Kretanja 11 - HC ITI

pogled iznutra: 8< FOTO: O. Alujević >4 Neven FrangešMoja suradnja s MilkomNekoliko misli nameće mi se povodom ovoga lijepogzadatka, pisanja teksta o našemu doista velikomumjetniku − izuzetnoj i značajnoj umjetničkoj pojaviMilka Šparembleka, s kojim sam imao čast surađivati.Kao glazbeniku dobro mi je poznat problem pisanja oizvedbenim umjetnostima: koliko god gledajući neku izvedbuimamo jasan doživljaj ili sud o tome da je nešto „dobro“,„loše“, „točno“, „netočno“, „veliko“ − problem počinje kadse to pokuša opisati i argumentirati. Sve nekako ide dok seradi o onome „što“ umjetnik čini, to bi bila koncepcija, vizija,dakle ono što je i samom umjetniku ipak često racionalnijidio posla i pripada području promišljanja i pripreme radana nekoj predstavi ili glazbenoj izvedbi. No, kada dođe onaj„kako“, počinje domišljanje kako riječima opisati pokret iliglazbenu izvedbu; ne koncepciju te izvedbe, nego doistaizvedbu samu. Kao primjer mogu poslužiti vrijedni tekstovii svjedočanstva o sviranju velikih glazbenika prošlosti, kojena žalost, nismo imali mogućnosti čuti. Ovisno o talentu iznanju autora, oni donose više ili manje podataka i ozračja,ali bitno pitanje ostaje: kako su oni doista zvučali? Kako seglumilo, plesalo? Ta nam stvar uvijek izmiče, ali neki odgovor,dakako ne sasvim egzaktan, dobivamo usmenom predajom– kolege ili đaci kroz generacije prenose taj „kako“, ito na svojim instrumentima, uz vlastiti, da ga tako nazovemo,kreativni doprinos. Naravno, kad je riječ o umjetnicimakoji su i skladatelji, analiza njihovih djela također je od pomoćiu traganju za tim odgovorima.U današnjem vremenu dragocjena pojava medija djelomičnonam olakšava tu ulogu i odgovornost svjedoka jerodgovor na pitanje „kako“ bliži je posredovanjem audiovizualnihmedija.O Milku bih dakle želio progovoriti kao povlašteni svjedokne samo njegovih rezultata, što bi bile izvedbe, negokao suradnik, svjedok njegova načina rada i razmišljanja oprojektima, njegova „što“, ali i „kako“.Ples, naravno, pripada kazalištu, a u kazalištu se srećemosvi: glumci, režiseri, pisci, glazbenici, likovni umjetnici, ito i jest snažan razlog fascinacije kazalištem. Milko je, kaošto znamo, velik znalac svoga métiera, veliki majstor svogazanata. Međutim, u suradnji s Milkom čije sam predstave,naravno, znao i prije, imao sam doista priliku vidjeti neštošto se sluti iz njegovih predstava, naime − svu širinu njegovapromišljanja predstave koju radi. Pri prvom razgovoruo budućem poslu Milko je već oboružan hrpom literature,satima glazbe, a po mogućnosti i slikama − svime što je unekoj direktnoj ili asocijativnoj vezi s projektom na kojemtrenutno radi. I nekako taj razgovor onda bude i neravnopravanu smislu pripremljenosti jer shvatite da mjesecimaprije prve probe Milko na tome radi, a namjerio se na problemmožda i godinama prije. I ta njegova širina, u koju onKretanja 11 _ 65