Začuđeni svatovi - Eugen Kumičić

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi- Ne plačite! Ja ne znam, zašto su me svezali - poviknu Mato, gledajući u Marijino prestravljenolice.Žandari gurnu mladiće iz sobe. Marko promjeri ih sažaljivo i odsiječe:- Molim vas, da postupate s nama, kako se pristoji! Kako vidite, mi vam se pokoravamo.Za nekoliko časaka skamene se Lučičani, videći okovane mladiće. Kad su ih žandari gonilipred sobom kroz gradske uličice, čulo se sa sviju strana škripanje vrata i vratnica.Ljudi ispružavahu glave iz svojih kuća, nagibahu se na prozore i ne vjerovahu svojimočima. Nešto dječurlije iđaše šuteći za Matom i Markom i buljeći u one svijetle bodeže napuškama.Jela i Marija plačući i naricajući trle su Antuna i kvasile mu sljepoočice, da ga dozovu ksvijesti. Sirote žene drhtahu cijelim tijelom od plača i boli.Stari Saletti šetao se naglim koracima po svojoj sobi. Oči su mu crvenije negoli obično.Lice mu se trza. U kući mu, prizemno, paraju liječnici lešinu sina. Starac se šeće, a Elvirasjedi na jednom divanu. Bijelim rupcem pritiskuje si oči. Prestala je plakati, no gospodskajoj ramena dršću od tiha jecanja.- Elviro, ne žalosti me! Molim te, prestani s tim jecanjem... Ah, ne mogu više - uzdahnuSaletti i spusti se srvan u jedan naslonjač.- Oče, ti ne znaš, kako sam nesretna!... Jadni Alfredo!- Milo moje dijete; molim te, umiri se! Molim te; ja ne mogu gledati tvojih suza.Iza kratke šutnje nastavi Saletti: - No čudnovato! ne znam, što je to, da mi ne javljaju, dali su uhvatili žandari one lupeže. Naložio sam, da mi se odmah javi.On u riječi, a netko pokuca. Saletti na vrata i oštro poviknu:- Naprijed!Općinski sluga uniđe.- Stupi bliže!- Molim, molim...- No?- Dvojicu! - odvrati Miro i dignu uvis dva prsta lijeve ruke.- A treći?- Nema ga - šapnu Miro sada, te ispruživši desnu ruku, zavrti s njom u zraku.- Koje su uhvatili?- Matu Bartolića i Marka Šabarića iz Lučice. Žandari su ih doveli okovane gospodinu načelniku.Elvira bolno kriknu.- Idi! - zapovijedi Saletti slugi, a kad ovaj ode, priskoči k Elviri i upita ju zabrinuto:- Kćerko mila, što ti je? Dušo, ti sva dršćeš. Elviro, tebi je zlo!- Oče! - uzdahnu djevojka i pritisnu si srce rukom.- Elviro, dobra moja Elviro, govori, reci svom ocu, reci, što ti je?- On je...- Elviro!- On je nedužan... on je...- Tko je nedužan?- Oče!117