Kretanja 11 - HC ITI

kroz medije: 8< FOTO: O. Alujević >4 Bosiljka Perić KempfPlesati možete na glazbu, alii na šum, ritam, tišinu…razgovor povodom simpozija objavljen Novom listu, u tjednom kulturnom prilogu Mediteran,7. prosinca 2009.Prošle nedjelje u foyeru zagrebačkog HNK-a održanje simpozij u povodu 80. rođendana baletnogumjetnika Milka Šparembleka. Nesuđeni direktorbaleta te iste kazališne kuće početkom devedesetih, (na tommjestu izdržao je nepune dvije godine!), Šparemblek je povremeno,ali kontinuirano bio, a i još je prisutan, na hrvatskimkazališnim pozornicama. Njegova pak međunarodnaumjetnička karijera sasvim je iznimna, jer ga po baletnim,koreografskim i uopće kreativnim dostignućima na poljusuvremenoga plesa svrstava u rang najvećih stvaratelja baletnescene dvadesetoga stoljeća. To mu naravno osiguravai posebno mjesto među hrvatskim baletnim umjetnicimameđunarodnog renomea, koji su, više manje poput njegasamoga, svoj talent gradili i priznanja dobivali u povoljnijimkulturnim okruženjima, od onog u vlastitoj domovini.Obilježavajući šezdesetu obljetnicu umjetničkoga rada Šparemblekje u HNK-u prije dvije godine postavio sedmu verzijusvog kultnog projekta Pjesme ljubavi i smrti na glazbuGustava Mahlera. Postavilo se tu, na početku razgovora,osnovno, načelno pitanje „zašto sedam koreografija napraktički istu glazbu?”MŠ: „Istina je da sam Mahlerove Pjesme ljubavi i smrti radiou Lyonu, Ljubljani, Skopju, Nici, Montrealu, Zagrebu... Iuvijek sam osjećao da mogu još nešto promijeniti, poboljšatiu odnosu na prethodnu koreografiju. Kada pristupamnekoj svojoj prijašnjoj koreografiji, ja nisam isti čovjek kojisam bio u vrijeme kada sam radio na njoj. Čovjek se mijenjatijekom života; nakon svakog životnog razdoblja „dopunjen”je iskustvima koja je u tom razdoblju proživio – on,dakle, više nije isti čovjek. A onda razumljivo, niti njegovoviđenje nečega prije tih iskustava ne može više biti isto. Kadvas vaše vlastito djelo ne zadovoljava, to samo znači da viviše niste ona osoba koja je to djelo stvarala prije desetak,petnaestak godina. Ako se vi mijenjate, mijenja se i vaš odnosprema okolini, životu, prema vama samima. Iznimno sei koreografu može dogoditi da napravi djelo koje je odmahdefinitivno. No to se dosta rijetko događa. Meni se dogodilosvega dva puta. Kada gledam neku svoju staru koreografijunajviše sam oduševljen ako vidim da ima još nečega štomogu doraditi, promijeniti, poboljšati...Što se Pjesama ljubavi i smrti tiče, početna ideja za tobila je danse macabre. Naslov poznate knjige kršćanskogmislioca, povjesničara i pisca Henri Daniela-Ropsa, Smrti,gdje je tvoja pobjeda? (Mort, ou est ta victoire?) pokazaomi je put rješavanja, bolje rečeno pristupa toj tematici „mrtvačkogplesa”. Nema pobjede smrti. Ona ne pobjeđuje nikako.Za mene je to bio način sagledavanja određene problematikevezane uz koreografiju Pjesama ljubavi i smrti.Kretanja 11 _ 77