Kretanja 11 - HC ITI

pogled iznutra: 8koncentracije u traganju za rješenjem oslobađa se ono štoneki zovu „kreativnom energijom“. A ta se energija najčešćevidi i osjeti, kulminira... Drugačije nije moguće niti potrebno.Oblikovatelj koji nije spreman na zamračenje prijeosvjetljenja nije vrijedan svoje plaće.Sve se primarno ili zaključno svodi na pitanje MJERE –SKLADA.Podržati i pratiti koreografsku ideju obavezan je cilj. Nel´art pour l´art, ne mora zajedno, ali mora paralelno. Kadaje u pitanju prezentnost scenskog dizajna, riječ je o kontekstualnojsmjeni i načinu korištenja s jedne strane – aktivnih,odabranih ili, u mom slučaju, često i potpuno dizajniranihscenskih elemenata i s druge – diskretno ili potencirano prisutnih,manje ili više prepoznatljivih i akcentiranih simbola icitata.Reminisciram slike i simbolični govor oblika – krug, luk,spirala, meandar, voda, kamen, pukotina, rez, zastor, portali,zrcalo, tron, krevet, maska, pas, jaje....eros i thanatos...„Za“ i „kod“ Šparembleka, unutar metierskih tehnologijai usprkos legitimno teatarskim iluzijama oduvijek sam mislioi težio teško ostvarivom, „da kamen bude kamen, a nestiropor“. Koristeći se autorskim stavom i zadovoljstvom pokojem „nije važno što drugi vide, važno je što ja vidim“.Iskustvo zajedničkog rada na Milkovim projektima nastaloje u doba postmodernoga stilskog opredjeljenja. Utjecajudoktrine kojega se moralo suprotstavljati individualnomsnagom. Retrospektivno gledano, likovna ekspresijasvih naših projekata drži se u vremenu postojano.Možda se riječ „projekt“ na primjeru i slučaju MilkaŠparembleka može zaista u punom značenju upotrijebiti.Sasvim izvjesno, po ideji i namjeri, mašti, selekciji aktera,metiera i tehnologija tendira stvaranju osobnog i teatarskogspektakla.Sada i ovdje, već s vremenskom distancom od dvadesetdvije godine zajedništva, osjećam ono što sigurno ostaje:povjerenje, poštovanje i ponos u zajedničkom radu. Dometisu uvijek sumjerljivi, uvijek u suodnosu. Pod okriljemsumnje. Jer, rekao bi don Branko Sbutega: „Tek nekom neuhvatljivomsposobnošću i samo katkad i samo poneko, univerzalnupotrebu pretvara u djelatan čin, manje-više univerzalnoprepoznatljiv, i to danas zovemo umjetnost.“Sažimajući, mogu reći: ono što se predstavljalo neumitnimuvjetima ograničenja postalo je inspiracijom i polazištemosvajanja raspona izraza koji se nije mogao ni naslutiti.Područje na koje me doveo Šparemblek bio je prostorsimboličke interpretacije. Ono je gotovo nedogledno, amogućnosti neograničene. Ta spoznaja potaknula je istraživanjanekih zona likovnosti koje mi, istini za volju, nisu bilestrane, ali gotovo nešto kao rezervat drugih, nešto što seprema nekoj prešutnoj podjeli rada ne dira. Tako su nastaleserije objekata, koji su nosili pojedine predstave, a uz primarnuprostornu... primarno scenografsku namjenu, poprimalesu višu, poetsku, metaforičku, simboličku, čak i alegorijskufunkciju. Preuzimale ono što sama koreografija nemože izraziti dovoljno eksplicitno ili vehementno, što naznačujeu širokom opsegu aluzija. One, naprotiv naglašavajuili usmjeruju, a nadasve šokiraju. Poput suvremenog plesai te plastičke tvorevine imaju sinkretični karakter... spajajučesto nespojivo, a podrijetlo im je u međuzonama, u iskustvuosmoze i neočekivanih dodira. Njihov je ključ i cilj očuđenje:izolirati formu i značenje, postaviti ih u bitno drukčijikontekst, pri čemu je dopuštena, pa i poželjna, manipulacijasvih vrsta. Taj iskorak bio je izvorom kreativnog užitka i zadovoljstva.Definiram ga kao svoj autorski doprinos najprijekoreodrami, žanru koji je Šparemblek doveo do punog izražajai vrhunca. I ovom prilikom želim mu zahvaliti za obogaćenje– spoznaje, iskustva, dosega – koje mi je omogućio.Ne baš prečesto, ali na kraju ponekog od projekata MilkaŠparembleka u kojem sam sudjelovao znao sam požalitizbog jedine uloge koju mi nije nikad namijenio. Naime, radobih da sam mogao i zaplesati. Naravno, šala koju provocirapodručje iskrenog oduševljenja tuđim, one stimulativnezavisti koja inspirira i uvijek finalno prizemljuje te vraća naosobni problem i temu. Važno je biti dio. Mali pomaci suvelika stvar.