13.07.2015 Views

Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Eugen</strong> Kumičić: Začuđeni <strong>svatovi</strong>- Stani - zagrmi Antonio, naperivši pušku u plemića.Alfredo i Luka okrenu se i prestrave. Marija potrči k nahodu, klekne pred njega, pa obuhvatimu koljena zajeca:- Antonio, neka ti Bog plati!Plemić i sluga stajahu blijedi posred dolca.Luka htjede umaći, no Joso zakriješti:- Stoj, razbojniče, il' te prozvrndam!- Dajte amo puške - umoli Luka.- Šuti, psino ili ću odapeti! - zagrozi se opet Joso.Alfredo pogleda bijesno Antonija i koraknu prema izlazu.- Stani, ići ćemo zajedno u Lučicu! - javi se Antonio muklo i hladno.Plemić protrnu.- Marijo, oprtite breme. Dok sam ja živ, neće vam se dogoditi zla. Joso, pazi na Luku.- Ako se makne, hoću u srce! Ej, grdobo, ajde pokušaj, da mi umakneš! Ni sveti Luka teneće spasiti, jer ću ja... pras!- Joso, daj amo pušku! Ne luduj - hoće Luka slatko.- Hoćeš li, da te nasolim?Plemić drhtaše od bijesa i od straha, videći one mrke oči i ono crnomanjasto i mračnoAntonijevo lice.Kad bude Marija pripravna, zapovjedi Antonio:- Sad u Lučicu!- Lupeži, pred nama! - vikne Joso.- Za deset koraka - produlji Antonio.Sat zatim čudom se ljudi čudili na cesti pred Lučicom.Pokunjeni plemić i prestrašeni sluga stupahu pred Antonijem i Josom, gledajući u zemlju.Malo za njima išla je Marija s bremenom. Djevojka bijaše sva rasplakana. Nekoje žene,dolazeći od rane mise, snuždiše se, videć jadnu djevojku! Klimajući glavom i lamajućirukama iđahu dalje, svaka svojim putem.Kad dođoše pred poštu, koja se nalazi na cesti pred Lučicom, reče Antonio plemiću islugi:- Sad možete, kud vas volja.- Daj puške - umoli Luka.- Ne laj, psino! Smrskat ću ti glavu! - grozio se Joso.- Puške vam se neće izgubiti - odsiječe Antonio.- Amo pušku! - istisnu Alfredo kroza zube.- Ne! Zahvali Bogu, da si živ! Ajde, grdobo, gdje je za to puška! Nosi se kući, pozdravi mitvoga oca, onoga lupeža, što mi je baštinu ukrao. E, lijepo ste nas ogulili!- Mani ih se, Joso - mirio ga Antonio.- Ako pisne jednu riječ, zavalit će se u svoju krv!Luka i plemić, kad uvidješe, da ne mogu ništa opraviti, krenu šumom kući.68

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!