Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- Lovro... moj brat!... Šuti! To nije moguće!- E, jezik mi ispao, ako lažem! Ta svi vele; da je on sin vašega oca, da je vaš brat...- Umukni! Zaklat ću te!- Ma radšta se ljutite?- Dosta! Manimo se tih šala! Potraži mi Lovru i dovedi ga amo, da se s njim porazgovorimoo stvarima, koje su za sada preče.Antonio ogledavaše neprestano oštricu svog noža, vrteći ju grčevito. Sjaj svijetla nožazabijelio bi se pred njegovim očima u onom mraku kao hrbat zmije, kad si oguli starukožu.Kad se Luka i Lovro povratiše, zareži Alfredo:- Lovro, ti si velik lopov!- Molim, gospodine...- Kako znaš, dao sam ti sto forinti; a zašto sam ti ih dao, i to znaš. Luka je pametniji, kadspava, negoli ti, kad bdiješ.- Gospodine, nije moguće...- Šta da ne bude moguće! Znam dobro, da se ono kopile, cijele noći po obalama skita, noti voliš spavati...- Težak posao, gospodine, težak!- Luka je skoro svršio, što je teže...- Ne vjerujem, gospodine! Ubiti čovjeka!- Mrtvi ne govore, a Marija bi nas ipak mogla izdati.- Pa da vas, gospodine, i tuži, nije to veliko zlo. I drugi to čine! - branio se Lovro.- Ti si velika bluna! A da ljudi saznadu, da mi ocu do ušiju dođe?- Pa onda?- Protjerao bi vas sve iz kuće.- Ne vjerujem, gospodine! - reče Lovro. - I vaš otac bijaše mlad, i njemu su se milile lijepežene, a možda i više negoli vama. Da to zna stari gospodin, smijao bi se, jer bi se sjetiosvoje vesele mladosti.- Ne brbljaj!- E, znam ja, što govorim! Moj mi je pokojni otac koješta pričao. Jao, kolike li je noćiprobdio radi staroga gospodina - govoraše Lovro.- Tvoj je otac bio magare, kao što si i ti!- Polaganije, gospodine! - opomenu Luka.- Nije tako, gospodine! Vaš otac voljaše svoga kočijaša, moga oca, Bog mu dao duši lako!O, o, koliko mi je puta pripovijedao o nekoj lijepoj i mladoj ženi, kojoj je muž bio višegodina na moru.- O toj stvari ne znam ništa - zaglavinja Luka.- Beno! - odvrati Lovro sipasto - ta kako da i znadeš? To je tajna, o kojoj moj otac nije nikadni slova izlanuo, a ja, usahnuo mi jezik, ako sam ikad...- Svrši već jednom, ti šuškalo, da ti meso pod batinama načetvero ne ispuca - zasiječe muplemić u besjedu.- Hoću, gospodine, hoću, samo nemojte, da me krstite i ovako i onako. Da, čujte! Mojotac pratio bi vašega do neke mlade žene. Kako rekoh, Bog bi znao, gdje bijaše njezin59