Kretanja 11 - HC ITI

8 kroz medije:godina – za Rijeku je njegova predstava Pjesma i grijeh bilai te kako „novo“, ako ništa – uvođenje u baletnu predstavuoperne pjevačice u prvom dijelu, a pop-pjevačice u drugomdijelu večeri razbilo je opće očekivanje tradicionalne plesnepublike. Razbilo, ali ne i razočaralo.Šparemblekova jednočinka Mathilde − visoko estetiziranabaletna priča o ženi razapetoj između strastvene ljubavii bračne dužnosti – u biti je priča o usamljenosti. Inspiriranzanosnom glazbom Richarda Wagnera koju je skladaona stihove Mathilde Wesendonk, Šparemblek je pokretomosmislio vjerojatno najintenzivniju ljubavnu epizodu Wagnerovaživota.Na sceni su četiri osobe – u prvom planu ostarjela Mathildekoja govori (pjeva) svoje stihove dok s nostalgijomprebire po albumu sjećanja. Iza tila „događa“ se prošlost,nižu se slike iz mladosti.U prošlosti se Mathilde, supruga Otta Wesendonka, sastajes Wagnerom, međusobno se razumijevanje pretvara ustrastvenu ljubav, od koje ostaju samo uglazbljeni stihovi.Šparemblek pristupa ljubavnom trokutu delikatno, neoptužujući. Mathilde je rastrgana različitim emocijama, anjezin je suprug stalno prisutan na sceni kao Mathildina savjestili svijest o grijehu... U bračnoj vezi nema strasti – niljubomore, ni optužbi. Samo ruka pružena na povratak, kojana kraju bude i prihvaćena.Između Mathilde i njezina ljubavnika pak nema mahnitanja.To je ljubav davanja i uzvraćanja. I neuzvraćanja. Vrhunacje drame kada mlada Mathilde (Oxana Brandiboura)potraži utočište u krilu svoje zrele osobnosti, ostarjele Mathilde(Mirella Toić), koja ju jedina razumije.Izlomljenim i uskim, a tako strastveno povezanim i širokimpokretom Milko Šparemblek prati zlosretnu sudbinumlade Mathilde, iskazanu glazbenim mislima koje se nadovezujujedna na drugu kao pokret u usporenom kretanju.Simboliku protjecanja vremena, kao jedine konstante, vidimou projekciji mreškanja mora ili pješčane pustinje. Vrijemeje i maska koju Mathilde nosi na licu, maska mladosti ilimaska otuđenosti, stida i konačne usamljenosti.Sve predstave Milka Šparembleka odlikuje scenski sklad,ravnoteža između glazbenog i slikovnog, a na plesačima jeda ju održe.* PehProsinačkoj premijeri naslova Pjesma i grijeh, 1997.godine, prethodila je nezgoda koja je stavila predstavupod znak pitanja. Drugu jednočinku, Sedamsmrtnih grijeha – posljednje zajedničko djelo Bertolta Brechtai Kurta Weilla napisano za baletnu trupu Georgea Balanchinea– Šparemblek je odlučio uprizoriti angažirajućiglumicu Oliveru Baljak. Brecht je naime glavnom ženskomliku dao Janusovo, dvostruko obličje, otvarajući – kao kazališnipisac – mogućnost angažmana glumice-pjevačice iplesačice.Balet s pjevanjem i govorom prava je opasnost i povelikzalogaj pa je Olivera Baljak – glumica koja je učila solopjevanje – bila dobar razlog da se Sedam smrtnih grijehapostavi u Rijeci. Probe su odmicale u pozitivnom ozračju,Plesnu, Lijepu Anu igrala je Mateja Pučko i upravo kada sečinilo da je „njemačka večer“ spremna za premijeru – OliveraBaljak je odlazeći s probe, koja je bila u tijeku, zakoračilau otvorenu orkestarsku rupu. „Samo sam htjela uzeti mojšešir s klavira“, rekla je Olivera ležeći u bolnici nakon operacijeslomljene bedrene kosti.Naravno, premijera je odgođena, a Praktičnu je Anu uprosincu vrlo srčano zaigrala Jozefina Jurišić, mlada riječkapjevačica pop glazbe, gotovo bez ikakva glumačkog iskustva.Ipak, ona se dobro nosila s ulogom i svih sedam smrtnihgrijeha koje su joj autori namijenili.Milko Šparemblek priznaje da se u više navrata bavio razmišljanjemo uprizorenju Brechtijane, da bi se na kraju odlučioda upravo u Rijeci uvede u predstavu Brechtove pjesme.Bertolt Brecht bio je manje poznat kao pjesnik, a više kaopolitički pisac, tako da je tu Šparemblek, na neki način, povukaoparalelu s Krležom koji je – unatoč veličini i značenjunjegovih Balada – ipak bio manje poznat kao pjesnik.Obje jednočinke išle su uz živu glazbu, što je još jedan Šparemblekovprinos totalnom teatru.˘* Priča o FredericuZivu je glazbu u Rijeci imala i izvedba Čudesnog mandarina.Izvrstan orkestar riječke Opere, pod ravnanjemNade Matošević, približio nam je Bartóka unajljepšem svjetlu i otvorio scenu plesačima aktualne generacijeriječkog Baleta.Šparemblek se vratio u Rijeku nakon više od deset godinai zatekao posve nov ansambl. Tek dvoje ili troje plesačaradilo je njegovu „njemačku večer“, a oni više nisu bili okosnicaansambla.Kao pravi iskusni mačak, Šparemblek nije ništa želio prepustitislučaju: šest je puta gledao izvedbu Romea i Julijeriječkog baleta, tri večeri uzastopce njihove izvedbe Brahmsa,a na videu je pogledao i druge naslove na repertoaru togansambla. Nakon toga je točno znao što želi od plesača.Uzbudljiva orkestralna izvedba, popraćena scenskim zbivanjem,odslikala je nove dimenzije partiture, ali i stimuliralaplesače na snažnu, discipliniranu i ekspresivnu igru.A ovom glazbeno-scenskom kalamburu prethodila jepriča o Fredericu. Epitaf skladatelju kojim se Šparemblek –na opće čuđenje – nije dosad uopće bavio. Chopina je tako„otvorio“ upravo u Rijeci, na pragu osamdesete godine života,stvorivši djelo mladića, zanesenjaka...74 _ Kretanja 11