Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovinose. Ljudi vele: - Gle ti njega! - A djevojke: - Ma pristao je i lijep, ko pogdjekoji od našihmornara!Antonio je proveo dva dana u Jelenšćici, da pomogne Mati pobijeliti sobice u kući. Međusvatovima su i Pero i Menego. Crnooke djevojke pjevaju, što im grlo smaže, mornari dižuruke u zrak, a kubure treskaju jedna za drugom. Ubogi vrapci, šćućureni pod žljebovima,dršću od zime i straha. Htjeli bi otprhnuti s kuća, što su na cesti, u Lučicu, na crkvenikrov, e, al se i tamo nebo prolama od praska i jeke, i tamo dršću drugi vrapci, provirujuispod žljebova i gledajući u nekakve nemani, naime Stipine mužare, iz kojih svakičas sukne roj varnica uvis, koji grme i zrakom potresaju, koji se prevrću na rudinu predcrkvom. Na Stipinoj kući leprši velika trobojnica. Mornari vele, da su i u franceskoj zastavite iste boje, a mnogi se Lučičani dive Stipi, kad im pripovijeda, kako su mu nekojagospoda htjela zabraniti, izvjesiti tu zastavu na njegovoj kući, i kako je svake njihove tririječi jednom svojom presjekao.- Zdravo, Antune! Zdravo, Stipe! Dobar dan, ljudi!- Zdravo, sretno, veselo! - kliktahu Lučičani.Antonio mrko promjeri ljude, pa se zagleda u zvonik, gdje se bješe zaljuljalo zvono.- Je li došao Marko? - upita Mato.- Čekamo ga - odvrnu Antun i Stipe.Svatovi uniđu u grad, a za njima odrasli Lučičani i djeca.Poštar Miko osvanu na prozoru i reče trpko Antunu:- Ispit će vam bačvu vina! Ima ih toliko, da bi mogli jurišati na Lučicu. Da, bačvu vina!- Bože daj, u veselju! Gospodine Miko, ostat će i za vas koja čašica; zar nećete vi danas kmeni?- Mnogo posla! - uzdahnu i nasmiješi se Miko, pa si oblizne usne.- E, popodne na crnu kavu - kimnu Antun.- Vidjet ćemo! - odvrnu poštar gledeći na planinu.- Miko, a gdje je danas pošta? - upita Stipe.- Zar mislite, da se po toj cesti loj bijeli?- Snijeg nije ni za poplat!- I željeznica zakasni! - obrani Miko Ministarstvo komunikacija, smičući ramenima.- Tiho, stanite! Čini mi se kano da negdje škriplje - spomenu trgovac prisluškujući.- Da, pravo imate! Eee! Uho mi valja, ali oči, oči! - potuži se Antun.- Tako vam je i mojemu ocu. Ma šaptale žene u kuhinji kako ih volja, on ih čuje! Kad suga oči boljele, dadoše mu liječnici nekakvu zelenkastu vodu, pa sad vidi toliko, da miudari majku po ruci, kad hoće da mačka na ognjištu šibom opali. Antune, hajdemo mi ukuću! Kod gospodina je Mike toplo.Kad uđoše u poštarevu sobu, razljuti se ovaj i poviknu:- Uh, ta ostavite me u miru! Zar ne vidite ove zamote?- Ta tko vas buni? - mahne Stipe šaljivo.- Ova soba! Znate li vi, što je ova soba? Zar mislite, da je carski ured kakav trg? Pa sadnije vrijeme da čavrljamo. Evo koliko posla! Ta samo za Rijeku imam dva lista! A za Puljtakođer dva. Ovi mornari, ove lude, neprestano pišu i pišu! Čitajte propise, evo vam ihpribitih na vratima.127