Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatoviOpet bruke i sramote po Murellija. Saletti veli: - Neću da platim! - A jadni načelnik pokažeobveznice Alfredove. Plemić ne da ni novčića, nego grdi i psuje lihvara i grozi mu se,da će ga tužiti. Murelli da poludi! Ima još popare! Sudac, razgovarajuć se s trgovcem Stipomi župnikom, navrnu riječ i na onaj brodolom pod Lučicom, i na Murellijev križić.Kad začu da nije bilo Murellija u Lučici, kad se je razbila lađa, što će sudac, nego da sečudi? Sudac veli: - Prijevara, zavedenje viših vlasti! Stat ću ja na rep toj lisici!Murelli gotovo pomahnitao i pobjesnio. Anastazija čupa si kose, te vičući i grozeći semužu, da će se utopiti, da će od jada skočiti u more, razblažuje mu time donekle bol ičemer i oslađuje mu gorke časove. Ida plače, grdi roditelje! ćuške, ćuške i ćuške. A Lučicagrohotom se smije.U ponedjeljak po podne sakupi se mnogo svijeta na cesti pred Lučicom. Gospoda članovipovjerenstva izrukuju se s plovanom i Stipom, pa sjednu u svoje kočije. Ljudi ne gledajutoliko na kočije i konje, koliko u jedan dosta odaljeni brijeg, na čijem se boku uvija carskacesta.- Eno ih opet! - viču djeca. - Vidite, kako se sjaju na puškama oni dugi noževi! Da, ono su,pet ih ima; dva žandara a pred njima sluge i Antonio. Do noći će doći u Volosko; idu brzo.Gle, sad će opet zamaknuti u potok. Siromah Antonio! Meni je rekao otac, da ga nećevješati, jer da se je branio, kad je ubio onoga gospodina. Ja sam vidio krv na cesti; još sejučer vidio trag, gdje je ležao. Mene je strah u noći, da me onaj mrtvi gospodin ne izvučeiz postelje. Noćas sam spavao s ocem. Gle, kako veliku bradu ima onaj gospodin! Jest,ono je sudac! Gle, opet se vide oni noževi na puškama!...Kočije se maknu i odjure glatkom cestom. Sudac zapali smotku, uvali se u ugao kočije, testane razmišljati o predistrazi. Nakon dužeg razmišljanja dođe do uvjerenja, da je Antoniolistove nosio, da je ubio Alfreda i da će ga porota, po svojoj prilici, proglasiti nevinim.Bio je nadalje uvjeren, da su Lučičani dobri ljudi, da su Marko i Mato posve nedužni, dasu Alfreda porobile sluge i da je Murelli veliki lopov, varalica i lihvar: Sjetivši se napokonizvrsnog vina Stipina, zaključi u sebi, da još u svom životu nije vidio krasnije djevojkeod Elvire, te blago smiješeći se zadrijema.XI.Sivi gusti oblaci, u spodobi ogromna vala, nadvili su se nad vrletne glavice planinâ štozatvaraju kvarnersku kotlinu sa sjeverne strane. I ponosna Učka oklobučila si je tjemetmastom magluštinom, i tužni Osor, u dalekom jugu, prikrio si je lice i omotao glavumrkim oblakom, pa malo haje, što mu brije bura oko golih rebara i što mu raznaša rahluzemlju u mutno more. Blijedim zimskim nebom lete i nagone se ogromne i rastrganegromade oblaka, te zaklapaju čas po čas slabo sunce, što se je nagnulo prema toplom jugu.Sjene oblaka provlače se morem, po strmim istarskim stranama, po obroncima i kukovima.Južno je obzorje vedro i prozirno, a istočno, tamo nad Velebitom, baš se zamezdrilo.Snijeg je pritisnuo i gole šumo i pašnjake i livade. Čim bliže ka klisurastoj obali,tim tanji on postaje, jer ga more izjida, kakono veli tamošnji puk. Samo na sjevernim bregovima,nad bijelom Kraljevicom, prši snijeg i danas. Morem brije bura, sjeveroistočnjak,sad jače, sad slabije, već kako se gdje izaspe ispod oblaka na uzburkanu pučinu. Na mjestimapjene se valovi; gdjegdje se more bijeli, kao da i nema vjetra, a tu i tamo leti površinomhladan i crni raz, što naglo napuhne šarena jadra talijanskih ribara, koji krstare125