Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić
Share Embed Flag
Download ePaper

Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

ss.obrtnicka.pozega.skole.hr
from ss.obrtnicka.pozega.skole.hr More from this publisher
13.07.2015 Views

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- Baš divno siječeš! Ne bi tako umio ni naš plovan! Antonio, ti si čovjek od oka!- Čuj, Joso! - reći će nakon kratke šutnje Antonio - daj da te nešto upitam: Sjećaš li se svojemajke?- Da i ne; nisam bio navršio ni dvije godine, kad je umrla... Ču li, Antonio, kako prhutajunekakve ptice u onim mračnim pećinama - upita Joso tiho prekriživ se.- Je li ti bio otac u Lučici, kad je majka umrla?- Nije; no zašto me to ispituješ? Zar ne čuješ, da one ptice sve jače prhutaju i kvrče? Da,Antonio, svaki put, kad ovud noću ribarim i kad pomišljam o pokojnoj majci, premještajuse one ptice, križaju okolo pećine i sve se nešto tuže cvileć i pišteć. Hajde, reci mi, zaštome to pitaš?- Zašto... zašto? - Ne znam...- Kad mi pokopaše majku, bio je moj otac na moru. To mi je dobro u pameti, jer se sjećamda me je tetka k sebi uzela poslije smrti...- Tetka Kata?- Da, Kata kod koje proživjesmo zajedno nekoliko godina, dok mi se je otac s mora vratio.- A zašto sam se ja nalazio kod tvoje tetke?...- Što si se lecnuo, Antonio. Tvoj mi se glas pričinja kao da dolazi iz groba.- Mene je tvoja tetka jako milovala; kako sam ja došao u njezinu kuću?- Da, jako te je voljela. Nikad neću zaboraviti onoga dana, kad te je donijela...- Iz... iz Trsta...Nad dragom, pod mrkim vrletima, preleti sovetina mrtvim letom, zakvrči grozno i osvetno,te iščeznu u mraku.- Da, iz Trsta. Jesi li zaboravio, kako se igrasmo pred tetkinom kućom po onim kamenimstubama?- Kašnje rugahu mi se ostala djeca, da sam mulac.- Pa što te briga! Ta i ja kao da nisam nikad majke imao.- Ti imaš barem oca.- A da se je moj otac utopio?Antonio i Joso umuknu i zagledaju se u povraze.Prođe dobar sat.Nad istočnim planinama kidahu se i rijeđahu noćne koprene. Nebo bivaše golubinje.Sjeverno povjetarce spuštalo se s kastavskih bregova na more i crnilo mu površinu sredinomzaljeva.- Joso, ajde da savijemo povraze! Eto, već se dani.- Kako ti voliš.Ribari posprave povraze, late se vesala, pričvrste ih o klimave kline, a lađica, zaljuljavšise kao tikva, zabrazdi okol rta. Kad dođoše pred pijesak, zakrive svom silom stara vesla.Ribarica poleti kao po loju, zastruže po mulju dna, nasadi se i zarine na plitki žal.- Polovicu smo je zasukali na suhi pijesak - kliknu Joso.- Sjećat će se njezino dno ovoga sukanja!Sad pobacaju na pijesak nekoliko kratkih i vlažnih daščica, što pokrivaju dno lađe. Skočivšizatim sami na kraj, polože ove sluzave daščice pred lađu, pa uhvativši je svaki sa64

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovisvoje strane, povuku ju po onim daščicama za jedno pet koraka od mora. Kad su bili timgotovi, uzmu one daščice, vesla, ribe i konop od kamensidra, pa sve to sakriju u jednupećinu daleko od pijeska. Da su ostavili vesla na lađi, teško da bi ju Joso kašnje na svommjestu našao, jer djeca, što dolaze svakog dana k moru, porinula bi lađicu u vodu, da semalo pozabave, veslajući po klisurinama.Ribari se upute sad u goru. Antonio sveđ šuteći hoda pred svojim prijateljem. Joso mašućirukama mjeri duge korake i puše sav zapuren. Lijeva mu je noga ravna, a desna odkoljena dolje ispružila se postrance, kao da si mu ju slomio u zglobu. Kad korakne prignemu se mršavo visoko tijelo - najviše u cijeloj Lučici - nad desni bok, a ona iskrivljenanoga napravi potpun polukrug svaki put, kad stupi naprijed.Krasan će svanuti dan. Uvalama zuji svjež jutarnji vjetrić i razblažuje ribarima lica i razgaljenaim prsa, šuljajući se u njedra crvenih zakrpanih košulja. Glavice na planinama iodaljena ostrva lijepo se već razabiru. Male kućice bijele se na izbrešcima i po pitomimobroncima. Mlada i ljupka svjetlost svud se širi, raste, svud probija sjene, svud ih raspršuje.Ta utješljiva svjetlost, taj čisti i blagi zrak, narav, što se budi iza krepka sna, lagodannjezin dah, koji srčeš tako požudno, sav taj velebni porod jednoga dana doima se silno iživaca i srca i duše - Antonijeve...- A kud se mi veremo? - puhnu Joso.- Daleko smo već odmakli od mora. Udarit ćemo sada ovim brijegom, pa eto nas kod Šabarićevadolca! Marija će doći bez dvojbe.- Sakrit ćemo se za koji zid. Sjetit će se Saletti današnjega dana! - grozio se Joso.- Ti ne smiješ ništa činiti, nego što ti ja rečem. Oni će imati puške.- Pu... puške! - osupnu se Joso, te se zaustavi na ravnoj nozi, držeć onu drugu u zraku.- Da, puške! Ti se već bojiš, a toliko si se junačio u lađi.- E ma ne bih želio, da u mene zadime i da me oprže.- Stoga valja da budemo na oprezu.Antonio i Joso skoro da se ne umoriše, lomeći se onim grdnim stazama. Napokon doklipsajudo Šabarićeva dolca. Taj se dolac nalazi pod strmom glavicom najviše gore. Malaje to kotlina, kakvih ima mnogo u onim kršnim krajevima. Dolcu bit će u promjeru stokoraka, opasuje ga povisok zid. Po sredini dolca bila je kop ječma. Još ima snoplja za dvabremena. Joso i Antonio sakriju se za zid izvan dolca, u jarak, što štiti od povodnje tajmali Šabarićev posjed. Oni sjednu, a u daljini, pod bregovima, stane se razlijegati jutarnjipozdrav majci božjoj. Ribari skinu kape, prekriže se, pa svršivši molitvu, reći će Joso:- Danas je Franina podranio.- Šuti il govori tiše; Marija neće zakasniti.- Čut ćemo je, čim prispije na dolac.- Da, ona obično pjeva.- Lijepa je to djevojka, no reci, je li tebi hladno?- Nije.- Mene borme srsi prolaze. E, znaš u gori smo; ovdje ti je uvijek studeno, pa da ti istinukažem, uznojio sam se putem. Gledaj, Antonio, sva mi je košulja poderana. Imao samjednu iglu, no i tu sam izgubio. Imaš li ti novaca? Kupio bih si košulju kod Stipe.- Nemam, no Stipe dat će ti i na vjeru. Dobar je on čovjek.- Neću na dug, jer se stidim - reče Joso i pogladi si dugački vrat.- Šuti, čujem nečije korake.65

<strong>Eugen</strong> Kumičić: Začuđeni <strong>svatovi</strong>- Baš divno siječeš! Ne bi tako umio ni naš plovan! Antonio, ti si čovjek od oka!- Čuj, Joso! - reći će nakon kratke šutnje Antonio - daj da te nešto upitam: Sjećaš li se svojemajke?- Da i ne; nisam bio navršio ni dvije godine, kad je umrla... Ču li, Antonio, kako prhutajunekakve ptice u onim mračnim pećinama - upita Joso tiho prekriživ se.- Je li ti bio otac u Lučici, kad je majka umrla?- Nije; no zašto me to ispituješ? Zar ne čuješ, da one ptice sve jače prhutaju i kvrče? Da,Antonio, svaki put, kad ovud noću ribarim i kad pomišljam o pokojnoj majci, premještajuse one ptice, križaju okolo pećine i sve se nešto tuže cvileć i pišteć. Hajde, reci mi, zaštome to pitaš?- Zašto... zašto? - Ne znam...- Kad mi pokopaše majku, bio je moj otac na moru. To mi je dobro u pameti, jer se sjećamda me je tetka k sebi uzela poslije smrti...- Tetka Kata?- Da, Kata kod koje proživjesmo zajedno nekoliko godina, dok mi se je otac s mora vratio.- A zašto sam se ja nalazio kod tvoje tetke?...- Što si se lecnuo, Antonio. Tvoj mi se glas pričinja kao da dolazi iz groba.- Mene je tvoja tetka jako milovala; kako sam ja došao u njezinu kuću?- Da, jako te je voljela. Nikad neću zaboraviti onoga dana, kad te je donijela...- Iz... iz Trsta...Nad dragom, pod mrkim vrletima, preleti sovetina mrtvim letom, zakvrči grozno i osvetno,te iščeznu u mraku.- Da, iz Trsta. Jesi li zaboravio, kako se igrasmo pred tetkinom kućom po onim kamenimstubama?- Kašnje rugahu mi se ostala djeca, da sam mulac.- Pa što te briga! Ta i ja kao da nisam nikad majke imao.- Ti imaš barem oca.- A da se je moj otac utopio?Antonio i Joso umuknu i zagledaju se u povraze.Prođe dobar sat.Nad istočnim planinama kidahu se i rijeđahu noćne koprene. Nebo bivaše golubinje.Sjeverno povjetarce spuštalo se s kastavskih bregova na more i crnilo mu površinu sredinomzaljeva.- Joso, ajde da savijemo povraze! Eto, već se dani.- Kako ti voliš.Ribari posprave povraze, late se vesala, pričvrste ih o klimave kline, a lađica, zaljuljavšise kao tikva, zabrazdi okol rta. Kad dođoše pred pijesak, zakrive svom silom stara vesla.Ribarica poleti kao po loju, zastruže po mulju dna, nasadi se i zarine na plitki žal.- Polovicu smo je zasukali na suhi pijesak - kliknu Joso.- Sjećat će se njezino dno ovoga sukanja!Sad pobacaju na pijesak nekoliko kratkih i vlažnih daščica, što pokrivaju dno lađe. Skočivšizatim sami na kraj, polože ove sluzave daščice pred lađu, pa uhvativši je svaki sa64

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!