Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- Hoće, hoće, Marko, al valja da najprije uredimo općinsku blagajnu, jer joj je silno odlanulopod Murellijem - otpovrnu Stipe žalosnim glasom.- Blagajnu? - uščudi se Marko.- Ta da, blagajnu, ako se može tako krstiti prazan ormar.- Zar je Murelli mnogo pronevjerio?- Ta recite: ukrao! - do tri hiljade...- Ništarija!- Hulja, tat! Da lopov, oplijenio nas je do gole kože. Sve se doznalo, no utekla krava, zatvoritor!- A gdje je sada Murelli?- Neka ga bijes nosi! Tko bi znao, kamo se ono otklatio? Onaj križić i naše tri hiljade, svemu to zadalo dosta posla, no iskopat će se on iz svake neprilike! Marko, zar ne znate,kako je na ovom svijetu? E, lako za onakve lopove, ali teško poštenim ljudima! Marko,gdje vam dobričina šije, tu već lopov pošiva! Da, da, teško je i gorko nastalo vrijeme, a nemožeš da mu kraja dogledaš! Poznam ja naš puk, neće se on opametiti, dok ga ljuta nevoljapameti ne nauči, dok mu sljeme ne padne na tjeme, dok mu djecu ne istjeraš podplot, da se tu skuče i da zinu od glada! Što će bijedan narod! Da barata, da se otme gospodi,ne zna iz svoje pameti ni dvije unakrst! Od nikud pomoći, nikoga nema, tko bi gapoučio i na pravi put doveo, a go je kao krst, jer ga svako dere i globi do mile volje. PrijateljuMarko, nadajmo se, okrenut će na bolje, ogrijat će sunce i našu golotinju.- A kako se držahu Lučičani, kad je Murelli odlazio?- Baš mi je žao, da vas nije bilo kod kuće! Murelli nije se nadao kolaču, što mu ga je dalaLučica na put! Bilo vam je dosta graje, huke i buke, kad se je onaj skot odavle tornjao.Mišljah, neće iznijeti žive glave. No, evo me pred kućom. Doskora ću k vama, imam neštoposla. A zar nećemo u crkvu? Već zvoni pol sata. E, danas ćemo malko zaboraviti nanaše jade! - kliknu Stipe.- Baš mi je drago, da sam se malo sprošao, da sam ispružio noge od ceste dovle, te ukočilesu mi se na onim kolicima. Stipe, da se vidimo! - pozdravi ga Marko mahnuvši mu rukom.- Nemojte, da vas čekamo! - povika za njim Antun.Stipe ne odvrati ni riječi, nego onako brzajući u kuću podigne obje ruke u znak i mahnu,kao da će reći: Doći ću, doći!Stipe išao je kući, da otoči dva vedra vina za svatove.Otac i sin, noseći svaki po jedan mali kovčeg, pođu dalje tijesnim uličicama, pozdravljajućise s ljudima, koje sastajahu putem.Šabarićeva kuća nabila se svatovima, a i pred njom zgrnulo se dosta svijeta. Marija bješepozvala na pir prijateljice, drugarice i susjede. Mlade djevojke nekim milim ganućempromatraju i ogledavaju lijepu nevjesticu, dive se njezinim haljinama, njezinu vijencu,prstenju. Marija je vrlo zamišljena, a čini ti se i neveselom, no u dubinama crnih joj i neobičnosjajnih očiju tinja neki blaženi žar, u njezinoj miloj zjenici čas po čas zablista zrakatihe i neizmjerne sreće.Jela ima dosta posla oko prostranoga ognjišta, gdje se koče veliki lonci, sve jedan dodrugoga. Starica pričvrstila si o pas velik ubrus; debeo znoj izbija joj po navoranom čelu,krupno diše i ljuti se na oganj, na mačka i neke susjede, što joj pomažu kod kuhanja. Umaloj kuhinji sve je lijepo uređeno, oprano i očišćeno; cijela kućica izgleda vanredno sve-130