preuzmite sedmi broj časopisa - sic

(sic!)Sarajevo | Septembar | Oktobar |2010 | N 0 . 07Kritika:Đurđević, Hage, NadasInterview:Dejan IlićTEMA broja:Poetika danasSatira:Edin Salčinovićsic!itat:Baudelaire, Rimbaud, Lorca,Pasternak, ValeryProza:Mirnes SokolovićPoezija:Živanović, Jerič, Kolar Kijevski

Ono što imam da kažem po ovom pitanju (i reći ću tosasvim ukratko) bilo je poznato i u drugim vremenima.A onda je to potamnilo i definitivno zaboravljeno. Čudnejeresi su se ušunjale u književnu kritiku. Neki gust oblak,koji je došao od Ženeve, Bostona ili pakla, zadržao je lijepezrake sunca estetike.Charles BaudelaireRomantična umjetnost2(sic!)

09173238798293Maja Abadžija/Prošlošću o sadašnjosti ili saga o suživotuKenan EfendićĆiftinski intelektualizamsadrZaj!Ne verujem da se estetika može odvojiti od etikeIntervju sa Dejanom Ilićem, glavnim i odgovornim urednikomčasopisa za književnost i kulturu, i društvena pitanjaReč i izdavačke kuće Fabrika knjigaHaris ImamovićLirika danasEdin SalčinovićObaviještenjeMirnes SokolovićPredsjednik za početnikeSavjetnik, učitelj, pravnik, liječnik, mislilac, pisac svoga narodaSaul NewmanAnarhizam, strukturalizam i budućnostradikalne politike(sic!)3

!infospjevTuristički (specijalno guslanje)Kuda ćemo, na koju li stranu?Podigli se od Bosne turisti,podiže se trideset turista,i pred njim Turist harambaša,s njim turišče dijete Nukica.A kad biše nas konaku prvom,svaki pasoš u torbi kontrol’še.A kad sjutra osvanuo danak,govorio Turist harambaša:„O, družino, družinice moja,Kuda ćemo, na koju li stranu?Ako bismo u Srbiju pošli,Srbiju smo skoro pohodili,Srbija je plaho kamenita.Ako bismo u Hrvatsku išli,u Hrvatskoj džombasti su puti.Već idemo u zemlju šengensku,u šengensku zemlju Sloveniju.Ima l’ turist u družini mojoj,koji bi mi hrabar otišao,uhoditi zemlju Sloveniju,je li doma graničaru Vite,i njegovih šest stotin’ katane?“Onda veli turišče Nukica:„Evo ja bi turist otišao,ali nejmam pasoš rad poznaje,poznaće me po krivu pasošu.“Veli njemu Konjiću Alija:„O Nukice, do nevolje druže,u mene je sitni pasoš dobar,moj ti pasoš putovati more,od nedilje opet do nedilje.A kad čuo dijete Nukica,učini se jevropska katana,pak otide pred zemlju šengensku.Po granici đul-djevojka šeće,to je sestra Vite graničara,skute nosi da se ne izrose,na rukave da se ne otrune,droban biser i drago kamenje.Božju pomoć Nukica joj nazva:„Bog t’ pomog’o sestro graničara.daj ti meni ja vode ja vina,teška mi je žeđa dodijala.“Onda veli sestra graničara:„Zdravo da si jevropska katano,od kud meni vodice studene?Mi pijemo vinca za vodicu.“Pak mu dade jedan kondir vina.Napio se turišče Nukica,pa govori sestri graničara:„Davori sele graničara Vite,da lijepu ti vizu bratac ima,da je hoće meni pokloniti.“Odgovara graničara sele:„Davori ljuto jevropsko katanče,nisam ovi vizu nagojila,za takovo jevropsko katanče,već sam ovu vizu nagojila,za turišče dijete Nukicu.“A kad čuo turišče Nukica,djevojci je lijepo govorio:„Ostaj zbogom sestro graničara.“Pak otide u dvoru družini,pak oblači bosanske haljine,pak otide pred zemlju šengensku.Al’ mu ide sestra graničara,k njemu leti, raskrilila ruke,i dade mu čage b’jele vize.Uze vizu turišče Nukica,te je meće za se na pasošu,trikrat muhur na nju udario,a četvrti od sablje balčakom.Pak pobiže priko polja ravna.Dok katane konje osedlaše,dotle Nuko nasr’jed gore bio.Dok katane došli do gorici,dotle Nuko do družine došo.A kad Nuko družini došao,svima pasoš na redaljku daje,u njemu se viza ohladila.Progovara turišče Nukica:„O Konjiće, do nevolje druže,4(sic!)

u moj pasoš metnuo sam vizu,u tvoj pasoš ne dopade ništa.“Progovara Konjiću Alija:„O Nukica, do nevolje druže,mislio sam da si dobar turist,ali ti se vrlo pripadnuo.Kako u svoj pasoš vizu metnu,a za moga ne dopade ništa,još se eto i potjeri nadam.“Onda veli turišče Nukica:„Kurva njemu i otac i majkakoji bi se turist pripadnuo.“Pak ustavi dobra autostopa,meće za se tanjenu vizicu.U to doba graničaru Vite,i njegovih šest stotin’ katane,isjekoše trideset turista.Sam uteče turišče Nukica,i odnese pozlaćenu vizu.Njega tjera graničaru Vite,a kada ga blizu sustigao,onda veli graničaru Vite:„Davori, vizo, milo dobro moje,ja ću tebe bolan povratiti,i smaknuti turističku glavu.“A kad Nuko do gorice dođe,baci pasoš na zemlju crnicu,pak pošteno Vitu dočekao,s golom sabljom i rukom desnicom.Graničaru glavu odsjekao,tanjenu je vizu pograbio,pak otide do bijela Saraj’va,pak povika po bijelu Saraj’vu:„O turisti, sarajski sokoli,izgiboše svi moji družnici.“Istom turist u riječi biše,trgoše se zeleni barjaci,pokazuju kako merki vuci.Otidoše na nove razboje,isjekoše šest stotin’ katananikom vize više trebat neće,kuda ćemo na koju li stranu?Edo Međedović(okolina Sarajeva, početak 21. vijeka)Prikupila i pribilježila redakcija (sic!)-a.(sic!)5

old!ranoŽivo traganje za vrijednostima - kanon i tradicijaMirnes SokolovićSarajevski filološki susreti, 9. i 10. decembar 2010., hotel Hollywood, IlidžaBosansko filološko društvo u koordinaciji sa Filozofskimfakultetom u Sarajevu pozvalo je devedesetaknaučnika iz BiH i uglednih evropskihuniverziteta na dvodnevnu konferenciju 9. i 10.decembra 2010. godine u ilidžanski hotel Hollywood.Naučnici su, dakle, puna dva dana, ili uperiodu dužem od dvadeset radnih sati, variralikoncepte kanonske vrijednosti kao žive tradicijeanalizirajući opuse tri pisca koji su presudnoodredili bošnjačku i bh. književnost: Meše Selimovića,Skendera Kulenovića i Derviša Sušića.Naučnici su rečene opuse sagledavali u savremenojknjiževnonaučnoj i/ili lingvističkoj 1 perspektivikako bi dali svoj doprinos u jačanju istraživačkihkapaciteta bosanskohercegovačke filologije tenjenom međunarodnom promoviranju i afirmiranju,a posebno u vezi s proučavanjem jezičke iknjiževne baštine naroda BiH, koja je - nažalost- još uvijek nedovoljno istražena, dok je u širimokvirima nerijetko i vrlo slabo poznata 2 ; također,pomenuta međunarodna konferencija predstavljaznačajno pregnuće u cilju osvjetljavanja marginaliziranebošnjačke književno-kulturne povijesti. 3Već u najavi Sarajevskih filoloških susreta organizatorisu istaknuli svoju nadu da će posebnapažnja biti posvećena, između ostalog, i pitanjimapoložaja ova tri autora unutar okvira bosanskohercegovačkogi/ili bošnjačkog književnog kanona,njihovoj ulozi u oblikovanju bosanskohercegovačkei/ili bošnjačke (žive) tradicije, ali i njihovupoložaju unutar južnoslavenske interliterarne iinterkulturalne zajednice, pa i šire. Ističući tematskatežišta organizatori poseban akcent stavljajuna koncepciju književnosti i kulturalnih studijapredlažući koncepte (ili kako sami kažu: kulturalnomemorijskepojave) - intertekstualne književnemnemonike, reprezentacije prošlosti, medijalneuloge u procesima kulturalnog/ kolektivnog pamćenja;politike identiteta i imagoloških pitanja... 4Naučni radovi su doista bili posvećeni predloženimkoncepcijama uobzirujući savremene književnoteorijskeinterese što je zadato poput izazova:dakle, naučnici su kanonsku vrijednost nakonferenciji revalorizirali u književnoteorijskimokvirima sasvim recentnim, nastojeći ju otkritikao živu tradiciju, tretirajući je pojedinačno ili sintetičnoili komparativistički kako bi se konačnootkrilo njeno mjesto u toliko snivanim i godinamakonstruisanim književnopovijesnim pojavama iprocesima bosanskohercegovačke/bošnjačkeknjiževnosti, što je koncepcija toliko prominentnau diskursu ove naučne konferencije, budući interkulturnoi savremenoteorijski besprijekorna ukorektnosti. Valja, dakle, naglasiti da su naučnicidostojno odgovarali predloženim zadacima i težištima:u koncepcijama njihovih tema demonstriranaje puna osviještenost i zavidna upućenost usavremeni teorijski instrumentarij; prepoznajemotu ponajprije koncepte kulturnog pamćenja -u osluškivanjima odjeka usmene bosanskohercegovačketradicije, 5 u potrazi za novim i efektnimknjiževnoteorijskim sintagmama koje će evociratisamosvojnost i samobitnost jednog prostora i1Drugi dio konferencije (Kategorije riječi) bio je posvećen poimanju istih opusa s lingvističkog stanovišta, što je donijelo nizlingvostilističkih istraživanja. (V. http://www.bfd.ba/dokumenti/SFS1_ZvanicniProgram.pdf)2Članak preuzet sa: http://www.bfd.ba/novosti/arhiva/58-sarajevski-filoloki-susreti (dostupno 2. 1. 2011.)3Izjava doc. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika Organizacionog odbora, preuzeta iz: S. Selhanović, Književni opusi koji su presudnoodredili bh. i bošnjačku književnost, Preporod 24/938, Sarajevo, 15. decembar 2010, str. 34.4V. Sarajevski filološki susreti I. (http://www.bfd.ba/novosti/arhiva/58-sarajevski-filoloki-susreti (dostupno 2. 1. 2011.).Hotel u izgradnji kao metafora bh. i bošnjačke književnosti u izgradnji6(sic!)

tradicije u čijem ruhu razmatrani opusi nastaju(poetika kasabe), u prepoznavanju klasičnih formikoje se otjelovljavaju u djelima kanonskih autora(nekrologij), 6 u uvezivanju stoljeća i stoljeća nacionalnogkontinuiteta u književnopovijesnomrazvoju 7 ; dakako, nije to jedini književnokritičkiinstrumentarij koji naučnici demonstriraju: prisuakademskeBiH (i Evrope), u prostranim brokatnimsalonima koji su tih dana brujali preokupacijamaliteraturnim vrveći od perspektivnih nosilacanovih ideja u svečanim habitusima i vedrimraspoloženjima. Dakle, puna dva dana, mobiliziraniurbi et orbi, upregnuvši sve svoje snage, satimarazbijajući glave, naučnici su tragali za živomFilološki susretitan je tu poststrukturalistički i dekonstruktivističkiregistar: feministički rakurs, postkolonijalnei imagološke perspektive, re/dekonstruisanje ipotraga (sve povezano s identitetima). 8 Dakle,punih dvadeset radnih sati - prekidanih jedinozajedničkim ručkovima i povremenim pauzama -naučnici pristigli iz trinaest država elaborirali suopuse kanonskih bosanskohercegovačkih/bošnjačkihautora pokazujući svoju posvemašnjuverziranost u savremena teorijska kretanja (ali iističući kanonsku vrijednost zanemarene i nažalostnedovoljno istražene jezičke i kulturne baštinenaroda BiH); sve to u jednom elegantnomokružju luksuznog hotela u smiraju predgrađakako i pristoji najelitnijem društvu intelektualne itradicijom pokušavajući je otkriti u kanonskoj vrijednosti,uvjeravajući teškim intelektualnim žargonomnevjernu publiku u tu neprijepornostnaučne pojave i očiglednost književnopovijesnogfakta: Književni rad Selimovića, Sušića i Kulenovićavode domaću književnost i u šire evropske isvjetske okvire. Pitati se šta doista sve to imazajedničko sa literaturom, šta sva ta naklapanja iteorijske apstrakcije uporno postulirane u dvadana imaju sa konkretnim književnim tekstomrazmatranih autora (nijedan referat se nije baviointerpretacijom teksta, autorovim intencijama iangažmanom, izuzmemo li lingovistilističke partikularnepristupe) - bila bi nesumnjivo suluda ibespotrebna rabota, smiješna u svojoj intencio-5Nirha Efendić (BiH): Odjeci bosanskohercegovačke usmene tradicije u poemama Skendera Kulenovića; Amira Dervišević (BiH):Tragovi usmene proze u Kulenovićevoj zbirci priča Gromovo đule; Ružica Jovanović (Srbija): Arhetipski bol žene nasuprot muškogshvatanja heroizma; Asmir Kujović (BiH): Soneti Skendera Kulenovića; Nihada Lubovac (BiH): Poetika kasabe u romanuPonornica S. Kulenovića; Mirsad Kunić (BiH): Epski junak Budalina Tale u nekim djelima Derviša Sušića.6Mahir Sokolija (BiH): Nekrologij u romanima Derviša Sušića.7Adnan Kadrić (BiH): Imagološka podloga hroničarskih književnih formi u bošnjačkoj književnosti od 16. do kraja 20. stoljeća:Stasanje žanra i književnih formi od Nasuha Matrakčije Visočanina do Meše Selimovića i Derviša Sušića.8Nudžejma Softić (BiH): Konstrukcija ženskog lika i funkcija erotskog u romanima Žestine i Čudnovato Derviša Sušića; IbnelRamić (BiH): Raspolućeni autoimidž na ivici dekonstrukcije: Razaranje epskog modela u Pobunama Derviša Sušića; NehrudinRebihić (BiH): Autoimaginativna reprezentacija Bosne u pripovjedačkoj zbirci Pobune i u romanu Uhode Derviša Sušića; DamirMuharemović (BiH): Imagološko čitanje romana Uhode D. Sušića; Nebojša Lujanović (Hrvatska): Vježbanje hegemonije - DervišSušić i Hodža strah u svjetlu postkolonijalne kritike; Mirzana Pašić (BiH): Interkulturalnost i priča o razlici u romanu ČudnovatoDerviša Sušića.(sic!)7

nalnosti spram grandioznog projekta koji osvjetljavamajestetičnost zanemarene tradicije, kojaće svojim ukazanjem konačno sve zadiviti osvojivšinas zanavijek neupitnom monumentalnošću.Primijetiti pojavnost i necjelishodnostdemonstriranog poststrukturalističko-dekonstruktivističkogžargona, estetsku čudovišnost inelogičnost sintagmi: autoimaginativna reprezentacija,raspolućeni autoimidž na ivici dekonstrukcije,ili izvjesni teorijski diletantizam (u sintagmi:poetika kasabe) - značilo bi biti slijep uprepoznavanju književnoteorijskog naučnog sistemakoji će konačno osvijetliti naše kanonskevrijednosti u punoj datosti. Upozoriti na opasnostkoncepta kulturnog pamćenja, jer falsifikuje djelai intencije autorove, uklapajući ih u apstrakcijuknjiževnopovijesne nacional-lakirovke koja formirakolektivni identitet - značilo bi biti u najmanjuruku nedobronamjeran; upozoriti na prevaziđenostinterkulturnog pletenja koje legitimiziranacionalne identitete, upozoriti na oteščalost iideološku prokazanost koncepta politike (interkulturnih)identiteta, na reduciranje značenja ipartikularizam pristupa (pa i falsifikaciju!) štodonose imagološka čitanja - značilo bi biti neupućenu blagodati demokratske misli nakon padaBerlinskog zida u Evropi. 9 Upitati se kritički oangažmanima i značenjima djela pobrojanihautora - značilo bi biti barbarski oskrvniteljkanonske vrijednosti. - Značilo bi biti neupućen upragmatizam akademskog skupljanja bodova;značilo bi biti neosjetljiv na osmišljenje egzistencijekojom nacional-sistem obasipa svoje pregaoceinstitucionalno ih pamteći. Osim interkulturnogpletenja u kojem se nacionalni identitetpotvrđuje u demokratskom i legitimnom kolopletus drugim identitetima - nacionalni identitet sena konferenciji ukazao i u veličanstvenoj patriotskojegzaltaciji u okviru jednog referata: prenosećito stanovište jedan novinar će napisati: „Prvi referatpod nazivom ‘Kulturni kontekst Selimovićeveumjetnosti’ izložila je prof. dr. Elbisa Ustamujić.Na osnovu ispovijesti u sjećanjima i razgovorimao romanu ‘Derviš i smrt’ i ‘Tvrđava’ ona se osvrnulana dobrotu i humanizam koji kod Bošnjakakarakterizira poznati merhamet koji u sebi nosiosobinu da ide ususret čovjeku dobrotom na djelui to iz neke unutrašnje potrebe i zadovoljstva.“ 10Potonja postavka jamačno predstavlja vrhunacteorijske verziranosti i analitičke pronicljivosti usistemu nacional-nauke. Organizovati međunarodnukonferenciju koja afirmiše potonji diletantizamkao vrijednost; organizovati konferencijukoja uopšte afirmiše partikularne vrijednosti uformi smiješnog interkulturnog i poststrukturalističkogpletenja kao nedostojnog zavaravanja usvijetu u kojem je zatočena svaka univerzalnost;posvetiti dvadeset radnih sati na živo traganje zavrijednom tradicijom - u ime konačnog epifanijskogkanonskog proglašenja i potvrđenja; izmjestitinastavu s fakulteta na skup koji promiče te itakve vrijednosti - odvući, dakle, studente nameđunarodnu konferenciju o književnosti koja seodržava u kičerajskim salonima jednog skorojevićkoghotela, jedne opskurne građevine, jedneskalamerije kao amblema poslijeratne divljegradnje, kao da je u pitanju kakva provincijalnaproslava od opšte važnosti; izdejstvovati prigoduministrici (gospođi Melihi Alić) da u ime književnihvrijednosti drži pozdravne govore i zdravice uveličavajućicijeli skup; proizvesti gomilu naučnih floskulai bedastoća koje će budničarska nacionalnaštampa prežvakavati godinama, s čijih stranicase valja kasnije samozadovoljno smiješiti - učestvovatiu svemu tome i raditi sve to znači činiti ibiti poput običnog intelektualnog konferansjea,apsolutno borniranog u razumijevanju literatureuopšte, blaziranog i tupog u poimljivanju etičkihnačela koje ona stvara; sve to znači biti totalnohendikepiran u imaginiranju mogućih naučnih ietičkih konsekvencija takvog skupa u pogledupostuliranja zloćudnih partikularističkih vrijednostii koncepata kao neprijepornih načela i činjenicau budućnosti. Ispod tih i takvih akademskihdiskusija i književnopovijesnih razglabanja posvijetlim salonima postoji jedna druga realnost,živa i dejstvena - to je jednolična realnost posvemašnjegzarobljenja svih univerzalnih vrijednosti,bezobzirna realnost intelektualnog odustajanja unjihovom spašavanju, realnost kompromisa iproizvodnje demokratskog i kvazi-alternativnogžargona, koji se u punom zamahu svoje nemoći ipogubnosti otkrije kad monumentalno i nedijalektičnosine u strukturama sveopšteg partikularizma,ukidajući svako gibanje i dijalogiziranjeideja, predupređujući svako demontiranje, stapajućiproturječja u jedno, postižući da u nauci nacional-tezai antinacional-protuteza (rekonstrukcijai dekonstrukcija) progovore istim jezikom.U konačnici, u obzorima takvog sistema, pretpostavljenai univerzalna nada jednaka je mogućnostida radovi - štampani u svojoj cjelokupnosti,u zbornicima s ove konkretne konferencije koji ćeizaći u 2011. - pobiju sve gore iznesene primjedbeiznevjerivši koncepte i teme i pojmove koje suzadavali i demonstrirali na skupu.9O podudarnosti struktura aktuelnog kapitalističkog poretka i multikultalističkih i interkulturalističkih naracija - v. temat Kapitalizam,teror, multikulturalizam. U. Sic br. 4, Mart-april 2010.10S. Selhanović, Književni opusi koji su presudno odredili bh. i bošnjačku književnost, Preporod 24/938, Sarajevo, 15. decembar2010, str. 34.8(sic!)

! prikaziMaja AbadžijaProšlošću o sadašnjosti ili sagao suživotuMirjana Đurđević Kaja, Beograd i dobriAmerikanac, Laguna, Beograd, 2010.Nije nimalo lako govoriti o nacizmu kroz prštave,dinamične dijaloge, ili opisivati ratno stradanjesa takvom životnom energijom kao što torade obje Mirjane Đurđević. Bez obzira na manjenedostatke kao što su povremena površnost,nefunkcionalna formalna eksperimentiranja, idonekle neumjerena nostalgija za međuratnimvremenima, ovaj će roman nesumnjivo naći svoječitaoce, jednim dijelom svakako zbog toga što jeovjenčan nagradom, ali i zbog svoje zabavne čitljivostiu produktivnoj kombinaciji sa pozitivnomporukom.Definitivno ne novi književni žanr, kalmički roman,kako sa nezdravim suviškom entuzijazma predlažecitat iz slatkorječive recenzije na poleđini, aliipak, novi uradak Mirjane Đurđević nije ni romankoji bismo mogli lako zanemariti, prije svega, zbograzvikane nagrade Meša Selimović koju je osvojioove godine. No čitaoci skeptični prema recenzijama,a naročito prema, na našem prostoru, veomasuspektnim književnim priznanjima, ukoliko seipak odluče na istraživanje ovog atraktivnog štiva,mogli bi biti pozitivno iznenađeni. Saga o književniciskandaloznih manira i njenom intimnom kružoku,na široj pozadini sudbine beogradske budističkezajednice mongolskih izbjeglica, smještenau šarmantni beogradski ‘predah’ između dva svjetskarata, kreće se u okvirima postmoderne historiografskemetafikcije. Prvi površinski uvid u formuotkriva jedan tekstualni univerzum koji kao dapretenduje na lovorov vijenac eksperimentalnehrabrosti: roman inkorporira mnoštvo vizualnih‘tekstova’ poput fotografija, crteža i novinskih isječaka.No, pristup autorice ovim izražajnim sredstvimase otkriva kao posve jednostavan, transparentani korespondira sa tekstom na lako (iš)čitljivnačin. Primjera radi, crteži sata kojima započinjesvaka epizoda jasno situiraju radnju u određenovrijeme dana, balansirajući negdje između simpatičnogi banalnog, dok su fotografije ponegdjeistinski semantički ‘pojačivač’, a na drugim mjestimatek suvišna razdjelnica pasusa. Novinski isječci,pak, u maniru najvećih klasika dokumentarističkeproze, dodaju dozu fiktivne autentičnostiromanu i ličnostima, a također, Đurđevićeva sevješto poigrava i žanrom diplomatskog pisma, svremena na vrijeme ga ‘obuzdavajući’ korištenjemstrikethrough-a, odnosno popularnih ‘prekriženih’fontova, te na jednom mjestu uvodi i skicu potencijalnogromana glavne junakinje, koja kao vrhunskiintimni tekst ima posebnu čar. U svakom slučaju,ne uspijevajući uvijek biti u punom smislufunkcionalne kombinacije, ovi interesantni kolažisvakako doprinose vedrom (zlobnici bi rekli: neozbiljnom)tonu cijelog romana. U samom naslovu senazire okosnica romanesknog zapleta: među ulicamameđuratnog Beograda koji je još uvijek tekzametak budućeg velegrada, kasaba, susreću seoprečne Drugosti mlade pripadnice zajednice Kalmikai američkog ambasadora koji za njene sunarodnikegaji kako lični tako i diplomatski interes.Roman započinje upravo njegovim izvještajemState Departmentu o beogradskim Kalmicima,mongolskim budistima koji su se bježeći zajednosa bijelim Rusima od okrutnosti Oktobarske revolucijenastanili u Beogradu. No diplomatska misijase rasplinjuje u dodiru sa njegovim antropološkimstrastima, nus-produktom karijere profesora lingvistike,naročito nakon što upozna živahnu dvanaestogodišnjuusvojenu kćer prećutnog vođeKalmika, doktora Hara-Davana, koja mu od prvogtrenutka osvaja srce. Kaja, polu-Ruskinja, polu-Kalmikinja, postaće njegova štićenica, što se nikakoneće svidjeti njegovoj prijateljici, novelistkinjiMici, koja će mu se s mješavinom ljubomore i prijateljskeprivrženosti pridružiti i u ovoj ‘misiji’, pristajućida bude Kajina učiteljica mačevanja. Inače,nijedan centralni lik romana ne odudara od postmodernističkogfetiša ekscentričnosti: John DynleyPrince, odnosno Pidžin, kako ga naziva bliskaprijateljica Mica, pasionirani lingvista sa uvijek(sic!)9

spremnim blokićem za bilježenje specifičnosti srpskogjezika, Kaja sa svojim čudnovatim porijeklomi još zagonetnijim senzibilitetom Lolite, te Mica,Pidžinova draga Kitty, koja ih sve nadmašuje svojomza zrele godine netipičnom živahnošću, britkimhumorom i majčinskom strašću prema svommačku Bebiliju. Dokumentaristička zasnovanostromana je upravo u likovima najevidentnija (duhovitei sažete biografske natuknice date na krajuknjige, u okviru trećeg Appendixa pod nazivom Istinei izmišljetine), a naročito u liku Mice, koja je najvećaod svih postmodernističkih vragolija MirjaneĐurđević: njena vlastita projekcija u roman, koju jeobdarila svojim književnim, ali i građevinskim pozivom,doduše, u vidu hobija unutar aktivnosti Društvaza ulepšavanje Vračara. Pokušavajući ‘udomiti’Kalmike, u saradnji sa lokalnim nadležnima, Mica iPidžin učestvuju u gradnji budističke pagode, ali ina sve druge načine podržavaju svoje neobičnesugrađane. Na ovom pozadinskom platnu počinjese oslikavati priča o Kaji, beogradskoj beskrupuloznojzavodnici čija se pripadnost strogoj patrijarhalnojkulturi Kalmika nazire tek u njenoj egzotičnojpojavi. Priča o Kaji je i priča o Pidžinu, i priča oMici, a ponajviše, priča o Beogradu koji doživljavasvojevrsni pubertet, period svog najvećeg napretka.Odmičući se u prošlost, autorica uspijeva postićipotrebnu distancu da pričajući o prošlosti, progovorina umjetnički snažan i narativno izazovannačin o sadašnjosti, tačnije, o (književnoj) opsesijisadašnjice: a to je odnos prema Drugom. Krozurnebeseno zabavne, skoro farsične događaje,upoznajemo jedan drugačiji Beograd, o kojemnarativni glas ponegdje progovara s ironijom,drugdje sa prizvucima nostalgije. Roman je struktuiranu nekoliko cjelina, od kojih je svaka označenagodinom, obuhvatajući period od 1927. do 1946.Počinjući sa bliskim susretom Druge vrste američkogdiplomate i doktora Hara-Davana, u poglavljunaslovljenom Nacionalni identitet, autorica opisuje,kroz komičan dijalog dvije posve oprečne prirode,društvenu svijest kalmičkog intelektualca ipersonalne težnje starog diplomate da upoznamalu Kaju, njegovu usvojenu kćer. Rezultat jejasan, lukava dvanaestogodišnjakinja postaje kalmičko-beogradskazamjena za Pidžinovu unukuSaru koja mu sve rjeđe piše iz Amerike. Njegovaprijateljica Kitty/Mica teško prevladava prvobitniutisak netrpeljivosti prema arogantnoj, pomalorazmaženoj, ali izuzetno talentovanoj mladojMongolki, u čemu će njen mačevalački dar itekakobiti od pomoći. Koliko god Kaja brzo napreduje umačevanju, manipuliranju drugima, i sticanju ljepotekoja obara s nogu, toliko napreduje i gradnjabudističkog hrama, a intriga koja ga prati je komičkii narativno ponajbolja sekvenca u cijelom romanu.Naime, u pitanju je nestanak svetih relikvija,ovčijih pršljenova, i erotske ilustracije, ili njenekopije, mongolskog lame po imenu Danzanraajva,vjerskog i pomalo državnog poglavara IstočnogGobija u 19. stoljeću, ukratko, ličnosti od sakralnevrijednosti za Kalmike. Micin detektivski njuhotkriva kradljivce, naravno, Kaju i njene prijatelje,što je propraćeno intrigantnim crtežima ‘nađenim’u Kajinom herbarijumu. Kaja i u idućim poglavljimanastavlja da skandalizira ne samo beogradskučaršiju, nego i svoje staratelje. Njeno produženobiva isuviše kasno primjećeno, što Pidžin, koji sevratio na kratko u Ameriku, svakako nije mogaoznati, tako da Micina zakašnjela bjesomučna istragao njenom trenutnom prebivalištu tek po njenompojavljivanju dolazi do razrješenja: Kaja je,gdje god je bila, skrivala trudnoću, a otkrivena jeputem dnevnih novina, u kojima je Mica vidjelanjen oglas za usvajanje kalmičkog dječaka. Njenaizmučena pojava u kasnu jesen, nakon što su jojpredavanja na univerzitetu već počela samo potvrđujeMicina domišljata nagađanja. NekadašnjePidžinovo zmijče, kako ju je Mica nazivala, svojunajmračniju tajnu sad povjerava upravo njoj, Mici,što označava konačno međusobno prihvatanje,koje, indikativno, nikada nije temeljeno na bilokakvim različitostima osim individualnih. No,odnos Mice i Kaje nije jedinstven slučaj u romanugdje se problematizira različitost. Roman dajezavidnu galeriju likova koji nose auru Drugosti,pored američkog diplomate i Mongola-budista, tuje i Micina ujna, penzionisana operska diva, takođerMongolka, služavke - banatske Njemice, i drugi,koji su jedni sa drugima u idiličnom, savršenoprirodnom su-životu. Od jednog ovakvog romana,i pored intimnog rakursa njegovih likova, nije iznenađujućeni to što se upušta u dijalog sa političkimnaracijama, naravno, riječ je o onovremenoj turbulentnojpolitičkoj situaciji u Kraljevini SHS, i touglavnom kroz dinamične razgovore Mice i Pidžina.Također ne iznenađuje ni ‘alternativni’ političkinazor književnice, što je svakako neizbježno kodlikova umjetnika, naime, ona je jedna od rijetkihrepublikanki u tadašnjoj Kraljevini SHS. Njeni zaono vrijeme ekstremni stavovi šokiraju Pidžina,naročito duhovito izrugivanje smrti srpskog patrijarhaVarnave, koja je obavijena misterijama i političkimspletkarenjima. Slično je i sa poglavljem oatentatu na kralja Aleksandra, koji se dešava u istovrijeme kad i smrt Micine majke, što svakako određujenjen odnos prema tom događaju koju svi osimnje primaju kao nacionalnu tragediju. Nacionalnutragediju autorica suprotstavlja ličnoj, dajući ovojpotonjoj svakako prednost, time i prednost individualnojpriči u odnosu na kolektivnu. No vrhunacromaneskne naracije s političkim predznakomima, svakako, ponovno lik Kaje u središtu događanja,a povezan je sa njenim udvaračem Brunom10(sic!)

(sic!)! prikazikoji ne samo da je Nijemac, nego je i politički ‘perspektivan’nacista. U vrijeme kad se Evropa jošuvijek izruguje nacizmu i Hitleru, u domu američkogdiplomate na ručku se okupljaju njegovi najbliži:književna prijateljica Mica, njena ujna - operskaprimadona, također Mongolka, te Kaja sa svojimBrunom i njegovim čileanskim prijateljem MigelomSeranom, koji na ulazu pozdravlja prisutne saHeil Hitler!Pidžin je bio delighted što predsedava ovim društvomnaroda u malom i pomaže u komunikaciji,jedino on među svojih jedanaest jezika savršenogovori engleski, srpski, nemački, španski, i konačnofrancuski, koji je ostalima služio kao relejni zaČileanca...Idila suživota, razvijana u prethodnim poglavljima,biva nepopravljivo okrnjena, što se ogleda u fanatičnimidejama mladih zaluđenih antropologa i njihovimopisom ‘istraživanja’ pod pokroviteljstvomnacionalsocijalističkog Ahnenerbe, odnosno institutaza istraživanje arijevskog porijekla. Na ovommjestu u romanu, ne samo da dolazi do napuknućaidiličnog primordijalnog jedinstva razlika umaloj, intimnoj sredini okupljenoj oko Kaje, nego icjelokupni tok radnje biva usmjeren prema nadolazećojkataklizmi širih i mnogo ozbiljnijih razmjera,a to je nadolazeći Drugi svjetski rat. Posljednjapoglavlja posvećena su opisima bombardovanjaBeograda i pokušajima ostarjelih Đurđevića dase zaštite od općeg uništenja kojim su okruženi.Autorica i pri opisima tragičnih ratnih zbivanjaostaje vjerna svom humoru, pa tako dosjetljivaMica i njen muž prilikom bijega iz grada mijenjajuuloge sa služavkama njemačkog imena u ciljuzavaravanja vojne straže. Ni Kaju rat nije ostavionepromijenjenom, od vjetropiraste avanturistkinjepretvorila se u ozbiljnu, odgovornu mladu ženu,koja se brine o bolesnom ocu i radi na beogradskuradiju kao večernja spikerica. Naposljetku,roman završava rekonstrukcijom prvobitne idile,ovaj put udvoje, i ponovno zahvaljujući Đurđevićevoji njenoj nepresušnoj energiji, koja uspijeva dausred postratnog srušenog (materijalno i duhovno)Beograda, izgradi utočište za sebe i svog mužainžinjera. Osnovni kvalitet romana Kaja, Beogradi dobri Amerikanac, koji mu je najvjerovatnije idonio u regiji vrlo ugledno priznanje, jeste što nalako čitljiv, duhovit i jednostavan način progovarao najznačajnijim etičkim dilemama. Svakako najizražajnijiaspekt je odnos prema Drugosti, o kojemgovori i Vladimir Arsenić u recenziji objavljenoj naportalu e-novine: Ipak, harmonizacija odnosa saDrugim i drugačijim i blagonaklono prihvatanjerazličitog kao ravnopravnog ostaju vrednosti kojimaovo društvo još, ili bi makar trebalo da, stremi.Zbog toga Kaja, Beograd... predstavlja modelza jednu buduću poetiku, za odmeren odgovor napitanje koje se postavlja pred književnost. Ovaknjiga kroz maestralnu, i pre svega zabavnu literaturuprogovara o vrhunskim moralnim načelima.Nije nimalo lako govoriti o nacizmu kroz prštave,dinamične dijaloge, ili opisivati ratno stradanje satakvom životnom energijom kao što to rade objeMirjane Đurđević. Bez obzira na manje nedostatkekao što su povremena površnost, nefunkcionalnaformalna eksperimentiranja, i donekle neumjerenanostalgija za međuratnim vremenima, ovaj ćeroman nesumnjivo naći svoje čitaoce, jednim dijelomsvakako zbog toga što je ovjenčan nagradom,ali i zbog svoje zabavne čitljivosti u produktivnojkombinaciji sa pozitivnom porukom.Vedad JusićNeukusna stvarnost transformacijeRawi Hage, Žohar, Sarajevo, Buybook,2010. godina(prijevod sa engleskog: Danko Ješić)Hage koristi figuru žohara kao najefektniju pri opisusudbine emigrantskog iskustva, figuru koja jenajefektnija kao ona koja uvijek uspijeva stvoriti sei nestati, figuru koja upozorava čitaoca da se radio bićima iz podzemlja koja stalno prežaju za mjestomboravka, bićima koja za razliku od ljudi uvijekimaju plan. Figura žohara upućuje i na danonoćnobdijenje s ruba društva koja sve vidi i čuje, te nataj način kroz oči čovjeka-žohara Hage prikazujesvijet emigrantske zajednice u Montrealu.11

„Biće koje se pojavljuje iz postmodernističke mislibez središta je, hedonističko, beskonačno prilagodljivoi stalno se izumljuje. Ono se izvrsno snalaziu supermarketu i disco klubu, a nešto lošijeu školi, sudnici ili kapeli. Ono je više nalik na šefaza medije iz Los Angelesa negoli na indonezijskogribara. Postmodernisti se opiru univerzalnosti ineka im je: jer sada više nema ničeg provincijalnijegod one vrste ljudskog bića kojoj se dive. Čini seda sada za slobodu moramo žrtvovati naš identitet,ali preostaje pitanje ko je sada taj koji će setom slobodom koristiti. Mi postajemo veliki šefovi,smeteni i pripiti od neprestanih putovanja iviše se ne sjećamo ni svog imena. Ljudski subjektkonačno se oslobađa posljednjeg ograničenja:samoga sebe. Ako se sve čvrsto mora raspršiti uzrak, onda ni ljudi nisu iznimka.“ (Eagleton, Terry/ Teorija i nakon nje) Svojim drugim romanomŽohar Rawi Hage, (rođen u Bejrutu, Liban, preživioje devet godina libanskog rata tokom 1970-ihda bi 1991. godine emigrirao u Montreal, Canada,gdje je studirao fotografiju i lijepe umjetnosti),proširuje granice i uveliko bogati trpezu transformacijabića postmodernističke misli predočavajućinam svijet imigrantske zajednice iz perspektivelopova-mizantropa koji za sebe vjeruje kakoje pola čovjek a pola žohar.Hageov junak možda se ne snalazi toliko dobrou supermarketu ili disco klubu, ali je vrlo vještu provali stanova, snalazi se i kao žohar i kaočovjek, čak i više kao žohar negoli čovjek. Da jepisac kojim slučajem iscrpio mogućnosti postmodernističkogpripovijedanja do krajnjihgranica te se poigrao fikcionalnim statusomneimenovanog pripovjedača i ubacio poglavljekojim bi prikazao svijet pripovjedača krozperspektivu drugog lika obznanio bi svojevrsnu„žoharologiju“, a koja bi zasigurno udarila jaktemelj ostvarivanju slobode na usud identiteta.U Hageovom romanu govori se o imigrantskojzajednici i patnji u savremenom društvu, životnimgubicima, protjeranim, uznemirenim, o nesretnojsudbini imigranata, njihovom životu prije inakon bijega iz vlastite domovine, o diktaturidemokratije. Uz izvjesnu prikrivenu dozu ironije icrnog humora Hage uspostavlja psihološki ritami osvjetljava čitav kompleks psiholoških odnosa,u duši skrivenih događaja koji sačinjavaju život„Žohara“ i njegovih poznanika, društvenih parazitai nesretnika.Glavnom figurom događaja u knjizi o imigrantskojzajednici u Montrealu javlja se neimenovanipripovjedač, imigrant-lopov za kojeg se nikadane saznaje odakle je i zbog čega došao u Montreal.U pozadini pripovjedanja o imigrantima idruštvenom statusu njegovih poznanika protežese priča o pripovjedačevoj velikoj ljubavi Shohrehsa kojom počinje i završava roman. Na prvimstranicama romana pripovjedač govori o svojojzaljubljenosti i željom za posjedovanjem žene,svojim ljigavim osjećajima privlačnosti i potrebe.Zbog svojih ljigavih osjećanja primoran je posjetitipsihijatricu sa kojom počinje voditi razgovoreo svojoj prošlosti i problemima koji ga svakimdanom iznova presreću: Možda je došlo vrijemeda ponovo posjetim svoju terapeutkinju, jer me uposljednje vrijeme ovaj osjećaj pritiska. Mada metaj isti poriv počeo obuzimati i u prisustvu psihijatrice.Nedavno kad sam je vidio kako se smijesa jednom od svojih kolegica, shvatio sam da je iona samo žena...Razgovor sa psihijatricom pisan je retrospektivno,u sjećanju na prošlo vrijeme, na životne tegobeprije doseljenja u Montreal, na porodicu i okruženjeu kojem je živio. U borbi za egzistenciju on je iprovalnik i prevarant i izdajnik i krijumčar droga -jedino što mu je sudbina ponudila i jedino što, posvemu sudeći, želi biti. U novoj sredini tretiran jekao najveća propalica čak i od drugih emigranata:Ljudi ovdje ne vole kada takva propalica poputtebe odmjerava njihove žene i kćerke. Samo sjedii budi neprimjetan. To su bile riječi Reze, iranskogdoseljenika u Montreal, koji je bio muzičari pri tome „Žoharu“ dugovao neki sitni novac.Često kroz razgovore sa psihijatricom u njemuse budi dekadentna iluzija o novim mogućnostimau životu, te najčešće upada u nove nevolje.Iako ih jako hladno preživljava ne mareći za bilokakve posljedice „Žohar“ počinje umišljati stvari,te mu se pred očima ukazuje slika o sebi kao polačovjeku pola žoharu, koji uvijek ima mogućnostizmjestiti se, uteći svima pa čak i samome sebi.Prati ga misao i interesovanje za nepostojanje,pokušava iskusiti nepostojanje, apsolutno nestajanjebez ikakve svijesti o tome, vrzma se izmeđuneprekidnog postojanja i ništavila. U trenutkukada ga obuzme apsolutno nestajanje bez ikakvesvijesti o tome, razgovara sa divovskim žoharomkoji ga upozorava da je njegovom svijetu došaokraj, kako on nikada nije ni učestvovao u njemujer vječno bježi i svojom arogancijom umišljapripadnost nečemu boljem i višem. Žohar daljegovori kako njihova vrsta uvijek zna gdje ide i imaplan i da njega još kao malog dječaka poznaje teda je on jedan od njih, ali najgore od svega što jepored toga i čovjek.Idi sada i budi čovjek, ali sjeti se da si uvijek dobrodošao. Znaš kako da nas nađeš. Samo prati štase dešava u podzemlju. Ovim rečenicama žoharzavršava svoj govor i udara pečat na jedan ljudskisubjekt koji se u tom trenutku oslobađa posljednjegograničenja: samoga sebe. Na kraju se ovaj12(sic!)

! prikaziljudski subjekt ipak neće raspršiti u zraku kao svedrugo, ali će zaplivat kuhinjskim odvodom nošensapunjavom vodom, zaplesati kao Ciganin iusmjerit svoja sjajna krila prema podzemlju. Ljubavnupriču uokviruje klasična scena sa seksualnimodnosom „Žohara“ i Shohreh, poslije čegase „Žohar“ mučen neizvjesnošću i znatiželjomza Shohrehin život stalno vraća natrag i kopa ponjenoj prošlosti hvatajući se za svaki znak koji biga uputio na novo saznanje, čime se na određennačin otvaraju nove perspektive između muškarcai žene. Tu gotovo žalosnu atmosferu intimnei pomalo neshvaćene ljubavi prema Shohreh, tovulgarno kombiniranje „Žohara“ i čovjeka, konstantnastrepnja pred istinom, to zaljubljenokolebanje logike i temperamenta, romantičnogzanosa i neukusne stvarnosti, narušava saznanjeo Shohrehinoj prošlosti i njenoj nesreći sanajuvaženijim gostom restorana u kome „Žohar“obezbjeđuje novac za preživljavanje. Kompozicionoi idejno važnu epizodu „Žohar“ pripovijedakroz svoj razgovor sa prijateljem Farhoudom,homoseksualcem iz Irana koji je kao i on pobjegaou Montreal. Farhoud priča kako je završio u„izbjeglištvu“ i kako je uhapšen od strane Khomeiniovevlasti zbog prisustva u gej zajednici,o svojim patnjama u ćeliji, silovanju od stranezatvorskog čuvara - mule duge brade i užasneduge odore. Njegova priča je gotovo identičnaonoj Shohrehinoj zbog koje i sam „Žohar“ bivaizložen opasnosti želeći pomoći svojoj ljubavi priosveti. Sa Majeedom, također izbjeglicom iz Irana,vodi razgovor o diktaturi demokratije, o zemljikoja priča o demokratiji ali mnogo lakše surađujesa diktatorima, o tome da je ustvari demokratijaisto kao diktatura iz koje je pobjegao: Znaš,dolazimo ovdje kao izbjeglice da bismo našli boljiživot, ali zbog ovih zemalja smo i postali izbjeglice.Zbog demokratije su me mučili i šah i mule.Oba režima su ista.Poslije velikih napora i „iznenadne krvničke osveteu ime ljubavi“ krug se zatvara u opstanku „Žoharove“zablude i rađa finalno smirenje autoanalizečudeći se samome sebi, kako je uspio ustrajatiu autosugestivnoj obmani i zauvijek nestati kaožohar.Fabula romana prilično je jednostavna uz povremeneprosjeke kada je jako teško zamijetiti razlikuizmeđu jave i „Žoharove“ mašte, prisjećanjaprošlosti i informacija koje saznajemo pri razgovorimasa psihijatricom. Spomenuta maštaima svoju simboličku funkciju kojom Hage opisuježivot u izbjeglištvu, neukusnu stvarnostkoja je često gora i teža od traumatskog ratnogiskustva 70-ih u Hageovom životu. Hage koristifiguru žohara kao najefektniju pri opisu sudbineemigrantskog iskustva, figuru koja je najefektnijakao ona koja uvijek uspijeva stvoriti se i nestati,figuru koja upozorava čitaoca da se radi o bićimaiz podzemlja koja stalno prezaju od mjestaboravka, bićima koja za razliku od ljudi uvijekimaju plan. Figura žohara upućuje i na danonoćnobdijenje s ruba društva koja sve vidi i čuje, tena taj način kroz oči čovjeka-žohara Hage prikazujesvijet emigrantske zajednice u Montrealu.Uzevši u obzir Hageov prvi roman De Nirova igrate prativši polaznu i završnu tačku relacije Bejrut-Kanadaa zatim život u Kanadi, obje pričese uveliko poklapaju sa Hageovom biografijom.Iako je pripovjedač u Žoharu vješti provalnik aHage u stvarnom životu taksista zajedničko jeda su obojica veoma brzo upoznali novu sredinu idruštvo o kome govore. Nakon što je literariziraosvoje devetogodišnje iskustvo građanskog rata uprvom romanu, drugim romanom Hage literarizirasvoje iskustvo izbjeglice u Montrealu. Za razlikuod pisaca kao što su Jergović i njemu slični kojisvoje iskustvo praktički pišu reportažno, poputSarajevskog Marlbora, Hageu je dugo trebalo daliterarizira svoja traumatska iskustva, ali učinakje mnogo jači i njegova oba romana svojevrstansu literarni koncentrat. U opisu djela, kao što rečeArsenić, žanrovske odrednice, kritičarske smicalice,etiketiranje svake vrste je neophodno, aliponekad naiđe tekst koji se zaista odupire svakojklasifikaciji i kome uslovna etiketiranja višeštete nego koriste. Za Hagea bi mogli reći da jeto pisac-postmodernista, međutim Hage svojimromanom rekonstruira sve ono čemu ima zahvalitii uspješno evocira Kafkinu priču o zamišljenompreobražaju kalemeći njene uticaje na svoju pričuo imigrantima Montreala. Svojom neobičnom,istodobno zgusnutom i liričnom, potresenom idramatičnom pripovijesti, Hage pravi impresivanspoj istočnjačke maštovitosti i postmodernističkeraspršenosti, sve to uokvireno iznenađujućevelikom dozom crnog humora, što je zasigurnovrijedno čitanja.Osman ZukićPostmodernističke igrarije PetraNadasa(Peter Nadas: Divna povijest fotografije,Fraktura, Zagreb, 2005.)Svakako, čitaocu koji je pomalo umoran od aluzija,referenci i postmodernističkog poigravanja svakojakimobrascima, nepredvidiljivošću teksta samogi ispražnjenog sadržaja, Nadasov roman Divnapovijest fotografije ne bi mogao biti naročito ugod-(sic!)13

no štivo. Međutim, izdvajajući ga iz niza mađarskespisateljske tranzicijske generacije, možemo rećida roman nudi jednu nove aspekte povezivanjavizuelnog i narativnog, kombiniranja mnogostrukesimbolike fotografije i fragmentiranosti tekstakoja pogoduje istoj. Ukratko rečeno, ukoliko želitemalu intimnu postmodernu, intimni vodič krozvizuelne medije, ova je knjiga vaš izbor.fije uspio da u proznom tekstu ostvari slike zapaženena nizu fotografija, ispisujući tako fragmentiziraniroman čiji je centralni lik mlada plemkinjaKornelija, koja se, zapravo, bavi fotografisanjem.Tako je ovaj mađarski pisac ispisao priču koja ujednom trenutku funkcionira kao esej, u drugomkao brošura sa poučnim savjetima onima koji sebave fotografisanjem, kao roman o ženi koja proživljavadramu rastanka sa čovjekom kojeg voli,odnosno kao splet okolnosti u kojima svaki likpokušava promijeniti svoj odnos prema svijetuzapadajući tako u niz komičnih situacija. U svakojod ovih dimenzija romana krije se postmodernističkidecentrirani subjekt, a priča se ostvaruje naPeter Nadas 1 je romanom Divna povijest fotogranizudogađaja koji su do kraja defabularizirani.Iako je, u trenutku kada je roman objavljen, mađarskodruštvo prolazilo kroz procese tzv. tranzicije,odnosno udovoljavalo zahtjevima za priključenjeevropskim integracijama (što je svakako izazovnatema za književno uobličenje), Nadas se ni ujednom trenutku nije upustio u raspravu o savremenimdruštvenim tokovima, nego je u romanusamo nizao slike upućujući čitaoca na činjenicu daje prozni tekst izveden iz albuma u kojima se krijuobiteljske fotografije. Uvodni dio romana izvedenje iz fotografija na kojima je zračni balon, da bi seu nastavku razvila priča o Korneliji koja za vožnjebalonom doživi šok. Upravo je taj događaj iniciraonastavak romana, a priča se odvija u sanatoriju ukoji je Kornelija poslana na liječenje, a zajedno snjom obitavaju ljubavnik Carlo, kuhar Albert, njenzaručnik, a roman prerasta u priču o svakom odnavedenih likova uključujući i spremačice, odnosnoliječnike. Kako se nižu fotografije tako i romanprerasta u psihološku dramu koju proživljava mladaplemkinja (bježi iz sanatorija, halucinira, noćnemore, itd.), a paralelno se autor poigrava za pozicijamaiz kojih predočava priču. Čas je dio romanesknogsvijeta, čas je na fotografijama, čas je onata koji stoji iza fotografskog aparata, a svaka pozicija,zapravo otkriva raspršenost svijeta u kojemlikovi žive. Kako je ovo roman o Korneliji koja nasvaki način pokušava negirati svoju bolest, što jeosnovna tema priče, tako je ovaj roman postmodernističkapriča o promjeni slike svijeta koja jeuslovljena promjenom tačke gledišta, o centru iperiferiji, o rodnim identitetima, kao i tekst koji usebe sažima nekoliko različitih žanrova. Nizajućifotografije u romanu, odnosno, kako prozne slikedobivaju svoj razlog, sve jasnijom postaje metaforafotografskog objektiva kao okvira jednogsvijeta. Upravo se na tom planu otkriva priča opromjenama perspektiva u sagledavanju svijetakoji nas okružuje, a jedne fotografija snimljena izjedne tačke gledišta ne djeluje kao fotografija čiji jeautor zauzeo drugu tačku gledišta, iako je sadržajisti. Tako Kornelija kroz okvir objektiva pokušavasagledati svijet, a kasnijim prelistavanjem fotografijashvata njegovu suštinu, koja je, u njenompercipiranju, užasavajuća. Ako se na fotografijamaiz centralnog dijela romana vidi mnogo ljudiiz sanatorijuma, onda na fotografijama sa krajaromana ostaju samo dvije osobe (Kornelija i Carlo)koje prelistavaju album pokušavajući ovjekovječi-1Peter Nadas je rođen 1942. godine u Budimpešti. Autor je brojnih zapaženih romana, zbirki novela i kratkih priča, drama i eseja.Osim spisateljskim radom, bavio se i novinarstvom, te radio kao fotograf i urednik. Nakon prvih zbirki priča, Biblija (1967.)i Traženje ključa (1969.), objavljivanje njegovog prvog romana Kraj obiteljskoga romana (1977.) dugo je priječila mađarskacenzura. Međunarodni ugled je stekao monumentalnom Knjigom sjećanja (1986.), psihološkim romanom pisanim na traguProusta, Thomasa Manna i magičnog realizma. Zatim je objavio romana Godišnjak (1989.), Divna povijest fotografije (1995.),zbirku priča Minotaur (1997.) i eseje O nebeskoj i zemaljskoj ljubavi (2001.).14(sic!)

! prikaziti i sebe i druge u kratkim trenucima prolaznosti.Kako bi postao dio romanesknog svijeta (još jednomse dodvoravajući postmodernističkoj poetici)autor se iz pozicije komentatora fotografija prebaciou poziciju lika (Carla), koji je, pomenimo, pisac.Bilo bi nepravedno govoriti o romanu Divna povijestfotografije, a ne navesti barem jedan fragmentu kojem autor ostvaruje svoju namjeru da uobličiprozni izraz na osnovu slike koju krije fotografija.U fragmentu Uhvaćeni trenutak Peter Nadas piše:Nepomični krovovi, gluh sumrak, nijeme mačije oči.Malen škljocaj. Zatvori se iris fotografskog aparata.Mačka produži dalje. Ili u fragmentu Grupna sefotografija pomakne:Sada je, čini se, zajedno sve ono što zajedno želibiti. Na kraju donjeg reda stoji Kornelija. Trebaobratiti pažnju na funkcioniranje automatskogotponca, njeno ludilo koje ima posebni ulaz. Aparatškljocne, nešto se malo izglade iskrivljene crtenjezina lica kojima bolest skreće pažnju na sebe.„Je vous remercie, mes dames et messieur“. Praćenasmijehom i povicima, vrati se iza fotografskogaaparata.Roman Divna povijest fotografije zahtijeva pomnočitanje, jer stalne promjene perspektiva iz kojihlikovi gledaju na okruženje doprinose očuđenju, apriča se ostvaruje kao tipično postmodernističkoštivo. Osim navedenih tehnika, autor se koristiocitatnošću, a u uvodu romana je istakao kako jerabio tekstove Jean-Anthelme Brillat-Savarina,Alberta Camusa, Helen Hessel, Davida Humea,Petria Gyorgya, Bertranda Russela i AdalbertaStifera, a posvećujem Andrasu M. Monoryju. Izbilja je roman ispisan kroz mnoštvo citata, kojimase, često, i ne može otkriti stvarni razlog. Ovanaizgled nemotivisana citatnost, kao, uostalom, isam postupak psihodeličnosti fotografskih narativa,mogu korespondirati sa imanentnom poetikomslike i njene metafizike, obilježene terminomneodređenosti (G. Boehm). Cjelokupan roman bimogao biti okarakterisan kao neodređen, promišljajućinjegovu prvotnu namjeru, direktnoiščitanu u srži teksta, da tipičnim postmodernističkimznačenjskim neprohodnostima predstavifotografiju ili sliku samu kao onaj potrebanokvir za saopštavanje nužne informacije, dok jeostatak sadržajnosti u magli (dovoljno strpljivomčitaocu ostaje da imaginira kontekst, prilikeili svojevrsnu narativnu podlogu s koje se klupkorazumijevanja teksta može početi odmotavati).I na kraju, zapitat ćete se kako je ostvaren dijalog uromanu Petra Nadasa.Kao jedini način da sugeriše govor svoga lika, autorse služi navodnicima, bez da na kraju replike čitaocaupozna s tim koji je zapravo lik izgovorio repliku.Tako se, ustvari, niže mnoštvo iskaza među koijmaje teško razaznati da li su autorov komentarna fotografiju koja je podložak proznom tekstu, ilisu tek dijalozi koje pisac razvija kako bi uspostavioodnos i dramsku napetost između likova na fotografijama.Tako se ovaj roman može analizirati izstajališta stilističkih studija. Za razliku od neštomlađeg mađarskog pisca Atille Bartisa, koji u svojimromanima uspijeva uhvatiti promjene krozkoje prolazi mađarsko društvo, Petar Nadas, sadruge strane, ispisuje roman u fragmentima kojije baziran isključivo na osobnim preokupacijama,težnjama i osjećanjima njegovih likova.Svakako, čitaocu koji je pomalo umoran od aluzija,referenci i postmodernističkog poigravanja svakojakimobrascima, nepredvidiljivošću teksta samogi ispražnjenog sadržaja, Nadasov roman Divnapovijest fotografije ne bi mogao biti naročito ugodnoštivo. Međutim, izdvajajući ga iz niza mađarskespisateljske tranzicijske generacije, možemo rećida roman nudi jednu nove aspekte povezivanjavizuelnog i narativnog, kombiniranja mnogostrukesimbolike fotografije i fragmentiranosti tekstakoja pogoduje istoj.Ukratko rečeno, ukoliko želite malu intimnu postmodernu,intimni vodič kroz vizuelne medije, ovaje knjiga vaš izbor.(sic!)15

CITATDa su stari glupani pronašli neštoviše od lažnog značenja svoga Ja, midanas ne bismo morali da pometemote milione kostura koji već cijeluvječnost gomilaju proizvode svogćoravog duha, i zato galame da sustvaraoci!- U Grčkoj, rekoh, stihovi i pjesničkonadahnuće ritmuju Djelovanje.Docnije će muzika i rime dapostanu igra, odmor. Proučavanjete prošlosti očarava ljubopitljivce:mnogi nalaze užitak u obnavljanjutih starina: - to baš i jeste za njih.Sveopći razum je uvijek rađao svojeideje na sasvim prirodan način; ljudisu skupljali jedan dio tih plodovamozga; prema njima se djelovalo, onjima su se pisale knjige: stvari sutako tekle jer čovjek nije sam sebeobrađivao, jer se još nije probudio,ili još nije bio u potpunosti velikogasna. Bilo je funkcionera, pisaca,ali autor, stvaralac, pjesnik, takavčovjek nikad nije postojao!Arthur RimbaudPismo vidovitog16(sic!)

!stavKenan EfendićĆiftinski intelektualizamZadata sintaksa prosječnostiZadatak intelektualca - kako to već kompromitirajuće zvuči! - njegova obaveza koja izvire iz znanja, ane tek iz etike, u javnom, dakle: političkom prostoru, u totalitetu društvenih, dakle: političkih gibanja, nijeprosto konstatiranje stanja ili puko jezičenje uvida u površnost sadašnjosti, ili pak ponavljanje izanđalihanalitičkih fraza u medijske mikrofone. Nije to, kako bi radikalni ljevičari prošlih stoljeća pod utjecajemrevolucijskih narkotika htjeli, ni stvarni, djelatni angažman kroz političke stranke ili kakve druge formepolitičkog udruživanja. Nije to, kako maštaju humanistički duhovnici, ni traženje vječnih istina u pojavnostibanalnih odsječaka stvarnosti. Zadatak intelektualca nije ni nošenje zastava niti izvikivanje parola predmasom koja defilira ulicama boreći se za ljudska prava, demokratizaciju javnog prostora, transparentnostrada javnih institucija ili protiv smanjenja radničkih plata.Iskoristiti maksimum umnih, duhovnih i teorijskih mogućnosti, ukupnost ljudske razumnosti i pismenostite sveobuhvatnost značenja događanja Povijesti kako bi se otkrili realni uzroci i mehanizmi društvenihpojava i procesa te predvidjele njihove posljedice - takav bi morao biti zadatak intelektualaca u epohi ukojoj je intelektualnost (čitaj: mišljenje izvan zadate sintakse prosječnosti) sistematski ponižena, kakojavnim ignoriranjem tako kupovinom i samoprodajom intelektualnosti diskursā, koliko teorijskim pomodarstvomi jezičkom onanijom toliko praksom smišljenog pervertiranja znanja u zabavu. Društvo kojemrzi intelektualce, pisao je švedski reditelj Roy Andersson, na putu je fašizma. Društvo u kojem su intelektualcipostali telalima prosječnosti već je prevalilo put fašizma, dodao bih. Fašizma prinude na zadatusintaksu prosječnosti. U Bosni i Hercegovini, zemlji oslobođenoj od bilo kakvih vrijednosti - gdje ne mislimna liberalno svetkovanje konsenzusa vrijednosti, nego na prisustvo vrijednosti kao takve - pozivati napreporod intelektualnog djelovanja i postojanja, ravno je zapijevanju humanističkog psalma pod unakrsnomvatrom bojovnika trajnosti poretka.Primjeri ćiftinskog djelanjaSlušao sam jednog profesora ontologije kako u toku javne debate dijagnosticira, tek jednim otvaranjemusana i skidanjem naočala, sukobljenost ateističkog i vjerničkog fronta u društvu u kojem je religija, zapravo,izokrenuta u teror plitke duhovnosti.Čitao sam jednog dobrog režisera kako u najtiražnijim novinama tvrdi da je publika kriva za „lošu situacijuu kulturi“, kao da publika stvara i provodi kulturne paradigme.Čitao sam jednog popularnog politologa što ustvrđuje kako „nam nedostaju ideologije“, a sam se revnosnotrudi jednoj nacionalnoj ideologiji priskrbiti plašt liberalističke samorazumljive prihvatljivosti.Čitao sam, opet, jednog profesora ontologije, koji smutnjama dvojice narodnih makroa i njihovom planuograđivanja dijela teritorija bodljikavom žicom narodnosti hoće priuštiti kontekst esencijalne, fenomenološkedatosti. Na javnoj tribini, znojio sam se dok sam razumijevao bijes jednog osrednjeg pisca kako svojeistočne kolege optužuje za sluganstvo kasapima a sam se svojim patetičnim pričicama za djecu kandidiraoza narodnog pripovjedača Povijesti. Ponovno sam se znojio, na istoj javnoj tribini, gledajući jednogtužnog slavnog pjesnika kako plače nad sunovratom književne industrije u kojoj je njegovom izdavačuviše stalo do štampanja romansiranog scenarija gledane i gledljive sapunice negoli do njegove nove zbirkestarih pjesama, nečitanih i nečitljivih. Zaista mi se smučilo, želučano i duhovno, na istoj javnoj tribini,slušajući jednog ostarjelog ali profesionalno angažiranog sociologa religije kako lamentira nad suštinskimproblemom nedostatka Slobode pod američko-židovskom čizmom, a sam u našoj palanci provodi terorjednonarodne sintakse nemišljenja. Pri tome nosi luksuzna odijela i skupe satove, puši long-size cigaretena muštikli, videći očito u tom malograđanskom kiču indijansku lulu mira i mudrosti Gledao sam u izbornomprogramu jednog politologa derridaovski bujne kose kako se poput nafrajlane gospođe iz susjednogulaza mršti i ljuti dok mu jedan bezazleni novinar-ogovarač spočitava negdanje koketiranje s jednomkriminalnom političkom partijom. Zahtijevao je, mudro namrgođen, od voditelja emisije da u studio višene dovodi tako nekulturne goste. Pročitao sam u novinama kako je najslavniji filozof današnjice, mobilnipartizan u borbi protiv banalnosti liberalnog Uma, u našoj glavnoj mahali, zajedno sa gradonačelnikom(sic!)17

Zagreba i kantonalnim ministrom kulture, u razrušenoj Vijećnici otvorio izložbu jednog mrtvog slikara,o čiju se posthumnu slavu grebu jednako i pisci i političari. Nestašni je filozof, javljaju agencije, govorio„posebno emotivno o temi uništenja kulturnih dobara, kao što je slučaj i sa samom Vijećnicom“. Ne čitamsvakodnevno jednog prestarjelog kolumnistu kako ponosno i slavodobitno podvaljuje stilski savršene tričarijekao epohalna otkrića Zeitgeista, smiješeći se zeusovskim pogledom ispod monumentalnih obrva.Nabasao sam u bespućima internetske ispraznosti na golemi intervju jednog starmalog spisatelja, kojihirurški precizno secira banalnost tekuće književnosti. Kasnije, čitajući već sabrana mu djela, shvatio samda je u intervju podsvjesno izmasakrirao vlastite tipkarije. Shvatio sam da je snaga laži jednog profesoraontologije u izbornom programu, u luksuzno opremljenom studiju narodne televizije, proporcionalnadubini dekoltea razgolićene voditeljice i dubini novčanika jednog ogavnog političkog moćnika. Opsovaosam jednog vrsnog liberalnog teologa kad se divio govoru jednog običnog diktatora, koji, aman!, zdušnoulaže javni novac u organiziranje bajnih skupova za teologe iz vascijelog svijeta dobrote, cvijeća Duha imirisa božanstvenosti. Jedan je mlađahni nevladin pregalac i stranački aktivista (nikakve tu shizofrenijenema, zaista!) na nekakvoj javnoj debati s podignutom pesnicom poručivao da svaki javni djelatnik vrijediukoliko se bori za antifašizam i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. A kriminal, upitao je neki novinar zijevajući.Samo antifašizam i jedinstvena Bosna i Hercegovina, sve ostalo je irelevantno, odgovorio je pregalac.Na skupom gigantskom plakatu jedne perverzne političke partije vidio sam napudrano blaženo lice jednogpjesnika bilja i životinja. Nekoć je provodio intelektualne čistke s velikodostojničkih sećija, danas ne želipropustiti teretne vagone liberalnog kraja Povijesti. Na jeftinom omalenom plakatu jedne bizarne političkepartije vidio sam napudrano blaženo lice jednog drugog pjesnika, pjesnika Boga i protivstvarnosti.Nekoć je bio žrtvom totalitarnog sistema, danas se odlučno zalaže za „konačno rješenje“ jednog nacionalnogpitanja. Pjesnik vješt zanatu, poput ovog našeg, zna da su konac i kraj isto. Zna, i upravo je iz tog znanjaponovno iznikla ova hitlerovska parola. Ne čitam sedmično jednog akademika koji ponosno potpisujegovore vođe jedne neonacističke partije i potura ih kao proizvod svoje akademske božanstvenosti i nevinosti.Ne čitam, samo zapamtim. Čitao sam uzvišeno dosadan intervju jednog nekoć vrsnog romansijera,majstora smislene začudnosti formi i vječitog žanrovskog tragača, danas pisca dosadnih, jednolinijskih iplošnih romana pogodnih za buđenje narodnog duha. Ustvrdio je tako samokandidat na mjesto narodnogkazivača priča da je jedan kolovođa ratnih zločina, zapravo, žrtva povijesti. Ako su prvoredni zločinci žrtvepovijesti, onda su, svakako, njihove žrtve njeni stvaraoci. Tako barem govori logika narodnog kazivačapriča. Čitao sam, opet, drugi intervju istog pisca, gdje ushićeno poručuje čitateljstvu da, kad odluči svojomuzvišenošću počastiti Sarajevo, pa doputuje na nekoliko dana iz bijednog egzila austrijske profesure,odmah trči jednom samoustoličenom pop-duhovnjaku. A zašto, pita uzbuđeni novinar. Jer on, veli pisac, iu običnom zahrđalom oluku vidi smisao života i postojanje Boga.Imena laju, funkcije grizuImena i prezimena, ti privremeni izvršioci beščasnih zadaća intelektualnih dvorskih luda, zaista su odnižerazredne važnosti, pripadaju svijetu policijskih zapisnika, optužnica i presuda. Društvene i političkefunkcije su vječne, a bijedni, malodušni pojedinci čekaju u redu, kasnije laju a potom umiru glasno, tražećiuplašenim očima što veću masu štovatelja pri činu uzvišenog ovjekovječivanja. Imena i prezimena - s kojimabi se na mladalačka pleća mojeg razmatranja sručile sve težine i veličine izlistanih uglednika - odvuklabi nas u svakodnevnu čaršijsku dokolicu satkanu iz odmjeravanja veličine glave, proučavanja istorijebolesti tetkinog supruga ili zavirivanja u bračne i vanbračne postelje. Navesti imena i prezimena koštalo bime suočavanja sa protuargumentima poput „a morao je to uraditi da zaštiti vlastitu ženu“, „on time plaćadug svojim roditeljima“, „znam ga, vjeruj mi, pare mu stvarno trebaju“… Opet čaršijsko, palanačko postajeelementom strukture argumentacije, koju se natura kao zdravorazumski refleks čistog uma. Uostalom,govoreći jezikom poslovne efikasnosti, oni koji hoće iz ovog pisanja štošta naučiti ili u njemu pronaći plodnuprovokaciju za dublje razmatranje i čvršću argumentaciju, zaista ne potrebuju bilo kakve imenike e dabi na njima zasnivali svoje misli. Oni, pak, koji su napomenuti u gornjim redovima, ili oni koji im se diveonako kako se čestite domaćice dive ljepoti i plemenitosti televizijskih ljepotica, ili oni koji iščekuju svečanusmrt uglednika kako bi uskočili u njihove udobne i luksuzne odore, ili oni koji sve to jasnije od mene vide -ali petrovski zaniječu… Oni, naime, imaju cijele liste imena kojima se mogu pripisivati pobrojane gluposti,bedastoće i brbljanja.Derridain prst i porno-vremenska prognozaPolitičke prilike, užas društvene bijede, dosadno loša i šuplja književnost, jednoparačka komercijalnaumjetnost, publika koja mrzi kulturu jer joj se tako hoće, prošlost koja reži za leđima, ubilački diktatori,romansirane sapunice, vjerničko-nevjernički frontovi, odsustvo prisutnih ideologija, prirodnost narodnihfeuda, začudni manjak slobode, neugodna pitanja nekulturnih novinara, prostitucija političkih partija, zli-!stav18(sic!)

kovci koje je proizvela povijest… sve se to na naše jadne, nevine i nadasve moralne intelektualce sručujes tmurnog neba povijesnog usuda. Ili Bog ovo izopačeno društvo što na Sodomu i Gomoru podsjećakažnjava svojom strogom kaznom. Ili pak drugi Bog na ejubovska iskušenja stavlja pokorne mu robove.Ili ovaj izvanjski otrgnuti kutak Planete uvijek biva žestoko i slučajno ošinut krajičkom uznjihanog repaglobalne aždahe. Ili je sve to ispijeno tijelo domovine na koju su se u njenom odrastanju, kad je jadnicabila najosjetljivija, ostrvili vampiri plemenske prošlosti. Ili je sve negativna posljedica polustoljetnestrahovlade ogavnih komunista pod vođstvom diktatora i grobara naroda Josipa Broza Tita. Ili je sve tolegitimni i konstitutivni dio tranzicije iz mraka socijalizma u svjetlu budućnost neoliberalnog kapitalizma.Našem dominantnom ćiftinskom intelektu je lako jednim potezom pospanog razuma izmaštati pregrštuzroka i razloga ovakve društvene situacije, pri čemu su sve pojave i procesi samoobjašnjivi i samoniklielementi bez strukture. Institucije, prakse, procesi, procedure - tako tipični za svaki poredak, za svaki tipdruštveno-političkog uređenja - bivaju tumačeni kao da poretka uopšte nema. „Dva centralna elementasvake hegemonijske intervencije su kontingentni i konstitutivni karakter hegemonijskih artikulacija, štoznači da one zasnivaju društvene odnose u primarnom smislu, neovisno od bilo kakve apriorne društveneracionalnosti“, piše Ernesto Laclau u knjizi Emancipation(s) (Verso, London, 1996. str. 90.).Nisu li naši ćiftintelektualci uvjerljiv dokaz za Laclauovu tvrdnju: svaki se poredak nastoji prikazati kao primaran,osnovni, bazni, nekonstruirani i nezasnovani. A prikazivanje esencijalnosti poretka, njegove samoniklostii prirodnosti, službena je zadaća profesionalnih intelektualaca u savremenom dobu. Povampirenaprošlost, povijesni usud Bosne ponosne, Božije davanje, globalna gibanja, neželjeni prtljag socijalizma,sastavnica tranzicije - samo su neke od floskula i ideologema kojima naši ćiftintelektualci prikrivaju hegemonijskui konstrukcijsku pozadinu poretka u kojem egzistiramo. „Sedimentarne društvene prakse prekrivajuizvorno djelovanje svojih kontingentnih političkih institucija, koje se, kao da su samonikle, uzimazdravo za gotovo“, piše dalje Laclau. Nisu li tako i naši ćiftintelektualci - kao uostalom i većina svih intelektualacasvijeta - samo sedimentarni praktikanti čiji je posao sakrivati stvarne uzroke društvenih pojavaa mehanizme političke i društvene moći vještim manevrima konformističkog razuma i sladunjavog jezikaprikazivati kao prirodne i povijesne datosti. Više puta spomenuti Ontolog tvrdi u jednom intervjuu da jecijeli njegov intelektualni put pratio Derridain prst, da je sve pokrenuo jedan slučajni ratni susret mlađahnogasistenta sa velikim filozofom, e da bi svakoj svojoj tvrdnji i tlapnji, podvali i opasnoj gluposti priskrbiooreol derridaovske avangardnosti i genijalnosti. Svakoj svojoj podvali i tlapnji, pa makar to bile i one izkojih proizilazi da, primjerice, sveproždirući nacionalizam pada s povijesnog neba ili iznikne kao korov uzapuštenim predjelima društvenosti. Prateći našeg Ontologa, prije bismo razriješili Goldbachovu hipotezunego li otkrili mehanizme političke proizvodnje nacionalizma. Ontolog, kao i većina drugih ćiftintelektualaca,lijepim jezikom konstatira sve probleme ovog društva. Isto što i golišava voditeljica porno-vremenskeprognoze na jednoj komercijalnoj televiziji kritikuje vlasti zbog zaduživanja kod Međunarodnog monetarnogfonda. Kakva je onda razlika između dugih preplanulih nogu i podignutih grudi golišave voditeljice, najednoj, i sladunjavog jezika i mudračkog prsta na obrazu naših intelektualaca, na drugoj strani? Nema je,jer i ona i oni se trude zavesti nas odista primamljivom pornografijom banalnog. Zamazati suštinu poretka,jer su intelektualci njegov konstitutivni dio - takva je dominantna intelektualna praksa.Šta je sve ćiftinstvo?Ćiftinstvo je, tako, 1) delo sveta kojim vlada načelo pojedinačnosti a ne načelo tvoračke subjektivnosti,u neprestanim sukobima tih pojedinačnosti kojima se, međutim, „slavi“, podržavai produžava zatvorenost sveta (tim već što je dublje lišena subjektivnosti koja je iskušenjeotvorenog, smrtno-istorijskog, svetski-preobražavalačkog), i 2) delo ovog [palanačkog, K. E.]„realizma ne samo kao vernosti postojećem nego i ovome mentalnom iskustvu nepromenjivostii, zbog toga, neizrecivosti obogovljeno-stvarnog, iskustvu koje posvećuje u „deziluziju“,u „gledanje svog posla“, u trezvenu pamet čija trezvenost se oličava u odricanju od nemogućegkao u čistom posvećivanju u moguće, u njegov zatvoreni krug i u njegovu površnost gdesve izvodljivo-poslovno iscrpljuje svu energiju tela i duha, izvesno uvek sa tihim očajanjem upogruženosti jednog jasnog stava uniženja, „nepitanosti“, ali, s time, i stavu cinizma „paloganđela“ koji je, kroz gorčinu razočaranja zbog sopstvene nemoći, „digao ruke“ od mešanjau stvari koje ga se ne tiču, prepuštajući se svom snagom, u zamenu za to izgubljeno pravo,stvarima koje zavise od njega.(Radomir Konstantinović, Filosofija palanke, University Press, Sarajevo, 2009., str. 114 - 115.)Prije svega, značenje: šta je to ćiftinstvo? Ukratko, ćiftinstvo je uskogrudnost sitnog trgovca, njegovacrta neurotične brige za svoje interese, njegova spremnost na prevaru, podvalu i podlost, odsustvo bilokakve privrženosti istini, činjenici ili ideji, nedostatak sposobnosti za empatičko promišljanje. Ćiftinstvo je,(sic!)19

nadalje, samookupiranost skučenog razuma, svetkovanje apsolutno mogućeg, provjerljivog, dostupnog idohvatljivog. Ćiftinstvo je mišljenje u granicama vlastite klijentele, gdje metoda čuvanja klijenta nije učtivosti konstantnost kvaliteta nego domišljatost u inoviranju podvale. Ako nam liberalni Um poručuje damislimo globalno a djelujemo lokalno, onda nam ćiftinski um poručuje da mislimo lokalno a djelujemopersonalno.„Ćiftinstvo je“, kako poručuje sam Konstantinović - koji je u tom odvratnom, totalitarnom, antinarodnomsocijalizmu (nikada se ne ponovilo!), uspijevao misliti bezgranično univerzalno - „duh duha palanke i njegovrealistički nihilizam“.Ćiftinstvo je pisano ili govorno nemišljenje mislioca koje on sam i mašine javnog zaglupljivanja i laganjapredstavljaju kao analitička bogojavljenja. Ćiftinstvo je ponižavanje i podcjenjivanje prosječnog ljudskograzuma kojem se - uz pratnju orkestra doskočica, citata, latinskih izraza i stranih riječi i uz koreografijupodignute obrve, zamaha ruke ili ciceronskog zavraćanja glave - podvaljuju temeljne ideologeme aktuelnogporetka maskirane angažiranošću, alternativnošću i samozatajnošću.Ćiftinstvo je put od pisanja romana vrijednih kanona svjetske književnosti do daktilografskog iskucavanjanarativnih ponjava narodnog preporoda. Put od otvorenog, smrtno-istorijskog, svetski-preobražavalačkogdo posvećivanja u moguće, do gledanja svog posla, do površnosti gdje je sve izvodljivo i moguće.Ćiftinstvo je odbacivanje muke mišljenja i muke pisanja zarad konformizma pukog pamćenja i lagodnostifrazeološkog sricanja.Ćiftinstvo je blogersko ispisivanje intime i vlastite banalnosti svakodnevlja i predstavljanje takvih pisanijasvekolikoj javnosti kao remek-djela svjetske književnosti, pri čemu je pisanija jedino pravo ime za takvetekstualne tvorevine, jer „realistički nihilizam“ ne poznaje kategoriju žanra.Ćiftinstvo je prikazivanje objektivnog nasilja društveno-političkog poretka kao postvarenja ApsolutnogDuha, Božije Volje, Prirode, Usuda ili Povijesti.Ćiftinstvo je zarad dopadljivosti liberalnom biohumanizmu ustvrditi da je kolovođa ratnih zločinaca zapravožrtva povijesti.Ćiftinstvo je graditi vlastiti imidž filozofskog partizana u getima liberalne zatucanosti, prevoditi konceptei ideje starijih kolega u kreštave medijske revolucionarne parole, doći u jednu opustošenu zemlju, zajednosa kriminalnom političkom elitom, govoriti emotivno o pustošenju kulturnih dobara.Ćiftinstvo je kritikovati akademsku i intelektualnu zajednicu za nesposobnost proizvodnje novih ideologijae da bi se vlastiti udio u jednoj nacionalnoj ideologiji predstavio kao borba donkihotovskog intelektualcaza liberalne apstrakcije.Ćiftinstvo je lamentirati nad izdavaštvom koje se okrenulo objavljivanju romansiranih sapunica na štetunovih zbirki starih pjesama a ne zamisliti se nad vlastitim ponavljanjem poetskih banalnosti.Ćiftinstvo je promatrati vlastiti društveni kontekst u okvirima njegove skučenosti, raspravljati o kakvojdruštvenoj pojavi van njene prostorne i vremenske izvanjske povezivosti.Ćiftinstvo je političnost ukupnosti društvenog bivanja zataškavati provincijskim doskočicama o našoj originalnojnakaznosti. Ćiftinstvo je popularni natpis sa majica i naljepnica za automobile Jebo zemlju kojaBosne nema prevoditi u jezik intelektualnog govorenja i pisanja.Ćiftinstvo je razumske i moralne sunovrate prijatelja i kolega polupoznatim ljudima pravdati argumentimabračne stabilnosti, dirljive odanosti bližnjima, argumentima urođenog kukavičluka ili argumentimanamjernog izazivanja javne sablaznutosti.Ćiftinstvo je antifašizam i borbu za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu izdići na nivo amnestije krađe javnognovca i pljačkanja javnog dobra.Ćiftinstvo je rigati stihove u slavu jasmina i ružmarina, kako se slučajno ne bi šta reklo o bijedi ciljanonevidljivih, a potom iz proročke treperavosti poezije uskočiti u ugodne čizme narodnog tribuna i gazitiobespravljene duž političke kaljuže.Ćiftinstvo je tumačiti kakvu ideju ili stav a prije toga finansijersko-investitorski istražiti ukupnost društvenihi ličnih povezivosti imena i prezimena koji stoje iza stava.Ćiftinstvo je realni nihilizam palanke, čaršije i mahale. Opet, ćiftinstvo je, gdje se Konstantinović idealističkiprevario, dominantna paradigma intelektualnog djelovanja i u svjetskim kontekstima. Ne postoji ništaizvan naše datosti, ona sama, kao takva, samodostatna, samoodređujuća. Smišljeno proizvedena datostkao aksiologija i kao ontologija.20(sic!)

!stavJasna KovoIn memoriam živućem piscu(Praksa autokanonizacije živućih pisaca/intelektualaca)Ivan Lovrenović - Miljenko Jergović: ‘’Bosna i Hercegovina: budućnost nezavršenogarata’’, Novi liber, Zagreb, 2010.Izgleda da u učmaloj bosanskohercegovačkoj intelektualnoj zajednici, rijetko nailazimo na štiva kojasu produkt ozbiljnoga i pozamašnoga rada na promišljanju politike, političkih ideja i njemu pridruženihkonstrukata. Neozbiljnost takvih radova i odveć postojana ideologiziranost, sam termin štivo odbacuju,jer čini se da se u njemu ipak krije potencijalnost nečega mnogo većega, čak i sakralnoga naloga kakavzadaje povijesnost istoga. Dnevnopolitički članci, koji eto, zarad proizvodnje ikakvoga sukoba izmeđudesničarskoga i ljevičarskoga krila, katkad i ponude iole zanimljive polemičke tekstove, prečesto ostrašćene,izmaknute iz objetivističkoga vidokruga u korist subjetivnoga prenaglašenoga autorskoga ja.Nemogućnost izlaska iz analize etnopolitičkih odnosa jeste ono što nas prvenstveno zatiče pred tekstovimakoji nam se po nekom mrzovoljnom standardu nude, rekli bismo, svakodnevno. O uporištudesničarskih struktura, stranačkih opredijeljenosti, tržišnoj preraspodjeli moći, i konačno intelektulanom‘’angažmanu’’ istih, gotovo da se ništa novo i nema reći.S druge pak strane, kao svojevrsni opozicioni karakter ovoj politici, prevashodno u medijskome karakterupolitičkih istupa, možemo konstatirati/primjetiti nazočnost istih lica koja se presvlače u političkimhaljecima, intelektualnim maskama, trguju jednako istrošenom aparaturom te tzv. ljevičarske strukture.Jedna od konstanti intelektualne pojavnosti ne samo u medijskome obzorju zasigurno je i figuraIvana Lovrenovića koji nedavno štampanom knjigom Bosna i Hercegovina: budućnost nezavršenogarata, definira svoje dosadašnje iskustvo intelektualca i pisca kojem se Bosna nameće kao neprikosnovenatema. Lovrenović je nedvosmisleno figura koja se uspostavlja kao mogući, ako ne i neprikosnovenispasilac BiH: ‘’sve što je Ivan Lovrenović napisao posljednjih dvadesetak godina, a napisao je vrlomnogo, moglo bi se svesti na sastavljanje plana za spas Bosne i Hercegovine - ocjenjuje Lovrenovićevprijatelj i suautor ove knjige Miljenko Jergović.’’ 1 Kao što Goldstein u uvodu i kaže, Lovrenovićev plannije sastavljen iz birokratskih nego iz vizionarskih pogleda na rješenje bosanskohercegovačkoga pitanjanezavršenoga rata.Iz samoga naslova ove političko-publicističke knjige postavljena je jedna sažimajuća teza koja se supostavilakao pitanje nad kojim se željno iščekuje odogovor. Knjiga samo formalno nosi u sebi dva autora,Lovrenovića i Jergovića. Ono što nam se u samom predgovoru izdavača otvara kao nalog ovoga štivajeste svojevrsno kratko upustvo u čitanje knjige; Ivan Lovrenović se nameće kao autor uistinu ključnogadijela knjige, dvadeset i jedne teze, ali kao njegov suautor i uvodničar postavljen je Miljenko Jergović sanamjerom da čitaocima približi Ivana Lovrenovića, njegovu životnu priču i osjećaje Bosne. Jergović praviuvod kojim se valorizira životni put Ivana Lovrenovića, da bi se kroz pozamašni intervjuu približila slikanjegova lika, života intelektualca sa životnim putem jednoga disidenta, samotnjaka, i napose intelektualcačije su središnje teme prožete bolnim iskustvima povijesti Bosne i šire, neupokojenom prošlošću,kao što je postavljena i jedna njegova teza.Dosadašnjem pitanju bosanskohercegovačke postdejtonske stvarnosne slike, prilazilo se iz više uglova,ne samo iz diskursa dnevnopolitičkih analiza nego pak i iz perspektiva mnogo ozbiljnijih studija. Lovrenovićevadvadeset i jedna teza je postavljenja kao niz ‘’malih’’ esejističkih tekstova kroz koje se otvarajune samo stavovi autorovoga pregalaštva nego i analiza konkretnih političkih autoriteta koji su oblikovalii politički društveni imaginarij devedesetih, postdejtonske BiH i regiona. Miljenkova je uloga medijska,kao što reče u tekstu povodom ove knjige Mile Lasić, misleći vjerovatno na funkciju Jergovićevoga anga-1Lovrenović, Ivan, Jergović Miljenko: ‘’Bosna i Hercegovina: budućnost nezavršenoga rata’’, Zagreb, 2010., str.7(sic!)21

žmana u odgonetanju odgovora na političku zaoštrenost sadašnjega bosanskohercegovačkoga stanja.I zaista, kao da tako i jeste. Potreba da se Lovrenović objasni, predstavi, prije nego čitalac dođe do ključnihteza knjige (7-146) - jeste prilično snishodljiva pozicija koja se nemalo javlja u diktatu savremeneknjiževničke i napose intelektualne scene. I sam se Jergović uvodi antologijskim povicima najplodnijegsavremenoga hrvatskoga i bosanskohercegovačkoga pisca, upoređuje sa klasikom Krležom i Andrićem,čime mu je odobren uvid u Lovrenovićevo intelektualno pregalaštvo. Jergović polazi jednim intimnoliričnimtonom i kroz samu svoju mladost, ponovno aktualizirajući priču o godini 1989. i pojavi prvihprofašističkih autoriteta, ovdje prevashodno zanimljivih Tuđmana i Izetbegovića, podsjećajući nas napismo koje je potpisalo pet hrvatskih intelektualaca u Sarajevu, među njima i Lovrenović i on, kao dokaznepristajanja na tuđmanovsku politiku:‘’Bio sam među pozvanima, govorio sam, a Lovrenović mi je Promemoriju ponudio na potpis. Ono očemu bih sad želio pisati je moj strah. Pred tim sam papirom bio pred važnim životnim izborom. Potpišemli ga, odabrao sam nešto od čega se zatim više ne može odustati. U stanovitom smislu, odabraosam jedan put, i osudio se da na tom putu uvijek budem vidljiv, da se više nikada ne mognem sakriti.’’ 2Riječ je o nasušnoj potrebi da se određeno djelo valorizira, kanonizira, kao u kakvom antologijskomemaniru. Iscrpni dijalog vodi ka konačnom nalogu Lovrenovićevog intelektualnog zadatka, koji izvire iznjegove opsesivne potrebe bavljenjem Bosnom, iz odrastanja pod stigmom djeteta neprijatelja vladajućepartije, sa potrebom da se definira i zaštiti mikroidentitet bosanskih Hrvata u odnosu na vladajućusvehrvatsku politiku, kao i zasebnost drugih mikroidentitetskih nacionalnih struktura BiH.No, definitivno ključni dio jest dvadesetjedna teza koja/e su dominantno određene Lovrenovićevimsvjetonazorom i iskustvom. Da se radi o uvidu u stanje, tačnije vizionarskome pogledu u sadašnje političkostanje BiH nedvosmisleno upućuje i podnaslov Bosna i Hercegovina dvadeset godina od početkavišestranačke parlamentarne demokracije i petnaest godina od Dejtonskoga sporazuma.Teze se razlažu kroz mikrojedinice sa analizom općih kategorija etničkoga i individualnoga identiteta,nacionalnih interesa i državnoga uređenja, slike manjina, srpske i hrvatske slike BiH, razbijanjemiluzije državnoga patriotizma, i napose paradoksa multikulturalizma i važnosti malih razlika... Temeljteza i jeste svekolika razgranatost etno konstrukcija kroz svakodnevnu, katkad samo dnevnopolitičku imedijsku sliku, a često i kroz akademsko obzorje. Da li se etnoreligijskim ili pak etnonacionalnim ili čaketnokomunističkim konstruktima bave kao mjestom neprestanoga sukoba i ideoloških razmirica ili ihneprikosnoveno učitavaju u platforme stranačkih govorancija, manifestnih obraćanja ili se i u samojopreci spram njih češće zatvaraju u konstrukt koji ne nudi rješenje političkoga pitanja postdejtonskeBiH?!Da niko i ne razmišlja o drugačijem rješenju politike u Bosni, upozorava i Lovrenović kada kaže da obilo kojoj drugoj paradigmi razmrsivanja bosanskohercegovačkoga čvora osim etnopolitičke, nitko ni oddomaćih ni od stranih faktora ne razmišlja. 3 Isticanje ovog etnopolitičkoga problema (prvenstveno umjeri u kojoj utiče na oblikovanje kulturalnih politika!) proteže se dalje i kroz mjeru ispraznoga modelamultikulturalizma koji se ne može pokazati kao dobra mjera postavljenoga stanja na razini politike išireg društvenoga konteksta.Lovrenović analizu provodi kroz obzorje oblikovanja kulturnih identiteta u BiH, stavljajući pod kritičkiaparat i one koji prenaglašavaju razlike među etnicitetima, religijskim i vjerskim oblikotvornim faktorima,kao i one koji te razlike potiru ističući kao bitan faktor postojanost malih razlika, naglašavajućiopomenu historije na nužnost uvažavanja i institucionalnog harmoniziranja upravo malih razlika, kaosupstancijalnih. 4 Etnički inžinjering je osim nasilnoga izvršio i tzv. humano preseljenje, ne samo u glavnomegradu BiH, nego diljem cjelokupnoga teritorija, mapirajući nove nacionalno pogodne teritorije.Otpor pulsirajućim nacionalizmima Lovrenović vidi u izrazitoj napetosti i otklonu spram koncepta i ideologijenacionalne (bošnjačke) kulture, u kodovima kulture koja bi se u konvencionalnim terminima mogladefinirati kao građanska (stav je preuzet u odnosu na pretežito bošnjačko-muslimansko oblikovanjeglavnoga grada BiH). Lovrenović se po usudu neprestano vraća na pojmove nacije, nacionalizma, etni-!stav2Ibid, str. 23-243Ibid, str.1544Ibid, str.15722(sic!)

citeta, religijskih konstrukata koji za ovu izdašnu analizu imaju pre-težuću ulogu u definiranju otvorenepolitičke analize. Referiranjem na suvremene autore koji su dali podrobniju analizu politike pamćenjakao i stav spram politike viktimizacije, poput Idith Zertal i Pascala Brucknera, Lovrenović definira tezukoja sagledavanje viktimizacijske politike, oblikovanje odnosa prema žrtvama posmatra kao a-humaniziranupolitiku pamćenja bez sjećanja, nudeći logičan obrat istoga. (Kao jedinstveni primjeri etnopolitičarakoji su se izvinili za zločine počinjene u ime njihovog koletiviteta, navode se Dragan Čavić i SulejmanTihić!) Referirajući na jedan svoj raniji tekst Lovrenović donosi citat koji opovrgava samo-podjelu ponacionalnom, ali ne nudeći ni jedinstven nad-nacionalni bosanski identitet: Ako Bosna i Hercegovinajest ime za nekakav identitet, njegov sadržaj nije u algebarskome zbroju nacija ili nacionalnih kultura,nije ni u njihovom utapanju u novoj (nad)nacionalnoj konstrukciji, već upravo u trajnoj kulturnoj interakciji.Bosna i Hercegovina je ime za ‘civilizacijski proces’, u kojemu, kao ‘konstanti’, učestvuju nacionalnekulture kao ‘varijable’, zadržavajući svoj posebni identitet a izlažući se trajnom kulturotvornom odnosu‘primanja’ i ‘davanja’. Zato svaka nacionalna kultura u Bosni jest i nešto-više-od-onoga-što-jest. 5(‘’Labirint i pamćenje, kulturnohistorijski esej o Bosni’’, Sarajevo, 1990.)Knjiga se zatvara portretima Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića, kao dvojicom lidera koji su pretežitooblikovali političko pitanje u ratu, završetak nezavršenoga rata, podsjećajući na njihovu katkad bliskostu približavanju obostrano dobrohotnim rješenjima, kao i razdvojenost koja se izvršila na procjepu svehrvatskogai svebošnjačkoga pitanja u kriznim vremenima. U tački postdejtonske Bosne kao da se nevidi drugačija mogućnost uvida u stanje društveno-političkih i kulturnih odnosa od sveprožimajuće politikeetnopatosa, koji još uspješno crpi konstruktivnu potentnost u zaobilaženju jedinstvenoga rješenja,prečesto pristajući na uslovnost etnosa kao patološku činjenicu koja prevladava sve zdravorazumskemjere/ akcije/a.5Ibid, str. 164(sic!)23

Mario KikašKompleks Srebrenice:komemorativna izvedba nacionalnogNe vrijedi pričati o strašnom ubijanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvima i jednih i drugih, nebi trebalo pamtiti, ni žaliti ni slaviti. Najbolje je zaboraviti, da umre ljudsko sjećanje na svešto je ružno, i da djeca ne pjevaju pjesme o osvetiMeša Selimović, TvrđavaUvod I: Humanistika oprezaI dok je razumljivo da u različitim spektrima zapadne (političke ili teorijske) diskurzivne prakse 6 (onedavnim ‘’istočnim’’ previranjima), Srebrenica stoji kao opće (romantizirano) mjesto 7 , ono što čudi jestčinjenica da svom dvorištu ona (također) ostaje znak koji se iskorištava i opterećuje (samo) u svrhunavedene dnevnopolitičke diskurzivne prakse. Potonja je, pak, postala samorazumljiva hartija po kojojse perpetuirano upisuje znak i topos Srebrenice sljedeći poetiku “hvatanja ritma povijesti” ili izazivanjai izražavanja “kinetičke emocije” (usp. Frye, 2000: 371-372) 8 .Takve retoričke tehnike pripadaju strogo uokvirenim i ograničenim diskurzivnim praksama (neograničenemogućnosti plasiranja u kontekstu novih medija) i nisu nužno suprotstavljene, štoviše - predstavljajuprovjerenu stilsku mješavinu dnevnopolitičke retorike i na ovom primjeru. Međutim - ono što je zaovu problematizaciju važnije - često retorika o Srebrenici pripada pozicioniranim partikularnim subjektimakoji ili odražavaju homogenizaciju (nacionalnog) diskurzâ ili ga, pak, sami konstruiraju, tj. homogeniziraju.U smjeru otkrivanja subjekata s navedenom privilegijom kretat će se i ovaj rad s posebnimfokusom na konkretan komemorativni događaj obilježavanja četrnaeste godišnjice Srebreničkog genocida.Riječ je o događaju koji je godišnji vrhunac nacionalnog 9 prisjećanja na samu srebreničku tragedijui koji zbog svoje masmedijalnosti najjasnije otkriva odnose moći i vlasti nad diskurzom koji je tijekomostatka godine sveden na manje naracije parlamentarnih debata, novinskih članaka, televizijskih emisija,juridičkih i kriminalističkih istraživanja i simpozijâ 10 , ali ne i (barem) humanističkog esejiziranja. Usklopu ovogodišnje komemoracije žrtvama genocida održala se međunarodna konferencija Instituta za6Moguća sintaktička (i ne samo sintaktička) alternativa glasila bi: “I dok u različitim spektrima zapadne (praktične ili teorijske)diskurzivne politike”. Takve diskurzivne politike nerijetko ostaju u okvirima romantiziranog poimanja rata, ali i geografskog ikulturnog prostora Zapadnog Balkana što je neologizam iste diskurzivne produkcije.7Kao primjer česte referencije na Srebrenicu izdvajam govor američkog predsjednika Baracka Obame na Sveučilištu Al-Azharu Kairu u kojem implicitno spominje Srebrenicu (kao arhetipsko mjesto stradanja muslimana) u kontekstu nove američke“istočne” politike koja u zatečenim globalnim političkim odnosima predstavlja prvenstveno promjenu politike prema BliskomIstoku, ali i muslimanskom svijetu koji iz američke (post)kolonijalne recepcijske pozicije nije “samo” (Bliski) Istok: “Pokolj nevinihu Bosni i Darfuru je mrlja na našoj kolektivnoj svijesti” (http://www.nytimes.com/2009/06/04/us/politics/04obama.text.html?pagewanted=2&_r=1/ [21.8.2009.]).8Riječ je o sintagmama Northorpa Frya koje on primjenjuje usustavljujući neknjiževnu prozu ili preciznije - njenu retoriku u svojuanatomiju (arhetipske) kritike. Izdvojio sam te dvije sintagme koje figurativno naznačuju dvije “tehnike društvenog ili govorničkoguvjeravanja” (Frye, 2000: 371) određujući time i vlastitu fabularnu putanju (ili barem njenu polazišnu točku) koja će sedržati tradicionalnog koncepta retorike kao zbirke “strategija i taktika kojima se osigurava uvjeravanje drugog u smjeru uskosebičnih ciljeva” (Biti, 2000: 477) problematizirajući i svoju uvučenost u spomenute strategije i taktike. Valja pojasniti Fryeovefigure koje su ovdje iskorištene više zbog figurativnosti nego zbog vjere u mogućnost prodiranja u njegovu teorijsku “ostavu”.Prva tehnika “prianja uz kakav odsudan događaj ili fazu djelovanja, interpretira ga, artikulira čuvstva vezana uza nj, ili na drugenačine primjenjuje verbalni sklop ne bi li odijelio i usmjerio tijek povijesti”, dok druga pretpostavlja da je autor “emocionalnovezan uz svoju temu”, a što se vezanost “većma povećava” pojavljuje se svojevrsni “automatizam: verbalni izrazi infantilnousmjerenih mržnji, strahova, ljubavi i predmeta obožavanja” (Frye, 2000: 371-373 ).9Odlukom Zastupničkog doma Federacije Bosne i Hercegovine 11. srpanj o.g. je proglašen danom žalosti na razini tog entiteta,no to predstavlja prije svega simbolički čin institucionalizacije žalovanja dok samo obilježavanje (zbog nacionalnih trijada)ostaje kolektivni čin prisjećanja samo jedne nacije što otvara nove perspektive nekim budućim analizama percepcije i recepcije‘’drugog’’ i ‘’trećeg’’.24(sic!)

!stavistraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu 11 koja je bila osuđenana koketiranja s retorikom već spomenute dnevne politike zbog same teme simpozija: “Genocid uBiH - posljedice presude Međunarodnog suda pravde”. Retorika akademije u tom slučaju nije se uvelikeodmakla od one na dnevnoj bazi donoseći općenite (imanentne) zaključke i politički opterećene porukes jasno profiliranim adresantom, što je u jednom dnevnom listu preraslo i u konkretiziranje recipijentaporuke s konferencije: “Čeka se reakcija srpske akademske zajednice” 12 . Retorička matrica i privrženostleksičkoj nacionalnoj dihotomiji istovjetna neakademskom kontekstu - u danom prostoru i vremenu sdanim opterećenjem teme postaje i akademska. Kao da princip isključivanja (uključivanjem) ”drugih”kojim se ”učvršćuje identitet (...) stranke ili nacije” (Kristeva, 1990: 112) ne poznaje diskurzivne okvireili trenutke u kojima nacionalni performativ treba smanjiti svoj intenzitet. Naravno, ovo nije amnestijastrane “čija se reakcija čeka”, ali ovo nije ni prihvaćanje igre (diskurzivnih) “graničara” koju jedino zdravahumanistička istraživačka pozicija može “prevazići” ili bar dovesti u pitanje ne libeći se relativizirati tuistu poziciju. To se može činiti kao zaziv patrijarhâ humanističkih rasprava o holokaustu koji su tim“eklatantnijim” primjerom 13 sablažnjavali svoju naciju dirajući u njezine nove temelje (Arendt) ili pakzadirući u pravne temelje svoje civilizacije (Agamben) jer “tek istraživanje i razumijevanje (tuđih) bolnihuspomena i događaja, ne puko svjedočenje o njima omogućuje empatijsko i etičko svjedočenje o diskurzusvjedoka” (LaCapra prema Jambrešić-Kirin, 2008: 41).Izvedba kompleksa SrebrenicePostmoderne humanističke tendencije donose i postdisciplinarno funkcioniranje te iste humanistike.Ograničenost na jednu disciplinu ili na jedan motivski sklop izdvojen iz svoje cjeline vodi svaki pokušajproučavanja kulturnih manifestacija u besciljno tumaranje krajobrazom koji ima radikalno povučenegranice koje se iz etičko-akademskih razloga ne smiju prijeći. Takva uskost na kraju nužno rezultirauskošću zaključaka ili još gore svođenjem zaključaka na istu matricu ili navođenjem zaključaka na isticilj. Aspekti koji bi se barem trebali uzeti u obzir pri istraživanju (ili u ovom slučaju pukom esejiziranju 14 )kompleksa 15 Srebrenice su i antropologija (sjećanja, politike), sociologija, filozofija (uže: etika, fenome-10Inflacija akademskih istraživanja u području pravne znanosti, kriminalistike ili pak forenzike su jasne i shvatljive pogotovo ukontekstu etičkih (ali i političkih) zahtjeva za konačnim utvrđivanjem činjenica. Humanistika (u užem smislu), opterećena fukovoskimi poststrukturalističkim nasljeđem nema pretenzija otkrivati takvu istinu no ima pretenzija ulaziti u (etički) zaštićenapodručja (bio)etičkih i šire filozofskih promišljanja zločina, prava i rata na fonu sličnih pokušaja u području istraživanja (post)holokausta čime su se bavili LaCapra, Felman, Agamben stvorivši određeni diskurzivni kapitali kojeg se teško osloboditi makarbježali od zadiranja u područjâ npr. psihoanalitičke epistemologije koja je tobože blasfemična kada se govori o ovakvoj temi.11Dio izlaganja na konferenciji se održao u prostorijama tvornice akumulatora u Potočarima - mjestu pokraj Srebrenice u kojemse nalazi memorijalni kompleks. Riječ je o svojevrsnoj heterotopiji koja odražava onu “usudnu vezu prostora i vremena” (Foucault,2008: 30) - mjesto koje je u određenom povijesnom trenutku služilo kao zbirni centar onima koje vode u smrt, da bikasnije postalo mjesto gdje prenoće tabuti s kostima tih istih muškaraca prije njihovog ukopa svake godine 11. srpnja, te ukonačnici: mjesto gdje se vode rasprave o “činjenicama”!12Navedeni članak su objavile sarajevske dnevne novine: Dnevni avaz u svom izdanju od 11. srpnja 2008. Članak nije potpisanpunim imenom i prezimenom (Me. Mu) pa zbog te činjenice ovaj bibliografski podatak nije naznačen u samom tekstu13Hannah Arendt je o vlastitoj ‘’kolektivnoj traumu’’ - o holokaustu, pisala neposredno u političko-etičkim fragmentima svoga“projekta” The Origins of Totalitarianism koji nisu toliko uzburkali akademiju i širu javnost (pogotovu onaj dio javnosti s istom“kolektivnom traumom”) koliko njena filozofijska reportaža Eichmann u Jeruzalemu koja joj je priskrbila razne kvalifikacije(npr. da autorica nema der Herzenstakt - senzibilitet za žrtve holokausta [usp. Puhovski, 2002: 285]) koje su dolazile iz akademskogi političkog stratuma. Njezino rušenje općeprihvaćene ideje o “geniju zla” i svođenje na “banalnost zla” shvaćena jekao blasfemija. Naravno, ovaj rad zbog svoje disciplinarne vokacije ne misli ulaziti u dublje filozofske analize samog pojmazla od Kantova radikalnog do Arendtinog banalnog. Naime, etičko pitanje i koncepcija naših (banalnih ili radikalnih) zala izposljednjeg rata nije neposredni interes ovog rada. No traženje etičkog (humanističkog) uporišta u radu Hanne Arendt i ostalihje strategija izvedbe vlastite humanističke banalnosti i pokušaj “skidanja odgovornosti” i pokušaj objektivnijeg i neutralnijegpromatranja, bilo u obliku sakupljanja empirijskih činjenica ili u obliku strukturalne, formalne analize“ (LaCapra, 2007: 138).14Pejorizacijom vlastitog rada i odbijanjem da ga nazovem istraživanjem ne amnestiram se od njegovog eventualnog neuspjeha(ma šta to značilo) nego pokušavam odrediti kompleksno polje koje i sama tema (koja je u ovom slučaju ograničena na jedanaspekt) zahvaća i koje nije moguće zadržati u širim i labilnijim granicama (egide) multidisciplinarnosti. U ovom slučaju spremnose i namjerno ulazi i sferu “svijeta” ili ”realnosti” ne samo kao područja analize nego kao područja recepcije bilo kakvogznanstvenog ili manje znanstvenog zadiranja u ovu temu.15Riječ je o ad hoc smišljenom terminu koji svojom polisemijom ujedinjuje dva (ili čak tri) konstrukta na koja ću pokušati ukazati;kompleks kao ukupnost pojava koje čine polje označenosti znaka Srebrenica, ali i kompleks kao psihološki termin koji seopet može značenjski raspoloviti pridajući mu objekt krivnje (kompleks krivnje) ili žrtve (kompleks žrtve). Treće, pak, značenjepojma deriviram iz bahtinovske genologije govora kojom on razlikuje primarne i sekundarne žanrove govora. Potonje nazivajoš i kompleksnim te ideološkim žanrovima čiji se korpus kreće od književnih tekstova, znanstvenih istraživanja (sic!) do npr.sociopolitičkih komentara (usp. Bahtin, 2002: 62).(sic!)25

nologija)... S druge strane, ograničenje analize na jednodnevnu manifestaciju sjećanja na Srebrenicu nesmanjuje nužnost sudaranja s navedenim disciplinama, naprotiv - svjesnim pozicioniranjem perspektiveu sferu izvedbenih studija dajem takvom sudaranju dodatnu legitimnost. Naime, raznorodnosttakvog pristupa nudi više disciplinarnih perspektiva i temelja za stvaranje teza, a ključna je praksa svrstavanjaovakvih manifestacija u određeni (diskurzivni) kontekst. U skladu s tim, samu manifestacijuje nemoguće izolirati iz nečega što sam nazvao kompleksom (Srebrenice), kao što je nemoguće izoliratikontekst 16 ili kompleks iz “središnjeg događaja” (komemoracije). S druge strane proizvodnja diskurzao Srebrenici (kao dio već spomenutog kompleksa) nije nužno oslobođena performativnog, pa samimtim ni njegove teorijske aparature. Izvedbenost tog kompleksa u ovom slučaju ću ograničiti na njenumasmedijsku produkciju kao izraz ”refleksivne modernizacije” i zamjene neposrednog komunikacijskogs kulturnim i performativnim pamćenjem (usp. Jambrešić Kirin, 2008: 11). Takva medijska konstrukcijapamćenja i njena diskurzivna (politička) izvedba su nezanemarivi i prilikom (izvedbe) same komemoracije11. srpnja i predstavljaju njenu uvertiru - male naracije, ne djelujući samo kao ekspozicija ključnomkomemorativnom događaju i ”psiho-socijalnoj drami“ iz koje komemorativnost proizlazi tj. s kojom ječin pamćenja obilježen posljednjih i budućih nekoliko godina 17 . Drugim riječima - središnji događaj je veća priori izgrađen kroz političku diskurzivnu performativnost stvarajući opasnu transmisiju iz kulturnog(ili čak - sakralnog) u politički prostor, iz osobnog u nacionalni što onda postaje i obilježje samog činakomemoracija i ukopa žrtava pritom zatomljujući LaCaprinu “bolnu uspomenu” kao i njeno razumijevanje.Takva politička performativnost, međutim, u neposrednom činu političkog govora (poruke) 11. srpnjasamo dobiva dodatnu recepcijsku snagu i dodatni i patos u sklopu već spominjanih retoričkih tehnika.Tako u jednom od autorskih uvodnika u dnevnim novinama dvije frajovske retoričke tehnike postajujedan, vješto iskorišten, (perlokucijski) čin u svrhu poziva na kolektivni (nacionalni) “performativ”:“Zato 11. jula treba otići u Potočare. Oni su simbol bošnjačkog stradanja (...) Tamo trebareći da Republika Srpska, koja je nastala na zločinu neće biti oslobođena duhova zla svedok ne prihvati žrtvu Srebrenice i sve druge” (usp. Ćatić, 2009: 3) 18Ne ulazeći u Austinovu teoriju govornih činova jasan je, humboldtovskim rječnikom rečeno, (politički)praxis ovakvog logosa koji se može stilski označiti politički intencionalnim, ali se može naznačiti i dozaone emocionalne - viktimološke retorike (usp. Burić, 2009) koja je zadržana u strogim diskurzivnim okvirimauvodnog novinskog teksta pozivanja na kolektivni čin jedne nacije. Međutim ono što otvara vrlozanimljivu perspektivu analiziranju ovakvog medijskog diskurza jest njegova eventualna recepcija, aliapelativnost poruke (samim tim i govornog čina) koja je iznesena. Služeći se teorijskim (i teatrološkim)rječnikom - ključno pitanje analize ovakvog diskurza i kompleksa, općenito, jest: kome je on namijenjen,koji je to njegov model čitatelja (gledatelja)?Jezik kulture i zajednice lebdi nad rascjepima sadašnjosti koji se pretvaraju u retoričkefigure nacionalne prošlosti.Hommi Bhabha, Diseminacija: vrijeme, pripovijest i margine moderne nacije!stav16Koliko god zagovarao multidisciplinarni pristup - ovakvo sagledavanje jedne kulturne izvedbe ipak trebam zahvaliti folklorističkim(ili možda šire - antropološkim) tendencijama sedamdesetih godina: od Ben Amosove “kontekstualizacije” folklora(usp. Ben-Amos, 1971: 11) do Abrahamsove “dinamike” što je i logično s obzirom da je pojam izvedbe izvorno folkloristički termin.U ovom slučaju riječ je baš o kulturalnoj izvedbi u svojoj dinamici (usp. Abrahams, 1976: 14) koja u mikroslučaju određenogdatuma i određenog mjesta dobiva svoj performativni vrhunac koji potvrđuje ne samo kulturnu izvedbu onoga što zovemkompleks, nego potvrđuje zatečenu društvenu (političku) strukturu udaljujući se od etosa komemoracije, ali i od “istinskog”patosa koji ostaje na površnoj, ali za performativnost - ključnoj, retoričkoj razini.17O ovom aspektu će biti više govora pri analizi konkretnog čina obilježavanja četrnaest godina od genocida u Srebrenici. Naime- ključan vid dramaturgije ove izvedbe jest spoj komemoracije (sjećanja) i samog čina ukopa novoekhsumiranih žrtava koje suvećinom nađene u sekundarnim grobnicama diljem Republike Srpske. Takvo dramaturško rješenje spaja kolektivno i osobnopamćenje, kolektivnog (nacionalnog) šehida i osobnu (majčinu, supruginu, kćerinu) žrtvu svjesno rezultirajući nacionalizacijomindividualnog. Ovakav koncept, možda je najbolje leksički spojen u sintagmi kolektivna dženaza iz naslova članka JeleneSviričić o ovogodišnjoj komemoriaciji “Vrijeme kolektivne dženaze” (usp. Svirčić, 2009)18Riječ je o ulomku teksta iz Dnevnog avaza koji je će poslužiti kao primjer određene diskurzivne prakse i stvaranja kompleksaSrebrenice. Riječ je o primjeru retoričkog nabildavanju nacionalnog identiteta i šehidske poetike (usp. Burić, 2009), ali u jednomsvom aspektu i svojevrsna analogija listu Arena poslije Drugog svjetskog rata kroz koju su prolazila traumatska prisjećanjažena unutar rubrike “Arena traži vaše najmilije” (usp. Jambrešić Kirin, 2008:36). I dok Jambrešić Kirin Arenu označava kaoideološki prijepornu i svojevrsnoj (supkulturalnoj) formi ženske psihologizacije pamćenja, Avaz se može označiti kao priličnoideološki neprijeporan - tipičan primjer nacionalno ideologiziranog medija postjugoslavenske ere.26(sic!)

Performativni dijalogizmi: retorika genocida i retorika o genociduShoshana Felman, “pokušavajući zaštiti Austina od Derridine kritike” (Biti, 200: 238) zaključuje da razumijevanje,naposljetku, uvijek ovisi o naslovljeniku i o okolnostima u kojima je taj naslovljen (usp. Biti, 2000:238). Dovođenje u ovakvu vezu performativa i njegova apelativnog smjera može se činiti kao pokušaj natragu fenomenologijsko-marksističkog izvrtanja hijerarhije teksta i konteksta i davanje konstitutivneprednosti potonjem. Takve konstelacije na teorijskoj sceni kao da nas odvraćaju od primarnih (fundamentalnih)teza koji nisu nužne u diskrepanciji s njima. U navedenim primjerima medijskog kreiranja(kon)teksta njihova konstruktivnost se ne odnosi samo na stvaranje okvira razumijevanja određenogdogađaja nego i na “puko” ispisivanje teksta u sistemu ostalih tekstova. Takva konstatacija nikako nijeizolacija zasebnog teksta, makar je svaki govor partikularan i ono što ih usustavljuje ili razgraničava jestprincip isključenosti (uključenosti) u sferu u kojoj se jezik koristi. Sfera jezičnog uvijek je sfera određenogljudskog djelovanja [human activity] koja sebi onda prisvaja cijeli repertoar govornih žanrova (usp.Bahtin, 2002: 60). Jezik je stoga podređen svojoj funkciji, svojem činu, tj. svojem djelovanju. Djelovanjejezika, bez obzira na autoreferencijalnost unutar svojih, manje ili više propusnih tkanja, ipak stvara svojhorizont usmjeren prema određenom tekstualnom polju, kao što eventualni čitatelj konstituira svojhorizont pa samim tim i svoju hermeneutičku potenciju. Profilacija (modela) čitatelja prema statističkimpodacima o potrošačima konkretne tekstualne prakse npr. Dnevnog avaza (kao bitnog subjekta ukreiranju tekstualnog polja o Srebrenici) ne bi nas daleko odvela u pronalasku, rifaterovskim rječnikomrečeno: idealnog čitatelja. Ako bi se i poslužili tom metodologijom onda ne samo da bismo pogriješilipri ucrtavanju smjera pronalaska naslovljenika (namjenjenika), nego bismo pod teretom ideologijehumanizma mogli zaključiti da takav model (kao projekcija karakteristika većine) predstavlja jedinogčitatelja i jedinog primaoca poruke. Performativnost jezika novinskog članka kao i njegova ontološkaosuđenost na čin (pa makar to bilo i poziv na “činjenje”) jest prije svega promjena (peripetija?) do kojedolazi Aristotelovim principom vjerojatnosti i nužnosti i koja izaziva logičku reakciju unutar dijaloškestrukture kompleksa 19 (krvnika i žrtve). U ovom slučaju, prizemno je transliterirati taj dijaloški odnos nastvarne figure žrtve i krvnika iz razloga što je takav odnos potisnut i podignut na višu razinu kolektivnogkompleksa žrtve i (potisnutog) kompleksa krvnika. Princip obostranog dijaloškog drugog tako postajematrica komunikacije dva kompleksa (u sklopu primarnog značenja kompleksa kao ukupnosti pojavakoje čine polje označenosti Srebrenice). No na razini konkretne izvedbe (u medijskom prostoru i tijekomkomemoracije) ta usmjerenost nije izravna nego uvijek posredna. Stoga, kada novinarka u uvodnomčlanku u Dnevnom avazu poziva na čin (nacionalnog) pohođenja Srebrenice iz komemorativnih razlogai kad poziva na kazivanje istine (“Tamo treba reći da Republika Srpska [...] neće biti oslobođena zla”)njen naslovljenik nije tipični čitatelj (model) tog dnevnog lista. U bahtinovskoj maniri, koja se pokazalaplodnom ne samo u granicama lingvističko-književnih tema, valja zaključiti da neposredni čitatelj(i gledatelj), na ovakav način strukturiranih formi, jest subesjednik (posrednik) činu koji je namjenjentrećem u dijalogu - naslovljeniku ili u ovom slučaju političkom (nacionalnom) drugom. Pa tako i prepoznavanjetakvog diskurza (u stilskom smislu) uvijek određuje onaj drugi nazivajući ga genocidnomretorikom 20 očekujući odgovor svojega drugog. Takav forma u jednom trenutku postaje (blasfemično)ludička i u periodu samog čina komemoracije (i ukopa žrtava) u Srebrenici koja svoj agonski protučindobiva u parastosu ubijenim drugima u Bratuncu, selu pokraj Srebrenice. No ludičnost i repetitivnostovih činova (iz godine u godinu) koji primjenjuju filozofiju (skrivene) dijalogičnosti na dnevnoj bazi neznači i ničeovsku političku transgresiju jer je riječ o činu “dominantnih subjekata” (subjekata moći) kojiu performativ kompleksa Srebrenice nisu uključeni iskustveno kao konkretno “supražrtve” genocida - u19Riječ je o fiksiranim društvenom odnosu koji se ne svodi samo na ovaj primjer. On je samo jedna od reprodukcija ovakvestrukture i dijaloškog odnosa koji svoju neposredniju izvedbenost dobiva na razini npr. “personalne komunikacije”. U tomslučaju socijalni okvir (vrijeme i prostor) određuju poziciju podređenog i nadređenog s tim da uvijek jedan mora nositi svoju“situaciju na svom rukavu” (Goffman, 1986: 127). Ono što je paradoksalno u takvom odnosu jest činjenica da nacija kao, tobože,dominantno određenje identiteta (u BiH) nije (fizički) “vidljiva” stigma (usp. Goffman, 1986: 127) što nije prepreka u stvaranjuovakvih odnosa moći i kreacije naroda u situaciju. Takav politički mehanizam samo potvrđuje Hobsbawmovu tezu da nacionalizamkao politička ideologija prethodi naciji što za ovaj pokušaj dekonstrukcije nacionalnog znači da proces stvaranjanacionalnog traje kroz performativnost te iste nacije. No nisu svi procesi teleološki ili razvojni.20Riječ je o često korištenoj sintagmi u bosanskohercegovačkom medijskom i političkom prostoru kako bi se označila ne samoretorika i propaganda za vrijeme izvršenja samog genocida nego i suvremena politička pojava negacije genocida ili iskazivanjaravnodušnosti koja je često pojava imanentna strukturama vlasti Republike Srpske. U emisiji povodom obilježavanja sjećanjana žrtve genocida na Federalnoj televiziji (11.7.2009.), prof. Janja Beč Neumann koristi termin genocidne retorike kao terminkojim opisuje trenutno stanje političkog diskurza drugog.(sic!)27

najvećem slučaju majke, udovice, sestre koje jedine mogu biti subjekti involvirani u transgresiju tj. proradu(working through) 21 .Kome govori i(li) poruke?22Dijaloška struktura izvedbe nacionalnog i njena usmjerenost demonskom drugom, kao što sam i ranijeistakao, nije samo dramaturško rješenje na razini dnevnopolitičkih performansa u prostoru moći ivlasti, niti na razini medijskih plasmana. Nije, da ne bude zabune, riječ ni o inovaciji balkanskih ratovamemorijama, nego o atavističkom principu koji se u drugačijim historijskim konstruktima pojavljivao udrugim performativnim formama koje su donekle zadržane u tradicijskoj kulturi posebice unutar korpusausmene izvedbe nacionalnog u različitim folklorističkim žanrovima 23 . “Društveni ugovor” izmeđupuka i pripovjedača koji je očito postojao, ako ne u realnoj izvedbenoj situaciji, onda barem u našojrecentnoj reprodukciji te arhaične slike, ne ostaje samo relikt narodne prošlosti nego i jedan od nizapatrijarhalnih strategija pozicioniranja i plasiranja moći. I dok letimičnim pogledom na službeno dramaturškorješenje 24 izvedbe četrnaeste godišnjice od genocida u Srebrenici u Memorijalnom kompleksuPotočari, jasno primjećujemo graničnu crtu između svjetovnog i sakralnog pola izvedbe - odnosi moćikoji se uspostavljaju na dvama polovima pokazuju njeno diskurzivno jedinstvo, ali i heterogenost inačeidealiziranog koncepta homogene nacije. Riječ je o jedinstvu izvedbe u smislu usuglašenosti političkogdiskurza (poruka i govora iz kojih proizlaze određeni odnosi moći) s diskurzom koji spada u strogosakralni prostor i moment dramaturškog koncepta. Yuval-Davis, referirajući se na teoretičara religijeTalala Assada, uzdiže taj konsenzualni odnos na razinu imanentnosti (u sklopu pokušaja da odredirodno u nacionalnom tj. u nacionalističkom) 25 Iako je diskurz vjere i kulture analitički različit od diskurzaodnosa moći, u konkretnom i povijesnom smislu, on je uvijek ugrađen u njih. To vrijedi ne samo u odnosuna hijerarhije moći unutar vjerskih i kulturnih institucija i njihovih odnosa prema širim strukturamaklase i moći unutar društva, nego i u odnosu na vjersku i kulturnu stvaralačku aktivnost i njihove hijerarhijepoželjnosti, kao i konstrukcije uključivanja i isključivanja. U tom seksualnost i rod imaju najvažnijuulogu (usp. Yuval-Davis, 2003: 215). Predstavnik političkog naroda, član predsjedništva BiH HarisSilajdžić, kao i predstavnik ”vjerskog” puka bez obzira na retorička rješenja 26 i topološku odvojenost- zadržavaju isti princip političkog dijalogizma i to ne toliko zbog svoga trenutnog govora i poruke kolikozbog svojih davno fiksiranih uloga u tim retoričkim i političkim odnosima. Politički i sakralni prostor tevrijeme, iako jasno odvojeni 27 zadržavaju istu ”izvedbenu filozofiju” potencirajući neke druge izvedbene21Termin kojeg Dominic LaCapra uzima iz frojdosvke riznice. On pravi distinkciju između dvije različite vrste sjećanja: prorade(working through) koja predstavlja kritičku distancu od problema te razlikovanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (usp. LaCapra, 2007:135) i izvođenja (acting out) koje je vezano uz ponavljanje očito kod ljudi koji su preživjeli traumu i koji ponovnoproživljavajući prošlost žive u sadašnjosti bez ikakve distance od prošlosti (usp. La Capra, 2007: 135).22Već spominjani Dnevni avaz u svom broju od 12. srpnja u izvješću s obilježavanja četrnaeste godišnjice stradanja u Srebrenicidonosi dva teksta. Prvi se tiče govora američkog veleposlanika u BiH te visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH(stranaca), dok drugi tekst govori o poruci dvoje domaćih političara - također govornika (usp. Dnevni avaz, 12.7.2009, 4-5).23U našoj folkloristici Maja Bošković Stulli je prva teoretičarka koja koristi pojam izvedbe primjenjujući ga na usmenu književnost,tj. usmeno pripovijedanje koje u svojoj tradiciji često gradi motivski sklop oko političkog (nacionalnog) referentnog polja.Ono što želim iz ovoga primjera zaključiti jest da diskurzivna proizvodnja nacionalnog nije (samo) naracija, nego prije izvedba(naracije) - koja čini ili “tjera” na čin. U balkanskom kontekstu takva “performativna naracija nacionalnog” često je, kao glavnoglika, imala hajdučkog junaka u borbi protiv demonskog drugog - Turčina. Ivan Čolović primjećuje poveznicu između polulegendarnihlikova s romantiziranog “predziđa kršćanstva” i “novokomponovanih” hajduka kriminalne prošlosti koji upražnjavajupotrebu naroda za krvoločnošću s obzirom da su ionako “van zakona”, a što je pojava iz zadnjih ratnih događanja (usp. Čolović,2004: 267).24Službeni program komemoracije se može “tematski” odvojiti na onaj svjetovni (obraćanje političara i umjetnički program:recital Poeme o Srebrenici i Srebreničkog inferna) te onaj sakralni (podne-namaz i dženaza-namaz s hutbom - propovijedreis- u - leme Islamske zajednice u BiH te ukopom posmrtnih ostataka žrtava genocida koji nije medijski popraćen). Međutimrazdvajanje programa komemoracije ne bih sveo na razinu temata ili ideoloških liminalnosti između svjetovnog i religijskog.Jasna granica unutar samog čina obliježavanje jest prije svega ona iskustvena, tj. granica među svakom pojedinačnom izvedbomtraume.25Referiram se na tekst Nive Yuval Davis (Nacionalistički projekti i rodni odnosi) koji holistički pokušava zahvatiti simboličku irealnu političku ulogu žene u konstruiranju nacionalnog kao i njezino iskorištavanje u nacionalističkim genetičko-populacijskimprojektima (među ostalim).26Silajdžić svoju ”bosansku priču” pokušava uzdići na višu - međunarodnu razinu referirajući se na institucije koje su prihvatilei legitimirale činjenično stanje, no ne namjerava mijenjati pravog adresanta svoje poruke. Sličan retorički princip zadržavai poglavar Islamske zajednice u BiH u svojoj hutbi referirajući se na zajedničke vjerske patrijarhe Adema (Adama), Ibrahima(Abrahama), Musu (Mojsija) te Isa (Isusa) pokušava ostaviti dojam ekumenizma i vjerske tolerancije. Skraćene verzije njihovihgovora: Dnevni avaz, 12. 7. 2009, 3-5.28(sic!)

!stavgranice van te strukturalne opreke: sveto/profano. Vjerski aspekt cijele komemoracije 28 , zbog situacijskeatipičnosti, biva donekle narušen i promijenjen s obzirom na ustaljenu praksu vjerskog obreda uislamu. I dok tuzlanski muftija Husein efendija Kavazović čita fetvu kojom dopušta fizičku neodvojenostžena i muškaraca u samom činu dženaza-namaza, on (topološki) i dalje zadržava dijaloške odnose kojisu u svojoj biti odnosi neravnopravnih u raspodjeli moći i to ne isključivo na rodnoj 29 razini nego i narazini iskustvene ili političke uključenosti u sami čin odavanja počasti žrtvama. U odvojenom prostoruza molitvu - musali, smješteni su visoki predstavnici klera i visoki predstavnici društva (samo muškarci)koji odražavaju tu političku uključenost, dok oni ”niži” koji se sjećaju i koji žaluju ostaju ”pored” 30 . Njihovopozicioniranje na liminalne rubove prostora političke izvedbe ne znači njihovu eventualnu distancu- nego njihovu uključenost u performativ sjećanja i aktualizacije traume koja nije kolektivna, makarmasmedijskom reprodukcijom to postaje. I dok subjekti političke moći “kazivaju dramu” (usp. Goffman,1983: 19), stvarni subjekti drame istu doživljavaju i proživljavaju. Njihov ritual jest javan i društven, kaošto je u kult smrti već odavno javan! No za razliku od matrice prema kojoj društveni odnosi i političkipotezi osobnom traumom ili gubitkom postaju personalizirani (usp. Santini, 2005:) osobni gubitak srebreničkihmajki, žena, sestara obrće taj običaj postajući politiziran i ideološki iskorišten performativ 31 iu samom činu ukopa žrtava kao i u široj produkciji srebreničkog diskurza o genocidu. Rječnikom teorijeizvedbe: izvedba nacionalnog je “usisala” u sebe partikularnu izvedbu traume ili je barem svojim mehanizmomreproducirala u izvedbu traume kolektiva.Drama se sastoji u tome što nema bijega od stvarnostiSlavenka Drakulić, Oni ne bi ni mrava zgazili“Suze majki Srebrenice” pet maraka 32Kolektivna trauma koja je prije svega politički proizvod i kao takva drži se već spomenutih principapolitičke apelativnosti, nije izraz sućuti ili empatije - makar oni koji se poistovjećuju s kolektivitetom ismatraju se njegovim članom nisu svjesni toga. Izvedba kolektivne traume doista polazi od pojedinačnežrtve ili preciznije - preživjele žrtve koja kroz ponavljana svjedočanstva izvodi (acting out) sjećanje,a medijskom reprodukcijom to sjećanje postaje pamćenje - tj. sjećanje 33 kolektiva. To bi onda značiloda kolektivna trauma nije, opet, izraz empatije prema žrtvi nego izraz simpatije prema svjedočanstvu iideološkom produktu istog. Žrtva 34 , s druge strane, svojim izvođenjem traume izvodi prošlost koja ondareprodukcijom za kolektiv postaje neka vrsta nacionalne pedagogije (Bhabha, 2002: 161). Da bi se održalafluktuacija političkog kapitala tako stvorene slike, ista izvedba se kompulzivno ponavlja u različitimdiskurzivnim oblicima, a ne samo unutar osobnog doživljavanja i ponovnog proživljavanja žrtve. Stalnarepetitivnost izvedbe nacionalne traume fiksira naciju u njenoj procesualnosti koja gubi svoju teleološ-27Politički govori prethode samom činu ukopa koji je strogo vjerski. Prostor političkog govora također je odvojen od prostoravjerskog čiji se ritualni čin odvija u prostoru natkrivenog prostora za molitvu - musale.28Učenje Kur’ana je podijeljeno u skladu s islamskom tradicijom dnevne molitve, ali i prilikom u kojoj se čin odvija što se odrazilona tematski izbor sura ili poglavlja iz Kur’ana. Prvo se čitaju sure Er-Rahman i Eš-Šems kao uvertira nakon čega slijedi političkidio tj. govori. Službeni vjerski ritual počinje pozivom vjerskom “općinstvu” za pripremu podne-namaza da bi se onda pristupiloklanjanju dženaza-namaza - čina počasti žrtvama. Za vrijeme samog dženaza - namaza reis-l-ulema održava svoju već prijespomenutu hutbu ili propovijed.29Takva topološka pozicija žene koja (iako joj je dopušteno da bude prisutna dženazi, opet biva fizički odvojena od centra moćišto se može doslovno shvatiti s obzirom da se musala nalazi u centru memorijalnog kompleksa), nije samo reprodukcijapozicije žene u islamu koja je prilično površno razmatrana i pejorizirana bez dubljih kulturoloških i teoloških analiza. Na toupozorava i Riffat Hassan koja žensku poziciju u islamu vidi u njenoj mitološko-teološkoj iskrivljenoj slici koja seže od biblijskeEve i njenog postanka od muškarčeva rebra (usp. Hassan, prema Yuval-Davis, 2003: 226).30Riječ je i o doslovnom, spacijalnom stavljanu u stranu, tj. na periferiju. Oni koji oplakuju svoje žrtve u trenutku ukopa su odvojeniuz grobove članova svojih obitelji, a sam čin ukopa se dovodi na individualnu razinu suočavanja obitelji sa zemnim ostatcimasvojih najmilijh. Taj aspekt - individualnog suočavanja sa žrtvom događa se van masovne produkcije cijelog događaja jerse u tom trenutku gubi politička efektnost reprodukcije traume s obzirom da u njoj ne sudjeluju relevantni nositelji moći.31Jack Santino, istražujući javne i spontane oblike komemorativnosti zaključuje da je uvijek riječ o personaliziranju određenogdruštvenog fenomena (ili malignosti) - bilo da je riječ o komemoraciji žrtvama nasilja u obitelji ili pak žrtvama prometne nesrećekoje su bile u alkoholiziranom stanju (usp. Santino, 2005).32Suze majki Srebrenice je poema Abdulaha Sidrana. Navedeni podnaslov je zapravo naslov članka u izdanju Dnevnog avaza, od30. kolovoza 2009 (str. 7).33Jambrešić-Kirin sjećanje pripisuje sferi privatnog (osobnog) dok termin pamćenje jest nešto što je kolektivno (usp. Jambrešić-Kirin, 2008).34Kad govorim o žrtvi prije svega mislim na žene koje su ostale bez muških članova svoje obitelji.(sic!)29

ku i razvojnu predodređenost, ali prije svega fiksira političke snage kojima ostanak na “odjelu traume”odgovara i održava ih na vječnim pozicijama. Riječ je o:Aparatu simboličke moći koji proizvodi kontinuirano iskliznuće kategorija poput seksualnosti,klasne pripadnosti, teritorijalne paranoje ili “kulturalne razlike” u činu ispisivanjanacije. U tom se premještanju i ponavljanju (istaknuo M.K.) termina otkriva nacija kaomjerilo liminalnosti (istakao M.K.) kulturne moderne. (usp. Bhabha, 2002: 159).Tako fikcija o homogenoj naciji biva narušena samom izvedbom te homogenosti. Liminalna pozicija,npr. žene ostaje i u već naglašenom spacijalnom momentu njenog fizičkog uključenja u vjerski ritualkoje nije ništa drugo nego - ponovno isključenje, a princip spacijalne (simboličke) perifernosti i liminalnostižena se onda reproducira i kroz ustaljene i već navedene diskurzivne prakse u kojima ona, tj.njena izvedba (naracije) sjećanja 35 , postaje mehanizam šireg političkog kompleksa. Njeno pripovijedanjeindividualne priče i individualnog iskustva mora na kraju uključiti cijelo mukotrpno pripovijedanje okolektivu (usp. Jameson prema Bhabha, 2002: 159) čime ona ne postaje reprezent tog kolektiva - onakoja govori u ime kolektiva - nego ostaje na ženskoj poziciji (političkog) objekta koji je izgubio svojubiološku (reproduktivnu) “objektnost” gubitkom muškog subjekta, a jedino što joj je ostalo i što nacijatraži jest - njeno izvođenje sjećanja! No uvlačenje u izvedbu nacionalnog oduzima joj se i pravo dabude prenositeljica svog sjećanja - nego postaje prenositeljica službenog i naknadno stvorenog pamćenjakojem je (osobno) sjećanje imanentno i podređeno. Žena - postžrtva - postaje samo jedan bitandiskurz, jedna izvedba u kompleksu izvedbe nacionalnog. No na njezinu traumu i sjećanje pada teretzastupanja nacije i nošenje simboličkog identiteta 36 te nacije čime izvršava svoju domovinsku dužnostu davno uspostavljenim dijaloškim odnosima s Drugim. No, kao i u svakoj drugoj kulturnoj proizvodnji,kulturne konstrukcije Drugosti su dinamičke, proturječne i nisu jednako dostupne (istaknuo M.K.) različitimdruštvenim kategorijama i skupinama (usp. Yuval Davis). Pozivanjem na ”ženu bez domovine” (ibez domovinskog drugog) konstatiram da je transfuzija krvi postala znanstveno moguća, transfuzijapamćenja - još nije! 37Korištena novinska dokumentacijaBurić, Ahmed, “Enver Kazaz: Obožavanje izmišljene prošlosti, bhmagazin.com/interview//315-enverkazaz-oboavanje-izmiljene-prolosti.html“Čeka se reakcija srpske akademske zajednice”, Dnevni avaz, 11. 7. 2009.Čekić, Smail, “Agresor je klao silovao i progonio”, Specijalni prilog (Dnevni avaz), 11. 7. 2009.Ćatić, Indira, ”Kolona opomena”, Dnevni avaz, 10. 7. 2009.“Srebrenica neće biti zaboravljena”, Dnevni avaz, 12. 7. 2009.Sviričić, Jelena, “Vrijeme kolektivne dženaze”, LINK“Suze majki Srebrenice za pet maraka”, Dnevni avaz, 30. 8. 2009.!stav35Javna izvedba traume koja se reproducira kroz medijske napisa o majkama i ženama Srebrenice nužno “tjera” ženu na “kompulzivnoponavljanje” (usp. La Capra, 2007: 134.) i samim tim kompulzivnost se kroz slaganje slika i naracija prenosi i nanaciju što dovodi do momenta hiperbolizacije (usp. La Capra, 2007: 146). Kao primjer jednog takvog oblika izvedbe nacionalnogsjećanja izdvajam Specijalni prilog Dnevnog avaza na dan obilježavanje godišnjice genocida. Pretjerana naturalizacija u vidumrtvačke glave pokrivene lišćem na naslovnici i tekstovima u kojima ljudska tjelesnost biva maksimalno animalizirana (usp.Čekić, 2009: 3) u svrhu viktimološke retorike koja nije retorika žrtve nego perpetuirano proizvedena artificijalna retorika o žrtvi.Pri tom kad govorim o žrtvi uvijek mislim prije svega na žene, ili kako sam već naglasio postržrtve koje su “pošteđene” i samimtim, paradoksalno, su postale žrtve.36Ustaljeni nacionalni diskurz domovinu (motherland) simbolički predstavlja - ženom, majkom (Indija), djevojkom (Marianne) ilipak ciparskom uplakanom izbjeglicom.37Riječ je o parafrazi rečenice Virginije Woolf iz njene Tri gvineje: “Potpuno razumijevanje toga (rata, op.a.) moglo bi se postićisamo transfuzijom krvi i transfuzijom pamćenja - čudom koje je još uvijek izvan dosega znanosti (Woolf, 2004: 9).30(sic!)

LiteraturaAbrahams, Roger D. (1976) “Genre Theory and Folkloristics”, u: Folk Narrative and Research, StudiaFennica 20, Helsinki.Arendt, Hannah (2002) Eichmann u Jeruzalemu, Zagreb: Politička kultura.Austin (2005) “How to do things with words: lecture II”, u: The Performance Studies Reader, ur. HenryBial, London & New York: Routledge.Bahtin (?)Ben, Amos (1971) “Towards a Defenition of Folklore in Context”, u: The Journal of American Folklore,University of Illinois Press.Bhabha, Homi (2002) “Diseminacija: vrijeme, pripovijest i margine moderne nacije, u: Politika i etika pripovijedanja,ur V. Biti, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.Biti, Vladimir (2000) Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije, Zagreb: Matica hrvatska.Bošković-Stulli (1984) “Predstavljački aspekti usmenog pripovijedanja”, u: Usmeno pjesništvo u obzorjuknjiževnosti, Zagreb: NZMH.Čolović, Ivan (2004) “A Criminal - National Hero? But Who Else?”, u: The Balkan nešto(?)Foucault, Michel (2008) “O drugim prostorima”, u: Operacija: Grad (priručnik za život u neoliberalnojstvarnosti), Zagreb.Frye, Northorp (2000),Anatomija kritike, Zagreb: Golden marketing.Goffman, Erving (1984) “Analiza okvirnog načela govorenja”, u: Revija 2, Osijek.Goffman, Erving (1963) “The Self and its Other”, u: Stigma, Notes on the Management of Spoiled IdentityIZDAVAČ (?)Halbwachs, Maurice (1992) On Collective Memory, Chicago & London: Chicago University PressHobsbawm, Eric J. (1993) Nacije i nacionalizam, Zagreb: Novi liber.Jambrešić, Kirin (2008) Dom i svijet, Zagreb: Centar za ženske studije.Kristeva, Julia (1990) “Aspekti nacionalnog”, u: Treći program Hrvatskog radija 30, Zagreb.LaCapra, Dominic (2007) “Intervju za Yad Vashem!, u: k. 6/7, Zagreb,Santino, Jack (2005) “Performative commemoratives, the personal, and the public: spontaneous shrines,emergent ritual”, u: The Performance Studies Reader, ur. Henry Bial, London & New York: Routledge.Woolf, Virginia (2004) Tri gvineje, Centar za ženske studije.Yuval - Davis (2003) “Nacionalistički projekti i rodni odnosi”, u: Treća 1-2, Zagreb(sic!)31

Ne verujem da se estetikamože odvojiti od etikeIntervju sa Dejanom Ilićem, glavnim i odgovornim urednikom časopisa zaknjiževnost i kulturu, i društvena pitanja Reč i izdavačke kuće Fabrika knjigaRazgovarao: Edin Salčinović(Sic!): Razgovori o literaturi rijetko se dotiču izdavaštvakao specifizirane književne djelatnosti,uloga izdavača u književnoj produkciji krajnje jeminorizirana, a sam se ne mogu oteti utisku da jeupravo praksa književnog izdavaštva u vremenutranzicije pretrpjela prave korjenite promjene. Štao tome govori vaše izdavačko iskustvo, kakvi supoložaj i uloga književnih izdavača u mehanizmuknjiževne industrije i na koji način bi se trebalaoblikovati odgovornost izdavača prema društvu?Ilić: Nisam siguran da se o izdavaštvu ne govori,te da je uloga izdavača podcenjena. Naprotiv,mislim da se, recimo, položaj urednika i dalje vidikao neko mesto moći. Drugo je pitanje kako izdavačii urednici zaista obavljaju svoj posao. Ako jeiko omalovažio struku i vlastito zvanje, onda suto upravo izdavači i urednici. Možda odatle proizlazitvoj utisak o njihovoj minornosti. Oni samisebe uglavnom više ne shvataju ozbiljno, a najčešćeih možeš čuti samo kako kukaju. A teško damožeš imati poštovanje za nekoga ko stalno kukai zapomaže. Neću da kažem da je izdavaštvo udobrom stanju i da nema razloga za pritužbe; ali,hoću da kažem da se i pored toga ima o čemu jošrazgovarati, a pre svega o onome što čini samustruku i daje joj smisao. Drugim rečima, ako lošeradiš svoj posao, zašto bi ti iko u tome pomagao.I obrnuto, ako dobro radiš, onda je to osnova sakoje možeš uputiti zahtev da ti se pomogne. Ali,više se naprosto ne razgovara o tome šta bi tobilo dobro izdavaštvo, ili dobro urađen uredničkiposao. I tu stižemo do drugog dela tvog pitanja -odgovornosti.U nekom načelnom smislu, svako ko uđe u javniprostor odgovoran je za ono što u taj prostor unosi.Ako govorimo o prostoru Jugoslavije, onda sudevedesete jasno pokazale kakve posledice mogubiti usled javnog delovanja koje se vodi pogubnimzamislima. Utoliko, svako od nas ponaosob jeodgovoran za ono što radi u javnom prostoru, paFoto: Namir Ibrahimovićtako i izdavači i urednici. Ali, tu bih ja napravio ijednu ogradu. Izdavaštvo je gurnuto na tržište, itim poslom se danas bave i ljudi kojima je jedinicilj da zarade. Koliko god da mi se to ne sviđa, nemislim da iko ima pravo da osuđuje takvo ponašanje.Ako uložite vlastiti novac u izdavaštvo, nevidim kako neko može da vam zameri što želite dazaradite. Razume se, možete ući u izdavaštvo i sadrugim ciljevima. Recimo, ljudi oko Fabrike knjigapretenduju na to da odgovorno javno deluju.Ali, to je naša dobra volja, jer trošimo vlastitasredstva za takav angažman. Postoje međutimljudi unutar sistema koji su plaćeni novcima izbudžeta da se bave kulturom, pa i knjigama zaradjavnog dobra. Ti ljudi su nedvosmisleno odgovorni,i od onog trenutka kada su prihvatili taj posaone mogu postupati isključivo prema vlastitomnahođenju i vođeni nekim svojim sebičnim interesima.Oni su plaćeni da rade na poboljšanju prilika,pored ostalog, i u izdavaštvu. Tu mislim narazne ljude pri državnim i lokalnim telima koja32(sic!)

(sic!)!NTERVJUse bave kulturom, na bibliotekare i nastavnike uškolama, pa onda i na profesore na univerzitetima.Na njima je najveća odgovornost jer su plaćeninašim novcima da rade posao za dobro svihnas. I pošto su oni najviše odgovorni, rekao bih dau ovom trenutku prave i najveću štetu. Kao uredniku,potrebno ti je mnogo godina da popravišono što je neki idiot rasturio za jedan semestar.(Sic!): Može li savremena literatura odgovoritiizazovima epohe? Povijest poetike obilježena jePostoje međutim ljudi unutar sistemakoji su plaćeni novcima iz budžeta da sebave kulturom, pa i knjigama zarad javnogdobra. Ti ljudi su nedvosmisleno odgovorni,i od onog trenutka kada su prihvatili tajposao ne mogu postupati isključivo premavlastitom nahođenju i vođeni nekim svojimsebičnim interesima. Oni su plaćeni darade na poboljšanju prilika, pored ostalog, iu izdavaštvu. Tu mislim na razne ljude pridržavnim i lokalnim telima koja se bave kulturom,na bibliotekare i nastavnike u školama,pa onda i na profesore na univerzitetima.Na njima je najveća odgovornost jersu plaćeni našim novcima da rade posao zadobro svih nas. I pošto su oni najviše odgovorni,rekao bih da u ovom trenutku prave inajveću štetu. Kao uredniku, potrebno ti jemnogo godina da popraviš ono što je nekiidiot rasturio za jedan semestar.sukobom u kojem na jednoj strani stoji nadahnućea na drugoj zadaci. Da li i pred savremenomliteraturom stoje izazovi toga sukoba, mogu li sepred pisce iznijeti ikakvi poetički zahtjevi, mogu lise koncipirati čvrste poetičke granice kao instancaprocesa estetičkog i etičkog vrednovanja,konačno, može li se zahtijevati govor istine kaominimum hijerarhije vrijednosti?Ilić: Ovo su ozbiljna i složena pitanja, na koja ja neumem načelno da odgovorim. Verujem da na njihsvako od nas mora odgovoriti sam za sebe. Lično,ne verujem da se estetika može odvojiti od etike.Ali, takođe ne verujem da se išta u književnostimože propisati i nametnuti. To jest, može, ali toonda nije dobro.Ne treba se ništa nametati ni piscima, ni urednicima,pa ni izdavačima. Svako od njih treba daradi ono u šta veruje, i da pri tom, razume se, nekrši neke elementarne norme oko kojih smo sesložili kao članovi jednog civilizovanog društva.Ali, opet ću se vratiti na ljude koje država plaćada brinu o kulturi i književnosti. Oni nemaju pravoda rade šta hoće. Oni svoje postupke mora-ju da opravdaju i moraju da nas uvere da to štorade ima smisla. Recimo, ako se u čitanke, ili ufakultetske programe uvedu određeni pisci naodređeni način, onda onaj ko je to uradio morabiti u stanju da objasni zašto je to uradio, u imekojih vrednosti i sa kojim ciljem. Ja imam pravo dakažem da ne znam zašto sam nešto objavio.Ali onaj ko piše udžbenik iz književnosti iz kogadeca uče mora znati zašto taj udžbenik baš takoizgleda. Recimo, ja imam pravo da odbijem daštampam knjigu Slobodana Selenića. Ali, nećuprotivrečiti samome sebi ako tvrdim da se Selenićmora raditi u školama, i to na određeni način. Uprvom slučaju, ne moram dati nikakvo objašnjenje.U drugom slučaju, moram izneti argumenteza svoju tvrdnju.(Sic!): Kako govoriti o književnom kanonu danas?Privid književne dekanoniziranosti učinjen njenimdegradiranjem u partikularne sustave nacionalnihknjiževnih kanona, disciplinirajućomteorijskom djelatnošću akademskog aparatanameće se kao osnova budućeg književnog multiverzuma- bilo multikulturnog ili interkulturnog- u kojem bi nacionalne literature zauvijek ostaleu koegzistenciji, osiguravajući njihovim društvenimnosiocima privilegije i povlastice koje imajuu odnosu na one druge. Postoji li alternativnapraksa koja bi podrivala kanone nacionalnih klasikai istovremeno, kontra njima, afirmirala alternativnekanone?Ilić: Ja ne verujem da je koncept nacionalne književnostiodrživ. To se odlično vidi iz primera“nacionalnih” književnosti na prostoru Jugoslavije.Postoje i drugi modeli, pored nacionalnih,za pisanje istorija književnosti. Što se vrednovanjatiče, tu se tek vidi sav apsurd nacionalnihknjiževnosti. Pitajte svoje profesore nacionalnihknjiževnosti koja su za njih vrhunska književnadela. Neka ih nabroje recimo pet. Pretpostavljamda niko od njih neće navesti nijedno domaće delo.Možete ih pitati i da uporede najvrednija delanacionalne književnosti sa najvrednijim delimasvetske, da to tako kažem, književnosti. Recimo,da uporede Njegoša i Šekspira. Ili, Crnjanskog iDžojsa. Pretpostavljam da će vam se nasmejati,i reći vam da se to ne radi. Moje pitanje onda bibilo, a zašto se to ne radi. Tako ulazimo u područjekanona. Čemu služe kanoni, ko ih oblikuje i zakoga? Na to bih grubo odgovorio, a ako bih bašmorao, to bih onda pažljivije branio, da kanone unašim malim državama prave državni službeniciza potrebe opstanka političkih elita.(Sic!): U čemu se očituje odnos postjugoslavenskihliteratura prema naslijeđu jugoslavenske33

književnosti? Je li nužno da u tom odnosu prevagnuetnonacionalističke i nacionalno-unitarističkeknjiževne determinante, da li je uopće mogućeu savremeni kontekst evocirati univerzalističku,disidentsku, apatridsku praksu jedne literarnelinije u toj književnosti, postoji li nada da će sena naslijeđu te linije izgraditi neka stilska formacija?Ilić: Postavljaš mi jako teška i komplikovana pitanja,za koja mislim da ne postoje načelni odgovori.Što se mene tiče, jugoslovenska književnost i daljepostoji, i svoj rad vidim isključivo u kontekstu jednetakve književnosti. Neko drugi to može gledatina neki drugi način, i meni je to sasvim u redu. Štose tiče disidentstva, apatridstva, i tome sličnog...pa, jugoslovenska književnost nije baš čuvena pobroju svojih disidenata. Pravih disidenata jedva daje i bilo. I ne mislim da to govori nešto loše o tojknjiževnosti. Naprotiv, jugoslovenska država nijebila ni blizu tako totalitarna kako se danas o njojgovori, e da bi bilo razloga za neko izrazito disidentstvo.Slično stoje stvari i danas.(Sic!): Kolika je odgovornost pisati književnu kritiku,tumačiti književna djela, donositi vrijednosnesudove o književnim djelima, izravno sudjelovatiu kreiranju društvenih vrijednosti? Gdje postavitigranice tumačenja, kako spriječiti zloupotrebuliterature, onemogućiti nepoštivanje piscai njegova djela, kako zaustaviti bahate tumačeda djelo i individualnu sudbinu pisca podređujuproizvoljno izabranim i formuliranim općim društvenimpitanjima?Ilić: Umesto odgovornosti, ja bih ovde govorio oznanju. Recimo, koliko moraš da znaš da bi pisaoodgovornu književnu kritiku? Ili, koliko moraš daJa ne verujem da je koncept nacionalneknjiževnosti održiv. To se odlično vidi iz primera“nacionalnih” književnosti na prostoruJugoslavije. Postoje i drugi modeli, porednacionalnih, za pisanje istorija književnosti.Što se vrednovanja tiče, tu se tek vidi savapsurd nacionalnih književnosti. Pitajtesvoje profesore nacionalnih književnostikoja su za njih vrhunska književna dela.Neka ih nabroje recimo pet. Pretpostavljamda niko od njih neće navesti nijednodomaće delo. Možete ih pitati i da uporedenajvrednija dela nacionalne književnostisa najvrednijim delima svetske, da to takokažem, književnosti. Recimo, da uporedeNjegoša i Šekspira. Ili, Crnjanskog i Džojsa.Pretpostavljam da će vam se nasmejati, ireći vam da se to ne radi.znaš da bi tumačio jedno književno delo? Granicetumačenja su granice znanja. Što manje znaš, granicesu sve rastegljivije. Ako ništa ne znaš, možešsa književnim delom raditi šta hoćeš, bez ikakvesvesti o vlastitoj odgovornosti. Znanje postavljajasne granice, utvrđuje kriterijume i uspostavljasvest o odgovornosti. Znanje ti onda pomaže ida napraviš vezu između književnog dela i svetaunutar koga to delo nastaje i kome se obraća.Na kraju, jedino ti znanje omogućava da valjanoartikulišeš opšta društvena pitanja, to jest kontekstunutar koga ćeš smestiti delo koje tumačiš.Drugim rečima, samo tumačenje i nije ništa drugonego smeštanje dela unutar nekog određenogkonteksta. Samo od tvog znanja zavisi kako ćešizabrati ili oblikovati taj kontekst. A što se odgovornostitiče, nisi jedini koji snosi odgovornost zasvoje kritičko delo. I zajednica kojoj se obraćaš, tojest njeni članovi takođe su odgovorni. Oni trebada procene tvoju kritiku ili tvoje tumačenje i donesusud o tvom delu. Mi se bavimo poslom koji je ustvari jedan neprestani razgovor. Zato smo odgovornii kao pojedinci i kao pripadnici onoga što biza ovu priliku moglo zgodno da se nazove interpretativnomzajednicom.(Sic!): Šta se događa sa kulturnom politikom ujednom širem kontekstu? Na što su usmjereniciljevi i sredstva kulturne politike u svijetu danas?Ako vam je prihvatljivo govoriti o hegemonijijednog novog obrasca koje bi bile njene komponente,kako joj oponirati, može li joj se uopćeprotustaviti, može li se misliti smjena kulturnihparadigmi?Ilić: Ti pitaš teško, a ja odgovaram lako. To jest,trudim se da jednostavno odgovorim na tvojasložena pitanja. Kakva je kulturna politika u svetudanas - ne znam. Ne verujem da postoji svetskakulturna politika. Politiku mogu voditi oni kojiposeduju instrumente za vođenje politike. Za sadsu to još uglavnom nacionalne države, premdavidimo da i Evropska unija poseže za instrumentimakulturne politike u izgradnji nekakvogevropskog identiteta. Mi smo to iskustvo većimali sa Jugoslavijom, ali nas, nažalost, niko ništane pita. Kulturne politike na prostoru Jugoslavijeu funkciji su opravdavanja novonastalih država,pa u skladu sa tim kakve su te države takve sunam i kulturne politike, dakle - loše.Ali, ima nešto što bi se moglo opisati kao opštatendencija, ne znam da li baš svetska. Reč je oteroru tržišta u sferi kulture. Ovde kod nas, to bihuporedio sa terorom nacionalizma iz devedesetih.Mislim da je reč o vrlo sličnim pojavama, samošto je sad znatno manje ljudi koji se ovom novomteroru suprotstavljaju. Trebalo bi da je svakom34(sic!)

Umesto odgovornosti, ja bih ovde govorioo znanju. Recimo, koliko moraš da znašda bi pisao odgovornu književnu kritiku? Ili,koliko moraš da znaš da bi tumačio jednoknjiževno delo? Granice tumačenja su graniceznanja. Što manje znaš, granice su sverastegljivije. Ako ništa ne znaš, možeš saknjiževnim delom raditi šta hoćeš, bez ikakvesvesti o vlastitoj odgovornosti. Znanjepostavlja jasne granice, utvrđuje kriterijumei uspostavlja svest o odgovornosti. Znanjeti onda pomaže i da napraviš vezu izmeđuknjiževnog dela i sveta unutar koga to delonastaje i kome se obraća. Na kraju, jedinoti znanje omogućava da valjano artikulišešopšta društvena pitanja, to jest kontekstunutar koga ćeš smestiti delo koje tumačiš.pametnom jasno da nešto poput slobodnog tržištane postoji nigde na svetu. A opet, upravo podizgovorom tržišta, u našim državama sprovodi senasilje u javnoj sferi, pa i u sferi kulture.Gase se mediji, jer, navodno, ne mogu da opstanuna tržištu; objavljuju se debilne knjige, jer, navodno,to prolazi na tržištu; nestaje pristojno izdavaštvo,jer, eto, za tim nema potrebe na tržištu. Pa dobro,ko čini to tržište, od čega se ono sastoji? Sasvimkonkretno, ko čini tržište za medije? Publika? Ne.Mediji su na tržištu onih koji se oglašavaju. A ko seoglašava? Velike korporacije. Kako nastaju i opstajuvelike korporacije? U sprezi sa političkom elitom.Dakle, mediji su pod direktnom kontrolom političkeelite, ali, mi smo odnekud rešili da to zovemotržište. Isto se događa i sa knjigama, pozorištem,filmovima, muzikom... Meni ponekad bude žaokada čujem da neko govori o jugoslovenskomtotalitarizmu. Mislim, ako je to onda bio totalitarizam,koju ćemo reč upotrebiti za ovo danas?E sad, u tom svetlu, o mogućnosti smene kulturnihparadigmi. Nevolja sa pojmom paradigme jeu tome što nam nije baš najjasnije šta ona znači.Najčešće, kad kažemo kulturna paradigma mislimona jedan homogen skup vrednosti i načelaprema kojima je potpuno uređeno jedno kulturnopolje. Ali, sve je u toj slici sporno. Kultura se nikadane može svesti na homogeni skup vrednosti inačela, kao što se ne mogu odrediti ni čvrste granicekulturnog polja. Umesto slike koju nam sugerišepojam paradigme, ja bih kulturu pre video kaonešto što se neprestano menja, a slika o stabilnostiposledica je utiska koji se stvara kada nekevrednosti i neki principi dominiraju neko vreme.Ali, to ne znači da su te vrednosti konzistentne, ida je dominacija apsolutna. Naprotiv, to je samoprivid ispod koga i dalje sve vri. Otuda, nije pitanjemože li se misliti promena, ona se događa neprestano.Pitanje je kakvu promenu želimo.(sic!)35

! CITAT‘’Meni je mašta sinonim umješnostiza otkriće. Maštati, otkrivati, osvijetlitinašim zračkom treptavu polusjenkugdje bivstvuju sve beskrajnemogućnosti, oblici i brojevi... Alimaštu ograničava stvarnost: nemože se zamisliti predmet kojegnema; njoj su potrebni predmeti,predjeli, brojevi, planete a odnosiizmeđu njih postaju jasni unutarnajčistije logike... Pjesnička maštaputuje i preobražava stvari, daje imsvoje najjasnije osjećanje i određujeneočekivane odnose ali uvijek,uvijek služi se činjenicama najtačnijestvarnosti. Ona je u našoj ljudskojlogici nadzirana razumom, odkojeg se ne može odvojiti. Njenomsvojstvenom načinu posmatranjapotrebni su red i granice.Federico Garcia LorcaMašta, nadahnuće, bjekstvo!36(sic!)

TeMATPoetika danasHaris Imamović/ Lirika danas: Ali znati istinu bez lirske velemašte, danas, u ovakvomsvijetu, čini nam se posve nemogućnim. - A moramo znati istinu, i govoriti istinu, istinesame radi. Radi nas samih. Jer, tek kada spoznamo istinu moći ćemo se spasiti, i tekkada kažemo istinu moći ćemo pomoći. Tek tada ćemo moći spasiti pojedinca. Ili barmoći pokušati. Pokušati pomoći sebi. Pomoći drugome. Pomoći čovjeku!Saša Ćirić/ Dvije kritike postratnih ratnih romana: Ova kritika je test. Ali ne test inteligencijeza čitaoce ni ispit hrabrosti za uredništvo “Novosti”. To je test pristojnosti ikritičarskog (ne)ukusa.Edin Salčinović/ Protiv žargona autentičnosti: Žargon književnicima osigurava društvenuprivilegovanost, obezbjeđuje im sakrosantni status čuvara znanja, ovlašćuje ihpravom autoritarnog govora, čini ih savremenim šamanima, a književnost degradirana stadij rituala.(sic!)37

Haris ImamovićLirika danasSnatrenje usvijetu tehnike- Osim što nam je blizak moderni osjećaj svijeta -današnjica i svijet u kojem nastaje modernolirskopjevanje slični su po mnogo čemu, posebice podruštvenim uzglobljenjima intelektualca-pojedinca- i osim što je taj osjećaj svijeta tako tačnoovaploćen u jeziku moderne lirike, u predstavamamoderne mašte, čini nam se da raspojasanostmoderne mašte ima još jedan važan smisao.Smisao koji izvire iz korijenske povezanostimoderne tehnike i lirike.Wikileaks - došašće tehnološkog Prometeja?Karte su otkrivene. Živimo u doba najveće diplomatskekrize u povijesti. Zapadne je vlade prignječilastega straha i uhvatio grčevit nespokojpanike nakon objavljivanja čitavog mora najskrivanijihameričkih diplomatskih slova. I dokzgranuti i uvrijeđeni Rusi i drugi saveznici, mlako,poput stidljivih usidjelica, grde djetinjastu nesmotrenostameričanske vrhuške, dotle je kineskiCK, bojeći se valovlja povodnja što je krenuo saZapada, zapovijedio uvođenje internet-policije, teje utrostručio količinu činovničke žbuke na svojojcenzorskoj brani. Zevzeci koji u školi nisu naučilida stoljeće traje sto godina, odmah su novonastalusituaciju okrunili za najznačajniji događaj21. stoljeća, dok je talijanski ministar spoljnihposlova blagoizvolio vidjeti sve to ekselencijskislikovito - kao ‘’diplomatski 11. septembar’’.Tu talijanski nesmotrenu i bulevarskofićfirićkumetaforu američki rodoljubi su očito shvatili previšeamerički, što će reći previše doslovno, pa su,sukladno vlastitoj prezabrinutosti za nacionalnusigurnost, kao i za živote američkih službenika,tih majki terezâ što diljem svijeta svesrdno radena očuvanju međunarodnog mira i sigurnosti,maccarthyjevski osornim arlaukom pozvali dase, kao i bilo kojeg beduina-talibana-teroristu,goni tog Assangea Juliana (osnivača i vođu organizacijeinternetskih aktivistâ, boraca za ljudskaprava, istraživačâ i novinarâ - Wikileaks, koja ječudnim i za sada nerazmrsivim klupkom okolnostipribavila 250 hiljada najpovjerljivijih diplomatskihdepeša State Departmenta, koje trenutnoobjavljuje na internetu); štaviše, trebalo bi s timaustralskim hakerom, lakomislenim krelcem, timžbirom-kriminalcem završiti po kratkom postupku,trebalo bi ga prikovati na križ, poslati možda uGuantanamo na prevaspitanje, kako bi se konačnookončao taj teroristički aranžiran anarhističkii suludolabrnjavi Assangeov angažman! - upravoovako, naivnoiskreno i u likujućoj nezajažljivostideklamiraju svoje živinske poučke texas -patrioti,- dok intelektualni koljenoprikloni, peharnici iprišipetlje, sociolozi, politički filozofi, profesorimeđunarodnoga prava i profesori književnosti,političari i njihovi glasnogovornici, zamjeniciglasnogovornika i zamjenici njihovih zamjenika,feljtonisti, politički analitičari i komentatori, i inagrla i jezici govore sve to, isto, samo malo ljepše,zakučastije, diplomatskije. Na drugoj strani globalnelivade za Assangea su isprsili svoja kokošijapoprsja - gore navedenim kategorijama jednakooblični- predstavnici tzv. progresivnog svijeta,i digavši liberalne štitove i još liberalnija koplja(američke proizvodnje), sa žilama punim žeravai rasprsom delirium tremensa u tim kokošijimintelektualnim prsima, pedagoški nadmeno viču(kao u bojevima homerskih junaka): pa, pobogu, g.Assange ima pravo govoriti i objavljivati sve štoželi, osobito ukoliko se radi o globalnoj istini, makakve to posljedice izazvalo, čak i nasilje! - zapravo,nismo li ovako govorili i u vrijeme objavljivanjaMuhamedovih karikatura ?! - Jasno, u pitanjuje bazna vrijednost zapadne civilizacije: slobodagovora, ta bjeloočnica na svijetlom licu evropskoameričkogduha u koju se ne smije dirati! Bar sedo sada nije smjelo. O vremena, o običaji! - Uzloviod protivurječja i protivstavljanja u svakomsu kutku koloseuma zapadne javnosti prisutni,38(sic!)

!TeMATFoto: Almedin Zukići sada kad su obasjani reflektorima Wikileaksafere,od najvećeg su značaja za svakog promatračazapadnjačkog duhovnog svijeta, a posebnoza onoga koji u zasjenku svega toga promišlja opovijesnoj situaciji riječi, o ulozi i mogućnostimaintelektualne riječi u današnjici, o stanju književneriječi u kolovrtu nezdravorazumskih okolnostidvadesetprvovjekovne nam savremenosti.Medijski senzacionalizam, kotva malograđanskemisaone shematike i tračibapskekarmin-emocije, tj. sve ono što susljednoprati ovaj slučaj, svoj su zenit dosegli kadaje vođa Wikileaksa uhićen u Londonu, ponalogu švedskog tužilaštva, i to zbog sumnjida je počinio zločin seksualnog nasilja nadvjema Šveđankama. Assange je uhapšen,saslušan, pa pušten, pod kaucijom od prekotristo hiljada eura, ali i pod policijskom prismotrom.Istraga je u toku.sti, niti u bilo kakvoj mudrosti: javnost, općasvijest, duh vremena, dakle, weltanschauung kojije općeposijan i koji usmjerava kretanje svijeta,odveć je razrook i krmeljiv da bi žižu postavio napravo mjesto; suviše je ta opća svijest ispunjenamisaonim salom (kojeg u nju sveudilj ugone novinari,spikeri, komentatori, sociolozi-harlekini, filozofi-papagajii filozofi-vrapci, profesori, političari,politički analitičari, portparoli, savjetnici i ostaliintelektualni gitaristi koji revno, iz dana u dan,svakovečerno, iz svih tih katodičnih cijevi i cjevurina,objašnjavaju kako su dva i dva četiri i kakoje g. Assange pravi đavao, odnosno, pravi mesija,i na tome završavaju priču), prenemoćna je ipremumificirana ta opća ne-svijest da bi skupilasnage za vaznesenje iz tog gledanja čučimice, iztih medijskomanihejskih bara trogloditske misaonosti,prekržljav i prepatuljast je taj opći duh dabi se uspeo na misaoni vidikovac, i da bi cijelustvar sagledao ozbiljno, jasnovidno, razumno: bezprepoznavanja Ahrimazadea i Ahrimana, na jednojili drugoj strani, već sa sviješću o postojanjuviše nego dva dobra i zla duha, kao i sa spoznajomo njihovom međusobnom prožimanju, kretanju iSvijet je sačinjen od dva principa, dva duha: Ahrimarazde- dobri duh, i Ahriman - zli duh. Duhslobode i pravde protiv duha laži i tlačenja. Takoje govorio Zaratustra. Tako je i današnji svijet,okupiran od šaradesknih masmedijskih duhovautvara,od tog paklenog haosa slika i grozničavogčegrtanja riječi i tonova, uvjetno kazano - zoroasterskisačinjen. Uvjetno kazano, jer ovaj maniheizam,dakako, nema izvor u filozofskoj mudropostojanjunjihovog pravog smisla tek unutarnekakve, makar zamišljene, cjeline stvarnosnihodnosa. Medijski senzacionalizam, kotva malograđanskemisaone shematike i tračibapske karmin-emocije,tj. sve ono što susljedno prati ovajslučaj, svoj su zenit dosegli kada je vođa Wikileaksauhićen u Londonu, po nalogu švedskog tužilaštva,i to zbog sumnji da je počinio zločin seksualnognasilja na dvjema Šveđankama. Assangeje uhapšen, saslušan, pa pušten, pod kaucijom odpreko tristo hiljada eura, ali i pod policijskom prismotrom.Istraga je u toku.G. Assange, bivši haker, potencijalni silovatelj,heroj antiglobalističkih udruženja, vođa svijetakoji se voli zvati progresivnim, elektronički Buda,čovjek koji uživa u drevnostilskom tugaljivommudrovanju, približno jednako kao i u mijenjanjuforme i boje svoje kose, za sada se začuđujućeodlično brani, i još se cjelomudrenije postavlja uovom slučaju. Izuzevši gorke neugodnosti danaprovedenih u jednosedmičnom zaptu, a posmatrajućikolotečinu događaja kroz vizir idejnodejstvenihnamjera Wikileaksa, reći ćemo: g. Assangenije mogao poželjeti bolji mizanscen od onogu kojemu se i zatekao, jer: trostruko je popularnijiod cijelih hollywoodskih sazviježđa - od kojihuostalom ima veliku podršku, i nikako samo odnjih već i od najgrlatijih svjetskih telala, svesrdnu(jasno, oblapornu) ispomoć u raznošenju podatakaiz američkih tajnih depeša po globalnommravinjaku; i bivajući gonjen i proganjan od švedsko-britanskihpolicijskih polipa-poluga američkeadministracije, bivajući, dakle, žrtvom jednog‘’montiranog političkog procesa kakav se viđasamo u totalitarnim političkim sustavima’’, nesamo da je sve savršenija figura za igranje mesijanskeuloge martira istinodonositelja, već nasvaki urlik grlovođa domoljubljne kentakijevskorepublikanskefilozofije, mislilaca što imaju u glavimisli koliko i SAD zvjezdica na zastavi, uzvraćamnogo snažnijim i ubjedljivijim glasovima-protivudarcima,pravim intelektualnim knock-outimaautentičnog zapadnjačkog liberalizma, karlpopperovskeliberalne logike, tog koštanog tkivaamerikanskog i cjelokupnog zapadnog ideološko-političko-pravnogtijela, i time zapravo tučeAmerikance njihovom vlastitom intelektualnomtoljagom, tj. bejzbol palicom, tj. onom kojom onignjetu pamet cijelom ostatku svijeta stotinamagodina:Julian Assange, arrested founder of Wikileakshas called for “the need to defend the right ofall media to reveal the truth. The idea, conceivedin Australia, was to use internet technologiesin new ways to report the truth” (prenosi jedan(sic!)39

zapadni dnevni list). Osim toga g. Assange jeuspio, i to majestetičnim načinom, spasiti projekatWikileksa od denuncijatorsko-podmetalačkihetiketa (teorije zavjere ili prenapregnutosti ocjene)intelektualnih cestoredarstvenika i zaplotnjaka:“Scientific journalism allows you to read anews story, then to click online to see the originaldocument it is based on. That way you can judgefor yourself: Is the story true? Did the journalistreport it accurately?”U ime istine, u ime pravde, u ime nekog novoga,boljeg svijeta, s nadom u promjenu, s imenomborca za slobodu govora, za najviše moralne ideale,za slobodu i pravdu, u ime ljudskog dostojanstva,pod imenom najčasnijeg djelovanja, protivzle i pogane vlasti, vlasti koja ga progoni, koja ga‘’prikiva na križ’’, držeći se čvrsto pod stijegomtog giordanobrunovskog žrtvovanja, ali i djelujućioprezno i misleći mudro, koristeći se najmoćnijimtehnološkim sredstvima prenošenja informacija,djelotvorno, precizno i objektivno-uvjerljivo, g.Assange i njegova organizacija prokazuju prikrivenuplijesan-podlogu tog sebeljubivo obnevidjelogsustava; protestvuju protiv sveprožimajućegnasilja koje revno provode (ili podupiru) svjetskevlade, baš kao i nezvanični dršci moći, - i u konačnicidovodi se cjelokupna ta vrhuška, na trenutke,u nerazrješiva protivurječja pred očima duhavremena. (Assange writes that in the four-yearpublishing history of WikiLeaks not a single person,as far as anyone is aware, has been harmed.“But the US, with Australian governmentconnivance, has killed thousands in the past fewmonths alone,” he writes.) Koliko god bio opravdanizvjestan estetički zazor od Assangeovogzenbudističkog i rahlog litanijskog patosa u javnimnastupima, kao i sve te trač-ekstravagance igizdelinstva, ipak, vrednovati pošteno i pravedno,danas i ovdje, ocjenjivati objektivno moralnostnjegovih akata, znači govoriti o tome koristećiuglavnom hvaliteljske pridjeve.Bajoslovnost situacije jeste svakako tkivo kojimmoraju prosvrdlati crvi sumnje 1 , ali to bi već bioput prognostike kranjih (prikrivenih?) namjeracijelog projekta, za što, sada, nemamo dovoljnoputokaza niti potkrepiteljskih kandelabarâ. Toostaje budućnosti. Sada i na ovom mjestu, važnonam je ono što jeste. Važno nam je ono što Wiki-1U tom horizontu za sada je zanimljivo pitanje kojepostavljaju neki novinski analitičari: zašto je od mogućih100 miliona diplomatskih telegrama - koliko je više od11.000 američkih diplomata širom svijeta na temeljusvakodnevnih aktivnosti u periodu od 1991. do danasmoglo napisati - odabrano samo tih 250.000? - je li topuka slučajnost? Ili je to planirana selekcija iz ko zna kojihrazloga?leaks i g. Assange jesu. A jasno nam je da jesuozbiljna i samoodrživa organizacija, i da ta logističkastamenitost doista fascinira, s obzirom naskoro savršeno uhodane, istančane i posrednenevidljive,zbog čega još više opake i gnjile, surovemehanizme ukroćivanja, egzistencijalne prinude,ili osakaćenja-nipodaštavanja svakodnevne intelektualnepobune protiv nepravednih socijalnihformi. Za razliku od odveć slobodne prognostičkefikcije ili sintetičkog algebarskoapstraktnog suđenjao sumraku svijeta u niskotiražnim novinama- da i ne govorimo o uzaludnosti pisanja revolucionarnihprograma u lenjinističkim časopisima- za razliku od nedjelotvornosti pojedinačnihintelektalnih pobuna-donkihoterija, koje brzinomelektronskog talasa bivaju denuncirane, samimčime osakaćene, od utuka ideoloških skutonošai intelektualnih sahanolizaca slobodnotržišnedemokratije; ili ih se samo prešuti, što je moždai najdjelotvornije; dakle, za razliku od nemoćneriječi svakodnevnih pobunjenika Wikileaks uspijevaprivući pažnju milijardi svijesti, ali i biti uvjerljivu dokazivanju vezivanja, ponižavanja i mučenja(pa fotografisanja) ljudi, satiranja i mrvljenjagradova, strijeljanja afganistanskih civila, iračkihcivila, sudanskih, etiopijskih i somalijskih nedužnika,helikopterskog usmrćivanja američkih novinara,krađa, prevara, lobija, malverzacija, korupcija,diplomatskog, menadžerskog, fabrikantskog,trgovačkog i bankarskog kriminala itd. itd. - ipo prvi puta sve je to potkrijepljeno dokumentimasa potpisom i pečatom State Departmenta.Dakle, konačno in flagranti! - Misao da Wikileaksdoista jeste nad-novinarstvo, da je daleko povišvodostaja običnog novinskog protesta, da imadaleko snažnije elektroničke talase-mišiće odtog svakodnevnog (dakako plemenitonamjernog)publicističkog anitzahodskog aktiviteta, pa čak inajozbiljnijeg istraživačkog novinarstva kakvosmo do sada poznavali, tu misao podupire i sljedećipodatak: 250 hiljada dokumenata čuvani suu Švedskoj, u sjedištu, u štabu opremljenom najčudesnijomtehnologijom, sigurni trideset metaraispod zemlje u hladnoratovskom bunkeruizdubljenom u stijeni blizu Štokholma. - Imajućiu vidu rečeno, najprije ono o logističkoj snazi, omoralnom izboru i o dejstvenim mogućnostima,neizbježno je utvrditi kako je Wikileaks - najvećepregnuće kritičke svijesti, najveći intelektualniangažman današnjice, ali i jedan od najznačajnijihfenomena naše savremenosti uopće.Magijsko kruženje vijestiKarte su otkrivene. Svijet potresa zemljotresnajveće diplomatske afere u historiji. Talijanskiministar Frattini zove to ‘’diplomatskim 11. sep-!TeMATFoto: Almedin Zukić40(sic!)

tembrom’’. Nadmeni poput septemvirskih sudijaantiglobalisti-gizdelini su nadsvakodnevno ozareni,jer se konačno desila prava stvar, i ništa višenije isto nakon Wikileaksa. Julian Assange poručuje:Svijet će biti bolje mjesto. Mediji, elektronskii tiskani, zapadni i istočni, izvještavaju i analiziraju,bruje, zvrndaju, klepeću, čavču i zvoncajuna sve strane, suprasni s tom čudesnom količinomšokantnih vijesti, te nam se sve čini kao dase nešto veliko dešava, da ništa više nije isto. Ališimo li se te razorokosti i pogledamo li hladno ijasnovidno, vidjet ćemo, sve je - osim naslovnihstranica - isto!Epidemija kolere na Haitiju je ubila više 1.800osoba i izazvala političke nerede u zemlji: pobješnjelamasa na ulicama okruga Grand’Anse mačetamaje sasjekla, kamenjem zatukla, i potom spalilapetnaestak ženskih osoba, vjerujući da su sveto vještice koje raznose koleru; opozicija ne prihvatarezultate izbora u Obali Slonovače, vojskaje zatvorila granice, prijeti mogućnost rata, Savjetbezbjednosti UN-a poziva na suzdržanost; u Irakunovi bombaški napadi, više od pedeset osoba jepoginulo (kada su iračke snage sigurnosti pokušaleosloboditi vjernike koje su u katoličkoj crkvi uBagdadu držali islamski ekstremisti); vojnici JužneKoreje i Sjedinjenih Država započeli su velikuvojnu vježbu u trenucima ekstremne napetostina poluotoku, nakon sjevernokorejskog raketnognapada u kojem su poginule četiri osobe, Pjongjangje optužio ‘’marionetski Seul zbog provokacija’’,Vijeće sigurnosti UN-a pozvalo je na smirenjetenzija; u kazahtanskoj prijestonici Astaniokončan je dvodnevni samit OSCE-a usvajanjemzavršne deklaracije, ali bez postizanja dogovora okonkretnom akcijskom planu za prevenciju budućihsukoba; kontakt-grupa predvođena SAD-omposlala je novu ponudu Iranu za rješavanje pitanjairanskog nukelarnog oružja: od Irana se tražida preda, u zamjenu za gotovo nukelarno gorivo,1.800 kilograma obogaćenog uranijuma, što je600 kilograma veća količina nego što je stajalo uponudi koju je Teheran odbio prošle godine.Ulagači sve više gube povjerenje na svjetskimtržištima valuta, vrijednosnim kursevima semanipuliše, vrijednost valuta je neuravnotežena,tržišta postaju nervozna, banke upozoravaju:nisu sigurne mogu li opstati ako se tržišta nepovoljnorazvijaju, vlade donose finasijske akte, tržištase smiruju, rastu vrijednosti akcija. Analitičaribanaka prognoziraju: rast cijena nafte u idućojgodini, razlog: povećanje potražnje na tržištimau nastajanju. Microsoft je u trećem kvartalu ovegodine ostvario rekordne prihode. Irska je predbankrotom. Irska je zbog problema svojih banakakrajem novembra zatražila od Evropske unijei Međunarodnog monetarnog fonda 85 milijardieura pomoći. U Španiji štrajk kontrolora leta, najvećijoš od doba Frankove vladavine. Portugal iŠpanija su pred ekonomskim kolapsom, Grčka iHrvatska neće moći otplatiti svoje dugove - predviđajuekonomski analitičari. Američki časopisForeign Policy objavio je listu najvećih mislilacadanašnjice, listu ljudi koji su svojim idejama i djelovanjemobilježili 2010. godinu. Prva dva mjestazauzeli su milijarderi Gates i Buffett, a njihovagenijalna ideja bila je da ulažu novac u Kinu, Indijui zemlje u razvoju. Na vrhu liste su i direktoriMMF-a i Svjetske banke, jer su imali ‘’jasnu vizijuu trenucima krize i objasnili su kako spriječitiponavljanje sličnog scenarija’’. BiH je obnovilakreditni aranžman sa MMF-om. Na seminarusarajevske berze ekonomski stručnjaci su sesložili kako domaće firme moraju naučiti upravljatis rizikom: svako nuđenje proizvoda tržištupodrazumijeva određen rizik, dok strah od rizikaznači zastoj kapitalnih projekata. Naftna rafinerijau Brodu pred stečajem zbog loše privatizacije.Najavljen je novi rast cijena mesa, izazvan lančanimposkupljenjem osnovnih životnih potrepština.Dizel, lož-ulje i autoplin skuplji su za petfeninga. Razlog: povećanje rafinerijskih cijenânaftnih derivata u svijetu...Ljudi plaćaju račune, računi poskupljuju, poskupljujui hljeb, mlijeko, meso, nafta, bezglavo skačucijene, ljudi skaču pod vozove, autobuse, skaču smostova, s petih spratova, s balkona okićenih cvijećem,bolničkih prozora, ljudi pijani, sneveseljeni,depresivni, sumanuti, zdvojni, izgladnjeli, ljudiprozebli, bolesni, sušičavi, ljudi mjesečari, šizofrenici,blatotepi, lutalice, lica čađavih, podbuhlih,(sic!)41

žutih, crvenih, napadaju druge, bodu, kolju, dave,truju, strijeljaju braću, rođake, muževe, nevjerne,sakate ili nasilne, sakate ili ubijaju ljudi druge ljude,sakate ili ubijaju sebe same. Čopori gladnihpasa traže hranu, postaju razdražljivi, napadajuljude, ljudi gone pse, psi gone ljude, ljudi gladnihcrijeva traže hranu, ljudi štrajkuju, traže plaće,penzije, regrese, ljudi umiru depresivni, izmučeni,gladni, od bolesti sa latinskim nazivima, umiru odmina, od oružja zaostalog iz rata. (- Todor Straćar(69) iz sela Drljaci u blizini Prnjavora, počinio jesamoubistvo aktiviravši ručnu bombu tipa M-52prislonjenu uz grudi. Čin se desio u neposrednojblizini kuće njegovog zeta u ulici Mile Rajića broj 6,gdje je Straćar živio posljednjih petnaestak godinasa svojom porodicom, suprugom i kćerkom.Razlozi samoubojstva, kako je potvrđeno iz policije,nisu utvrđeni.)Ljudi tragaju za nestalim ljudima, za karlicama ikoljeničnim kostima svojih nestalih u ratu, majkatraži kosti pet ubijenih sinova, ljudi nalaze kosti, isahranjuju te karlice i te koljenične kosti, i sretnisu, jer su umirili duše, duše svoje i duše svojih,ljudi optužuju i okrivljuju ne-ljude, svjedoče, tražepravdu, osvetu, pa urliču neljudski ili ćute, pajadoliko umiru, onespokojeni i sami raščovječeni.Ljudi ginu i u poplavama, snježnim olujama,klizištima, požarima, željezničkim i avionskimnesrećama, u tučama, u navijačkim neredima, naproslavama, novim godinama, o vjerskim praznicima.Ljudi krijumčare i trguju oružjem, narkoticima,ženama, ljudi kradu od nepokretnih starica,iz vrtića, džamijâ-crkavâ, zvjeroljudi siluju kćerke,siluju dječake, tuku, tjeraju da prose, ljudi prosei podaju se za pare, ljudi-živinčad se prodaju zašaku para, ali i za auta, odijela, kuće, za publicitet,komfor i sigurnost, ljudi šenluče, pjevaju, plešu,gledaju nogomet, košarku, tenis, koncertne spektakle,show-programe, ljudi-dembeli podešavajuton, mijenjaju kanale, bore se s ležajima, s foteljama,s holosterolom, prave frizure, polažu srcai kucavice na tastature, slikaju se polugoli i goli,pa se besramno pokazuju urbi et orbi, srame sestida, dotjerani, našminkani, očuđeni, nakinđureni,šokantni ljudi, polugole žene, reklamirajujogurt ili automobilske gume, namještaj, odijela,svile i kadife, kupuju ogrlice, aute sa pozlaćenimfelgama, kupuju kuće sa četrnaest spavaćihsoba i vinskim podrumom, kupuju karipske plaže,crnogorska ostrva, cijele okruge i gradove. Pišu ilipotpisuju knjige, glumci, menadžeri, predsjednici,diplomate, muzičari, pišu i potpisuju autobiografijei biografije, i za pet para skidaju se do gola,odaju smisao života, recepte za poslovni uspjeh,za bračnu sreću, duševni spokoj i životno zadovoljstvo.Naučnici pišu studije za ušlafrokljenemozgove, savjete za dugovječnost, za lišavanjestresa, za lijepu kožu, prave istraživanje, pa upozoravaju:da jeftine naočale mogu izazvati mrenui tumor, da je pucanje noktiju znak slabe hranjenosti,da leđa češće bole osobe koje su pod stresom.Pišu i umjetnici, slikaju, snimaju i vajaju, i pišuproteste, potpisuju peticije, bune se zbog smanjenjabudžetskih sredstava za kulturu, predstavljajui promovišu domovinu na međunarodnimmanifestacijama, pa protestvuju protiviste te države zbog odsustva novčane podrške,umjetnici i profesori organizuju okrugle stoloveo totalitarizmima 20. vijeka, o filmu 21. stoljeća,o ugroženosti manjinskih skupina, o savremenojumjetnosti, u saradnji sa centrima za savremenuumjetnost iz Ljubljane, Kopenhagena, Talina,organizuju seminare u okviru bijenala savremeneumjetnosti, organizuju javne debate i galerijskeizložbe savremenih umjetnina, pod pokroviteljstvomšvedske, njemačke, slovenačke ambasade,međunarodnih fondova, kompanija, brendova.Jedna mlada sarajevska savremena umjetnica,ovogodišnja dobitnica nagrade Zvono, putovat ćeidućeg mjeseca u Njujork, gdje će u okviru šestosedmičnogboravka imati priliku da realizira noveradove. Putovanje u američku metropolu dio jeprestižne nagrade za mlade umjetnike. Autoricanagrađene instalacije ‘’Statement’’ objasnilaje kako je za dobivanje nagrade presudan biokvalitet samog rada, relevantnost tematike zasavremeni trenutak i zaokruženost forme sameinstalacije. Osjećam se motivirano, govori mladalaureatkinja, nakon što sam dobila ovu nagradu.42(sic!)

!TeMATFoto: Almedin ZukićJer se tu ne radi samo o priznanju niti je ono presudnoza moj dalji angažman. No, neka vrata usvijetu umjetnosti lakše se otvaraju nakon ovakvenagrade. Motivaciju će mi, nadam se, dati isamo putovanje u Njujork, gdje ću dobiti bolji uvidu savremenu umjetničku scenu i možda ondabolje razumjeti gdje je moja pozicija na toj sceni ikako se pomjeriti s nje i gdje.Boravak u Njujorku zamišlja inspirativnim,zabavnim i poučnim, nada se novim poznanstvima,raduje se što će vidjeti najprestižnije muzejei galerije, te se nada i da će stečena iskustva moćiprenijeti i u svojoj zemlji. Prema njezinim riječima,većina umjetnika u našoj zemlji ima dovoljno prostorada se izrazi u svojoj punoj kreativnosti, nota kreativnost neće biti lako prezentirana lokalnojpublici, jer publika nije pretjerano zainteresiranaza umjetnost, osobito savremenu. Problem je štona izložbe dolazi veoma mali broj ljudi, i to uvijekistih, a nova lica se veoma rijetko pojavljuju.Samim tim kreativnost ne biva prepoznata nitipromovirana u javnosti, a umjetnicima nedostajevažan i željeni ‘’feedback’’.Sloboda govora - coup de grâce za intelektualnuriječSvijet će biti bolji, veli g. Assange. Kad, kako i koliko?- Šta će se promijeniti? Kojim sredstvima? Zakoje vremensko razdoblje? - Republikanci će doćina vlast umjesto Demokrata? Desnica umjestoSocijaldemokratije? Socijaldemokratija umjestoDesnice? - je li to?! Kina, Sjeverna Koreja i Afganistanće se demokratizirati po zapadnom modelu?BiH će ući u NATO i Evropsku uniju? - Jesu li to tepromjene u bolji svijet?!Kako smo već rekli, djelatnost Wikileaksa zasigurnojest najznačajniji čin kritičko-intelektualnesvijesti, sudeći po sredstvima uključenim utu djelatnost, kao i po efektima koje je proizvela,ali biti mozgovno kljast, raspamećen poput većineanalitičara, biti poluinteligentan, biti misaonikomarac, pa govoriti kako će Wikileaks-afera imatinesagledive posljedice, kako će korjenito preobrazitii trajno narušiti međunarodne odnose, toznači imati zrikav pogled na stvari. - Kako? - Kojimmehanizmima? Koje odnose? Ko će procesuiratiameričku državnu tajnicu ako je naredila da se špijuniraUN?! Ili ruskog i talijanskog premijera zbogkriminalnih akata?! Jasno je kako ni gramzivo-lopovljivogsudanskog predsjednika niko neće sudskigoniti - osim ukoliko zapadne vlade ne buducrpile nagon za pravdom iz sudanskih naftih polja.(A tada bi već i sam Wikileaks bio upregnut u djelatnostipotpuno suprotne vlastitim namjerama.Vae victis.) U tom smislu treba shvatiti i osvijestitistanje svijeta, i razumjeti kako Amerikanci, ili bilokoji drugi vladari, ne vladare zbog svojih ljudskihvrlina, već zbog moći, i kako osporavanje njihovogmoralnog digniteta, mada uvjerljivo i adekvatnoistini, ne može uzdrmati njihovo vladanje. Trebarazumjeti kako svijetom još uvijek - kao i uvijek! -vladaju zakoni sile, moći, jačega, i zaključiti kako ihsamo veća sila, silnija moć, neko jači, može narušitiili promijeniti. Treba shvatiti, mučno i obeshrabrujuće,kako živimo u nerevolucionarnim vremenimai priznati, iako onespokojavajuće ipak nereakcionarno,da se, posmatrajući duhovno-političkutektoniku ove glupe zemljine kore, nemamo mnogočemu ni nadati. - Sve što se može u ovakvomdanas i ovdje izdejstvovati jeste: govoriti i pisati,tugaljivo nemoćno jojkati svoje intimne kalvarije, ilijogunasto ostrašćeno protestirati protiv nepravdomsveprožetog bitka, boriti se protiv zahodskemisaonosti i moralnog sifilisa, pišući po bijelimstranicama ili udarajući glavom po bijelim zidovima,što je - posmatramo li same učinke - jedna teista stvar.Prvi dokaz. Stvari skrivaju svoju bit. Ne bilokoje stvari već tehničke naprave. I upravozbog toga što tehničke naprave nisu bilo kojestvari, već najvažnije stvari u našem svijetu,stvari koje su postale važnije od samogačovjeka-pojedinca, stvari bez kojih je nezamislivživot u današnjici, dakle, tehničke napravekoje su suštinska odlika našega svijeta -stvari postaju lažne. Kako? One su lažne jersu lažljive. Jer svojim lažnim izgledom skrivajusvoju suštinu. Svoju istinu. Njihov izglednema veze s njihovom biti. Kamere, zvučnici,bube-prisluškivači, prigušivač na pištolju ilicyclon B-gas konzerve u Aušvicu koje jedvada se razlikuju od tegli sa marmeladom. Stvarise čine manjim nego što jesu. Industrijskemašine sve manje prave buku. Oružja i ostaleopasne naprave su sve nevinijeg lica.Zašto je riječ toliko nemoćna?Posve čudesan je, na primjer, način na koji samg. Assange osvješćuje tu činjenicu: u položaju ukakvom jeste, boreći se riječju protiv svijeta, onizvodi misaonu kapriolu i kamenohladno priznajeslabost i uškopljenost riječi na Zapadu - što moždaodaje njegove iskrene i poštene namjere u vezisa cijelom stvari. Kako god - bio iskren ili opsjenarskidolozan - Assange je zasigurno u pravukada kaže da: na Zapadu postoji samo vještačkasloboda govora, u kojoj riječi nemaju moć nitisnagu. Moć je ‘’fiskalizirana’’ kroz mrežu državnihugovora, dioničkih udjela, finansijskih aran-(sic!)43

žmana, pa javni govor nema utjecaja. Osnovniinstrumenti moći ne mijenjaju se bez obzira nato što se ‘’slobodno govorilo’’. U Kini postoji cenzurazato tamo riječ još uvijek ima moć i vlastje se plaši. Napadi Amerike na nas daju nadu dapostoji moć riječi koja će moći probiti blokadu.Njegovim nadama teško se možemo prikloniti,ali njegovoj analizi povijesne situacije riječi trebase pokloniti, i priznati da je poprilično adekvatnarasporedu fakata u stvarnosti, da je nadasvepronicljiva usporedba sa Kinom, s tim da trebaizdvojiti sintagmu ‘’vještačka sloboda govora’’ ipod lupom je sagledati. Vještačka sloboda govora,kako kazuje Assange, stanje je grohnulosti iuškopljenosti riječi, riječi kojoj je oduzeta moć dazaista djeluje, da usmjerava rijeku stvarnosti, i utom stanju vještačke slobode govora ma šta segovorilo ili otkrivalo - ništa se zapravo neće promijeniti!Ovom spoznajom Assange kao da se zapliće uklupko protivurječnosti: naime, projekat Wikileaks,kako smo već vidjeli, lišen je ma kakve utopičnostiu smislu konkretnih političkih programa,- Assange nije prorok revolucije, niti je Wikileaksnovi Oktobar, ne ciljaju na korjenite promjenepostojećeg društvenog stabla, oni za svoj jedinicilj drže tek odbranu prava na slobodnu kritikuvlasti, tražeći da im se dopusti objavljivanjedokumenta, bez pritisaka, bez da ih američkaadministracija progoni montirajući im silovanja ustaljinskim stilu, - dok na drugoj strani tog vrzinogkola odjednom vidimo kako čudnik Assange plešes osvješćivanjem suštinske nemoći riječi unutarliberalnog političko-pravnog tora, u kojem vladasamo pastirova moćna toljaga, bez obzira na tošto se ‘’slobodno govori’’! Kako sad to!? - čovjekkoji se riječju bori protiv svijeta, za slobodu govora,istodobno nam govori kako je sloboda govora naZapadu onesposobila riječ da bude djelotvorna ubilo kakvoj borbi protiv stvarnosti?! Bori li se ovdjeg. Assange protiv samoga sebe? Je li onda i njegovangažman kojekakva mužnja jarca?Da bismo doveli u red ovo raspleteno i zamršenoklupko pojmova potrebno je upitati: protivkakve i za kakvu slobodu govora se bori g. Assange?- Jasno, ono šta postoji kao sloboda govorana današnjem nečuveno podivljalom Zapadu:ta potpuna i ničim ograničena sloboda govora,sloboda govorenja svega i svačega, sloboda ododgovornosti za rečeno, sloboda po kojoj svakaintelektualna stjenica može izraziti svoj stav, makako on stjeničav bio - i toliko je tih stjenica i njihovihstjeničavih stavova, i toliko je tih misaonihbuha, goveđih vaši, moljaca, muha đubrara, vunotrbihprelaca, mrmaka, balegara i žohara, i svakamala sobna muha, larva, opančara, kupusara,kao i svaki gundelj, dalkuša, strižibuba, hlapimuhai potkornjak pisar (Ips typographus) ima svojstav i svi ga objavljuju, i sve te njihove ljigave ikolutićave misli, potkornjačko-balegeve, gubave,grbave, surlate emocije uformljene u svo to mozgonagrizajućestruganje, i svrdlanje, i mazanjepo papiru i škrgutanje, crvrčanje i bzikanje - odkojega se ne čuje blagozvučni leptirski lepet krilakojim se stidljivotiho i skriveno oglašava ljepotaili istina; pa i kad se za trenutak, kratko kao životleptira, iz tog blesavog karnevala otkrije i oćutiistina, ona nema nikakvih dejstava na poredakstvarnosti - zatire joj se trag, brzo, kao neiskriljenojlarvi - jasno onda, da takva sloboda govorajeste nakaradna, natražnjačka i posve čudovišnasloboda govora, da ta domaločašnja negacijatotalitarne negacije slobode izražavanja, ili, kakokaže Assange, vještačka sloboda govora, jestede facto - nesloboda! - Ali na što onda on ciljasugerišući nevještačku slobodu riječi? Assange tone uobličuje, ali sudeći po njegovim dosadašnjimistupima, po načinu odbrane od napadaja onekentakijevsko-teksaške anti-mudrosti, Assangese bori za slobodu govora, neograničenu bilokakvim uskopatriotskim ili zahtjevima ‘’interesameđunarodnog mira i sigurnosti’’, ali ipak obavezanuda govori - istinu! Assange uvijek kaže: “theneed to defend the right of all media to reveal thetruth”. Dakle, njegova formula je: slobodno govoriti,ali govoriti istinu. Jasno, radi se o posve neoriginalnoji neostvarivoj ideji. - Tradicija liberalnemisli, tradicija koja proizlazi iz realitivističkogpogleda na svijet, vidokruga koji ne priznaje hijerarhijuistinâ ili moralâ, već svako novo gledišteusvaja kao jedno od mogućih, čime ih sve ujednačava,čime, zapravo, onemogućuje intelektualnumisao i riječ da usmjeravaju tok stvarnosti, dakle,tradicija i weltanschauung, koji su tobože receptu borbi protiv dogmatičkog sljepila, staza slobodnogmišljenja, a zapravo su zakržljala misaonažila, ideje sa izrazito natražnjačkim ciljevima, ali itemelji ustava većeg dijela našeg globalnog mravinjka,ustava koji shvata slobodu govora kao sloboduglasanja svih intelektualnih insekata, i sveprisutnostte ideje čini neostvarivom, bar u ovojstvarnosti, ideju o slobodi govorenja, ali govorenjaistine. Sumrak i beznađe! I kao da nije dovoljnosamo to, već postoji još jedan, mnogo nerješiviji,uzrok onemoćavanja dejstvenosti riječi - tehnika,taj nerazumni razum. - Sam tehnološki razvojsredstava komunikacije proizveo je inflaciju riječi,buku i bijes riječi, koja je naglim razvojem internetapostala suprasna, i zatekli smo se u stanjunemoći (intelektualne) riječi zbog svemoći (elektronskomedijskih)riječi . - G. Assange veli kako!TeMAT44(sic!)

elektronička sredstva mogu biti način vraćanjasnage riječima. Taj bivši haker i strastveni zaljubljeniku računare, očigledno se nikada nije iskrenozapitao, nije li upravo tehnika oslobodila tusada već preraspojasanu i nezajažljivu sablastbujicuriječi koja guta svaki zametak istine i gušisvaki čin pobune?! - i nije li tehnika među glavnimkrivcima usmrćivanja djelotvornosti intelektualneriječi?! - U bezglavoj jurnjavi i gvalji tih elektronskihbukova riječi, u magičnom svjetlucanju riječislika,koje šikljaju iz svih svjetlosnih otvora i uskačuu oči, riječi-tonova što, gusti kao kiša, padajupo nama i lijepe se za ušne opne, naša svijest jekao nikada dosad onemoćena, potopljena u moruiskara, mada neprimjetno, jer smo naviknuti danam je u glavi rasprs vatrometa slika i tonova,informacija i dezinformacija, i vrlo je teško, gotovonemoguće, zastati na trenutak i pokušati razlučitiistinu od cijelog tog svemira laži, razlučiti važnood nevažnog u toj pobješnjeloj gunguli, i sabratitaj stampedo sumanutih činjenica u neku višupovezanost, jer stalno dolaze nove i nove riječi, iugone nove, najnovije, najsenzacionalnije i najšokantnijevijesti, i dnevice ih gutamo splačinaste,smireno, kao vremensku prognozu, ne razmišljajućijesu li to podmetaljke i opsjene, ne pomišljajućida se isključimo iz svega toga, jer je tonemoguće: kamogod se okrenemo - tu su, a trebabiti glup kao vepar, pa misliti da mediji mogu bitinezavisni i slobodni u tržišnoj ekonomiji, da mogubiti saslušani ako govore ozbiljne stvari, bez umiljaveneiskrenosti, dakle, da mogu biti i pravednii djelotvorni, da uopće mogu opstati u ovakvomsvijetu govore li istinu o stvarnosti.Ekskurs: Günther Anders u lažnom svijetuA šta je uopće istina o stvarnosti? O današnjojstvarnosti? Šta je to stvarnost? Stvarnost u svijetutehnike. U svijetu od tehnike. Bez makar parčadiodgovora na ovo pitanje bit će uzaludan savnaš napor da razumijemo položaj (književne) riječiu današnjici. Jasno da je pitanje pretenciozno ukontekstu našega razmišljanja, i da je eventualniodgovor izvan dohvata spoznajne moći autoraovog rada, ali uz filozofsku pronicljivost jednogaGünthera Andersa, vjerujemo da je mogućno,makar djelomično, razbistriti mutnu vodu koju sasobom nosi ovo složeno metafizičko pitanje.Anders vjeruje kako je osnovni efekat trećeindustrijske revolucije da sve više svijet nije tošto jeste. Kako sad to? Dva su dokaza ključna uAndersovom odgovoru. 2Prvi dokaz. Stvari skrivaju svoju bit. Ne bilo kojestvari već tehničke naprave. I upravo zbog togašto tehničke naprave nisu bilo koje stvari, većnajvažnije stvari u našem svijetu, stvari koje supostale važnije od samoga čovjeka-pojedinca,stvari bez kojih je nezamisliv život u današnjici,dakle, tehničke naprave koje su suštinska odlikanašega svijeta - stvari postaju lažne. Kako? Onesu lažne jer su lažljive. Jer svojim lažnim izgledomskrivaju svoju suštinu. Svoju istinu. Njihovizgled nema veze s njihovom biti. Kamere, zvučnici,bube-prisluškivači, prigušivač na pištolju ilicyclon B-gas konzerve u Aušvicu koje jedva dase razlikuju od tegli sa marmeladom. Stvari sečine manjim nego što jesu. Industrijske mašinesve manje prave buku. Oružja i ostale opasne2Zastarjelost čovjeka (prev. Vera Stojić)(sic!)45

naprave su sve nevinijeg lica. Tehničke napraveteže što bezazlenijoj pojavnosti, iako njihovi učinci- njihova bit - ostaju jednakim. Ili postaju jošopasnijim. Tako stvari svojim izgledom ne odajusvoje moguće učinke i one su nešto mnogo višenegoli što je to njihov čulni izgled. Vrhunac togprocesa ulažnjivanja svijeta jeste razvoj atomskognaoružanja. Nuklearni reaktori danas izgledajuposve neupadljivo i bezopasno, i naučnicikoji se šeću tim ustanovama više su nam nalikna doktore pedijatre negoli na indirektne ubojicedjece. Kada ugledamo na TV-u američke ili ruske(ili sjevernokorejske?) projektile sa nuklearnimpunjenjem posmatramo ih sa istom bezbrižnošćukao i kad gledamo jednakooblične projektileu američkim ili japanskim crtanim filmovima.Rijetko ko u tom trenutku ima u svijesti sugestivnupredstavu upepeljenih stanovnika Hirošimetamo nekog avgusta neke tamo četrdesetpete. Aupravo je ubijanje Hirošime suština tog atomskogprojektila, i slika te pustinje od ljudskog pepela umjesečinastoj pomrčini jeste istina tog projektila.Kažemo ‘’kada ugledamo na TV-u’’, ne samo zbogtoga što nemamo priliku svakodnevno izblizagledati te interkontinentalne rakete, već da bi sei vidjelo kako fotografski realizam televizije, baškao i realizam ostalih elektronskih medija, čestonije sposoban dokučiti istinu o stvarnosti madaje vjerno prikazuje. ‘’Onaj ko je jednom eksplozijuatomske bombe primio kao potrošač slikeisporučene u kuću, dakle, u obliku razglednice sapokretnom slikom, u svojoj ugodno zagrejanojsobi, sada će sve što inače može čuti o atomskojsituaciji povezivati s tim jednom viđenim događajemkod kuće, nalik na ukrasnu stvarčicu, i timeće biti lišen sposobnosti da sam shvata stvari da se prema njoj primereno odnosi.’’ (Anders).Jer svijet nadmašuje svoj izgled i dječiji naivno jevjerovati da se možemo pouzdati samo u svojeoči. Naravno, još uvijek nije sav svijet lažan, jerjoš uvijek postoje stvari kao tvoje i moje oko, iliono drvo vani što stoji nakostriješeno, ali ipak nijeutvarno kao kasetna bomba, i te stvari nisu lažne,ali jasno je da su aparati mnogo važniji od njih, ida će svijet prije odbaciti moje i tvoje oko i onodrvo nego što će se lišiti bombi i ostalih tehničkihnaprava, i da će ovom procesu tehnologizacijebiti sve više bombi, a sve manje stabala i zdravihljudskih očiju.Drugi dokaz. Anders kaže da bi se to u filozofskomjeziku dalo nazvati negativno-intencionalnomstrukturom našega rada. Ispod tog filozofskiodbojnog tremina krije se sasvim jednostavna iposve poznata nam pojava: sve što zapravodanas radimo, radimo bez svijesti o konačnimefektima tog našeg ‘’rada’’. To je posljedica procesaetapizacije rada, koji je počeo još u 19. stoljećua danas je doveden do suludih razmjera.Za razliku od zanatlije, na primjer obućara, kojizna i vidi šta radi i u toku cijelog svog rada imaza cilj ‘’izglancanu cipelu’’ kao svoj konačni proizvod,današnji radnik koji kucka čekićem u nekomindustrijskom kombinatu, ili neki ‘’otmjeniji’’ kojikucka neke brojeve po displeju, pojma nema štaje konačni cilj tog njegovog rada, šta je konačniproizvod. To je rad bez telosa. Pred nama ne stojekonačni proizvodi našega rada. Osjećamo kako jevažno samo što bolje odraditi svoju dionicu, svojzadatak, i prema tome, sve što zapravo radimojeste samo doprinos - najčešće u vidu opsluživanjamašina - u proizvodnji nekog konačnoga,nama najčešće nepoznatog proizvoda. Tako taj‘’naš’’ proizvod nije naš, jer u njega ulazi bezbrojučinaka drugih ljudi, gusta mreža tuđih doprinosa.Put između našeg prvog zahvata i krajnjegproizvoda u čijem stvaranju sudjelujemobeskrajno je posredan. ‘’U stvari, glupo bi bilo zavreme rada na tekućoj traci pomišljati na vlastitiproizvod.’’ (Anders). Koncentrišemo se samo nanaš dio rada: brojimo šarafe ili pazimo da li ćese zelena lampica pretvoriti u crvenu. Za krajnjadejstva našega rada u tom lancu posrednosti nezanimamo se: ‘’ne samo da sve to ne možemo,nego i ne treba da činimo. I ne samo da ne trebada činimo, nego treba i da ne možemo da činimo.I ne samo da treba da ne možemo, nego treba i dahoćemo da to više ne možemo da činimo - ukratko:mi to ne činimo. Proizvod našeg rada nas sene tiče.’’ (Anders) Zato i ne dolazimo na pomisaoda kritikujemo ili sabotiramo te ‘’svoje’’ proizvode,jer: ukoliko to pokušamo, istovremeno rizikujemoda nas se potpuno isključi iz radnog procesa, štoje naravno - nadsvakodnevno viđen čin. U svjetlurečenog o strukturi današnjeg rada Anders izvlačisljedeće zaključke.Takav rad bez telosa čini naše činjenje, što ćereći sam život - posve besmislenim. 3 Ali kako sustvari uvijek gore nego što se očima čini, tako i tajrad bez telosa omogućuje još i užasniju situaciju:''smisao mog rada na delu mašine jedne mašine,čiji se smisao sastoji u izradi drugog jednog delamašine, i to za mašinu koja je potrebna za izradunekog razornog oružja, a čiji je smisao, opet, ulikvidiranju miliona ljudi - kažem: krajnji smisaomog (na izgled tako bezazlenog) rada na prvommajušnom delu sastoji se u konačnom efektukonačnog proizvoda, mada je ovaj vremenski i3Takva priroda rada posljedica je tehnološkog razvitka, i nijese - ne bi se - mogla ispraviti ni u socijalističkim političkimsustavima.46(sic!)

!TeMATprostorno tako daleko od mene i mada sam seza vreme rada koncentrisao samo na besprekornoproizvođenje onog prvog dela. Krajnji smisaojednog skromnog zahvata rukom može glasiti:‘genocid’. - U principu, što se tiče vrste delatnosti,više nema razlike između ‘štancovanja’ željeznoglima i pustošenja grada koji leži na drugom kontinentu’’(Anders) Dakle, ne samo što nam je životkoji traćimo u besvrhovitim poslovima besmislen,i prokleto mučan, već kao biočuzi (bez kojihse može!) u zločinačkom društvenom lancu vrlolako možemo i sami postati zločincima, ubicamaili pljačkašima - zavisno od toga radimo li ufabrici šarafa ili pak na berzi - i povrh svega toga- nemamo pravo ni na odgovornost, na nemirnusavjest, na grizodužje!I bit ćemo, ako već nismo, zločinci-ubojice hitlerovskihrazmjera budemo li se držali tradicionalnihetika koje vide grijeh samo kao efekat neposrednogčina. Jer, danas odumire neposredni čin,i svaki čin sve više postaje su-čin, i svaki zločinpostaje saučestvovanje, i svaka tradicionalna etikaprešućuje takav zločin - jer je svaka tradicionalnaetika odveć krmeljiva da bi ga mogla vidjeti.- Imati snage za moralnu istinu, danas, značiimati snage za viđenje tog udaljenog u kojemleži suština našega djelanja. Bilo kakvog činjenja.Anders kaže kako je kategorički imperativ takveetike: anticipiraj! - i kako je samo u zamišljanjustrukture našeg rada, rada u koji smo uključeni, upredstavljanju krajnjih dejstava našeg rada - putmoralne istine. Onaj ko unaprijed misli istinskaje moralna figura današnjice. ‘’Spoznamo li da jekrajnji smisao jednog proizvoda, na kojem i miradimo, uništenje čovječanstva, znamo šta namvalja činiti odnosno šta ne činiti.’’ (Anders). Knjigaje proizvod baš kao što je i šaraf, a uzrok i posljedicasu udaljeni. - Jasno je, a što priznaje i samAnders, radi se o etici sasvim nepoželjnoj - apagesatanas! - i zbog toga posve neostvarivoj u širimrazmjerima unutar općega duha naše savremenosti.Ali to nije nikakav argument protiv nje.Upit jednog samrtnikaU Brochovom romanu Vergilije će se hiljadu i jednomupitati o smislu pjesništva. Za-što? Čemu?U ime čega? Za koga? Broch-Vergilijevo propitivanjeopravdanosti postojanja pjesničke umjetnosti,preispitivanje pjesničkog poziva u svijetu ukojem je pobijedila i preovladala Neutaživa KrvožeđZla, pitanje je od najvećeg značaja za umjetnostmoderne epohe. Jedini način da umjetnostopstane, da preživi i da bude danas. Pitati: kakoumjetnost može pomoći čovjeku da se spasi ugrotlu sumanutog svijeta? - znači tragati za svrhom-opravdanjemumjetnosti. Ne naći tu svrhu,pronaći da ona više ne može postojati - značiosvijestiti i učiniti nužnim da svijest negira umjetnost.Da joj se zatre svaki trag. Osvijetliti potrebuda se umjetnost potpuno ospori, da se smoždi isatre, da se baci u tmuli bunar zaborava! Moralnobi bilo u tom raspredu stvari osloboditi snageljudskog duha od toga anahronog balasta, odrećiestetskom pravo na bivstvovanje unutar stvarnostiu kojoj je potrebna konkretna i djelotvornapomoć, otvoriti prostor duhu da se usredsredi naiznalaženje drugih načina pomaganja čovjeku usavremenom svijetu.Rimbaudovom trojnom formulom gnušanja:smiješno, apsurdno, odvratno - revnosno trebaporicati umjetnost kojoj svrhu nalaze u bivanjuduhovnim opijumom uskogrudnih, duhovnomrivijerom, pribježištem kukavica od vonjavo-gnjilogsvijeta, galerijskom seharom dragulja, svetootajstvenimaditonom u kojemu će se pravitisamo duhovne orgije, jednako banalne kao i onetjelesne, treba analitičkom pesnicom razbiti svjetlucavukristalnu bocu tog eliksira za utažavanjehedonističkih prohtjeva muzeoturista, neizbježnoje ponišiti tu lakajsku umjetnost, uniženu doswanovskih snobističkih nagona, umjetnost kojaopstoji tek kao kabare, kao biserna naušnica građanskogdruštva, ‘’umjetnost’’ koja egzistira tekkao scena za častohlepljivo oglašavanje žargonakreativnosti bel-espritske estetsko-misaonelaživrhunaravnosti i emocionalnog dvopapkarstvagalerijskih konferans-prepelica, kojima istata umjetnost znači koliko i pomodarska smaragdnaogrlica kojom zrcale stupanj svoje vaznesenostiponad i izuzetosti od ovog raspajuće gnjilog-smrdljivogdruštvenog kokošinjca. Jezgraškaumjetnost koja pravi galerijske izložbe i sajamskejavne debate pod pokroviteljstvom švedske, slovenačke,njemačke i inih ambasada, slijeposebeljubivaumjetnost koja putuje u New York i nadase da će se tamo nahraniti inspirativnim, poučnimi zabavnim iskustvima, raduje se što će tamovidjeti najprestižnije muzeje i galerije, kočopernaumjetnost koja zahtijeva snažniji ‘’feedback’’ ujavnosti. Ne! - takva umjetnost ne smije postojati!Ne smije umjetnost postojati kao takva. Kaonakit. Kao monstrum. Takvu umjetnost trebaončas zdrobiti! Sasjeći i poništiti!Nijedna ljudska djelanost ne smije izbjeći moralnuodgovornost pred životom. Pred ljudskomnesrećom, pred gladnim crijevima, pred nasilnomsmrću. Umjetnost sve to mora osvijestiti. Životi stvarnost. Nesreću i zlo. Broch je u cjelosti upravu kada kaže: ‘’Ljubav za igrom u umjetničkomdjelu nedopuštena je u doba gasnih komora.’’Jednako kao i Krleža, Kiš, Sartre, Brecht ili Georg(sic!)47

Grosz. Jednako kao i Adorno koji svojevremenotvrdi: barbarski je pisati pjesme, a ne pomišljatina mrtve Aušvica! Umjetnost ne smije biti izuzetaod glavne ljudske dužnosti, dužnosti čovjeka dasluži svom bespomoćnom bratu - drugom čovjeku.Dužnost, zemaljska dužnost, dužnost pomoći,dužnost buđenja; nema druge dužnosti, i samačovjekova dužnost prema Bogu, dužnost Bogaprema čovječanstvu jest pomoć. 4 Pomoći čovjekuspoznajama o stvarnosti, izbistriti mu duhovnivizir, omogućiti mu da sam spozna stvarnost, dadođe do istina koje će moralno opteretiti njegovusvijest, uvjetovati njegovu djelatnost, da dokučiistine koje će ga tjerati da saosjeća, da djeluje, dapomogne - umjetnost to može, i umjetnost morato i činiti! Pod svjetiljkom Adornovog diktuma,vođeni Brochovim moralnoidejnim putokazima,sa sviješću da je umjetnost vremenita, da je bitakumjetnosti historičan, da se umjetnost mijenjashodno vremenu i prostoru, shodno duhu vremena,ustroju stvarnosti u kojoj biva zatečena, saspoznajom da svaka vrsta umjetnosti ima svojemogućnosti, da slikarstvo govori jezikom različitimod jezika muzike, da, zapravo, svaki žanr imasvoje osobene mogućnosti, da drama i roman,iako spadaju pod jedinstvenu oznaku literature,različito sagledavaju stvarnost, i prema tomemoraju imati samosvojna obilježja koja određujunjihovo postojanje, opravdanost ili uzaludnosttog postojanja, a u pokušaju preciznijeg odgovorana naše pitanje - pitanje položaja književne riječidanas - ograničit ćemo naš misaoni djelokrug, iumjesto: čemu književnost danas? - upitat ćemo:čemu lirika danas? Kako lirika može pomoći čovjekudanas? - Jer upravo se lirika po svojim neo-4Vergilijeva smrt (prev. Truda Stamać)bičnim svojstvima, po svojoj čežnji da se izuzmeiz nagrizajućeg crnila svijeta, čini običnim očimanajuzaludnijom i najneopravdanijom umjetnošćuu jeznoj stvarnosti današnjice.Vergilijeva brodica pred smrtonosnim hridinamaSvijest o gnjilosti društvenog stabla, kritička svijesto moralnom crnilu svih tih rojta-tirkiznihlistova društvene vrhuške, prihvatanje kritičkoteorijskogužeta kojim se odavno počelo davitiutvaru l’art pour l’arta, dakle, negacija svakepomisli o samosvrhovitosti poezije, poništavanjeesteticizma, fetišizma oblika, jezičkih eksperimenata,odbijanje estetskog i isključivost u traženjuetičkih-idejnih doprinosa, insistiranje namoralnoj odgovornosti pjesnika, na etičkoidejnojispravnosti, traženje ideoloških motiva i simbola,kritičnosti spram vladajućih društvenih ideologija(mahom ideološko-politička i feministička kritikaprotiv narodnjačko-patrijarhalnog vaz-duhavremena), riječju: literarni angažman - credoje tumačenja i pisanja književnosti, pa i lirike, uovdašnjoj današnjici. Isprvine se čini da je tompostavkom vrlo lako i jednostavno odgovorenona pitanje o svrhovitosti-opravdanosti pjesništva:liriku opravdava njezina etička angažiranost.Tačka. - Ali da se najviši duhovni problemi rješavajutako jednostavnim potezima - već bismoimali edensku književnost, što će reći i mnogobolji svijet. Dakle, bjelodanim se čini da nešto ucijelom tom postavlju nije ispravno...Negacija, ideologičnost, kritičnost, angažman...Već u kategorijama kojima se vrlo lako da ocrtatistanje današnjeg lirskog duha objavljuje se snažnaprisutnost pojmovnog mišljenja. Magnetnapolja riječi u ovom slučaju ne varaju. Neporecivo48(sic!)

!TeMATFoto: Almedin ZukićNijedna ljudska djelatnost ne smije izbjećimoralnu odgovornost pred životom. Predljudskom nesrećom, pred gladnim crijevima,pred nasilnom smrću. Umjetnost sve tomora osvijestiti. Život i stvarnost. Nesrećui zlo. Broch je u cjelosti u pravu kada kaže:‘’Ljubav za igrom u umjetničkom djelu nedopuštenaje u doba gasnih komora.’’ Jednakokao i Krleža, Kiš, Sartre, Brecht ili GeorgGrosz. Jednako kao i Adorno koji svojevremenotvrdi: barbarski je pisati pjesme, a nepomišljati na mrtve Aušvica! Umjetnost nesmije biti izuzeta od glavne ljudske dužnosti,dužnosti čovjeka da služi svom bespomoćnombratu - drugom čovjeku. Dužnost,zemaljska dužnost, dužnost pomoći, dužnostbuđenja; nema druge dužnosti, i samačovjekova dužnost prema Bogu, dužnostBoga prema čovječanstvu jest pomoć.je to sholastično pokroviteljstvo književne teorijenad samom književnosti, prvenstvo teorije koja,poput revne guvernante, usmjerava razviće najvećegdijela savremene nam literature već nekolikodecenija, a što nije pojava ograničena samona naše okvire: gotovo sva postmodernističkaliteratura tek je posljedica planetarija postmodernogpojmovnog mišljenja. Poststrukturalističkekonkviste. - Otkud tolika djelotvornostteoriji? Čarobna riječ je - akademija. Uplovivši naakademiju, i opskrbivši se nesamjerljivom grlenošćuakademijskih oglašivalačkih mogućnosti, timstentorski snažnim glasnicama, književna teorijaje naglo, u svom akademskom-nakaradnom vidu,postala narednik cjelokupne literarne djelanosti,i nametnula je, u punom značenju tog glagola, tasvoja odveć sumnjiva učenja kao jedino i neporecivoidejno-literarno Vjeruju, a koje se hodomgodina realiziralo u maniru najsurovijeg i najnatražnjačkijegkatekizma, umne tromosti i stilskoggalimatijasa. I sve je zapravo i počelo, kadasu neki uskogrudni kritičkoteorijski kerubini sasvojim svetogvozdenim akademijskim mačevimausmrtili utvaru estetskog, osorno i hladnokrvno,sastrugali maštu i emocionalnost iz literature kaopuke igrarije-tričarije, kao cile-mile balast, i utroniliidejnost-ideologičnost kao temeljnu i jedinuvrijednost literature. Kao zapovijed Gospodnju. Irazdvojili su svjetlo od tame, tojest književnostsu podijelili na angažiranu i larpurlartističku. Isvjetlost, tojest angažman, imenovaše kao svrhovituumjetnost i posvetiše je, a tamu, tojestlarpurlartizam, prokleše kao bogumrsku drskosti gurnuše je u dubljine mračne pećine zaborava. Ireče Gospod: neka bude svjetlost. I bi angažman.I bi večer, i bi jutro. I bi svijet. Dan prvi.Ako smo svjesni birokratske suštastvenosti ovejezgraške jednostavnosti - jednostavlja iz kojegje nastalo to glupavo književnoteorijsko početijeslovnoga svjata - nimalo nas ne može iznenaditinjegov plahoviti uspjeh na katedrama, jer su oveoduvijek bile najplodniji humus za najsvakojakijegluposti i koještarije: one (tj. katedre) jesu duhovnedrtine u kojoj se rijetko pojavljuje postrukturalističkaVulgata i mogla postati najnovijom svetomknjigom za tu prvoredašku istinsko čulo zaumjetničke činjenice, i jasno onda kako je jedinodvolisna misaona mumlavost, mumlavost kojapreovladava u akademijskim razumijevanjimaumjetnosti otkako postoji akademija. Ali onozačudno i nepojmljivo, jest ono što je zapravo inajpogubnije: - da sama književnost, lirika prijesvega, nije napravila protestno izuzeće od togprofesorskog pojednostavljivanja i sveučilišnihdirektiva, već je očito sluganski, što će reći posveneumjetnički i sramotno, pala na proskinezu idopustila da je zakrile ta besperna krila naredbodavajućepojmovne misli, - i pustivši da bude prepokrivenaovom memljivom duhovnosti, pustilaje, zapravo, da bude utjerana u duhovni kokošinjak.Osim tog crnokobnog pretakanja teorijskih idejau liriku, još je jedna okolnost učinila mogućnomovako zauzničenje lirskog duha, a to je, čininam se, pogrešno oživljenje tradicije. Oživljenjepogrešne tradicije. - U današnjem, tranzicijskomrazdoblju naša književnost (pa i lirika) prevashodnopokušava uformiti energiju moralnog protestaprotiv nepravednih socijalnih oblika i shodno tomosjećaju traži poticaje u tradiciji društveno angažiraneliterature, traži uzore najvećma u djelimadvadesetovjekovnih disidentskih pisaca, i uslijedprevelike želje da nešto uradi, da pomogne, taliterarna divizija u svom samooblikovanju previđajednu važnu činjenicu: suštinsku nedjelotvornostangažirane riječi u našem svijetu. - Nekadasu mecima ućutkivali ljude i spaljivali im knjigebojeći se djelovanja tih knjiga, danas im moguslobodno pustiti jer u svakojakoj rici i krečanjuneće se čuti riječi istine; nekada su gonili ljude ulogore zbog riječi, danas te ljude drže u logorimaod riječi; nekada je riječ značila mnogo, danas, nikoliko pet para. - Savremena poetska linija previdjelaje korijensku razliku između položaja riječiu našoj stvarnosti spram stvarnosti Ovidija, Shakespearea,Marina Držića ili Voltairea, Bulgakova,Babelja, Platonova ili Piljnjaka, Solženjicina iliŠalamova, Gumiljova, Ahmatove, Mandeljštamaili Brodskog, Kundere, Havela, Herberta ili Miloša,(sic!)49

Daviča, Dedinca ili Đilasa, Andrića ili Selimovića,Kiša, Kovača ili Pekića, ili Formana, ili Lazara Stojanovića,Žilnika ili Makavejeva, - ukinula je razlikuizmeđu našeg Zeitgeista i onog Brochovog iAdornovog, a previdjeti taj suštinski trenutakrazumijevanja povijesne situacije riječi, značiloje biti preneoprezan, ne imati istinsko pjesničkočulo, značilo je precijeniti moć riječi u današnjici,vjerovati da riječ moćna, da ozbiljno djeluje nastvarnost, i pisati tako, značilo je - pogrešno pisati!- Danas je riječ moćna samo u Kini, kako veli g.Assange, dok je u našoj civilizaciji djelotvornostriječi u smislu intelektualnog angažmana potpunoosakaćena-onemogućena, kako smo vidjeli i uslučaju Wikileaksa i g. Assangea.Iz te greške-korijena izrasle su i ostale žile-pogreške,koje nazivamo još i osnovnim tendencijamanaše savremene lirike: svođenje lirskihkvaliteta na ideologična dejstva, zazor od ‘’formalizma’’,od ‘’versifikatorstva’’, koji je u poteskojstvarnosti ostvaren kao zazor od iskonske težnjelirskog ka oblikotvorenju, ka tvorjanstvu, otklonod liričarske opsesije formom, ništenje estetičkog,poništenje kladenaca mašte i osjećaja-senzacijakao osnovnih vrijednosti lirskog žanra, onemoćenjeslike i metafore, osiromašenje rječnika iokljašćenje ritmičkih linija, otklon od sugestije,od tame jezika, od magije i čarolije, od maštovnihvratolomija-duhovježbi, unižavanje lirskog iskazana zrakopraznu značenjsku prozirnost, na diluvijalnunovu osjećajnost, na nepoetsku izravnost,čak na izravnu političnost, na skarednu političkutendenciju, na stil bez valjanog umjetničkog valera,na trivijalno bilježenje trivijalne stvarnosti! -Markiza koja izlazi u pet sati - u stihovima!I neophodno je upitati: čemu sve to? Kako takvalirika može pomoći bilo kome danas? - Neprijepornoje da takva lirika - kao i bilo kakva lirika,kao i bilo koja književnost i umjetnost - može osvemu maštati, samo ne o ravnopravnom takmičenjusa popularnim oblicima kulture u stvaranjuopćega pogleda na svijet. Lirika nije, niti može biti,korito koje usmjerava tu nepregledivu rijeku svijeta,ona je tek putanja koja vuče jedan tanušnirukavac čitavim vasionama odsječen-udaljen odstrmenitog valovlja kolotečine stvarnosti. Ali to jeveć grijeh svijeta, a ne lirike. Zbog nemogućnostisveobuhvatne djelotvornosti nećemo joj prigovarati.Nemamo pravo. Niko nije prinuđen daikoga čita. Ali itekako imamo pravo spočitati jojako vjeruje da stihom može mijenjati stvarnost,i da sukladno tom vjerovanju uobličuje svoj stih.Ukoliko ne vjeruje u dejstvenost - onda je potpunoapsurdna, jer je samom svojom poetičkomstrukturom (ideologičnost i značenjska prozirnost)ukazuje da je orijentisana na neposrednodjelovanje, da se u samoobličenju vlada načelomdjelotvornosti i pristupačnosti. U prave će se čvoroveod protivurječja angažman-lirika zaplestitek kada upitamo, o njezinoj djelotvornosti, uopćeuzev. Odgovor na to pitanje zahtijeva prethodnoodgovor na pitanje: ko čita liriku? Jasno, lirikučitaju čitaoci lirike - dakle, ljudi koji su neprinuđenibilo čime spremni uzeti u ruke stihozbirku.I to nisu bilo koji ljudi, već čitaoci koji vjerovatnoveć imaju određeno iskustvo čitanja lirike, štoće reći jedan nadobični senziblitet. Ako ti čitaocilirike odluče pročitati naše savremene lirike,da li je moguće očekivati da na njihov nadobičnosloženi senzibilitet djeluje to kinjenje novinskogstila u stihovnoj formi? Da li unebovapijuće angažman-lirskemazarije mogu izazvati bilo kakavutisak, senzaciju, emociju? - bilo kakvu buru umašti takvog čitaoca? Da li može djelovati ta zrakopraznaprozna prozirnost značenja tih stihovakoje čitamo kao novinsku prozu? Ne, jer - ciljje angažirane stvarnosne lirike u osvješćivanjui neposrednom prikazivanju nedaća društvenestvarnosti i izražavanju protesta protiv tih stvarnosnihnakaradanosti. Razumljvo, ali zašto pisatilirske pjesme zarad takvih ciljeva!? Ne postoje ližanrovi (umjetničkog i neumjetničkog pisanja)koji su danas mnogo efektivniji i pristupačniji zauformljenje izravnog moralnog protesta protivsocijalne stvarnosti, žanrovi dostatniji od šačiceriječi jedne lirske pjesme?! Naš lirski angažmanje krikom zazivanja moralne odgovornosti toržestvenoosporio pravo bilo kakvoj lirskoj drugačijosti,ali je i vlastitom praksom grlanja pokazaokako moderni stih ne podnosi idejno bojadisanje,a što nas na koncu postavlja pred, zloguko ionespokojavajuće, ali ipak neminovno pitanje: je liumjetnost lirike izgubila u svijetu tehnike vlastitusvrhovitost? Je li došao trenutak njezine smrti? Jeli već umrla?Moderno vrijeme: lirika i tehnikaKako je moguća lirika u modernoj zapadnoj civilizaciji?U svijetu građanske kulture, tehnike, industrije,tržišne privrede, gradske halabuke? - Na toje pitanje prije više od 160 godina odgovorio volšebnikBaudelaire, i tim svojim odgovorom utroput modernoj lirici, poetici koja je trajala više odstotinu godina, i koju će pojmovna misao osporitiu postmoderno vrijeme (doba koje neposrednoprethodi našem), u vrijeme otkrivanja grozotanjemačkih i sovjetskih logora. A u tom žestokommaršu kritički nastrojenog duha poetika modernelirike poništena je kao nedopustivo bježanje uonostranost, u zavjetrine bjelokosnih kula oniričkihvrhunaravnosti, kukavičije bježanje u kuka-50(sic!)

!TeMATvičija gnijezda pred moralnim obavezama, predkukavnom stvarnošću logora i gasnih komora.Danas je, nakon te jarosne kritičkoteorijske kritikemodernog pjevanja, u metaknjiževnom govoru,ostala samo ujednostavljena slika-sjên te nimalojednostavne poetike: moderna lirika je bijegod stvarnosti, bijeg od stvarnosti je eskapizam,eskapizam je konformizam, a konformizam jestemoralna ništavnost. Tačka! - Ali sve nam se činida ta dva-i-dva-su-četiri postavka i nije baš ovdjeodrživa: lirika Rimbauda ili Mallarméa, Ungarettijaili Montalea, Jimenesa, Saint-John Persea ili Celana,mora imati višega smisla negoli merkantilniples pariških kabaretkinja. Zato se vratimo korijenimastvari. Tehnički razvoj je presudno utjecaona formiranje moderne lirike. Posebice se toodnosi na razviće sredstava masovne komunikacijei naučno-obrazovnih institucija u strmenitomrazvoju tehnološko-grafijske kulture 19. stoljeća.Odjednom je pjesnički djelokrug sužen do krajnjihmjera: astronomi, geografi, moralni filozofi,psiholozi i ostali eksperti pojavili su se iznebuhai preuzeli od pjesnika službu spoznajno-moralnihučitelja, dok su razbuktani eseji, traktati, raspravei novinski članci doveli u pitanje opstojnostsamog lirskog žanra. Tehnika je zadavala poezijismrtonosni udarac. Pjesnik je ostao bez svrhe.Vidimo ga kako hiljaduosamstočetrdesetih udaraglavom o zidove pokušavajući dokučiti izlaz iz teizbe. I onda čudo! - Već je romantizam napraviopokušaj pisanja lirskog sneruke, putem otklonaod mozgovnog modela klasične lirike, pokušajpronalaženja spasa u mašti i iracionalnosti, i tajromantičarski putokaz će omogućiti modernojlirici da dohvati i uobliči novo načelo lirske samosvojnosti,i da opravda pjesnički poziv: ‘’Prirodnimprocesom pesnik se vratio staroj magijskoj koncepcijisvoga rada i ponovo je postao neka vrstašamana čiji uspeh leži u hipnotičnom uzbuđenjukoje uspeva da izazove u drugima. On s vremenana vreme može da ispolji zapanjujuću moć pronicanjau ljudsku dušu, ili da izrazi ono što ležiskriveno u mnogim srcima, ali njegova glavnadužnost, njegova osobna funkcija, jeste da očara,stvori utisak, efekat.’’ 5 Pjesnik može ono što nikodrugi ne može. Ni svećenik, ni naučnik, ni novinar,ni zabavljač, ni filozof...Moderni pjesnik je ucijelo svjestan ograničenjasvog djelokruga, i od toga je uspio napraviti vrlinu:usredsredivši se na sebe samog on shvata damu je poslije tog tehnološkog potopa ostao samojezik, jezik kao takav; i usredotočivši se na taj svojjezik (jezik stiha), i razlučivši ga od osvakodnevljenogznačenjski prozirnog jezika proze, napravio je5Cecil Bowra: Naslijeđe simbolizma (prev. Dušan Puvačić)od stihovnog jezika magijski jezik, i od tog jezikaučinio moćnim sredstvom za magijsko djelovanjena ljudsku senzitivnost, i iz tog dejstva izvukaovlastitu svrhu. ‘’Nema rječitosti; nema pričanja;nema mudrovanja, ni onih najdubljih; nema direktnogpribjegavanja općim strastima; nikakvogprepuštanja uobičajenim formama; ni trunke tog‘’što ljudskije’’ koje uništava toliko pjesama; uvijekjedan neočekivan način iskazivanja; govor nikadapodređen ponavljanjima i uzaludnom zanosu prirodnoglirizma, očišćen od svih određenja osrednjegnapora; neprestano podređen muzičkomuslovu, i uostalom zakonima konvencije čija je bitda se ravnomjerno suprotstavlja svakom naginjanjuprema prozi... Šta želimo, - ako ne da proizvedemoutisak moćan, i neprekinut bar jedno vrijeme...’’To su riječi modernog lirika. - Rasporeditiriječi tako da podstaknu čarobne utiske, da sugestijomzavedu čula, da osvoje čitaočev duh magijomritma, muzikom stiha, posebno čarobnim treprenjemslika oniričkih pejzaža u čitaočevoj mašti,a sve zarad stvaranja-prenošenja jedinstvenog- ničim drugim ostvarivog - duševnog stanja kodčitaoca, emocije, senzacije, stanja koje nije izazvanorazumijevanjem već osjećanjem, uživljavanjem.Maštom. Kombinovati odsječke stvarnostipo analogijskim putanjama, stazama sna, vijugavimputeljcima mašte, po slobodnom plutanjui šikljanju asocijacija. Probuditi jezik. Spajatinespojivo. Vidjeti neviđeno, dospjeti u nepoznato.Dokučiti nedokučeno. Dokučiti nedokučivo! Ilikako reče Vidoviti Dječak: osmotriti nevidljivo, čutišto se ne čuje! stići do neznanog! - ‘’On stiže doneznanog, i kad bi na kraju čak i poludio i izgubiomoć shvatanja svojih vizija, on ih je ipak vidio!Pa nek se rasprsne u svom zaletu do nečuvenih inenazovljivih stvari: doći će drugi strahoviti radnicii nastaviće na novim horizontima na kojimase on srušio!’’ (Rimbaud). Cilj koji ova rimbaudovskavidovnjačka zanesenost daje pjesniku jeste -pronalaženje novog jezika! Istinski cilj modernogpjesništva. Cilj koji je zadatak. Put ka Napretku.Pronalaženje novog svijeta. U mašti. U jeziku. -Slike koje grade strahoviti radnici moderne lirikejesu slike na koje oko nije naviknuto - potpunozačudne slike. Neshvatljive. Taj novi jezik za kojimtragaju i koji nalaze jeste jezik koji je nesnošljivza obične oči. Oči općega ukusa. To je potpunotaman jezik za građanske duhovne poglede - zaunegližejenu maštu, za palanačkofrajlinsku osjećajnost,za razroke poglede gospodina Filistra. Zavaskoliku publiku jezik moderne lirike je - apsolutnoništa! - i zato moderni liričari nikada nisu steklinaklonost bezimene gomile, niti će je kada steći.To je njihova odluka. Njihova odlika. Oni svoje(sic!)51

poklonike osvajaju glavu po glavu. 6 Biti nedokučivza buržuja (dakako) nije prevashodni cilj modernogpjesnika, mada se suština krije u mukama pričitanju. Cilj modernih jeste da omoguće teško imučno čitanje, sporo čitanje. Golgotsko čitanje.Čitanje svake riječi ponaosob. Čitanje-duhovježbu.Čitanje nadopjevavanje. Čitanje koje će bitipotpuna napregnutost duha, osobito imaginacije.Rastezanje opsega mašte, bogaćenje asocijativnogpolja, usložnjavanje osjećajnosti. Riječju:širenje senzibiliteta. Moderna pjesma čezne zatakvim čitanjem. Moderni čitalac lirike želi takvupjesmu. ‘’Lakoća čitanja jedno je od pravila u Književnostinakon prevlasti sveopšte žurbe i listovakoji vode i uznemiruju taj pokret. Svi žele da pišusamo ono što bi svako mogao napisati. Uostalom,pošto se u literaturi radi o tome da zabavimo svogačoveka ili da mu pomognemo da ispuni vreme,ne zahtevajte napor, ne podsećajte na volju:ovde trijumfuje uverenje, možda, naivno, da sezadovoljstvo i muka isključuju. Što se mene tiče,priznajem, ne uspevam shvatiti gotovo ništa uknjizi koja mi se odupire.’’ (Valéry) Moderna lirskapjesma nije roba serijske proizvodnje, ne troši sejednokratnom upotrebom. Niti je moderni čitalaclirike poživinčeni potrošač! On moli (naše savremenemilosrdne angažirce) pjesnike da ga muče.Da mu se odupiru. Jer čarolija ne dolazi sama!Čarolija moderne lirike nije proizvoljna igrarija.(Osim u nekolicini ekstremnih slučajeva). Jezičkamagija, tama jezika, maštovne vratolomije uvjetovanesu pjesnikovim duhom, što će reći pjesnikovimdoživljajem stvarnosti, što onda znači istvarnosnim prilikama. O tome lijepo govori samBaudelaire: ‘’Mašta razlaže (décompose) vaskolikostvaranje; ona prema zakonima koji izviru iz najdubljeunutrašnjosti duše sabira i raščlanjuje nataj način nastale dijelove i od njih stvara jedan novisvet.’’ Ergo: modernolirsko Nepoznato određenoje zakonima pjesnikovog duha. Nije izraz, ali nijeni neovisno-proizvoljna tvorevina. U tom smislunije ni moderna lirika moralno neutralna premamodernoj stvarnosti, - iako nema govora o neposrednommoralnom ocjenjivanju. Osjećaji splina,napetosti, straha, jeze, očaja, slobodočežnje, gnjeva,slike utvara, škorpija, pauka, zmija, krvi, pustoline,puste zemlje, čudovišne gvozdene ptice,močvare krvi, mrtvog korita i slične, disonantni izbunjivi jezik, - sve ono što nalazimo u duševnomuzduhu moderne lirike, zasigurno govori nešto i ostvarnosti u kojoj ta lirika nastaje. Jedna poredbasa modernom muzikom može nam najplastičnijeilustrovati odnos: moderna stvarnost - modernaumjetnost. Na jednom koncertu Schönbergovih6Paul Valéry: Mallarmé (prev. Kolja Mićević)djela - vrijeme je to kraja fin de siéclea - došlo jedo skandala, koji je završio sudskim procesom, asve zbog utisaka koje je proizveo Schönbergovatonalni (moderni) stil na duše u konferans-gledalištunaviknute na blagopojne pramaljetne noteJohanna Straussa Mlađeg. Jedan ljekar je tom prilikomdao sljedeće stručno mišljenje: ‘’Za veliki diopublike ova muzika je bila toliko nadražujuća daje više osoba pokazivalo spoljne simptome teškenervne depresije.’’ 7Poezija živi od mijene i neprestano se hraninovim i nepoznatim. Ne podnosi programe. Tonam je previše jasno da bismo na ovom mjestupokušavali pisati manifest za neku ‘’drugumodernu’’ ili slično. Neka pjesnici pišu ‘’kako osjećajuda treba i da je neophodno’’. - Ali čini nam seneporecivom činjenica da je moderna lirika itekakoživa i potrebna, i da bi, sukladno svojim kvalitetima,morala biti predmet najvećeg zanimanjasavremenog čitaoca. I pjesnika. Jer ono što namona nudi je ono što nam danas treba - pomoć usaznavanju svijeta. Sutra već može biti drugačije.Već sutra može biti ponovo kao jučer, već sutramože moderna lirika prestati biti pomoć, i ponovnopostati barbarska pojava neodgovorna premastvarnosti gasnih komora. Važno je zadržati svijesto kretanju.Uže spasa od vlasi lirikeSuzdržat ćemo se od osmišljavanja tog sutra i upitatćemo: kako nam moderna lirika može pomoćidanas? Osim univerzalnog značaja moderne lirike,koji se ogleda u svekolikom bogaćenju senzibiliteta,neophodno je osvijestiti i koje su todimenzije u konkretnom u kojima nam modernistih može pružiti pomoć. I kako može. (Bez togodgovora - makar djelimičnog - , bez svijesti odijalektici općeg i posebnog, zalazimo u intelektualnuhalugu u kojoj vreba neprestana opasnostda potonemo i udavimo se u blatu lažnouniverzalističkogpraznolovlja. Žargona essentiae.) -Osim što nam je blizak moderni osjećaj svijeta -današnjica i svijet u kojem nastaje modernolirskopjevanje slični su po mnogo čemu, posebice podruštvenim uzglobljenjima intelektualca-pojedinca- i osim što je taj osjećaj svijeta tako tačnoovaploćen u jeziku moderne lirike, u predstavamamoderne mašte, čini nam se da raspojasanostmoderne mašte ima još jedan važan smisao.Smisao koji izvire iz korijenske povezanostimoderne tehnike i lirike. Vratimo se na trenutakUtemeljitelju. Baudelaire prezire tehniku i rugačkise smije vjernicima tehnološkog Progresa. Pjesniksvu tu halabuku-gungulu vidi kao sveopće7Casper Höweler: Muzički leksikon (prev. Ilija Vrsajkov)52(sic!)

!TeMATuniženje duha i jezika. (Uopće uzev, svi moderniliričari, odreda, odbacuju mitove mašinizma.)Posebno je zanimljiv Baudelaireov odnos premafotografiji - prezire fotografiju. U svojoj poetici onpravi oštar otklon od (realističkog) podražavalačkogprikazivanja, i odabire put - maštovnog preobražavanjastvarnosti u lirskoduhovne figure: ‘’Uizobličavanju vlada moć duha, a njegov rezultat jedaleko vredniji nego ono deformisano.’’ (Hugo Friedrich)Ili - surnaturalisme, kako pjesnik jezgrovitonaziva svoje načelo. Surnaturalisme ili surréalisme- nije li to zapravo naša stvarnost? Sjetimose na ovom mjestu fusnote o Andersovim tumačenjima-otkrivanjimaposljedica Tehnike. - Stvarinadilaze svoj izgled. Svijet je nad-realan. Svijet seskriva. Svijet krije svoju nadrealnu-vrhunaravnuistinu opsjenarskom koprenom lažnog izgleda. Ilivještačko-nasilnom izolacijom ljudskih djelanosti.Svijet laže: ‘’naš svet naprava koji se sastoji odmonstruma, ili je beznačajan i neupadljiv, ili namje namerno sklonjen sa očiju. Ali onaj ko umestoočiju, koje danas ničemu ne služe, ima u glavimaštu vidi baš u toj neupadljivosti ili nedvidljivostimonstruma monstruoznost današnjice.’’ (Anders)Tehnika ukida istinski izgleda stvari i obezvrijeđujeneposrednost čulnih podataka . Ukida neposrednostljudske djelatnosti. Ukida stvarnostsamu. I da bi stvari bile gore nego što nam se činida jesu, tehnika još prikriva to svoje zločinaštvo.Prikriva ga ničim drugim do realizmom. Svijet jelažljiv i horizont naših čula postao je ograničen.Svijet vara čula, čula varaju svijest. Vara se najvišeonaj što misli da još uvijek može vjerovati svojimočima. Stvarnost je postala natčulna. Nadrealna.Realista koji i dan-danas vjeruje isključivo svojimčulima i čulnima podacima postaje začudnimobratom vlastita negacija - eskapista. Nad-realista.Postaje (nezlonamjerno, ali ipak) lažljivac.Fotografija bombe ili banke ne može predstavitiistinu te bombe i te banke, već samo njihov čulnilažni izgled, tek mašta uspijeva dokučiti istinu,tek maštovna predstava smrtonosnih-zločinačkihdejstava bombe 8 ili banke odaje nam njihovuistinu. Istina je u tom smislu aletheia. Dovođenjeu stanje neskrivenosti. Otkrivanje. Jednako kao i uslučaju ostalih stvari i djelanosti što skrivaju svojubit. Nadrealizam postaje realizmom, realizampostaje nad-realizmom. Vrtoglavi preokreti metafizičkogkarusela: Bog se igra s pameti ljudskom! ABog pjesnika, kako ga naziva vidovnjak Rimbaud,8Anders vjeruje da tehnika svojim mogućim dejstvimaprevazilazi čak i dosege mašte što zove ‘’prometejskomrazlikom’’: ‘’razlika između maksimuma onoga što možemoda proizvedemo i (sramno malog) maksimuma onoga štomožemo da zamislimo.’’ Možemo li zamisliti konac svijet,koji smo, objektivno gledajući, a tehnici zahvaljujući, umogućnosti i ostvariti?!shvatio je to prije više od sto šezdeset godina, sveto što čovječanstvo neće svariti ni za još sto šezdesethiljada godina! ‘’Francuska publika (ako iznje izuzmemo nekoliko umetnika i nekoliko pisaca),nije umetnička, prirodno umetnička; ta publikaje filosofska, moralistička, dosetljiva, ljubitelj pričai anegdota, sve što hoćete, ali nikad spontanoumetnička. Ona oseća, ili prije, sudi, postupno,analitički. Drugi, više favorizirani narodi, osećajuodmah, sve u isti mah, sintetički.’’ 9 Razlika izmeđuBaudelairea i sveopćega (ne samo francuskog,već) čovječanskog duha jeste, zapravo, razlikaizmeđu bespregledno bujne lirske i trogloditskikoristohlepneuzane mašte jednog građanina.Razlika između poetskosintetičkog bokora-umai birokratskoga uskoanalitičkog uma-strnjike.Razlika između sposobnosti i nesposobnosti dauobrazimo, da zamislimo, da predmet i bez njegoveprisutnosti predstavimo sebi u unutrašnjemzoru, dakle, da sebi predstavimo, u svijesti dadočaramo, da ugledamo - žive slike živih ljudi kojipate, a niko ne zna zbog čega! - predstavu cjeline ipredstave dijelova, da uvežemo sve te fragmentenaoko bezglave jurnjave činjenica, jurnjave slika iljudi, iz neposrednog i posrednog viđenja i čuvenja,u višu povezanost. Sposobnost da spoznamo.Sposobnost da zavirimo u stvarnost, stvarnostnedostupnu samom razumu ili samim čulima, ilisamoj mašti ili samoj osjećajnosti, a dohvatljivusamo cijelom duhu, što će reći, i razumu, i čulima,i emocionalnosti, i mašti koja objedinjuje sveto i pokreće se svim time. A saznat ćemo istinutek ako budemo bili sposobni da je saznamo, akobudemo imali duhovne oči kojima ćemo moći iznati je dokučiti, ako budemo imali dovoljno duha,dovoljno maštovne moći da je sagledamo. A imatćemo takvu maštu tek ako pristanemo da nasmuči umjetnički jezik, ako budemo pomno gledalii slušali umjetnost, ako budemo revno kupilikapljice iz čarobnog kladenca lirike. Lirike kojutrebamo kao nikada do danas! Jer - Treba ostatiapsolutno moderan! Treba biti vidovit! Zbog istine,zbog pravde, zbog Opravdanja. Neka to budenaša ljudska dužnost. - Naravno, imati lirsku imaginacijune znači imati i istinu, - ne znači i željeti,htjeti i moći znati istinu. Ali znati istinu bez lirskevelemašte, danas, u ovakvom svijetu, čini nam seposve nemogućnim. - A moramo znati istinu, igovoriti istinu, istine same radi. Radi nas samih.Jer, tek kada spoznamo istinu moći ćemo se spasiti,i tek kada kažemo istinu moći ćemo pomoći.Tek tada ćemo moći spasiti pojedinca. Ili bar moćipokušati. Pokušati pomoći sebi. Pomoći drugome.Pomoći čovjeku!9Romantična umjetnost (prev. Aleksandar Arsenijević)(sic!)53

Saša ĆirićDvije kritikepostratnihratnih romanaZa naratorku romana Srbi su kolektivni krivci.Ova doživljajna perspektiva naratorke romanaprikladno funkcioniše kao segment psihološkemotivacije njenog lika. Obuhvatnost razmerenjenog gubitka i nenadoknadivost pričinjenog zlanaratorki deluju kao neupitno opravdanje isključiveetničke generalizacije. Ova proza predočavasvoju privatnu a ne ustanovljava opštu istorijskuistinu, jer je to van njenog fokusa. Otuda ne mariobjektivnost i korektnost, zahtevajući pravo namržnju kao na deo vlastitog sećanja jer bi ublažavanjeili ujednačavanje mržnje bilo isto što i laž.Ivaninu mučnu pilulu treba progutati bez obzirašto se ne može svariti.1. Plus jedan za domovinuViktor Ivančić: Planinski zrak, Fabrika knjiga, Beograd,2009.Ova kritika je test. Ali ne test inteligencije za čitaoceni ispit hrabrosti za uredništvo «Novosti». Toje test pristojnosti i kritičarskog (ne)ukusa.Kako pisati o novom romanu Viktora Ivančića,kolumniste «Novosti», u samim «Novostima»a da to ne bude podilaženje autoru (čiji feralovskibackground izuzetno cenim) ili snishodljivareklama njegove knjige? U knjizi Ecce homo, Niče(Nietzche) je tragaoca za istinom savetovao nesamo da voli svoje neprijetelje, kao hrišćani, već ida mrzi svoje prijatelje ne bi li se oslobodio balastasimpatije koja zavodi um. Kritičar po difoltumrzi sve: i Ničea što deli nemoguće savete i knjiguo kojoj mora da piše umesto da u njoj uživaili je prepusti lekovitom zaboravu. Vreme (kritikekoja sledi) će pokazati da li je kritičar bio na visinidodeljenog si zadatka. Osnovni i najveći nedostatakknjige Planinski zrak proističe iz činjenice daje reč o nedovršenom delu ili radnoj verziji romanau nastajanju. Samim tim, ovaj novelističkiwork in progress pati od rasutosti epizoda i obiljanerazrađenih likova. Tako, početak zapleta romana,dolazak civila iz napadnutog sela u karaulu,predstavlja ujedno i njegov kraj. Roman, koji tonije stigao da postane, gasi se naglo tu gde bi tektrebalo da se rasplamsa, rečeno pozivanjem nametaforu baklje ili ex-SFRJ grba. Priziv Ekoovog„otvorenog dela“ naudio bi jednako i Ivančićevomdelu i prizivaču. „Otvoreno delo“ nije isto što inezavršeno delo, kao što ni kuća bez krova i dvazida nije dom već gradilište (ili, daleko bilo, ruševina).To ne znači da se u takvom stanju kuća nemože prodati, ali se u njoj teško može stanovati.Iako se Ivančićeva knjiga zakočila negde na svojojpočetnoj trećini, ona ipak predstavlja zgodan spojratne proze i satirične travestije. Tačnije, umestorata imamo vojnu obuku regruta u jednoj karaulii pripadajuću joj pseudo-patriotsku indoktrinaciju.Slično kao Boris Dežulović u romanu Jebo sadhiljadu dinara, i Ivančić sintetiše tragično i komično,opominjuće raskrinkava i ludički se poigravaonim bizarnim. Eto, (hrvatsko) novinarsko pismone odlikuju samo komunikativna filmičnost i jednostavnakompozicija, već i Njegošev gastro-vaskularnirecept: čaša meda (smeh, satira) mešase sa čašom žuči (okrutnost, nasilje, zločini).Iako je na osnovu nekih jezičko-simboličkih obeležja(govor junaka, veroispovedni ritual...) jasnoda je reč o hrvatskoj vojsci i početku rata u Hrvatskoj,Ivančić je istorijski kontekst svog romanapodvrgao fenomenološkoj redukciji: on uopštenogovori o neprijateljskoj vojsci dok konkretnepolitičke i vojne događaje ne pominje. Nameraove proze je da represivno-nekrofilnu mašinerijuvojske izvrne na naličje, pokazujući usput zlokobnusimbiozu vojske (države) i crkve. Hrišćanstvokao religija samilosti i praštanja grubo je tribalnoinstrumentalizovana. Svedena na pojavnuljušturu, takva religija služi za podsticanje iopravdavanje mržnje prema pripadnicima drugih54(sic!)

!TeMATFoto: Almedin Zukićnaroda i za eutanaziju savesti vojnika, koji sa blagoslovomsveštenika mogu nesmetano da ratujui ubijaju. Ivančićev oficirski kor sačinjen je mahomod sadista potisnutih i inkriminisanih seksualnihporiva (od homoseksualnih do pedofilnih), a većinaregruta lako potpada pod kolektivnu hipnozuzastrašivanja i propagandnog drila.Planinski zrak sadrži dosta upečatljivih scena,poput one (možda autobiografske) kada kapetanpred strojem verbalno maltretira Oskara, prinudnomobilisanog novinara koji je kritički pisaoo režimu i ratu. Kao najbolje skrojeno izdvaja sepoglavlje „Duhovna obnova“ (poglavlja su naslovljena,te proza asocira na knjigu kratkih priča), ukome vojnik lepi gipsanog Hrista koga je nespretnorazbio, vodeći sa krhotinama božjeg kipa„teološki“ dijalog o krivici i spasenju. Šteta što jeopozitni par likova Oskar - Hajerbi ostao pripovednonerazrađen, jer lik Hajerbija ima potencijalnudubinu ciničnog hedoniste koji je u životuu uniformi otkrio stanje ničim sputane slobodeza ljudske instinkte. Naslov moje kritike kao dase nametnuo sam po sebi. Posle 20 jutarnjihsklekova, obično se vojnicima naredi „plus jedanza domovinu“. Ta formula ne važi u menzi kadavojnik traži repete. Ivančićevo „plus jedan zadomovinu“ je tako samosvrhovita kazna i patriotskibonus za domovinu koja liči na Moloha; njenoje da uzima i proždire a ne da daje i poklanja.Uprkos nestrpljivosti autora i/ili izdavača, dobilismo štivo koje se, kako mu ime kaže, lako i lepošti, tj. čita. Zahvaljujući nestrpljivosti autora i/iliizdavača, dobili smo prozu koja zaista deluje kaoplaninski vazduh - jeste razređena ali opija (ilišamuti, kako koga).Osnovni i najveći nedostatak knjige Planinskizrak proističe iz činjenice da je reč onedovršenom delu ili radnoj verziji romanau nastajanju. Samim tim, ovaj novelističkiwork in progress pati od rasutosti epizodai obilja nerazrađenih likova. Tako, početakzapleta romana, dolazak civila iz napadnutogsela u karaulu, predstavlja ujedno i njegovkraj. Roman, koji to nije stigao da postane,gasi se naglo tu gde bi tek trebalo da serasplamsa, rečeno pozivanjem na metaforubaklje ili ex-SFRJ grba. Priziv Ekoovog „otvorenogdela“ naudio bi jednako i Ivančićevomdelu i prizivaču. „Otvoreno delo“ nije isto štoi nezavršeno delo, kao što ni kuća bez krovai dva zida nije dom već gradilište (ili, dalekobilo, ruševina). To ne znači da se u takvomstanju kuća ne može prodati, ali se u njojteško može stanovati.2. Istinita priča iz srca traumeIvana Simić Bodrožić: Hotel Zagorje, Profil, Zagreb,2010.Roman-prvenac Ivane Simić Bodrožić (Vukovar,1982.) Hotel Zagorje pripada nevelikom korpusuknjiga savremene ratne proze koje suvereno prekoračujuproscenijum fikcije, osvetljavajući čitalačkojpublici „srce tame“ koje zlokobno pulsiraiza slepe mrlje kolektivnog sećanja. Taj autorskiklub još je uži ako je ulaznica podudarnost ličnogi pripovednog iskustva, koja nikad nije garantuspeha već predstavlja frustracionu preprekuviše koju autor mora prevladati pouzdajući seu snagu jezika priče. Prozaisti opsednuti ratomuglavnom su istraživači bezbedno izuzeti odneposrednih posledica rata i njima je rat moralna,istorijska i antropološka enigma a ne sastajalištedemona i marker obeleženosti, koje čitaocačekaju na prijavnici Hotela Zagorje. Za razliku odBaretićevog Hotela Grand koji je kupleraj i bizarnahronika, Hotel Zagorje Ivane Simić Bodrožićje izbeglički kamp, prinudni smeštaj za porodicekoje uglavnom čine majke s decom i lica poznogtrećeg doba kojima će ovaj hotel postati poslednjaadresa.Naratorka romana je devojčica iz Vukovara čijegdedu su pripadnici srpske vojske u prvoj godinirata zaklali a oca najverovatnije streljali napoljoprivrednom dobru Ovčara. Nedostatak očevihposmrtnih ostataka i izostanak pouzdanogsvedočanstva o njegovom pogubljenju, naratorkinogoca svrstavaju u „nestala lica“, što lik ocaprevodi u kišovsku književnu figuru odsutnog ocai praznog porodičnog mesta koje testamentarnogeneriše rad imaginacije naslednika. U očevpovratak se ne veruje iako se od njega strepi,supstitucija oca je nemoguća iako se priželjkujeu liku očevog brata, praznina njegovog odsustvaje teret i nezaslužena kazna, stalni podsetnik nazločin koji su počinili dojučerašnji sugrađani i pripadnicibratskog naroda u uniformama invazionihsnaga. Kao i Kišov Peščanik, Hotel Zagorje jeliterarni kenotaf za oca.Ipak, primarno, Ivanin roman je bildungs narativo odrastanju i sazrevanju, o kulturološkim, generacijskimi ljubavnim konfliktima, hronograf rataispisan iz perspektive njegovih nemoćnih kolateralnihobjekata. Prinuda izgnanstva, zamenaurbane uhodanosti odbojnim rustikalnim okolišemi depresivnim zajedničkim smeštajem, klaustrofobičnateskoba hotelske sobe koja godinamasimbolizuje porodični dom, ponižavajuće sažaljenjeokoline koje ima vremenski rok trajanja i poslekojeg prelazi u podsmeh i optužbu, samoživost(sic!)55

odbine koja simulira brigu i pomoć, nehaj državei život od humanitarne pomoći, neke su od okolnostiodrastanja koje predočava Hotel Zagorje.Ipak, najveće promene desile su se u samoj naratorki:zov puti i mržnja bez satisfakcije u njoj jerazvila cinizam kao odbrambenu reakciju. Surovikomentari predstavljaju vid prilagođavanja iščašenojstvarnosti, borbeni kontraudar egzistencijekoja bešćutnošću uspostavlja balans premanepravdi koja je kao stihija srušila i izbrisala mirnodoposkiporedak i (malo)građansku harmoniju.Za naratorku romana Srbi su kolektivni krivci.Ova doživljajna perspektiva naratorke romanaprikladno funkcioniše kao segment psihološkemotivacije njenog lika. Obuhvatnost razmerenjenog gubitka i nenadoknadivost pričinjenog zlanaratorki deluju kao neupitno opravdanje isključiveetničke generalizacije. Ova proza predočavasvoju privatnu a ne ustanovljava opštu istorijskuistinu, jer je to van njenog fokusa. Otuda ne mariobjektivnost i korektnost, zahtevajući pravo namržnju kao na deo vlastitog sećanja jer bi ublažavanjeili ujednačavanje mržnje bilo isto što i laž.Ivaninu mučnu pilulu treba progutati bez obzirašto se ne može svariti.Sa stanovišta literarne tehnike, roman HotelZagorje pati od nekoliko krupnih problema. Pripovednaperspektiva je neujednačena. Mi neznamo pouzdano kad i dokle pripoveda devetogodišnjadevojčica koja ima infantilan doživljajsveta i ograničeni domet znanja, a kad preuzimaznatno starija naratorka, budući da se početnapozicija menja i nadilazi sugerisanu podređenostpripovedanja životnom uzrastu koji naratorkatrenutno ima.Kompozicija romana uglavnom prati linearnuhronologiju odrastanja naratorke, ali se povremenotekst organizuje po asocijativnom principu kojidovodi do turbulencija na vremenskoj osi radnje.Roman je komponovan kao niz fragmenata štoje dobro rešenje jer optimalno korespondira saevokativnim diskursom koji preteže nad onimsinhronim.Ipak, obilje detalja i epizoda, upitnost njihovogefekta, labava dramaturgija, upućuju na to daje kod autorke postojao imperativ pisanja a nekomponovanje podložno korisnim redukcijama.Ivana Simić Bodrožić se, uprkos temi, potvrdila kaoizuzetno duhovita autorka.Cinični komentari u tekstu nisu komički kontrapunktu službi relaksacije mučnog sadržaja priče,već instrument socio-psihološke percepcije lišenehumanističkih iluzija i predstavljaju neku vrstuZa razliku od Baretićevog Hotela Grand kojije kupleraj i bizarna hronika, Hotel ZagorjeIvane Simić Bodrožić je izbeglički kamp, prinudnismeštaj za porodice koje uglavnomčine majke s decom i lica poznog trećeg dobakojima će ovaj hotel postati poslednja adresa.Naratorka romana je devojčica iz Vukovaračijeg dedu su pripadnici srpske vojske uprvoj godini rata zaklali a oca najverovatnijestreljali na poljoprivrednom dobru Ovčara.Nedostatak očevih posmrtnih ostataka iizostanak pouzdanog svedočanstva o njegovompogubljenju, naratorkinog oca svrstavajuu „nestala lica“, što lik oca prevodiu kišovsku književnu figuru odsutnog oca ipraznog porodičnog mesta koje testamentarnogeneriše rad imaginacije naslednika.U očev povratak se ne veruje iako se od njegastrepi, supstitucija oca je nemoguća iakose priželjkuje u liku očevog brata, prazninanjegovog odsustva je teret i nezasluženakazna, stalni podsetnik na zločin koji supočinili dojučerašnji sugrađani i pripadnicibratskog naroda u uniformama invazionihsnaga. Kao i Kišov Peščanik, Hotel Zagorjeje literarni kenotaf za oca.primerenog revanšizma svetu koji je posmatračuponudio svoj najgori oblik. Otuda u naratorkinomsudu jednako „stradaju“ i zaostali Zagorcikoji smrde po gnojivu i licemerni Zagrepčani kojetuđa muka zapravo ne dotiče, zato priželjkujesmrt rođenog dede, bivšeg partizana utonulog ualkoholizam ili daje odbojnu sliku tunjavog strica,opterećenog kajanjem što je preživeo opsaduVukovara i utekao u Nemačku, ali koji ne čini ništada iz kolektivnog smeštaja izvuče porodicu svogpokojnog brata.Preko svih ovih bizarnih i bolnih epizoda kao daje prevučena opna koja onemogućava pun tragičkirazmah njihove skrivene suštine. Ta opna nijesentimentalnost ni nemuštost pripovedanja, većpriklanjanje poetici minimalističke diskrecije kojarazorni atom punog smisla događaja smešta udrugi plan, da nas zaposedne i dokusuri ako dopustimoda nam se lagano rastopi u umu spoznaje.Da su izglačane hrapavosti perspektive i dramaturgije,dobili bismo i odličan i potresan roman.Ovako, Hotel Zagorje je više nego solidno napisano,provokativno i već sada dobro prodavano štivo.O njemu se govori na TV-u i čeka ga mogućaekranizacija, što je za prvenac nesumnjiv i zasluženuspeh.!TeMATFoto: Almedin Zukić56(sic!)

Edin SalčinovićProtiv žargonaautentičnostiSakrosantnoznanje i kritičkomišljenjeNesumnjivo da postoji još načina na koje bi seknjiževnost mogla suprotstaviti žargonu autentičnosti.Činjenično je da je pred nama vrijemekoje će pokazati da li smo sposobni odgovoritiizazovima epohe. Ne treba se zavaravati da ćevrijeme koje dolazi donijeti promjene, ali to nas nemože opravdati. Jeza svakodnevnice, jeza ljudožderskogdinama u mašineriji multinacionalnogkorporativnog kapitala, primorava nas na samoodricanje,osjećaj solidarnosti i kritičko mišljenje.Budi autentičan, govori cijelim bićem!Pustare ominozne sadašnjice kroz građanskeprotokole konstituisale su se za blagorodan habitatzloćudnom govoru navirućeg očitovanja spasa,iz kojeg je uškopiteljski odstranjeno sustavnomišljenje neidentičnosti. Sakralni prizvuk i metafizičkaplemenitost toga govora privileguju njegovenosioce društvenom izabranošću; on se prenosiiz teologije i filozofije, preko društvenihDruga signatura reakcionarnosti očituje sena vremenskoj distanci, u trenutku kadaono Yu od Jugoslavija permutira u južnoslavenski.Pojam koji je htio imenovatiodsutni entitet biva zamijenjen za etiketudemokratskog inkluziviteta. Na taj način onpostaje društveni privid jednog totalnog Jakoje se ostvaruje u liberalnom građanskomdruštvu isključivo kao komenzurabilnisubjekt. Takav subjekt determiniran je vrijednostimakoje se mogu razmjenjivati, pabi termin južnoslavenska književnost htiooznačiti kulturno polje na kojem (sa)postojiviše autentičnih književnosti koje međusobnorazmjenjuju autentične književnevrijednosti. Upravo je autentičnost, kao očitovanježargona, temeljno obilježje edicije,a u prilog joj ide i činjenica da je nemogućeutvrditi žargonski leksikon koji bi predstavljaoindeks plemenitih imenica.znanosti i književnosti, do djelatnika u političkoj iprivrednoj upravi; svoju poruku na mase prenosiautomatski, odvajajući je od iskustva i mišljenjakoje bi moglo biti kritično spram takvog nasilnogizjednačavanja sa čistom identičnošću. Njegovimperativ formuliran je u iskazu: „Budi autentičan,govori cijelim bićem!“. Izraz apsolutne posebičnosti,za kakav se žargon izdaje, kida dijalektikuriječi i stvari kao i govornu dijalektiku pojedinihriječi i njihovih relacija, iznuđujući rasap govorana riječi same (o sebi). Atmosfera žargona posjedujenešto od šamanske ozbiljnosti, naime proizvoljnozaklinjanje bilo kakvoj svetinji. 10 Pohabanietos zajednice primordijalne prašume mudrosabran sa „elitnom kulturnom baštinom Zapadnecivilizacije“ rezultira jednakošću sa iskazomkoji govori više od onoga što riječi znače; sadržajse može označiti terminom aura. To transcendentno(ne transcendentalno!) stanje ovlašćujegovornika stavom, stav zajamčuje posredovanjestvari zajedno sa govornikovom egzistencijomkoja samoj stvari daruje njeno dostojanstvo. Bitiautentičan, govoriti cijelim bićem, znači biti jezgrovit,biti začudan. „Stav“ bi htjelo najaviti daono rečeno dolazi iz dubine duše subjekta kojigovori i da je izmaklo prokletstvu površnog sporazumijevanja.11 Ko stoji iza svojih riječi oslobođenje otuđenosti masovnih komunikacija, njegovuispunjenost bivstva zajamčuje božanskiprivilegij „istinskog“ „stava.“ Rezultat logičke jednačine(uvijek jednačine!) žargona autentičnosti10„Žargon autentičnosti“, Theodor Adorno, BibliotekaSazvežđa, Nolit, Beograd 1978. (str. 57)11Isto, (str. 62)(sic!)57

je „totalnost“, pra-srodstvo sa identitetom 12 .Metafizika žargona odava misao od realnih patnjikoje su je inicirale, sublimirajući ih do metafizičkihpatnji, otuda je čitava mržnja žargona usmjerenaprema svijesti o realnim patnjama. S tim dolazimodo prevladavajućeg žargonskog načela u literaturi,formuliranog u književnosti i kroz književnost,a koje glasi: „Književnost daje smisaobesmislenom svijetu.“ Takva tvrdnja mora bitiizvedena na Platonov sud i osuđena kao laž laži,jer književnost po sebi je fikcionalna tvorevina,konstituisana u dijalektičkom polju izmeđumimezisa, dijegezisa, ekspresije i simboličkih formi,koja uvijek referira na stvarnost izvan sebe;primijenjeno na žargonsko načelo značilo bi da seiz referencijalnog (fikcionalnog) polja u poljeestetskog dejstva (realnost) prenosi privid (sjenasjene) smisla; Adornovom terminologijom kazano,pomoću književnosti izvršena je promjenaznačenja dovršenog negativiteta u pozitivno čimeje iznuđena pouzdanost prestrašene svijesti.Smisao književnog teksta ostvario bi se ondakada bi se književnost oslobodilo diktata davanjasmisla besmislenoj stvarnosti, kada bi se izmeđuknjiževnog teksta i stvarnosti na koju upućujeuspostavio negativan dijalektički odnos koji bičitaocu približio samu stvarnost provocirajući gada razori privid identičnosti 13 snagom samogmišljenja. Ostaje pitanje, zašto književni djelatnicižele suprotno? Ovdje ću napraviti ekskurs i vratitise u vrijeme kada sarajevska izdavačka kuća„Svjetlost“ štampa ediciju pod naslovom „SavremeniYu roman.“ U ediciji su objavljeni romanislijedećih autora: Slavko Janevski, Moma Dimić,Slobodan Selenić, Erih Koš, Jovan Lubardić, ŽivojinPavlović, Ljudevit Bauer, Darko Lukić, RadovanŽdrale, Vidosav Stevanović, Vitomir Lukić, IrfanHorozović, Milorad Pavić, Dževad Karahasan, VladimirBartol, Anđelko Vuletić, Dobrica Ćosić, IvanAralica. Akribična analiza ove edicije zahtijevala bimnogo više od onoga što ovdje može biti objek-12Čista identičnost je ono što postavlja subjekt, utoliko jeona ono nešto što dolazi izvanjski. Imanentno kritiziratitu identičnost znači stoga, na dosta paradoksalannačin, ujedno i kritizirati je izvanjski. Subjekt mora naneidentičnome ispraviti ono što je sam skrivio. upravo setime oslobađa privida svoje apsolutne zasebičnosti. Taj jeprivid sa svoje strane proizvod identificirajućeg mišljenja,koje, što više obezvrjeđuje neku stvar, na puki primjerakvrste ili roda, to više smatra da posjeduje tu stvar bezsubjektivnog dodatka. („Negativna dijalektika“, TheodorAdorno, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Nolit,Beograd 1979., str. 131)13To da postoji identičnost, da stvar po sebi odgovara svojempolju je hybris. No ideal toga ne treba naprosto odbaciti:u predbacivanju kako stvar nije identična sa svojimpojmom živi također i čežnja da to bude tako. („Negativnadijalektika“, Theodor Adorno, Beogradski izdavačkografičkizavod, Nolit, Beograd 1979., str. 134)Metafizika žargona odava misao od realnihpatnji koje su je inicirale, sublimirajući ih dometafizičkih patnji, otuda je čitava mržnjažargona usmjerena prema svijesti o realnimpatnjama. S tim dolazimo do prevladavajućegžargonskog načela u literaturi,formuliranog u književnosti i kroz književnost,a koje glasi: „Književnost daje smisaobesmislenom svijetu.“ Takva tvrdnja morabiti izvedena na Platonov sud i osuđena kaolaž laži, jer književnost po sebi je fikcionalnatvorevina, konstituisana u dijalektičkompolju između mimezisa, dijegezisa, ekspresijei simboličkih formi, koja uvijek referira nastvarnost izvan sebe; primijenjeno na žargonskonačelo značilo bi da se iz referencijalnog(fikcionalnog) polja u polje estetskogdejstva (realnost) prenosi privid (sjena sjene)smisla; Adornovom terminologijom kazano,pomoću književnosti izvršena je promjenaznačenja dovršenog negativiteta u pozitivnočime je iznuđena pouzdanost prestrašenesvijesti. Smisao književnog teksta ostvariobi se onda kada bi se književnost oslobodilodiktata davanja smisla besmislenoj stvarnosti,kada bi se između književnog tekstai stvarnosti na koju upućuje uspostavionegativan dijalektički odnos koji bi čitaocupribližio samu stvarnost provocirajući gada razori privid identičnosti snagom samogmišljenja. Ostaje pitanje, zašto književni djelatnicižele suprotno?tivno zahvaćeno, međutim, čitanje objavljenihromana sasvim je dovoljno da bi se u ediciji prepoznalosvojstvo reakcionarnosti (ovime ne želimsugerirati generalizirajuće tipološke kvalifikativekojima bi se prenebregnule pojedinačne osobinesvakog romana, to bi bio luđački čin, jer ludo jesvrstati u istu poetičku ili hermeneutičku ravanDobricu Ćosića i Vitomira Lukića, naprotiv, želiobih postaviti pitanje, po kojem selektivnom logičkomprincipu se pod istim krovnim označiteljemmogu objaviti romani „Timor mortis“ i „Hodinicisvijetlog praha“, ili „Vreme zla“ i „Alamut“). Reakcionarnostdolazi iz naslova edicije i može serazumjeti dvostruko, tačnije, udvostručena usvom označiteljskom poretku. Centralni značenjskielement je riječ Yu, skraćenica koja zamjenjujeriječ Jugoslavija, a u ovom slučaju vrši funkcijusignifikatora osobine, svojstva, ali i mjesta i vremena.Ne treba se zavaravati da je riječ jugoslavenskiupotrijebljena kako bi označila jezičko, kulturno,geografsko ili idejno-političko jedinstvoliterature kojoj je značenjski nadređena, ne, ona58(sic!)

!TeMAThoće označiti ovo-tu-koje-to-nije, nešto po čemuse ne možemo mjeriti (otud u ediciji „SavremeniYu roman“ knjiga iz 1938. sarkastično posvećenaBenitu Musoliniju, napisana u Parizu, ranih tridesetih,na slovenačkom jeziku), jer su mjesto i vrijemekoje hoće označiti ideološki, kulturno i političkiveć (pre)determinirani, to su mjesto i vrijemejugoslavenske apokalipse u kojoj je Jovan Deretićveć napisao „Istoriju srpske književnosti“ (1983.),a Ivo Frangeš „Povijest hrvatske književnosti“(1987.). Druga signatura reakcionarnosti očitujese na vremenskoj distanci, u trenutku kada onoYu od Jugoslavija permutira u južnoslavenski.Pojam koji je htio imenovati odsutni entitet bivazamijenjen za etiketu demokratskog inkluziviteta.Na taj način on postaje društveni privid jednogtotalnog Ja koje se ostvaruje u liberalnom građanskomdruštvu isključivo kao komenzurabilnisubjekt. Takav subjekt determiniran je vrijednostimakoje se mogu razmjenjivati, pa bi terminjužnoslavenska književnost htio označiti kulturnopolje na kojem (sa)postoji više autentičnihknjiževnosti koje međusobno razmjenjuju autentičneknjiževne vrijednosti. Upravo je autentičnost,kao očitovanje žargona, temeljno obilježjeedicije, a u prilog joj ide i činjenica da je nemogućeutvrditi žargonski leksikon koji bi predstavljaoindeks plemenitih imenica. Vraćam se pitanjuzašto književni djelatnici žele da književnost budeizraz društvenog privida identičnosti. Valja odmahodbaciti besmislice o zavjeri i manipulaciji. Tvrdnjada je književno intendiranje autentičnostiuvjetovano horizontom znanja može se uzeti uobzir, međutim, njena neuvjerljivost potiče izNepostojanje čvrstog poetičkog programapokazuje da je i nakon bjesomnog ludilaprve polovine devedesetih godina prošlogstoljeća, hipostaziranog u genocidu, etničkomčišćenju, progonima, stravičnim ratnimzločinima, nad literaturom trijumfovaožargon autentičnosti. Trijumf žargona blokiraoje teorijsko objektiviziranje književnostii jezika kao njenog materijala od stranesamih pisaca. Žargon je opet udomio književnikeu udobnost kuće bitka.aporije po kojoj bi, u tom slučaju, jaz između znanjai predmeta pojavnog svijeta bio nepremostiv.Ako je znanje-o uvjetovano dijalektičkim odnosomsubjekta i objekta, onda bi se samo nadmenizlobnik mogao koristiti tvrdnjom o uslovljenostihermeneutike književnosti znanjem-o kao kritičkomtvrdnjom. Prava kritička misao morala biracionalno objektivizirati taj odnos izjednačavajućiznanje-o sa objektivnim znanjem, a objektivnoznanje je nemoguće reducirati u onoj mjeri ukojoj bi ga se moglo uzeti za uvjet autorskog intediranjaautentičnosti. Argument koji zavređujeviše pažnje je onaj o „ljudskoj potrebi za identitetom“.Njega je nemoguće odbaciti, ali postoji problemsa valjanošću formulacije; ne postoji objektivanrazlog zbog kojeg bi ljudski identitet biopredeterminiran prirodnim pra-srodstvom kojese mora prepoznati, pogotovo ne postoji objektivanrazlog zbog kojeg bi se to prepoznavanjemoralo realizirati upravo u književnosti i krozknjiževnost. Kao što se tvrdi da „ljudi imaju potrebuza identitetom“ može se tvrditi i da ljudi imajupotrebu za mišljenjem. Dakle, ostaje pitanje zbogčega bi (samo)identifikacija subjekta bila odvojenaod procesa mišljenja. Ako se složimo da nije,onda nas sljeduje pitanje zbog čega mišljenjeidentičnosti ne bi bilo kritičko mišljenje. Ako sesložimo da bi trebalo biti, onda dolazimo na poljesustavnog mišljenja neidentičnosti. U tom slučajuknjiževnost nikako ne može dati smisao besmislenojstvarnosti. Četvrti stav koji se može razmatratije onaj o ideološkoj i/ili tržišnojinterpeliranosti književnika zasnovanoj premarealnim uslovima njihova života. To bi značilo dase u žargonu autentičnosti očitije izraz liberalnogkonformizma, tačnije, da je u njemu duboko ukorijenjen.Žargon književnicima osigurava društvenuprivilegovanost, obezbjeđuje im sakrosantnistatus čuvara znanja, ovlašćuje ih pravomautoritarnog govora, čini ih savremenim šamanima,a književnost degradira na stadij rituala. Akostvari doista stoje tako, onda ostaje pitanje, zaštobi se književnici odrekli žargona autentičnosti. Nato pitanje ne želim odgovarati, ali ću pokušatiodgovorit na zamjensko:Kako upokojiti vampira?Nije mi poznato da je u protekle dvije decenijeijedan književnik u „postjugoslavenskim literaturama“ispisao svoj poetički program, niti da sekod nekoga poetičke tendencije mogu očitovatikao imanentna poetika u njegovom literarnomdjelu. Neke zahtjeve pred književno stvaralaštvopostavila je grupa pisaca okupljena oko putujućegfestivala alternativne književnosti FAK. Evo izazovakoje je FAK postavio pred pisce: aktivizam,društvena osviještenost, tekst zanimljiv za čitanje,tendiranje ka fabulističnosti, bavljenje prezentom.14 Zašto ovo nije pravi poetički program?Stoga što njegovi zahtjevi nisu poetički osviješteni.Aktivizam i društvenu osviještenost odmah možemoeliminirati, jer se ne odnose na književni tekstnego na autora. Tekst zanimljiv za čitanje: ovajzahtjev je nejasno formuliran, budući je usmjeren14Navedeno prema: Vidjeti: Prošlo je vrijeme Sumatra iJavi, Jurica Pavičić, Sarajevske sveske br. 5, MediacentarSarajevo, 2004.(sic!)59

na čitaoca, što za posljedicu ima da je nemogućeobjektivno odrediti šta je to zanimljivo za čitanje(npr. da li je „Čarobni brijeg“ zanimljiv za čitanje?Da li je kriterij zanimljivost za čitanje procent čitanosti?Znači li to da tekst zanimljiv za čitanje trebamanje sličiti „Uliksu“, a više „Digitalnoj tvrđavi?“Ne djeluje li takvo podilaženje čitalačkoj dominantiantagonistično prema društvenoj osviještenosti?).Tendiranje ka fabulističnosti: ovaj zahtjev je tautološkiformuliran, jer zanemaruje imanentne zakoneprozne logike prema kojima se proza, budućije fikcionalne prirode, neminovno strukturira okoneke fabule (to potvrđuje čitav niz eksperimentalnihpisanja romana bez fabule tokom dvadesetogstoljeća, za primjer može poslužiti NouveauRoman pedesetih godina 15 ). Bavljenje prezentom:ovaj zahtjev je proizvoljno uopćen tako da ostajuuslovne značenjske nedoumice (da li se ThomasMann u „Doktoru Faustusu“ bavi prezentom? Bavili se Dobrica Ćosić prezentom? Da li bavljenje prezentomzahtjeva etičku odgovornost takvog rada?Smije li etička odgovornost biti relativizovana tekstomzanimljivim za čitanje?). Nepostojanje čvrstogpoetičkog programa pokazuje da je i nakonbjesomnog ludila prve polovine devedesetih godinaprošlog stoljeća, hipostaziranog u genocidu,etničkom čišćenju, progonima, stravičnim ratnimzločinima, nad literaturom trijumfovao žargonautentičnosti. Trijumf žargona blokirao je teorijskoobjektiviziranje književnosti i jezika kao njenogmaterijala od strane samih pisaca. Žargon je opetudomio književnike u udobnost kuće bitka. Kakose suprotstaviti žargonu? Na pamet mi padajudva način. Prvi je njegova parodijska stilizacija.Roman parodijske stilizacije žargona autentičnostinastavljao bi tradiciju druge linije (linije parodijsko-travestijskogromana) u razvoju evrposkogromana, prema distinkiciji Mihaila Bahtina kojuiznosi u knjizi „O romanu“, što znači da bi moraozadovoljiti slijedeće formalne uvjete: u romanumora biti predstavljena mnogostrukost jezikaepohe; roman mora biti potpuni i svestrani odrazepohe, što znači da u njemu moraju biti predstavljenisvi društveno-ideološki glasovi epohe; romanse ne gradi na apstraktno-smisaonim proturječnostimai sižejnim kolizijama, nego na konkretnojdruštvenoj proturječnosti; kao protutežu kategorijiliterarnosti roman ističe kritiku književne riječi kaotakve, i to prije svega romaneskne riječi. 16 Ovimebi se obezbijedila i romansijerova potreba za formalno-žanrovskommaskom, koja bi odredila kakonjegovu poziciju za posmatranje života tako i nje-15Vidjeti: “Novi roman” pedesetih godina i njegovi sljedbenici,u: Povijesna poetika romana, Viktor Žmegač. Grafički zavodHrvatske, 1987. (str. 360-393)16Vidjeti: Dvije stilske linije evropskog romana, u: O romanu,Mihail Bahtin, Nolit, Beograd, 1989. (str. 130-193 )govu poziciju za objelodanjivanje tog života. Sveto dobija naročitu važnost u vezi s tim što jedanod najosnovnijih zadataka romana postaje zadatakrazobličavanja svakojake konvencionalnosti,ružne, lažne uslovnosti svih ljudskih odnosa. 17 Nataj način semantička mreža žargona autentičnostipostaje bizaran okvir plemenitih imenica kojaškljocaju i zveče jezivo nepodnošljivim tonalitetom.Mondeno brbljanje Akademije, Univerzitetai književnih salona ostalo bi zaglušeno predgromkom najezdom vlastite parodije. Drugi načinbi bio zasnivanje, uvjetno nazvanog (samo ovogaputa!), novog hermeneutičkog romana. Njegovatradicijska osnova bila bi u onome što je „hermeneutičkimromanom“ nazvao Vittorio Strada,upućujući na Bahtina, a upotrijebio kao prijedlogza određenje romana Dostojevskoga; odrednicaglasi: Hermeneutički roman je roman koji dijaloškiinterpretira kulturne i povijesne fenomene širokeznačajnosti. 18 Prema Stradinom uviđaju, za njeganije karakteristično traženje nove narativne strukture,kao u zapadnim književnostima, nego asimilacija,a u toj prilagodbi podvrgavaju se i elementidomaće folklorne predaje. Ono što ovdje (samoovoga puta!), želim nazvati novim hermeneutičkimromanom, počevši od Stradine odrednice, jošbi u sebe uključilo odlike imanentne poetike ThomasaManna, usmjerenje prema produbljenomprikazu individualnog iskustva u svijetu subjektivnostii usmjerenje prema distanciranosti ironije(Žmegač; 235), kafkijansku „poetiku osporavanja“što je posve dosljedan izraz umjetničke namjerekoja otkriva samo jedan svoj cilj: preneraziti čitaoca,pokolebati njegovu prividnu sigurnost u mentalnomsvladavanju iskustvene zbilje, pokazati muda je svijet labirint kroz koji lutamo naivno uvjerenida poznajemo svoj put (Žmegač; 260), te huxlijevskukoncepciju kontrapunkta kao stalne svijesti osuprotnostima u svim kategorijama života. Takavroman potpuno bi iscrpio prividni smisao žargonaautentičnosti prokazujući ga u objektivnosti njegovabesmisla, otkrivajući njegovu lažnu vezu izmeđuriječi i stvari. Nesumnjivo da postoji još načinana koje bi se književnost mogla suprotstaviti žargonuautentičnosti. Činjenično je da je pred namavrijeme koje će pokazati da li smo sposobni odgovoritiizazovima epohe. Ne treba se zavaravati daće vrijeme koje dolazi donijeti promjene, ali to nasne može opravdati. Jeza svakodnevnice, jeza ljudožderskogdinama u mašineriji multinacionalnogkorporativnog kapitala, primorava nas na samoodricanje,osjećaj solidarnosti i kritičko mišljenje.17O romanu, Mihail Bahtin, Nolit, Beograd, 1989. (str. 280 )18Navedeno prema: Povijesna poetika romana, ViktorŽmegač. Grafički zavod Hrvatske, 1987. (str. 198)60(sic!)

! poezija Miloš ŽivanovićBlind DogNoćas sam se probudio trideset godina stariji,srce se kao gumena atrakcija premetalokroz trideset plamenih krugova neke prošlosti.Ne vidim gotovo ništa,prozor je zamućeni kovitlac pastelnih obrisa.Devedeset devete napustio sam Beograd, u zoru,hladnu kao upišan krevet,cele noći bio sam gladan, mrak je bio ravnodušna senka.Neman me u stopu pratii preti.Čujem đubretarski kamion i pesmu pijanog vrača iz kabine.Razmišljao sam o puštanju brkovakad je švercerski kombi forsirao severnu granicui kroz lavirint sporednih puteva skrivao zadah blataod pitome mađarske policije.Komšija rastaman umire u faveli ispod mosta,u zaleđenoj faveli u skičanju kerova umire u vatri,komšija gori sa zidovima svoje kartonske sobe.Od svega toga noge su mi postale jako dlakave.Njuh je moj adut u igri,a unutrašnjost nozdrva dlakava je skoro koliko i noge.Zato mogu dugo da hodam i njušim,da pratim, da živim, da se vratim,sve do brloga i vremena u kom sam rođen.Na zahtev publike blatnjavog velegradagumena atrakcija kolutovima unazadproći će kroz goruće krugove,aplauz za gumenu nakazu koja će ispuniti sve vaše želje,po povratku u antiutopiju.Neman me u stopu prati.A tuga i život,to će kučke rasuti mirisima kao šaku konfeta.Dok pokušavam da kopam dalje i daljetek počinjem da mislim da vidim da znamkoliko sam živ ispod kapaka čvrsto zatvorenihi smeta mi kao kamen u cipelida budem trezan.Neman me u stopu pratii pretizove da se vratim.Na putuProleter putuje sa prašinomsa šarenim zavežljajem na štapu,a nije berač duvana, samo pušač.Gleda kako stružu gnjecava krzna sa putasporim zamasima lopatezaposleni ljudi sa bezbroj godina staža.Zvižduću krmeljivi srećnici- strvinari uplašeni smrću, gule decu fizičke patnje.Prašina pada na put, na prašinu padne mrak.Da li je teško ili lako kotrljati igračkeniz vreli đavolov jeziki nizati jezičke slikena đavolov mačo kurackad psi znajukako smrdi mrtav čovek?Ljudski dim je štetan po zdravlje duvana.Psi, hoćete li vi biti problem,ili ćete biti rešenje.Neka psi svedoče!Psi na barikadamaOsam hiljada pasa dolazi pred gradOsam hiljada duhovaCrteža na papirnoj pobuniPonizno nudi na čitanjeSlikovnicu za stanovnike gradovaOd grada ostaće: onaj što kroz njega prođe,VetarJedini koji puni pseća srcaOnaj koji svira po kostimaOsam hiljada pasa dolazi pred gradDa otvori svoju slikovnicuJer je novac zelen a brizga kao krv(Kako reče JosifDragi čovek sa ciglom)Osam hiljada duhovaIde od vrata do vrata(’’Da li je to predizborna anketa?’’)Sa samo jednim pitanjemDa li ste videli našu slikovnicuOsam hiljada pasa dolazi pred gradU srcuU srcu ja sam low-lifei volim belo meso, u srcu ja sam crnja sam šiptar, ja sam musliman, ja sam ciganja sam Bernard Šo:u srcu nosim jednu lepšu tajnu i napolju me čeka noć,u srcu ja sam arapin, ja sam hispanou srcu ja sam mladi amerikanacu srcu ja sam prorok, ja sam latin, ja sam bizantinja sam židov sa kikicama, ja sam čistunac i palestinacja sam homoseksualni otac svih patrijarha, ja sam papin luciferi sisam mu krhko zdravlje, ja sam suvišanu srcu ja sam kurac na biciklu, ja sam prašinaja sam mean motherfatherfucker, hramovi su kanalizacijaja sam reka nezadovoljnih, ja sam huk modrih leševakanalizacijom plutaju beda i strava, ja sam šljam osvajačaja sam opsada, ja sam pleme, ja sam masakr.Samo mi vetar puni džepoveja ga sakupljam i čuvam u komoramau srcu banka.Daimone, tvoje ruke su oblaci nad tvrđavom,pišam u Savu i gledam kako Dunav raste.U srcu ja sam magličasti duh iz šahta,a ti, u remind me of my favorite song.Mudrosti o mrtvimaSkovali su danasnovu državotvornu mudrost:Svi mrtvi su isti. (Raspadnuti?)Svet je sazdan na istovetnosti mrtvaca.To je vrhunski zen.Nije bez razloga stari učitelj upozoravao:Čuvajte se kad vam mudraci i analitičaridošepaju u vidokrug.Degutantno je govoriti o gnevu,ali gnev je tako intenzivan i tako kratak.A potrebno je da bude dugotrajan.Ali otkud mi? Nema vremena da poraste,novi i novi mudraci šepaju na horizontui prosipaju zombi-mudrosti.Danas, svi mrtvi isti. Kakav odvratan dan.(sic!)61

62GospelPodignimo ruke ka nebutamo je gužvaprava treska.Ali podignimo ruke ka nebudok ne prepoznamosvako svog boga.Ne rugaj se bratepotrudi se i podigni pogledda te ne sustignu kletva i nesreća.Podignimo ruke ka nebuda ga ščepamo za grkljansvako svoga.Vrebajmo strpljivokao iskusne secikese.Ukazaće se već belo grlo kopiletau prepletu obećanih orgijatamo gore.Podignimo ruke ka nebujer video sam znak- ekipa porno glumacapodignutih ruku bacila se sa litice.(Moram malo da lažem i zasmejavam,da se fariseji od ukusa ne prime na idejuda me obese.)Ne rugajte se vi lepi i pristojninego ruke ka nebune propuštajte priliku.I možete da me poljubite u dupejer vaše me devojke još uvek vole.Sarajevo revisitedsa položajaGrad na dlanu ćutiSarajevo me gleda odozdoUpitno: šta još hoćeš pijani đavoleGigantska granataNjegovu čašu od blata i snegaUtisnula u tloU dubinu ispod nogu i pogledaDole u tloSabijeno SarajevoGrad u čašiToliko opkoljen brdomDa novembarski pasirani smogNema gdeZgrade sa tufnama vire iz pramena i oblakaKao da grad gori.grad gorii sećanju nema leka, privatna muka, nebitnapopiješ viski sa drugovima i ćutiš,bella ciao zdravo poručniče,gledaš grad doleSarajevo živo kuca ispod magle.a srce kuca: sramotabeograđankaČuje se odjek korakaPo pločniku pretrčanom pod nišanomTrk Trk TrkČuje se odjek štiklicaPo blatištu beogradskom razdraganomGnjec Gnjec GnjecVelegradska pravoslavna damo sa krstom oko vrataVuče ti se savest gnjila pod teretom zlataČuješ li joj gnjecav korakSećanje suvišno siPrognaše nas što te čuvamoHomosatanikusHomopoetikus skače sa konfesionalnog nebana zemlju otadžbinskui trese je mlakim rečimakoje mu majka vredno prevodi na ruski i engleski.Trese je silnije od plotuna streljačkog vodai od počasnog plotuna streljačkom vodui od pada presamićenog trupla, trese poeta doktus.Onda se ispruži preko majkete se sunča pod neonskim krstom nebeskim, mrtvimbludi poeta boem.Homopoetikus - moderni homosatanikus,ne golica njega pitanjeo logorima, varvarizmu i poeziji.Samo nek se benigno šapuće u časopisu.Da li je to moda ili bolest?Homosatanikus ima knjigu:Vidi moja knjiga! oči ću da ti knjigom vadim.Kakva ljigava nakaza, pesnik.A devojčice postmoderne umereno bezobraznemutiraju u estradne DesankeMaksimović.Zenit:Papir nije životLjudi su ubice.(izbor iz zbirke Lirika pasa, Algoritam, Zagreb, 2009.; pjesmeSarajevo revisited i Beograđanka objavljuju se prvi put)! poezija(sic!)

VRČBez prestanka razlijevaju se preko njegove ivice,da ih imam gomilu, još bi se razlijevali.Ptice ujutro, zarana,srećom ne znaju da su u nečijim mislimasvako jutro prokisle i prozeble.U pjevanju se razlučuje.U pjevanju proviruju prilike bez imena, ludi ples slika,koje sam osjetila u prošlosti,noćni zamasi vrčastih krilanestaju u goli ritam srca, ritam srca,ritam srca.Razlijevanju se s dna pridružuje pritvorno klokotanjevirovima podoba, paučinasta odijela vrebajupromišljanje riječi, izrečenihbuđenje, izgovaranjepaljevine vrč, hlapljenjeSad već vidim lica iza vrata, iza kamene zavjese,koja sam njihove žežuće misli ćutila,kao kad bi crtali ćutljive vodene i mastiljave podobena stjenkama vrčakao s perom kao u napuštenoj pokrajini,gdje su likovi posustalirane se međusobno miješaju,pužu u linije, u pješčane nijanse,obrise kamenja.Pravo tragovi hrome i zgrušavaju vrenje ukrike, koji su odavna pobjegli ugroženostinatrag u gnijezda nevidljivih ptica,natrag ka brušenju ivica, preobraženju,koji se iz riječi rodit neće,koji u vrču hranjeni bit ćerazgovoru s neimenovanima, ljubljenima.VRČIlona JeričBrez prestanka se razlivajo čez njegov rob,če bi jih imela množico, še bi se razlivali.Ptiči zjutraj, zarana,k sreči ne vedo, da so v mislih nekogavsako jutro premočeni in prezebli.V petju se razloči.V petju izrinjajo podobe brez imen, nori ples slik,ki sem jih občutila v preteklosti,nočni zamahi vrčastih krilizginjajo v goli utrip srca, utrip srca,utrip srca.Razlivanju se z dna pridruži prihuljeno klokotajevrtincem podob, pajčevinaste obleke prežepremišljevanje besed, izrečenihobujanje, izgovarjanjepožiga vrč, hlapenjeZdaj že vidim obraze izza vrat, izza skalnate zavese,ki sem njihove žgoče misli čutila,kot bi risali tihe vodne in črnilne podobepo stenah vrčakot s peresom kot v opuščeni pokrajini,kjer so podobe opešalese rane med seboj mešajo,polzijo v linije, v peščene odtenke,obrise kamnov.Ravno sledi hromijo in sesedajo vrenje vkrike, ki so zdavnaj ušli ogroženostinazaj v gnezda nevidnih ptic,nazaj k brušenju robov, preobražanju,ki se iz besed ne bodo rodili,ki bodo v vrču hranjenipogovoru z neimenovanimi, ljubljenimi.***Jutros mi je svraka htjela ukrasti oko.Zakopala sam se duboko u dlan svog sna.Onda je kos pjevao pjesmu u moje uho.Kad je ugrizao da ga uzme,Krvarećeg sam zavila u svoje dane.Treća ptica je samo gnijezdila uz mene.Pjevala oslovljavanje svih, koji plivaju među zrakom.Htjela mi je ukrasti jezik putem svojih sestara.Bilo je da dođem kao ptica.Bilo je kao da ću biti jedna u jatima ljubavi.***Zjutraj mi je sraka hotela ukrasti oko.Zakopala sem se globoko v dlan mojega sna.Potem je kos pel pesem v moje uho.Ko je ugriznil, da ga vzame,Sem krvavečega zavila v svoje dni.Tretja ptica je samo gnezdila ob meni.Pela nagovor vseh, ki plavajo med zrakom.Hotela mi je ukrasti jezik po poti svojih sester.Bilo je, da pridem kot ptica.Bilo je, kot da bom ena v jatah ljubezni.(sic!)63

***U drhtaju kruži mogućnost prvih kapljicakroz ustrajne kljunove ptica.Golubovi su se probudili,dvore u susjednoj rupi pod istim krovomi sjenoviti dahovi hiljaditih ljubljanskih vranaveć udružuju jata.Tijelo očekuje samo, misli o ptici,danas nećeš zaspati sa mnom,pratnja, čujem zvukove ili ih ne,dodire tvojih trava, pokrete tvoje kose,drhtim u neprestano pulsiranje,tok, koji nosi rijeku.Smijanje prilikom puzanja preko kamenja rječnog dna.Bjelina jutra zrači, da ne raspoznajem tvoju tamnu kosuzakopala bih u nju ostatke pogleda.U mogućnost tmineza koju ne znaš, osloni se na moju samoću,nježni, mehki kao daljinaizmeđu danas, sutra, kad budeš legla na me.Misli će ostati prepuštene same sebi,juriću ih bjelinom, koja će biti željna dodira,opet onih istih kroz paučinuumornog, voljnog***V drgetu kroži možnost prvih kapelj jutraskozi vztrajne kljune ptic.Golobi so se zbudili,dvorijo v sosednji luknji pod isto strehoin senčni dihi tisočerih ljubljanskih vranže družijo jate.Telo pričakuje samo, misli o ptici,danes ne boš zaspala z mano,spremljava, čujem zvoke ali jih ne,dotike tvojih trav, gibe tvojih las,drhtim v neprestano utripanje,tok, ki nosi reko,smejanje ob polzenju čez kamne rečnega dna.Belina jutra žarči, da ne razločim tvojih temnih laszakopala bi vanje ostanke pogledov.V možnost temnineza katero ne veš, sloni ob moji samoti,nežni, mehki kot razdaljamed danes, jutri, ko boš legla name.Misli bodo ostale prepuščene same sebi,podila jih bom z belino, ki si bo želela dotikov,spet taistih skozi pajčevinoutrujenega, voljnegaDanas je svadbena noć,noć nedostajanja.Dva roga se propinju preko neba.Iza horizonta osjećam njihovo hrzanje.Da li mladi se jeleni ili kozorozibruse u zoru mliječne kiše,da li na površini svjetlucajunjezine nježne dlake, dugih priča.Danes je ženitna noč,noč pogrešanja.Dva rogova se pneta čez nebo.Za obzorjem čutim nujno rezgetanje.Se mladi jeleni ali kozorogibrusijo ob zoro mlečnega dežja,se v gladini lesketajonjeni nežni lasje, dolgih zgodb.Još ne čutih.! poeJedna noć prekratkih riječi.Čije vrelo danas jače drhti,kad je priča prva poznata,a više od trganja mesa,u njoj prostora je ostalo za mladunčad,koja se još uče.I kako će se snaći u odsjevudavne strastii kako u prepoznatom osjetesvoje meso i tijelo.Negdje u grivi tog jelenakozijih rogova, mužjačkih glasovanoć se po punom mjesecu,u potocima kiše,koji su utekli gromu i strijeli,sjećam svog tvog pogleda.Še ne slišanih.Ena noč prekratkih besed.Čigav tolmun danes bolj drhti,ko je prva poznana,a bolj od trganja mesa,je v njej ostalo prostora za mladiče,ki se še učijo.In kako se bodo znašli v odsevudavne slein kako v prepoznanem začutijosvoje meso in telo.Nekje v grivi tega jelenakozjih rogov, samičjih glasovse noč po polni luni,v potokih dežja,ki so ušli gromu in streli,spominjam vsega tvojega pogleda.64(sic!)

Tema, nesebična tema.25. X 2010. 16 23Tako tiha danas je kućada, kad pogledam u plafonočekujem pozlaćene štukatures uronjenimsjenkama ranog mrakaza granama, listićima, cvjetovima i pukotinamavitica.A takođe je teška,kad je režesvjetlo iz kupatilai uhvaćena, kad njenatišina uvijek smiriprilikom pogleda nagrad, čudesnemale kuće sestrepo svim okolnim bregovima. Brdima.Da bi samo to narandžasto violončelopolahko kazivalo u tamu,koja se utoliko brže u sobe naseljava.Tema, nesebična tema.25. 11. 2010, 16 23Tako tiha je danes hiša,da ko pogledam v strop,pričakujem pozlačenih štukaturz ugreznjenimisencami zgodnjega mrakaza vejami, lističi, cvetovi in režamivitic.In je tudi težka,ko jo reželuč iz kopalnicein ujeta, ko njenatišina vedno potihneob pogledu namesto, čudežnemale hiše sestrena vseh okolnih hribih. Brdih.Da bi le to oranžno violončelopočasi velo v temo,ki se v sobe naseli toliko hitreje.16 42Pusti mraku da prestigne dani večernje osvjetljenje.Pusti ga da potoneduboko u predmete, kuću, sobui pusti očima njegovpritajeni tok,bez uznemiravanja nad horizontom,reljefnim sjenkama oblaka.Želje za njihovim papirnim otiskom.Neće prestizati oči,i ruže za njim neće žudjeti i istezativratove, postojane. I dim će ga zaboraviti kroza se.Vrenje večere zasolićeškao uvijek, do jela bićeudaljena od tijela, za par svjetlosnihzrna. Prepuštena glinenim prostorima.Predmeti će isto tako u mrakuobležavati na zaboravljenom snuumirućeg saznavanja.16(sic!)zija5016 50Sad sam se sjetilaZdaj sem se spomnila,da kad želim malo zameziti svoje vrijeme,da ko želim malo užit svoj čashodam po tamnom stanu.hodim po temnem stanovanju.Ponekad bi takvu šetnjuVčasih bi tak sprehodmogao priuštiti cijeli grad.lahko privoščilo vso mesto.To bi bila prava dječija igra.To bi bila prava otroška igra.Možda bi i lude bile utješene.Morda bi bili potešeni tudi norci.Još posebno ako bi u to počeoŠe posebej, če bi v tem začelpadati snijeg u velikim platnenimpadat sneg v velikih platninastihkristalnim pahuljicama.kristalnih kosmih.16 5616 56Kakva nježna noć.Kakšna nežna noč.(prevod sa slovenačkog Goran Janković)6516 42Pustiti mraku, da prehiti dan,in večerno osvetljavo.Ga pustiti, da potonegloboko v predmete, hišo, soboin pustiti očem njegovpotuhnjen tok,brez vznemirjanja nad obzorjem,reliefnimi sencami oblakov.Želje po njihovem papirnem odtisu.Ne bo prehiteval oči,in rože po njem ne bodo hlepele in stegovalevratov, obstale. In dim ga bo pozabil skozse.Vrenje večerje boš zasolilkot vedno, do použitja booddaljena od telesa, za par svetlobnihzrn. Prepuščena lončenim prostorom.Predmeti bodo prav tako v mraku,obležavali na pozabljenem snu,umirajočega se zaznavanja.

Almir Kolar KijevskiISPOVIJEDNa koncu si dotakao lice koje poričešsebi ne donijevši ništa osim krika prvorođenogodabranu pasiju koja neće oroditi iskupljenjemu trenucima između dva propadanjaPreviše spora o istinipotonuću u nebo predstoje žeđi oprosta pri susretuuviđaš da pomazanici samo smjerno upućujuna s pažnjom dotjeranu zadušnicu odmazdeOvo je igra kojoj nisi dorastaoovako skriven iza sebepomišljaš na umijeće riječiotkrivajući pod zidinom jedino ranjivo mjestoZato su sve tvoje izdaje dvostrukeizmeđu plamena i svjetla biraš trećeposredovanje kojem ne smiješ vjerovatipredanost prašnom predivu aluzijezapuštene pute izvan topografije blaženstvanad svojom očito kužnom trpezom noćiABELOVA POSLANICAmea culpamea maxima culpaKoliko će vrijediti uznesenja blagotočivogskupljenog u poračju svog istočenog očinstvanama koji kitili smo skitnju sazdanim smijehomneumorno uspinjući uzavrelu zgrčenost započimanjaKoliko će preostati iza pepelnog otiska dlanovajednom kada prešavši granicu svetogpoželimo ugostiti one koji će navraćatipred rastočena vrata božanskog otkrivanja hudimPreviše je svjetla u zakutku utrtog poračjatamo gdje počinje i počiva u isti časpropašću ovih povijenih tjelesa što žeđu žudeza plamenom posteljom novovjernog paganstvaBilježim da divljači bojanišu iscicani krijestucviljene sumanutim skiptrom samospjevaspaljenog pod jezikom ove lomače zaluđenostičijoj stamenosti uzvraćam bdijenjem neumornogPriznajem da žezlo svih unezvjerenih sapatnikaneće ustoličiti čine budućih pomazanjadarujući noćnom žrtveniku dragocjenu lovinuispisanih predodžbi o nadolazećoj epohi bezličjaJednom će zastati zimogrizni zlatousti zakupcina ovjenčanom lijesu mojih zapisništvapoloživši kainske desnice u kružni tok uviđavnogtrijumfalno kao što to akademskoj braći i dolikujeUSUD TRIJUMFAKako malo znaš o nemiru koji u izdisaj dana izrasta do ramenada bi tu konačno postao amblem na vojničkoj odjeći druge klaseiz perioda osnovne strojeve obukepotmulo progovara pod rebrima hraneći se nagriženim mesomiznutricecitatima prožvakanim zalogajima mnoštva zapisašto na kraju će neodložno biti spaljeni pred obznanuda teret je sada zvanično pretočen u riječmeni u čast objedinjene potvore i presudeČemu toliki pokušaji da sada oholo proniknešu ono što je stvar uspona do nebeskog predvorjatvoje sakralne misije poricanjaovog vidnog biljega na licu i jeziku previše prostogToliko truda zadojenosti vlastitim odrazomna mirnoj staklastoj površi tvog esnafskog jezeračija močvarna priroda poslije potonuća od kojeg potajno strepišostaje strana oku svihtankoprstih nasmijanih strvinaraZnam da nećeš priznati da to je dovoljan znaknadmoći stoičke sage o vjernim zaboravljenim i izdatimNemam namjeru da preuzmem pastirsku ulogupreviše godina na nudobnoj klupi prijemnicepreviše iščekivanjaza odveć sumljivog Josifa saputnikaNe polažem ni najmanji ulog na tvoje spasenjebiću svjedok šta višesve što preostane biće svjedokmeđu nama u ovom vječnomvraćanju istog! po66(sic!)

POHODIBudu li zabilježena predskazanja lažpred nama će stajati zavidna dionica nesnau polascima prije mirisnog osvitasa zakulisnog staničnog odsjekaodakle neće izroniti ruke koje će poželjeti spasenje našena povratku kroz gluho doba gdje sjenke su vidno živeokrenute licem prema utrobitragom nepotpune karte izlaskapopjevke danonoćno brušenena stranicama neukoričenih dnevnikakajdanci hronološke nevjerice zbog preuzetosti jedinog Pravcadijalektike smrtnog svjedočenja pod prstimaStrepnja opravdano izranja iz palimpsesta pod grlomiz jezika razvojačenihrođenih u pravi čas da bi otvorili vrata devetog kruganasmijani i spremni za putSvodeći snagu isteklog na pregrštiskidanog rodoslovlja probuđenihuviđam slabosti naslikanog strahanad ovim izbrijanim glavamami nismo imali stvarne neprijateljeputevi nam se nisu spajali bez obzira na privid uzbuneu kalendarima našim nema odsudnih bitaka svetkovinaspomena hrabrimtirkiznog epskog plašta koji grije promrzla tjelesa stražeŠERIF KRGO( ? - 05. 03. 2010.)„a zlatni skakavci, riječi, kao varnice čekaju“Š.KSa desna na lijevo bez slova o sebibez dvoumljenjakorova koji pomenu prijetišto preostane u plamenpod kamenniz vodu u rascvali virneka muze sada izjede žalneka prijekor njihov blista nad ovim činomsavršenimgovoriš u žurbi: ova pobjeda je potpuna i čistaa ne zaslužuje osori puk ništa osim svoje nedoumice rodzar ne čuješ da kukavan strepi od živog podsmijeha tišineu šahovskom plesu tek ovaj pješak istinski darovaće ploddo koraka posljednjeg prkoseći vašem carstvu od prašineneka muze sada izjeda žalsa desna na lijevobez slova o sebiMajstore iz Basilijaposjećivali su nas lešinariiz uvijene izmaglice bijesa nespremni da otkriju pod svjetlomsvoje znakovite obrise jednozubih Grejinih posestrimalajavci na kratkom povodcuzatečeni domom našim ne znajući da bez dvoumljenjami i dalje volimo pseprije nego ušće svede na mjeru bespućeezijapepelnom zdravicom prvog pomazanjaprije nego bude spaljen i posljednji jeresbijeli gradovi osvanu čisti do krviprije nego ciklus bude završena tragedija iskapa u farsupreostaju nam dvije usputne dužnostinutrina i oklop riječi i koraciu mimohodu zabludebaršuni okamenjeniljube me rajskim palucanjem otrovnice.(sic!)67

DrijemežMirnes SokolovićPriznajem - počinje ushićeno priču Bunar, otvarajući je dugom zgusnutom sentencom, kao da rasklapamirakul - Čančar ti je, moj Lavroviču, među našim pjesnicima bio kao božanstvo, ukazivao se predćepencima i među ljudima kao prorok, odlazio je niz ulicu mičući usnama kao jurodivi. Znam, ti ćeš pitatiodmah ono svoje, potpuno hladan za ono što ti imam opričati, o Čančaru kao čovjeku, tebe prevashodnijemehanično interesuju geni njegovih lektira, možda registar njegove poezije, stisak epohe na bilunjegovog stiha, to odmah pitaš, zar ne? (nastavlja Bunar) - ali ja ću ti odgovoriti da to neću da pričam,opričati ti to (žalim) ne mogu, to me jednostavno nije zanimalo: Čančar sigurno nije preveć čitao, onnije ni trebao čitati, rodio se sa ispečenim zanatom u rukama - njegovo nadahnuće naprosto nije biloovozemaljsko. Ni on sam kao da nije bio od ovog svijeta. Čisto ga sad gledam kako se u redakciji prednama trijumfalno ukazuje i počinje recitirati izgubljeno - ne mogu ti (oprosti mi) navoditi stihove, mnogotoga je iščeznulo, ljudsko je pamćenje (znaš) najnepouzdanija stvarka na svijetu, ali i dandanas se sjećamnekoliko veličanstvenih slika: jedne biljne eksplozije u hiljadu oštrih kapljica, nekih pčela koje pletulet čeličnim iglama zuja, jednog viteškog probadanja krvavog damara svijeta, neke plavičaste krivuljekoja uobručava svemir. I slike njega, Ubeida Čančara, kako šljaštećim fonemama dobrog jamba milujenebeski svod: oduvijek ga pamtim kao starca, nastavlja, sjećam se da je oduvijek nosio dugu sijedu kosui bradu - i tek tako, prigrnut teškim sakoom, uplivao bi nam koščatim licem u vidokrug, unoseći se unašu radnu atmosferu, podsjećajući sve u redakciji na otkucaje srca svijeta, na izlazak i zalazak zvijezdaduha, na treperenja struna ratova (uzvikivao je!). Vidim tog zvjezdočatca kako grmi propet na klimavojdrvenoj stolici tršave bijele kose i brade. Nesumnjivo, Bunar insistira, Čančar je imao nešto od habitusabiblijskog proroka.Bila je to, kako shvatam Bunara, poezija duboke samilosti i saosjećanja koju je Čančar pjevao na ruševinama,dok je riječ svuda pucala pod težinom rata i boli: upravo tako, Lavroviču, to bi se tako moglo shvatiti,ubacuje se Bunar. U vrijeme dok su stihovi mrijeli u ranama, razjapljeni kao krikovi, Čančar je pjevaosvoje nutarnje zacjelovljenje čeznući za svekosmičkim daljinama, milujući sve neosjetne ožiljke svojeduše, lagano, kao da prebira po žicama harfe. Da, ali ta njegova poezija sad ne postoji, govorim Bunaru.Kažem ti, Čančara smo gledali kao božanstvo - pripovijeda Bunar, kao da ne čuje šta mu govorim - kadsu mi sinoć javili da je mrtav, zašutio sam začuđen: kao da nisam vjerovao da on može umrijeti. Ti ganikada nisi dobro upoznao, je li tako? Sjećam se samo jednog vašeg razgovora - ne zaustavlja se Bunar- svi ga se sjećamo u redakciji, kao da se među vama sve završilo na tom razgovoru, a onda ste otišlisvako putem svoga lutalaštva. (Šteta, brate, što si otišao tako rano iz naše redakcije, nikada nismo našliboljeg teoretika, dodaje Bunar.) Ali ti njega ne pamtiš oduvijek kao ja (ti si, Lavroviču, došao u naš gradtek kasnije, odakle ono?, koje ono godine?), ti ne pamtiš kako oduvijek po gradu hoda (kažem ti) kaoprorok, kako u našu redakciju navrati tek usput, ponižavajući naš kadar svojim stihovima, zastiđujućinašeg urednika. Njegov hod našim gradom obavezivao je svakog ko se literaturom bavio izistinski. Svojdio posla uradio bi hodajući redakcijom: izdiktirao bi iz glave za pola sata predgovor koji bi naš uredniksklapao sedmicama.Upravu si, sad se sjećam, ne znaš ti njega, tek jednom ste se sreli, iako se uvijek raspitivao o tebi nakonšto si otišao, kad god bi navratio. (Ali, imao sam neku potrebu, nadovezuje se Bunar, pravo da ti kažem,neki unutarnji glas mi je jutros govorio, da bih te trebao zovnuti na dženazu, da bi imao želju ispratiti gapo posljednji put: Lavroviču, halaliti se.)Sjećam se da je Bunar neumorno govorio tog dana dok smo se penjali čaršijom na dženazu Ubeida Čančara:ushićeno se nije zaustavljao, kitio je jednu te istu priču po ko zna koji put, pripovijedao je želeći utom neprikladnom momentu spasiti čitav Čančarev život, trudio se sve opričati - a ja sam ga pogledaodok je govorio, čitavog sam ga sagledao, malenog, s nakrivljenom francuzicom, sakoom od vune kojije samo prigrnuo preko ramena, tako smirenog i uvjerenog u sopstveno pričanje, kao da je ono neuništivo,i upitao sam se šta bih ja, dovraga, mogao uraditi od sve te njegove priče, satkane u detaljima,s iskonskim otpuhivanjima dimova u hodu, nakašljavanjima u okovratnik; pitao sam se šta bi se dalo! p68(sic!)

napraviti ozbiljno od svega toga, u šta je Bunar utkivao cijelog sebe: da li bi mogla od svega toga ikadaispasti ozbiljna literatura? Nisam volio priče koje je objavljivao taj moj prijatelj: enervantna su mi bilata smiješna pletenja starog svijeta u novom stilu, ta domišljata variranja i remiksi balada i sevdalinkiu proznom prosedeu, to tkanje sudbina naših ljudi, prepletenih u ratnoj kanonadi; nervirao me taj starimanir njegova pričanja, likovi koji kod njega pripovijedaju od pamtivijeka, kao da se ništa ne mijenja,lamentirajući nad kasabom i njenim spletkarenjima, njenim cjelovečernjim naklapanjima i pričanjima uzognjište; tjerao me na povraćanje njihov optimizam, njihova vjera u iskonski suživot i dobrotu raznih pripovjedačakoji su se nekim nedohvatljivim pravilom svi združivali u jednom trenutku u univerzalnu priču,priključujući se na svevremenske strukture mudrosti i pronicljivosti. Kritika ih je hvalila na sva usta.I sad - dok transponujem ovu priču ispisujući je (to mi je jedino preostalo želim li se spasiti!) - nastojimnjegov iskaz što bolje obezličiti, iscrpiti banalne specifikume njegova pripovijedanja, pobrisati njega kojise svim svojim utkao u dubinskoj strukturi, ismijati taj njegov spokoj, tu primordijalnu srođenost i sraslosts onim o čemu govori, tako što ću ubaciti tisuću malih konstatacija, naučnih izraza, nedostojnihriječi, opscenosti od kojih bi se on zastidio, kaljajući njegovu svetinju.Čančar ti je kao student bio marksista, nastavlja Bunar, vodio je u našem gradu studentske demonstracije1968. Pokazao mi je sliku: i tad je imao dugu kosu i bradu, samo su bili crni kao ugarak, preciziraBunar. I tad je pisao stihove koji su zadivljivali studente: premašivao ih je, kažu, za šest kopalja ukvalitetu. Bio je kao samouki majstor, koji se ne razumije u arhitektoniku, nego radi iskonski, od oka, posvom osjećaju i iskustvu: nikada nije znao tačno reći šta ne valja u lošim pjesmama koje su mu donosili,samo je on to vidio, nije znao za perspektive, očuđavanja, sintaksu, sve je to tako tačno osjećao - mladimpjesnicima govorio bi neodređeno: nema tu daha, ili: požurio si, ili: izostavio si nekoliko preduslovnosti...Tako je i čitao literaturu: pokazao bih mu pjesmu nekog slavnog pjesnika za kojeg nije bio ni čuo, on bizastao s poštovanjem, i odmjerio je čitajući polagano, u hodu, kao da sriče - pregledao je arhitektonikustiha, zadržavao se na metaforama (klimao je glavom), odmjeravao rimu: i rekao ushićeno - bravo,dobar, svaka čast, aferim! Kasnije bi se pozvao na neku sliku iz tih pjesama koje je čudesno pamtio.Drugi put mi je u povjerenju saopštio da nikada ne slušam jednog poznatog dramatičara koji je kod nasuređivao izdanja starih bošnjačkih dramskih spjevova, jer je totalni idiot (baš tako je rekao, što me šokiralo).I još se sjećam: kad bi se god zatekao, ručali smo zajedno - svi iz redakcije, u vrijeme ručka, odlazilisu zajedno s direktorom, ostavljajući mene samog da dežuram: Čančar, ako bi se zatekao tu, pridruživaomi se u ručku odbivši njihove pozive - raskrilili bismo masni omot, gutali vrući burek i srkali jogurt. Nijemnogo jeo: pjesnik jede usput, kaže, samo da se održi u životu, govorio mi je, i ja sam pamtio njegovokoščato bosjačko lice. Kasnije, u godinama kad sam se osamostaljivao u radu, šta god bih napravio -upitao bih se: da li bi ovim Čančar bio zadovoljan? Rastužio bih se ako bih shvatio da ne bi nad svime.Mnogo je žurio u hodu gradom, bio je u vječitom pokretu, kao da je bio stalno na kružnom putu oko Ćabe- jednom sam se vraćao s njim kući, trčkarao sam za njim - tad mi je rekao da bi u hodu od Baščaršijedo Ilidže mogao ispjevati sav opus jednog poznatog našeg pjesnika. (Ti dobro znaš Kojeg, smiješkom seintimizira sa mnom Bunar.) Sasvim mi ozbiljno pada na pamet koliko je đonova izlizao, koliko je cipelapocijepao, stvarajući svoj opus - oduvijek je hodio gradom s usnama koje se miču.Je li objavio ikad i slovca?, pitao sam zajedljivo. Nikad ništa, odgovara Bunar, i u grob ću otići, a to nikadneću razumjeti, nikad. Niti se ikada ženio: jednom mi je rekao da bi se odlučio samo za ženu koja bisedam noći uzastopce s njim gubila nevinost. Meni sve to nije misterija, rekao sam.Bili smo stigli na vrh širokog kaldrmisanog puta, i s druge strane brda padinom se ljesnulo bijelo groblje.Modri oblaci raspuknuli su se nad dalekim planinama gdje je raslo prozračno nebo ozarujući naša lica.Vjetar je hujao među nišanima. Nije više govorio Bunar.Tako nerezonski, usred groblja, dok smo išli prema skupini ljudi okupljenih oko rake koja je zjapila, sjetiosam se pokojnika - jedinog događaja u kojem sam ga pamtio, blagodareći sretnoj okolnosti da samsvemu nazočio. Sjećam se da je u redakciju njihove izdavačke kuće došao jednom neki mladić: radioje tu kratko. Bio je mršav kao Čančar, izduljenog i ispijenog lica na kojem mu je Bunar zavidio. Mnogoje pušio, redakcija je otkako je došao neprestano bila zadimljena, što je sekretaricama smetalo, pa sunamrštene stalno otvarale prozore. Novim ljudima se stalno predstavljao ruskim prezimenima: Dolgorukov,Rostropovič, Nehljudov - pružao je ruku smiješeći se zbunjenim; sebe je često tretirao u trećemlicu: Dolgorukov je napisao, Nehljudov vam je to prošli put objasnio, Rostropovič je jako nezadovoljanovim tekstom - učtivo je govorio. Smijao se napuklo. Bio je tako mlad, tako mlad.(sic!)ROZa69

Prvi put kad je Čančar došao sklapati tekst u redakciji, stajao je pred njim kao zadivljen - Čančar je hodaoi govorio tekst - on ga je gledao netremice, sa smiješkom, bez ijednog trepeta. Čančar je diktirao tekstBunaru koji je nastojao sve ukucati - govorio je: U najprimarnijem začetku apstrahirane višeslojnostibez značenjskog ambijenta, u isto tako podrazumijevajućoj budnosti gdje se sume poništavaju u “skorojneizrečenosti” zakriva se ono što bdije kroz razum pisanja knjiške mrene pred Apsolutom. Rostropovičse glasno nasmijao, svi su se osvrnuli. Čančar ga je pogledao kao da prekida sveti obred, pa nastavio:Svemir je zakrivljen riječju ikre. I svemir se ne odživi ničim, a u takvoj prisutnosti suspreže i da uđe ute dvije svedenosti i da ne dopusti nijednu prevagu ni najrazumnijeg očitovanja, makar i čistu literarnutvar imali kao svjedoka za sukus djelovanja kroz prostor i vrijeme. Nehljudov je zatim dodao: Bunar, dedopiši i ovo na tu recenziju, molim te: Djelo koje imam u rukama u Bosni i u lijepoj hartiji već je na startuoteto svakom umnošku: Samo je!, birajući brzinu daha, a ne ritam i slog. Kada se njegova glavnica nađe,na primjeru, u kovačevoj skritosti mehdijanski se čeka u kadijskom obolu i tako u svih pet stanja: paša,kadija, derviš, hamalin, kovač - nose isti broj puteva do srca i Kjabe. Pet. Eto, to bi bilo to, predgovor jegotov.Rostropovič prasnuo je zatim u smijeh. Čančar mu je prišao sasvim blizu, upiždrivši oči u njegovo nasmijanoduguljasto lice - njegovu kosu koja ga je sjećala na plast sijena (kasnije će mu to i reći) - kao daga prvi put vidi, pa ga je upitao sasvim ozbiljno:Mladiću, znaš li ti šta je književnost?Naravno da znam - odgovori Nehljudov. Groblje palih, prijatelju. Groblje na kojem leži hiljadu ljudi kojinisu uspjeli da se ostvare ostajući u sferi bolne nedovoljnosti.Ustao je Rostropovič, otvorio mu vrata i držao ih otvorenim čekajući da krene:Znači, Vi pišete ta svekosmička pisanija. Dok sam ja ovdje zadužen za te stvari, to neće prolaziti. MolimVas, napustite prostoriju, slobodni ste - rekao je.Obojica su zatim izašli napolje i raspravljali se pred vratima. Potom se Dolgorukov vratio unutra. Bio jeneumoljiv: taj švindler više neće raditi za nas, rekao je.I Bunar je znao za tu dogodovštinu: samo nije stigao opričati. Dobro se sjećam da je prisustvovao svemu,ali bi takvo šta sigurno bilo nedostojno pomenuti u ovom presudnom trenutku. Već smo stajali sljudima oko svježe iskopanog groba. Auto je prilazio iz grada kaldrmisanim putem i zastao na vrhu. Ljudisu krenuli prema gore.Bunar je onog dana kad je Rostropovič odlazio iz redakcije slušao njegov razgovor sa urednikom kojimu je spočitnuo ispad s Čančarom, a potom su se dugo svađali oko pristiglog rukopisa nekog romana ukojem je jedan poznati pisac govorio o svom odlasku na hadždž, što Dolgorukov nije htio potpisati kaourednik. Galamio je na urednika zbog cijele edicije romana koju smo kasnije izdali, počevši ga na krajulupati po glavi nekim rukopisom koji je uzeo sa stola.Šta je presudilo da Rostropovič napusti redakciju - ne bih se usudio kazati (govorio je nekoć Bunar, ništane razumijevajući): da li kasnije nije mogao podnijeti svoje ogrešenje o Čančara, ili možda nije ljubioromane koje ćemo poslije izdati pod mojom uredničkom palicom, ili mu se sav posao naprosto bio zgadio- tačno ti, moj Lavroviču, ne bih znao reći. Ali jedno je bilo izvjesno: taj njegov odlazak bio je uvod ukonačno njegovo propadanje.! pROZaO propadanju Dolgorukovljevom koje će uslijediti obuhvatajući još nekoliko godina, koje je hvatao samou prolazu: vidjevši ponešto usput po kafanama, čuvši u prepričavanjima, pročitavši u novinama, Bunar jeznao samo nepouzdano, koliko se u žurbi može načuti. Pravo govoreći, nije se on razumijevao i miješao uto rogljanje Rostropovičevo po novinama, u ta pisanija koja je sočinjavao neurastenično napadajući svepostojeće, kao da se ukopistio dokazati naopaku nasađenost cijelog svijeta, grstio se nad tim valjanjemsvinja u blatu, u crnoj pjeni svakojakih tiskotina. Donosile su mu stud oko srca ta, kako ih je Nehljudovzvao, poruganija zaslužnim, ta ustvari raznolika budaljekanja njegova prijatelja koje je izbjegavao čitati,ta svaštočinija argumenata koje je navodio protiv velikana, čineći ga prije svega žalostivnim: svaki putkad bi se sreli - imao je potrebu da ga urazumi, da ga navede na plemenite poslove i dane, da ga dozovenagnavši ga na posljednji maličak sreće što pruža stvaranje, na kušanje srčike smisla koje ono donosi,na projektiranje pojedinstva kojim nas obasipa, ali Dolgorukov ostajaše nedohvatan - na svako njegovodobronamjerno i stidljivo sugeriranje, vječito euforičan i pripit, Rostropovič bi ga ofraštao nekim poruga-70(sic!)

nijem otpandrcavši bez pozdrava. Zavolio je Bunar tog svog prijatelja, iako je pokatkad stajao pred njimzbunjen kao da gleda i sluša egzotičnu životinjku.Nehljudov je polako ali sigurno, dakle, izmigoljio svjetiljki Bunareva vidokruga; i vrijeme je da njegovgovor konačno isključim iz slaganja ove naše pripovijesti (što mi je - ponavljam -jedino preostalo); dakle,to postupno nestajanje Rostropovičevo, u nastavku života njegova, Bunar bi dokučivao samo iskonskimpripovjedačkim instinktom, koji ovdje smatram irelevantnim i nepouzdanim, dostojnijim kakvog nesuvislognaklapanja (kakve su sve njegove priče), nego vjerodostojne i istinite rekonstrukcije cjelokupnepriče o Čančaru i Dolgorukovu, što je naš zadatak. To, kažem, potpuno nerazumijevanje jednog odnosačijem začetku je Bunar nazočio glavom i bradom, otkriva nam se u stanovitom snažnom šoku i čuđenju,koje ga je obuzelo onog dana kad je na putu do redakcije, na stazi pokraj rijeke, sreo Nehljudova iČančara u šetnji, zanesene u razgovoru. Dakle, Bunara u ovom trenutku ostavljam u sumraku njegovespoznaje, ostavljam ga umuklog na verandi njegove priče, posvećenog nadziranju laveža i šapata pookolnim avlijama, uz utihla ognjišta, to je jedino što mu je vrijedno; nastavak priče rekonstruisati ću izsopstvenog govora (ja - Lavrovič), kao jedini pouzdan svjedok Rostropovičeva sunovrata, kao preostaliupućenik u konačni smisao njegova nestanka.Kako je sve to počelo? Kako je teklo njegovo nestajanje?Sve počinje - tako smo mi odredili - jednog razlivenog zimskog podneva; vlažna hladnoća i prvi snijeg tegodine. Bio je tako mokar i težak, okružje je bilo samo napola pokriveno, tako da je sve izgledalo mnogooskudnije i trošnije nego jučer. Voda je klepetala u oluku koji se čitavom svojom polovinom bio spustiona gradski trotoar: nitko nije znao da li je tu tek od jutros ili je sve i jučer tako stajalo. Rostropovič se ukazaona drugoj strani ulice. Pred sobom, preko puta, na prelazu, ugledao je Čančara: pjesnik-samozvanac,pomislio si, taj albatros, silna ptica mora, nevješt i trom, smiješio si se, bijedno je spuštao moćna bijelakrila, taj krilati putnik sad sputan i mali, prognan na tle usljed ruganja opaka, džinovska mu krila smetajuda pređe ulicu. Čančar je blesavo mahao Rostropoviču a potom se srušio na beton. Na semaforu jezasvijetlio zeleni čovječuljak, pretrčao si ulicu i prišao mu. Čančar je bazdio na alkohol i bio je sav upišan.Decidno je u bunilu insistirao da mora na drugu stranu, bio je pomiren i prepušten, kao da upravo trebapreći modru rijeku (ulica je bila pokrivena vodama koje su tekle).Vidim Nehljudova kako ga podiže teškom mukom i prevodi na drugu stranu, Čančar tu ponovo posrće ipada u neku vrst nesvijesti; Rostropovič ga nasred trotoara pruža kao da ga namješta u krevet, i odlaziostavivši ga. Odmakne dvadesetak metara, pa se vrati, ponovo ga razbuđuje, podiže i odlaze sad zajedno.Mogao bih razumjeti da se Dolgorukov sažalio tog dana na Čančara: kažem, viđao sam i njega kako cunjapo kafanama te zime, zanesenog u priči i piću, uvijek sa istim ljudima u društvu; bili su tako mladi, grmilisu pijani tarakćući na sve postojeće, ine ljude ismijavajući, kafane su napuštali posljednji; gledao sam ihnajprije kako tonu u noć razgovarajući satima - a onda se taj normalni obazrivi razgovor koji ih je svojimsavršenim krugom gušio, stežući se kao omča, rasplitao u čitav igrivi ritual dubokih prosvjetljenja, ulucidu intervallu njihova duha: te doskočice, taj humor, ti obrati, rasprave i svađe, monolozi, filozofiranja,citati, ta erudicija, ta živost pameti - sve je to bilo tako fascinantno da smo gledali te ljude kao da nisuod ovog svijeta. Za nama će doći bolje stoljeće - ono uvijek dolazi, neko od njih je pijano govorio. Kadbi sve umuklo, kad bi se sve potrošilo od te noći, mogao sam osjetiti stud gole kafanske stolice u zoru,kao jedinu konstantu na koju se Rostropovič oslanjao u alkoholnom delirijumu koji je polagano kopnio,osjećajući je muklo kao jedini izvjestan i preostali oslonac na svojoj prostati.Onog razlivenog zimskog dana Dolgorukov je odvukao Čančara koji je krzmao u svoju izbu-sobicu, krozkoje se selio kao kaluđer-isposnik, iz ćelije u ćeliju, iz iskušenja u iskušenje, iz lične u opštu dramu.Čančar je spavao skoro dvanaest sati, i kad se probudio - bio je čudesno raspoložen, govorio je svojestihove, razgovarao sa Nehljudovim tako nadahnuto, plavi pogled mu se bio tako izbistrio. Pričaše kakoje Rostropoviča nakon sukoba u redakciji stalno tražio, kako se raspitivao o njemu, kako je, upamtivšimu prezime, pratio njegove tekstove u štampi koju je po cijeli bogovjetni dan iščitavao. Pratio si putevemoga lutanja - rekao je ironično Dolgorukov.Ali u tom danu, u razgovoru koji su u njegovom stančiću vodili od večeri do šest ujutru, Rostropovičpočinje mijenjati mišljenje o Čančaru: satima sluša njegove pjesme koje je stvarao godinama i najednomshvati da pred sobom gleda velikog pjesnika, anonimnog čudesara - zastao je osupnut pred tim čudesnimslikama koje su ga svojom nadrealnošću zastrašivale: u nekom zdruzganom tijelu stavljenom u(sic!)71

džinovski periskop koji ga bolno stišće sa svih strana, gušeći se pod kovertama koje ga zatrpavaju, jer ihneka nemilosrdna ruka neumorno trpa zaklanjajući skučeni vidik i istiskujući zrak - prepoznaje samogsebe, otkriva sopstveni san koji ga je budio gušeći ga u noćima. U strukturi i poletnosti stiha, u somnambulnostii črezvičajnosti slika, otkriva jasni uticaj Hlebnjikova, kojeg Čančar izravno evocira tragajući zaizlaskom i zalaskom zvijezda duha, osluškujući treperenje struna ratova i otkucaje srca svijeta. U jednojmladalačkoj pjesmi pokušao je izračunati zakon rođenja sličnih ljudi.Uvjereno je govorio: „Organski život na zemlji služi kao hrana Mjesecu, ratovi i revolucije na zemlji surezultati planetskih uticaja - samo su izazvani glađu na Mjesecu.“Dolgorukov sad gleda Čančara dobrohotno i naklono, lako prepoznajući u svemu tome učenje Gurdžijevakoje u dvije pjesme koristi i Mandeljštam; njegovo oduševljenje zaiskri kad otkrije da u pjesmamaČančar pravi nekoliko izravnih aluzija na malog prestrašenog jevrejskog dječaka čije je srce bilo punopetostopnog ruskog jamba.Napokon shvata: Čančar, koliko je god katastrofalan kritičar, toliko je brilijantan pjesnik.Čančar je stalno govorio da su se njih dvojica nekada već sreli, da su jednom bili prijatelji, da su zajedničkiživot pradavno proživjeli i da je ovo što su sad doživjeli samo prisniji nastavak te prethistorije. I kad su senajzad opet sreli, obojica su, čini mi se, instinktom osamljenika, da ne kažem izopćenika, ili da ne kažemtuđinca u stalnoj žudnji za Domom, znali da će ostati prijatelji. I dijelilo ih je mnogo šta, ali na onaj načinkoji ljude još čvršće i časnije vezuje. Dijelila ih je nesreća koju je Rostropovič osjećao, a Čančar tek slutio;vjera u umjetnost koju je on sa strašću njegovao a Čančar je katkad igrao kao gost u hramu vjernika;silina življenja koji sam Čančar obuzdavao, a Dolgorukov joj davao zamah misije u svijetu mrtvaca.Te noći Nehljudov s indignacijom shvata da ništa od sve te poezije nikada nije objavljeno, da ni slovcanikada nije izašlo na vidjelo. Bjesomučno se obrušava na Čančara, pripit najednom poseže za riječima:barbarstvo, seljački kič, bofl ponašanje. Čančar mu saopštava da svu svoju poeziju drži zapečaćenu,kako kaže, u zašivenim cekerima, ispisanu na usputnim cjeduljama, fragmentiranu do neprepoznatljivosti- jedino mjesto na kojem se još sva ta poezija cjelovito održavala bilo je Čančarevo pamćenje.Dugo te noći - kao da brani čitav svoj život - Čančar opravdava sve svoje postupke: uredno dokumentujeistoriju sveopšteg neobjavljivanja; Rostropovič mu prebacuje bez otklona i uzmaka, strastveno i luđačkivrijeđa gosta, kao da ga optužuje za najteže zločine. Sve što Čančar navodi, urušava se polagano prednjegovim očima (cijeli njegov život), padajući pod preciznim napadima nemilosrdnosti i pronicljivosti: ujednom trenutku čini mu se da mu Dolgorukov čita misli. On ipak ostaje vjeran svojoj tezi (to je posljednjena što se oslanja), nepočinstvima svojim, uprkos stvarnosti koja ga opovrgava, tim gore po nju, kaže,ako se ne uklapa u moju projekciju.Svijet ne zaslužuje poeziju, poantira konačno u svitanje Čančar, svaki humanizam je besmislen - velikogumjetnika će svako prosvjećivanje samo obeščastiti, jer će mu ljudi ideju potpuno iscrpiti, izmećući je ugrotesku; samo idioti objavljuju javno u poeziju, zaslužujući počasti, profanizirajući je (podastire Čančar)- izistinski umjetnik stvara za sebe, izdvojen od sviju, nadasve: stoji kao titan ponad sviju, umire (kadzatreba) u dubokoj anonimnosti, njegovo djelo sačuvati će pomen, sahranjuju ga kao psa; pravi umjetnik,moj Rostropoviču, ogradiće se od svakidašnjeg gnjidanja, zaboljeće ga valjanje po blatu, žalostiće gasunovrat - ali se neće zagaditi jezikom nedostojnih - povući će se i stvarati ono što će ostati, što nećenagristi zub vremena. Dolgorukov ostaje zabezeknut pred tim logičnim lancem naredanih činjenica, kojesu sklapane godinama.- A šta će se dogoditi sa svijetom u međuvremenu, dok umjetnik sklapa knjigu? - rekao jeodustajući, umoran, bolno tužan. - Je li to dopušteno upitati?Drugom prilikom Čančar opet sjedi u sobici kod Rostropoviča. Ne sjećam se da li je odaja ista. Svejednoje. Sve su Dolgorukovljeve eremitske ćelije bile iste, čak i kad su imale više od te jedine sobice, i mnogoviše sreće na koju bi bez zebnje pristajao. Čančar mu recituje najnovije pjesme: nešto se dogodilo u tojpoeziji - nešto se dramatično i stubokom promijenilo u svemu -misli Rostropovič dok ga sluša, iskrsnulisu noviteti: jutarnja krila meleka su sada njihala nebesku kolijevku, ljudi s glavama ispod pazuha subudili mrtve u žive, glina je postala Božji kvasac, izraslo je drvo koje je plakalo umjesto svih nas. Svudasu bile pobrisane one neurastenične slike sveopšteg pokreta, ona šokantnost neograničenog zamahamašte - uminula su vaskrsenja spodoba i skalamerija koje su u svojim konstruiranim tjelesinama skupljalefragmente užasa vozdižući naš osakaćeni svijet do nepamćenih svekosmičkih visina.72(sic!)

! pROZaO svemu tome, ja - Lavrovič, mogu tačno posvjedočiti: sjedio si, Rostropoviču, tog podneva, umotan usivoj deki, i dobrostivo si gledao na Čančara, blagoslovio si njegov ontičko-poetski zaokret, to snažnooslanjanje na već postojeće - pohvalio si tu metastazu simbola koji su iz njegovih predgovora preseliliu poeziju. Konačno se okućio, samo si pomislio tog dana, pomirljivo gledajući njegovo blijedo ispijenolice, sagledavajući njegovu izgubljenost, koja nije bila od ovog svijeta: bila je to posljednja faza njegovebolesti: - Eto, moj Čančaru, sada možeš objaviti i knjigu (samo si rekao).A on uopšte nije slušao, samo ti je krasnoslovio o svojim snovima: Sve mi se vratilo neku noć, insistiraoje odsutno, sjećaš se da sam ti govorio kako sam izbavio u ratu iz napasti svoje selo, povevši ih zatinjajućom svjetiljkom preko planine; nikada (sve do neku noć) nisam znao koja je to bila ruka što meuzela i povela - ali sad mi se sve otkrilo: sve mi je na san izašlo - znao sam da me je nešto jako moralonadahnuti; bio je to drugi mjesec kako smo bili uobručeni, sva okolna sela su bila zapaljena, samo smomi čekali pad, svaku noć i svako jutro; budio sam se u cvokotu i s gorkom slutnjom u grudima - i jednenoći usnijem planinu nad našim selom, sva olistala, treperi sva u zelenilu, i ja hodim njenim stazama - inajednom se preda mnom raspuknula zemlja i ogroman, preogroman vodoskok je briznuo iz nje - izdaljine se vidio, pola planine je zaklonio; ja sam stajao pod tim božanstvenim šadrvanom, duge bijelekose i brade, lijep kao Jusuf pejgamber, i naricao sure; tada sam shvatio da je to išaret da trebamo krenutipreko planine, i tako smo se i izbavili.Ostao si samo ležati tog trenutka - slušajući Čančara - bio si pomiren sa svime (pa dobro, Čančaru), nikoti nije dolazio osim njega, ležao si danima sam sjećajući se prošavšeg, sati su nečujno oticali, glasovi suse javljali s vana, neko je dolazio i odlazio, lupajući vratima: a ti si tako čeznuo da se i tebi jednom u snuukaže takva veličanstvenost slike, da se prospe na tebe božanstveno milostiva svjetlost, da te spasonosnaruka pomiluje kao utjeha. Zamišljao si samo slike: neke zanjihane platane s kojih sipa lišće, nepreglednualeju u čijim prepletenim vrhovima sija miholjsko sunce, i jednu dugu šetnju koja traje, i traje.O tom si snatrio, sjećam se, dok si ležao tih dana na postelji, zakovan i mukao, sve od one večeri kad sistajao u jednoj zagušljivoj prostoriji, pokušavajući iznova i iznova pročitati neku rečenicu pred ljudima,baš si bio zapeo, teško si sricao, jednom pa drugi put, nikako nije išlo, gusta slina ti je linula na nos, obrisaosi je, a ono je krvavi trag šljapnuo po papiru, krv se ljesnula, ruka ti je bila puna krvi, i noge su ti seodsjekle, i samo si se srušio.Otada je Dolgorukovu neukrotiva stud zakovala udove, ne popuštajući ih svojim moroznim stiskom;sjećam se kako se šalio da više ruku ne može ni dići u kortešaciju - revolucija je, prijatelji, završena, lakuvam noć, govorio je, gordoumlju je ovdje kraj.- Sad odoh - rekao je Čančar najednom kao osupnut. - Doći ću opet sutra, sjedit ćemo pored onog filadendronai pričati dok se ne osuši!Nakon što je otišao, Nehljudov ga je svu noć gledao u polusnu kako odsutno - mičući usnama - hodaoko svoje rodne kuće, tražeći mjesto gdje je otac zakopao ćupove zlata: u pjesmi koju mu je maločasrecitirao, njima je trebao otkupiti Bosnu od podlih badaca.Posljednji put opet su, kod Rostropoviča u ćeliji, u njegovom azilu, i svuda je bujao reski miris mokraće.Uvijek slučajno, uvijek na nekom raskršću, uvijek u nekom prolazu i uvijek s osjećanjem da je to njihovposljednji susret. Noć je. Njihovo je vrijeme, obojica su bića mraka. I puna je mjesečina u koju se nadaju.U tmini, pod ledenim mjesecom, Čančaru se najednom otkriva da je Sunce Dolgorukovljevo. Da je ispodtamnog pokrova njegove duše - svjetlost radosti za kojom je čeznuo. Razgovaraju od osam uveče doosam ujutru. Ne govore o knjigama. One su im i dosadne i odvratne. I iznad svega - nedovoljne. Ispovijedajuživote koji bole: Rostropovič neprestano prepričava neku epizodu iz svog života na koju se jošjedino oslanja - O, Bože, čini mi se da je sve to daleko godinama, kao da se sve nije zbilo nedavno, tu,skoro, prije neki dan. Sjećao se tih dana oduzet na postelji svog susreta s Arijadnom, nadugo prepričavajućikako se danima na krevetu hrvao s njenom neutaživom pohotom; budući zatvoreni u njenom stanukao isposnici, blijedi i posvećeni, počinjali su se jebati iznova i iznova, kao da sutrašnji dan neće osvanuti,ne mogavši ni okrnjiti tu stamenost i neuništivost svetog kamena seksa na koji su strastveno i svimsnagama nasrtali; s neopisivim ushićenjem, kao da su sad pred njim, govorio je o jedrim grudima, i omirisnim bedrima te mlade bludnice, koja su mu još i sad vraćala radost, dok je tanano opisivao njihovuljepljivu topluškastu aromu, eterično i gusto resku, kao da ih upravo kuša, dražesno i odriješeno razma-(sic!)73

knuta pred njim; - te njene pune butine stalno su ga zvale sebi nagovještajem čeličnog stiska, grčevitose trljajući jedna o drugu; - ali ne, neću ti prići, pohotljivice, šaptao je, ostajući na distanci (samo tren prijenego što će, znala je, blago spustiti usne na njenu rosnu dražicu) - tek plazeći jezikom ovlaš čvrstinomtih moćnih bedara, polagano se penjući k njenoj sočnoj mekoti, dok je ona žmireći, jezovito jecajući, propadalasve dublje u ponore uživanja: kad bi vidio da mu nedohvatljiva i sebi posvećena izmiče, padajućiu dubine svoje mračne imaginacije, ljubomorno bi je dohvaćao munjevitim i bolnim stiskom, privlačećije sebi snažno i precizno kao rak koji kliještima primiče svoju žrtvu, razdvajajući koljenom njena stisnutabedra, poslije čega bi ona zatečeno otvarala oči snažno se bacajući njemu u grudi i lice - bio je tozadivljući sudar lomljivih i škripavih tijela koja se nadljudski prepuštaju veličanstvenom neovdašnjemuživanju, dok ih potapa more božanskog zanosa zujeći im u ušima, puneći sobu do vrha.Budući tek stupala u žovijalno predvorje seksa, govorio je čeznutljivo, željela je trenutačno dohvatiti svekrajnje visine koje su je mamile majestetičnom kupolom. Kad joj se učinilo da je tako blizu, tako blizu,on je naprasno napustio sve, skoro bez pozdrava, samo je otišao jednog jutra sa postelje (bio je to samojoš jedan odlazak u nizu), ali je još i sad - vidjelo se po svemu - tako čeznuo za dugim ispovijedanjima ipredasima: niko nije, moj Čančaru, tako širio zjene pred užasima o kojima sam stalno govorio na posteljii niko, ni prije ni kasnije, mi nije toliko vjerovao, niko nije toliko podržavao sve to što sam stvorio u svojojglavi, svim svojim mi se prepuštajući, prateći me u tom životinjskom i luđačkom uživanju, koje je trajalosve dok jedno drugom ne bismo izbili i posljednji strah iz glave, dok se ne bismo počeli samo nadmoćnosmijati; radovalo nas je što tako brzo i lako možemo prirediti te uzvišene dane i noći čiste srećekojom smo se nenametljivo i skromno ograđivali od ostatka svijeta u njen stan, ne mareći, diskretno ipronicljivo. Razgovarali smo do kasno u noć, voljela je slušati kako je opisujem, kao stranac, s distance:prepričavao bih iznova i iznova kako je izgledala kad sam je prvi put vidio, kad nije ni znala da je promatram,opisivao sam do u tančine način na koji prekrštava obnažene noge, ili pregršt njenih svakodnevnihfrivolnih pokreta koje sam promatrao, veličajući te sitnice smjesta i iskreno, natašte, od srca, čim bi mepotaknula, užagrenih očiju, uplićući u te tihe laude na postelji sve što me uzbuđivalo na njoj, zaneseno iminuciozno birajući riječi i rečenične obrte u toj igri strastvenog prenaglašavanja koje ju je uzdizalo napijedestal, ponad svega, kao da mi je ona posljednji oslonac na svijetu; tih jutara budeći se mnogo prijenje skrivao sam se na postelji iza njenih lijepih grudi od svih nadolazećih užasa koje sam predosjećao.Ali, možda je sve to čudesno bilo samo uvod u ono što je trebalo nastupiti - rekao je jedan.Možda je sve to i bilo dato, da bi se podnijelo ono što slijedi - rekao je drugi.! pROZaDrugo je vrijeme dospjelo, moj Dolgorukove, govoraše Čančar, došlo ti je vrijeme umirati, sagorio si, brate,kao svijeća, osjećam to, počni snivati drugačije snove, sjeti se samo one koju ćeš kasnije godinamatako iznevjeravati, sjeti se prvobitne nježnosti, sjeti se onog prvog drhata kad te dotakla: a ti si sve izdao,sve si zaprljao, pogledaj u šta si se ispilio, slušaš li sebe kako pričaš o kurvi koja te smotala sebi međunoge (a umireš: skoro, vrlo skoro); nikada nisi smio iznevjeriti nju - pitaću te samo jedno: jesi li ikada višetako drhtao kao onomad kad si je ljubio? - ni onu prvotnu nepatvorenost koja se, vjeruj mi, više nikad nebi vratila, nikad, ni da si je potražio u hiljadama drugih, ni da si živio stoljećima. Ni da si do kraja životauživao s Arijadnama. Sjećaj se svega sad, jadniče, podsjeti se sve te davne prvobitne sreće, jer dan vašegponovnog susreta sve je bliži. Porušio si sve lijepo i čisto otišavši od nje u prvoj mladosti: prokockao sispokoj i konačno smirenje, posvećen gadosti o kojoj ganutljivo govoriš u doba svoga samrtništva, mojRostropoviču. A nje se i ne sjećaš: zašto mi je nikad nisi spomenuo? Ili nešto ispričao? Koliko je godinaproteklo između nje i Arijadne? Kako ja znam da je ona postojala? Kako se uopšte zvala? Govorim ti,mladiću, reci: neka u mom sjećanju iznova zaiskri njeno lice, jer tamo me jedino ona čeka, samo ona,prva i jedina, kao utočište. Tim bludnim sjećanjima na druge, tim veličanjem ploti, oslanjajući se nanedostojno, vjeruj mi, uopšte ne odgađaš tu neminovnost da će te staviti u grob i zatrpati - to će: biti,biti, biti - kakogod, ma šta ti doživio, ma kako ti to bilo nepodnošljivo, i kad bi živio devet stoljeća, i kadbi svaki dan božanski uživao; taj miris Arijadninih bedara koji prizivaš, mladiću moj, posljednja je stvarna koju se u konačnici možeš osloniti, kad počnu pucati pluća, kad praznim udisajima počneš kupiti zrak- tad se, valjda, jedino suznim okom može vidjeti neka luminozna skladna prilika u svjetlosti obzora.Neiskvarena u svojoj prvotnosti i čistoti. Ko ti je rekao da ovdje moraš biti tako sretan?A ti si, Čančaru, čistotu sačuvao. Ali ko zna za nju? Šta je uopšte ona?Ostavši u mraku, nepoznat, ja sam ustvari, mladiću, sačuvao svoje tijelo. Objaviti pjesmu - nije mi značiloništa: misliš da je cijela poezija vrijedna ijedne moje boli? Mog raspadanja? Misliš da bi nekome74(sic!)

značila nešto, kao što je meni? Misliš da bih se trebao žrtvovati za bilo koga? Zašto bih zarad trenanezemaljskog uživanja trpio naknadno buđenje, kad je sve gotovo, kad se ne možeš pomiriti da je sveprošlo, s gorčinom koja će ti kosnuti tijelo? Kad se moraš suočiti s tim kosmičkim rastuženjem. Mislišda ne znam kako bubrezi tinjaju poslije tolike strasti, dok je osmijeh još na licu? Ništa mi upuštanje nijeznačilo spram one tihe smirenosti duše kad se ujutru probudim. Nikad nikome nisam želio iznositi svojeutjehe: okrnjili bi ih; u pokušaju da shvate, samo bi sve pokvarili. Nisam htio da iko zna za mene: spretnosam odagnavao to veličanstveno dejstvo sujete. Danima sam u sebi - sve što bi mi se dogodilo - samoprepričavao davnoj ljubavi svoje mladosti, koje sam se toliko sjećao (a ona me sigurno bila potpunozaboravila, ne sluteći da mi donosi čitav etalon smisla). Koju ću samo jednom iznenađenu dočekati nanekim vratima. Sve što sam mislio i radio - moj duh činilo je britkijim, moja mašta je samo rasla šireći sedo neslućenih tačaka, tijelo je ostajalo krepkim. Svime što sam stvarao, samo sam pomagao sebi, činiosam se sretnijim, bio sam svoj najbolji prijatelj, blagonaklono sam bdio nad sobom, sve moje pričinjavalomi je božansku radost. Nezadovoljstvo svojih mladalačkih prijatelja zaobilazio sam u širokom luku:napustio sam sve to, ostavilo ih je samo u stanju bolne prosječnosti. Eto, pogledaj sad sebe! Raspadašse, moj mladiću! Kao da sam vas gledao: znaš li koliko čovjek može izdržati pod takvim pritiskom - najvišedeset godina. Zašto bih sve to sebi priredio? To vječito nezadovoljstvo koje vas je pratilo, to njegovanjesujete, te frustracije, to danonoćno prebiranje po riječima i živost nerava, ta izvrtanja i naglašavanjatuđih slabosti, to iživljavanje na slabijem, te preokupacije, ta neurastenija i preosjetljivost, to ubjeđivanjenedostojnih, to valjanje u hladnom blatu, taj strah i bdjenje nad svime što kažeš i napišeš, te neprospavanenoći i uznemirenost pred svime, ta opsesioniranost, to neprestano kinjenje živčevlja, ta životinjskačulnost - tijelo ti se, mladiću moj, u jednom trenutku samo raspe pod svim tim... Ko ti je rekao da morašživjeti onako kako pišeš?I ti si djelao tako, Čančaru. Bio si posvećenik. Kažu da si vječito hodio ulicama mičući usnama. Kažu dasi cijeli život tako proživio.Jesam, jer nisam mogao drugačije. Ali za mene nije znao niko, stvarao sam za sebe. Jedini sagovorniksam bio samom sebi. Niko me drugi nije interesovao. Imao sam svoj spokoj. Svoje radosti. Svoje dane.Jedino sam osluškivao strune svoje duše: koja se ujutru iskrila. Imao sam svoj mir - ja sam ostavljaodruge, i oni su ostavljali mene na miru. Ništa me nije uznemirivalo. Nikad nikome nisam dušu uznemirio.Radovao sam se svakom jutru.- A šta ako ja i nisam mogao drugačije? - Smrt me vječito pratila: oduvijek sam osjećao njen dah na vratu,što me činilo bezglavo hrabrim i nemarnim. Sljedeća godina me nikada nije interesovala, tako jasnosam osjećao da ću dotad umrijeti. I bio sam tako tužno pomiren s time. Jedino sam se želio utisnuti unečije sjećanje. Kad bi me makar neko upamtio! I čeznuo sam za sve novim i novim. A tako smo se mnogonadali, tako mnogo, svi mi, svi koje sam znao. Toliko smo očekivali otvorene vidike i prozračni spokoj,tako smo čeznuli za prosunčanim banjama, a dobivali smo samo vazdušne jame praznine, ništa osimzrakopraznosti, koja nam je punila pluća; samo smo grcali, grcali, godinama. Konac je lebdio nad svimešto smo ostvarivali, sve se rasipalo, svi su se vječito razilazili, svugdje su nas dočekivala samo odsustva:godine korote, tako su se vukle. A ja sam još samcijat stalno osjećao sjeme smrti koje je raslo u meni.I ta spoznaja koju Rostropovič izriče u razgovoru s Čančarem dok leži na postelji u krajnjoj liniji osmislilaje sve, cijeli njegov život. To potpisujem ja, Lavrovič.Sve nas ovo čeka, moj Lavroviču, govori Bunar, dok prilazimo koloni ljudi koja se reda u dva pravilna niza,kako bi između sebe ponijeli tabut u kojem leži Čančar: red je da ga svako od nas malo ponese. A bio jedobar čovjek, ne prestaje Bunar, ne sluteći koliko sam dobro poznavao Čančara. Dok mi prelazi prekoruku, sjećam se njegovog posljednjeg razgovora sa Rostropovičem: kažu da je Čančar zaista bio doživioduboku starost.Sve je tako lako i uhodano išlo: dan je bio tako prozračan. Oblaci su se raspuknuli i obasuti smo svjetlošćukoja se svuda prosula. Vjetar se suho glasao u zlatnim krošnjama pred nama, kao da trlja papir o papir.Gledao sam kako svako malo kreće s vrha padine: prilazio je k nama kao val uz sveopšti šum povijajućivisoku posivjelu travu između grobova, da bi spustio do zemlje jedan kuštravi grm pored nas čiji se suhoopiranje otimalo kao jecaj. Bio sam smiren: kao da me više ništa ne čeka, kao da sam sve priveo kraju.I muklo bubnjanje zemlje primao sam ravnodušno, kao tam-tam udaljenog bubnja. Tiho sam u sebislavio svoje ozdravljenje: ništa nije moglo pomutiti moju tinjajuću radost. Bio sam tako sretan što samsvojim nogama savladao uzvisinu do groblja. Ljudi su me blagonaklono pozdravljali pogledima, radujući(sic!)75

se što me opet vide. Znao sam da je to moje ozdravljenje samo predah, ali tako dirljivo sam ga koristionenametljivo uživajući. Ćutio sam radosno svoju tugu: zažmirivši - odmarao sam svoju namučenu dušu,prinoseći ruku grudima (niko to nije znao); sve mi se bilo otvorilo razjasnivši se, sve je najednom postalotako jasno i očito, i nisam nikome ništa više želio saopštiti - samo sam bio nekako nadmoćno tužan nadsvime, grumen pečali rastapao mi se tiho pod grlom, ispjevao sam svoju tristiju - tugovao sam u sebinad svijetom (i to me radostilo). Kako je to tužno što se ljudi rađaju, pomislio sam.Sjećam se da je u jednom trenutku vjetar ponovo zapuhao, i hiljade žutog lišća zalebdjelo je zrakom,padajući po nama i travi, i grobovima, izgledalo je kao da nas neko ujednačeno i neumorno zasipa hiljadamalistova koji lepršaju - i da će taj trenutak trajati vječno. Vidim nas na toj vječnoj slici, napravljenojunutarnjim klikom nekog nepoznatog i nasumičnog motritelja, vidim nas ozarene i snatrive oko groba,okružene mnoštvom letušteg lišća.Osluškivao sam cijeli trenutak, tako blažen, ponovo zatvorivši oči: neka ovaj tren obilježi početak mogaozdravljenja, pomislio sam; i lišće je padalo, padalo, toržestveno.U moja snatrenja najednom je pljusnuo nedokučiv i obilan val svježeg vazduha koji se prevrtao okomene u neopisivoj isijavajućoj svjetlosti, a ja nisam znao odakle je pridošla sva ta iznenađujuća lakoćakojom je prsnuo moj omiljeli san, otvorio sam oči i ugledao ponovo ljude na novoj sahrani. (Otkud onitu? - pitam se.)Neko mi je rekao ushićeno: - Ustaj, dan nam prolazi!Sav sam se presenetio, lišće je svejednako padalo, niko se nije osvrtao na mene - bilo je to novo groblje,nova sahrana, čitava godina dana se odmotala u jednom hipu, zgusnuvši se u jedan tren, pomjerivši meu vremenu.Ne mogu se nikako dosjetiti kako se najednom zbilo to blistavo pridošašće novog dana dok sam držaokapke zatvorenim, doista - kako to da sam se probudio ovdje s takvom lakoćom daha, otkud sva ta bezbrižnost,a toliko je vremena prošlo?Ustao sam, sunce se borilo u oblacima, samo sam čekao kad će svjetlost linuti, gledao sam u dolini nekudugu aleju čiji se kraj nije nazirao: sjećam se da je tog dana bila prohodna i - začudo - svuda su ljudi biliiščeznuli, kao pobrisani, sjećam se svog ushićenja zbog toga. U daljini, poljana je bila obrasla šipražjemi potopljena naplavinama. Odnekud je hujao povjetarac.Bila je to sahrana mladog pjesnika Rostropoviča, što me se nije ticalo, i krenuo sam prema dolini. Shvatiosam da ja na toj sahrani ne trebam biti. Groblje je bilo u dnu planine, nije bilo visoko, i počeo sam sespuštati. Kao da sam lebdio, ništa mi nije bilo tegobno.Ko zna, kada je bio taj dan u kojem sam mogao tako dugo i bezbrižno hoditi planinom? Mogla je to bitikasna jesen - možda su duge kiše bile za kratko uminule? Sjećam se čestica prozračne svjetlosne maglinekoja lebdi u granama drveća, sjećam se tvrdog stropošta nekakve vode koji je odzvanjao šumom.Sve je bilo iščeznulo: o čemu sam ja to uopšte mislio proteklih mjeseci?O tome kako ću jednom ostati sam u mansardi, kako ću se povući u neki stan ponad poljane da pronađemsreću u travi i lišću, da gledam nebo, o tome kako ću ovakve jeseni (ako je to bila jesen!) dočekivatisa ushitom kao nekad, jer se odvuklo još jedno ljeto koje je gušilo, o tome kako ću početi oživotvoravatiljude i stvari... O tome kako ću se učiti domišljati ono što ne znam, kako ću se naučiti sklapati pričui izmišljati tuđe iskaze, kako ću se posvetiti teškom zanatu književnom, tragajući za nepatvorenimpostupkom, izdvojivši se u mansardu na kraj grada, prezirući kasabu i njena splatkarenja, njena cjelovečernjanaklapanja i pričanja uz ognjište; kako ću prezirati sve patvoreno, kako ću se gnušati onih koji topletu, kako ću im se naučiti božanstveno i obješenjački rugati, tragajući tajno kao posvećenik samo zaistinskom inovacijom, uvijek i svuda se bolesno osluškujući, ne bih li te paračeske posložio u nešto jako ineviđeno, šokantno nesusretljivo, ne bih li konačno satvorio nešto što će utoliti ovo životinjsko nezadovoljstvo,koje mi je darovano. (Ili sam sam sebe uvjerio da mi je darovano?) Ne bih li već jednom uhvatiodaha, dakle, da, otkrivši ključ stvaralačke tajne, efektno i moćno, uz dosta otklona prema patnji (koja ćemorati propištati, makar jednom!), upodobivši sebe u čitavoj lepezi raznolikih lica - otkrivao bih se, dakle,tu kao: nedohvatan, sumnjivo lice, maskiran čovjek u mraku, ilegalac, putnik sa lažnim pasošem, osoba sviše lažnih imena - svijem priču o svojoj mladosti. To sam jedino želio, ali to mi je i jedino bilo preostalo:toga se možda na kraju ne bih odrekao, jer bih se nadao u spasenje.76(sic!)

! pROZaShvatio sam da sve to ne treba da bude. Da svega toga sad zapravo nema.Mogu zamisliti, Rostropoviču, veličanstvenu klaustrofobiju ljeta, koju si sam trpio ove godine ležeći nasamrti, u svoja četiri zida, u zagušljivoj bajti koja se ljušti, prepušten tišinama i samoći koji nikako daprođu. Sigurno si se tješio snatrenjima, čeznući za lišćem, neizvjesnim kao micanje usana u grobu.Mogu zamisliti, kažem, onu gorkost bezigdjeikogovosti - čak je i Čančar bio mrtav - koja te ponovo snašla,nakon kratkog predaha u ozdravljenju (požali se bar nekome), koja povremeno zna stiskati za gušu donepodnošljivosti, i sam sam je - znaš već - s tobom ovog ljeta preveć trpio, a takvu pustolinu ne možepreći, znaš, bilo tko, jer naprosto mora prihvatiti sav taj izostanak ljepote, jer mora potpisati to svođenjesvih nadanja u jednu tačku besadržajnosti i izgubljenih iluzija - to neodgodivo mirenje sa sopstvenombeznačajnošću i raskrinkanošću, s bljedilom i mrakom, s neprivlačnošću i zaboravljenošću.Bilo je neizrecivo zazorno dok sam te slušao kako se u posljednjim noćima budiš, grcajući u suzama,dozivajući ih, uvijek drugim imenima: svi rastanci su se bili stopili u jedan, bol je bio neopisiv, tražio si ihunezvjereno po tamnoj sobi, kao dijete prestrašeno da su svi otišli; najodvratnije mi je bilo kad si jednenoći viknuo njeno ime, koje je jeknulo tvojom patnjom što je doputovala kroz vrijeme pogodivši te ravnou srce, svom silinom, kao prvi put. Sve se najednom bilo vratilo: onaj davni prvi odlazak zabolio je nenadano,polagano je ona postajala sve, ukazavši se nakon toliko vremena kao potisnuti san, odagnavši svedrugo, kao da se u godinama u međuvremenu nije ništa događalo i osjećalo: - nestalo je svog kasnijeguživanja - došla je samo čistota. Najednom se dogodilo ono što je predvidio Čančar onog dana u svojojmudrosti. Ponovo je u sjećanju proživio davni rastanak u jednoj aleji: gdje je bila ta aleja - u prethistoriji,u prapočetku svega što se kasnije događalo, u prvoj mladosti?; ovog puta, dok je sve gledao iz trećegmotrilišta, pogađalo ga je do moroznih kostiju njeno susprezanje suza koje su joj rosile samilosne očidok je iznova i iznova nabrajala sva mjesta i prilike na kojem će se nastaviti sretati, uprkos rastanku, dokje on sve odobravao, neodređeno sve potvrđujući, sklanjajući joj dugu kosu - sve je bio spreman obećatitog dana, nadzirući preko njenog ramena volšebni rad nogu neke prolaznice veličanstveno podignute naštikle, za čijim je ugrijanim bedrima koja su se visoko otkrivala u hodu, moćno se trljajući ispod lepršaveljetnje haljine, počeo u tom trenutku životinjski patiti, tužio je u sebi osjećajući pravu bol u grudnoj kosti;cijela ta larmoajantna slika probudivši ga sada u jednoj od posljednjih noći učinila mu se nepodnošljivotragičnom: najednom je teško podnosio gubitak te svoje prve djevojke od koje su ga dijelile godine,stideći se zbog svega. - Ali izranjajući ponovo u kristalnu bistrinu svijesti, zaspivao si miran, kao poslijedugog plakanja, pomiren sa svime što je bilo: godinama si je iznevjeravao bezglavo uživajući. Uvjerio seda mu je kroz godine jedino ona značila sve.Odveć je mučno, znaš, to napuštanje svih uzaludnih stremnji i nadanja, sitnih spletkarenja i djelanja, uime sveopšte mrtvine koja ima nastupiti, u ime tjeskobe i mučnine, u ime nadolazeće epohe smrti kojase valja prema tebi ledeći krv u žilama. - Da, trebao si konačno reći (a šta ti je drugo bilo preostalo) - da,potpisujem, jer to je ono što imam u ovom trenutku, to je tako, jer stvari doista tako stoje - da, upravopotpisujem, to je moje stanje. Kad ovog ljeta vrućina poklopi sve i svi se raziđu, sati će protjecati upoznatoj samoći, a ja ću luđački osluškivati neće li vjetar progovoriti u razvaljenoj strehi. I čekati jesen.(Ja znam da me ti kasnoljetni sati raspadanja neodgodivo čekaju, stizale su te moje riječi, proročanski,u večerima mladosti, prekidajući svaki zanos, svaki smijeh poslije kojeg si šutio zamišljen - možda teriječi stoga i nisi izmislio u ozarenju jednog lirskog sjećanja; čekaju me bez obzira na sve, mislio si, bezobzira na svu sreću u ovom trenutku - nikakva sadašnja bliskost neće mi pomutiti gorčinu i samoćukoja me neodgodivo čeka - evo, već je gledam, mireći se - jer znam da ona dolazi, to je uvijek tako; - alida li će tu biti barem nešto utješno, bilo kakav pramičak, bilo šta što liči na ovo sadašnje, pa ma kakoono bilo možda dirljivo razrušivo, do nevjerice prolazno i šuplje pred mojim veličanstvenim okom kojesvuda otkriva nesavršenstva; sadašnjica uvijek cjelovito zvoni nesavršenstvom - okviri će se urušavatisami od sebe, neminovno, vidjećeš.)Mogu zamisliti, nastavljao bi Lavrovič, mogu zamisliti onu sitnež tvojih dirljivih djelanja i trudbi u povečerje,u trenucima kada se dođe do daha; mogu zamisliti - mogu zamisliti njihovu utješnost, da sve većnije tako beznadežno i da će već jednom netko doći... Ili da će sva bolest preći preko tebe, ostavljajućite u spokoju? Kako li sam se i sam tako tješio. Zašto sam te morao svim tim zaraziti? Zašto te nisampustio da budeš zadovoljan izanđalostima i besmislom?Tako bi dramatično govorio jadni Lavrovič, kao da je on kriv za sve.(sic!)77

Zašto bi bilo tragično da se tijelo raspe? Šta je tu tužno?Pamtim i bezbrižnih dana - onda kad je maglina lebdjela u drveću - ne znam šta se događalo, ali ne uspijevamnikako izreći nadahnuće koje čuvstvujem, još osjećam sveopštu prozračnost tog trenutka kojomje najprije prsnuo moj san, u stanju sam predosjetiti svu nepomućenost govora, čudestvenu lišenost odonoga što se događalo, apsolutni izostanak budućnosti i prošlosti i predosjećanja u svemu, nevinost odbilo kakve spoznaje i saznanja, dok sam odlazio spuštajući se niz planinu. Bio je to božanstveni trenutakignorancije i trijumfa nad očiglednim, koje nas je svuda pratilo. Da li samo tako dolazi utjeha?Ostavio sam iza sebe suludo petljanje s velikanima jedne blatnjave kasabe na kraju svijeta.Napustio sam oholo djelanje na riječi, na nečemu tako lomljivom, kao što je jezik: sklopio sam teška krilapriče o sebi, jer mi više nije trebala.Oprostio sam se, samo ih zagrlivši - neću reći: i sa suzama u očima - i s Rostropovičem i Dolgorukovim iNehljudovom, i Lavrovičem - svi oni zajedno, dali su jednu: jedva dostojnu (poetsku) dušu, koja je konačnootperjala čeznući za spokojem. Ostalo im je micanje usana u grobu kojim su se tješili, kao i suludanada da će se srce već jednom praćaknuti iznova.Zašto bi se mene sada ticala ona bolest koju je tijelo trpjelo mjesecima, ono pucanje grudi i oticanjesvega dok sam umirao, ono jezovito izmicanje svijesti dok se zjenice prevrću; šta me se tiče san u kojemse iznova i iznova budim u grobu dok se zrak bespovratno otkriva svojim odsustvom, a grudi se punejedino preteškom prazninom vakuuma koji stišće - koga uopšte više dotiče ta besmislenost zaludnihpraznih uzdaha?Čeznuo sam za daljinama i prozračnošću kojima idem u susret. Čeznuo sam za bistrinom neba i srećomu dalekom lišću koje pada po mome licu. Već čujem šušanj njene duge mirisne kose kojom ću pokriti lice(toliko me čekala, uprkos svemu, tako dugo!), osjetim miris njenog čistog mekog krila na koji ću konačnoumorno spustiti glavu, pred ovim drijemežom koji mi zaklapa oči. Već vidim široku poljanu i modru planinunad kojima pucaju oblaci: stub svjetla kojem kročim.S izažimanjem duše iz ulaštenog tijela smotanog u sanduku, s tim konačnim uminućem živosti dušeu jednom tijelu koje će truhnuti crvavši se, iščeznulo je pamćenje svega prošavšeg - ništa se više nijemoglo upamtiti - pa ni ovo božanstveno raspuknuće neba koje evo gledam. Sve će se polako brisati,samo od sebe, od kraja ka početku, kao na traci. Kad ih uskoro zatrpaju - i Rostropoviča i Dolgorukovai Nehljudova i Lavroviča, odjednom - uz bubnjanje grumenja, zanavijek će im izmaknuti utješno pamćenjebožanstvenih purpurnih svjetloskoka u ključajućim oblacima iz kojih se najednom prolio pravilnisunčani stub meke svjetlosti, koji se obrušio na sredini poljane koju nikada nisu sagledali. Lica će samotamniti, a zjene će se ispuniti mrakom.78(sic!)

homesic!Urgentno i bespogovorno prekidamo redovni tok našeg časopisa, kako bismou javnost prenijeli vitalno bitno saopštenje netom pristiglo iz Jasne poljane:Cijenjena javnosti,OBAViJEŠTENJEOvijem putem hotjo bi vas obavijestit o našem ovdi radu što smo ga napravili, i o našem Odboru što jeoti rad na sebi iznio, i što je za narod napravio dobro, i, akobogda, da to izađe na hajr, radost i veselje, ibude za dobro našijeh budućijeh generacija, jer na njima dunjaluk ostaje, inšalah. Najbolje da ja odmareknem otkud nama nijet za ovi rad što smo ga poduzeli, šta nas je to ponukalo, od kakva zora smo uzeliotu stvar u svoje ruke. Evo, ja ću to sad ovdi nakitit sve po redu kako i jest bilo, s izinom ovdi prisutnijehčlanova Odbora, da ne bi bilo kakvijeh kiksanja, i tako to.Najprvo, najprvo što hoću da reknem je to što se tiče toga otkud nama nijet, otkud nama ideja. Evo kakose to zbilo, otkud je to i od koga poteklo. Svratili ti mi neki dan u Dom kod našeg dobrog Muriza Gladanana po jednu ićindijašicu, a saldiše se bogami i dobra ulutma, đahkad se zatekne i koja pituljica jal rahvanija,a bili smo ti svi odreda vako: najprvo ja Hadžija Roćko, ondar Hadžija Fišek, ondar Hadžija Pipica,ondar Hadžija Avdo Tenečka, ondar Hodža Kurajlić najzadnji, kreno za nama da nam se u ćejf posere. Itudi među nama pukne priča o otoj stvari, a sve je najprvi započo Hadžija Fišek. Ovdi ti moram rijet, štose tiče Hadžije Fišeka, da je on svjetski čojk, bio ti je on u Sloveniji, ondar u Austriji, ondar u Njemačkoj,sve je to on vidio, sve je to on obišo, i pravilno razviđa u stvari što se tiče tijeh pitanja i otih politika ifilozofija. Od svijeh nas njemu najteže pada kako se to nas u otijem zemljama predstavlja i na šta setam naš rz i obraz iznose i izgone. Helem, oti dan kad smo mi svratili u Dom kod našeg dobrog MurizaGladana na po jednu ićindijašicu, a saldišu i se i dobri paprenici a bogami i slani lokumi, veli ti on nama:„Neku noć na san mi izašla naka mora, ko ja u nakoj hali, a u otoj hali tma i tmuša svijeta svakava, a svise ko biva iskupili da počuju pjevače. I sad ti se oni pjevaču redaju, te od ovih, te od onih, vaki, naki, ja davi oto sam vidite, hiljadu burgija, pa revu, pa se krevelje, velim vam, da insan ogluhne. A ja se osmjehujem,kontam u sebi, sad kad dojde oni naš, al će hin nadjačat i natpjevat. Ama ljudi, kad iziđe oni naš, ato nakav goljo, đuturum, ni avaza, ni mekama, ništa, e kad u zemlju nisam propo. Žalosna mu majka kodočeka da ga taki predstavlja. Probudim se, vas u goloj vodi. Ama sam ti namah anlajso o čem se tu radi.Eto mi se na snu ukazalo da je svom narodu dotužilo da nas se više u svijetu bruka, da nas svakakavbezjak i đuturum predstavlja, i da se svakave bilmeze i ugursuze šilje na Jevroviziju, da nam oni tam ipjesmu i običaj helaće. Vego da se mi iz Jasne Poljane dignemo, da se to odradi, i da se akobogda godinipošalje naš najbolji pjevač.“ E tu ti se u priču uplete oni Hodža Kurajlić, trag mu se zametno, pa počevikat da je oto dunjalučka stvar, a da naše nije da se u dunjaluk kvartamo. Vala mi je bilo pridošlo damu šljasnem jenu šamarčinu priko onijeh žvaljavijeh usta, i valahi bi tako i uradio da ne bi Hadžije AvdeTenečke prisebi i da on ne priuze govor. A sve su ti u Hadžije Avde Tenečke pametne i kićene i zlaćene, odmiline što ga sluša insanu pamet zastane, ma nemere bit situacije koju on ne bi umio dohavizat i u reddovest i dohazurat nas u radno stanje. I veli ti on tude nama: „Od Boga su nam dati i dunjaluk i ahiret, paje naša dužnost da se i na dunjaluku vladamo kako bismo na ahiretu, jerbo, da bi nam se Bog smilovoi oprostio nam. Zato je na nama da i na dunjaluku držimo do dina, rza i obrza, i da ne damo da nam seu to barače, da nam se daraka, i da nam se običaj kvari i helaći. Zato nam je dužnost da za našu stvarodradimo pravi poso, i da se to iznese tako da se s otijem svi ponosimo.“ E s otijem smo se svi složili iodma smo se svi podufatili da se ota stvar uredi.Evo kako je to dalje išlo. Najprije smo oformili Odbor. U odbor su unišli sljedeći: najprvo ja, Hadžija Roćko,precjednik odbora; dalje odreda odbornici vako: Hadžija Fišek, ondar Hadžija Pipica, ondar Hadžija Kulak,ondar Hadžija Hoki najzadnji. Kad smo tako uredili odbor ondar se prišlo na to da odbor zasjeda. Odborje zasjedo vako: naprvo smo se zapitali koga to mi hoćemo da šiljemo na Jevroviziju, i tude nije bilo zbora,jerbo i najmahnitiji zna da je u nas najbolji pjevač Edo Međedović. Kad smo to tako s mjesta razriješiliprišli smo na drugu stvar što se nje tiče zasjedanje Odbora, a to je da se dadne odluka s kakvom ćemoto mi pjesmom poslat Edu Međedovića da nas predstavlja. Oni Hadžija Pipica odma je poletio da se on(sic!)79

istakne po zasluzi, i pridložio je da se Edu Međedovića pošalje s junačkim spjevom. Tude sam ga ja moropošjetovat i podučit da to ne mere, jerbo Jevrovizija ne begenše taku pjesmu, što je potvrdio i HadžijaFišek. Još nam Hadžija Fišek napomenu da su za pjesmu što ćemo je poslat najbitnije note i melodika.To je oni kvalitet što u njeg svak živ na svijetu gleda, što se iz njeg tabiri, i po kojem se pjesma baždari.Ondar smo krenuli sa ostalim prijedlozima. Najprije sam ja pridložio jenu rodoljubivu u čem je uza mestao i Hadžija Fišek. Ondar je Hadžija Kulak pridložio jenu sevdahlijsku u čem mu je podršku dao HadžijaPipica. E tude se situacija okrenula na kolemiku. Baza što smo bili Hadžija Fišek i ja imala je za kompetencijuda je najbolje da se iđe s rodoljubivom, jerbo se to sad u svijetu traži, vas se svijet politikom sadna oto okreno, oto sad i filozofi, i alimi, i muderisi, i dokturi, svi oto sad hoće da čuju, i tudi je naša šansada hajrujemo. Ova druga baza što su bili Hadžija Kulak i Hadžija Pipica imala je za kompetenciju da jesevdah nešto najbolje što mi imamo da nas predstavlja, oto udara na dert, oto je crna žuč, oto obenđijava,od otog se noži potežu, od otog se glave gube, ak od otog ne hajrujemo, vala hajra vidit nećemo. Bogati sad pitaj kolko bi se kolemika oduljila i u šta bi se situacija izmetnula da govor nije priuzeo HadžijaHoki, jerbo je on trebo da presudi za koju je bazu da će glasat. Ondar se on Odboru obratio vako: „Amaljudi, nemojmo bit retorični. Nije red da se mi u Odboru vako dogovorit ne meremo, eh, pobogu si bratemili, pa šta će svijet rijet kad čuje da nejma dogovora, je l treba da se govori kako se odbor ne meredogovorit, je l to treba, aman-zaman, ma hajte molim vas. Pa makar mi znademo kako Bog zapovijedai razviđat, i bazdarit, i tefterit, i mjere rezat, i kvalitet vagat, pa đe to sad ima da se tu situacija dovodi ukolemiku. Zar da u vakom Odboru bude kakijeh kiksanja, pa da se poslje priča Odbor nije valjo. Eh, pane mere tako. Pobogu ste, evo se sad tu hampa nadiže i frtutma se pravi i hoće se cijela stvar odvest uhavariju, a rašta. Vako ljudi, da se mi više ne bi svadili, ja ću nama rijet da su dobre i rodoljubive i sevdahlijske.“Tude oni Hadžija Pipica zavika da pošaljemo dvi pjesme, jednu rodoljubivu, jednu sevdahlijsku.Bogami mi je bilo došlo da ga žvajznem nogom. Al, neda se omest naš Hadžija Hoki. Ej, kakvi je to providur,sto pameti je pokupio. „Polako ljudi, sabura, zar vas Hadžija Avdo Tenečka nije naučio da svakastvar na dunjaluku ima svoje mjesto. Pa ne meremo dvi pjesme poslat ako se jena traži, je l tako.“ Etu mi je u očima porasto do nebesa, kad ga je tako vikno onom Hadžiji Pipici. E jes ga urezilio. Al sve tion i dalje kićeno i zlaćeno: „More bit da mi i ne meremo poslat dvi pjesme, al zato moremo uradit neštadrugo. Šta je to drugo što mi moremo da uradimo? Drugo što mi moremo da uradimo je to da napravimokonkurziju. Ja ću vama sad da reknem neke naše pjesme, a vi meni kažite šta to vama kazuje. Evo vako:Ljijan-goro, ljiljanova, Razvili se alajli bajraci, U gori se zelen bajrak vije, Đugum kuje đugmudžija Aljo,itakodalje, itakodalje. Šta ovo vama govori? Vama ovo govori da mi imademo pjesme koje su na međi. Toznači da ako mi ne meremo poslat dvije pjesme, a mi ćemo ondar poslat jednu koja je dvije.“ E ja pametiAllahu dragi, fala Ti kad nam ga vakog dade. S otijem smo se svi složili, i s otijem prijedlogom se otišloEdi Međedoviću da ga se obavijesti i da mu se rekne kakva je pjesma potrebna da nas se predstavi. Štose tiče Ede Međedovića, moram rijet da se on sa svijem složio, i odma se podufatio toga da se pjesmaispjeva. Kad pjesma bude spremna mi ćemo š njom isto vako izić u javnost, i puščat ćemo pjesmu da sepjeva i da se navija kolko je kome duša. Do tad će na tome još da se radi.S otijem bi ja da završim ovo što sam imo ovijem putem da vas izvijestim zajedno sa odbornicima i svibismo zajedan hotli još jednom da vas napomenemo da svaka stvar na dunjaluku ima svoje mjesto.ODBOR:Precjednik Odbora:Hadžija RoćkoOdbornici:Hadžija Fišek, Hadžija Pipica, Hadžija Kulak, Hadžija HokiOvome bi imo domemtnut i našu diku, našeg Elka Đigala, što nam je ovijeh dana položio zakletvu iprimio se u Armiju, u sedmu generaciju vojnika, da hin Allah na pravi put uputi, da him se smiluje i dahim podari kuveta i sabura, inšalah, aminilahijarabi. Elko Đigal nam se hairli javio iz Armije, pa bi ja imogolemu želju da se to javljanje ovdi prinese, da vidi javnost kakva junaka Jasna Poljana ima. Evo saću daiznesem haber Elka Đigala: „Evo davam pošaljem Slik kada sam se usliko dok sam doso u armiju sestidan sunas uslikali.“ Eto, tako nam se javi naš Elko Đigal, naša dika, naša uzdanica, vojničina naš, pa bi šnjegovijem javljanjem ja i završio. Za ovi put toliko. Alajhmanet.80(sic!)

Elko Đigal se javlja Hadžiji iz vojske(sic!)81

Mirnes SokolovićPredsjednik za početnikeSavjetnik, učitelj, pravnik, liječnik, mislilac, pisac svoga narodapredsjPo-etički razgovor s akademikom prof. dr. Tvrtkom Kulenovićem o prosedeu i vrijednosti i angažovanostiknjige Alije Izetbegovića Moj bijeg u slobodu, te o alternativnosti njegova filozofskoga koncepta, ali io njegovoj predsjedničkoj i nadasve ljudskoj veličini.Sic!: Na samom početku napravićemo iznimku: zamolili bismo Vas da nam iznesete mišljenje o naročitostiAlije Izetbegovića kao čovjeka - to jest, da ga probate sagledati iz druge, ljudskije perspektive; kakokomentarišete u tom smislu zamjerke koje su mu upućivane?Tvrtko Kulenović: Alija Izetbegović je bio čovjek koji je o stvarima ovog svijeta znao mnogo više nego štotreba i pristaje praktičnom političaru: uvjeren sam da znatan dio zamjerki koje su mu upućivane proističuiz zavisti, iz osjećanja nelagodnosti pred takvim likom vodećeg političara.Sic!: Ali da li je on uopšte pravio greške, i kako to razumjeti i opravdati?Tvrtko Kulenović: Pravio je greške, kao i svi političari, pravio ih je u vremenu u kojem i najmanja greškastostruko odjekuje: tako ga je zapalo.Sic!: Čini se da ga također nije zapalo da bude samo političar; štaviše, otkriva se kao respektabilna prosvjetiteljskafigura presudno važna za narod?Tvrtko Kulenović: Ali nije bio samo političar: bio je savjetnik svome narodu, učitelj, pravnik, liječnik, mislilac,pisac i iznad svega čitalac knjiga - osobina najteže oprostiva od onih koji samo novine čitaju.Sic!: Kako čitati taj i takav njegov habitus u regionalnom kontekstu - da li se možda duševnom nadnaravnošćunameće kao opreka Zlu i materijalnom?Tvrtko Kulenović: Nije bio čovjek rata, za razliku od dvojice „susjeda“ kojima je svijet duha i duhovnostistran, a prisvajanje tuđih teritorija im je bila opsesija. Negdje pred kraj knjige o kojoj je ovdje riječ naveoje jevrejsku poslovicu: ‘’Kad se barjak razvije, sva pamet je u trubi.’’Sic!: Kako tumačite njegov angažman u teškim komunističkim jugoslovenskim vremenima?za pocTvrtko Kulenović: Takav čovjek mogao je, u ono vrijeme, napisati knjigu koja se ne bavi islamom u kontekstunečega drugog (umjetnost, arhitektura, lingvistika, filozofija i sl.), nego upravo kao centralnomtemom. To nije bilo kažnjivo, ali nije bilo politički preporučljivo, pogotovo za ovog autora, niti je bilo egzistencijalnostimulativno...Sic!: Pored te hrabrosti i po-etičnosti autora, da li rečena knjiga sadržava i neke druge kvalitete?Tvrtko Kulenović: Knjigu Islam između istoka i zapada Alije Izetbegovića smatram jednim od temeljnihdjela naše kulture. Nepretencioznim jezikom, bez uobičajenog opterećujućeg filozofskog vokabulara,autor je uspostavio kulturološke relacije koje se u razmatranju ove problematike više ne mogu zaobilaziti.Sic!: No jamačno je da njegovo djelo pored tih - rekli bismo: tehničkih, suhoparnih kvaliteta - zrači nadnaravnostimaopćenitije kolektivne provenijencije; da li ono konstatuje i neke karakterističnije kvalitetenašeg čovjeka, Bosanca i Bošnjaka?Tvrtko Kulenović: Ova svojstva: esejistička kreativnost i emotivna obojenost potencirat će razumljivo,i vrlo uspješno u knjizi zapisa iz zatvora Moj bijeg u slobodu. Dio te knjige koji obuhvata prepisku savlastitom djecom otkrit će najljepše karakteristične crte našeg čovjeka, Bosanca i Bošnjaka, a prethodni,veći dio knjige pokazat će nam predanoga čitaoca koji svoje zatvorske lektire transponira u vlastiti izrazutemeljen na tom esejistički kreativnom jeziku.82(sic!)

Sic!: Da li njegova literatura polučuje i neke široke, metafizičke, egzistencijalističke fenomene; šta jesa slobodom ili samoćom, naprimjer; da li on time kao autor prevazilazi uskost bilo koje ideologije kaovjere, i obrnuto?Tvrtko Kulenović: Sigurno je da su mnogi ljudi koji su tamnovali u zatvorima, na robiji, a spomenimo i onemetafizičke paćenike za koje je život sam bio zatvor i robija, u književnosti, u knjigama, tražili spas, tražilisvoju jedinu moguću slobodu. Pojedinci su se, istina, ograničavali na vrlo određenu literaturu, na svojuvjeru - ideologiju, prevodili Marxov Kapital, sastajali se i raspravljali o politici. Alija Izetbegović je međuprijateljima u zatvoru mogao naći sagovornike za pojedine aspekte svojih interesovanja, ali je, kao što jena početku rečeno, njegov horizont bio tako širok da je knjiga u cjelini, morala biti knjiga usamljenika.Sic!: Na robiji - sada mislim na pravu robiju, a ne na robiju kao metafizičku patnju -neki su, kako kažete,ograničeni na uskost svoje ideologije; da li on na robiji razmišlja o svojoj vjeri?ednikTvrtko Kulenović: Pisac Islama između istoka i zapada i ovdje je razmišljao o svojoj vjeri, ali se na to nijeograničavao. Na jednom je mjestu zapisao: „Nema ništa uzvišenije i dublje od vjere i ništa dosadnije igluplje od nekih vjernika.“ Za motto knjizi stavio je riječi njemačkog književnika, nobelovca HeinrichaBolla: „Literatura je sloboda“, koje su korištene i u naslovu ovoga teksta.Sic!: Da li se onda u takvom slobodarskom i literaturnom kontekstu uopšte bavi politikom i kakav je tonačin poimanja?Tvrtko Kulenović: Naravno da se bavi politikom, ali na način koji nije prizeman i cjepidlački, bez mržnje,služeći se argumentima i, što je naročito važno, uvidima, koji predstavljaju prirodan kvalitet njegovogkreativnog esejističkog stila. Na jednom mjestu, na početku, doslovno kaže: „Za neke poslove nemamviše vremena, a ni znanja ni snage“, i čini se da se to odnosi upravo na praktičnu politiku. A što će kasnijemorati da nađe i vremena, i znanja, i snage, to je pitanje sudbine i osjećanja odgovornosti.Sic!: Pored toga zaista sudbonosnog kasnijeg odgovornog angažovanja, još jedan njegov grandiozniangažman - obračun za koji je prethodno našao i vremena i snage i znanja čini nam se nesumnjivousudnim: to je njegova dekonstrukcija marksizma?Tvrtko Kulenović: Njegov obračun s marksizmom je dostojanstven, a zasnovan na razumijevanju i stogališen agresivnosti: ‘’Od nerazumijevanja do agresivnosti samo je jedan korak.’’ Svi se sjećamo da je marksizam- komunizam, kao uostalom i rani kapitalizam na svom početku bio zasnovan na veličanju rada,ali se u kapitalizmu rad pretvorio u profit, a u marksizmu u radničku klasu.Sic!: Možete li nam navesti nekoliko tih pronicljivih dekonstrukcijskih opaski usmjerenih na tu prevaziđenui prokazanu ideološku rabotu?Tvrtko Kulenović: Izetbegović kaže: „Engels je u više članaka, intervjua i pisama imeđu 1891. i 1895.godine tvrdio da je skoro osvajanje vlasti od socijaldemokratske stranke matematička nužnost. To senije dogodilo, a kad se dogodilo, to više nije bila Engelsova socijaldemokratija nego boljševizam, ustvari,etniketotalitarna vlast bivših radnika.’’ „Apstraktna radnička klasa zapravo je fantastična maska za totalitarnudiktaturu. U njeno ime, naime, uvijek nastupa tzv. radnička država koja je sve više nego radnička...“prema profesoru D. Kalođeri. „Marx govori o proletarijatu kao izvršiocu pravde nad vladajućim klasamaza nepravde i nedjela koje su počinile. Komentarišući ovu rečenicu jedan pisac primjećuje da jezik kojimse služi Marx služi ‘jeste jezik mitske odmazde’.“Sic!: Možete li nam ovu kompleksnu koncepciju podrobnije objasniti iz Vaše perspektive?Tvrtko Kulenović: Marksizam je stvorio lažni, našminkani mit o velikom čovjeku..., i pretvorio je u religijuupravo u onom značenju u kojem je anatemizirao klasične religije - to jest kao opijum za mase, potencirajućitime samouvjerenost evropskog čovjeka koja potiče još iz Descartesovih vremena. Što je iz teljudske veličine proizašlo, govori nam Izetbegović: ‘’Hiljadu devetsto trideset i devete Evropa se našlapred najtežom dilemom u svojoj historiji: da bira između Zla sa nadom - staljinizma i Zla bez nade -hitlerizma. Tako je izgledalo, ali bio je to samo privid. Oboje je bilo zlo i oboje bez nade.’’Sic!: Osim te političke i filozofske pronicljivosti, šta mislite o njegovim estetskim afinitetima? Da li jeuvijek objektivan, i da li postoji neka sila u njegovoj koncepciji koja osmisli neke subjektivne izljeve?Tvrtko Kulenović: Izetbegovićevo interesiranje za književnost i umjetnost pokazuje jednu lijepu laičkuobaviještenost koju ponegdje koristi i malo ‘navijački’ (primjer velikog italijanskog slikara Renata Gutu-(sic!)83

sa koji je bio korifej Komunističke partije, a pod kraj živora se vratio vjeri), ali koja na momente zablistaesejističkim uvidima sa širokim horizontom posmatranja...Sic!: Da li se Predsjednik ikada otkriva kao pjesnik, i da li zna pjesnički govoriti?Tvrtko Kulenović: Na dva-tri mjesta na kojima u knjizi piše o cvijeću, Izetbegović se naročito otkrivakao pjesnik: posmatranjem, interpretacijom i naročito empatijom...Ali zna pjesnički govoriti i o čovjeku:‘’Čovjek može biti star kao stara cipela, a može biti star kao stari grad ili bar kao stari, stoljetni hrast.Čovek može, ako hoće, ostarjeti na ovaj drugi način. Zato je potreban duh.’’Sic!: Citirali ste pismo koje Vam je uputio prigodom Vašeg pristanka 1990. da budete promotor njegoveknjige Moj bijeg u slobodu; šta Vam to pismo znači u Vašoj kolekciji pisama koje su Vam upućivali velikiljudi?Tvrtko Kulenović: Ovo pismo mi je veoma drago, ne zato što dolazi od velikog čovjeka: moram priznatida sam pod velikim ljudima uglavnom podrazumijevao kolege pisce, a od takvih imam jedino dva pismaDanila Kiša, vezana za konkretne događaje, i jedno pismo poljskog prozaiste Henrika Gruszinskog, učesnikabitke na Monte Casinu, nastanjenog u Napulju, kojim je pozdravio pojavu mog romana Kasino.Nego mi je pismo upravo drago zbog onog što kaže.Sic!: Ali ipak da li u tom pismu ili uopšte u njegovom konceptu ima nešto što bi ga uprkos svemu približilotom redu velikih ljudi; kako gledate na sve to?Tvrtko Kulenović: Možda je Izetbegović osjećao izvjesnu nelagodnost kad mi je pisao pismo, možda sepitao ima li smisla staviti korespondenciju sa djecom u rukopis knjige sada već uglednog državnika.Sigurno su mu zbog toga zamjerili, i opet će: ne mogu se ozbiljne stvari koje se tiču svjetskog poretkamiješati sa privatnim i porodičnim životom...Ima dakle, taj gest, to uvezivanje porodice u život čovjeka,koje me tjera da još jednom kažem, velikog čovjeka.(Svi odgovori akademika prof. dr. Tvrtka Kulenovića preuzeti iz njegova teksta: Literatura i sloboda. U:Izabrana djela Alije Izetbegovića, knjiga 3: Moj bijeg u slobodu, OKO, Sarajevo, 2005, str. 13.)84(sic!)

sic!esej(sic!)Anela HakalovićIma li krajaratnom pismu?Svjedočenje nemako da sluša(zato i svjedočimo)I.Ratno pismo je u svojim intencijama, ali i u samomsvom nazivu, sadržavalo jedan paradoks; aporijugovora o neiskazivom. Govoriti o nemogućojstvarnosti podrazumijeva imperativ pronalaženjapisma koje će označiti i prevesti u razumljivonešto što izlazi izvan okvira pojmljivosti. Svjedočenjeo ratu nosi i jedan moralni izazov; može li sepisati o ratu da se ponovo ne ispiše zakon/pismokoje još na sebi nosi tragove krvi?Žudi li to monstruozno ratno pismo da odagna iliponovo prizove smrt? Njegov neuspjeh je upravou tome što je pismo, što mu rat, čiji prefiks takorado prisvaja, kao festival realnog uporno izmičeu svojoj sve(ne)obuhvatnosti.Ratno i (post)ratno(?) pismo suočavaju se, s jednestrane, sa svojom nemogućnošću svjedočenja,sa nametnutom tišinom usljed nepostojećihoznačitelja, a s druge strane, to je suočavanje i sapraznim referentima, sa realnim koje je pobjeglo isve više bježi iz sjećanja.Suočene sa ovim paradoksom, umjetničke praksepostratnog stanja na našim prostorima nostalgičnožude za realnim, za stvarnim koje se jednomudostojilo da bude prisutno i onda je nepovratnopobjeglo.Konstatirajući (u formi pitanja) da se ratno pismouspostavlja između ćutanja i psovke, NirmanMoranjak-Bamburać ističe da ono nastaje kaožuđena tišina nakon bitke, nakon što je ‘buka ibijes” povijesti - ne utihnula - prije zaglušila našeuši. 11Nirman Moranjak-Bamburać, Ima li rata u ratnom pismu?.Sarajevske sveske: 05 (2004), 79.Čini se da se ratno pismo, bez obzira na etičkiimperativ pravednog svjedočenja koji postavljapred sebe, uspostavilo ne kao priča koja liječi iodagnava smrt, nego prije kao pisanje koje žudida ponovo prizove stanje u kojem je stvarnostjednom bila moguća; da zagluši uši koje ne moguviše da podnesu tišinu. U tom smislu, tranzicijskaBiH postaje trogetoizirana etnokulturna pustinja 2koja nije u mogućnosti da se oslobodi kolektivnihtrauma.Simboličko polje koje nastoji integrirati ratno/realno u sebe, a koje se u okviru umjetnosti konstituiralou formi poetičke prakse koje se obilježavasintagmom ratnog pisma ili testimonijalnogdiskursa, obilježeno je ne samo potrebom za šutnjomkoja će reći više od riječi, ne samo komemorativnom(po)etikom (o mrtvima sve najbolje),nego i naglašenom željom da se spasi smrt, jer jetamo naša trauma, naša priča koju Drugi trebajučuti. 3Problem se pojavljuje u tome što je mjesto Drugogprazno, pa priča (o) smrti odjekuje u tranzicijskojpustinji zaglušujući svaki poriv za životom.Na taj način priča o nama kao o onima kojisu mrtviji od svih svojih mrtvih koju priča filmBelvedere Ahmeda Imamovića postaje i jedinamoguća priča o nama.II.Jean Baudrillard je 1994. godine napisao esej Nesažaljevajmo Sarajevo u kojem ističe kako Sarajevune treba sažaljenje jer su oni, zapravo jaki,mi smo slabi. 4 Prema Baudrillardu, treba posjetitiratno Sarajevo, mesto gdje se prolijeva krv, da bise ponovo uspostavila realnost. 52Enver Kazaz, Tranzicijska etnokulturna pustinja, Sarajevskesveske: 27-28 (2010), 102.3Renata Salecl ističe kako je rastuća potreba zasvjedočenjem u savremenom društvu stvorila ideju da se‘’pojedinac treba neprestalno žaliti, dok istodobno nemanikoga ko bi te žalbe čuo. Možemo čak pretpostaviti daje upravo samo nepostojanje instance koja bi poslušalapojedinca ono što potiče rast industrije svjedočenja, kaoi terapiju obnavljanjem sjećanja’’ (Renata Salecl, Protivravnodušnosti. Zagreb: Arkzin, 2002), 192.4Žan Bodrijar (=Jean Baudrillard), Savršen zločin (Beograd:Časopis Beogradski krug, 1998), 147.5Baudrillard dalje piše kako ‘’svi prolazi’’ koje Zapadprokrčuje kako bi Sarajevu poslao humanitarnu pomoćsu zapravo ‘’prolazi očajanja’’ kroz koje Zapad uvozi‘’njihove žive snage i njihovu nesreću. Još jedna nejednakarazmjena’’. Ibid, 148.85

Zapadni svijet je iskusio smrt realnog i umnožavanjeslika u kojima nema više šta da se vidi, 6a tamo u porušenom Sarajevu je stvarnost kojapostoji. Manifestacija lacanovskog realnog u ratuse pojavljuje kroz povrede tijela, kroz krv od kojese može zaista umrijeti, kroz konstituciju bića unjegovim tjelesnim i nagonskim silnicama; to ježivot koji se očitovao u trenutku smrti.Pojavljivanje realnog omogućeno je simboličkomsmrću nacije, međutim, realno, kao prostor kojijoš nije obilježen, nije dugo mogao ostati bešavan,realno je poništeno simboličkim, 7 pri čemuje proces simbolizacije konstruirao metonimijskumrežu označitelja u kojima se sve više gube ostacikrvi i mesa.U jednoj ovakvoj postratnoj/postrealnoj situaciji,umjetničke prakse suočile su se sa dvostrukimizazovom; s jedne strane, potrebno je govoriti,upisati kodove značenja i smisla u nemogućerealno, potrebno je izvesti priču koja će razriješititraumu, dok s druge strane, ovaj vez je proizveoi suviše stvarnosti; simbolizacija nije bila takonevina, nego upravo nasilna.Trauma je proizvela nacionalne fantazme koje jošvjeruju u svoju referencijalnost, ali je proizvela/uvezla i baudrillardovske prazne slike u kojimanema šta da se vidi.U ovom paradoksu, između fantazmatskog ubadanjarealnog, koje se u okviru umjetničkih praksimanifestira kroz signature smrti, kroz (pod imperativometike i odgovornosti) panično bježanje odnasilnih označitelja, i s druge strane u beskrajnomreproduciranju praznih slika koje postulirajujednu drugačiju verziju smrti, postavlja se pitanje:da li je život i moguć?Ovo je pitanje koje postulira i posljednji filmAhmeda Imamovića Belvedere. Suprotstavljajućiposlijeratnu stvarnost srebreničkih žrtava izposljednjeg rata stvarnosti reality showa, film seupisuje u okvir one postratne bosanskohercegovačkeumjetnosti koja s pervertiranom nostalgijomposmatra rat, jer tamo je ipak moguć život.6Ibid, 15.7U okviru Lacanove psihoanalize postoji razlikovanjeizmeđu realnog i realnosti, pri čemu se realnost pojavljujekao ‘’ono što je imenovano jezikom i o čemu se zatomože misliti i govoriti’’ (Bruce Fink, Lakanovski subjekt:između jezika i jouissance. Zagreb. Kruzak, 2009.), 30.Svaki pokušaj govora o realnom ‘’usmrćuje’’ realno i stvarazapravo njegovu simboliziranu verziju, koja se označavapojmom realnosti.sic!esejPriča o ljudima koji su preživjeli ne može biti optimistična,jer baš kao i u Baudrillardovom eseju,oni su živi, a mi smo mrtvi. S druge strane, ako ijesmo živi, onda to nije pravi život, nego simulacija,banalna stvarnost Velikog Brata koja nudi slikebez sadržaja. Između stvarnosti koja ne možeda se iskaže i iskaza/slika koju ne mogu da nađuodgovarajuće referentno polje (jer su to slike ukojima nema ništa) u filmu ne postoji mogućnostkompromisa. (Ne samo da je nemoguće pjevati,nego je i nemoguće živjeti nakon Srebrenice.)Film se konstituira kao svjedočanstvo traume iiskaz o nemogućnosti postraumatskog življenja, iu tom smislu on se uspostavlja kao liječenje traumeobnavljanjem sjećanja. Stalni pokušaji rekonstrukcijetraume (u filmu je to urađeno krupnimplanom iskopavanja masovnih grobnica) formirajufantazmu koja uobličuje nepojmljivu realnutačku dajući joj smisao.U jednoj sceni filma Belvedere pojavljuje se lutkakoja je isplivala iz masovne grobnice, a naknadnose pokazuje da su na tom mjestu zakopanaljudska tijela. Zašto je lutka uspjela isplivati napovršinu, a kosti su ostale u zemlji?Odgovor koji ide dalje od naučnog objašnjenjajedne ovakve situacije nudi u metaforičnomobliku dilemu ili aporiju koju postulira Belvedere:sveprisutnost prazne ljušture postratne stvarnostine može nadomjestiti život koji je ostao uzemlji. Kako se može živjeti? I ne može. Mora seumrijeti.Priča filma koja prati život žrtava srebreničke tragedijeprikazana je crno-bijelom tehnikom, dok sepriča reality showa sa televizijskog ekrana odvijau boji.Ovakvim pozicioniranjem priča redatelj pokušavaukazati na paradoksalnost pojmova ‘’stvarnosti’’i ‘’iluzije’’, pri čemu se ne uspostavlja jedna manihejskaopozicija koja bi nasuprot smrti uspostavilaživot, nego tek nudi dvije verzije smrti, a životdefinira kroz sjećanje na smrt. Belvedere je ‘pričao onima koji su mrtviji od svojih mrtvih’.Dvostruko prisustvo riječi koja asocira na smrtne ostavlja prostor životu. U filmu postoji scenakada jedan od likova, nakon što saznaje da muse tetka ubila, izlazi iz reality showa. U trenutkunjegovog izlaska, boje reality showa zamjenjujesivilo crno-bijele tehnike.Da li je moguće oživjeti taj trenutak prelaska inasuprot dvostrukoj negaciji uspostaviti životkoji će moći nadići nepravednu polarizaciju u kojojnije moguće ništa drugo osim smrti?86(sic!)

Unutrašnji monolozi glavne junakinje filma suriječi iz poezije Abdulaha Sidrana. U jednoj sceniRubejda izgovara Sidranove stihove iz pjesmeUzevši kost i meso:Meni više ništa, ni ružno ni dobro, / ne može dase desi. Ostalo je naprosto / da brojim dane, kosmjeran redov, s malom / razlikom u smislu ižestini. Treba to pojmiti / i izgovoriti, napokon,mirno: doći će / i uzeće sve, uzevši kost i meso...Kao imena članova porodice koja žene iz Srebreniceispisuju na platna i transparente, i u mirnomstavu pokazuju svijetu, film svjedoči o tome da suostali samo prazni označitelji u potrazi za realnim.To je priča koja se možda i može nekadaispričati, ali ko će je čuti? 8Prazni označitelji su izgubili svoj performativnipotencijalitet, ostaje samo da skupimo kosti;možda tamo pronađemo iskru žuđenog života?Ovakav stav nudi beskonačni regres u jednu tačkukoja se ne može nikada pronaći; svaki pokušajkao rezultat nudi promašaj; kruženje označiteljaoko realnosti koji i nakon bezbrojnog pokušajade/šifriranja ostaje nepojmljena. To je reziduum,ostatak koji će uvijek biti ispred i iza označitelja. 9Jedno ovakvo svjedočanstvo se uspostavlja kaomonolog, kao beskrajan proces proizvodnje iskazakoji se vezuju jedan za drugoga, bez adresanta.Pismo je namijenjeno onome ko ga pročita, rekaobi Lacan, ali u ovom slučaju, mjesto adresanta jeprazno.III.Ratno pismo se uspostavilo između ćutanja ipsovke, a njegovo ključno pitanje postaje kakoodržati korak sa smrću? 10To je umjetnička praksa rekonstrukcije jednomizgubljenog realnog; to je smrt koju treba izliječitiili ponovo oživjeti.Tema rata i ratne stvarnosti u okviru bosanskohercegovačketranzicijske etnokulturne pustinje(Kazaz) fungirala je kao princip (pod)sjećanja, ali ipokušaj iznude priznanja patnje od Drugog. 11Postavlja se pitanje: koliko su se ove testimonijalneili komemorativne forme naracija uspjelekonstituirati kao intersubjektvini model diskursakoji će svjedočiti nekome, a ne samo sebi samima?Prazno mjesto Drugoga obesmišljava nagon zakonstituiranjem historijski vjerodostojnih naracija,upadajući u paradoks pisanja krvavim pismom,što otvara pitanje o mogućnosti održavanja razlikeizmeđu smrti i usmrćivanja, koje eskalira upoopćenu kulturu smrti, čak industriju smrti. 12 Utom smislu, kao pravi izazov umjetničkih praksinakon ratnog pisma, ali i samog ratnog pisma,ne pronalazi se više u modusima tekstualizacijeraskomadanih tijela, nego upravo suprotno,u pokušajima otvaranja prostora za novo mesokoje neće ustupiti mjesto praznim slikama baudrillardovskogsimulakruma.Neprestani (bezuspješni) proces simbolizacijetraumatičnog jezgra stvara mrežu označitelja/kastratora svake nove misli. Da li je moguće pronaćipukotinu života između dvije smrti?Umjetničke prakse (njeni glavni tokovi) bosanskohercegovačkepostratne (koliko dugo ovajprefiks može trajati?) situacije pokazuju da životnije moguć. Zbog toga one i tako nostalgično težeza realnim, za životom koji se očitovao u smrti.Sve drugo postaje nemoguć zadatak; ostajesamo da gradimo spomenike, u nedogled ispisujemopismo (o) smrti, da i dalje naivno vjerujemoda postoji Drugi koji sluša.„Ostalo je naprosto / da brojim dane“ je jedinaforma života koju nudi ovakva umjetnost?8U filmu Belvedere glavna junakinja odlazi pred kuću ‘’svogzločinca’’ kako bi saznala istinu o svojim mrtvima. Može lise obrnuti situacija i ovaj postupak čitati kao pokušaj žrtveda ispriča svoju priču zločincu?9U okviru lacanovske psihoanalize realno traume se uvijek‘’u nekom smislu vraća unatrag u obliku gravitacijskogsredišta oko kojeg je simbolički poredak osuđen kružiti, bezda ga je ikada spospoban pogoditi’’ Bruce Fink, Lakanovskisubjekt: između jezika i jouissance. Zagreb. Kruzak, 2009.),33.10Nirman Moranjak-Bamburać, Ima li rata u ratnom pismu?Sarajevske sveske: 05 (2004), 79.11‘’Kada se ‘’pacijent’’ iznenada sjeti da je bio žrtva nasiljau prošlosti, jednim od njegovih glavnih problema postajekako uvjeriti druge u istinitost obnovljenih sjećanja tekako dobiti stanovitu nadoknadu za traume u prošlosti’’(Renata Salecl, Protiv ravnodušnosti. Zagreb: Arkzin, 2002),190.12Nirman Moranjak-Bamburać, Ima li rata u ratnom pismu?Sarajevske sveske: 05 (2004), 79.(sic!)87

Almir KljunoCirkus! Columbia cirkus!Kinematografski cirkus!O skladnih nekoliko prvih minutaCirkus Columbia posljednji je igrani film Danisa Tanovića. Scenario je baziran na istoimenom romanu IviceĐikića, uz Tanovićeve intervencije. Zvaničnu je svjetsku premijeru imao na ovogodišnjem, 16. SFF-u.Cirkus Columbia je bh. kandidat za Oscara u kategoriji Najbolji strani igrani film, skoro jedan decenijnakon što je Tanović osvojio istu nagradu sa Ničijom zemljom.Film počinje špicom u kojoj se na crnoj pozadini izmjenjuju bijela slova, špicom muzički praćenom šlageromŠto je ljubav (Gabi Novak, 1979) koji nas romantičnošću zanosi. Jer nastupa u svojoj stereo varijanti,nepatvorenost pjesme je nedodirljiva, nedokučiva i shodno tome opojna.Taj čuvstveni ugođaj traje skoro cijeli minut, a zatim slijedi selidba šlagera u koloritom bogat kadar - štoće reći životni svijet - dakle, prostor i vrijeme - gdje je dominantna neovisnost jednoga zvuka prostonemogućna: sada zvukovnu cjelovitost ravnopravno dijeli sa zrikavcima (koji slavno poje i za vrijemezavršne špice, čineći film cjelinom), sa muhom, sa zvukom prevrtanja mladića, zvukom njegova tijela,izgovorenim riječima.To što će taj mladić ubrzo isključiti radio sa kojega svira šlager ne smeta interpretiranju simboličnostiovoga prelaza: upravo kada se šlager pita što je ljubav, prvi poljubac koji me budi, događa se prelaz,mladić se budi (nesvjestan toga da u mjesto u kojem živi dolazi žena čiji će ga poljupci buditi) - i to jeprelaz iz žuđenog, idealnog, sanjanog svijeta ljubavi u realni svijet koji će stremiti žuđenom, idealnom,sanjanom. U tome će se - u ljubavnom - upravo prepoznati površinska tematika filma.Takvoj bezazlenosti tematskoga pogoduje i ambijent ovoga kadra: Martin (Boris Ler), bezbrižno spavana kauču u dvorištu ukrašenom cvijećem i patinom vremena na fasadi i prozorima kuće, budi se, ustajedo stola na kojemu je skoro sve spremno za obrok, ćopa pitu, zbog toga dobija pogrdu od majke, Lucije(Mira Furlan), koja je ušla u kadar, nakon čega opet izlazi na zvuk zvona na vratima, a Martin, prigodnoodjeven, ostaje s loptom rekonstruirati uspješnu akciju Veleža. Svaki djelić ovdje podsjeća na zdravporodični život.Sve je ležerno, sve je tako ugodno. Kakva slava! Kakav vek! Pa čak ni ulazak vojnoga lica u sekvencu - usvojstvu prijateljskom, ne službenom - Save u uniformi JNA (Svetislav Goncić) - ne oduzima ništa oddražesnosti koju poimamo; štoviše: Savo je došao Martinu pokloniti ultrajaku radio-antenu što potonjegavrlo radosti, te dolazak vojnika - što je samo u rijetkim slučajevima dobar znak - ne narušava sklad,već ga, naprotiv, upotpunjuje.Mogućnost degeneriranja toga sklada se nazire tek onda kada Martin optimistično izlazi iz sekvence, ikada Lucija Savi spominje poziv za vojsku upućen Martinu, kojega mu nije htjela pokazati, nakon čegaslijedi kratki razgovor o mogućnosti onoga što taj poziv naslućuje - o mogućnosti rata - rasprava u kojojnjih dvoje zauzimaju suprotna stajališta: Savo govori iz perspektive realnoga stanja i priopćava kakoje njegova jedinica stavljena na zadnji stepen pripravnosti, te kako se nešto doista događa u vojnimstrujanjima, dok Lucija je optimistična, jer vjeruje u ljudsko i dobro, i ne dozvoljava da je obhrvaju takvenegativne, jugohulne pomisli. Ko će ovde pucati na koga? Ljudi ovde oduvik žive zajedno? Ko će ovopodilit’? ona u nevjerovanju govori.Tako će mniti većim dijelom filma. U idućih nekoliko sekvenci upoznajemo se sa povraćajučim mačkomaristokratom Bonnyjem, Azrom (Jelena Stupljanin), koje je svojem domu doveo Divko Buntić (MikiManojlović).FILMSKA KRITIKA!88(sic!)

Ovaj povratak, pored ljubavnoga slučaja Martina i Azre, uspostavlja još nekoliko odnosa u ovome filmu:odnos Divka spram sina, spram Lucije, spram raspadajuće Jugoslavije, spram grada, u kojemu nije dvadesetgodina obitavao. (Više od strepnji od rata nazirućega, Divkov je povratak prouzrokovao nemira inespokoja: jer je deložirao Luciju i Martina iz njegova doma, jer se ispriječio između njih, jer se on uključiou hrvatsku nacionalističku agitaciju načelnika Ivande (Milan Štrljić) koju je već iz Njemačke financirao, ijer je svojim imućstvom nagnao cijelo mjesto da traži izgubljenoga mačka, te time dokazao svoj materijalnistatus i tašto se pokazao pred narodom.)Od tada film pravolinijski ide ka konačnim situacijama: ka sjedinjavanju Azre i Martina i njihovom odlaskuu Njemačku, ka ponovnom sjedinjavanju Lucije i Divke, ka početku rata.O sunovratima i logičkim sunovratimaOd uvodnih nekoliko sekvenci koje su zadatak otvaranja filma odveć dobro izvršile, koje gledatelja udobnosmještaju u kontekst, objašnjavajući pozicije koje su likovi imali ili zauzeli, slikajući stanja u kojima seoni i politika i političko nalaze, i koje, doista, logički koheriraju, uspješno manipulirajući značenjima - odtih nekoliko sekvenci uvodnih, sve hita ka vragu, ide dovraga. Ostala je vjerna - površina filma - komforu,kolornom i svakom drugom - Kakva slava! Kakav vek!, rekli bi brehtovci ili sam Brecht - ali je značenjskadubina filma, ono što recepcija ne prihvata i ne prima na povjerljivi pogled, krenula da buja i da setransformira u svoju propast.Sve počinje onda kada neko, u noći - u svijetloplavoj košulji i na biciklu - kamenom razbija prozor Divkovespavaće sobe, prestravljujući Azru. Isti taj nepoznat netko, zatim, dolazi do benzinske pumpe - nakojoj je radio Martin, sve do trenutka hapšenja - i nalazi da je zatvorena. Iduća sekvenca prikazuje porodicuIvanda za večerom, za vrijeme koje Marija (Jasna Beri) ubjeđuje Ranka da oslobodi Luciju, koja jeuhapšena zbog napada na službena lica tokom njene deložacije, i za vrijeme koje Pivac, Martinov drug(Mario Knezović), odstupa od stola, zbog razloga istog.Nakon toga Martin - u svijetloplavoj košulji i na biciklu - dolazi kod Leona Dilbera (Miralem Zupčević),bivšega načelnika što je gnjevan zbog pada komunizma i što je uplašen jer mu novopridošli vlastodršcifašisti smrću prijete. Za deložaciju Martina i Lucije on okrivljuje pad Berlinskog zida.Takve će se političke histerije nastaviti u filmu i dominantno ga determinirati, ali ova sekvenca je sadabitnija radi toga što nam otkriva da je Martin onaj koji je razbio prozor. Za to je imao mnoštvo razloga:istjerivanje iz kuće, utamničenje majke, drski i nadobudni prvi nastup očev, ali što je povod tome da istion nosi prozor na popravak kod staklara i uopće ostvaruje neobično prisan odnos sa ocem kojega nijepoznavao i nije vidio dvadeset godina?Zar se taj sofisticirani odnos nije mogao vještije motivirati? Zašto Lucija psuje susjedima, svima mater- u romanu ju je palanački tretman na to isprovocirao - iako je niko od susjeda ne osuđuje, iako joj nikone pakosti, iako je čak pomažu nekim sitnicama, suosjećajući sa njom? To ostavljanje traga romana ufilmu je očigledno posve promašeno.Kako to da Antiša (Mirza Tanović) isprva persira Divku, a kasnije mu prijateljski savjetuje da ne djelasuludo, pa čak se proglašava njegovim rođakom? Etc. Ovakvih je primjera mnogo i svi upućuju na lošukarakterizaciju likova, koji opstaju kao šuplji likovi, imena, nedovoljno realistički tvoreni subjekti, koji seizmeđu sebe odnose na pogrešan, nepostojan način, beskrvan i neuvjerljiv, i oni, uz neuhvatljiv odnosfilma prema vremenu - gdje je gledatelj izgubljen jer ne može poimati koji je to konkretni princip prikazivanjatečenja vremena - svi zajedno prave logičke akrobacije, ne uspijevajući im biti dosljedni, te padajuu ambis proturječjâ.Međutim, sve što hrli ka nečemu, što stremi, bilo ka sjajnim zvijezdama, bilo ka kaljužama dubokim,svojemu cilju naposljetku dođe, i tako je ovaj film zaista dospio do nesvjesno željenoga blata, davećise u njemu zajedno sa krikovima beznadežja: u jednoj od posljednjih sekvenci Lucija izgovara razumuneprodornu besmislenost, gdje potonja postaje određujućom sinegdohom, glupavim licem filma, slikomtotalne izgubljenosti. Cirkusom. Pročitajmo, višeputno:One noći došli su po me da iđem s tobom u Njemačku, da te pratim, da im dojavljujem s kim si i šta radiš.Zato nisam krenula. Ubili bi moje da nisam pristala, ubili bi tebe da si ost’o ovde. Šta sam mogla negone otići?(sic!)89

Potrebni kontekst izgleda ovako: Divko je sin ustaše kojega su ubili; prije dvadeset godina dobio je pozivza vojsku (kao i Martin!); uplašio se da bi ga tamo mogli likvidirati zbog političke pozadine; nije se odazvaona poziv; pobjegao je u Njemačku; Lucija nije pošla sa njim; niko, srećom, nije ubijen.Doista, Lucija jeste bila u stanju emotivne potresenosti i na limbu egzistence, jer, doista, njezinoga susina uhvatili bijesni psi rata i zla, sa Pivcem na čelu, i odveli ga u svoju jazbinu, ne misleći mu nikakvodobro, osuđujući ga za nacionalnu izdaju, sa puškama u rukama, i njezin je vapaj Divki Buntiću, preklinjanjeza spašavanje Martina, njegovoga sina također, mogao čak otkriti da je JFK-a ustrijelio slavniNapoleon Bonaparta, i bilo bi joj oprošteno to, ali je ovaj govornički pothvat imao za rezultat transformacijskoprosvjetljenje Divke - koji je Azru prepustio Martinu, napao Ivandu, pomogao Savi (koji je nehrvat)- i stoga je morao biti lucidniji, daleko jasniji, a ne zvučati kao, recimo, patetična imitacija neke odpsihoaktivnim supstancama nadahnutih sentenci koju izgovaraju likovi Gilliamovog Fear and Loathingin Las Vegas. Koji je smisao Lucijinih riječi? Za objašnjenje neobjašnjivog obratimo se Danisu Tanoviću,Ivici Đikiću, Miri Furlan.O patetičnom i ideološki patetičnomAko nije uspio tvoriti kapitalni smisao, koristiti se konkretnim značenjima, oponašati postojane vrijednosti,ono u čemu je uspio ovaj film jeste obgrliti se patetikom, i na varijantama patetičkog, koje jeizuzetno transformabilno, temeljiti svoju ljepotu i to učiniti svojom kreativnom paradigmom. Činjenicaje da je već sada Cirkus Columbia popularan film.U ovome trenutku uputiti negativnu kritiku ovome filmu nije popularno, nije poželjno, jeste ravno bogohulnom.Vrlo je, također, mogućno da ga neosviještena i pristrasna, hipnotizirana recepcija prihvati kaoremek-djelo, kao filmsko djelo savršeno u svojim estetičkim i svim drugim parametrima.Način na koji je Cirkus Columbia snimljen - mudar i vješt način - privlači hvaljenička suglasja i zadivljujemnoge. To je film koji kadrom pripovijeda romantičnu ljubavnu priču, sretno ostvarenu, koji kadromgleda jednu lijepu, divnu, krasnu stvarnost ljeta u malom hercegovačkom mjestuTo je priča o moćniku kapitala koji pokušava novcem stvoriti novi svijet, novi život za sebe, svoju mladubuduću suprugu i lijepoga crnog mačka, ali i odrasloga sina, ali naposljetku spoznaje da taj novac nijesvemoguć, i da njime ne može posjedovati sve željene vrijednosti, te doživljava moralnu transformaciju,vraća se ljubavi koja je prije dvadeset godina morala doživjeti nagli prekid, i sada je on ponovno sretan,na ringišpilu, u cirkusu.To je priča o običnim ljudima, nama bliska, i, kao takva, priča o jednoj tradiciji, o jednoj kulturi: ona se vrloslobodno koristi njihovim obilježjima, slobodno, ali ne i adekvatno promišljeno. Nešto što od samogapočetka ovaj film potencira jeste folklor i folklorno, u tolikoj mjeri da je ono hiperbolizirano i da strši iznjega samoga, ispadajući iz kompozicije kao nepotrebno i upadljivo.Ako želite realistički motivirati jednu situaciju (da biste je kritizirali), dati joj karakter odurnoga, ne moratenužno imati likove koji, najzad oslobođeni zapadnih društvenih normi, mokre u netoaletu, koji kradukomšijske smokve jer su one najslađe, orgazmično uživaju u pršutu, na ulici urlaju usmeno pjesništvo,jedu oči iz janjećih pečenih glava - jer sve je spomenuto kruti kliše - jer postoje suptilniji i adekvatnijimetodi od toga.Tanović, dakako, kroz Cirkus iskazuje svoj talenat. Iako su vidljivi određeni propusti u njihovome sintaktičkomvezivanju, osobito u vremenskom slijedu, Tanovićevi su kadrovi odmjereni i naboj sadržan unjima odgovara njihovim dužinama. Dakle, ritam filma - u onom smislu u kojem ga Tarkovski definira utekstu O filmskom izrazu - jeste usklađen. Kretnje i interesiranja kamere, također, nisu u nesrazmjeru sonim što prikazuju: to je najprimjetnije u prvoj, spomenutoj, sekvenci gdje se kamera elegantno i ležernokreće u odnosu na ležernost situacije, te kadar traje prilično dugo i izgleda rafinirano. S druge strane,spram tuče na mostu između Pivca i Martina, kamera zauzima vrlo dinamičan stav. Sve je to zanatskiaspekt ovoga filma i on zaista funkcionira prilično dobro, i stoga je ovaj film vrlo prijemčiv. Ali koja jepoenta Tanovićevog Cirkus Columbia?Đikićev se Cirkus Columbia sastoji iz pet dijelova, koji iz različitih perspektiva pripovijedaju jedan rat i dvamira: vrijeme prije rata, ali i sam rat, i ono što je uslijedilo poslije njega. Tanović rezolutno odbija kadromulaziti u mučnu ozbiljnost rata, te svoj film bazira ponajviše na prvom dijelu romana, naslovljenom kao90(sic!)

FILMSKA KRITIKA!Bonny (usporedbu dva djela i njihovih bogatosti svjesno nećemo vršiti), a rat, njegov početak i nevelikunjegovu pregršt granata, prihvata tek sa nekoliko desetina sekundi kadra. Ali je rat u svojim nagovještajimasveprisutan u filmu: već kad Divko ulazi u grad, sa radija u automobilu čujemo kako oružje nemiruje ni u Hrvatskoj, zatim je prisutan u razmatranjima o njemu kroz dijaloge, u izravnom sukobu Savei Ivande, u raznim značkama, uniformama i grbovima, na televiziji, gdje vidimo kako Srbi bombardujuDubrovnik, etc.Rat se neprestano pojavljuje kao mrlja na kontrastnoj, ružičastoj podlozi jedne naivne priče, ljubavnepriče, i ako nju kao riješenu, kao odveć jednostavnu, izuzmemo, rat ostaje jedini problem, ali i dominantnatematika filma. Ratni užas je ono u odnosu na što se sveopći komfor filma, predraća, određuje. Akoje Lucijina govornička finesa sinegdoha logičke koherentnosti filma, onda je posljednja sekvenca sinegdohaovoga odnosa prema ratu. Pogledajmo je. Dok se sunce sprema izići iza brda, kamera nam s udaljenostiprikazuje ringišpil. Prilazi mu sasvim blizu. Sjedišta vjetar ljulja; ona škripe, ali ne remete milozvučjeprirode. Sekvenca je dražesno spokojna. Vidimo Divku. Ne možemo razlučiti što osjeća. Međutim,iako je i ona krenula ka spasu u Njemačku, Lucija dolazi, sa Bonnyjem u naručju joj. (O gospode! Kakavobrat! Kakav film! Kakav genij!) Tada se pojavljuje blagi osmijeh na Divkinom licu. Ali on šuti. NamještaLuciju na ringišpil. Uključuje ga. Kreće muzika. Sve smo mogli mi (Jadranka Stojaković). I on sjeda. Ringišilubrzava. Nasmijani su, sretni. (Sretni smo?) Sve smo mogli mi. U idućem kadru kamera je izdignuta.Ne vidimo njih, ali ringišpil da. I dalje se okreće. U kadru je. Kamera ga postupno napušta. Nakon nekolikosekundi, više ga ne vidimo. Ali i dalje osjećamo prisustvo sreće. Kamera nastavlja kretnju. Pjesmuneugodno bogati jedan novi zvuk, grubi zvuk - zvuk granate. Kamera se diže. Vidimo dim što diže se izgrada. Pada granata. Dim je gušći. Još jedna. Dim je još gušći. Rat je na obzoru. Rat je počeo.Kako naći mir, kad je svega nestalo? Mrak je - završna špica. Sve smo mogli mi, da si samo htio ti bitinježan kao nekada. Magično, zar ne? - Zacijelo! - Što osjećate? - Egzaltirani smo! - Što pjevušite? - Svesmo mogli mi. - Sve? - Da, sve. - Ko smo mi? - Divko i Lucija, Martin i Azra... - Jugosloveni, možda? -Nipošto! Ne psujte! Ponašajte se! - Ovaj film manipulira takozvanom jugonostalgijom, zar ne? - Neoptužujte neistinama!Ovo je romantična saga i svako okorišćavanje jugonostalgijama je samo iskonstruirana interpretacija!- Koja je poenta filma? - Pa, ljubav... ljubav na ringišpilu... da, ljubav! - Što vam je to ispod očiju? Suze?Plačete? - Pa... - Patetično! Ultrapatetično! No, doista, koje ljudsko biće - osim bezdušnih kritičara,sitničavih sineasta, pohlepnih tragača za smislom - ova sekvenca i ovaj film ne bi nadahnuli i ushitomobljubili?(sic!)91

! CITATBezumlje je povjeravati se zdravome razumu. Bezumlje je sumnjatiu njega. Bezumlje je gledati naprijed. Bezumlje je živjeti negledajući.Ali zakolutati ponekad očima, i pri temperaturi krvi koja brzoraste slušati kako, jedna za drugom, podsjećaju na konvulzijemunje po prašnjavim tavanicama i gipsanim ukrasima, počinješiroko uzmahivati i šumiti po svijesti odbijena freska nekakveneovdašnje, leteće i vječno proljećne oluje, to je već čisto, u svakomslučaju – najčistije bezumlje!Prirodno je težiti čistoti. – Tako prilazimo tik uz čistu suštinupoezije. Ona je nemirna kao zloslutno okretanje vjetrenjača naivici gologa polja u crnu, gladnu godinu.Boris PasternakNekoliko teza92(sic!)

Saul Newman:Anarhizam, strukturalizam ibudućnost radikalne politikeU postmarksističkoj eri – u vremenu definisanom,drugim riječima, pomračenjem marksizma i projektimadržavnog socijalizma koji su se izrodili unjegovom znaku – činilo se da je politika radikalneljevice neizvjesne budućnosti. Čini se da živimo,kako kaže Jacques Rancière, u dobu „post-politike“gdje se globalnog neoliberalnog koncenzusapodjednako pridržavaju i parlamentarna ljevica idesnica (ideološka distinkcija koja je, na formalnomnivou, postala uveliko besmislena) i gdjese sama ideja emancipacije od mnogih smatraopasnom i zastarjelom iluzijom. Ipak, sterilnostpolitičkog prostora narušena je zadnjih godinanajezdom novih reakcionarnih sila – političkimprodorom radikalne desnice kao i žestokom pojavomvjerskog fundamentalizma (i to ne samoislamske inačice), te agresivnom afirmacijom diktatorskihdržavnih sistema pod sumnjivom izlikom„sigurnosti“.!prijevodSve ove pojave nisu išle u prilog realizaciji radikalneemancipatorske politike u svim njenimoblicima. Zaista, dominantna ideološka porukadanašnjice jeste prihvatanje „pravila igre“ – drugimriječima, prihvatanje ekonomije slobodnogtržišta i državne kontrole sa fundamentalnimterorizmom kao jedinom alternativom. „Terorizam“se pokazao iznimno pokretnim i beskonačnoširećim označiteljem, danas primjenljivimgotovo na svaku formu disidentske aktivnosti,čak – pa i naročito – u suvremenim projektimatzv. liberalne demokratije. Uprkos ovim ograničenjima,javljaju se naznake izvjesne revitalizacijeekstremne ljevičarske opcije – vidljive naročito uantikapitalističkim i antiratnim protestima širomsvijeta posljednjih godina. Ovi protestni pokretiobznanjuju nove forme radikalne politike kojanarušava tradicionalne marksističke kategorijeklasne i ekonomske borbe, a istovremeno prevazilaziokvire partikularne i krajnje konzervativnelogike identitarnih politika. Dok su ove borbe čineraznovrsni i heterogeni identiteti i nisu subordiniraneuniverzalnom subjektivitetu proleterijata,u isto vrijeme se bave stalnim problematičnimpitanjima – trenutnim smjerom globalnog kapitalizmai kontinuiranim ratnim stanjem kroz kojese isti (globalni kapitalizam, prim. prev.) manifestira.Važno je spomenuti da su ovi pokreti u svojojosnovi anti-autoritativne i vaninsitucionalne prirode.Uspjevaju se oduprijeti centralizirajućimtendencijama mnogih radikalnih sukoba iz prošlostii ne ciljaju na preuzimanje državne vlasti kaotakve niti iskorištavanje institucionalnih mehanizama.Gledane iz te perspektive, mogu se vidjetii kao anarhističke borbe, te time jasno referirajuna anarhističku tradiciju anti-autoritativne i anticentralističkepolitike. Na ovom mjestu želim daukažem da se anarhizam – kao politička filozofijai aktivistička tradicija – može posmatrati i kaoskrivena referenca za radikalne političke sukobedanas. Ova se vizura odražava u savremenimraspravama unutar kontinentalne filozofije, atiče se budućnosti radikalne politike. Širok spektarmislilaca kao što su Laclau, Badiou, Rancière,Hardt, Negri i Derrida pojedinačno su tražili načineza dijagnozu i redefiniranje radikalne politike, kaoi istraživanje njenih mogućnosti nakon marksizma.Međutim, uprkos njihovoj šutnji na ovu temu,svi su implicitno ukazivali - ukoliko bi se preispitalalogika njihovih argumenata – na određenuformu anarhističke ili anti-autoritativne politike(sic!)93

emancipacije. Ovdje ću pokazati kako anarhističkateorija može intervenirati u ovim debatamai dopustiti preosmišljavanje i obnovu radikalnepolitičke misli. Iako, samom anarhizmu kao filozofijipotreban je potpuno novi koncept, inačeostaje zarobljen u okvirima humanizma i pozitivizmakoji do neke mjere ograničavaju njegovuradikalnu inovativnost. Post-anarhizam možebiti viđen kao projekt reinoviranja anarhističketradicije kroz kritiku esencijalističkih identitetate iznošenjem zahtjeva namjesto kontingencijepolitike.Prema novoj radikalnoj politiciUkoliko preispitamo debate unutar kontinentalneteorije, a u vezi sa sadašnjim statusom i budućimpravcima radikalne politike, određen broj temapostaje očit. Neke od njih su: uobičajeno odbacivanjeetatističkih i institucionalnih formi politike,kritika politike reprezentacije i gubitak vjere upolitičke partije; preispitivanje tradicionalne marksističkekategorije klase i, na kraju, istrajavajućavjernost klasičnim emancipacijskim idealima slobodei jednakosti.1) Politika izvan državeDržava ostaje jedan od ključnih i upornih problemaradikalne politike. Revolucije su u prošlostipokušavale priskrbiti državnu vlast, misleći jetako privesti na „odumiranje“; međutim, rezultatje često bilo državno jačanje i ekspanzija, a zajednosa njom represija upravo onih revolucionarnihsila koje se ju htjele zauzdati. Ovaj problem samoznačio terminom „mjesto moći“ – strukturalniimperativ države da ovjekovječi samu sebe, čaki u momentima revolucionarnog prevrata (vidjetiNewman 2001). Alan Badiou također ovaj problemsmatra fundamentalno važnim:Još preciznije, moramo postaviti pitanje koje,bez sumnje, ukazuje na veliku stoljetnu enigmu:zašto uključivanje politike, bilo kroz neposredneveze (mase), bilo kroz posredne (partije) vremenomdovodi do birokratskog podređivanja i kultaDržave? (2005:70)Drugim riječima, možda postoji nešto u samimpolitičkim formama što su revolucije preuzimaleu prošlosti, a što je vodilo spomenutom ovjekovječivanjudržave. Možemo se prisjetiti suočavanjaklasičnih anarhista devetnaestog vijekasa istim ovim problemom u svojim debatamasa Marksom. Anarhisti poput Mihaila Bakuninaupozoravali su na opasnosti radničke revolucijekoja je težila ne destrukciji države, već prisvajanjudržavne moći i njenom iskorištavanju u svrhezaključenja revolucije. Predviđao je pojavu novebirokratske klase tehnokrata koji će iskorištavatiradnike i seljake poput prijašnjeg klasnog sistema(Bakunin 1973:266).Štaviše, kraj Hladnog rata i kolaps političkog i ideološkogkonflikta liberalne demokratije i totalitarizmaomogućio nam je, po prvi put, da se suočimosa specifičnim problemom državne moći. Drugimriječima, liberalna demokratija i komunizamposlužili su kao ideološke maske države. Fiktivnapriroda ovih maski danas je razotkrivena i prednama stoji ogoljeno lice suverenosti. Ova bezizražajnapovršina je samo jedan od vidova čiste moći;moći koja se više ne pokušava opravdati legalno inormativno; moći koja danas operiše, manje-više,sa osjećajem apsolutne nekažnjivosti pod izlikomgarancije naše sigurnosti – ili, još preciznije, stvarapermanentno stanje nesigurnosti da bi legitimiziralasvoju egzistenciju. Zaista, mogli bismoreći da je „rat protiv terorizma“ – sa svojim stalnimstanjem uzbune i poziva na juriš – posljednjaklimava ideološka fikcija, očajnički pokušaj državeza prikrivanjem nedostatka opravdane osnove.U svom novom „sigurnosnom“ modusu, liberaldemokratskadržava sve više nalikuje na totalitarnupolicijsku državu. Kako obrazlaže GiorgioAgamben, moderna država danas ima priskrbusigurnosti – ili makar njenog privida – kao svojujedinu svrhu. Garancija sigurnosti postala je, drugimriječima, ultimativni standard državotvornogpolitičkog legitimiteta. Ipak, opasnost ove nove„sigurnosne“ paradigme je ukazivanje jedne vrstestrukturalnog saučesništva između države i terorizma,pri čemu se svaka strana u konfliktu oslanjana drugu kao garanciju opstanka, provocirajućijedna drugu na sve veće akte nasilja – pojavačiji smo već svjedoci (Agamben 2002).Nasilje i bezakonje „sigurnosne“ paradigme takorazotkriva istinsko lice i skrivenu tajnu suverenosti– što se može nazvati, prema Agambenu, stanjemizuzetka. Ovaj se termin odnosi na centralnilegalni paradoks ili aporiju na kojoj je zasnovanasvaka suverenost – mjeru koja omogućava autosuspenzijuzakona u vremenima nacionalne krizei uzbune (Agamben 2005). Kroz stanje izuzetka,suverenost zauzima ambigvitetnu poziciju uodnosu na zakon, bivajući istovremeno unutar iizvan zakona; suverenost garantira pravni poredak(suštinsku moć provedbe zakona), bivajućiizvan njega i tako imajući moć ograničenjazakona u određenim trenucima kroz akt jednoglasneodluke. Stanje suverenosti je, drugimriječima, markirano ovom radikalnom nemogućnošćurazlikovanja između zakona i bezakonja. U94(sic!)

!prijevodposljednje vrijeme svjedočimo sve jačoj artikulacijidržavne moći kroz stanje izuzetka: vlade kojesebi daju ogromnu moć kako bi stalno zadržali„osumnjičene“ i zaustavili sprovođenje garantovanihkonstitucionalnih prava i sudskih procesa.Drugačije rečeno, stanje izuzetka sve manjepostaje odstupanje od norme, a sve više uobičajenostanje vrhovne suverenosti; stanje izuzetkapostaje pravilo.Na taj se način stanje suverenosti može shvatitikao utjelovljenje vanzakonskih dimenzija nasilja.Drugim riječima, ovdje se mora preispitati idejadržave bazirana na pravilima zakona. Ova željaza ogoljenjem srži suverenosti od svih zakonskihfikcija sadržana je i u klasičnom anarhizmu.Mislioci poput Bakunina i Kropotkina odbijali suda budu prevareni od zagovornika društvenihugovora, tih državnih apologeta kao što su biliHobbes i Locke, koji su zastupali ideju suvernostiutemeljene na racionalnoj saglasnosti i željida se umakne stanju prirode. Za Bakunina ovoje bila fikcija, „bezvrijedna obmana“ jer, ako su ustanju prirode ljudi živjeli kao divljaci, lišeni racionalnosti,moralnosti i socijanih vještina, na kojojje osnovi bila moguća ta saglasnost? (Bakunin,1984:136). Drugim riječima, društveni ugovor tekje maska za nelegitimnost države - činjenica jeda je suverenost bila nasilno nametnuta ljudima,te nije proizašla iz racionalne saglasnosti. 1Na isti način ni demokratija ne čini državu nimaloprivlačnijom. Demokratija – ili bijedna parlamentarnaverzija koju imamo danas – samo je još jednareprezentativna fikcija koja služi za prikrivanjestvarnosti državne suverenosti. Anarhisti sudemokratske parlamentarne režime posmatralis istim prezirom kao i totalitarne i monarhijskeustroje – činjenica je da su prvi mnogo podmukliji,jer stvaraju iluziju državne moći bazirane nasaglasnosti i sveopšte prihvaćene vladavine.U stvarnosti je, ipak, država uvijek ista – njenoje strukturalno načelo uvijek dominacija i nasilje,bez obzira u kojem je obličju. Nije važno dali se radi o monarhiji, parlamentarnoj ili radničkojdržavi, nasilje suverenosti uvijek vreba ispodpovršine.Tako je za Bakunina despotizam počivao „ ne toli-1Ovdje se može povući paralela sa Foucaultom, čije suanalize genealogije također težile razotkrivanju mitasuverenosti; umjesto da suverenost bude bazirana napravnom poretku, ona proizilazi iz nasilne dominacijei osvajanja. Uloga genealoga je, prema Foucaultu, „da,skrivenu ispod istitucionalnih oblika moći i legislativa, oživizaboravljenu prošlost stvarnih borbi, maskiranih pobjedaili poraza, krv koja se osušila na slovu zakona“ (1976:17-18).ko u samoj formi Države, već u samom njenomnačelu i političkoj moći“ (1984:221).Danas je demokratija ništa više od medijskogspektakla – čisto formalni i sve beznačajniji ritualoznačen „friziranjem“ informacija i fetišizmomjavnog mnijenja. Činjenica da je demokratskavlada ignorisala proteste stotine hiljada njenihgrađana 2003. godine protiv rata u Iraku pokazujelice formalne demokratije u svijetu nakon11. septembra. Demokratija je samo organizatorkapitalističkog neoliberalnog koncenzusa; drugimriječima, demokratija – ili kapitalistički parlamentarizam,kako bi je nazvao Badiou – danasje jedva nešto više od slobodnog tržišta. Još gore,postala je standardni nosilac zapadnjačkog militarizma;„demokratija“ kao označitelj koristi se zapoticanje niza diskurzivnih podjela između „civiliziranog“Zapada i „barbarskog“ Istoka, izmeđujudohrišćanskog i islamskog, između „nas“ i „njih“;koristi se za podjelu političkog terena, odvajajućidemokratske ili „demokratizirajuće“ režime od„divljih država“ – onih koje mogu biti objekt vojnihintervencija. Kapitalistička demokratija postala jevladajuća ideologija; to je formalni nalog i posljednjiuslov za prihvatanje svakog režima. Danas jenemoguće biti demokrat, a ne prigrliti slobodnotržište. Ova činjenica predstavlja problem za radikalnupolitiku, jer igra sa formalnom demokratijomuvijek vodi afirmaciji države. Demokratija jejednostavno forma ili odijelo koje država oblači.Stoga, radikalna ljevičarska politika mora izbjećireprezentacijske forme koje produžuju životdržavi. Mora generirati vlastite vaninstitucionalnepolitičke moduse koji nisu propisani od stranedržave. Dio ovog procesa bi uključivao, kako kažeBadiou, osporavanje demokratskog koncenzusa.Ovo ne mora značiti odbacivanje samog konceptademokratije; radije znači osmišljenje novih formiradikalne i egalitarne demokratije koja ne uključujeparticipaciju u državnim institucijama. Badioukaže: „ Dakle, može li „demokratija“ biti relevantna?Da, reći ću da može, sve dok je sadržanau drugoj formi osim forme Države.“ (2005:85)Stoga, svaka forma radikalne demokratske politikemora „distancirati Državu“, kako tvrdi Badiou(2005:145). Drugim riječima, današnja radikalnapolitika ne bi trebala imati za cilj kontrolu države.Država je premoćna za takve direktne napade. ZaBadioua, karakteristika moderne države je njenasupermoć – moć koja je lutajuća, nedefinisana ineograničena. Takoreći, snaga države počiva učinjenici da mi suštinski ne možemo spoznatigranice njene moći; nemamo načina da izmjerimotu moć, stoga se osjećamo ranjivim u auri njenemasivne sveprisutnosti. Distancirajući državu –(sic!)95

odbijajući etatističke i osmišljavajući nove formedirektne, participatorne demokratije – radikalnapolitika djeluje u cilju premjeravanja i ograničavanjamoći države.Drugim riječima, radikalna politika - ukolikoproizilazi iz prostora van državnog domašaja iujedno ih kreira – može pomoći markiranju granicadržavne moći. Badiou daje nekoliko primjeraovakvih političkih formi: maoističke „slobodnezone“ za vrijeme kineskog revolucionarnog rata,područje Chiapasa u Mexicu kontrolirano od straneEZLN-a (Zapatistička vojska nacionalnog oslobođenja,prim. prev.) ili L’Organisation politiquekoja se bori za prava ilegalnih imigranata-radnikau Francuskoj. Dodao bih ovome – iako se Badiouvjerovatno ne bi složio 2 – demonstracije globalnoganti-kapitalističkog pokreta, demonstracijekoje su osmislile nove forme necentralističkog idemokratskog sistema odluka, sveopšteg učestvovanjai protesta.Ovo su radikalni politički događaji koji se dešavajuizvan domašaja države i konstruiraju nove,neetatističke oblike političke participacije. Upravozahvaljujući ovome predstavljaju takvu prijetnjudržavi, kako je oprimjereno masivnim prisustvomsigurnosnih snaga na anti-globalizacijskimdemonstracijama. U ovakvim političkim činovimadržava se razotkriva u svoj svojoj ogromnoj moćii brutalnosti.Dakle, savremena radikalna politika je ona kojaizbjegava forme države – zavodljivu zamkudržavne moći koja je sa strpljenjem dočekalarevolucionarne pokrete prošlosti. Ona osmišljavavlastite, vaninstitucionalne, decentraliziraneforme politike i masovnih participacija koje nisusankcionisane od strane države i koje prevazilazeformalne parlamentarne procese.Implicitan je ovdje anarhistički politički stil kojiteži ne ka preuzimanju državne moći, već stvaranjunovih, neetatističkih oblika javnih udruženja idirektne demokratije koja državu čini nebitnom.2) Politika izvan partijeNa sličan način, radikalne politike danas morajuizbjeći reprezentacijske oblike političkih partija.Tradicionalne marksističke ljevičarske partije bilesu dugo vremena u krizi. U Francuskoj, nevjerovatnoiskrsnuće Front Nationale-a na nedavnimizborima velikim dijelom bilo je posljedica razoča-2Badiou je zvao ove pokrete „arhaičnim i sterilnim“, zatošto se, kako tvrdi, prilagođavaju normiranim modelimaprotesta, skupljajući se na sastancima svojih suparnika –IMF, G8 ili WTO (vidi 2003).renja radničke klase PCF-om (Komunistička parijaFrancuske, prim. prev.) i drugim tradicionalnimsocijalističkim partijama. Štaviše, političke partije- bile orijentirane lijevo ili desno – dio su državnogaparata. One predstavljaju sponu između politikei države, tako limitirajući njen radikalni potencijali kreativnost. Ovo se ne dešava samo u parlamentarnomokružju, već i u trenucima revolucije.Naprimjer, dok je s jedne strane inicirala formedirektne demokratije preko Sovjeta, Boljševičkarevolucija je iste usmjeravala u rastuće centralizovanii autoritativni partijski aparat. Političkapartija je krajnje konzervativna institucija ipomoćna ruka države; uloga francuskog PCF-a udemonstracijama ‘68. godine i njena militantnodjelovanje svjedočanstvo je prethodno rečenojtvrdnji.Veliki broj zagovornika kontinentalne teorije ipoststrukturalista – mnogi od njih obilježeniiskustvom ‘68.- uglavnom su odbacili mehanizampolitičke partije, tražeći nove forme vanpartijskogpolitičkog aktivizma. Foucault je, npr., bio kritičanprema reprezentativnoj ulozi partije – naročitoprema tvrdnjama ljevičarskih stranki da govore uime naroda.Namjesto toga, preferirao je lokalizirane oblikeborbene politike koja je težila prikazivanju perspektivaonih koji su bili aktivni sudionici određenesituacije ili sukoba – npr., osuđenici, psihijatrijskibolesnici ili drugi državni zatvorenici. GillesDeleuze jednom je rekao Foucaultu u intervjuu:“Bio si prvi... koji nas je naučio nečem fundamentalnom;o beščašću pričanja u ime drugih” ( vidiFoucault 1977:209). Badiou također želi da vidipolitiku oslobođenu reprezentativne partijskefunkcije. On vidi partiju – čak i masovnu partiju– kao jedno obličje društvene veze između političkihsukoba i države.Stvarna politika kontrastno označava razriješenje,poništavanje bilo kakvih društvenih vezai vlastito povlačenje iz državnog autoriteta. Nanačin sličan Foucaultu, Badiou govori o konkretnimborbama, kao što su one „ilegalnih“ imigranatau Francuskoj, te predlaže moduse političkeorganizacije koja ne traži prisustvo svojih članovana nivoima državne vlasti, već prije naglašavauslove specifičnih situacija i nužnost mobilizacijeljudi u ovim posebnim uvjetima.Ponovo, ova privlačnost politike koja prevazilaziformalne partijske strukture implicitno ukazujena jednu vrstu anarhizma. Anarhisti su oduvijekbili sumnjičavi prema partijskim institucijama,naročito revolucionarnim partijama, naglašavajućičinjenicu da su to već mali državotvorni mikro-!prijevod96(sic!)

kozmosi – buduće države na čekanju.Drugim riječima, partija posjeduje centraliziranei birokratske aparate koji zrcale upravo onestrukture moći i hijerarhije političkih redova čijeuništenje tvrdi da želi. Revolucionarna partija, sasvojim totalitarizmom, centralizmom i pozivomna disciplinu, prethodi i reproducira, kako je argumentirano,autoritarne strukture države. 33) Politika izvan klaseMarksistička političko-ekonomska kategorijaklase također je bila preispitivana i uglavnomodbačena od strane radikalne političke misli.Postmarksistički mislioci poput Ernesta Laclauai Chantal Mouffe tvrdili su, npr., da je ideja klasezastarjela i esencijalistička koncepcija, koja nesamo da ima ograničenu empirijsku vrijednost –uzimajući u obzir sveopštu tendenciju opadanjabroja radničke snage u zapadnim post-industrijskimdruštvima- već isključuje i ostale političkesubjektivitete i sukobe, ili ih smješta na pozicijuod sekundarnog značaja.Za Laclaua i Mouffe, ekonomski i klasni determinizampredstavljaju centralnu okosnicu problemamarksističke teorije, tako je spriječavajući dau potpunosti obuhvati ono što je političko – terenpolitičkih identiteta, odnosa moći i antagonizama– u svoj svojoj specifičnosti i mogućnosti. Tvrdeda suvremeni politički prostor nije involviran uborbe proleterijata, već je neko vrijeme rasparčanu niz različitih i nadmećućih identitarnih projekatai pokreta – crnaca, feministkinja, homoseksualaca,etničkih manjina, studenata, boraca zaokoliš, potrošača itd. Klasa više nije dominantnakategorija kroz koju se definira radikalni političkisubjektivitet: „ Zajednički imenilac svih ovih kategorijajeste odmak od radničke borbe, smatrane‘klasnom’ borbom“ (Laclau i Mouffe 2001:159).Laclau i Mouffe također pokazuju načine na kojeborbe radnika i zanatlija devetnaestog vijekastreme ka borbama protiv odnosa subordiniranostigeneralno, kao i protiv uništenja njihovogorganskog, zadružnog načina života kroz uvođenjeu sisteme fabrika i novih formi industrijskerevolucije, kakav je bio i tejlorizam. Nisu se podrediliMarxovom viđenju proleterijata u simbiozi sa3Čini se da se na ovom mjestu Badiou odvaja od anarhizma,insistirajući na nužnosti revolucionarne discipline –time prizivajući Lenjinove tvdnje o „čeličnoj disciplini“i „profesionalnom revolucionarizmu“. Ipak, odvaja oveoblike od formalnih struktura samih revolucionarnihpartija. U svakom slučaju, čini se da se zalaže za formudisciplinovane borbenosti bez potrebe za formalnompartijskom strukturom (2005:75).silama kapitalizma koja bi rezultirala promjenomistog. Na sličan je način Rancière preispitivaomarksističku viziju proleterskog subjektiviteta:tako dokumentuje pojavu radikalnih slobodarskihidentiteta i diskursa među radnicima kojinisu pristali na marksističku figuru poduzetnog,disciplinovanog radnika, time dokazujući da jeproleterijat bio heterogena i „anarhična“ pojavau mnogo većem obimu nego što je marksizamdozvoljavao (vidi Rancière 1989). Ovaj negativanstav sprema sabijanju radničkih borbi u okviremarksističke vizije proleterske borbe protiv kapitalizmakarakterističan je i za poziciju klasičnoganarhizma, koja je insistirala na heterogenostialternativnih subjektiviteta i antagonizama(takva je i ključna uloga lumpenproleterijata, kojuje Marx odbacivao). Anarhisti su težili uključivanjudrugih klasa i socijalnih slojeva – poput seljaka ideklasiranih intelektualaca – u revolucionarnuborbu zajedno sa industrijskim proleterijatom.Zaista, Bakunin je preferirao termin „mase“naspram termina „klase“ da bi okarakterisaoovaj heterogeni revolucionarni identitet – termin„klasa“ implicirao je hijerarhiju i ekskluzivitet(1950:47). Stoga anarhizam odbacuje klasni i ekonomskideterminizam ključan za marksističkuteoriju, insistirajući da ne može obuhvatiti specifičnost,kompleksnost i univerzalnost političkihsukoba.4) Politika emancipacijeUprkos ovom preispitivanju dotad nepobitnihkoncepata marksističke teorije, suvremena kontinentalnamisao ostaje odana klasičnim idealimaemancipacije - naročito središnjim idejamaslobode i jednakosti kao i njihovoj međusobnojpovezanosti. Kao što je poznato, liberalizam jeoduvijek vidio ove ideje kao međusobno ograničavajuće,tako da onaj koji teži jednakosti, imaslobodu i obrnuto. Međutim, ono što diferenciraradikalnu ljevičarsku političku tradiciju – uključujućianarhizam, socijalizam i marksizam – je odbijanjerazdvajanja ovih ideala. Potpuna slobodamogla je postojati jedino uz potpunu jednakost,a potpunost jedne na štetu druge činila se jednostavnonepravednom.Tako je Bakunin vjerovao da je sloboda u društvumoguća jedino kada su svi podjednako slobodni(1984:276). Mnogi su savremeni pripadnicikontinentalne teorije raznoliko artikulisali „nedekonstruktibilnost“slobode i jednakosti. EtienneBalibar koristi pojam egalibertea kako bi podcrtaonerazmrsivu vezu između ova dva ideala (vidi48-72).(sic!)97

Ovaj se pojam može interpretiran kao bezuslovani nužno suvišan politički zahtjev - zahtjev zapunom slobodom i punom jednakošću, neograničenod strane drugog i jedino moguć u reakcijisa drugim. Ovaj će zahtjev ostati neispunjen i, uderridijanskim pojmovima, „beskonačno usavršiv“– formirajući na taj način otvoreni etički horizontu funkciji radikalnih političkih borbi koje nikadane mogu biti saobrazne ni sa jednim konkretnimnormativnim ili društvenim ustrojstvom. Drugimislioci, poput Badioua i Rancièrea, vidjeli su jednakostkao ontološku bazu radikalne politike kaotakve – naravno, ne u vidu isključivanja slobode,već prije kao spoj radikalne politike i emancipacije.Badiou poziva na čin radikalne egalitarne politike– politike koja je nezamisliva i nerazumljiva izperspektive liberalne tržišne ideologije i države.Štaviše, egalitarni zahtjev, kako on to definiše,prisutan je u gotovo aksiomatskom smislu u svakojrealnoj borbi za emancipaciju (2005:112).Na sličan način Rancière vidi jednakost kao samoontološko stanje bilo kojeg socijalnog poretka.Ovo je bila tajna stanja prirode – ovog stanjasavršene jednakosti i savršene slobode- koju jeHobbes pokušavao držati u sjenci suverenosti.Stoga je za Rancièrea politika najezda načelajednakosti, najezda koja destabilizira društvenihijerarhijski poredak koji tako nesigurno počivana njoj (1999:16). Za Ranciera, politika se uspostavljau momentu kada isključeni subjektivitet– onaj koji ostaje neuračunat i izdvojen iz političkogživota (siromašni, demos) – za sebe potražujeuniverzalnost cjelokupne zajednice.Drugim riječima, politika se objelodanjuje kadaonaj dio koji je isključen iz društva sebe proglašavaza cjelinu. On oprimjeruje ovaj politički dissensusili „nesporazum“ zahtjevom žena da buduuključene u političke procese za vrijeme francuskerevolucije; to im polazi za rukom zahvaljujućina ukazivanje postojanja hijatusa između zvaničneuniverzalnosti Deklaracije za ljudska prava,koja je garantirala jednaka politička prava za sve,uključujući i žene, i realnosti političke situacijezasnovane na ovim idealima iz kojih su žene bileisključene.Drugim riječima, ukazujući na zvanične propise ouniverzalnim pravima i slobodama, mogli su potcrtatinepodudarnost sa situacijom u kojoj su imbila uskraćena osnovna prava: “Djelovali su kaosubjekti koji nisu imali prava koja su imali, a imaliprava koja nisu imali“ (Rancière 2004, 306).U dosadašnjem toku izlaganja ustanovio sam dasavremena politička misao, uprkos različitostimai nesporazumima njenih ključnih mislilaca, cirkuliraoko nekoliko tema: problem države i pojavane-etatističkih političkih formi; odbacivanje partijskereprezentacije; preispitivanje marksističkekategorije ekonomske klase te pojava i preosmišljavanjeklasičnih emancipatornih ideala slobodei jednakosti.Također, zastupao sam stav da ova pitanja ukazujuna anarhističku ili ljevičarsku slobodarskupolitiku, politiku okarakteriziranu otporom premadržavi, izbjegavanjem političke partije kao modusareprezentacije, odbacivanjem subjektivističkekategorije klase i umjesto toga, naglašavanjaheterogenosti te insistiranja na punoj i bezuslovnojslobodi i jednakosti. U ovom smislu, anarhizamje moguće posmatrati kao skriveni referentza savremenu radikalnu politiku.S obzirom na pad marksizma i kao političkog ikao teorijskog projekta – i s obzirom na žudnju zapolitikom koja izbjegava etatizam, totalitarizam,klasni esencijalizam i ekonomizam – možda jedošlo vrijeme za povratak anarhističke tradicije ilimakar ozbiljnije sagledavanje iste kao radikalnepolitičke alternative. Iznenađujuća je, s obziromna teoretsku bliskost projektu preosmišljavanjaradikalne politike u postmarksističkoj eri, šutnjana temu anarhizma upravo od strane onih mislilacakoji su uključeni u projekt. Badiou, Rancière,Laclau i Agamben se podjednako približavaju projektuanarhizma u ključnim pitanjima, ali nikakone referiraju na anarhističku tradiciju.Preosmišljavanje anarhizmaOsnovni doprinos anarhizma radikalnoj političkojmisli leži u činjenici odbacivanja države i svihautoritativnih obličja politike, kritici marksizma iposvećenosti slobodarskom i egalitarnom ethosu.Specifična inovativnost anarhizma javlja se upravou njegovoj teoretizaciji političke moći – s naglaskomna državnoj moći – kao autonomnog poljaodnosa moći i naročitog mjesta političkih sukobakoje je analitički odvojeno i nije definisano kapitalističkomekonomijom ili klasnim odnosima.Zato se državi nije moglo vjerovati da će jednostavno„uvenuti“ nakon revolucije; kao apstraktnamašina dominacije, sa vlastitom logikomi rezonovanjem, samo bi se ovjekovječila krozmasku radničke države. Stoga, kidajući osnovnustrukturalnu liniju-poveznicu koju je marksizamuspostavio između elementa političkog i ekonomskog,anarhizam je izvršio teoretsku operacijuod vitalnog značaja – onu koja je navijestilakasnije poststrukturalističke i postmarksističke98(sic!)

!prijevodintervencije. Ipak, teoretska inovativnost anarhizmadanas istovremeno je ograničena humanističkimi pozitivističkim korijenima iz kojih jesama iznikla i koji nastavljaju da oblikuju, u velikojmjeri, mišljenja modernih anarhista kao štosu Noam Chomsky, John Zerzan i Murray Bookchin.4 Ovaj epistemološki okvir vidljiv je u mnogimosnovnim aspektima anarhističke teorije. Dok sutako anarhisti poput Bakunina upozoravali naopasnosti života kreiranog od strane naučnika, ion i Kropotkin nastavljali su posmatrati društvokao objektivnu stvarnost čije se aktivnosti mogunaučno sagledati, naročito kroz metodologiju prirodnihnauka.Ovdje je osnovna misao o socijalizmu i oslobođenjučovječanstva na materijalnoj i naučnoj bazi: nadjelu je bila racionalna logika u društvu i historiji,logika koja je jedino bila razumljiva kroz nauku. 5Za Bakunina je ova logika bila sačinjena od, kakoih je on vidio, „postojanih“ prirodnih zakona kojisu tvorili osnovu ljudskog i društvenog razvoja. 6Za Kropotkina ovaj se vid racionalne društvenelogike mogao naći u prirodnoj društvenosti kojuje posmatrao kod ljudi i životinja - „trajni instinkt“saradnje, za koju je vjerovao da može sazdatitemelj nove etike i uzajamne pomoći, te nove koncepcijepravde i moralnosti (vidi Etika 1947; Uzajamnapomoć 1955). Nadalje, anarhizam počivana esencijalističkom razumijevanju ljudske prirodekao prvenstveno benigne i suradničke. Zaista,za klasične anarhiste društvena revolucija i stvaranjeslobodnog društva dozvolili bi oslobađanječovjekove imanentne humanosti i racionalnosti.Ipak, ukoliko prihvatimo poststrukturalističkeimplikacije kao ozbiljan argument – a mislim da4Ovi su mislioci bili kritično nastrojeni prema postmodernističkom/poststrukturalističkompreispitivanju dijalektike iideje racionalne objektivne istine. Bookchin, recimo, želida zadrži hegelijansku ideju – strogo u okvirima klasičnoganarhizma – progresivnog razvitka imanentne društveneracionalnosti i vjere u ljudski progres, te napada ono štoon naziva „postmodernim“ relativizmom ( vidi Bookchin1995; Zerzan 1991).5Vidi raspravu Fredericka Gregoryja o naučnom materijalizmu(1977).6Bakunin: „Pokazavši kako je idealizam, počevši odapsurdnih ideja o Bogu, besmrtnosti i duši, prvobitneslobode pojedinca i njihove smrtnosti neovisne o društvunedvojbeno došao do posvete ropstvu, sada moramdokazati kako stvarna nauka, materijalizam i socijalizam -drugi pojam bivajući ništa drugo do istinski i potpuni razvojprvog, upravo stoga što im je polazna tačka materijalnapriroda te prirodno i primitivno ljudsko ropstvo i zato štose obavezuju da traže emancipaciju čovjeka ne izvan, većunutar društva, ne mimo njega, već njegovim sredstvima- nužno idu ka utemeljenju veličanstvenih individualnihsloboda i najviše forme ljudskog morala“ (1984: 146).bismo trebali – ovi epistemološki uslovi više nisuodrživi. Naprimjer, namjesto da društveni objektibudu racionalno razlučivi, prije bi važili za diskurzivnekonstrukte. Socio-politički teren ne nosiodređenu objektivnu, racionalnu istinu koju naukamože otkriti; radije ga karakteriziraju višestrukislojevi artikulacije, antagonizma i ideološkogprikrivanja. Razlog vjerovanja Laclaua i Mouffe u„društvo“ kao nevalidan diskurzivni objekt leži unepostojanju objektivne stvarnosti skrivene izarazličitih diskurzivnih reprezentacija; društvo seprije konstituira upravo kroz ove reprezentacije.Socijalna stvarnost je neprozirna.Nadalje, politički i društveni razvoj ne može bitiviđen kroz prizmu determiniranosti prema nekojvrsti imanentne društvene ili historijske logike.Danas moramo prihvatiti da je politika kontingentnopoduzetništvo, u velikoj mjeri nepredvidljivo.Ontološka baza politike nije dijalektika,već događaj. Štaviše, bazični moral i razumskesposobnosti subjekta ne mogu biti posmatranekao aspekt njegove „humanosti“. Prije je identitetsubjekta, iako nepotpuno i neodređeno, konstituirankroz eksterne društvene strukture – jezik,diskurs i moć. „Čovjek“ je samo praznina međuoznačiteljima.Mnogi su sugestirali da ovi teoretski uvjeti namećunepodnošljive restrikcije radikalnoj politici,uskraćujući joj čvrst temelj ili autonomno djelovanje.Dodao bih, ipak, da je uvjet za promišljanjedanašnje radikalne politike napuštanje predstaveo stabilnim osnovama i fiksiranim identitetima, anamjesto toga, isticanje kontingentnosti političkog.Ova misao o kontingenciji bila je raznoliko obrađenakroz suvremenu teoriju. Badiou je, npr., vidiu uslovima razriješenja ili poništenja socijalnihi zajedničkih veza. On tvrdi da je politika poduzetništvoapsolutne pojedinačnosti, gdje subjektiprekidaju postojeće socijalne spone i identitete ibivaju obuhvaćeni političkim procesom koji destabilizirapostojeće socio-političke uvjete. Zato politika– stvarna politika – predstavlja događaj, onajkoji izranja na nepredvidljiv i poseban način izpraznine koja je u osnovi svake situacije.Drugim riječima, umjesto da, kako anarhizaminsistira, ontološko polazište bude određenoimanentnom socijalnom racionalnošću, i umjestoda revolucionarna politika proizilazi prirodnimputem kroz ekspanziju zajedničkih i društvenihveza, jedino ontološko polazište je praznina ijedina radikalna politika može proizići iz, ili možeuključivati kidanje ovih veza. Rancière smatrada politika podrazumijeva dislociranje postoje-(sic!)99

ćih socijalnih veza. Za razliku od anarhista kojisuprotstavljaju prirodne društvene veze artificijelnostipolitičke moći, Rancière pronalazi onošto naziva redom“policije“ – poretkom ustanovljenihhijerarhija i identiteta u samim prirodnimdruštvenim vezama. 7 Politika upravo predstavljaporemećaj prirodnog poretka moći. Tako i Laclauvidi politiku kao stupanje na tlu kontingencijei neodlučnosti: politički identiteti nisu rezultathistorijske logike ili racionalnog razvoja društvenihsila; prije mogu biti rezultat hegemonijskogartikuliranja među glumcima uključenim u političkesukobe (1996:53).Ipak, ovaj naglasak na kontingenciji, nepredvidljivostii poremećaju ne vodi ka politici nihilizma.Upravo suprotno, vođena je, kako sam spomenuo,klasičnim idealima emancipacije – etičko podrijetlokoje dijeli, zajedno sa svojim anti-autoritativnimnazorom, sa anarhizmom. Duh Prosvjećenja,sa vjerom u individualnu slobodu i odbacivanjemopskurantizma, i dalje revitalizira radikalnu politiku.Ali, kako je Foucault vjerovao, Prosvjećenje možebiti interpretirano na razne načine, a njegova jeostavština duboko ambigvitetna: s jedne stranepostoji Prosvjećenje racionalne sigurnosti, apsolutnogidentiteta i sudbine, a s druge strane, kontinuiranopreispitivanje i nesigurnost. Prvo bi trebalipreispitati, a drugo prigrliti. Štaviše, Kant jeposmatrao Prosvjećenje (Aufklärung) kao ključnostanje, karakterizirano „odvažnošću za saznanjem“te slobodnom i autonomnom upotrebomrazuma.Ovo se ključno stanje obznanjuje skupa sa „voljomza revolucijom“, u pokušaju razumijevanja revolucije– u Kantovom slučaju, francuske Revolucije– kao događaja koji dopušta preispitivanje uslovamodernosti, kao i načina na koji smo mi, kaosubjekti, povezani sa istim (vidi Foucault 1986).Foucault predlaže usvajanje ove ključne strategijeu cilju razmišljanja o diskurzivnim granicamasamog Prosvjećenja te njegovih racionalnih imoralnih odredbi. U ovom smislu možemo koristitiključne kapacitete Prosvjećenja protiv sebesamog, tako obezbjeđujući otvorene prostore zaautonomiju, slobodu i kritično promišljanje unutarnjegovih konstrukcija.Slična je situacija i sa Derridom koji ostaje kritičkinastrojen prema racionalističkim i pozitivističkimaspektima Prosvjetljenja, ali se dalje drži njego-7Ranciere: „Distribucija pozicija i uloga koje definirajupolicijski režim jednako proizilazi iz navodne spontanostisocijalnih veza kao i iz rigidnosti državnih funkcija“(1999:29).va emancipatorskog i oslobađajućeg potencijala– naročito akcenta na ljudskim pravima. Pozivana bezuvjetnu odbranu ideje o opštim ljudskimpravima, naročito u momentima kada državaotvoreno narušava internacionalne forme ljudskihprava.Međutim, istovremeno ova misao o ljudskim pravima– i njena osnova u definiranju samog pojma„čovjek“ - mora biti preosmišljena i dekonstruirana(vidi Derrida u Borradori 2004: 132-3). Ovedvije pozicije ni u kojem slučaju nisu kontradiktorne.Upravo suprotno, samo kroz preispitivanjeontoloških stanja – navodne „prirodnosti“ ljudskihprava – mogu biti iznova ojačane.Poenta jest heterogena ostavština Prosvjećenjakoja sadrži subverzivni potencijal vrijedan očuvanja,odbrane, čak i širenja. Poststrukturalizam jedaleko od odbacivanja Prosvjećenja, kako je čestooptuživan, već traži njegovu radikalnu obnovu.Moj argument jest da Prosvjećenje – kao utjelovljenjeideja ljudske emancipacije i autonomije– mora poslužiti kao referent te otvoriti vidikeza radikalne političke sukobe danas. Ova tvrdnjanaročito ima svoju težinu u savremenoj eri neokonzervativizmai vjerskog fundamentalizma,kada su ideje ljudskih prava, razuma i individualneslobode otvoreno preispitivane i osporavane.Politika post-anarhizmaTako Prosvjećenje obezbjeđuje zajedničku političko-etičkureferencu za radikalnu politiku,paradoksalno ujedinjujući klasični anarhizam sasuvremenom kontinentalnom teorijom. U sržioba modela pronalazimo želju za kritikom i preispitivanjemautoriteta, nalog za odoljevanjempolitičkoj dominaciji, navode o slobodi, autonomijii jednakosti – ukratko, etiku anti-autoritativnogegalitarizma.Ovdje ćemo rizikovati sa terminom Post-anarhizam;uprkos mnogobrojnim primjedbama koje bibile iznijete od strane svih spomenutih mislilaca,mogli bismo reći da njihova politika implicirajednu vrstu anarhizma iako se radi o vrsti kojapodržava kontingenciju i neodlučnost, te odbacujeesencijalističke identitete i čvrste onotološkeosnove. Paradoksalno bi ovi mislioci, upravo zbogsvoje težnje za destabiliziranjem svih uspostavljenihsocijalnih i političkih identiteta i diskursa uime emancipacije, mogli biti više „anarhistični“ odklasičnih anarhista.Savremena post-anarhistička i slobodarsko-egalitarnapolitika mora biti podjednako u moguć-!prijevod100(sic!)

nosti da preispita suverenost i univerzalnost. Uvremenu izražene intenzifikacije državne moći,današnja joj se radikalna politika jedino možeoduprijeti osmišljavanjem novih formi suverenosti– popularne suverenosti, suverenosti narodakoja ne vodi suverenosti države. Derrida govorio pojavi nove vrste suverenosti – sila bez moći,„mesijanstvo bez mesijanizma“ (2005: xiv). Ontako koristi primjer globalnog antikapitalističkogpokreta da bi opisao ovu novu formu popularnesuverenosti, koju prije vidi kao vladavinu slabognego jakog:Pokreti koji su i dalje heterogeni, unekoliko neuobličeni,puni kontradikcija, ali okupljaju slabena svijetu, sve one koji se osjećaju pregaženimekonomskom hegemonijom, slobodnim tržištem,suverenošću itd. Vjerujem da će ovi slabi na krajupostati najjači i da će biti ti koji će predstavljatibudućnost (vidi Derrida intervju: 2004).Upravo su globalne mase, globalni „siromašni“,oni koji utjelovljuju ovu novu formu popularnesuverenosti.Štaviše, popularna suverenost – suverenostizvan države – također zahtijeva preosmišljavanjeuniverzalnosti. Ne postoji nikakva sumnja daradikalna politika, ukoliko želi prevazići atomizamidentitarne politike, mora imati svojevrsnu univerzalnudimenziju.Ali šta bi trebalo konstituirati takvu univerzalnudimenziju: univerzalna jednakost, novo razumijevanjeprava ili čak novi kozmopolitizam sa globalnimzakonskim institucijama i demokratskimmehanizmima? Kakav god bio slučaj, globalizacija– dok s jedne strane privatizira, individualizira istoga erozira tradicionalni javni prostor političkogdiskursa – također otvara nove mogućnostiza univerzalnost u politici. Status ove univerzalnosti– kako se definira, ko je kontroliše, koliko jedemokratska i egalitarna – s vremenom će postatisredišnje mjesto političkih sukoba.Politika post-anarhizma mora konstruirati noveforme univerzalnosti oko koje će se mobiliziratisve one heterogene grupe i subjektiviteti koji sudanas marginalizirani, izmanipulisani i iskorištenina različite načine od strane globalnog državnogkapitalizma.Uspostavio sam seriju odnosa između klasičnoganarhizma i savremene radikalne političke misli,naročito u vezi sa pitanjem državne moći, političkogsubjektiviteta, vanpartijskih borbenih organizacijai diskursa emancipacije. Naznačio sam dase, uprkos njihovom odbijanju termina, savremenimislioci kontinentalne filozofije često dovodeu vezu sa anarhizmom. Njihov pristup uključujeneetatistički, neinstitucionalni oblik politike kojaodbija tradicionalne modele partijske reprezentacije,izbjegava marksistički ekonomizam, a ipakostaje vjerna idealima bezuslovne slobode i jednakosti– ukratko, anti-autoritativna i egalitarnapolitika post-anarhizma.Post-anarhizam označava važnost, značaj ipotencijal anarhističke tradicije danas, kao ipotrebu za obnovom ove tradicije kroz kritikunjenih epistemoloških osnova. U vrijeme političkei ideološke tranzicije, kada se pojavljuju novipokreti i identiteti, a otvaraju se novi načini borbe,anarhizam – tako dugo zasjenjen marksizmom -možda može postati referent za radikalnu politikubudućnosti.(prijevod urađen prema tekstu objavljenom u:SubStance, Wisconsin University Press, Issue113 (Volume 36, Number 2), 2007, str. 3-19)Prijevod: Jasmina BajramovićZaključak(sic!)101

Maja Abadžija, rođena 29.10.1990. u Nišu, Srbija,gdje je započela osnovnoškolsko obrazovanje, adovršila ga je u Brezi, BiH, zajedno sa gimnazijom.Studira na Odsjeku za književnosti narodaBiH i bosanski, hrvatski, srpski jezik na Filozofskomfakultetu u Sarajevu. U Brezi stanuje, čita ipokušava pisati.Jasmina Bajramović rođena je 8. 02. 1987. godineu Sarajevu, gdje je završila osnovnu i srednju školu.Studentica je Odsjeka za književnosti narodaBiH i bosanskog jezika.Saša Ćirić (1975., Pirot), završio Filološki fakultetu Beogradu, grupu za srpsku, južnoslovensku isvetsku književnost. Radi na Radio Beogradu 2,programu kulture i umetnosti, gde prati domaćui regionalnu književnost. Urednik u ‘Betonu’,dodatku dnevnog lista Danas za kritičku dekontaminacijusrpske kulture. Književni kritičar ipovremeno politički analitičar.Kenan Efendić, rođen 1986. godine u ŽeljeznomPolju (Žepče, SFR Jugoslavija). Studira južnoslavenskeknjiževnosti na Filozofskom fakultetu uSarajevu. Radi kao novinar na portalu Radiosarajevo.ba.Živi u Sarajevu.Anela Hakalović je rođena 1987. u Sarajevu. Studirakomparativnu književnost na Filozofskomfakultetu u Sarajevu. Osim tekstova u (sic!)-u,objavila je tekstove i u Novom Izrazu, Odjeku iBosanskoj Vili.Haris Imamović, rođen 06. 02. 1990. u SkenderVakufu. Studira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.Živi u Zenici.Ilona Jerič, rođena je 12. 6. 1985. u Slovenj Gradcu,a odrasla u mjestu Velenje u Sloveniji. Apsolventicaje Komparativne književnosti i literarne teorijena Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a trenutnoje na razmjeni u Sarajevu. U Sloveniji radina Trećem programu Radija Slovenija, na programuza kulturu. Piše za internetni literarni portalAirbeletrina; njezin tekst je objavljen i na portaluSigledal.si. 2008. godine je na Festivalu Sanje saMarkom Ropom uprizorila poetični performansPostelja za reko (Krevet za rijeku) prema vlastitomdramskom tekstu.Vedad Jusić, rođen je 1. januara 1990. godine uSarajevu. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu.Trenutno je student Filozofskog fakulteta uSarajevu. Živi u Brezi.sic!bioAlmir Kolar Kijevski, rođen 21.03. 1981. godineu Kijevu, općina Trnovo. U Sarajevu završavaosnovnu školu, gimnaziju te studira na Filozofskomfakultetu, odsjek filozofija. Objavio zbirkupoezije Requiem za Kijevskog (Omnibus, 2008).Mario Kikaš, rođen 1987. u Mostaru, SR Bosna iHercegovina. Osnovnu školu završio u Međugorju,gimnazijsko obrazovanje započeo u Mostaru,završio u Čitluku. U Zagrebu studira komparativnuknjiževnost i etnologiju. U slobodno vrijemečita Györgya Lukácsa i razmišlja o revoluciji.Almir Kljuno, rođen 1. 1. 1991. u Sarajevu. DijeteMarxa i Coca-Cole. Student Književnosti narodaBiH i komparativne književnosti na Filozofskomfakultetu u Sarajevu.Edin Salčinović, rođen 13. 4. 1988. u Sarajevu.Stanuje u Brezi. Završio osnovnu i srednju školu.Studira na Odsjeku za književnosti naroda BiH.Mirnes Sokolović, rođen 22. 10. 1986. u Sarajevu.Masterirao je na Odsjeku za književnosti narodaBiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavljivaooglede u Novom izrazu, Sarajevskim sveskamai Poljima.Osman Zukić, rođen je 12. 6. 1987. u Sarajevu, aodrastao u mjestu Bakići, općina Olovo. Osnovnuškolu počeo je u Olovu, a završio u Sarajevu, gdjeje upisao i završio i Gazi Husrev-begovu medresu.Student je Odsjeka za književnosti naroda BiH naFilozofskom fakultetu u Sarajevu.Miloš Živanović (Beograd, 1976.) do sada je objaviozbirke poezije Ignore The Nightmare In TheBathroom i Lirika pasa (Algoritam, 2009.), tezbirku priča Kubernetes - priče o pilotu. Jedan jeod četvorice urednika Kulturno-propagandnogkompleta BETON. S redakcijom Betona dobitnikje nagrade Dušan Bogavac Nezavisnog udruženjanovinara Srbije, za profesionalnu hrabrost i novinarskuetiku, 2007. godine. S redakcijom Betonapriredio izdanja Srbija kao sprava i Antimemorandumdum.102(sic!)

impresumIzdavačUdruženje Interkultura, SarajevoUrednikMirnes SokolovićRedakcijaJasmina Bajramović, Kenan Efendić, Jasna Kovo,Edin Salčinović, Mirnes Sokolović, Osman Zukić,Đorđe KrajišnikUrednik fotografijeKenan EfendićLekturaZurijeta HodžićDizajn i DTPSelma FočoFotografija na naslovnoj straniciAlmedin ZukićTiraž300 + (Zbog poželjne mogućnosti slobodnogpreštampavanja i kopiranja)Časopis izlazi dvomjesečnoKontaktwww.sic.baredakcija.sic@gmail.comredakcija@sic.baOvaj broj časopisa (sic!) izdat je uz finansijskupomoć Fonda Otvoreno Društvo BiH (Soros)Zahvaljujemo ovom prilikom profesoru WilliamuHuntu sa univerziteta St. Lawrence, uz čijupomoć je štampan ovaj broj Sic!-a. Također sezahvaljujemo knjižari Buybook, koja je ustupilaknjige koje su prikazane.(sic!)103

‘’Moderna umjetnost nastoji iskoristitiskoro isključivo senzornu osjetljivost, naračun opće ili osjećajne osjetljivosti, i našihsposobnosti u konstrukciji, zbrajanju trajanjai u transformaciji putem duha.Čudesno se razumije u podstrekavanjepažnje i upotrebljava sva sredstva, da jeizazove: intenzivnosti, opreke, zagonetke,iznenađenja.Katkad dohvati, finoćom svojih sredstavaili smionošću izvedbe, stanovite vrlo dragocjenedobiti: vrlo složena ili vrlo kratkotrajnastanja, iracionalne vrijednosti,osjećanja koja se tek rađaju, odjeke, saglasnosti,naslućivanja nestalne dubine... Alimi plaćamo ove prednosti...Ono što nazivam ‘Velikom Umjetnošću’to je jednostavno umjetnost koja traži dase sve sposobnosti jednog čovjeka u njojzaposle, i čija su djela takva, da se sve sposobnostinekog drugog moraju pozvati iprobuditi da ih razumije...Paul ValéryDegas, ples, crtež! CITAT