Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatoviNačelnik uhvati plemića ispod ruke, pa ga silomice odvede sobom.Lučica se uzruja ponovo, kad se prosu glas o svađi pred poštom. Svi proklinjahu one gospodskedvore na brežuljku...Istoga dana poslije podne plakaše Elvira gorko, slušajući oca si i brata, gdje se pravdaju ipsuju u bližnjoj sobi.- Zašto diraš u te skotove? Kakav si ti plemić? Po cesti se inatiš s mornarskim sinovima ikramarima? - vikao je stari Saletti.- Ta rekoh ti već, da sam slučajno na njih nabasao.- Ne laži!- Ne lažem. Da sam se ugnuo, pomislili bi oni, da sam kukavica!- Ništarijo, osramotio si me!- Nemoj me više psovati! Pa što sam napokon počinio?- Što si počinio? To će ti kazati sud. Sramota, sramota! Salettijeva sina tuže mornari! Stidise, Alfredo. Znam i ja, što je mladost. Budala si, prava muha bez glave! Zašto nisi bio opreznijis djevojkom, ako ti se je baš prohtjelo šale? Ludo! Zar je ono način? Što imaš sadod tvoje naprasitosti? Ja ti ne branim, da si vrijeme kratiš... znam, da si mlad... no, no, netreba da budeš toliko nagao!- Više sam ju puta nagovarao, no sve uzalud...- Kad si vidio, da je tvrdoglava, mogao si mirovati i strpljivo čekati.- Ta nije mi pet godina! Zar nisam dosta u svijetu bio? Žene su sve jednake, no ona je bašluda. Da ti istinu kažem, nisam naučan na okolišanja...- To je baš ono zlo! Ne znaš li, da je ova prostačina glupa i puna predsuda? E, druga jestvar u velikim gradovima! No, što da sada učinim? Lako, da nema župnika i onoga trgovčića.Oni će te tužiti, bit ćeš osuđen, pa eto ti bruke i sramote! Seljaci pokazivat će nanas prstom!- Svemu se dade pomoći.- Da, i brata one djevojke morao si vrijeđati!- Nije mi bilo ni na kraj pameti; on i trgovac baš me izazvaše.- O, znat će, oni, tko je stari Saletti. Ti si napokon moja krv, moj sin, moj jedinac! Da, ovigadovi moraju te štovati!... Čuda li! Bune se, bijesne, jer ti se prohtjelo jedne djevojčure!- Pa zašto si me toliko psovao? Nije li bolje, da se mirno porazgovorimo.- Ti si veliko magare! O čemu da se porazgovorimo... Stvar se mora zabašuriti, no za totreba vremena. Tužit će te bez dvojbe; već se raduju našoj sramoti. E, nema pomoći, valjada im osujetim sve nakane. Naći ću ja svjedoka, pet, deset, sto! Ta znaš, da ja imam ovugolotinju u šakama.- Teško; ovi glupaci neće htjeti krivo svjedočiti; no slušaj, što da svjedoče?- Eee! Lako zato! Onako, kako ću ja, ili njihovo pod bubanj! Izjavit će pod prisegom, dasu vidjeli, kako te je napalo ono kopile, da kopile... kako ti je oduzelo pušku u lovu, i kakonije bilo u blizini ma ni jedne djevojke.- Oče, dvojim, da će naši kmeti krivo prisizati, jer znaš...- Hoće! Svud ima ljudi, koji razborito misle.- Ako baš napnemo, iskopat ću se lasno iz te ogavne...89