You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Eugen</strong> Kumičić: Začuđeni <strong>svatovi</strong>- Ništa, dragi Mato! Vjerujte, ništa! - odvrnu Marko, izbjegavajući sestrinu pogledu.- Ma kamo se zabio onaj Antonio? Čitav dan nema ga kod kuće - čudila se Jela.- E, ribari. Ta nemoj se za nj brinuti! Zar ne znaš, kolik je čudak? - reče Marko.- Marko, bojim se... - počne Marija.- Ta šuti, molim te. Čega da se bojiš? - ukori je brat.- Tko je to unišao u kuhinju? - šapnu Jela i pogleda u lica, začuvši teške i nepoznate korake.Marko ustane naglo. Netko pokuca na vrata, koja se napola otvore. U sobu pruži glavuMiro Tompić, općinski sluga, i pogleda Matu i Marka. Ne izustivši ni slova, ustegnu glavui reče nekomu u kuhinji: - Unutri su.Dva žandara s bodežem na puškama uniđu. U sobi svi protrnu, svi se skamene osimMarka, koji upita žandare:- Izvolite, gospodo?- Je li ovaj? - upita jedan žandar općinskog slugu.- Jest, taj i onaj drugi - odvrnu sluga, pokazavši dršćućom rukom na Matu.Žandari se pogledahu važno i kimnu jedan drugomu. Pristupivši svaki k jednomu odmladića, izvade u tren oka lance iz džepa i rekoše hladno:- Amo vaše ruke!- Oh, Bože! - vrisnu Marija i Jela.Bolesni Antun, spustivši glavu na uzglavlje, zastenje i onesvijesti se.- Što? - problijedi sada Marko.- Molim, nije nam do šale. Amo ruke! - otrese se žandar.- Želim znati, zašto hoćete, da mi okujete ruke? - upita Marko mirno.- To će vam kazati drugi ljudi; mi vršimo svoju službu! - zakriješti žandar.- Ako treba, idemo s vama, nije nužno, da nas vežete. Mi se drage volje pokoravamo; je l'te, Mato?- Da, mi se pokoravamo. Mi nismo lupeži, vi nas ne smijete svezati! - vikao je Mato.Marija uhvati ga za ruke, pa ga jecajući umoli:- Mato, poslušajte žandare; neka rade što ih volja. Vi ste nedužni kao i Marko.- Ne šalite se! Amo ruke! - zagrmi žandar.- Nemojte, ako ste kršteni! Nisu to razbojnici! To je moj sin, a ono je Mato! Ljudi, smilujtese siroti ženi! - moljaše Jela, cvileći i hvatajući za ruke žandare, koji je odrinuše od sebe.Jela si pokrije lice rukama, nasloni se na postelju i očajno zarida:- Antune! Antune! Oh, sramote! Jadne li mene!Antun ne odgovori. Žena, opazivši ga blijeda i onesviještena, prestravi se i ciknu:- Muža su mi ubili! Marijo, daj octa! Oh, crni dane!Žandari svežu mladiće i viknu:- Hajdmo!- Marko! Mato! Oh, Bože, što smo ti sagriješile - vriskahu žene, očajavajući i lamatajućirukama.- Majko, Marijo, umirite se! Doskora smo slobodni.116
Change language