Kretanja 11 - HC ITI

Kretanja 11 - HC ITI Kretanja 11 - HC ITI

13.07.2015 Views

8 pogled iznutra:‚„pobjegne“ kad odluči raditi predstavu, to je ključ snagenjegovih predstava. Jer tada se Milko nakon temeljite pripremeterena i nakon što je sve to izložio − valjda prvo sebi,pa suradnicima i ansamblu, pun povjerenja u druge − vraćai fokusira na svoj primarni zanat, pa svatko tko radi na projektupreuzima svoju vlastitu odgovornost. I tu sada nastuparežijski Milkov talent: svojom predstavom upravlja on,dakako, svojom vizijom te iste predstave, ali njegova je vizijapoziv na viziju svim sudionicima, to je sudjelovanje podpunom odgovornošću, ponuda koja niti nameće, niti ikomenudi zaklon u odgovornosti režisera.< Johannes Faust Passion_FOTO: Saša Novković >Milko doista svojim djelovanjem na upečatljiv način pokazuješto je bitan talent režije, kao i koreografije: njegovepredstave ne pokazuju samo njegovo umijeće.Umijeće onoga tko vodi kazališni posao jest u tome da svisudionici pothvata osjećaju taj pothvat kao svoj. Iako seumjetnički rezultat vidi i mjeri na izvedbama, na njima, trebali reći kad je kazalište u pitanju, režiser i koreograf ne sudjeluju,predstava se od njih odvaja i kreće svojim životom.Čudo režije i koreografije zbiva se na probama. I nekakoimam potrebu zaželjeti da jednom dobijemo i neki ozbiljanzapis o Milkovim probama na kojima on s neusporedivimmirom te uz puno suradnje i nagovora pretvara svoje vizijeu plesne i scenske slike.Koreografije, predstave i filmovi Milka Šparemblekaimaju važnost koja, naravno, proizlazi iz njihovih umjetničkihdosega, ali − možda posebno u nas − i jednu osobitui dodatnu važnost: u doba sveopće podjele na žanrove,sveopće kategorizacije koja se, dakako, događa i u plesnojumjetnosti − Milko je naprosto umjetnik plesa, ni suvremenog,ni nesuvremenog, ni starog ni novog, ili pripada ijednom i drugom, njegovo se djelo tome odupire, unatočponečijim željama. Svatko će u njegovim djelima naći momentei argumente za sebe i neku svoju tezu, ali ne će moćiisključiti neke druge momente niti reducirati njegovo djelona mjeru svoje teze. Jer Milko je doista čovjek 20. i 21. stoljećakoje buja pravcima, koje toliko toga nudi, tolike poziveupućuje… Milko stvara, ali i vidi, prati, gleda i uzima, propuštajućisve kroz svoj osobni filtar talenta i uvjerenja, nezaklanjajući se pripadnošću.Riječ o Milku i glazbi: Milko je velik poznavatelj glazbe injezin pozorni slušalac, slušalac koji razumije glazbu. U njegovimpredstavama ima svih stilova i epoha, od baletne do‚„apsolutne“. Od Gallusa do Mozarta, Chopina, Mahlera…i doista, snaga njegove koreografije ide iz nje same, iz plesnog,ali je ona jednako i u osjećanju, razumijevanju glazbei doživljaja glazbe prevedenog u pokret, ili kontrapunktiranjaglazbe pokretom. Kad ima glazbeni predložak najvišegranga, odgovara plesnom vizijom koja je uvijek al pari, akad ideju začinje plesom, nepogrešivo bira glazbu. I svakimsvojim djelom svjedoči o povezanosti glazbe i plesa, o tomeda ta stvar nije passé! Ta širina čini Milka autorom s kojimsuradnja nekako ide sama po sebi, znanje i umijeće njegovootvara prostor slobode, treba li reći − odgovorne?

pogled iznutra: 84 Dženisa PecotićŠPAREMBLEKIuvijek se ponovno čudim tim nekima apsurdima kojenam život nanosi. Te preteške ratne jeseni 1991. godinečesto se sjetim po ... mozzarelli. Po raznim vrstamamozzarella koje smo Milko i ja otkrivali u malim trattoriamanakon cjelodnevnih proba njegova baleta Amadeus Monumentumu nepregledno velikom napuljskom Teatro di SanCarlo. Nismo se baš usudili previše hodati kroz te nevjerojatnoslikovite i živopisne uličice pune rublja koje se sušilopo prozorima, starci su sjedili, a djeca se igrala pred svojimkućnim vratima. To promatranje ispod oka i znatiželja kojuje izazivala naša pojava zapravo mi je stvaralo neku nelagodu.Vikali su, dozivali jedni druge, gestikulirali velikim pokretimakao da plešu... To sam vidjela dotad samo na filmu.Silno uzbudljivo.Često se čula i pucnjava, pa policijske sirene. Čak sam i šamarzaradila nasred ulice od nekoga klinca... Valjda je bioljutit što nisam nosila torbicu kako bi mi je mogao oteti.I tako, Milko i ja gotovo dva mjeseca u tome čudesnomi suludom gradu. Bez Nene (Nenad Fabijanić), koji je mobilizirani poslan na ratište. Kako smo mu se samo razveselilikad je prije kraja proba ipak uspio doći i završiti scenografiju.A tek moj šok s Ajki (Ika Škomrlj)! Pa kako da putuje sobje slomljene ruke? Silno sam se preplašila kad sam shvatilada idem bez nje u Napulj. Dotad sam uvijek bila osigu-rana pomažući joj raditi kostimografije za nekoliko Milkovihbaletnih naslova (Gesta za Tina za TV, Pjesme ljubavi i smrtiu Ljubljani, Amadeus Monumentum u Zagrebu).Kako smo u Zagrebu već jednom šivale kostime zaAmadeus Monumentum, moj je zadatak u Napulju bio ipaknešto jednostavniji. Trebalo ih je samo iskopirati. Ali ne uNapulju, jer taj golemi teatar nije imao svoju krojačnicu.Morala sam gotovo svakodnevno putovati u Rim, gdje su sešivali kostimi u krojačnici specijaliziranoj za suvremeni balet imjuzikl. I u tako nevjerojatno bogato opremljenoj krojačnici,u kojoj je postojala jedna prostorija samo s gumbima, drugasamo s pozamanterijom, treća samo s materijalima, a četvrta,peta, šesta... ne sjećam se više sa čime, nisam uspjelanaći sve materijale za naše kostime. Pa sam primijenila uhodanuzagrebačku metodu − sama sam ih bojala.A boje su opet priča za sebe: čudesan prostor mitova,simbola, a i zanata. Svaka ima svoje značenje, priču, porukui povijest. S obzirom na temu predstave, upravo su boje odigralevažnu ulogu i odabiru istih pridavale smo veliku pozornost.Milkovo golemo znanje i iskustvo, autoritet kojim zrači,ta sistematičnost i preciznost u svemu što je radio (ulaz uMilkov svijet nestrpljivima zabranjen) – sve to me je ostavljalobez daha, katkad i doslovno. A da bih se pribrala i vratilasamopouzdanje, znala sam katkad baciti pogled na Mil-Kretanja 11 _ 67

pogled iznutra: 84 Dženisa PecotićŠPAREMBLEKIuvijek se ponovno čudim tim nekima apsurdima kojenam život nanosi. Te preteške ratne jeseni 1991. godinečesto se sjetim po ... mozzarelli. Po raznim vrstamamozzarella koje smo Milko i ja otkrivali u malim trattoriamanakon cjelodnevnih proba njegova baleta Amadeus Monumentumu nepregledno velikom napuljskom Teatro di SanCarlo. Nismo se baš usudili previše hodati kroz te nevjerojatnoslikovite i živopisne uličice pune rublja koje se sušilopo prozorima, starci su sjedili, a djeca se igrala pred svojimkućnim vratima. To promatranje ispod oka i znatiželja kojuje izazivala naša pojava zapravo mi je stvaralo neku nelagodu.Vikali su, dozivali jedni druge, gestikulirali velikim pokretimakao da plešu... To sam vidjela dotad samo na filmu.Silno uzbudljivo.Često se čula i pucnjava, pa policijske sirene. Čak sam i šamarzaradila nasred ulice od nekoga klinca... Valjda je bioljutit što nisam nosila torbicu kako bi mi je mogao oteti.I tako, Milko i ja gotovo dva mjeseca u tome čudesnomi suludom gradu. Bez Nene (Nenad Fabijanić), koji je mobilizirani poslan na ratište. Kako smo mu se samo razveselilikad je prije kraja proba ipak uspio doći i završiti scenografiju.A tek moj šok s Ajki (Ika Škomrlj)! Pa kako da putuje sobje slomljene ruke? Silno sam se preplašila kad sam shvatilada idem bez nje u Napulj. Dotad sam uvijek bila osigu-rana pomažući joj raditi kostimografije za nekoliko Milkovihbaletnih naslova (Gesta za Tina za TV, Pjesme ljubavi i smrtiu Ljubljani, Amadeus Monumentum u Zagrebu).Kako smo u Zagrebu već jednom šivale kostime zaAmadeus Monumentum, moj je zadatak u Napulju bio ipaknešto jednostavniji. Trebalo ih je samo iskopirati. Ali ne uNapulju, jer taj golemi teatar nije imao svoju krojačnicu.Morala sam gotovo svakodnevno putovati u Rim, gdje su sešivali kostimi u krojačnici specijaliziranoj za suvremeni balet imjuzikl. I u tako nevjerojatno bogato opremljenoj krojačnici,u kojoj je postojala jedna prostorija samo s gumbima, drugasamo s pozamanterijom, treća samo s materijalima, a četvrta,peta, šesta... ne sjećam se više sa čime, nisam uspjelanaći sve materijale za naše kostime. Pa sam primijenila uhodanuzagrebačku metodu − sama sam ih bojala.A boje su opet priča za sebe: čudesan prostor mitova,simbola, a i zanata. Svaka ima svoje značenje, priču, porukui povijest. S obzirom na temu predstave, upravo su boje odigralevažnu ulogu i odabiru istih pridavale smo veliku pozornost.Milkovo golemo znanje i iskustvo, autoritet kojim zrači,ta sistematičnost i preciznost u svemu što je radio (ulaz uMilkov svijet nestrpljivima zabranjen) – sve to me je ostavljalobez daha, katkad i doslovno. A da bih se pribrala i vratilasamopouzdanje, znala sam katkad baciti pogled na Mil-<strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong> _ 67

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!