1787.i Ustavotvornoj konstituanti u Parizu 1789.-1791. godine su zapravo i prva1Tako je npr. francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1789) utvrđivala sljedeća demokratskanačela: “Načelo svake suverenosti bitno proistječe iz naroda. Nijedna društvena skupina ni pojedinac ne moguobnašati vlast koja izričito ne proizlazi iz naroda” (Članak III.); “Zakon je izraz opće volje; svi građani imajupravo da osobno ili preko svojih predstavnika sudjeluju u njegovom stvaranju; on mora biti jednak za sve biloda štiti ili kažnjava. Budući da su svi građani pred zakonom jednaki, svi - bez razlike - imaju jednaka prava nasve časti, položaje i javne službe prema vlastitim sposobnostima, izuzevši razlike u osobnim vrlinama i osobnojnadarenosti.” (Članak VI). U člancima I, II, XVI i XVII prisutna su načela konstitucionalizma: “Ljudi se rađajuslobodni i jednaki u pravima. Društvene razlike mogu se temeljiti samo na zajedničkoj koristi.” (Članak I); “Svrhaje svakog političkog udruživanja da zaštiti prirodna i nezastariva prava čovjeka, a to su sloboda, vlasništvo,sigurnost i otpor ugnjetavanju.”(Članak II); “Svako društvo u kojemu nema zajamčenih prava i u kojemu nijeutvrđena podjela vlasti i nije ustavno.” (Članak XVI); “Budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo, nemože se nikome oduzeti ako za to nema zakonom utvrđene opće potrebe te pravedne i prethodno utvrđenezaštite.” (Članak XVII). Usp. Caenegem R.C. van, AN HISTORICAL INTRODUCTION TO WESTERNCONSTITUTIONAL LAW (pogl. 7. - The absolute state no lasting model, str. 108-193.), Cambridge UniversityPress, Cambridge, 1995. Tekst francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina u prijevodu GordanePopović-Vujičić koristili smo iz knjige FRANCUSKA REVOLUCIJA, Mladinska knjiga, 1991., str. 64.585
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.upozorenja o opasnostima “majoritarizma” kao neograničene vladavine većine.Potraga za tim protuvećinskim rješenjima je proces koji traje sve do naših dana. 2O vladavini većine i argumentima koji je povijesno opravdavaju ili kritizirajupiše suvremeni američki konstitucionalist J. Elster. On posebno raspravlja oprotuvećinskim sredstvima u modernim predstavničkim demokracijama i međunjima ističe ulogu konstitucionalizma (constitutionalism), sudbenog nadzora(judicial review), diobe vlasti (separation of powers) te kontrola i provjera(checks and balances). U većini razvijenih političkih sustava ta sredstva suugrađena u nacionalne ustave te oblikuju čvrstu i međusobno isprepletenu cjelinu.Konstitucionalizam predstavlja ograničenje koje podrazumijeva postojanjepravnih i proceduralnih zapreka koje parlamentarnoj većini otežavaju promjenuustava. Sudbeni nadzor je mehanizam tumačenja i ostvarivanja ustava, odnosnoinstrument kojim sud onemogućava zakonodavnu i izvršnu uzurpaciju vlasti. Sudmože obnašati tu funkciju jedino ako je neovisan od drugih vlasti. Sustav kontrolai provjera podrazumijeva diobu vlasti kao načelo samostalnog i odgovornogdjelovanja pojedinih državnih vlasti, ali ne i obrnuto. To znači da postoje sustavidiobe vlasti i bez teža i protuteža. 3Međutim, različita protuvećinska sredstva nisu se jednako razvijala upojedinim ustavnim demokracijama, odnosno nisu jednako obilježila međusobniodnos njihovih institucija (institucija zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti).To je posljedica organskih i povijesnih razlika između “parlamentarnog”(engleskog) i “ustavnog” (američkog) modela (T. Koopmans). Glavno obilježje“parlamentarnog modela” je činjenica da zakonodavno tijelo ima zadnju riječ.Nijedan sud nema ovlast postavljati pitanje o pravnoj valjanosti zakona. Tajmodel je poslužio kao uzor brojnim državama, posebno na europskom kontinentu.To treba zahvaliti i filozofskoj potpori “analitičke škole” J. Austina koja “pravo”povezuje s konceptom “suvereniteta”, odnosno tvrdi da je pozitivno pravorezultat djelovanja jasno utvrđenog zakonodavca. Ipak, nisu sve europske državeu cijelosti preuzele standarde engleskog parlamentarnog modela. To primjericenisu učinile Nizozemska i Belgija, iako su prihvatile i slijedile “koncept razvojademokracije bez revolucionarnog nasilja”. U državama koje su prihvatile idejuo pisanom ustavu kao “višem pravu” koje obvezuje i parlament, pojavljuju senove varijante ustavne organizacije vlasti. Ta je ideja otvorila nove mogućnostidjelovanja pojedinih tijela državne vlasti, a posebno sudbene. 4 Sudbena vlast dobijado tada neslućene mogućnosti djelovanja, što je posebno uočljivo u SjedinjenimAmeričkim Državama. Zbog toga je i potrebno posebno objasniti ulogu i značaj2Usp. Elster J., CONSTITUTIONAL BOOTSTRAPPING IN PHILADELPHIA AND PARIS, u:CONSTITUTIONALISM, IDENTITY, DIFFERENCE AND LEGITIMACY (ur. Rosenfeld M.), DukeUniversity Press, Durham & London, 1994., str. 57-84.3Usp. Elster J., ON MAJORITARIANISM AND RIGHTS, East European Constitutional Review, sv. 1, br.3, 1992., str. 21-24.; Elster J., MAJORITY RULE AND INDIVIDUAL RIGHTS; rad dostupan na: http://usm.maine.edu/~bcj/issues/three/elster.html4Koopmans T., COURTS AND POLITICAL INSTITUTIONS - A COMPARATIVE VIEW, CambridgeUniversity Press, Cambridge, 2003., str. 20.586
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.sudbene vlasti u SAD-u, kao jednog od najvažnijih izvora i jamstava američkogkonstitucionalizma.1. OGRANIČAVANJE VLADAVINE VEĆINE I INSTITUCIJASUDBENOG NADZORA: MARBURY V. MADISON (1803.)U 19. i 20. stoljeću demokracija je osvojila veliki dio svijeta. Pritom se jevećinska demokracija, kao njen klasični oblik, postupno transformirala u ustavnudemokraciju. U okvirima demokracije ograničene ustavom javlja se i nova ulogasudbene vlasti, odnosno razvija se njen odnos prema obrani ustava i ustavnevladavine.Prvi kriterij raspoznavanja većinske demokracije jest činjenica da vlast obnašavećina koju je izabrao narod. Načelo narodnog suvereniteta se u toj koncepcijidemokracije priznaje bez ikakvog ograničenja. Budući da su građani svojepredstavnike izabrali slobodnom voljom, oni su kao određena većina dobilizakonodavnu vlast i pravo na upravljanje. Izborni gubitnici, a to je manjina,moraju poštovati demokraciju na način da prihvate rezultate izbora te da dopustepobjedniku pravo izražavanja opće volje. U tom je smislu demokracija određenaizvorom vlasti, odnosno općim izborima. Zbog takve važnosti izbora ne čudišto jedan dio suvremenih konstitucionalista smatra da je glasovanje zapravo“stvarni ustav”. Pritom najčešće navode primjer Velike Britanije u kojoj je, premanjihovom mišljenju, stvarno ustavno pravo zapravo izborno pravo. Zbog toga je uVelikoj Britaniji i prihvaćeno stajalište da suci ne mogu kontrolirati rad izabranihpredstavnika suverenog naroda. Jedina moguća kontrola dodijeljena je narodu naizborima. Izbori su prilika da se promijeni vladajuća većina ako, primjerice, neispunjava svoja obećanja, ili da je se potvrdi ako dosljedno provodi svoju politiku.Ali u periodu između izbora većina mora biti u stanju slobodno donositi odluke. 5Drugi kriterij raspoznavanja većinske demokracije je dioba vlasti. Njena jevažnost u tome što pojašnjava odnos između većinske demokracije i posljedicakoje ona može imati po prava i slobode čovjeka i građanina. Naime, prvikriterij - da vlast obnaša izabrana većina - može dovesti do toga da u većinskojdemokraciji slabe garancije građanskih prava i sloboda. Dioba vlasti, međutim,rezultira ograničavanjem vlasti, a to dovodi do jačanja političkih sloboda i zaštiteprava. Kod Montesquieua smo uočili da se u nastojanju očuvanja slobode“jednom te istom čovjeku ili istom tijelu prvaka ili plemića, ili narodu” ne smijedopustiti “obnašanje sve tri vlasti: donošenje zakona, izvršavanje javnih odluka tepresuđivanje zlodjela ili sporova između pojedinaca”. 6 Podjelom vlasti svaki njen5Rousseau D., THE CONSTITUTIONAL JUDGE: MASTER OR SLAVE OF THE CONSTITUTION,u: CONSTITUTIONALISM, IDENTITY, DIFFERENCE AND LEGITIMACY (ur. Rosenfeld M.), DukeUniversity Press, Durham & London, 1994, str. 274.6“Tout seroit perdu si le même homme, ou le même corps des principaux, ou des nobles, ou du peuple,exerçoient ces trois pouvoirs: celui de faire des lois, celui d’exécuter les résolutions publiques, et celui de jugerde crimes ou les différends des particuliers”. Montesquieu C., DE L’ESPRIT DES LOIS, Livre XI, Ch. VI, str.152.587
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.nositelj postaje protuteža, odnosno ograničava i uravnotežuje one druge, štiti svojeinterese u odnosu na interese drugih. Takav sustav rezultira zakonodavstvom kojeje promišljeno, umjereno i koje uvažava Ustav.Mehanizam diobe vlasti je od početka postojanja suvremene države shvaćenkao najsnažnija moguća garancija poštivanja Ustava. Dioba vlasti je svojunajdosljedniju primjenu dobila u SAD-u, pri čemu posebno istaknuto mjestopripada sudbenoj grani vlasti. Najvažnija institucija sudbene vlasti u SAD-u jesavezni Vrhovni sud, koji djeluje više od dva stoljeća. On se smatra neupitnimsredstvom ograničavanja vladavine većine te jednim od simbola suvremenogustavnog prava uopće. Pokazati ćemo da se je rasprava o sudskom aktivizmupojavila upravo u kontekstu djelovanja američkog Vrhovnog suda i njegovogkorištenja sudbenog nadzora kao instrumenta ograničavanja vladavine većine.5882. OGRANIČAVANJE VLADAVINE VEĆINE U SKUPŠTINAMAREVOLUCIONARNOG KONSTITUCIONALIZMAO rizicima vladavine većine i neograničene vlasti parlamenta raspravljalose je već na dvjema najpoznatijim ustavotvornim konvencijama novog doba(Philadelphia 1787. i Pariz 1789.-1791.). Prema M.J.C. Vileu “parlament jeobnašanjem vlasti samo u korist svojih pristaša ugrožavao druge društvene grupe,pa je time ljude podsjetio na opasnost koja im je već ranije prijetila od kraljevskevlasti, što znači da je i parlament mogao biti tiranin jednako kao i kralj”. 7Rasprave koje su se na ovim skupštinama vodile o ustrojstvu vlasti, posebno oodnosima zakonodavne i izvršne vlasti, obilovale su optužbama na račun vladavinenaroda i demokracije, ukratko vladavine većine. Prava manjine su ugrožena usvim slučajevima u kojima “većinu ujedinjava zajednički interes ili strast” (J.Madison). Problemi većinske demokracije su brojni: čisti sustav vladavinevećine potiče nestabilnost kojoj se treba suprostaviti kvalificiranom većinom;“ostrašćenu većinu” (npr. religijski fanatizam) treba ustavnim sredstvima privestirazumu; većinska vladavina pojačava rizik od pojave zakonodavne elite kojaima svoje posebne interese i zato je treba kontrolirati, itd. 8 Dvije ustavotvorneskupštine tražile su različita institucionalna sredstva kojima bi se neutraliziraleuočene opasnosti vladavine većine. Najviše se je raspravljalo o dva glavnasredstva kontrole: bikameralizmu i egzekutivnom vetu. Ta su sredstva, svako nasvoj način, predstavljala najprikladniji odgovor na ostrašćenost naroda i sebičniinteres njegovih predstavnika.7Vile M.J.C., CONSTITUTIONALISM AND THE SEPARATION OF POWERS, Liberty Fund,Indianapolis, 1998., str. 48.8Za prikaz rada i rješenja ustavotvornih skupština u Philadelphiji (1787) i Parizu (1789-1791) koristilismo sljedeće tekstove: Elster J., CONSTITUTIONAL BOOTSTRAPPING IN PHILADELPHIA ANDPARIS (str. 57-84), te Richards D.A.J., REVOLUTION AND CONSTITUTIONALISM IN AMERICA (str.85-142); oba iz zbornika <strong>radova</strong> CONSTITUTIONALISM, IDENTITY, DIFFERENCE AND LEGITIMACY -THEORETHICAL PERSPECTIVES (ur. Rosenfeld M.), Duke University Press, Durham & London, 1994.
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.Bikameralizam je protiv ostrašćene većine djelovao sporijim i glomaznijimpostupkom. Članovi drugog doma bili su starije dobi, mudriji i konzervativniji.Mogli su biti birani neizravnim izborima, a podobnost mandata mogla se uređivatina temelju vlasništva ili imetka. Protiv sebičnog interesa narodnih predstavnikabikameralizam je koristio mehanizam divide et impera; jednodomni parlament seje shvaćao jednostavno kao “rasadište despotizma”. Da bi se spriječilo utemeljenje“parlamenta kao aristokracije”, trebala se je prihvatiti ideja o “aristokraciji unutarparlamenta”. 9Egzekutivni veto se je shvaćao kao sredstvo usporavanja i otrežnjenjaostrašćene većine. Zanimljivo je da je ovo sredstvo, premda ne u istom obliku,zagovarano u obe ustavotvorne skupštine. I Amerikanci i Francuzi pozivali su sepritom na englesko iskustvo. U Francuskoj su monarhisti bezuspješno zagovaraliuvođenje apsolutnog kraljevog veta, a u Philadelphiji je zagovaran i primijenjensuspenzivni veto.Međutim, u sustavima kontrola i provjera koji su stvarani na ustavotvornimkonvencijama u Philadelphiji i Parizu nije bilo mjesta za sudbeni nadzor.Ugledajući se na tripartitni engleski model, Amerikanci i Francuzi su kontrolorazakona vidjeli prije u “gornjem domu, nego u sudbenom tijelu”. 10 Ipak, na objese je ustavotvorne konvencije raspravljalo, premda s različitim intenzitetom, oodređenim mogućnostima kontrole ustavnosti zakona. Francuzi pritom uopće nisudopuštali mogućnost da suci odlučuju o ustavnosti zakona. Francuski ustavotvorcisu zastupali stajalište da ustav ne smije spriječiti skupštinu da ga mijenja ili tumačionako kako bi ona htjela. Tumačenje ustava nije moglo pripadati nijednom tijelukoje bi bilo odijeljeno od skupštine.Američki “očevi utemeljitelji” su pak na Ustavotvornoj konvenciji diskutiralio različitim oblicima sudbenog nadzora. Pravljena je razlika između prethodne(ex ante) i naknadne (ex post) kontrole zakona, a raspravljano je i o razlici izmeđukontrole ustavnosti zakona i još šireg oblika kontrole. Sva ta pitanja su se uglavnomraspravljala povodom prijedloga za osnivanje Revizijskog vijeća (Council ofRevision), koje bi imalo pravo veta na državne i savezne zakone. Pojedini ustavniprijedlozi (Virginia proposal) su u sastavu Vijeća pored Predsjednika predviđali iodređeni broj nacionalnih sudaca. Zagovaratelji sudjelovanja sudaca u prethodnojkontroli zakona navodili su različite razloge zbog kojih je naknadni sudbeni nadzorbio nedostatan. Inače, u raspravama su se pojavile dvije razlike. Zagovarateljiprethodne kontrole tražili su reviziju koja bi išla iznad samo ocjene o ustavnosti.Oni, naprotiv, koji su tražili samoograničenje sudaca na takvu ocjenu, mislili suda je naknadna kontrola dovoljna. Zanimljivo je da su sva izlaganja o naknadnojreviziji na Konvenciji bila relativno kratka. 119Wood, THE CREATION OF THE AMERICAN REPUBLIC, str. 1250.; cit. pr. Elster J., LIMITINGMAJORITY RULE, ALTERNATIVES TO JUDICIAL REVIEW IN REVOLUTIONARY PERIOD, u: SmithE. (ur.), CONSTITUTIONAL JUSTICE UNDER OLD CONSTITUTIONS, Kluwer Law International, TheHague, 1995., str. 15.10Usp. Elster J., op. cit., str. 3-22.11Usp. Elster J., op. cit., str. 9. et passim.589
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.3. SUDBENI NADZOR KAO INSTRUMENT OGRANIČAVANJAVLADAVINE VEĆINEOvlasti koje sudovi imaju prema zakonodavstvu bitne su za razumijevanjeodnosa između sudova i političkih institucija. Zbog toga nam T. Koopmansovorazlikovanje “parlamentarnog” i “ustavnog” modela tih odnosa zapravoomogućava potragu za korijenima pojave sudskog aktivizma. Za razliku odparlamentarnog (britanskog) modela, ustavni (američki) model prepoznaje se potome što “parlament ne može biti ‘suveren’ ili ‘najviši’ u bilo kojem smislu teriječi, jer njegovo zakonodavstvo treba biti u suglasnosti s višim pravom, posebnos Ustavom; o toj će suglasnosti odlučivati sudbeno tijelo, a ne sam parlament”. 12Upravo proces nastajanja i prihvaćanja sudbenog nadzora, odnosno analizaodnosa te kontrole i Ustava, a posebno djelovanja sudaca, u konačnici omogućujudefiniciju sudskog aktivizma. 13Utvrdili smo već da su sudionici Ustavotvorne konvencije u Philadelphijirelativno malo pažnje posvećivali instituciji sudbenog nadzora. Razlozi zato su političke i psihološke prirode. Umjesto iscrpljivanja oko postizanjadogovora o jednom od temeljnih pitanja demokratske organizacije noverepublike, a riječ je o granicama djelovanja predstavničkog tijela kaonositelja narodnog suvereniteta, delegati su to pitanje ostavili Kongresu.Odlučeno je, dakle, da će se o tome raspraviti nakon što ustavna organizacijavlasti bude prihvaćena i odobrena u ratifikacijskom postupku. Zbog toga semože utvrditi da je povijest razvoja sudbene vlasti u SAD-u zapravo procestumačenja članka III. Ustava SAD, premda se s pravom ističe i da “pisani ustav neodređuje u potpunosti način obnašanja sudbene vlasti u SAD”. 14U članku III. Ustava SAD 15 utvrđuju se temeljna načela organizacije i djelovanja12Koopmans T., op. cit., str. 35.13O tome više kod Wolfe C., JUDICIAL ACTIVISM-BULWARK OF FREEDOM OR PRECARIOUSSECURITY? (Revised edition), Rowman & Littlefield Publishers, Lanham - Oxford, 1997., str. 1.14Tako npr. Marcus M., THE FOUNDING FATHERS, MARBURY V. MADISON-AND SO WHAT?, u:Smith E. (ur.), CONSTITUTIONAL JUSTICE UNDER OLD CONSTITUTIONS, Kluwer Law International,The Hague, 1995., str. 24.15Članak III. USTAVA SAD (1787):Odjeljak 1. Sudbena vlast Sjedinjenih Država bit će povjerena jednom Vrhovnom sudu i takvim nižimsudištima kakve Kongres povremeno odredi i uspostavi. Suci Vrhovnog suda i nižih sudova držat će svoju službusve dok su dobrog ponašanja, te će, u određeno vrijeme, za svoju službu primati naknadu, koja se neće umanjitiza sve vrijeme ostanka u službi.Odjeljak 2. Sudbena će se vlast protezati na sve slučajeve, prema zakonu i pravičnosti, provodeći pod ovimUstavom zakone Sjedinjenih Država i zaključene međunarodne ugovore ili one koji budu zaključeni premanjihovim ovlastima; - na sve slučajeve što se tiču veleposlanika, drugih visokih diplomatskih službenika ikonzula; - na sve slučajeve vojnoga i građanskoga pomorskog prava; - na sporove u kojima Sjedinjene Državebudu stranka; - na sporove između dvije ili više država; - (između države i građana druge države)* izmeđugrađana različitih država – između građana iste države u sporovima oko zemlje dodijeljene od različitih država,(i između države ili njezinih građana sa stranim državama, građanima ili podanicima)* - (* izmijenjeno 11.amandmanom).U svim slučajevima što se tiču veleposlanika, drugih visokih diplomatskih službenika i konzula, i onih ukojima će država biti strankom, Vrhovni će sud imati izvornu nadležnost. U svim ostalim prije spomenutim590
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.sudbene vlasti. Tumačeći čl. III. zajedno s drugim ustavnim odredbama možemozaključiti da su pisci Ustava tražili neovisnost sudbene grane vlasti u odnosuna zakonodavnu i izvršnu vlast, ali i prostor za određenu političku kontrolusudstva, različitu od one koju vrši Kongres u kontroli federalnih sudova. 16 Pravakombinacija sudske neovisnosti i političke odgovornosti bila je veoma važnaza pisce Ustava. Oni su itekako razmišljali o tome da savezni suci obnašaju isudbeni nadzor, što bi glede Vrhovnog suda jednostavno značilo da njegovi sucimogu proglasiti ništavima i nevažećima sve akte i djelovanja saveznih i državnihslužbenika izvršne vlasti koji su u suprotnosti s Ustavom SAD. Budući da se uustavnom tekstu sudbeni nadzor (judicial review) izričito ne spominje, s pravomse je kasnije postavljalo pitanje o legitimnosti takve prakse. Kritičari su čestoponavljali da se je važnost tog instrumenta za ustavni poredak mogla potvrditinjegovom konstitucionalizacijom. Kao što je poznato, to nije učinjeno. Poznatoje i to da zagovornici Ustava nisu baš u prvi plan isticali konstitucionalizacijusudbenog nadzora. Ipak, razlog je lako shvatljiv. Inzistiranje na funkciji sudbenognadzora moglo je ugroziti njihov primarni i mnogo vrijedniji cilj: uspješnodovršavanje konstrukcije nove vlasti na temelju Ustava SAD.Pisci Ustava su međutim vjerovali da snaga sudbenog nadzora može sačuvatiUstav kao najviši zakon zemlje, što potvrđuju neke odredbe Ustava SAD. Putsudbenom nadzoru otvorile su dvije ustavne odredbe. Prva se odnosi na državečlanice saveza i načela federalizma, a druga se tiče primjene doktrine o diobivlasti i odnosi se na akte izvršne i zakonodavne grane savezne vlasti. Gledezakonodavstva država članica saveza, sudbeni nadzor se izvodio iz čl. VI. Ustava,odnosno klauzule o supremaciji (the supremacy clause). 17 S druge strane, čl. III.Ustava određuje da su sudovi konačni tumači prava zemlje. Prema tome, oveodredbe otvaraju saveznim sudovima mogućnost sudbenog nadzora, barem za onepredmete koji se tiču odnosa vlasti saveza i njegovih članica. A. Hamilton je teovlasti dodatno širio u Federalistu br. 78. On je tumačio da se ustavna ograničenjaslučajevima, Vrhovni sud će imati žalbenu nadležnost, jednako glede prava i činjenica, s iznimkama i premapropisima koje će donijeti kongres.Suđenje o svim zločinima, osim u slučaju optužbe visokih dužnosnika, bit će putem porote; i sudit će se udržavi gdje su rečena kaznena djela počinjena; a kad nisu počinjena ni u jednoj državi, sudit će se na onom mjestuili mjestima kako to zakonom odredi Kongres.Odjeljak 3. Veleizdajom protiv Sjedinjenih Država smatrat će se jedino vođenje rata protiv njih ilipridruživanje njihovim neprijateljima, dajući im pomoć i podršku. Nitko neće biti osuđen za veleizdaju bezsvjedočenja dvaju svjedoka o otkrivenom takvom djelu ili priznanja na javnom suđenju. Kongres će imati ovlastproglasiti kaznu zbog veleizdaje, ali takva osuda ne smije obuhvaćati potomstvo ili oduzimanje prava, osim zaživota osuđene osobe.Usp. USTAV SAD (preveo i uvodnu studiju napisao prof. dr. Branko Smerdel), PAN LIBER, Osijek, 1994.16Riječ je o ulozi predsjednika SAD i senatora u kontroli postupka imenovanja sudaca; legislativnoj kontrolibroja sudaca Vrhovnog suda, njihovim plaćama, okupljanjima sudaca, uklanjanju sudaca koji su iznevjerilipovjerenje naroda, itd.17“Ovaj ustav i zakoni Sjedinjenih Država koji budu doneseni u njegovoj provedbi; i svi zaključenimeđunarodni ugovori ili oni koji budu zaključeni od Sjedinjenih Država, bit će vrhovni zakon zemlje i vezat ćesuce u svakoj od država, bez obzira na bilo što suprotno u Ustavu ili zakonima koje države.” Usp. USTAV SAD,čl. VI st. 2 (preveo i uvodnu studiju napisao prof. dr. Branko Smerdel), PANLIBER, Osijek, 1994.591
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.savezne vlasti (poput zabrane akata kojima bi zakonodavna vlast prisvajala sudskeovlasti - bill of attainder, ili zabrane ex post facto zakona) u praksi mogu održatijedino posredstvom sudova:“...čija je dužnost proglašavati ništavima sve akte koji su protivni očiglednom smisluUstava. Bez toga, sva pridržavanja pojedinačnih prava ili povlastica ne bi ništa predstavljala.(...) Tumačenje zakona - to je prava i posebna nadležnost sudova. Na Ustav suci trebajugledati kao na temeljni zakon. Zadatak je sudaca otkriti značenje Ustava, kao i značenjebilo kojeg drugog akta koji je usvojilo zakonodavno tijelo. U slučaju da između tih akatapostoje razlike koje se nikako ne mogu uskladiti, tada moraju dati prednost onom aktukoji je obvezniji ili važniji; drugim riječima, u takvim slučajevima Ustav ima prednost nadzakonima, namjere naroda imaju prednost pred namjerama njegovih predstavnika”. 18Tako je na samom početku ustavnog života SAD-a zapravo stvorena situacijakoja će u budućnosti obilježavati njegov razvoj. Američki konstitucionalizamće se dalje razvijati dijelom kao praksa političkih institucija koje “kontrolirajui provjeravaju” jedna drugu, a djelomično i kao rezultat djelovanja nepolitičkesudbene grane vlasti. Sudbena vlast će omogućiti ostvarivanje Ustavaonemogućujući primjenu onih zakona koji su mu protivni. U tom je smislu točnoda se institucija sudbenog nadzora od početka postojanja SAD-a smatra sastavnimdijelom uspostave vladavine većine. Međutim, ta ista institucija je zbog svojeprirode i djelovanja bila i stalni izvor kontroverzi u američkoj demokraciji. Pokazatićemo da je tome znatno pridonio sudski aktivizam kao jedna od mogućnosti kojepruža kontrola ustavnosti zakona.4. MARBURY V. MADISON (1803) - PREKRETNICA UPRIHVAĆANJU INSTITUCIJE SUDBENOG NADZORA U SAD-uNema sumnje u to da su “očevi utemeljitelji” američke ustavnosti vjerovalida puno ostvarivanje ustavne vlasti podrazumijeva i pravo saveznih sudova daprovode sudbeni nadzor. To uvjerenje su 1787. godine dijelili i nositelji sve trigrane savezne vlasti. Ono što ih je stvarno brinulo bilo je hoće li suci tu zadaćumoći uspješno obnašati pored zakonodavne i izvršne vlasti. Najranije dokaze oopćoj suglasnosti glede sudbenog nadzora pružaju događaji koji su pratili usvajanjeZakona o sudovima (Judiciary Act, 1789) kojim je formirano savezno sudstvo.Tada se je dokazivalo da očuvanje nacionalnih interesa iziskuje i pravo saveznihsudova na nadzor odluka sudova država članica, jer se time osigurava da državeusklađeno tumače savezno pravo i poštuju prava Saveza. 19 Klauzula supremacijeobvezuje suce u državama članicama da za najviše pravo zemlje priznaju “Ustavi zakone Sjedinjenih Država koji budu doneseni u njegovoj provedbi, te svezaključene međunarodne ugovore ili one koji budu zaključeni od Sjedinjenih18THE FEDERALIST no. 78, u THE FEDERALIST (ur. Wright B.F.), Belknap Press - HUP, Cambridge(MA), 1961., str. 492. Usp. prijevod u FEDERALISTIČKI SPISI, Federalist br. 78, Beograd, 1981., str. 432.19Usp. Friedman B., THE POLITICS OF JUDICIAL REVIEW, Texas Law Review, sv. 84, br. 2, 2005.592
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.Država” (čl. VI. st. 2. Ustava SAD). No, istina je i to da članak VI. nigdje izričitone navodi savezne sudove kao izvršitelje nadzora nad poštivanjem te odredbe. UZakonu o sudovima (čl. 25.) se međutim navodi da Kongres taj zadatak povjeravaVrhovnom sudu SAD-a i to onda kada državni sudovi odbiju priznati potvrdufederalnih prava. 20Ključni događaj za konačno prihvaćanje sudbenog nadzora zbio se je 1803.godine. Zanimljivo je istaknuti da je on uslijedio nakon brojnih rasprava oulozi sudstva i sudbenog nadzora u američkoj zajednici, ali i nakon nekolikonedovršenih slučajeva sudbenog nadzora pred nekim državnim sudovima te predVrhovnim sudom SAD-a. 21 Te 1803. godine se pred Vrhovnim sudom našaopredmet Marbury v. Madison, koji se danas smatra “kamenom temeljcem”američke prakse sudbenog nadzora. Ukratko ćemo navesti faktografiju tog slučajai pokušati odgovoriti na pitanje zbog čega odluka Vrhovnog suda u tom slučajuima toliku važnost?U predmetu Marbury v. Madison radi se o sljedećem: William Marbury bioje sljedbenik federalista koji je izabran za mirovnog suca i to nakon prijedlogapredsjednika Johna Adamsa koji je bio na samom kraju mandata. Odluka oMarburyevom postavljanju bila je potpisana i pečatirana neposredno nakon štoje Adams napustio svoj predsjednički ured, ali mu nije bila uručena. Marburyje podnio tužbu Vrhovnom sudu krajem 1801. godine, zahtijevajući izdavanjesudskog naloga (writ of mandamus) 22 kojim bi se naredilo novom državnom20JUDICIARY ACT (1789), čl. 25: “And be it further enacted, That a final judgment or decree in any suit,in the highest court of law or equity of a State in which a decision in the suit could be had, where is drawn inquestion the validity of a treaty or statute of, or an authority exercised under the United States, and the decisionis against their validity; or where is drawn in question the validity of a statute of, or an authority exercised underany State, on the ground of their being repugnant to the constitution, treaties or laws of the United States, andthe decision is in favour of such their validity, or where is drawn in question the construction of any clause of theconstitution, or of a treaty, or statute of, or commission held under the United States, and the decision is againstthe title, right, privilege or exemption specially set up or claimed by either party, under such clause of the saidConstitution, treaty, statute or commission, may be re-examined and reversed or affirmed in the Supreme Courtof the United States upon a writ of error, the citation being signed by the chief justice, or judge or chancellor ofthe court rendering or passing the judgment or decree complained of, or by a justice of the Supreme Court ofthe United States, in the same manner and under the same regulations, and the writ shall have the same effect,as if the judgment or decree complained of had been rendered or passed in a circuit court, and the proceedingupon the reversal shall also be the same, except that the Supreme Court, instead of remanding the cause for afinal decision as before provided, may at their discretion, if the cause shall have been once remanded before,proceed to a final decision of the same, and award execution. But no other error shall be assigned or regarded as aground of reversal in any such case as aforesaid, than such as appears on the face of the record, and immediatelyrespects the before mentioned questions of validity or construction of the said constitution, treaties, statutes,commissions, or authorities in dispute”. Koristili smo tekst dostupan na: http://www.constitution.org/uslaw/judiciary_1789.htm21U literaturi se navodi i da je prvi stvarni test sudbenog nadzora u SAD zapravo bio predmet Hayburn’sCase (1792) pred Okružnim sudom SAD za područje Pennsylvanije, odnosno predmet United States v. Yale Todd(1794) kao “the first official instance of judicial review” pred Vrhovnim sudom SAD. Usp. Marcus M., op. cit.,str. 33-36.22Writ of mandamus je u američkom pravu izvanredni sudski nalog kojim sud zahtijeva obveznoizvršavanje određene radnje koja se zakonski smatra obvezom, odnosno dužnosti. Nalog je izvanredan u smisluda se koristi samo onda kada se sva druga pravna sredstva pokažu nedostatnima ili neadekvatnima. Usp. GiftsS.H., LAW DICTIONARY, New York, 1975., str. 124. U definiciji koju navodi B. Smerdel ističe se da se ovimnalogom “ispravlja greška u postupanju i primjeni prava. Poglavito se koristi kao nalog nižem sudu, kojim se593
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.tajniku Jamesu Madisonu, istaknutom članu Republikanske stranke, da Marburyuuruči imenovanje. Vrhovni sud je prihvatio slučaj i uvažio zahtjev te narediodržavnom tajniku da objasni zašto Sud ne bi trebao uvažiti zahtjev za izdavanjemmandamusa. 23Važnost slučaja Marbury v. Madison je u tome što je u svojoj odluci Vrhovnisud prvi put izričito proglasio jedan akt Kongresa neustavnim. Pritom je Sudutvrdio i svoje pravo da naredi vladinom dužnosniku obavljanje dužnosti na kojuga je prethodno obvezalo zakonodavno tijelo. Vrhovni sud je odlučio da WilliamMarbury ima zakonsko pravo na imenovanje, te da je mandamus prema državnomtajniku odgovarajuće sredstvo, a ujedno i mjera kojom bi Sud razgraničio svojudužnost da istražuje određene radnje izvršne vlasti. No, predsjednik Vrhovnogsuda John Marshall je smatrao da Sud ipak ne bi trebao izdati takav nalogdržavnom tajniku i to zato što je akt Kongresa koji je Vrhovnom sudu davaopravo na izdavanje takvih naloga (riječ je o Zakonu o sudovima iz 1789., čl. 13.) 24bio neustavan. Neustavnost Zakona proizlazila je iz činjenice da je povećavaonadležnost Vrhovnog suda u odnosu na njegovu izvornu ustavnu nadležnostutvrđenu čl. III. Ustava SAD. Sudac Marshall postavlja pitanje obvezuje li i takavzakon sudove na njegovo ostvarivanje? Negativnim odgovorom na prethodnopitanje Marshall je presudno odredio i budući razvoj američkog (ustavnog)prava. 25Chief Justice Marshall je vrlo dobro znao da naredba državnom tajniku da seMarburyu uruči odluka o imenovanju za mirovnog suca lako može biti ignorirana,čime bi se oslabila pozicija Suda, a suce bi to izložilo drugim mogućim političkimposljedicama (npr. impeachmentu). Zato je trebao pronaći institucionalni načinkoji bi potvrdio ustavnu dužnost Vrhovnog suda bez stvaranja dodatnih neprilika.U tome je uspio, a njegov odgovor je izvrstan primjer vrhunskog pravničkograzmišljanja. Marshall je odvojio pravo i politiku, utvrdivši prvo da Vrhovni sudne bi trebao istraživati određene radnje izvršne grane vlasti koje su diskrecijske ipolitičke prirode. No zatim navodi da postoje određene radnje dužnosnika izvršnevlasti koje potpadaju pod njegov djelokrug. Uklanjajući samo prividno Sud izrješava negativni sukob djelokruga”. Usp. Smerdel B. & Sokol S., USTAVNO PRAVO, <strong>Pravni</strong> fakultet, Zagreb,2006., str. 173.23Tekst odluke Marbury v. Madison 5 U.S. 137 (1803) koristili smo s adrese: http://supreme.justia.com/us/5/137/case.html24JUDICIARY ACT (1789), čl. 13.: “That the Supreme Court shall have exclusive jurisdiction of allcontroversies of a civil nature, where a state is a party, except between a state and its citizens; and except alsobetween a state and citizens of other states, or aliens, in which latter case it shall have original but not exclusivejurisdiction. And shall have exclusively all such jurisdiction of suits or proceedings against ambassadors or otherpublic ministers, or their domestics, or domestic servants, as a court of law can have or exercise consistentlywith the law of nations; and original, but not exclusive jurisdiction of all suits brought by ambassadors or otherpublic ministers, or in which a consul or vice-consul shall be a party. And the trial of issues in fact in the SupremeCourt in all actions at law against citizens of the United States shall be by jury. The Supreme Court shall alsohave appellate jurisdiction from the circuit courts and courts of the several states in the cases hereinafter speciallyprovided for and shall have power to issue writs of prohibition to the district courts, when proceeding as courtsof admiralty and maritime jurisdiction, and writs of mandamus, in cases warranted by the principle and usages oflaw, to any courts appointed, or persons holding office under the authority of the United States...”.25Usp. tekst odluke Marbury v. Madison, na: http://www.landmarkcases.org/marbury/home.html594
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.područja stranačkih razmirica, Marshall je zapravo definirao određeno područje“prava” u kojem Sud ima dužnost usmjeravanja djelovanja saveznih organa vlasti.Pritom je Vrhovnom sudu zapravo dodijelio najistaknutiju ulogu koju u tumačenjuUstava ima neka od tri grane državne vlasti. Formulirajući svoje viđenje odnosaizmeđu sudbene i političkih grana vlasti, Marshall je postavio i teorijsku osnovuza izvođenje sudbenog nadzora. 26Zanimljivo je istaknuti da sve do 1857. godine Vrhovni sud ni u jednomdrugom slučaju nije neki zakon proglasio neustavnim. To je stanje trajalo sve doodluke u predmetu Dred Scott v. Sandford (1857). 27 Značaj te odluke Vrhovnogsuda precizno naznačava C.R. Sunstein:(1) Dred Scott je bio prvi slučaj nakon predmeta Marbury v. Madison u kojemu jeVrhovni sud proglasio zakon neustavnim. Marbury je stvorio sudbeni nadzor u kontekstunegiranja jurisdikcije, dok Dred Scott predstavlja prvo pravo iskušavanje snage sudbenognadzora;(2) Dred Scott je bio prvi veliki pokušaj Suda da pitanje političke moralnosti raspraviizvan politike. U tom smislu, on je preteča brojnih odluka kasnijeg New Deal i Warrenovogsuda;(3) Dred Scott je locus originis kontroverzne ideje o materijalnoj zakonitosti (substantivedue process) 28 koja je korištena u Roe v. Wade, u brojnim važnim slučajevima koji suugrožavali regulatornu/socijalnu državu, a odnedavno i u slučajevima koji uključuju“pravo na smrt”;(4) Dred Scott je bio jedan od prvih slučajeva u kojemu je iskorištena “namjerautemeljitelja ustava”, pa je u tom smislu prethodnik metode sudaca A. Scalie i R.Borka. 2926Usp. Tushnet M., MARBURY v. MADISON AND THE THEORY OF JUDICIAL SUPREMACY, uGREAT CASES IN CONSTITUTIONAL LAW (Ed. by George R.P.), Princeton University Press, New Jersey,2000., str. 17-54.27U predmetu Dred Scott je predsjednik Vrhovnog suda Roger B. Taney zapravo iskušavao graniceefikasnosti Suda. U ime većine Taney je napisao odluku u kojoj je odbacio mogućnost da crnoputi Amerikancidobiju federalno državljanstvo. Štoviše, odbijajući tzv. Missouri Compromise Act omogućio je širenje ropstvana sva područja uključujući i države koje ga nisu ni prakticirale. Tekst odluke DRED SCOTT, PLAINTIFF INERROR v. JOHN F. A. SANDFORD, December Term, 185660 U.S. 393, 19 How. 393, 15 L.Ed. 691 koristili smos internet adrese: http://college.hmco.com/polisci/amgov/documents/dred.htm. Opširnu kontradiktornu raspravuo značaju odluke v. kod Sunstein C.R., DRED SCOTT V. SANDFORD AND ITS LEGACY, u: GREAT CASESIN CONSTITUTIONAL LAW (Ed. by George R.P.), Princeton University Press, New Jersey, 2000., str. 64-89; McPherson J.M., POLITICS AND JUDICIAL RESPONSIBILITY: DRED SCOTT V. SANDFORD, u:GREAT CASES IN CONSTITUTIONAL LAW (Ed. by George R.P.), New Jersey, 2000., str. 90-94.28“Pravna suština fraze due process of law sadrži supstancijalni (materijalni) i proceduralni (formalni) dio.Ustavno jamstvo materijalne zakonitosti (substantive due process) traži da svi zakoni, državni ili savezni, morajubiti u odgovarajućem odnosu s ostvarivanjem legitimnog državnog cilja. Osim zahtjeva racionalnog odnosa,zakoni moraju koristiti i takvu metodu promoviranja interesa vlasti koja će predstavljati najmanji teret drugimpravima (Harv.L.Rev. 1463, 1967). Korištenje pristupa materijalne zakonitosti u ukidanju zakona više niješiroko prihvaćeno, ali se je klauzula u materijalnom smislu nedavno koristila kako bi se proglasila neustavnomlegislativa koja zadire u bračnu privatnost, v. 381 U.S. 479; te ona koja zadire u pravo žene na abortus, v. 410U.S. 113.” Usp. Gifis S.H., LAW DICTIONARY, New York, str. 65.29Sunstein C.R., op. cit., str. 65.595
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.Razdoblje koje slijedi nakon Marburya (1803) i Dred Scotta (1857) otkrivaraznovrsni ustavnopravni potencijal institucije sudbenog nadzora. To se odnosi ina pojavu koja će se tek kasnije oblikovati kao sudski aktivizam, a koja se prvojavlja u djelovanju američkih sudaca. Jedan od istaknutih sudaca Vrhovnog sudaSAD-a F. Frankfurter (1882-1965) napisao je sljedeće: “Marshallove ideje,raspršene na sve moguće strane... postale su pretpostavke naših (američkih, op.P.B.) političkih institucija”. 305. USPOSTAVA VLADAVINE SUDACAOd početka 20. stoljeća država i pravo se ubrzano razvijaju i prolaze krozogromne promjene. U knjizi o povijesnom razvoju “zapadnog ustavnog prava”R.C. Van Caenegem opisuje kako se liberalni model države i prava transformiraili pak odbija. U zapadnoeuropskim državama i SAD-u, gdje taj model uglavnomkarakterizira doktrina supremacije parlamenta ili parlamentarnog suvereniteta,upravo se uloga parlamenta dovodi u pitanje. U tim državama se počinjudogađati radikalne socijalne i ekonomske promjene (državni intervencionizam skontroliranom ekonomijom, uvođenje obveznog socijalnog osiguranja, političkemjere inspirirane idejama socijalne i ekonomske jednakosti, itd.). Dolazi dotransformacije parlamenta iz “mjesta susreta” izabranih narodnih zastupnika gdjesu se zakoni donosili nakon slobodnih rasprava u instituciju koja jednostavnoudara pečat (rubber-stamp parliaments) na želje vlade. U drugim državamadolazi do radikalnog odbijanja liberalnog modela (komunizam u SSSR-u, fašizamu Njemačkoj). Ono se prvenstveno ogleda u odbijanju diobe vlasti, ideološkogpluralizma i vladavine prava. Dioba vlasti se smatra glavnim razlogom slabljenjadržave, a lijek se traži u koncentraciji vlasti u rukama vođe ili stranke. Ideološkipluralizam zamjenjuju monizam i apsolutiziranje države, a onda nestaje i vladavinaprava kao obrana pojedinca kojemu se više ne dopušta da svoje osobne interesepostavi iznad kolektivnih interesa države, nacije ili rase. 31Međutim, u tom razdoblju “preobražaja javnog prava”, u ustavnodemokratskimdržavama na Zapadu počinje dolaziti do sukoba između politike i sudskih institucijakoje počinju “postavljati prepreke napretku socijalnog zakonodavstva”. 32 Do30U predavanju o prvom predsjedniku Vrhovnog suda SAD J. Marshallu, održanom na Harvardu, sudac F.Frankfurter se prisjetio pisma koje je T. Jefferson uputio J. Madisonu nakon što je čuo da A. Hamilton nagovaraMarshalla da uđe u Kongres. U tom pismu od 29. lipnja 1792. godine Jefferson piše da mu je “rečeno da jeMarshall izrazio tek pola svojih ideja. Odavde zaključujem da ga je Hamilton obradio laskanjem i nagovaranjem,pa mislim da nema boljeg rješenja nego postaviti Marshalla za suca”. Dok je Jefferson bez sumnje imao naumu sliku suca koji ostavljen po strani ima bezazlenu ulogu u odnosu na zakonodavnu i izvršnu vlast, povijestje zapravo otišla drugim smjerom. Usp. THE WRITINGS OF THOMAS JEFFERSON 95-97, Ford ed. 1895,cit. pr. Frankfurter F., JOHN MARSHALL AND THE JUDICIAL FUNCTION, u: GOVERNMENT UNDERLAW (Ed. by Sutherland A.), Harvard University Press, Cambridge, 1956., str. 6.31Usp. Caenegem R.C. van, AN HISTORICAL INTRODUCTION TO WESTERN CONSTITUTIONALLAW, Cambridge University Press, Cambridge, 1995., str. 245-247.32Usp. Koopmans T., COURTS AND POLITICAL INSTITUTIONS - A COMPARATIVE VIEW,596
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.tog sukoba prvo dolazi u SAD-u kao najdinamičnijem modernom društvu, gdjeje Vrhovni sud preuzeo funkciju zaštite klasične koncepcije “države - noćnogčuvara”. Vrhovni sud je čvrstom primjenom institucije sudske kontrole ustavnostizakona započeo proces izgradnje “vladavine sudaca”, kao posebnog odnosanadmoći sudbene nad izvršnom i zakonodavnom vlasti. O tom procesu piše i budućipredsjednik SAD-a Woodrow Wilson. U knjizi “Constitutional Government inthe United States” (1908) on odbacuje kritike (njemačkih) pisaca koji su na ovlastsudbenog nadzora gledali kao na “opasnu anomaliju”. Prema njemačkim autorima,u Americi su sudovi udaljeni iz sfere kojoj po prirodi pripadaju i postavljeni tamogdje im nije mjesto, a to je područje politike. Štoviše, sudovi su već zagospodarilinad Kongresom i predsjednikom kao čimbenicima formiranja nacionalne politike.Wilson u odgovoru na tu kritiku polazi od usporedbe Velike Britanije i SAD.Njihova zajednička karakteristika je nepobitna odanost vladavini prava, noizmeđu ta dva velika sistema ipak postoji razlika. Englezi nisu nikada ograničilisvoj parlament. Parlament je predstavničko tijelo nacije, a mišljenje nacije jetoliko jako i usuglašeno da ograničava parlament i bez zakona i pomoći sudova. USAD-u naprotiv, nije bilo dovoljno vremena da se formira “nacionalna navika” ilida se akumuliraju presedani glede zajedničke vlasti. Vladu je bilo nužno stvoritipomoću prava. Na isti način su se i prilagođavali određeni njezini dijelovi:“Američki sudovi nadziru djelovanje drugih grana vlasti u interesu naših temeljnihustavnih shvaćanja... Oni su narodni forum, ali i indeks vladinog i nacionalnog karaktera...Ipak, istina je da je njihova ovlast politička; kad bi sudovi tumačili ustav onako kakoneki predlažu, dakle strogo prema njegovom tekstu, kao što se čini s aktima trgovačkogdruštva, a ne kao što bi trebalo s poveljom žive vlade, onda bi se taj pokretač nacionalnogživota vrlo brzo našao zarobljen u uskom prsluku...”. 33Naravno da je i Wilson bio svjestan koliko je teško povući crtu izmeđulegitimnog i voluntarističkog djelovanja sudova. On je smatrao da su u dugomprocesu formiranja političke i društvene zajednice u SAD-u sudovi postupaliispravno kada su širili pravila tumačeći Ustav. Time su stvarali okvir zajedničkogživota. No, “prava poteškoća je povući granicu na mjestu na kojem legitimniproces ekspanzije i adaptacije ranijih odluka postaje obični akt volje vlasti kojadjeluje preko sudova”. 34Ipak, prvu objektivnu analizu i generalizaciju pojave vladavine sudacakao porasta moći sudbene vlasti i njenih nositelja dao je francuski pravnipisac Édouard Lambert u knjizi “Vladavina sudaca i borba protiv socijalnogzakonodavstva u SAD” (1921). 35 Lambert prati razvoj američkog sudstva, aCambridge University Press, Cambridge, 2003., str. 58.33Usp. Wilson W., CONSTITUTIONAL GOVERNMENT IN THE UNITES STATES, London,2002., str. 161. et passim.34Wilson W., op. cit., str. 170.35Édouard Lambert (LE GOUVERNEMENT DES JUGES ET LA LUTTE CONTRE LALÉGISLATION SOCIALES AUX ÉTATS-UNIS - L’EXPÉRIENCE AMÉRICAINE DU CONTRÔLEJUDICIAIRE DE LA CONSTITUTIONALITÉ DES LOIS, Paris, 1921) bio je profesor prava i osnivač597
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.posebno korištenje ovlasti sudbenog nadzora od početka 20. stoljeća. Pritom jeuočio da američko sudstvo prakticira energično “tutorstvo” nad zakonodavnimtijelom i kontrolira zakonodavni proces. Tutorstvo zapravo znači da američki sucipropituju opravdanost i efikasnost zakonodavnih mjera, čime prelaze u ispitivanjeekonomskih vrijednosti ili političke poželjnosti zakonodavnih postupaka.Lambert smatra da je takva praksa sudova dovela do uzdizanja sudstva iznadzakonodavnog tijela, odnosno do čestih sukoba između sudaca i zakonodavacaoko osjetljivih pitanja promjene političkog i ekonomskog poretka. Sve je to naodređeni način utjecalo na opadanje popularnosti i povjerenja koje je do tadaobilježavalo sudove. 366. VLADAVINA SUDACA I BORBA PROTIV SOCIJALNOGZAKONODAVSTVA U SAD: ÉDOUARD LAMBERTFraza “vladavina sudaca” koju je u naslovu svoje knjige upotrijebio ÉdouardLambert već gotovo cijelo stoljeće dominira u literaturi javnog prava. 37 Ipak, tafraza nema jedinstveno značenje. M.H. Davis tvrdi da su se ta različita značenja“razvijala kontekstualno”. 38 Iako je nastala u kontekstu tradicionalnog francuskognepovjerenja prema snažnom sudstvu, sadržaj te fraze diktirao je povijesnikontekst. Upravo je američka praksa sudbenog nadzora usmjerila njen sadržajprema sljedećem značenju: vladavina sudaca kao neograničeni sustav kojega nemože ograničiti niti ustavni amandman. 39Nakon kratkog osvrta na francusku situaciju, Lambert istražuje teoriju ipraksu sudbenog nadzora u SAD-u. Svrha njegovog istraživanja zapravo je bilastvoriti podlogu za javnu raspravu koja bi omogućila uvođenje sličnog sustavau Francuskoj. Temelj američke doktrine tražio je u teoriji o diobi vlasti, koja jeInstituta za komparativno pravo u Lyonu.36Usp. Lambert É., LE GOUVERNEMENT DES JUGES ET LA LUTTE CONTRE LA LÉGISLATIONSOCIALES AUX ÉTATS-UNIS -L’EXPÉRIENCE AMÉRICAINE DU CONTRÔLE JUDICIAIRE DELA CONSTITUTIONALITÉ DES LOIS, Paris, 1921. (pretisak Dalloz, Paris, 2005.), str. 276. Koristilismo i talijanski prijevod: IL GOVERNO DEI GIUDICI E LA LOTTA CONTRO LA LEGISLAZIONESOCIALE NEGLI STATI UNITI. L’ESPERIENZA AMERICANA DEL CONTROLLO GIUDIZIARIODELLA COSTITUZIONALITÀ DELLE LEGGI, a cura di Roberto d’Orazio. Presentazione di Giustinod’Orazio, Coll. Civiltà del diritto, Vol. 58, Milano, Giuffrè Editore, 1996., xx + 247 str.37O utjecaju Lambertovih ideja usp. Haines C.G., THE REVIVAL OF NATURAL LAW CONCEPTS –A STUDY OF ESTABLISHMENT AND OF THE INTERPRETATION AND LIMITS ON LEGISLATURESWITH SPECIAL REFERENCES TO THE DEVELOPMENT OF CERTAIN PHASES OF AMERICAN LAW,Harvard University Press, Cambridge (MA), 1930., tekst dostupan na: http://www.constitution.org/haines/haines.txt; Haines C.G., LE GOUVERNMENT DES JUGES ET LA LUTTE CONTRE LA LÉGISLATIONSOCIALES AUX ETATS-UNIS - L’EXPÉRIENCE AMÉRICAINE DU CONTRÔLE JUDICAIRE DE LACONSTITUTIONALITÉ DES LOIS, Paris, 1921. (Book review), Harvard Law Review, sv. 35, br. 2, 1921., str.215-218., Davis M.H., A GOVERNMENT OF JUDGES: AN HISTORICAL RE-VIEW, American Journal ofComparative Law, sv. 35, br. 3, 1987., str. 559-580.38Davis M.H., op. cit., str. 560.39Ibid., str. 559.598
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.bila najvažnije načelo američkog Ustava. Lambert je pritom uočio da se je tonačelo drukčije primjenjivalo u Engleskoj i Francuskoj. Ta razlika u primjeninačela diobe vlasti je zapravo išla na štetu sudaca, a u korist zakonodavnog tijelašto je i dovelo do njegove supremacije. U SAD je međutim načelo tumačeno ukorist sudaca, pa je tu postupno došlo do uspostave njihove vladavine, odnosnodo “političke supremacije sudstva”. Ta supremacija je jednostavno značila da suzakoni federalne ili državne vlasti, kao izraz narodne volje, postajali efektivnitek nakon potvrde sudova. Američki suci su bili konačni autoriteti tumačenjazakona.Lambert uočava da je u razvoju američke institucije sudbenog nadzora nakon1880. godine došlo do promjene interesa od reguliranja diobe vlasti prema odlukamao odlikama zakonodavstva. Zbog toga ga najviše interesira otpor Vrhovnog sudaprema socijalnom, radnom i antitrust zakonodavstvu tadašnje američke politike.Lambert traži razloge širenja sudbenog nadzora, a pronalazi ih u sustavu commonlawa te vladajućem stajalištu da je ustavno pravo jednostavno jedan njegov oblikkoji je svojim razvojem omogućio širenje sudbenog nadzora.Lambert smatra da je za afirmaciju institucije sudbenog nadzora najvažnijirazvoj dvije komponente načela due process of law: materijalne i proceduralne.Materijalna komponenta se je ogledala u širokoj konstrukciji prava na slobodui vlasništvo, a proceduralna u zamjeni kongresnih odluka sudskim presudama.Analizirajući veliki broj sudskih odluka te doktrinu, Lambert konstatira da jemožda najuočljivija posljedica širokog sudbenog nadzora u SAD-u zakonodavnanemoć, koja vodi prema zakonodavnoj neaktivnosti. Takvo stanje ne vodisamo prema povećavanju sudbene vlasti, već i u javnosti stvara nepovjerenje ineprijateljstvo prema sudstvu. Zbog toga zaključuje da bi preko common lawsudovanja, konstrukcije zakona i bitnih stajališta pravne znanosti (jurisprudencije)koja je individualizam uzdigla iznad socijalnih vrednota, sudbenim nadzorommoglo doći i do poništavanja onih ustavnih amandmana koji su osmišljeni zanjegovo ograničavanje. Ta opasnost od upotrebe sudbenog nadzora kao oblikakontrole koju sud i suci imaju nad ekonomskim, društvenim i političkim razvojem,svakako je prijetnja svakom slobodnom društvu. Ako se takva odgovornosti kontrola nalaze u rukama sudaca i sudbene grane vlasti, onda je zapravo nadjelu vladavina sudaca. Neograničeno korištenje sudbenog nadzora neizbježnovodi prema sudskoj dominaciji, pa se s pravom može govoriti o društvu kojimupravljaju suci. 40Zanimljivo je istaknuti Lambertovu tvrdnju da se vladavina sudaca možedogoditi i izvan američkih okvira, što će se kasnije i potvrditi. Čini se da tomejednostavno pogoduje konzervativna i istovremeno ambiciozna priroda prava ipravne profesije. Da je sudbeni nadzor primjerice bio primijenjen u Francuskojneposredno nakon revolucije, razvijao bi se na sličnom “ustavnom materijalu” kaou Americi. Naime, čuvena Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789.godine slična je američkim dokumentima o pravima i slobodama. U Francuskoj40Usp. Davis M.H., op. cit., str. 560. et passim.599
Dr. sc. Petar Bačić: Ustavna demokracija i sudska uzurpacija ustava<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 585.-600.međutim nije došlo do primjene sudske kontrole ustavnosti zakona. Naš pravniklasik I. Krbek smatra da je bilo tako zbog toga što je francuska revolucija bilanesklona redovnim sudovima. Prisjećajući se djelovanja tih sudova za vrijemestarog režima, revolucionari su se bojali “da ne bi oni ometali novi tok događaja”. 41Amerikanci su naprotiv “zahvaljujući povijesnom razvoju, pravnoj znanosti ali isudskom aktivizmu, imali daleko učinkovitiju zaštitu osobnih sloboda”. 42 Zatoje Lambert i savjetovao francuskim pravnicima da prikupljaju odluke američkihsudova i tako upotpune već postojeće zbirke američkih zakona u francuskimbibliotekama. Razumijevanje američkog pravnog sustava bilo bi nepotpuno beztakvih odluka. 43Konačno, možemo utvrditi da Lambertova fraza o vladavini sudaca nije smjeralasamo na korištenje sudbenim nadzorom, nego je uključivala i jednu mnogo širu iznačajniju tendenciju. Riječ je o tada već očitom procesu uključivanja sudstva udruštvenu i ekonomsku politiku, odnosno u “razmirice i strasti izbornih bitaka”. 44Lambert je čvrsto vjerovao da je “sudska kontrola ustavnosti zakona, zajedno sasvoja dva komplementa, konstrukcijom zakona na američki način i vladavinompomoću sudskih zabrana, nesumnjivo najsavršeniji instrument socijalne statikeza obuzdavanje agitacije radničkih vođa i kontrolu parlamenta kako ne bi žurili usmjeru ekonomskog radikalizma”. 45CONSTITUTIONALISM AND JUDICIALUSURPATION POWERThere are many new constitutional organizations of power in contemporary world who embracedthe idea of constitution as a expression of higher law. Higher law idea has opened new possibilitiesfor state institutions activities, especially of courts. Judicial power is especially strong in the UnitedStates. In article author describes sources and evolution of the contemporary role and importance ofjudicial power as guarantee of constitutionalism in USA.Key words: constitutionalis, countermajoritarian argument, government ofjudges, usurpation of power41Krbek I., DIOBA VLASTI, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, 1943., str. 75.42Usp. Davis M.H., op. cit., str. 562.43Ibid.44Le Fur, SUMMARIES AND REVIEWS, Revue du droit public, No. 29, 1922., str. 306.; cit. pr.Davis M.H., op. cit., str. 563.45Lambert É., op. cit., str. 200.600
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.Mr. sc. Marina Carić asistenticaPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituUVJETNI ODUSTANAK OD KAZNENOG PROGONA 1UDK: 343. 123. 3 (497.5)Primljeno: 1. V. 2009.Prethodno priopćenjeČlanak je proširena i nadopunjena verzija izlaganja autorice na Međunarodnom kolokviju „Iuscriminale: quo vadis?“ održanom u Rijeci 5.04.2008. god. U njemu se prikazuje rješenje institutauvjetnog odustanka od kaznenog progona u Prednacrtu Zakonika o kaznenom postupku, te dajuodređene sugestije u kojem bi se pravcu mogle kretati njegove izmjene. Kao polazište autoricauzima postojeći tekst Prednacrta, a ideje za sugestije pronalazi u Preporuci Komiteta ministaraVijeća Europe iz 1987. god. i novom austrijskom rješenju instituta odustanka od kaznenog progonaiz 1999. god. U tom smislu predlaže i određene dopune i precizniji izričaj u čl. 522. ZKP/08. Budućida je u međuvremenu donesen novi Zakon o kaznenom postupku, nakon analize rješenja primjenenačela svrhovitosti u čl. 521. i 522. ZKP/08, autorica zaključuje da to rješenje predstavlja značajnoproširenje područja odlučivanja državnog odvjetnika prema tom načelu.Ključne riječi: Kazneni progon, načelo svrhovitosti, uvjetna odgoda, uvjetniodustanak, Hrvatska, Zakon o kaznenom postupkuPosljednjih desetljeća 20. stoljeća mnogi europski pravosudni sustavi suočili suse s povećanjem broja ne samo složenih kaznenih predmeta, nego i onih kod kojihse očekuje blago kažnjavanje. Ovakav trend doveo je do produljenja vremenatrajanja kaznenih postupaka i sve većih zaostataka u rješavanju predmeta, što sveutječe na smanjenje učinkovitosti i pravilno funkcioniranje kaznenog pravosuđa,kao i njegovu negativnu percepciju u javnosti. Kao moguća rješenja nastalogproblema spominju se određivanje jasnih ciljeva kaznene politike, uvođenje mjerausmjerenih na dekriminalizaciju, depenalizaciju, diversifikaciju (diversion),posredovanje u kaznenim stvarima kao i pojednostavljenje kaznenog postupka.Svi navedeni problemi prisutni su i u Republici Hrvatskoj u vrlo izraženomobliku. Budući da je u vrijeme izlaganja na spomenutom skupu rad na reformikaznenoprocesnog zakonodavstva bio u tijeku, i to u poodmaklom stadiju, biloje pravo vrijeme za rasprave o budućim zakonskim rješenjima. Među brojnimpitanjima koja je trebalo riješiti bio je i institut odlučivanja o kaznenom progonuprema načelu svrhovitosti. Prednacrtom Zakonika o kaznenom postupku(Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, lipanj 2007. – u daljnjem tekstuPrednacrt/07.) institut pod navedenim nazivom propisan je u glavi XVI. - Kazneni1Rad predstavlja proširenu i nadopunjenu verziju autoričina priopćenja na Međunarodnom kolokviju„Ius criminale, quo vadis?“ koji je održan 5. travnja 2008. god. u Rijeci povodom obilježavanja desetgodina rada Zavoda za kaznene znanosti Mošćenice, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.601
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.progon i to u člancima 9, 9a i 10. Međutim, u bilješkama uz tekst, navodise da sustavno mjesto tih propisa valja razmotriti, te da će se o eventualnimpromjenama odlučiti naknadno kad se bude uređivalo ubrzane postupke. Iakonismo raspolagali cjelovitim tekstom Prednacrta, pokušali smo dati neke sugestijeu kojem bi se pravcu mogle kretati te izmjene. Kao polazište uzet ćemo postojećitekst Prednacrta, a ideje za sugestije pronalazimo u Preporuci Komiteta ministaraVijeća Europe br. R(87)18 od 17. rujna 1987. god. (u daljnjem tekstu: Preporuka)i novom austrijskom rješenju instituta odustanka od kaznenog progona.Budući da je u međuvremenu, 15. prosinca 2008. godine donesen novi Zakono kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP/08) 2 , držimo potrebnim osvrnuti sena zakonsko rješenje uvjetnog odustanka od kaznenog progona, te ga uporediti srješenjem tog instituta u Zakonu o kaznenom postupku iz 1997. godine (koji je jošuvijek na snazi,) odnosno s rješenjem u spomenutom Prednacrtu.S obzirom na načelno značenje Preporuke 3 najprije ćemo ukratko izložiti njensadržaj, koji se odnosi na diskrecijski progon, što odgovara načelu svrhovitostikaznenog progona. Citirana Preporuka pod načelom diskrecijskog progonapodrazumijeva odluku o odustajanju od kaznenog progona (waive) ili obustavikaznenog postupka (discontinue). Za donošenje tih odluka ovlašteno je tijelokaznenog progona, samo ako ima dovoljno dokaza o krivnji počinitelja. Uvjetina kojima se temelje spomenute odluke moraju biti propisani zakonom, pričemu se može raditi i općenitim odredbama kao što je zaštita javnog interesa, štoomogućava široku primjenu načela diskrecijskog progona. Obvezna je primjenapravila domaćeg prava kojim je primjerice regulirano načelo jednakosti građanapred zakonom i načelo individualizacije kazne. Pri donošenju odluke procjenjuje senjena opravdanost s obzirom na težinu i narav kaznenog djela, okolnosti počinjenjadjela i njegove posljedice, osobne prilike osumnjičenika, očekivanu presudusuda, moguće posljedice za osumnjičenika, te interese oštećenika, odnosno žrtve.Odluka o odustanku, odnosno obustavi kaznenog progona može biti donesena kaosamostalna odluka ili uz nju mogu biti vezane druge pravne posljedice u oblikudodatne sankcije upozorenja (warning) ili opomene (admonition). Odluka takođermože biti uvjetovana nekim prethodnim radnjama osumnjičenika (određenočinjenje, plaćanje novčanog iznosa, popravljanje štete žrtvi).Donošenje odluke u pravilu je uvjetovano pristankom osumnjičenika (consent),što je osobito važno kad se od njega traži određeno ponašanje kao uvjet za odustanakod kaznenog progona. U slučaju osumnjičenikova nepristanka, tijelo kaznenogprogona nastavlja poduzimati procesne radnje usmjerene na kazneni progon.Pristanak ne mora biti izričit. Dovoljno je da osumnjičenik ne ospori odluku tijela2Zakon o kaznenom postupku prihvaćen je u Saboru 15.12. 2008., proglašen je 18.12.2008., objavljenu Narodnim novinama br. 152/08. od 24.12.2008., a djelomično je stupio na snagu 1.01.2009. godine.Zakonom je izričito određeno da taksativno navedene odredbe u tzv. „uskočkim predmetima“ stupaju nasnagu 1.07.2009., a u ostalim predmetima 1.09.2011. godine.3Council of Europe, Committee of Ministers, Recommendation No R(87)18 Concerning theSimplification of Criminal Justice, Adopted by the Committee of Ministers on 17. september 1987 at the41th Meeting of the Ministers Deputies, http://cm.coe.int/ta/rec/1987/87r18.htm,602
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.progona ili dobrovoljno ispuni uvjete. Zahtijeva se slobodan pristanak, dat bezprisile, pri čemu osumnjičenik prethodno mora biti informiran o svojim pravima,kao i o pravnim posljedicama davanja, odnosno uskraćivanja pristanka. 4Odustanak od kaznenog progona može biti privremen (temporary) ili konačan(fi nal), a nakon ispunjenja traženih uvjeta odluka mora biti konačna. Odluka oobustavi kaznenog progona može se temeljiti na priznanju krivnje osumnjičenika itada je po pravnoj prirodi izjednačena s osuđujućom odlukom. Ako temelj odlukenije priznanje krivnje, odluka o odustajanju od kaznenog progona ne proizvodipravne posljedice osuđujuće odluke. U postupak koji prethodi donošenju odlukeo odustanku od kaznenog progona mora biti uključen i oštećenik, koji uvijek imapravo tražiti popravljanje štete uzrokovane kaznenim djelom. Oštećenik se smatrauključenim u postupak koji prethodi odluci o odustanku od kaznenog progona većsamom dostavom te odluke 5 .Austrijski Zakon o kaznenom postupku iz 1975., izmijenjen tzv.Diversionsnovelle iz 1999. (BGBI I 1999/55) 6 , u poglavlju IXa - Odustanak odkaznenog progona (diverzija) u §§ 90a – 90m regulira uvjetni odustanak odkaznenog progona državnog odvjetnika koji se temelji na sporazumu izmeđuokrivljenika i državnog odvjetnika kao specifičnoj vansudskoj nagodbi. 7 Prematom Zakonu (u daljnjem tekstu: austrijski StPO) državni odvjetnik može prijepodizanja optužnice odustati od kaznenog progona zbog određenog kaznenogdjela za koje se progoni po službenoj dužnosti, ako su kumulativno zadovoljenisljedeći uvjeti:a) da je na temelju dostatno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da ne dolaziu obzir obustava postupka;b) da se kažnjavanje, s obzirom na ispunjenje jedne od alternativno određenihobveza okrivljenika i to: plaćanje određenog novčanog iznosa, obavljanjeopćekorisnog rada, određivanje roka kušnje eventualno pod nadzorom socijalnogradnika ili uz ispunjavanje određenih obveza, izravnanje posljedica prouzročenimpočinjenjem kaznenog djela - ne čini potrebnim da bi se okrivljenika odvratilo odčinjenja kažnjivih radnji i spriječilo druge u činjenju kažnjivih radnji;4O davanju izjave o odricanju od prava na pristup sudu vezano uz odustanak ili obustavu kaznenogprogona vidi odluku Suda za ljudska prava De Weer v. Belgium, 6903/75, 27. february 1980. – EuropeanCourt of Human Rights Deweer v. Belgium.5Osim prava na kompenzaciju, žrtvi se uvijek mora ostaviti mogućnost da traži preispitivanje odlukeo odustajanju, odnosno obustavi kaznenog progona, kao i da sama poduzima kazneni progon protivosumnjičenika. Vidi u tom smislu: Council of Europe, Committee of Ministers, Recommendation No.R(85)11 on the Position of the Victim in the Framework of Criminal Law and Procedure, http//cm.int/ta/rec/1985/85r11htm, 23. studeni 2006.6Strafprozessordnung 1975 (StPO), Kundmachung der Bundesregierung vom 9. Dezember 1975über die Wiederverlautbarung der Strafprozessordung 1960, BGBI 1975/631 idF BGBI / 134/2002, http://www.sbg.ac.at/ssk/docs/stpo/stpo_index.htm7Posljednje bitne izmjene koncepcijskog značenja izvršene su Zakonom o izmjenamaZakona o kaznenom postupku 2004. godine. Taj se Zakon u Austriji primjenjuje od 1.01.2008. –Strafprozessreformgesetz, BGBI I 2004/19.603
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.c) da se radi o kaznenom djelu koje ne spada u nadležnost pokrajinskog kaoporotnog suda;d) da se krivnja okrivljenika ne može ocijeniti teškom;e) da djelo nije imalo za posljedicu smrt čovjeka.Iz navedenog proizlazi da moraju biti zadovoljeni kako formalni tako imaterijalni uvjeti. Uz lako kazneno djelo, nizak stupanj krivnje, izostanak smrtneposljedice i izvršenje naložene obveze, državni odvjetnik mora biti uvjeren da ćei bez kažnjavanja počinitelja biti udovoljeno zahtjevima specijalne i generalneprevencije. U tom slučaju, državno odvjetništvo priopćava okrivljeniku danamjerava protiv njega podići optužbu zbog počinjenog kaznenog djela, ali daće od toga odustati ako okrivljenik ispuni naloženu mu obvezu uz eventualnoispunjenje dodatnih uvjeta. Također se potanko informira o njegovim pravimai o pretpostavkama za odustajanje od kaznenog progona, te o potrebi njegovesuglasnosti za to. Ukazuje mu se na mogućnost da sam predloži nastavljanjepostupka, kao i na druge okolnosti koje mogu dovesti do toga. Upozorava se napotrebu plaćanja određenog paušalnog iznosa na ime troškova.Zakonom je detaljno reguliran način provođenja pojedinih obveza, a detaljnosu razrađeni i kriteriji pomoću kojih će državni odvjetnik procijeniti je li jeodređena obveza ispunjena. Okrivljeniku može biti naloženo da plati određeninovčani iznos u korist državnog proračuna. Visina novčanog iznosa ne smije bitiveća od novčane kazne u visini od 180 dnevnih dohodaka uvećana za troškovekaznenog postupka koji bi bili plaćeni u slučaju osude. Iznos se plaća unutar rokaod 14 dana po dostavi priopćenja državnog odvjetnika okrivljeniku o mogućnostii uvjetima odustanka od kaznenog progona. Ako bi plaćanje novčanog iznosanepravedno teško pogodilo okrivljenika, moguća je odgoda plaćanja najduže zašest mjeseci odnosno plaćanje djelomičnih iznosa u istom razdoblju. Odustajanjeod kaznenog progona nakon plaćanja novčanog iznosa može se dodatno uvjetovatiokrivljenikovom naknadom štete nastale kaznenim djelom unutar roka od šestmjeseci, te polaganjem dokaza o tome.Obvezi obavljanja općekorisnog rada prethodi okrivljenikovo izričitoizjašnjavanje o spremnosti da u određenom roku, ne duljem od šest mjeseci,bez naknade obavlja općekorisni rad. Taj rad treba biti izraz okrivljenikovepripravnosti da odgovara za počinjeno djelo. Obavlja se u slobodno vrijeme upogodnoj ustanovi s kojom se sklapa sporazum. Ne smije se obavljati višeod osam sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno, ukupno najviše do 240 sati. Priorganiziranju rada treba voditi računa o mogućnosti istovremenog obrazovanja,usavršavanja te obavljanja profesionalne djelatnosti okrivljenika. Nisu dozvoljeneopćekorisne činidbe koje bi predstavljale nedopustiv zahvat u osobna prava i načinživota okrivljenika. Okrivljeniku može biti naložena dodatna obveza kao uvjet zaodustajanje od kaznenog progona da unutar roka od šest mjeseci naknadi štetunastalu počinjenjem kaznenog djela, odnosno pridonese izravnanju posljedicadjela.604
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.Uz privremeni odustanak od kaznenog progona može biti određeno vrijemekušnje (provjeravanja) u trajanju od jedne do dvije godine, koje počinje tećidostavom obavijesti okrivljeniku o privremenom odustajanju. Ako je to moguće isvrhovito, privremeni odustanak od progona može se dodatno uvjetovati obvezomokrivljenika da izričito izrazi spremnost da će tijekom vremena kušnje ispunjavatiodređene dužnosti, kao što je naknada nastale štete, odnosno pridonošenjeizravnanju posljedica djela, uz obvezno prihvaćanje potpore socijalnog radnika iliosobe s iskustvom u psihosocijalnom tretmanu.Odustanak državnog odvjetnika od kaznenog progona može, uz općepretpostavke, biti uvjetovan ispunjenjem sljedećih kumulativno određenihuvjeta: a) ako je okrivljenik spreman odgovarati za svoje djelo i suočiti se snjegovim uzrocima, b) ako okrivljenik izravna posljedice djela naknadom štetenastale djelom ili pridonošenjem izravnanju posljedica djela na drugi način, c)ako okrivljenik preuzme obveze koje ukazuju na spremnost da ubuduće propuštaponašanja koja su dovela do počinjenja djela. Postizanje izravnanja ovisi osuglasnosti oštećenika, koji se aktivno uključuje u nastojanja za izravnanje ako jena to spreman. Državno odvjetništvo može zatražiti od postavljenog pomiriteljada oštećenika i okrivljenika informira o mogućnosti izravnanja posljedica djela,te da ih vodi i podrži u izravnanju. Pomiritelj izvještava državnog odvjetnika osporazumu o izravnanju, nadzire njihovo ispunjavanje i podnosi završni izvještaj,ako je okrivljenik udovoljio obvezama barem toliko da se može smatrati da ćesporazum poštivati ili ako se više ne može očekivati postizanje izravnanja.Državni odvjetnik nastavit će s kaznenim progonom od kojega je bio privremenoodustao ako okrivljenik nije uopće ili u potpunosti, odnosno pravodobno ispunionaloženu mu obvezu. Izuzetno neće nastaviti s progonom ako odluči izmijenitiobvezu okrivljeniku. Do nastavka prekinutog kaznenog progona doći će i u slučajukada je protiv okrivljenika kojem je bio određen rok kušnje, prije isteka tog rokadošlo do pokretanja kaznenog postupka zbog nekog novog ili novootkrivenogdrugog kaznenog djela. Međutim, državni odvjetnik može odustati od nastavkakaznenog postupka čak i ako okrivljenik nije ispunio obvezu, pod uvjetom dase nastavak postupka zbog posebnih ili bitno izmijenjenih okolnosti više ne čininužnim ili jer naložene obveze nepravedno teško pogađaju okrivljenika. U potonjemslučaju državno odvjetništvo može primjereno izmijeniti visinu novčanog iznosaili prirodu obveze. Ako u nastavljenom kaznenom postupku okrivljeniku budeizrečena bezuvjetna novčana kazna, u tu će se kaznu uračunati novčani iznosikoje je okrivljenik platio. Ostale određene činidbe se ne nadoknađuju, već samona primjeren način utječu na kaznu.Pri postupanju po načelu svrhovitosti mora se voditi računa i o interesimaoštećenika. Predviđena je obveza njegova opsežnog informiranja kojim pravimaraspolaže, kao i o prikladnim institucijama za zaštitu žrtava. Oštećenika trebasaslušati prije odustanka od kaznenog progona, ako se to ukaže potrebnim radizaštite njegovih interesa. Uvijek ga se mora obavijestiti o izraženoj spremnostiokrivljenika da naknadi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela ili pridonese605
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.izravnanju posljedica djela, te kad je okrivljenik preuzeo neku drugu obvezukoja se odnosi na interese oštećenika. Ako za to izrazi spremnost, oštećenik seuključuje u nastojanja za postizanje izravnanja posljedica djela, koje ovisi onjegovoj suglasnosti. Izuzetak je uskraćivanje suglasnosti iz razloga koji se ukaznenom postupku ne uvažavaju.Ovako koncipiran institut uvjetnog odustanka od kaznenog progona uaustrijskom kaznenom procesnom pravu sadrži u sebi konsenzualne elementevansudske nagodbe, kojom se nastoji izbjeći vođenje kaznenog postupka. Upojedinim posebnim obvezama naloženim okrivljeniku prisutna su i obilježjamirenja ili medijacije, kao i restorativne pravde uz naglašeno uvažavanje interesaoštećenika. Određivanje roka kušnje uz eventualni nadzor socijalnog radnikaunosi duh parapenalnih sankcija, ali prije provođenja kaznenog postupka, odnosnobez njegovog provođenja. Sve te mogućnosti obogaćuju ovaj institut čineći gaprilagodljivim konkretnim potrebama individualizacije načina izbjegavanjakaznenog postupka za različita kaznena djela.Članak 9. Prednacrta Zakonika o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu:Prednacrt) najvećim je dijelom identičan sa člankom 175. važećeg Zakonao kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP/97) s manjim odstupanjima.Državni odvjetnik može odlučiti da odgodi provedbu kaznenog progona ako sukumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) da je kaznena prijava podnesenaza kazneno djelo za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do petgodina; b) da je djelo nižeg stupnja krivnje; c) da razmjeri štetnih posljedica nenalažu javni probitak kaznenog progona; d) da postoji privola osumnjičenika naodgodu početka kaznenog progona i njegova pripravnost da ispuni jednu ili višeobveza navedenih u Zakonu, i e) da postoji suglasnost oštećenika s odgodomprovedbe kaznenog progona. Valja primijetiti da je proširenje primjene uvjetneodgode kaznenog progona na kaznena djela za koja je predviđena novčana kaznaili kazna zatvora do pet godina (umjesto do tri godine kako je sada predviđeno),sasvim prihvatljivo. To je u skladu i s predviđenim pomicanjem visine gornjegranice kazne za kaznena djela za koja se provodi sumarni kazneni postupak, kojaje s pet pomaknuta na osam godina.Pomicanjem linearno određene granice kruga kaznenih djela na koja se možeprimijeniti spomenuta odredba ne dovodi se u pitanje suštinsko obilježje i vrstukriminaliteta za koji je primjereno postupanje po načelu svrhovitosti, odnosnouvjetna odgoda kaznenog progona. To također ne utječe na tumačenje pojma “djelonižeg stupnja krivnje” shvaćenog kao kombinacija objektivnih i subjektivnihelemenata konkretnog sadržaja krivnje bez obzira o kojem se obliku krivnje radi. 8Ne mijenja se ni tumačenje sintagme “razmjeri štetnih posljedica ne opravdavaju8Autori su suglasni u tumačenju ovog pojma, navodeći da se posebice može raditi o slučajevimaskrivljene zablude, slučajevima u kojima Kazneni zakon predviđa kaznena djela s posebnim sadržajemkrivnje ili blaže kažnjavanje zbog posebnih sastojaka u krivnji počinitelja koje zakon uzima kaoprivilegirajuća obilježja. Tako: Pavišić, B.: Komentar Zakona o kaznenom postupku, V. izdanje, Rijeka,2005., str. 229.; Krapac, D.: Kazneno procesno pravo, I. knjiga: Institucije, III. Izmijenjeno i dopunjenoizdanje, Zagreb, 2007., str. 81.606
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.javni probitak kaznenog progona”. Pri procjeni razmjera štetnih posljedica valjauzeti u obzir ukupnu posljedicu kao stvarni učinak kaznenog djela, bez obzira je lita posljedica u zakonskom opisu kaznenog djela. Ovakvo tumačenje u konkretnomslučaju čini djelo u cjelini takvim da zapravo nema javnog interesa za kazneniprogon. 9 Također ostaju u jednakoj mjeri prisutna obilježja negocijalnosti izraženaprivolom osumnjičenika i pripravnošću da ispuni određene obveze, te suglasnostoštećenika, što također predstavlja pretpostavku za donošenje rješenja o odgodipočetka kaznenog progona.Obveze koje mogu biti određene osumnjičeniku navedene u Prednacrtu ostalesu nepromijenjene, a mogu biti: a) izvršenje kakve činidbe u svrhu popravljanjaili naknade štete prouzročene kaznenim djelom; b) uplata određene svote ukorist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe, ili u fond za naknaduštete žrtvama kaznenih djela; c) ispunjenje obveze zakonskog uzdržavanja; d)obavljanje rada za opće dobro na slobodi; e) podvrgavanje odvikavanju od drogeili drugih ovisnosti sukladno posebnim propisima; f) podvrgavanje psihosocijalnojterapiji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja uz pristanak osumnjičenika nanapuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanja terapije.Za istaknuti je da je postojeći katalog obveza sadržajno raznolik i bogat,prilagodljiv različitim kaznenim djelima, pri čemu se određivanje nekih obvezai njihova provedba u praksi pokazala dosta učinkovitom. 10 Dosadašnje iskustvotrebalo bi predstavljati dobar temelj za buduću primjenu pojedinih obveza, kakopostojećih tako i eventualno novih.Državni odvjetnik je dužan upozoriti oštećenika, prije davanja njegovesuglasnosti, da u slučaju donošenja odluke o odbacivanju kaznene prijave gubipravo postupati kao supsidijarni tužitelj. Ako osumnjičenik ispuni obveze koje sumu naložene, državni odvjetnik donosi rješenje o odbacivanju kaznene prijave.To rješenje, kao i rješenje o odgodi provedbe kaznenog progona, državni jeodvjetnik dužan dostaviti oštećeniku i podnositelju kaznene prijave uz upozorenjeoštećeniku na pravo ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva u parnici.Uspoređivanjem rješenja predviđenog Prednacrtom i Preporuke dolazi se dozaključka da su u predloženom rješenju dosljedno provedena načelna stajalištaiz Preporuke, kako u pogledu formalnih i materijalnih uvjeta primjene institutauvjetne odgode kaznenog progona, tako i same pravne prirode tog instituta sakonsenzualnim elementima. To ipak ne znači da se zakonsko rješenje ne možepoboljšati. Na to upravo ukazuje austrijsko rješenje tog instituta, iz kojeg semogu crpiti ideje za izmjene našeg zakonskog rješenja. Valja razmisliti o dopuninavedenih činidbi, koje su po našem mišljenju dobro koncipirane, dapače nekei originalne, ali bi im uvođenje roka kušnje s dodatnim uvjetima i nadzorom9Usporedi: Pavišić, B.: o.c., str. 229.-230.10To potvrđuje istraživanje o primjeni čl. 175. ZKP na području Općinskog državnog odvjetništvau Splitu za razdoblje od 1.01.1998. do 31.12.1999. god. Vidi pobliže: Carić, M.: Načelo svrhovitosti(oportuniteta) kaznenog progona iz članka 175. Zakona o kaznenom postupku i njegova primjena u praksi,Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, god. 8, br. 1/2001., str. 627.-638.607
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.socijalnog radnika, te medijacije u izravnanju posljedica djela, pridonijelomogućnosti veće individualizacije obveza. Također, treba detaljno razraditi uvjetei provedbu konkretnih obveza, te kriterije za utvrđivanje jesu li one izvršene,jer za sada, iako dobro zamišljene, neke od njih otvaraju mogućnosti lutanja unjihovoj primjeni, pa čak i njihovog izostanka. Budući da Prednacrt u ostalimodredbama znatno šire regulira položaj i prava oštećenika (čl. 47. st. 1-4., čl. 47a.st. 1. toč. 1. i st. 3., čl. 47d. st. 1. toč. 1., 11. i 12. Prednacrta) otvara se mogućnostnjegovog aktivnijeg uključivanja i u ovaj način rješavanja “kaznenog spora”izvan sudskog postupka. Vjerujemo da se izvjesnim korekcijama institut uvjetneodgode kaznenog progona može svrstati među vrlo učinkovita i po pravnoj naravisuvremena zakonska rješenja.Za razliku od spomenutog Prednacrta, u kojem su odredbe o postupanju ponačelu svrhovitosti – čl. 9., 9a. i 10. bile predviđene u glavi XVI. - Kazneniprogon, u novom Zakonu o kaznenom postupku te su odredbe smještene uskraćeni postupak, na koji se i odnose. Uvrštene su među zajedničke odredbeskraćenog postupka, te slijede odmah nakon opće odredbe o primjeni pravila togoblika postupka. Ovakva njihova pozicija opravdana je, budući da je mogućepostupanje državnog odvjetnika po načelu svrhovitosti vezano uz kaznena djelakažnjiva blažim kaznama iz nadležnosti općinskih sudova za koja se provodiskraćeni postupak.Člankom 521. i 522. ZKP/08 znatno je proširena primjena pravila o postupanjuprema načelu svrhovitosti. U oba slučaja primjene načela svrhovitosti državni jeodvjetnik ovlašten odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od već započetog kaznenogprogona uz jednak osnovni uvjet – ako postoji osnovana sumnja da je počinjenokazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je propisananovčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, te uz ispunjenje dodatnih posebnihuvjeta. Članak 521. ZKP/08 predstavlja novost u usporedbi sa ZKP/97 u kojemtakvo zakonsko rješenje nije uopće postojalo. Radi se o nešto izmijenjenom tekstučlanka 9a Prednacrta. Tom je odredbom državni odvjetnik ovlašten za kaznenadjela zaprijećena novčanom kaznom ili kaznom zatvora do pet godina rješenjemodbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona ako je ispunjen jedanod sljedećih posebnih uvjeta:a) ako je s obzirom na okolnosti u kaznenom postupku prema okrivljenikuvjerojatna primjena čl. 58. KZ (oslobođenje od kazne);b) ako je protiv okrivljenika već u tijeku izvršenje kazne ili sigurnosnemjere, a pokretanje kaznenog postupka za to drugo kazneno djelo nema svrhe sobzirom na težinu, narav djela i pobude iz kojih je počinjeno, te na rezultate kojeje kaznenopravna sankcija ostvarila na počinitelja da ubuduće ne čini kaznenadjela;c) ako je okrivljenik izručen ili predan stranoj državi ili međunarodnomkaznenom sudu radi provođenja postupka za drugo kazneno djelo;608
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.d) ako je okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela, ali je svrhovito dase osudi samo za jedno, s obzirom da pokretanje kaznenog postupka za drugakaznena djela ne bi imalo bitnog utjecaja na izricanje kazne ili drugih sankcija.Proširenje ovlasti državnog odvjetnika za primjenu načela svrhovitosti nanavedene slučajeve valjalo bi shvatiti kao značajan doprinos izbjegavanju vođenjakaznenog postupka u svim situacijama u kojima se pravo države na kažnjavanje –ius puniendi – već ostvarilo ili uopće nije neophodno.Odredba članka 522. ZKP/08 zapravo je izmijenjena odredba članka 175.ZKP/97 11 , koja je, s jednom razlikom, bila predviđena kao članak 9. Prednacrta.Tekst odredbe sadržajno je pretrpio kvalitetne promjene. Prva se sastoji uproširenju primjene načela svrhovitosti za kaznena djela zaprijećena kaznomzatvora do pet godina, umjesto dosadašnjih tri godine, što je u skladu s povišenjemgranice kazne zatvora u skraćenom postupku na osam, odnosno više od osamgodina zatvora. Člankom 520. ZKP/08 propisano je da općinski sudovi vode samoskraćeni postupak. 12 Uvjet postojanja osnovane sumnje da je počinjeno kaznenodjelo za koje se progoni po službenoj dužnosti zaprijećeno novčanom kaznom ilikaznom zatvora do pet godina, predstavlja jednostavniji i širi izričaj, u kojem seeksplicitno ne govori o nižem stupnju krivnje i razmjerima štetnih posljedica kojene nalažu javni probitak kaznenog progona. To, naravno, ne sprječava državnogodvjetnika da izvrši sveobuhvatnu ocjenu prirode i značenja kaznenog djela ukonkretnom slučaju, kao i postojanja, odnosno nepostojanja javnog probitkakaznenog progona. Druga dva ključna uvjeta za donošenje rješenja o odbacivanjukaznene prijave, odnosno za odustanak državnog odvjetnika od kaznenog progonajasno su navedena. Državni odvjetnik prethodno mora pribaviti suglasnost žrtveili oštećenog, 13 te dobiti pristanak okrivljenika za preuzimanje i izvršenje jedne odobveza navedenih u čl. 522. st. 1. ZKP/08 u roku ne duljem od godine dana.Predviđene obveze koje su precizirane i dijelom proširene u odnosu na čl. 175.ZKP/97 i čl. 9. Prednacrta, mogu se sastojati u sljedećem:a) izvršenje kakve činidbe u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročenekaznenim djelom;b) uplata određene svote u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativnesvrhe;c) isplata dospjelog zakonskog uzdržavanja i urednog plaćanja dospjelihobveza;11U praksi je primjena odredbe članka 175. ZKP/97. bila rijetka na što ukazuju neka istraživanja.Vidi Sirotić, Vlado: Primjena načela svrhovitosti iz članka 175. Zakona o kaznenom postupku, Hrvatskiljetopis za kazneno pravo i praksu, god. 13., br. 1/2006., str. 47.-55.12Prema sadržaju odredbi o nadležnosti sudova, koji je usuglasila redakcijska radna skupina pri izradiNacrta prijedloga ZKP, općinski sudovi sudili bi za kaznena djela do 12 godina zatvora, uz iznimku točnoodređenih djela posebne težine, koja bi prešla u nadležnost županijskih sudova. Usp. Mazalin, Sanja:Skraćeni postupak i ostali posebni postupci u Prijedlogu Zakona o kaznenom postupku, Hrvatski ljetopisza kazneno pravo i praksu, god. 15, br. 2/2008., str. 755.13<strong>Pravni</strong> položaj žrtve i oštećenika detaljno je reguliran u glavi V. ZKP/08.609
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.d) obavljanje rada za opće dobro na slobodi;e) podvrgavanje odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti sukladno posebnimpropisima;f) podvrgavanje psihosocijalnoj terapiji radi otklanjanja nasilničkog ponašanjauz pristanak osumnjičenika na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanjaterapije.Rješenje o odbacivanju kaznene prijave ili o odustajanju kaznenog progonadoneseno temeljem članka 521. i 522. ZKP/08 državni odvjetnik dostavljaokrivljeniku, oštećeniku i podnositelju kaznene prijave, uz pouku oštećeniku dasvoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Također će u rješenjuodrediti rok u kojem okrivljenik mora ispuniti preuzetu obvezu, koji ne smije bitidulji od godine dana. Protiv rješenja državnog odvjetnika žalba nije dopuštena.Ako državni odvjetnik u slučajevima iz članka 521. ZKP/08 izjavi da uvjetnoodustaje od kaznenog progona, sudac će rješenjem prekinuti kazneni postupak,dok će nakon odustajanja državnog odvjetnika od optužbe u slučajevima iz članka521. i 522. ZKP/08 sudac rješenjem obustaviti kazneni postupak.Novo zakonsko rješenje primjene načela svrhovitosti predstavlja značajnoproširenje područja odlučivanja državnog odvjetnika prema tom načelu u dvasmjera. To se naročito očituje u izričitom navođenju slučajeva iz članka 521.ZKP/08 u kojima se svrhovitost vođenja kaznenog postupka procjenjuje s obziromna već ostvareno pravo države na kažnjavanje, odnosno nepotrebnost kažnjavanjau konkretnom slučaju. Treba vjerovati da će ovo rješenje znatno pridonijetirasterećenju pravosuđa u predmetima kod kojih je vođenje postupka neracionalnozbog postojanja određenih materijalnopravnih ili procesnopravnih okolnosti.Formalnopravna odluka o predmetu postupka kao posljedica uvjetnog odustankadržavnog odvjetnika od kaznenog progona, ostavlja mogućnost nastavka postupkaako dođe do promjene pravne situacije.Drugi slučaj primjene načela svrhovitosti iz članka 522. ZKP/08 dao jedržavnom odvjetniku općinske nadležnosti velike ovlasti prilikom procjenesvrhovitosti procesuiranja konkretnog počinitelja. U usporedbi sa ZKP/97proširena je kategorija kaznenih djela na sva kaznena djela za koja se goni poslužbenoj dužnosti, a za koja se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora dopet godina. Time se državni odvjetnik ne oslobađa obveze da pri donošenju odlukeo odbacivanju kaznene prijave ili odustanku od kaznenog progona procjenjujenjenu opravdanost s obzirom na težinu i narav kaznenog djela, okolnostipočinjenja djela i njegove posljedice, te osobne prilike osumnjičenika. Obvezaprethodnog pribavljanja suglasnosti žrtve ili oštećenika dobija novu dimenzijudetaljnom regulacijom pravnog položaja žrtve i oštećenika kao subjekta čija seprava sustavno štite odgovarajućim odredbama Zakona. Učinkovitoj provedbiodredbe pridonose detaljno razrađene obveze osumnjičenika kao i određenog rokaza njihovo izvršavanje. Sve navedeno čini ovo zakonsko rješenje usklađenim sasmjernicama navedenim u Preporuci Komiteta ministara Vijeća Europe iz 1987.godine.610
Mr. sc. Marina Carić: Uvjetni odustanak od kaznenog progona<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 601.-611.Još jedno novo rješenje moglo bi znatno pridonijeti češćoj i učinkovitojprimjeni ovog instituta. Državni odvjetnici su u dosadašnjoj praksi dijelom zaziraliod primjene članka 175. ZKP/97 zbog relativno komplicirane procedure koja jeprethodila donošenju konačne odluke o odbacivanju kaznene prijave, budući daje trebalo donijeti dva rješenja: rješenje o odgodi započinjanja kaznenog progonai rješenje o odbacivanju kaznene prijave. Člankom 522. ZKP/08 predviđeno jedonošenje samo jednog rješenja o odbacivanju kaznene prijave ili odustanku odkaznenog progona. Istina, postupak prethodnog pribavljanja suglasnosti žrtveili oštećenika i pristanka okrivljenika na preuzimanje obveze, također zahtijevapoduzimanje određenih radnji. Unatoč tome, držimo da će državni odvjetnik, sobzirom na svoju novu ključnu ulogu u kaznenom postupku koja znači njegovoveće opterećenje, biti motiviran da pogodne slučajeve riješi izbjegavanjemvođenja kaznenog postupka, pribjegavajući konsenzualnom rješenju. To ne utječena pravnu prirodu ovog instituta kao uvjetne odgode kaznenog progona, kao ni namogućnost da u slučaju neizvršavanja preuzete obveze okrivljenik ponovno budeprocesuiran. Praksa će, kao i uvijek, postavljajući određena pitanja i odgovorajaćina njih, pokazati pravu vrijednost ovog dobro zamišljenog instituta.CONDITIONAL WAIVE OF CRIMINAL PROSECUTIONThis article is an extended and supplemented version of the author’s presentation at aninternational conference entitled „Ius criminale: quo vadis? “held in Rijeka on 5.04.2008. Thisarticle presents the solution of the institution of conditional waive of Criminal prosecution in thepreliminary draft of the Criminal Procedure Act and offers certain suggestions on which directionits amendments should take. As a staring point, the author takes the existing text of the preliminarydraft. The ideas for the suggestions are found in the Recommendations of the Council of EuropeCommittee of Ministers in 1987 and in the new Austrian solution of the institution of waive ofcriminal prosecution in 1999. In this sense, the author also suggests certain amendments and moreprecision of expression in art. 522 of the Criminal Procedure Act/08 (ZKP/08). Given that, inthe meantime, a new Criminal Procedure Act has been passed, after analysis of the solution of theapplication of the principle of opportunity in art. 521 and 522 of the Criminal Procedure Act /08(ZKP/08), the author concludes that this solution represents a considerable widening of the area ofthe General Attorney’s decision making towards that principle.Key words: Criminal prosecution, principle of opportunity, conditionalpostpone, conditional waive, Croatia, Criminal Procedure Act.611
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.Mr. sc. Mia Jug DurakovićPREGLED RAZVOJA AUTORSKOG PRAVA U REPUBLICIHRVATSKOJ S NAGLASKOM NA PROMJENEUVJETOVANE USKLAĐIVANJEM S PRAVNOMSTEČEVINOM EUUDK: 347. 78.Primljeno: 1. IV. 2009.Pregledni znanstveni radAutorskopravni poredak u Republici Hrvatskoj (dalje RH) prošao je od njenoga osamostaljenjado danas kroz niz promjena. Neke su bile rezultat potrebe da se urede novonastali društveni odnosi.Naime autorsko je pravo u suvremenom društvu dinamična pravna grana zbog prirode nekih oddruštvenih odnosa koje regulira, a koji su pod neposrednim utjecajem ubrzanog razvoja tehnologije.Drugi ne manje važan razlog promjenama je potreba da se udovolji međunarodnim obvezama kojeje Republika Hrvatska preuzela, što se u pravom redu odnosi na obvezu usklađivanja cjelokupnogpravnog poretka s acquis communautair, pravnom stečevinom Europske Unije (dalje EU). Autoricau svom radu upravo analizira evoluciju autorskopravnog poretka s obzirom na obveze RH kojekoje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je zaključila s EU i time se obvezalapružiti razinu zaštite autorskog i srodnih prava koja postoji u EU uključujući i učinkovita sredstvaza provedbu tih prava.Ključne riječi: autorsko pravo RH, acquis communautaire, Sporazum ostabilizaciji i pridruživanju, EUZAKON O AUTORSKOM PRAVUPodručje autorskog prava bilo je u Republici Hrvatskoj, od njenogosamostaljenja pa do donošenja Zakona o autorskom pravu i srodnim pravimaregulirano Zakonom o autorskom (NN 53/91.) koji je u velikom dijelu biopreuzeti Zakon o autorskom pravu koji je već u ranijoj državi više puta mijenjan idopunjavan (“Službeni list SFRJ”, br. 19/78., 24/86. i 21/90.).Nakon preuzimanja Zakon o autorskom pravu također je doživio više izmjenai dopuna. 1 Posljednjom novelom, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakonao autorskom pravu (NN 76/99.), Zakon je usklađen sa zahtjevima Ugovora otrgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva Svjetske trgovinskeorganizacije – Sporazumom TRIPs, u cijelosti je usklađen s odredbamaMeđunarodne konvencije za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma1ZAP je preuzet iz zakonodavstva SFRJ- Zakonom o preuzimanju zakona iz oblast kulture i prosvjete(NN 53/91), te je više puta mijenjan i dopunjavan (NN 58/93, 9/99- proč., 76/99, 127/99, 67/01)613
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.i organizacija za radiodifuziju ( NN MU, br. 12/99.), a čije su odredbe u dotadavažećem zakonu bile tek djelomično usklađene, te s odredbama Konvencije odistribuciji signala za prijenos programa preko satelita (NN,MU 4/94.),Zakon o autorskom pravu sadržavao je propise iz područja autorskog prava iiz područja srodnih prava.614ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMARazvoj tehnologije utječe na autorsko pravo više nego na bilo koju drugugranu prava. Stoga je bilo potrebno hrvatski autorskopravni sustav prilagoditizahtjevima modernog, informatičkog društva. Nacrtom prijedloga novogZakona predložen je i njegov novi naziv «Zakon o autorskom pravu i srodnimpravima» koji i odgovara stvarnom sadržaju Zakona. Novim se Zakonom oautorskom pravu i srodnim pravima, koji je donesen je 22. listopada 2003. iobjavljen u «Narodnim novinama» 167/03, trebalo ispuniti međunarodne obvezeiz višestranih međunarodnih tzv. Internet ugovora, WIPO Ugovora o autorskompravu (WCT) (stupio na snagu 6. ožujka 2002.), te WIPO Ugovora o izvedbamai fonogramima (WPPT) (stupio na snagu 20. svibnja 2002.) koje je RepublikaHrvatska već ratificirala (NN, MU 6/00.), kao i obveze preuzete Sporazumom ostabilizaciji i pridruživanju s EU (SSP) 2 , po kojem treba uskladiti autorskopravnisustav s acquis communautaire (pravnom stečevinom) 3 Europske unije, odnosnozajamčiti razinu zaštite intelektualnog vlasništva sličnu razini koja postoji uEuropskoj uniji, uključujući i učinkovita sredstva za provedbu tih prava.Područje intelektualnog vlasništva, kojega su dio autorsko pravo i srodnaprava, uređeno je odredbama članaka 42. i 71. te dodatkom VIII. Sporazuma.Donošenjem Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima Republika Hrvatskadobila je moderan zakon kojim je ne samo postignuta usklađenost s acquiscommunautaire te Internet ugovorima, nego je ostvaren napredak u “hvatanjukoraka” s modernim tehnologijama koje predstavljaju velik izazov autorskompravu.Republika Hrvatska je u okviru ispunjenja svojih obveza iz SSP-a morala bitistranka višestranih međunarodnih ugovora s područja autorskog prava i srodnihprava nabrojanih u dodatku VIII. SSP (odnosno u dodatku VI. Privremenogsporazuma). Kako je RH već i prije sklapanja SSP-a bila stranka međunarodnihugovora s popisa iz dodatka VIII. SSP, ta je obveza već bila ispunjena. Stoga2Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju NN 14/1, 14/02, 1/05, 7/05, 9/05, 11/063Pravna stečevina EU sastoji se od: primarnog prava kojeg čine osnivački ugovori sa svim svojimizmjenama, dopunama, protokolima i aneksima, ugovori o pridruživanju kao i drugi takvi ugovori;sekundarno pravo koje čine pravni dokumenti koje su donijela nadležna tijela Europske unije na temeljuovlasti priznatih im primarnim pravom u obliku uredbi, direktiva, odluka, preporuka i mišljenja, kao idrugi izvori prava u obliku presuda Europskog suda pravde, općih pravnih načela, međunarodnih ugovorakoje je sklopila Europska unija, te ostali akti kao što su rezolucije, izjave, preporuke, zajedničke akcije,zajednička stajališta itd.
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima bilo je potrebno uskladitiovo pravno područje s drugim aktima pravne stečevine EU, u prvom redu sasmjernicama Europskog parlamenta i Vijeća i na taj način najkasnije do početka2005.godine zajamčiti razinu zaštite intelektualnog vlasništva sličnu razini kojapostoji u EU, uključujući i učinkovita sredstva za provedbu tih prava.SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUŽIVANJUSporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske s jednestrane i Europskih zajednica i njihovih članica s druge strane, Republika Hrvatskase obvezala nausklađivanje područja intelektualnog vlasništva s pravnom stečevinom, EU.Intelektualno vlasništvo, a time i autorsko pravo, pripada prioritetnoj skupiniiz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU, pa rok za usklađivanje nijebio vezan uz stupanje na snagu tog Sporazuma, nego uz stupanje na snaguPrivremenog sporazuma o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima izmeđuRepublike Hrvatske , s jedne strane, i Europske zajednice 4 .Obveza Hrvatske za usklađivanje autorskog prava potječe iz članka 71.SSP. Hrvatska se obvezala na postizanje zaštite intelektualnog, industrijskog itrgovačkog vlasništva 5 koja postoji u zajednici uključujući i učinkovita sredstvaza provedbu tih prava. Obveza usklađivanja se sastoji u usklađivanju propisas područja autorskog prava, prihvaćanju obveza iz međunarodnih višestranihugovora, te u djelotvornoj provedbi i stvaranju okružja u kojem je mogućeučinkovito ostvarivanje prava. Rok za takvo usklađivanje bio je tri godine i počeoje teći od dana stupanja na snagu Privremenog sporazuma.Sama Zajednica nije nadležna za zakonodavnu djelatnost na područjuintelektualnog vlasništva 6 , pa se usklađivanje autorskog prava provodi se s ciljem4 Privremenim sporazumom se željelo postići što brže provođenje odredaba SSP o trgovini itrgovinskim pitanjima, osobito o slobodnom kretanju robe i prometu. Temelj za sklapanje Privremenogsporazuma je čl. 130 SSP kojim je predviđeno sklapanje takvog privremenog sporazuma za područjakoja se smatraju prioritetnim. Da bi SSP stupio na snagu potrebno je da ga, u skladu s vlastitim pravilima,potvrde sve Zajednice, a to su Europska zajednica, Europska zajednica za ugljen i čelik, Europska zajednicaza atomsku energiju kao i sve države članice tih zajednica za što je potrebno dugo vrijeme. Privremenisporazum odnosi se samo na trgovinska pitanja i bit će na snazi do stupanja na snagu SSP, pa ga je premapravilima Europskih zajednica mogla sklopiti uz Hrvatsku s jedne strane samo Europska zajednica sdruge strane, što znatno ubrzava potvrđivanje tog Privremenog sporazuma. Člankom 53. Privremenogsporazuma određeno je da će se on od 1. siječnja 2002. god. Primjenjivati privremeno ne budu li okončanipostupci potvrđivanja.5Pojam „intelektualno, industrijsko i trgovačko vlasništvo“ određen je u zajedničkoj izjavi uz čl. 36.Privremenog sporazuma (odnosno čl. 71 SSP) kojom se stranke usaglašavaju da su tim pojmom obuhvaćeniautorsko i srodna mu prava, pravo koje se odnosi na baze podataka, patente, industrijsko obličje, robnei uslužne žigove, topografije integriranih sklopova, zemljopisne oznake i zaštita od nepoštenog tržišnognatjecanja.6Više o nadležnosti zajednice za područje autorskog i srodnih prava vidjeti u Gliha, Igor, Razvojautorskog prava u Europskoj uniji, <strong>Zbornik</strong> Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, vol.2, 2001.615
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.funkcioniranja zajedničkog tržišta, i potpada pod DG XV - Internal Market andFinancial Services. S ujednačavanjem autorskog prava unutar Zajednice započelose donošenjem Zelene knjige o autorskom pravu i tehnološkim izazovima iz 1988.godine kojom je inicirano harmoniziranje u vezi s pojedinim pitanjima autorskogpravaPrema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s EZ-om (SSP), čl. 71.,Hrvatska se obvezala na usklađivanje propisa s područja autorskog prava. Rokza usklađivanje, na temelju odredaba tog članka, je bio tri godine od stupanja nasnagu SSP-a. Međutim, područje intelektualnog vlasništva, pa i autorskog prava,pripada prioritetnoj skupini područja usklađivanja, te je čl. 130. SSP-a određenoda rok od tri godine treba početi teći od dana stupanja na snagu relevantnogPrivremenog sporazuma. Odredbe o intelektualnom vlasništvu nalaze se uPrivremenom sporazumu o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima izmeđuRepublike Hrvatske i Europske zajednice, a u njemu su preuzete odredbe iz SSP-a.Dakle, obveza Hrvatske na usklađivanje propisa s područja autorskog pravapočela je teći od stupanja na snagu tog Privremenog sporazuma, a to je, premačl. 53. Privremenog sporazuma, 1. siječnja 2002. godine. Uz odredbu iz čl. 71.SSP-a (u Privremenom sporazumu čl. 36.), koji predstavlja temelj za usklađivanje,za područje autorskog prava još je važan i čl. 42. SSP-a (čl. 29. Privremenogsporazuma) kojim se dopuštaju zabrane i ograničenja uvoza, izvoza ili provozaroba radi zaštite intelektualnog vlasništva. Posredno su važni i čl. 97. − 99. koji seodnose na audiovizualno područje, elektroničke komunikacije i infrastrukturu teinformatičko društvo Za autorsko pravo važan je i dodatak VIII. SSP-a (dodatakVI. Privremenog sporazuma) pod nazivom Pravo intelektualnoga, industrijskogai trgovačkoga vlasništva. Taj dodatak sadrži popis višestranih međunarodnihugovora kojih bi Republika Hrvatska trebala biti strankomU Privremenom sporazumu nalazi se i Zajednička izjava uz članak 36. togSporazuma (tj. članak 71. SSP-a) kojom se stranke usuglašavaju da su autorskopravo i srodna mu prava, između ostalog, obuhvaćeni pojmom “intelektualno,industrijsko i trgovačko vlasništvo”.616OBILJEŽJA POJEDINIH SMJERNICA I NJIHOVAIMPLEMENTACIJA U HRVATSKI AUTORSKOPRAVNI SUSTAVKako je ranije navedeno sama Unija nije nadležna za zakonodavnu djelatnostna području intelektualnog vlasništva, te se usklađivanje autorskog prava provodise s ciljem funkcioniranja zajedničkog tržišta.Usklađivanju autorskog prava pristupilo se putem smjernica 7 koje su državečlanice dužne ugraditi u svoje nacionalne pravne poretke, putem zakona kojim7O smjernicama kao aktu EU v. opširnije Gavella N.: O europskom privatnom pravu,u Gavella,Nikola/Alinčić, Mira/Hrabar, Dubravka/Gliha, Igor/Josipović, Tatjana/Korać, Aleksandra/Baretić, Marko/Nikšić,Saša, Europsko privatno pravo, <strong>Pravni</strong> fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002.g.
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.se uređuje autorsko pravo. Sve te smjernice uređuju samo pojedine dijeloveautorskopravnog poretka, ali se i međusobno nadovezuju, pa i nadopunjuju,te ih nije moguće implementirati zasebno, o čemu je trebalo voditi računa priusklađivanju hrvatskog autorskopravnog poretka s onim EZ-a.Kao rezultat inicijative za harmonizaciju dosad je doneseno osamsmjernica, od kojih su sljedeće nazvane smjernicama inicijative prve generacijeharmoniziranja:- Smjernica 91/250/EEC o pravnoj zaštiti računalnih programa od 14. svibnja1991.,- Smjernica 2006/115/EZ od 12. prosinca 2006. o pravu najma i pravuposudbe i o određenim pravima srodnim autorskom pravu u polju intelektualnogvlasništva,- Smjernica 93/83/EEC o koordiniranju određenih pravila o autorskom pravui srodnim mu pravima koja se primjenjuju u satelitskoj radiodifuziji i kabelskojretransmisiji od 27. rujna 1993.- Smjernica 93/98/EEC o harmonizaciji trajanja zaštite autorskog prava iodređenih srodnih prava od 29. 10. 1993.- Smjernica 96/9/EC o pravnoj zaštiti baza podataka od 11. 3. 1996.- Smjernica 2001/84/EC o pravu slijeđenja u korist autora originalnihumjetničkih djela od 27. 10. 2001.Drugi korak u harmonizaciji autorskog prava u EU-u vezan je uz stvaranjei razvoj informatičkog društva karakteriziranog globalnom digitalizacijom ipredstavlja tzv. inicijativu druge generacije harmoniziranja izraženu Zelenomknjigom o autorskom pravu i srodnim pravima u informatičkom društvu iz 1995.i njezinim nastavkom iz 1996. U ostvarivanju inicijative druge generacije dosadje donesena sljedeća smjernica:Smjernica 2001/29/EC o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava isrodnih prava u informatičkom društvu od 22. 5. 2001.Treći korak vezan je donošenje Zelene knjige o borbi protiv krivotvorenjai neovlaštenog umnožavanja za zajedničkom tržištu iz 1998., koja je donesenas ciljem djelotvornijeg ostvarenja prava na zajedničkom tržištu. U okviru oveinicijative donesena je sljedeća smjernica;- Smjernica 2004/48/EC o provedbi zaštite prava intelektualnog vlasništva od29.04.2009.Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republika Hrvatska uskladilaje ovo područje u velikoj mjeri s potrebama informatičkog društva sa dva WIPOInternet ugovora i s aquis communautaire EuropskeUnije.Smjernicama se, između ostalog, određuje i minimalni sadržaj autorskog pravai srodnih mu prava, odnosno jamči da će nositelji tih prava biti ovlašteni izvršavatisadržaj zajamčen smjernicama.617
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.SMJERNICA O PRAVNOJ ZAŠTITI RAČUNALNIH PROGRAMASmjernica o pravnoj zaštiti računalnih programa je prva u nizu smjernica EUkojima se uređuje područje autorskog i srodnih prava. Ova je smjernica donesenakako bi se pružio jedinstveni pravni okvir zaštite računalnih programa jer je dotada zaštita bila neujednačena, a u nekim državama članicama nije ni postojala.Smjernicom sadrži odredbe o tome da se računalni programi moraju zaštitikao literalna djela, detaljne odredbe o tome tko se smatra nositeljem prava, onositelju prava u slučaju djela stvorenog u random odnosu, zatim koja su pravatvorca računalnog programa, koja su ograničenja prava, među kojima je i pravoovlaštenog korisnika računalnog programa da dekompilira računalni programu svrhu njegove interoperabilnosti s drugim računalnim programima i ostalimdjelovima računala.U hrvatskom autorskom pravu već je ZID ZAP NN 76/99 računalni se programiglede zaštite izjednačeni sa literalnim djelima, s time da o drugim pitanjima nijebilo detaljnijih odredaba. Stoga je za usklađivanje bilo potrebno urediti ostalapitanja vezana uz zaštitu računalnih programa. Odredbama ZAPSP računalniprogram štite kao i literalna djela. Zaštita računalnih programa uređena je nanačin da je u zakonu posebno poglavlje posvećeno zaštiti računalnih programai audiovizualnih djela, a na ona pitanja koja nisu uređena posebnim odredbamaprimjenjuju se opće odredbe o autorskim djela.SMJERNICA O KOORDINIRANJU ODREĐENIH PRAVILA OAUTORSKOM PRAVU I SRODNIM MU PRAVIMA KOJA SEPRIMJENJUJU U SATELITSKOJ RADIODIFUZIJI I KABELSKOJRETRANSMISIJIOvaj je smjernica donesena s ciljem da se otkloni pravna nesigurnost koja jepostojala zbog različite i nepotpune pravne regulative ovoga pravnog područja ida se na taj način omogući nesmetan satelitski prijenos i kabelska retransmisija izjedne države članice u drugu. Smjernicom je uređeno novo isključivo pravo datiodobrenja ili zabraniti priopćavanja javnosti putem satelitelita, kao pravo odvojenood drugih oblika priopćavanja javnosti. Ovo je pravo priznato autorima za njihovadjela, te umjetnicima izvođačima, proizvođačima fonograma, te organizacijamaza radiodifuziju. Za proizvođače filmova to pravo ovom Smjernicom nijepredviđeno.Istom krugu subjekata priznato je i pravo dati odobrenje ili zabraniti kabelskuretransmisiju. Ovo pravo nositelji su ovlašteni u skladu sa smjernicom ostvarivatiisključivo kolektivno, putem udruga za kolektivno ostvarivanje prava. Onda kadanije postignut sporazum između organizacije za kolektivno ostvarivanje tog pravai osobe koja obavlja kabelsku retransmisiju, države članice moraju osigurati dajedna ili obe strane mogu tražiti pomoć ovlaštenog tijela. Uređenjem isključivog618
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.prava priopćavanja putem statelita proširen je minimalni sadržaj srodnih pravaodređen Smjernicom o pravu najma i posudbe te sadržaj autorskog prava određenBernskom konvencijom i nadopunjen Smjernicom o pravu najma i posudbe.Bilo je potrebno usklađivanje s odredbama ove Smjernice. Na usklađivanjes njome posebno obvezuje i čl. 97. SSP-a, kojim se uređuje suradnja naaudiovizualnom području, ali i obveza usklađivanja tzv. prekograničnog emitiranja(footprint i over spill područja).Tako je ZAPSP priznato je autorima i nositeljima srodnih prava isključivo pravodavanja odobrenja ili zabrane priopćavanja javnosti putem satelita i isključivopravo davanja dopuštenja i zabrane kabelske retransmisije, te je za ostvarivanjeovih prava u skladu sa smjernicom predviđeno isključivo kolektivno ostvarivanje.Također, u hrvatskom autorskopravnom sustavu nije postojalo tijelo koje biimalo posredničku funkciju u slučaju neuspjelih pregovora za sklapanje ugovorao dopuštenju kablovske retransmisije, pa je trebalo predvidjeti osnivanje takvogtijela. Tako je ZAPSP predviđeno osnivanje Vijeća stručnjaka, tijela sastavljenogod stručnjaka s područja autorskog i srodnih prava, koje je ovlašteno posredovatipri pregovorima o visini naknada za korištenje predmeta zaštite. Vijeće stručnjakatakođer obavlja i posredovanje u pogledu sklapanja ugovora o kabelskomreemitiranju između radiodifuzijskih organizacija i kabelskih operatora.SMJERNICA O PRAVNOJ ZAŠTITI BAZA PODATAKAU suvremenom društvu u svim područjima života postoji velika količinainformacija, koje je potrebno sustavno organizirati kako bi bile pristupačnije.Izrada takvih sustava, baza podataka zahtjeva značajno ulaganje u pogledu novca,radnog vremena, i dr., pa stoga ova smjernica ima za cilj pružiti ujednačenuzaštitu njihovim tvorcima. Ovom je Smjernicom predviđena zaštita baza podatakau elektroničkom i neelektroničkom obliku. Njome se predviđa dvostruka zaštitabaza podataka 8 ovisno o tome predstavlja li baza podataka autorsko djelo ili onane zadovoljava kriterije za autorsko djelo. Baze podataka koje mogu biti objektautorskog prava su one koje po izboru ili rasporedu svoje građe predstavljajuintelektualnu tvorevinu. Takve baze podataka, prema ovoj Smjernici, moraju bitizaštićene po pravilima autorskog prava.Za baze podataka koje ne zadovoljavaju kriterije za autorskopravnu zaštitu,ali je za njihovo stvaranje potrebno bitno ulagati, bilo s obzirom na stjecanjesadržaja ili njegovu provjeru, ili s obzirom na prikazivanje, također je smjernicompredviđena zaštita. To se pravo naziva sui generis pravo. Smjernicom je predviđensadržaj prava, ograničenja isključivih prava. To sui generis pravo tvorca baza8Smjernicom o pravnoj zaštiti baza podataka baze podataka su određene kao zbirke samostalnih djela,podataka ili drugog materijala raspoređenog na sistematičan ili metodičan način, dostupne elektroničkimili drugim sredstvima.619
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.podataka traje 15 godina, počevši od početka godine koja slijedi onu u kojoj jezavršena baza podataka.U hrvatskom pravu ZAP-om je bila uređena autorskopravna zaštita bazapodataka iu vezi s tom zaštitom nije potrebno neko značajnije usklađivanje. Tzv. suigeneris zaštita baza podataka koje ne zadovoljavaju kriterije za autorsko djelou hrvatskom pravu predviđena je ZAPSP u zasebnom poglavlju. OdredbamaZAPSP definirano je u skladu s odredbama smjernice što se smatra sui generisbazom podataka, tko je nositelj prava, sadržaj prava, ograničenja prava, prava iobveze ovlaštenih korisnika, te trajanje zaštite u skladu sa sadržajem smjernice.SMJERNICA O HARMONIZACIJI ODREĐENIH ASPEKATAAUTORSKOG PRAVA I SRODNIH PRAVA U INFORMATIČKOMDRUŠTVUHarmonizacija zakona na području autorskog i srodnih prava pridonosifunkcioniranja zajedničkog tržišta EU. Ujednačenim pravnim uređenjem autorskogi srodnih prava na područjuUnije željelo se postići i to da se zaštiti neovisnost i dostojanstvo nositeljaprava koji u svoju intelektualnu tvorevinu ulažu kako duhovno, tako i materijalno,ali i da se zaštiti i javni interes, pa su u tom smislu predviđena ograničenja pravaautora i nositelja srodnih prava.Osnovni cilj ove smjernice je uskladiti uređenje autorskog i srodnih prava satehnološkim razvojem i novim načinima iskorištavanja 9 .Njome su zajamčena prava koja svaka članica mora urediti tako da suprilagođena digitalnom okruženju kao i obvezna i moguća ograničenja zajamčenihprava, te je reguliranazaštita tehničkih mjera za zaštitu od neovlaštenog rabljenja autorskih djela iobjekata srodnih prava i informacija o upravljanju pravima.Tako je zajamčeno pravo umnožavanja, pravo priopćavanja javnosti autorskihdjela i pravo činjenja dostupnim javnosti objekata srodnih prava te pravostavljanja u promet .9Sa donošenjem smjernice čekalo se dok se ne okonča Diplomatska konferencija o nekim pitanjimaautorskog i susjednih prava koja se u okviru Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo ( WIPO)održavala u prosincu 1996.g. s ciljem uspostavljanja nove minimalne razine zaštite autorskog prava.Diplomatska konferencija završena je usvajanjem WIPO ugovora o autorskom pravu (WCT) i WIPOugovora o izvedbama i fonogramima (WPPT), i sve su države članice EU-a, kao iKomisija, potpisniceoba navedena WIPO ugovora. To znači da su dužne uskladiti svoje zakonodavstvo s tim međunarodnimugovorima.620
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.Pravo umnožavanja (reproduciranja) zajamčeno je; autorima za njihova djela,umjetnicima izvođačima za njihove fiksirane izvedbe, proizvođačima fonogramaza njihove fonograme,proizvođačima filmova za originale i umnožene primjerke njihovih filmova,organizacijama za radiodifuziju za njihova fiksirana emitiranja, kao isključivopravo (pravo apsolutnog djelovanja) koje ovlašćuje svog nositelja da odobri ilizabrani umnožavanje neposredno ili posredno, trajno ili privremeno, u cijelosti ilidjelomično, bez obzira na oblik i sredstva umnožavanja. Navedenim određivanjemizričito se htjelo naglasiti da je digitalizacija, odnosno digitalno umnožavanje,u pravnom smislu izjednačena, mutatis mutandis, s analognim umnožavanjem.Odredbama ZAPSP u potpunosti je ovaj institut usklađen sa zahtjevimaSmjernice.Pravo priopćavanja javnosti bilo je priznato u našem autorskopravnomporetku i prije donošenja ZAPSP, ali je bilo potrebno njegov sadržaj uskladiti sazahtjevima Smjernice. Odredbama ZAPSP detaljno je uređen sadržaj prava autorai nositelja srodnih prava s obzirom na sadržaj Smjernice. Osobito je značajnanovina u definiranju prava priopćavanja javnosti putem Interneta ili druge sličneglobalne digitalne mreže kao prava stavljanja na raspolaganje javnosti, isključivogprava da se autorsko djelo priopći javnosti, bežično ili putem žica, na način kojipripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu s mjesta i u vrijemekoje sami odaberu.Smjernicom o informatičkom društvu autorima je zajamčeno pravo datiodobrenje ili zabraniti stavljanje u promet izvornika ili primjeraka djela, te jeuređeno i pitanje iscrpljenja prava stavljanja u promet, tj distribucije. ZAPSPuređen je institut iscrpljenja prava distribucije na području RH, a ZID ZAPSPova je materija u potpunosti usklađena sa zahtjevom ove Smjernice na način dapravo distribucije iscrpljuje prvom zakonitom prodajom ili drugim prijenosomvlasništva nad izvornikom ili primjercima autorskog djela ili predmeta srodnogprava na području EU, od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak s odgodomprimjene do ulaska RH u ponopravno članstvo EU.Smjernica o harmonizaciji u informatičkom društvu, sadrži pravila o ograničenjuautorskog prava i srodnih mu prava, obvezna i fakultativna. Iz prava umnožavanjaobvezno je bilo, u skladu sa Smjernicom, isključiti privremeno umnožavanje(reprodukciju) koje je prolazno ili slučajno, Osim tog obveznog ograničenja,postoji i lista mogućih ograničenja prava umnožavanja, prava priopćavanjajavnosti i prava činjenja dostupnim iz koje članice mogu birati ograničenja, ali senipošto ne bi smjelo uzeti sva predviđena ograničenja.Odredbama ZAPSP preuzeto je obvezno ograničenje prava umnožavanja uvidu privremenog umnožavanja, te neka od mogućih ograničenja isključivih pravaautora u pogledu njegova djela. Predviđena ograničenja se na odgovarajući način iu skladu s prirodom pojedinih srodnih prava primjenjuju i na srodna prava.Smjernicom o informatičkom društvu naloženo je pružanje odgovarajućepravne zaštite tehničkim mjerama koje služe kao prepreka neovlaštenom korištenju621
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.autorskih djela i objekata srodnih prava tj. odgovarajućoj pravnoj zaštiti protivzaobilaženja takvih mjera.Osim samog zaobilaženja tehničkih mjera, odgovarajuća se pravna zaštitatrebala pružiti i u odnosu na sredstva koja služe zaobilaženju tehničkih mjera.Pravna zaštita prema Smjernici o informatičkom društvu mora se pružiti iu odnosu na informacije o upravljanju pravima. Odredbama ZAPSP propisanoje da povredu prava iz ovoga Zakona predstavlja i osujećivanje učinkovitihtehničkih mjera koje služe za zaštitu prava predviđenih ovim Zakonom, kao ipovreda podataka o upravljanju pravima. Također je definirano što predstavljaosujećivanje učinkovitih tehničkih mjera, te što su tehničke mjere i kada sesmatraju učinkovitima, što se smatra povredom podataka o upravljanju pravimate što su podaci o upravljanju pravima.SMJERNICA O PRAVU SLIJEĐENJA U KORIST AUTORAORIGINALNIH UMJETNIČKIH DJELASmisao prava slijeđenja 10 je da se autorima umjetničkih djela omogući dasudjeluju u ekonomskom uspjehu svoga djela. Iako je zaštita ovoga prava postojalau većini država članica i prije donošenja ove smjernice, zaštita nije bila ujednačenazbog čega su bile moguće relokacije prodaja da bi se izbjegli propisi pojedinedržave. Ovom se Smjernicom jamči pravo autora originalnih umjetničkih djela naudio u cijeni od svake daljnje prodaje njihovih originalnih djela,Smjernica definira pojam prava slijeđenja, te određuje djela u odnosu nakoja se ovo pravo ostvaruje kao i osobe koje su ovlaštenici, Smjernica uređuje inačin utvrđivanja naknade, kao i pravo ovlaštenika na informaciju potrebnu da biostvario pravo.Pravo slijeđenja bilo je priznato u hrvatskom autorskopravnom poretku i prijedonošenja ZAPSP. Međutim bilo je potrebno unijeti neke izmjene i dopuneglede ovoga institute da bi se uskladio s obveznim pravilima iz ove Smjernice.Tako je odredbana ZAPSP u skladu sa zahtjevima Smjernice precizno definiranou odnosu na koja djela se pravo ostvaruje, od kojih se osoba može ostvarivatipravo, te kako se određuje visina naknade. Činjenica je da se pravo slijeđenja uHrvatskoj gotovo uopće ne izvršava stoga je potrebno stvaranje mehanizama kojiće omogućiti izvršavanje prava slijeđenja, a najprikladniji je način, vjerojatno,kolektivno ostvarivanje ovoga prava.10Naziv pravo slijeđenja dolazi od francuskog naziva droit de suite, koji je globalno prihvaćen kaotehnički naziv za to pravo.622
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.SMJERNICA O PRAVU NAJMA I PRAVU POSUDBE I OODREĐENIM PRAVIMASRODNIM AUTORSKOM PRAVU U POLJUINTELEKTUALNOG VLASNIŠTVAZaštita prava najma i prava posudbe autorskih djela i predmeta srodnih pravapostaje sve važnija za nositelje jer su postupci neovlaštenog korištenja u porastu,stoga Smjernica predviđa da se za nositelje prava mora osigurati naknada. Pravona naknadu, koja proizlazi iz tih isključivih prava, autori i umjetnici izvođači sene mogu odreći, čak i ako su prenijeli pravo davanja odobrenja, odnosno zabranenajma i posudbe njihovih autorskih djela, odnosno izvedaba. Pravo najma i pravoposudbe države članice moraju priznati autorima za njihova djela, umjetnicimaizvođačima za njihove fiksirane izvedbe, proizvođačima fonograma za njihovefonograme i proizvođačima filmova za njihove filmove. Pravo najma u vezi sračunalnim programima je već bilo posebno uređeno Smjernicom o računalnimprogramima.Pravo posudbe države članice mogu urediti samo kao pravo na naknadu, ane kao isključivo pravo, a mogu ga ograničiti i tako da se pojedine kategorijeorganizacija oslobode plaćanja naknade za posudbu autorskih djela, odnosnoobjekata srodnih prava. Tu se u prvom redu misli na javne knjižnice, s time dafonogrami, filmovi i računalni programi ne potpadaju pod to ograničenje.Pravo najma u hrvatskom pravu već ZAP bilo je priznato svim ovlaštenicimanavedenima u ovoj Smjernici, osim proizvođačima filmova kojima uopće nijepriznato posebno srodno pravo. Međutim, ono se gotovo uopće ne ostvaruje.Odredbama ZAPSP postignuta usklađenost s pravnom stečevinom EU, te je timeostvaren odgovarajući zakonski okvir pa je stoga možda potrebna inicijativa odstrane nositelja prava da bi se prava i ostvarivala. Pravo najma u vezi s glazbenimdjelima, odnosno izvedbama ostvaruje se u Hrvatskoj tako da se ne dopušta najamfonograma koji sadrže glazbena djela i izvedbe. Pravo posudbe autorskih djela,odnosno objekata srodnih prava nije izričito i posebno priznato. Za usklađivanjeje bilo potrebno priznati pravo najma proizvođačima filmova, odnosno priznatipravo proizvođača filmova koje će u sadržaju imati i to ovlaštenje, priznati pravoposudbe.Drugi dio ove Smjernice određuje krug srodnih prava koje države članicemoraju priznati i minimalni sadržaj tih prava. Članice su dužne priznati pravoumjetnika izvođača, pravo proizvođača fonograma, pravo proizvođača filmovai pravo organizacija za radiodifuziju, te su uz minimalni sadržaj autorskog pravazajamčen Bernskom konvencijom za zaštitu književnih i umjetničkih djela, kojesu sve članice stranke dužne još priznati i pravo najma i posudbe.U hrvatskom autorskopravnom poretku su bila priznata sva srodna pravaodređena ovom Smjernicom, osim prava proizvođača filmova. Minimalni sadržajtih prava zajamčen ovom Smjernicom priznat je i u hrvatskom autorskopravnomporetku. Za usklađivanje je bilo potrebno ZAPSP priznati pravo proizvođačafilmova.623
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.SMJERNICA O HARMONIZACIJI TRAJANJA ZAŠTITEAUTORSKOG PRAVA I ODREĐENIH SRODNIH PRAVAAutorsko pravo i srodna mu prava vremenski su ograničena prava. Njihovotrajanje nije bilo jednako u svim državama članicama EU. Stoga se Smjernicom oharmonizaciji trajanja zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava pristupiloujednačavanju trajanja tih prava tako da su se njome produžili rokovi koji su bilipriznati Bernskom konvencijom i Rimskom konvencijom. Tom su Smjernicomkroz odredbe o rokovima trajanja Smjernicom priznata još dva srodna prava.Smjernica određuje trajanje autorskih imovinskih prava, te trajanje srodnihprava, kao i način računanja trajanja zaštite. Za moralna prava autora i umjetnikaizvođača (trajanje osobnopravne komponente autorskog prava i prava umjetnikaizvođača) rok nije određen, nego je to u cijelosti prepušteno državama članicama.Ovom se Smjernicom priznalo pravo nakladnicima koji prvi izdaju djelo kojeza vrijeme trajanja autorskog prava nije bilo ovlašteno izdano ili osobama kojeprve ovlašteno priopće javnosti takvo djelo. Države članice također mogu, aline moraju, priznati pravo vezano uz kritička i znanstvena izdanja djela koja višenisu zaštićena autorskim pravom. Ovom Smjernicom su produženi rokovi zazaštitu računalnih programa predviđeni Smjernicom o pravnoj zaštiti računalnihprograma, kao i rokovi trajanja srodnih prava predviđeni Smjernicom o pravunajma i posudbe. Svi navedeni rokovi se računaju od 1. siječnja godine koja slijedionu u kojoj se dogodila činjenica od koje se rok počinje računati.U hrvatskom autorskopravnom poretku, kao što je već navedeno, nije bilopriznato pravo proizvođača filmova, ni pravo u vezi s djelima neobjavljenimza vrijeme trajanja autorskog prava. Trajanje drugih prava je već bilo određenona način predviđen ovom Smjernicom. Dakle, za usklađivanje je bilo potrebnoZAPSP priznati pravo proizvođača filmova i pravo u vezi s djelima neobjavljenimza vrijeme trajanja autorskog prava.OSTALA PITANJA UREĐENA ZAPSPZa razliku od ZAP-a, ZAPSP se temelji na monističkoj koncepciji 11 autorskogprava, po kojoj je ono jedinstveno pravo koje se sastoji od ovlaštenja različitihpo svojoj naravi, osobnopravnih, imovinskopravnih i onih koja u mješovitenaravi. Monistička koncepcija prihvaćena je u pravnim porecima većine zemalja11O monističkoj koncepciji autorskog prava vidjeti Henneberg, Ivan, Utjecaj teorija o pravnoj naraviautorskog prava na zakonodavstva o autorskom pravu s posebnim osvrtom na hrvatsko zakonodavstvo,<strong>Zbornik</strong> hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, vol. 5, 2004.624
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.srednjoeuropske podskupine kontinentalnog pravnog 12 kruga kojoj hrvatskiprivatnopravni poredak pripada.Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima detaljnije se uređuje područjekolektivnog ostvarivanja prava, odnosi korisnika predmeta zaštite i udrugaza kolektivno ostvarivanje prava po uzoru na druge države članice EU. Zakonuređuje kolektivno ostvarivanje prava kao specijaliziranu djelatnost udrugeza kolektivno ostvarivanje prava koja takvu djelatnost može obavljati samona temelju posebnog odobrenja nadležnog Državnog zavoda za intelektualnovlasništvo, uz udovoljavanje traženim zahtjevima. ZAPSP je prihvatio modelkolektivnog ostvarivanja prava prema kojem samo jedna udruga može ostvarivatiprava koja se odnose na pojedinu vrstu nositelja autorskog prava, odnosno srodnihprava. Takvo rješenje prihvaćeno je u većini država svijeta, pa tako i državamačlanicama EU i kandidatima za članstvo u EU.ZAPSP se nadalje uređuje određivanje naknada za korištenje predmeta zaštiteautorskog prava, odnosno srodnih prava.Predviđa se također i inspekcijski nadzor Državnog zavoda za intelektualnovlasništvo nad radom udruga za kolektivno ostvarivanje prava.Zakon podrobno uređuje i područje zaštite autorskog prava i srodnih pravau slučaju povrede, usklađeno s kaznenopravnim i prekršajnopravnim sustavomRepublike Hrvatske.Zakonom se, također, posebnom glavom uređuje i područje primjene Zakonaobzirom na međunarodnopravni karakter autorskog prava i srodnih prava.Prijelaznim i završnim odredbama utvrđuju se pravila o primjeni ovog Zakonakoja su također usklađena s međunarodnim ugovorima i pravnom stečevinomEU-a.RAZVOJ AUTORSKOG PRAVA NAKON DONOŠENJAZAKONA IZ 2003.U okviru procesa stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji, kako je propisanoodredbom članka 71. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Republika Hrvatskaobvezna je zajamčiti razinu zaštite intelektualnog vlasništva sličnu razini kojapostoji u Europskoj uniji.Budući da je od donošenja sadašnjeg ZAPSP-a u Europskoj uniji stupila nasnagu Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004.12O pripadnosti Republike Hrvatske srednjoeuropskoj podskupini kontinentalnoeuropskog pravnogkruga vidjeti opširnije Gavella, Nikola, Građansko pravo u Hrvatskoj i pripadnost pravnog poretkakontinentalnoeuropskom pravnom krugu, Gavella, Nikola/Alinčić, Mira/Sajko, Krešimir/Tumbri, tanja/Stipković, Zlatan/ Josipović, Tatjana/Gliha, Igor/Matanovac, Romana/ Ernst, Hano, Građansko pravou Hrvatskoj i pripadnost pravnog poretka kontinentalnoeuropskom pravnom krugu, <strong>Pravni</strong> fakultetSveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2005.godine625
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.o provedbi zaštite prava intelektualnog vlasništva kao i s obzirom na činjenicuda su u predpristupnim pregovorima 13 utvrđeni dijelovi Zakona koji trebaju bitiizmijenjeni kako bi Republika Hrvatska u trenutku pristupanja Europskoj unijipružala isti stupanj zaštite autorskog prava i srodnih prava kao i u državamačlanicama Europske unije, bilo je potrebno donijeti Zakon o izmjenama i dopunamaZakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 79/07), koji je donesen 13.srpnja 2007. godine, a stupio je na snagu 7. kolovoza 2007. godine.SMJERNICA 2004/48/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA IVIJEĆA OD 29. TRAVNJA 2004. O PROVEDBI ZAŠTITE PRAVAINTELEKTUALNOG VLASNIŠTVASmjernicom o provedbi zaštite prava intelektualnog vlasništva propisuje mjere,postupanje i naknadu štete kad je povrijeđeno pravo intelektualnog vlasništva.Nadalje smjernica navodi tko su osobe ovlaštene zatražiti poduzimanje propisanihmjera.Okosnicu Smjernice o provedbi zaštite prava intelektualnog vlasništva čineodredbe o pribavljanju dokaza o povredi prava intelektualnog vlasništva, o pravuna podatke vezane uz povredu prava intelektualnog vlasništva, o privremenimmjerama, te o mjerama koje će se poduzeti po donošenju meritorne odluke.U skladu s odredbama Direktive 2004/48/EC Zakonom o izmjenama idopunama ZAPSP uređeno je u skladu sa Smjernicom pitanje privremenih mjeraza osiguranje dokaza o povredi ili prijetnji povredom prava na zahtjev nositeljakoji učini vjerojatnim da mu je pravo povrijeđeno ili da prijeti opasnost da seneki dokaz o predmetnoj povredi ili prijetnji povredom neće moći izvesti ili da ćenjegovo kasnije izvođenje biti otežano. Odredbama ZID ZAPSP u skladu saSmjernicom EU uređuje se pitanje pribavljanje dokaza tijekom parničnogpostupka zbog povrede prava, također se uređuje da su postupci za zaštitu pravaiz ovog Zakona hitni, te da se u tim postupcima primjenjuju odredbe Zakona oparničnom postupku, odnosno Ovršnog zakona, ovisno o vrsti postupka. Osimnavedenog propisano je pravo nositelja prava da zahtijeva dostavu podataka oporijeklu i distribucijskim kanalima proizvoda ili usluga kojima se povrjeđujenjegovo pravo.13Više o pregovorima RH i EU vidjeti: Gliha, Igor; Pregovori Republike Hrvatske i Europske unije izpodrčja autorskog prava, <strong>Zbornik</strong> Hrvatskog društva za autorsko pravo, vol. 7, Zagreb, 2006. godine.626
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.OSTALA PITANJA UREĐENA ZID ZAPSPOsim promjena kojima je udovoljeno obvezama usklađivanja s odredbamaDirektive 2004/48/EC, Zakonom o izmjenama i dopunama uređena su još nekapitanja.Bilo je potrebno izmijeniti odredbe koje se odnose na iscrpljenje pravadistribucije tako da se nacionalno iscrpljenje proširi na teritorij Zajednice.Sukladno odredbama Direktive 2001/29/EC definira se pojam “odgovarajućanaknada” kao ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora datiuzimajući u obzir vjerojatnu štetu koja autoru nastaje kada se njegovo djelo beznjegovog odobrenja reproducira za privatno ili drugovlastito korištenje, primjenutehničkih mjera zaštite, te druge okolnosti koje mogu biti od utjecaja na pravilnoodmjeravanje oblika i iznosa odgovarajuće naknade. Rješava se osiguravanjeizvršavanja sadržajnih ograničenja autorskog prava i srodnih prava kada je toonemogućeno tehničkim mjerama zaštite.Utvrđuje se da Vijeće stručnjaka, koje nije tijelo ni državne ni sudske vlasti, anjegovo mišljenje ima karakter stručne preporuke, može uz posredovanje u pogledusklapanja ugovora o kabelskoj retransmisiji između organizacija za radiodifuzijui kabelskih operatora obavljati i posredovanje u pogledu omogućavanja pristupaautorskom djelu i njegovog korištenja u skladu s ograničenjima iz ZAPSP-a.U skladu s načelima Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnihizričaja 14 , a u cilju zaštite i promicanja raznolikosti kulturnih izričaja, stvaranjauvjeta za unapređivanje kulture i raznolikosti kulturnih izričaja na nacionalnoj imeđunarodnoj razini ZID ZAPSP propisana je za udruge koje kolektivno ostvarujuautorsko pravo i srodna prava obveza osnivanja fonda koji služi za poticanjeodgovarajućeg kulturnog i umjetničkog stvaralaštva i kulturne raznolikosti uodgovarajućem kulturnom i umjetničkom području.UMJESTO ZAKLJUČKANa putu prema ulasku u EU Republika Hrvatska provela je opzežan postupakusklađivanja svoga autorskopravnog poretka s pravnom stečevinom, aquiscommunautaire EU. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju preuzela je obvezuda će zajamčiti razinu zaštite intelektualnog vlasništva sličnu razini koja postojiu EU, uključujući i učinkovita sredstva za provedbu tih prava Harmonizacijapropisa s područja autorskog i srodnih prava EU provodi s ciljem funkcioniranjazajedničkog tržišta Unije na kojem se nalazi velika količina predmeta koji sadržeautorska djela i predmete srodnih prava. Smjernicama se nastojalo odgovoritii na izazove koje postavlja suvremeno informatičko društvo u kojem se otvaraju14Konvencija o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, sastavljena u Parizu 20. listopada2005., objavljena u NN MU 5/06, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 18. ožujka 2007.godine.627
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.novi načini iskorištavanja autorskih djela i predmeta srodnih prava, ali i njigovepovrede, na način da se pruži efikasna zaštita nositeljima prava, ali i da seistodobno kroz ograničenja tih prava zaštiti javni interes. Donošenjem ZAPSP teNovele ZAPSP Republika Hrvatska uskladila je svoj autorskopravni poredak sapravnom stečevinom EU i time ispunila obveze koje su pred nju stavljene SSP.Ipak pred nama je vrlo zahtjevno razdoblje dosljedne primjene implementiranihodredbi, osobito glede kolektivnog ostvarivanja prava, te efikasnog ostvarivanjazaštite autorskopravnih ovlaštenja sudskim i izvansudskim putem.Kako je područje intelektualnog stvaralaštva vrlo dinamičan aspekt ljudskogdruštva, osobito danas u eri digitalizacije, postojeće stanje autorskopravnog uređenjaće se zasigurno mijenjati. Zbog velikog gospodarskog značaja intelektualnihtvorenina, vrlo je vjerojatno da će tijela EU s ciljem funkcioniranja zajedničkogtržišta, što je bio i prvotni motiv donošenja akata kojima se uređuje ovo područje,popratiti buduće promjene na području autorskog prava odgovarajućim pravnimdokumentima.Literatura:Gavella, N., Građansko pravo u Hrvatskoj i pripadnost pravnog poretkakontinentalnoeuropskom pravnom krugu, Gavella, N./Alinčić, M./Sajko, K./Tumbri,T./Stipković, Z./ Josipović, T./Gliha, I./Matanovac, R./ Ernst, H., Građansko pravo uHrvatskoj i pripadnost pravnog poretka kontinentalnoeuropskom pravnom krugu, <strong>Pravni</strong>fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2005.godineGliha, I. : Intelektualno vlasništvo, http://www.mvpei.hr, 2001.Gliha, I.: Pregovori Republike Hrvatske i Europske unije s područja autorskog prava,<strong>Zbornik</strong> Hrvatskog društva za autorsko pravo, vol.7, Zagreb, 2005.Gliha, I. : Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine, Zagreb,2004.Henneberg, I. : Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001.http://eur-lex.europa.euhttp://www.dziv.hr - Nacionalna strategija razvoja sustava prava intelektualnogvlasništvahttp://www.wipo.int – About Intellectual PropertyMatanovac, R./ Gliha, I.; Novela Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima iz2007. godine u Adamović, J./ Blažević, B./ Cvetić, A./ Gliha, I./ Kunda, I./ Matanovac,R./ Matešić, S./ Parać, K./ Rački Marinković, A./ Šiša Hrlić, M./ Topić, Ž./ Vuković,G./ Zatezalo, S., Prilagodba hrvatskog prava intelektualnog vlasništva europskom pravu,Narodne novine d.d., Zagreb, 2007.g.Vukmir, M. : Utjecaj razvoja tehnologija na autorsko pravo i pravna priroda predmetazaštite intelektualnog vlasništva, <strong>Zbornik</strong> Hrvatskog društva za autorsko pravo, vol.2,Zagreb, 2001.628
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.Propisi:Smjernica Vijeća 91/250/EEC o zakonskoj zaštiti računalnih programa, 1991. OJ/ L122, 17. 5. 1991., 1993. OJ/L 290/24. 11. 1993.Smjernica Vijeća 92/100/EEC o pravu iznajmljivanja i pravo posudbe te na određenaprava srodna autorskom pravu u području intelektualnog vlasništva, 1992 OJ/L 346/27.11. 1992., 1993. OJ/L 290/24,11. 1993., 2006. OJ/L 376/27. 12. 2006., proč. tekstSmjernica Vijeća 93/83/EEC o koordinaciji nekih pravila koja se odnose na autorskopravo i srodna prava primjenljivih na satelitsku radiodifuziju i kabelsku retransmisiju,1993 OJ/L 248/6. 10. 1993.Smjernica Vijeća 93/98/EEC kojom se harmonizira rok zaštite autorskog prava i nekihsrodnih prava, 1993 OJ/L 290/24. 11. 1993./., 2001. OJ/L 167/22. 6. 2001., 2006. OJ/L372/27. 12. 2006., proč. tekst.Smjernica 96/9/EC Europskog Parlamenta i Vijeća o zakonskoj zaštiti baza podataka,1996. OJ L 77/ 27. 3. 1996.Smjernica 2001/29/EC Europskog Parlamenta i Vijeća o harmonizaciji određenihaspekata autorskog prava i srodnih prava u informatičkom društvu, OJ/ L 272/13. 10.2001.Smjernica 2001/84/EC Europskog Parlamenta i Vijeća o pravu slijeđenja u koristautora izvornika umjetničkog djela, OJ L 167/22. 6. 2001., 2002. OJ/L 6, 10. 1. 2002./Smjernica 2004/48/EC Europskog Parlamenta i Vijeća o provedbi zaštite pravaintelektualnog vlasništva, OJ L 195 /2.6.2004.Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju NN 14/1, 14/02, 1/05, 7/05, 9/05, 11/06Zakon o autorskom pravu, NN 53/91, 58/93, 9/99 – proč., 76/99, 127/99, 67/01Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, NN 167/03, 79/07AN OVERVIEW OF THE DEVELOPMENT OF COPYRIGHTLAW IN THE REPUBLIC OF CROATIA WITH ANEMPHASIS ON THE CHANGES STIPULATED BYHARMONISATION WITH THE LEGALACQUIS OF THE EUThe order of copyright law in the Republic of Croatia (further referred to as RH in the text) hasgone through a range of changes since independence to the present. Some have been the result of thenecessity to regulate newly founded social relations. Copyright law in modern society is namely adynamic branch of law due to the nature of some of the social relations it regulates, which are underdirect influence of an accelerated development in technology. The other no less important reasonfor the changes is the need to satisfy the international obligations that the Republic of Croatia hasassumed. This in the legal sense is related to the necessity of harmonising the entire legal order withthe acquis communautaire, that is, the legal acquis of the European Union (later in the text referredto as EU). In this paper, the evolution of the order of copyright law is analysed given the obligationsof RH. These obligations emerge from the Stabilisation and Association Agreement decided upon629
Mia Jug Duraković: Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 613.-630.with the EU and entail taking on the obligation to offer the level of protection in copyright andrelated law which exists in the EU including also the effective resources for the implementation ofthese laws.Key words: copyright law, Republic of Croatia, Stabilisation andAssociation Agreement, EU630
PRIKAZI
Dr. sc. Arsen Bačić: Poverty and fundamental rights - the justification and enforcement of ...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 633.-636.Dr. sc. Arsen Bačić, redoviti profesorPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituDavid Bilchitz: POVERTY AND FUNDAMENTAL RIGHTS – THEJUSTIFICATION AND ENFORCEMENT OFSOCIO-ECONOMIC RIGHTS, Oxford University Press, 2007, p. 279Iako su formalizirana u brojnim legalnim dokumentima ekonomska, socijalnai kulturna (ESK) prava ostaju u velikoj obitelji suvremenih ljudskih pravanormativno nerazvijena pastorčad. Uprkos činjenici da se ta grupa prava naširokosmatra poželjnim ciljevima, retorički korisnima, pokazuje se da ista zapravo imajuniz upitnih praktičnih implikacija prema državnoj politici i distribuciji resursaunutar konkretnih političkih zajednica. Imajući sve to u vidu nije ni čudo što suESK prava sistematski zanemarivana, prije svega zato jer se smatralo da onastvarno ne mogu ništa značajno ponuditi svijetu ispunjenom velikim siromaštvomi nejednakošću. Imajući u vidu posebno pravo na hranu, dom i zdravstvenu skrbneki podaci djeluju doista zastrašujuće. Naime, u svijetu je danas gotovo miljarduljudi kronično na rubu gladi. Svake godine deset miljuna ljudi umire zbog razlogakoji se povezuju s gladi. U zemljama u razvoju, neishranjenost i bolesti zbog gladisvake su godine uzrok smrti šest miljuna djece. U tim zemljama oko miljardu ljudinema pristup do sigurne i zdrave vode. Procjenjuje se da oko miljardu ljudi nemaodgovarajuće stambene uvjete, a stotine tisuća ljudi su beskućnici.Naspram ovih činjenica stoje podaci da oko 500 najbogatijih ljudi na svijetuimaju veći prihod zajedno nego li 500 miljuna ljudi. Oko 11,6% ljudi u svijetu– i to pretežno onih koji žive u SAD i EU – odgovorno je za troškove privatnepotrošnje. Procjenjuje se da bi troškovi koji bi osigurali čistu pitku vodu svimana svijetu iznosili oko 10 miljardi dolara, a eliminacija gladi i pothranjenostioko 19 miljardi. Vrijedi istaknuti da se - naspram te statistike – samo u SAD naluksuzna krstarenja potroši oko 14 miljardi dolara, a na make-up oko 18 miljardi.Iako nam mnoge statistike više nego plastično opisuju raspone u životu u kojemujedni jedva preživljavaju dok drugi uživaju besprimjerni luksuz, ti nam brojevitakođer kazuju i na to da zadaća zadovoljavanja temeljnih potreba pojedinaca nijenemoguća već da se ona itekako može ostvariti.Društveno-ekonomska prava priznata su na međunarodnopravnoj razini nakonusvajanja Opće deklaracije OUN-a (1948.) a razrađena su u međunarodnomugovoru o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine(International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights). Ipak, čak su ionih nekoliko gore citiranih činjenica dovoljne kako bi se pokazalo da se ta pravaprije krše negoli poštivaju. O tome zašto ta skupina ljudskih prava ima tako nizakprioritet iako se radi o tako važnim i kritičnim pitanjima kao što su najosnovnijeljudske potrebe, odnosno zašto ljudi daju prije važnost osobnim i političkim pravima633
Dr. sc. Arsen Bačić: Poverty and fundamental rights - the justification and enforcement of ...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 633.-636.nego li socijalno-ekonomskim govori nam snažna i uvjerljiva studija DavidBilchitza o siromaštvu i temeljnim pravima.Autor knjige Poverty and Fundamental Rights – The Justifi cation andEnforcement of Socio-Economic Rights David Bilchitz je profesor prava naWitwatersrand Sveučilištu u Južnoj Africi i agilni istraživač javnopravnog sektorau južnoafričkom Institutu za napredno ustavno pravo. Knjigu je tijekom 2007.godine objavila ugledna nakladnička kuća Oxford University Press. Knjizi prethodipredgovor uvaženog Pius Langa inače predsjednika Ustavnog suda Južne Afrike,a nakon njega slijedi autorski predgovor, sedam poglavlja, bibliografija i indeks.Poglavlja su općenito strukturirana na sljedeći način. Autor najprije razmatravladajuće teorije u određenom području, njihovu kritiku te na posljetku daje svojuvlastitu viziju teorijskih temelja određenih temeljnih prava. Imajući u vidu da jekrajnji cilj pisca osigurati argumente šire i sveobuhvatnije teorije temeljnih pravate naznačiti njihove implikacije za legalnu doktrinu i politiku, ističemo odmah daje u ovome prikazu nemoguće prikazati svekoliku filozofsku složenost pojedinihpoglavlja pa se stoga ograničavamo na njihov najjednostavniji prikaz.U prvom poglavlju: “Towards a Thin Theory of the Good” (p. 6-46) autorizlaže principjelne osnove na temelju kojih je moguće izvoditi zaključke o tomešto je važno u ljudskom životu. Za autora postoje dva izvora vrijednosti: iskustvo isvrha. Da bi čovjek mogao realizirati vlastito iskustvo i svrhe potrebno je postojanjenužnih pretpostavki tj. opće sposobnosti i izvori. Za svakog se pojedinca možekazati da ima fundamentalne interese u ostvarivanju takvih sposobnosti i izvora.Pojedinac prije svega želi biti slobodan od onih uvjeta koji ugrožavaju njegovopstanak. Drugo, svatko ima važni interes glede općih uvjeta nužnih da bi seostvarila različitost svrha.Drugo poglavlje: “The Justification of Fundamental Rights”, (p. 47-74)razmatra kretanje od interesa i vrednota prema pravima i obvezama. Autor smatrada prava izrastaju iz zahtjeva da društvo koje se temelji na pravu mora tretiratiživot svakog pojedinca s jednakom važnošću. U tom pravcu autor osiguravaargumentaciju koja omogućuje zaključak da se jednaka važnost mora tražiti unajmanju ruku zbog toga kako bi se pojedincu garantirali nužni preduvjeti da bimogao uživati vrednote vrijedne življenja.Treće poglavlje: “Determining Our Unconditional Obligations”, (p. 75-101) govori o tome da prava nisu apsolutna i da se ista mogu nadjačati pomoćudrugih isto toliko važnih normativnih faktora. Ovdje se povlači razlika između‘uvjetovanih’ i ‘neuvjetovanih prava’. Dok su se u prethodnom poglavljuopravdavala ‘uvjetovana’, prava svakog pojedinca, autor na ovome mjestupokazuje njihovu transformaciju u ‘neuvjetovana’ nakon njihovog razmatranja,u svjetlu nekih drugih važnih normativnih i pragmatskih zahtjeva. U tom smisluautor posebnu pažnju popsvećuje razmatranju nekoliko čimbenika koji omogućujuprevođenje tih prava iz jednog u drugo stanje - stanja ‘uvjetovanosti’ u stanje‘neuvjetovanosti’. To su: oskudica, hitnost, žrtvovanje, učinkovitost i alokacija.Autor dokazuje da se u određivanju neuvjetovanih obligacija koje terete državu634
Dr. sc. Arsen Bačić: Poverty and fundamental rights - the justification and enforcement of ...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 633.-636.mora doći do jednog sveobuhvatnog konzekventnog stava iz kojega će izrastistanje stvari koje najbolje uspjeva u jednakom tretiranju svih pojedinaca.Imajući u vidu složenost ostvarivanja takve pozicije autor u četvrtom poglavljutraži subjekte kojima je zadano donositi takve odluke. U tom smislu četvrtopoglavlje: “Justifying the Judicial Review of Fundamental Rights” (p. 102-135)razmatra argumente u prilog sudbenog nadzora (judicial review), dakle one praksekoja sucima omogućuje konačnu odluku u pitanjima koja se tiču temeljnih prava.Iako argumenti prethodnih poglavlja koji govore o sadržaju prava omogućujusnažnu obranu sudskog odlučivanja kojim se jačaju temeljna prava, fokus se oveknjige ipak ne nalazi u opravdavanju sudbenog nadzora. Takav argument zapravotraži teoriju o tome koje to institucije unutar demokracije na najbolji mogući načinodlučuju u prilog temeljnih prava. Ovdje se osiguravaju principjelna stajališta uprilog temeljnih prava pa se u tom smislu ističe kako je za konačne odluke pozicijasudstva najbolja. Iako se slični argumenti ponekad navode i za grupu osobnih ipolitičkih prava, ipak se mnogi komentatori protive tome da sudstvo kontrolirazakonodavstvo i politiku koja se tiče suglasnosti s socijalno-ekonomskim pravima.Poglavlje se zaključuje općim opravdanjem socijalno-ekonomskih prava.U ostalim se poglavljima knjige gradi pristup koji omogućuje određivanjelegalnog sadržaja socijalno-ekonomskih prava. Tako se u petom poglavlju:“Judicial Review in Practice: The Reasonableness Approach and its Shortcomings”(p. 135-177) detaljno analizira pristup Ustavnog suda Južne Afrike premasocijalno-ekonomskim pravima. To je zbog toga jer u Južnoj Africi u njihovomBill of Rightsu postoje izravno utuživa, odnosno izričito određena socijalnoekonomskaprava. Riječ je zapravo o važnoj studiji slučaja kojom se određujesadržaj socijalno-ekonomskih prava i niz implikacija koje pogađaju svaku vladu ukonkretnoj borbi s velikim siromaštvom.U šestom poglavlju: “Political Philosophy in Action: Developing the MinimumCore Approach to Socio-Ecomomic Rights” (p. 178-237) izlaže se alternativnipristup interpretiranju i realiziranju socijalno-ekonomskih prava. U tom pristupuautor zagovara modificiranu verziju pristupnog “minimuma” kojeg je u svojemtrećem “općem komentaru” usvojio Odbor za ekonomska, socijalna i kulturnaprava OUN-a. Ipak, niti je normativni temelj toga pristupa (“minimum jezgre”)adekvatno razvijen niti su njegove pune implikacije razmatrane na adekvatannačin. Autor te probleme sagledava u svjetlu filozofske teorije na koju se naslanjau prvoj polovici knjige (poglavlja 1-5). Na temelju toga autor razlikuje dva krilainteresa koje pojedinci imaju s time da oni uvijek izabiru jednu stranu. Bilo kojipropust da se zadovolji jedna strana otežava objašnjenja države zbog čega temeljniinteresi pojedinaca nisu zadovoljeni. Vlada ima obveze progresivnog poduzimanjamjera kako bi ostvarile drugo krilo interesa pa se od nje traži opravdanje njenihakcija. Ovdje autor raspravlja o nizu primjedaba na takav pristup dajući istodobnoodgovore o mogućem novom pristupu. U tom smislu autor nastoji pokazati nakoji način razumijevanje normativnih temelja socijalno-ekonomskih prava možepomoći sucima i drugim društvenim akterima u određivanju sadržaja takvih pravapomažući istodobno njihovom efektivnom ostvarivanju.635
Dr. sc. Arsen Bačić: Poverty and fundamental rights - the justification and enforcement of ...<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 633.-636.U zaključnom sedmom poglavlju: “Conclusion: Implications for Policyin South Africa and Beyond”, p. 238-261) autor razmatra osnovne političkeimplikacije brojnih pitanja povezanih s kompleksom socijalno-ekonomskihprava koje se u SAD, UK, Indiji i Južnoj Africi javljaju prilikom pokušajaprevođenja njihove teorije u praksu. Pritom autor naglašava svekoliku važnostusvajanja robustnijeg pristupa ostvarivanja socijalno-ekonomskih prava teosvjetljava mogućnosti da države i međunarodna zajednica - kada se istapravilno interpretiraju i razumiju - prema temeljnim interesima pojedinacanastupaju kao cjelina.Jedan od najutjecajnijih suvremenih sudaca Justice Albie Sachselokventno je zaključio u odluci (Port Elizabeth Municipality Case, 2005.)da se u “društvu koje počiva na ljudskom dostojanstvu, jednakosti i slobodine može polaziti od toga da se najveće dobro za veliki broj ljudi možeostvarivati po cijenu neoprostivih uvjeta života manjine, posebno ako serazumnom primjenom sudbenog i administrativnog državništva takve ljudskenevolje mogu izbjeći”. D. Bilitzh je svojom knjigom zapravo želio kazati darazumijevanje normativnih temelja socijalno-ekonomskih prava omogućujevažnu moralnu osnovu takvih tzahtjeva. Razumijevanje toga pitanja takođeromogućuje i temelj razvoja onoga pristupa koji u ostvarivanju pomenutihprava “pokazuje zube”. Od države se traži da dade prioritet onim zahtjevimaprema kojima će ljudi biti slobodni od općih uvjeta koji ugrožavaju njihovopstanak. Tamo gdje država usvoji političke mjere koje su u skladu s njenimobvezama u pojmovima pristupa osiguravanja potrebnog minimuma radikalnase poboljšanja ekonomske pozicije onima kojima je najgore ostvaruju ukratkim razdobljima.Ipak, najveći broj suvremenih svjetskih društava – čak i onih najbogatijih– propušta ostvariti čak najosnovnije potrebe brojnih pojedinaca. KnjigaD. Bilchitza dokazuje da takvo žalosno stanje stvari predstavlja ozbiljnupovredu temeljnih normativnih obveza koje jedno društvo mora preuzeti.Djelo omogućuje analitički okvir u kojemu se socijalno-ekonomska pravamogu prevesti u legalnu doktrinu i politiku. Adaptiranje pristupu minimalnepotrebitosti (minimum core approach) na sadržaj i ostvarivanje socijalnoekonomskihprava ukazuje na mogućnost skore budućnosti u kojoj nitkoneće skapavati od gladi ili umirati zbog beskućništva na hladnoći u potrazi zaskloništem od prirodnih elemenata. Autor vjeruje da nije riječ o utopijskojviziji već nećemu što se može ostvariti. Jer ta se vizija svijeta bez siromaštvamože ostvariti ako se socijalno-ekonomska prava shvate ozbiljno, vodećiračuna pritome o njihovom sadržaju i adaptaciji odgovarajućih institucionalnihmehanizama za njihovo ostvarivanje u svakoj pa i našoj okolini.636
Dr. sc. Petar Bačić: Global respectives on Constitutional Law<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 637.-639.Dr. sc. Petar Bačić, asistentPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituGLOBAL PERSPECTIVES ON CONSTITUTIONAL LAWEdited by Vikram David Amar & Mark V. Tushnet Oxford UniversityPress 2009, p. 246Ono što kod nas predstavljaju npr. zbornici <strong>radova</strong> sa znanstvenih skupovato u angloameričkoj literaturi postoji pod nazivom “reader” (čitanka, antologija)dakle skup autorskih tekstova koji se povezuju sa određenom aktualnomproblematikom pojedine grane prava ili uopće s pravom u određenom trenutkuživota države i društva. Kad je riječ o proučavanju prava tijekom 20. stoljećapočesto se napominje kako su se upravo tijekom toga stoljeća istraživale mnogevelike sheme i ideje. Dakako, niz je takvih tema bilo otkriveno još mnogo ranije.Međutim, kako je juristička spekulacija upravo tijekom toga stoljeća počela svepotpunije obilježavati profesionalnu aktivnost to su svi oni koji su bili angažiraniu svojoj profesiji – poput glosatora koji su se u svoje vrijeme pozivali na CorpusIuris Civilis – smatrali svojom dužnosti spominjati i veličati prošla vremenai doprinose. Da se je radilo na takav način bilo je savim razumljivo. Zapravopovijest je niz autora 20. stoljeća učila konceptualizaciji prava. Bilo bi čudno dasvoju inspiraciju i tematiku nisu tražili i u prošlosti. Ipak, usprkos svemu bilo jevelikih otkrića i originalnih doprinosa. Dakle, iako su pisci 20. stoljeća radili uzpomoć ideja svojih prethodnika ne bi se moglo kazati da nikada nisu stigli donečega što je po svemu zanimljivo i značajno.Na potonji nas zaključak upravo navodi ovaj zanimljivi zbornik <strong>radova</strong>kojega su priredili dvojica istaknutih suvremenih američkih profesora i pravnihpisaca Vikram Amar i Mark Tushnet od kojih je ovaj potonji posebno poznatu međunarodnim krugovima komparativnog ustavnog prava. Projekt nastajanjaovog izdanja povezan je s idejom da vodeći američki udžbenici (ustavnog) pravazapravo nisu nikada sadržavali značajnije izvore ili uputnice na inozemni pravnokomparativni materijal koji bi studentima bio od velike pomoći u nastojanju dabolje razumiju legalne, kulturalne i historijske posebnosti drugih država i pravnihkultura i njihove razlike u odnosu na pravni poredak Sjedinjenih Američkih Država.Iako je komparativna komponenta i ranije obilježavala predavanja iz ustavnogprava na svim američkim sveučilištima ta se je komparativnost ostvarivala naposeban način. Naime, predavači ustavnog prava najčešće su komparativnu metodukoristili kako bi uspoređivali način kako su Ustav SAD razumjeli ranije generacijesudaca Vrhovnog suda s načinom njegovih suvremenih interpretatora. Jer, ustavnese vrednote ne tumače na isti način. Njih različito tumače Kongres, Predsjednik,sudstvo, i američki narod posebno, a da se ne govori o razlikama koje postoje otumačenju ustavnog prava na razini federacije i na razinama članica američkefederacije. S vremenom se je postupno širila i svijest o korisnim mogućnostima637
Dr. sc. Petar Bačić: Global respectives on Constitutional Law<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 637.-639.koje otvara komparativni pogled u politiku i pravo stranih država. U tom smislujedan od posljednjih posebno vrijednih doprinosa komparativizma američkomustavnom pravu predstavlja i knjiga “Global perspectives on ConstitutionalLaw”.Knjiga sadrži predgovor (p. vi), popis suradnika (p. viii) te priloge šesnaestuglednih autora ustavnopravnih komparativista. Tako M.C. Dorf piše oapstraktnom i konkretnom sudbenom nadzoru (Abstract and Concrete Review,p. 3-14), J. Resnik o neovisnosti sudstva (Judicial Independence, p. 15-33), D.Halberstam o federalnim ovlastima i principu subsidijarnosti (Federal Powers andthe Principle of Subsidijarity, p. 34-47), L.P. Claus o diobi vlasti i parlamentarnomsustavu (Separqtion of Powers and Parlliamentary Government, p. 48-58), G.S.Alexander o vlasničkim pravima (Property Rights, p. 59-72), R. Rao o pravimapovezanim uz abortus (Abortion Rights, p. 73-87), A.K. Wing o sudbenomnadzoru zakona s rasnom problematikom (Review of Laws Having RaciallyDisparate Impacts, p. 88-101), A. Bhagwat o afirmativnim tužbama i benignojdiskriminaciji (Affi rmative Action and Benign Discrimination, p. 1102-115), N.D.Hunter o diskriminaciji po osnovi seksualne orijentacije (Discrimination on thebasis of Sexual Orientation, p. 116-129), V.C. Jackson o sudbenom nadzoruzakona koji utječu na nejednakost po osnovi spola (Review of Laws Having aDisparate Impact Based on Gender, p. 130-145), S.C. Grey o slobodi govora ipoticaju na nasilje ili nezakonito ponašanje (Free Speech and the Incitement ofViolence or Unlawful Behaviour: Statutes Not Sopecifi ally Directed at Speech, p.166-180), M. Rosenfeld o regulaciji govora mržnje (Regulation of Hate Speech, p.181-197), R. L. Hasen o reguliranju financiranja izborne kampanje (Regulation ofHate Speech, p. 198-213), A.E.Brownstein o slobodi vjeroispovijesti (ReligiousFreedom, p. 214-227), te F.I. Michelman o doktrini državne radnje (The StateAction Doctrine, p. 228-240). Knjiga sadrži popis sudskih odluka (p. 241-244) teindeks (245-246).Raspon tema u ovoj “čitanci” je impresivan. Autori su se fokusirali na sve oneteme i pitanja za koje su priređivači uvjereni da predstavljaju posebnu vrijednost– u smislu razumijevanja oblika konstitucionalizma i specificiranja ustavnogprava SAD. Pojedina poglavlja su organizirana na način koji inače obilježavatemeljni pristup svakog pravnog udžbenika u SAD. To jednostavno znači da senakon uvodnih napomena u tekstu svakog poglavlja navode strani materijalniod primarnog značaja za pojedina ustavnopravna pitanja, dok se tekst zaključujebilješkama i komentarima kojima je svrha potaknuti čitatelja da preispita vlastitorazumijevanje američkog materijala, ali sada u svijetlu alternativa koje nudedrugi sustavi. Autori su u svakom poglavlju nastojali iskoristiti što je više mogućeizravnog pravnog teksta – sudske odluke, ustavne, zakonske ili ugovorne odredbe,historijske dokumente i tome slično. To je zbog toga jer takav materijal omogućujenastavnicima maksimalnu feksibilnost u podučavanju, a studentima vlastiteusporedbe i generalizacije. Naravno, između pojedinih poglavlja postoje stilskerazlike što je vrijednost po sebi što opet pokazuje da se je i inozemni (ne-američki)materijal mogao iskoristiti na niz načina kako bi osvijetlio američku doktrinu.638
Dr. sc. Petar Bačić: Global respectives on Constitutional Law<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 637.-639.Posebnu pažnju u ovome zborniku zaslužuje jedna “metodološka” napomena:pojedina se poglavlja u potpunosti fokusiraju na domaće američko ustavno pravo,dok se druga pak u najvećoj mjeri odnose na materijale aktera međunarodnopravnihugovora, poput ECJ ili ECHR-a. A da se nacionalno i ugovorno pravo razlikuje poviše osnova mogu se zorno osvjedočiti i svi oni koji se budu služili ovom knjigom.U svakom slučaju autori pojedinih poglavlja predstavljaju grupu talentiranihi kompetentnih pravnih pisaca koji do u tančine poznaju materiju o kojoj pišu.Sakupljeni na jednom mjestu proizveli su knjigu koja na najbolji mogući načinreflektira ideološku, demografsku i eksperimentalnu različitost koja na posebannačin karakterizira suvremenu elitu profesora i znanstvenika američkog ustavnogprava.639
Dinka Šago: Građansko parnično pravo - parnične radnje<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 641.-644.Dinka Šago, znanstveni novakPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituGRAĐANSKO PARNIČNO PRAVO – PARNIČNE RADNJE, V. knjigaProf. dr. sc. Mihajlo Dika, Narodne novine, Zagreb, 2008., str. 401.U listopadu 2008.g. je, u nakladi „Narodnih novina d.d.“ Zagreb, izašla iz tiskaknjiga prof. dr. sc. Mihajla Dike, redovitog profesora Pravnog fakulteta u Zagrebupod naslovom „Građansko parnično pravo – Parnične radnje“, V. knjiga.Riječ je o drugoj knjizi koja je izišla iz tiska, iako je peta po zamišljenomredoslijedu obrade materije građanskog parničnog postupovnog prava. Naime,prije ove knjige, kao prva iz tiska ove serije u srpnju 2008. godine izišla je četvrtaknjiga „Stranke, njihovi zastupnici i treći u parničnom postupku“.Autor namjerava kroz dvanaest knjiga sustavno razraditi cijeli građanskiparnični postupak. Tako bi prva knjiga u tom nizu trebala biti posvećena općimpitanjima teorije građanskog parničnog postupovnog prava; druga temeljnimnačelima tog prava; treća tijelima parničnog postupka; četvrta koja je kako smoveć naveli izišla iz tiska strankama, njihovim zastupnicima i trećim u parničnompostupku; peta koju ovdje i prikazujemo parničnim radnjama; šesta tužbi; sedmautvrđivanju činjenica i dokazivanju; osma prvostupanjskom postupku; devetasudskim odlukama i njihovim učincima; deseta pravnim lijekovima; jedanaestaposebnim parničnim postupcima i dvanaesta troškovima parničnog postupka.Knjiga „Građansko parnično pravo – Parnične radnje“ ima ukupno 388 stranicateksta, te je opremljena sa stvarnim kazalom, popisom kratica citiranih propisa,časopisa, izvora judikature, naziva sudova i na posljetku popisom kratica korišteneliterature. Dok je sam popis literature korištene u ovoj knjizi naveden na početkupojedine glave ili paragrafa.Podijeljena je u tri dijela: I. dio – Općenito o parničnim radnjama, II. dio –Sudske parnične radnje i III. dio – Parnične radnje stranaka. Svaki dio podijeljenje na glave, ukupno njih deset, koje su dalje podijeljene na paragrafe, što u velikojmjeri čini tekst preglednim i olakšava čitatelju snalaženje u njemu.Prvi dio koji nosi naslov „Općenito o parničnim radnjama“ (1.-136. str.),podijeljen je na četiri glave, kroz koje se definira sam pojam parničnih radnji(autor na početku knjige vlastito shvaćanje pojma parničnih radnji uspoređuje sashvaćanjima u pravnoj doktrini, prije svega njemačkih i austrijskih teoretičara),njihove vrste i dopustivost; jezik i pismo u postupku; oblik, vrijeme, mjesto i načinpoduzimanja parničnih radnji; te propuštanje i otklanjanje pravnih posljedicapropuštanja u poduzimanju pojedine parnične radnje.Autor na početku knjige prije svega daje definiciju samog pojma parničneradnje, te vlastitu definiciju uspoređuje sa shvaćanjima pojma parnične radnje upravnoj doktrini, prije svega njemačkih i austrijskih teoretičara.641
Dinka Šago: Građansko parnično pravo - parnične radnje<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 641.-644.Drugi dio koji nosi naslov „Sudske parnične radnje“ (137.-290. str.), podijeljenje na četiri glave, kojima se obrađuju općenito parnične radnje suda, posebicesudske odluke; sudski zapisnici i službene bilješke; te institut dostave pismena.U ovom dijelu u okviru obrade instituta dostave autor ukazuje na najznačajnijeizmjene i dopune ovog instituta i to kako kroz Novelu ZPP 03 («Narodne novine»117/03), tako i kroz Novelu ZPP 08 («Narodne novine» 84/08). Neuredna dostava jeu praksi vrlo često predstavljala razlog za odgađanje ročišta, tj. produljenje glavnerasprave, pa i trajanje cijelog postupka do njegove pravomoćnosti. Autor ukazujeda se izmjenama i dopunama ZPP-a 03 nastojalo postići poboljšanje učinkovitostidostavnog sustava, prvenstveno uvođenjem: opće dužnosti svih pravnih subjekata,koji obavljaju registriranu djelatnost, da omoguće da im se dostavljanje obavljau u radno vrijeme na adresu njihova registriranog sjedišta (članak 69. Prijedlogazakona - novi članci 134.a i 134.b ZPP-a); tzv. leteće dostave preko javnogbilježnika (članak 67. Prijedloga zakona - novi članak 133.a ZPP-a); sporazuma oadresi dostave (članak 67. Prijedloga zakona - novi članak 133.b ZPP-a); sporazumao obavljanju dostave preko pravnih osoba koje su registrirane za dostavu pisanihpošiljki (članak 67. Prijedloga zakona - novi članak 133.c ZPP-a); strožih pravila oprijavljivanju promjene adrese (članak 76. Prijedloga zakona - novelirani članak 145.ZPP-a); pooštrenih uvjeta za postavljenje zastupnika za primanje pismena (članak77. Prijedloga zakona - novelirani članak 146. ZPP-a); izravnog sankcioniranjasudionika u postupku dostave zbog povrede njihovih dužnosti (članak 79. Prijedlogazakona - novi članci 149.a i 149.b ZPP-a).Međutim, radikalniji iskoraci, npr. u smislu da bi svaka stranka morala imatiadresu na kojoj bi joj se dostava morala moći obaviti, te da bi se smatralo da jeona obavljena čak i kad joj se pismeno bezuspješno pokušalo predati na toj adresi,nisu prihvaćeni, jer bi mogli ugroziti ravnopravnost stranaka i nužnu razinukontradiktornosti.Autor je dao i iscrpan prikaz stanja nakon Novele ZPP 08 koja je u bitnomepromijenila pozitivnu pravnu regulativu preciziranjem načina dostave i uvođenjemnovih načina dostave pismena. Tako je izjednačena dostava za fizičke osobekoje obavljaju registriranu djelatnost ukoliko se dostava obavlja u svezi s tomdjelatnošću, sa dostavom pravnim osobama, obzirom da su u praksi polučenidobri rezultati takve dostave za pravne osobe. U skladu s noveliranim odredbama,spomenutim fizičkim osobama dostava se obavlja stavljanjem pismena na oglasnuploču suda, ukoliko je ista bila bezuspješno pokušana na adresu upisanog sjedištatakve osobe. Isto tako, dodatno se postrožava i režim dostave za pravne osobebudući da sudovi više nisu dužni ponavljati neurednu dostavu na adresu upisanogsjedišta pravne osobe, već dostavu vrše stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.U odnosu na „obične“ fizičke osobe (fizičke osobe koje ne obavljaju registriranudjelatnost ili fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost ukoliko sedostava ne vrši u svezi s tom djelatnošću) značajno je pooštren režim dostave.Novo uređenje polazi sa stajališta da svaka fizička osoba, sukladno propisima oprebivalištu i boravištu građana, mora uredno prijavljivati svoje kretanje u zemlji642
Dinka Šago: Građansko parnično pravo - parnične radnje<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 641.-644.i tako omogućiti vođenje postupaka u kojima sudjeluje kao stranka. U slučajuneuredne dostave za „obične“ fizičke osobe, dostavu bi trebalo pokušati obavitina adresu upisanog prebivališta ili boravišta takvih osoba prema podacima izevidencije Ministarstva unutarnjih poslova, i to dva puta u razmaku 15 dana, patek onda stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Autor ukazuje da je intencijaovih izmjena u ostvarenju načela pravne sigurnosti, jer je na ovaj način otvorenamogućost da stranke unaprijed osiguraju pouzdanost dostave upisivanjem adresena kojoj će im se dostava obavljati, odnosno osobe kojoj će se umjesto nje obavljatidostava, sve prijavom kod nadležnih tijela Ministarstva unutarnjih poslova. Istotako, propisano je i ovlaštenje za zainteresirane osobe u parničnom postupku dapribave podatke o adresama ili načinima dostave za pravne subjekte kod nadležnihtijela Ministarstva unutarnjih poslova, što bi trebalo rezultirati lakšim postupanjemsudova i bržim pružanjem tražene pravne zaštite.Autor ukazuje i na mogućnost dostave elektroničkim putem koja je uvedenakao način dostave Novelom ZPP 08, kao jedna od tekovina suvremenog društvakojom se znatno olakšava i ubrzava komunikacija. Za provođenje ovakvog načinadostave treba, naravno, ustrojiti službu koja će se time baviti. Međutim, iskustva suza sada, u Hrvatskoj u tom pogledu vrlo skromna, gotovo ih ni nema. Autor ističeinformatizaciju pravosuđa kao ključni čimbenik uspješnosti reforme pravosuđa.Treći dio koji nosi naslov „Parnične radnje stranaka“ (291.-388. str.), podijeljenje na dvije glave, kojima se obrađuju općenito parnične radnje stranaka, tepodnesci. U ovom dijelu bi mogli izdvojiti novine uvedene Novelom ZPP 08 kojese odnose na pravno uređenje slučajeva nezakonitog odbijanja prijama sudskogpismena, a sastoje se u predviđanju obveze za sud koji je sada, pored obvezeostavljanja sudskog pismena na propisanom mjestu, takva pismena dužan staviti ina oglasnu ploču suda, na koji način će se otkloniti brojni prigovori adresata kojizlorabe procesne ovlasti.Polazeći od uočenih nedostataka dosadašnjeg procesnog uređenja,prvostupanjskim sudovima je olakšano postupanje u odnosu na podneske koji nisudostatni za postupanje suda. Tako predloženim izmjenama sud više nije dužanpozivati pred sud i poučavati podnositelja takvog podneska na ispravak, već jeobvezan izdati precizan nalog za ispravak ili dopunu, a ako podnositelj u cijelostine ispoštuje takav nalog suda, smatrat će se da je odustao od takvog podneska.Ova izmjena otklanja nedoumice iz sudske prakse o obvezatnom postupanjusudova u svezi nerazumljivih i nepotpunih podnesaka. Na predloženi načinse olakšava postupanje prvostupanjskim sudovima glede nerazumljivih ilinepotpunih podnesaka. Prema dosadašnjem rješenju, sud je morao pozivatipodnositelja nerazumljivog podneska na sud ili mu je mogao vratiti podnesakradi ispravka i dopune, što je u praksi sudovima predstavljalo poteškoće. Novimuređenjem sud više nije u obvezi pozivati podnositelja na sud i poučavati ga kakoda podnesak ispravi i dopuni, već mu jednostavno mora naložiti kako će podnesakurediti, uz određivanje roka za ponovno podnošenje podneska. Isto tako, premaranijem uređenju, sud je podnositelja takvih podnesaka morao nanovo pozivati643
Dinka Šago: Građansko parnično pravo - parnične radnje<strong>Zbornik</strong> <strong>radova</strong> Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 3/2009., str. 641.-644.radi uređenja podneska, dok se novim uređenjem otklanja takva obveza sudu kojije sada dužan postupati samo po uredno podnesenim podnescima.Aktualnost materije, zavidna znanstvena razina, fundirana i argumentiranaobrada temeljnih pojmova i instituta parničnih radnji, brojni podaci, preciznonavođenje relevantnih izvora, daju ovoj knjizi karakter visokovrijednog izvoraspoznaja i rješavanja problematike ovog područja građanskog procesnog prava. Unačinu prezentiranja materije koja se obrađuje neposredno se osjeća spoj teorijei prakse, te je očito da autoru nije strano ni jedno ni drugo. Dakle, riječ je o djeluiznimne teorijske vrijednosti i znanstvene erudicije. Znanstvena vrijednost oveknjige jest i u njenoj poredbenopravnoj podlozi, i to kako u kompariranju rješenjaiz zakonodavstva ex SFRJ sa zakonodavnim uređenjem Republike Hrvatske, takoi u kompariranju domaćih rješenja sa njemačkom i austrijskom pravnom teorijomi praksom (posebice pozivanje na shvaćanja Fasching, W.H. izražena u njegovomdjelu Lehrbuch des österreichischen Zivilprozeßrechts, Lehr – und Handbuch fürStudium und Praxis, Zweite, überarbeitete und ergänzte Auflage, Wien 1990.; tena autore Rechberger, W., H., Simotta, A.,D., Zivilprozzesrecht, Grundriss desösterreichischen Zivilprozessrechts Erkenntnisverfahren, 6. ergänzte Auflage,Wien 2003., Manzche Verlags – und Universitätsbuchhandlung). Neke teme, kaošto su jezik i pismo pravne pomoći, te dostava u parničnom postupku, obogaćenesu pregledom uređenja u bilateralnim sporazumima.Na kraju, možemo zaključiti da ova knjiga svježinom svojih ideja, te širinom ioriginalnošću teorijske koncepcije daje iscrpan pregled parničnih radnji, te bi kaotakva trebala probuditi pažnju i zadovoljiti interese svakoga tko se bavi praktičnimi znanstvenim radom u oblasti građanskog procesnog prava.644
KRONIKA
KRONIKA• Na <strong>Fakultet</strong>u je 8. lipnja 2009. godine održan međunarodni simpozij na temu“Sveučilište u pravnoj državi – na primjeru Njemačke, Hrvatske, Srbije i Bosnei Hercegovine”. Znanstveni skup je organiziran u suradnji s Interuniverzitetskimpravnim Centrom Split/Berlin, čiji rad je financijski potpomognut od njemačkogUreda za akademsku razmjenu (DAAD) Bonn i Zakladom Friedrich Ebert, Bonn/Zagreb. U radu skupa sudjelovali su prof. dr. sc. Boris Buklijaš; dekan, prof. dr.dr. h.c. Herwig Roggemann, voditelj Inter univerzitetskog pravnog centra Split/Berlin; Dr. Norbert Niehues, bivši predsjedavajući sudac Saveznog upravnogsuda Republike Njemačke, Berlin- Leipzig (Državno-pravne osnove, standardii sudska pravna zaštita u pristupu, sastavljanju studijskog programa i ispita,na primjeru sudskih odluka); mr. sc. Marinko Jurilj, glavni tajnik Sveučilištau Mostaru (Zakonski propisi o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini); mr.sc. Svetislava Bulajić, asistentica Pravnnog fakulteta Univeziteta u Beogradu(Sveučilište u pravnoj državi, na primjeru Srbije); prof. dr. sc. Zoran Pokrovac,<strong>Pravni</strong> fakultet Sveučilišta u Splitu (<strong>Pravni</strong> aspekti sistema ispitivanja i ocjenjivanjana hrvatskim sveučilištima); dr. sc. Andrija Crnković, <strong>Pravni</strong> fakultet Sveučilištau Splitu; Što muči kartografe znanstvene izvrsnosti u Hrvatskoj?, prof. dr. sc.Roko Andričević, prorektor za znanost i međunarodnu suradnju, Sveučilišta uSplitu (Osiguranje kvalitete rada na Sveučilištu u Splitu).• U petak 18.09.2009. godine profesor dr. Helmut Grothe, dekan Pravnogfakulteta Slobodnog sveučilišta u Berlinuodržao je predavanje pod naslovom /Sudbenost sportskih udruženja/ - /Wayne Roones, Paul Stafford i čl. 6 Europskekonvencije o ljudskim pravima/. Moderator predavanja bio je prof. dr. sc. HerwigRoggemann.647
Change language