Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
koreoakt - TV balet - koreograf ija za f ilm: 84 Jelena MihelčićU službi nadrealizmaUz film Ljubavnici iz Teruela nastalog u duhu prvih filmskih i plesno-filmskiheksperimenataKada govorimo o pojavnosti plesa u hrvatskomefilmskom, televizijskom i videostvaralaštvu, MilkoŠparemblek najplodniji je autor iako je većina njegovihradova zapravo producirana u inozemstvu, ponajprijeu Belgiji i Francuskoj. Mnogostrukosti njegova umjetničkogtalenta tako se s pravom može pridružiti i epitet vrsnogafilmaša jer mnoge ekranizacije Šparemblekovih koreografija,kao i djela izvorno osmišljena za kameru, odražavaju autorovorazumijevanje medija filma. To, prije svega, pretpostavljatežnju stvaranja nove vrijednosti prilikom suočavanjakoreografije s filmskom izražajnim sredstvima, težnju kojaje s vremenom i količinom iskustva u njegovu slučaju bivalasve uspješnije ispunjena.Nedugo nakon odlaska iz Zagreba u inozemstvo Šparemblekje dobio priliku snimiti svoje koreografije, tako suveć pedesetih godina ekranizirane Ljestve (L‘Echelle) teHeroj i zrcalo (Heros et miroir), tada još skromne studijskesnimke, a nešto kasnije snimljena je i Djevojka i vojnik (Lajeune femme et le soldat), s prvim većim režijskim intervencijama.Prije velikih produkcija, kao što su bile Fedra i Čudesnimandarin te krajem osamdesetih svojevrsnog vrhunca,Geste za Tina, jedine u produkciji Televizije Zagreb, Šparemblekje sudjelovao i u pravim filmskim eksperimentimafrancuskoga Novog vala početkom šezdesetih godina, kadaje nastao prilično zanimljiv filmski uradak Ljubavnici iz Teruela(Les Amants de Teruel, 1962.).Riječ je o cjelovečernjem igranom filmu redatelja RaymondaRouleaua nastalom na temelju prethodno igranepredstave u Parizu, koji Šparemblek potpisuje kao koreografi glumac. U njemu ponovno susrećemo imena iz ranijihŠparemblekovih filmskih ostvarenja poput glavne glumiceLudmilla Tcherina, proslavljene još ranije jednim od najslavnijihplesnih filmova ikad snimljenih, Crvene cipelice, za kojusam Šparemblek kaže kako je bila pomalo zaluđena iluzijamafilmske umjetnosti. Tu je i Miljenko Banović, još jedan izgrupe plesača koji su prošavši „željeznu zavjesu“ tih godinaočito intrigirali ustajalu plesnu zajednicu zapadne Europe.Film nije doživio osobit odjek u Francuskoj iako je prikazančak i na Canneskom filmskom festivalu, ali je zato uNew Yorku kasnijih godina, zajedno s Crvenim cipelicama,dugo imao svoju publiku. Možda je to zbog njegove specifične,neobične poetike koja u sebi ima ponešto prevertovskoga,što i sam Šparemblek stavlja na prvo mjesto kada gase o filmu pita, ali činjenica je da je to više eksperimentalnifilm i tako ga treba gledati, a upravo su plesne, koreografiranescene njegova najvrjednija sastavnica. One su nositeljifilma, filmskoga doživljaja, tvoreći na suptilan način jakeemocionalne dojmove. I premda dakle nije riječ o fantastič-<strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong> _ 49
Change language